DRAMA

POJAM I PODJELA
 Drama (grč. drama – radnja)
podrazumijeva književne tekstove
osobite vrste, takve tekstove koji su
izravno ili posredno namijenjeni izvedbi
na pozornici.
STRUKTURA DRAMSKOG TEKSTA
 LICA KOJA GOVORE
 DIDASKALIJE
 DIJALOG
 MONOLOG
 KRALJICA: Dođi amo, dragi Hamlete, sjedni
do mene.
 HAMLET: Ne, draga majko, ovdje je magnet
koji me više privlači. (Krene prema Ofeliji. )
 POLONIJE (tiho kralju): Oho! Čujete li? (Oni
šapuću i motre Hamleta. )

W. Shakespeare:
Hamlet
Didaskalije (grč.didaskalia –
nauk, uputa glumcima) su dio
dramskog djela; to su uputstva
štampana posebnim slogom, a
namijenjena glumcima - upute
o tome šta glumci trebaju raditi
(npr. Krene prema Ofeliji) i kako
trebaju govoriti (npr. tiho
kralju), režiseru kao i ostalima
koji učestvuju u postavljanju
dramskog djela na pozornicu.
 »Osobe«, odnosno »lica«.
 Jean Racine: FEDRA
 Tragedija u pet činova
 Osobe:

 TEZEJ, sin Egeja, atenskog kralja

 FEDRA, Tezejeva žena, kći Mina i Pasifaje
 HIPOLIT, sin Tezeja i Antiope, kraljice Amazonki
 ARICIJA, odvjetak atenske kraljevske obitelji
 TERAMEN , Hipolitov odgojitelj
 ENONA, Fedrina dadilja i pouzdanica
 ISMENA, Aricijina pouzdanica
 PANOPA, žena iz Fedrine pratnje
 STRAŽA

 Događa se u peloponeskom gradu Trezeni.

 DIJALOG I MONOLOG
 KREONT: Odvajat se od sviju, zar te nije stid?
 ANTIGONA: Ni stid ni sram kad svoja poštuje se krv.
 KREONT: A nije l' ista krv i onaj drugi brat?
 ANTIGONA: Dakako, iste majke, istog oca sin.
 KREONT: Tvoj bezbožni bi čin osudio on.
 ANTIGONA: To ne vjerujem ja o bratu pokojnom.
 KREONT: Ti poštujuć onog ovom gaziš čast.
 ANTIGONA: Ko brat je pao on, a ne ko neki rob.
 KREONT: No ovaj kao dušmanin, onaj kao štit.
 ANTIGONA: A ipak isti zakon za sve traži Had.
 KREONT: Zar jednako za zlog ko i za čestitog?
 ANTIGONA: A znamo li što bozi misle o svem tom?
 KREONT: I mrtvog dušmanina mrzim srcem svim.
 ANTIGONA: A ja za ljubav samo na taj dođoh svijet.
 D i j a l o g (prema grčkom dialogos - razgovor),
u kojem dvije ili više osoba neposredno
izražavaju različita stajališta, opravdavajući
vlastite, a osporavajući tuđe misli ili osjećaje.
 M o n o l o g (prema grčkom monos - sam,
jedan, i logos - riječ) u kojem jedan akter drame
iznosi vlastito stajalište, raspoloženje, namjere i
sl. Funkcija monologa često je slična funkciji
dijaloga, jer on predstavlja neku vrstu razgovora
sa samim sobom, te u njemu redovno dolaze do
izražaja unutarnja kolebanja pojedinca ili njegov
sukob s uobičajenim shvaćanjima, s društvenim
navikama, ili pak s cjelokupnom duhovnom
atmosferom koja ga okružuje.
 HAMLET: Bit ili ne bit - to je pitanje !
Je l' dičnije sve strelice i metke
Silovite sudbine u srcu
Podnositi il' zgrabit oružje,
Oduprijet se i moru jada kraj
Učinit? Umrijet - usnut, ništa više!
I usnuvši dokončat' srca bol
I prirodnih još tisuć' potresa,
Što baština su tijelu. To je kraj,
Da živo ga poželiš: umrijeti
I usnut! Usnut, pa i snivat možda!
Da, to je smetnja sva. Jer snovi što
U smrtnom tome snu nas mogu snaći,
Zemaljske kada muke stresemo,
Da - to je što nam ruku ustavlja,
I to je razlog što je nevolja
Dugovječna ...
IZRAŽAJNA SREDSTVA U POZORIŠTU:
1. GLUMA – vještina ili umijeće javnoga umjetničkog
izvođenja uloga u pozorištu (gesta, mimika, grimasa).
2. GOVORNA KARAKTERIZACIJA LIKA - izražavanje
osobina lika njegovim govorom. Govorom lik otkriva
svoju socijalnu pripadnost, moralne osobine i psihička
stanja.
3. KOSTIMOGRAFIJA – crtanje i kreiranje kostima za
potrebe pozorišne predstave.
4. SCENOGRAFIJA - osmišljavanje, opremanje i
uređivanje scene za pozorišnu predstavu.
 Protagonista je grčka riječ, a znači glavna
ličnost, pokretač radnje, glavna ličnost
književnog djela. Podrazumijeva se da je
plemenitog duha, prvak u starogrčkom
pozorištu.

 Antagonista je grčka riječ a znači protivnik,

čovjek suprotna mišljenja. Ako se
suprotstavlja nosiocu pozitivnih osobina onda
je negativna ličnost, nosilac negativnog duha.
KOMPOZICIJA DRAME
 DRAMSKI SUKOB (grč. agon) okosnica
je dramske radnje. Dramsko djelo je
zasnovano na sukobu ličnosti. Sukob
počinje zapletom i raste do kulminacije
poslije koje teče ka razrješenju.
 Produbljivanje sukoba daje dramskom
djelu NAPETOST.
 Način usklađivanja svih elemenata
dramskog djela naziva se kompozicija.
 Drama se sastoji od jednog ili više
činova. Najčešće ima tri čina.

ČIN je dramska cjelina, dio dramske

radnje koja traje od dizanja do
spuštanja zavjese.
SCENA ili PRIZOR (pojava) je manja
dramska cjelina od čina; to je radnja
koja se dešava između izlaska jedne
ličnosti s pozornice i pojave druge.
 DRAMSKE VRSTE

OSNOVNA PODJELA:

TRAGEDIJA
KOMEDIJA
DRAMA U UŽEM SMISLU
 TRAGEDIJA
Tragedija (grč. tragos – jarac; oda – pjesma)
Nastala u antičkoj Grčkoj u 5-6 st. p.n.e.
Prvobitno pjesma posvećena bogu Dionizu
Obredenog karaktera
Ozbiljnog sardžaja i uzvišenog tona
Izuzetne ličnosti snažnih i plemenitih osjećanja
Završava se smrću ili nekim drugim stradanjem
junaka
Najpoznatiji grčki tragičari: Eshil (dodao drugog
glumca), Sofokle (trećeg glumca) i Euripid.
ESHILOVA BISTA SOFOKLEOVA BISTA STATUA EURIPIDA
 GRČKO POZORIŠTE

Grčka tragedija bila je svojevrsna „škola morala“ kod Helena, zahvaljujući

javnom prikazivanju u pozorištu koje je u razvijenoj fazi imalo :
1.pozornicu sa zgradom oko nje;
2.orkestru (krug ili polukrug u kojem je stajao hor);
3. prostor za publiku.
 KOMEDIJA
KOMEDIJA (grč. comedia – vesela povorka)
Nastala u antičkoj Grčkoj u 5-6. stoljeću
Veselog sadržaja
Prikazuje obične ljude i njihov život
Pokazuju mahane društva i pojedinaca,
nedostatke u njihovom karakteru što izaziva
smijeh.
Komedija se uvijek završava sretno za
plemenite ličnosti, a nesretno za zle i pokvarene.
Najveći grčki komediograf je Aristofan.
 VRSTE KOMEDIJE
KOMEDIJA INTRIGE (najvažniji zaplet, a cilj je da
zabavi gledaoce.)

KOMEDIJA KARAKTERA (najvažniji karakter ličnosti;

osim zabave pruža i pouku; ismijavaju se ljudske
osobine: škrtost, uobraženost, licemjerstvo,
hvalisavost, glupost.)

KOMEDIJA NARAVI (ismijavaju se i kritikuju nedostaci

društva pa se naziva i društvena komedija.)
 DRAMA U UŽEM SMISLU

Javila se u Francuskoj u 18. stoljeću

Miješaju se osobine tragedije i komedije
Dramsko djelo ozbiljnog sadržaja
zasnovano na psihološkom sukobu
ličnosti.
Najpopularniji dramski oblik
 OSTALE DRAMSKE VRSTE

MONODRAMA
ANTIDRAMA ILI AVANGARDNA DRAMA
TELEVIZIJSKA DRAMA
TRAGIKOMEDIJA
MELODRAMA
 MONODRAMA
 Nastala u Njemačkoj
 Pojavljuje se samo jedno lice
 Ima jedan čin

ANTIDRAMA ili AVANGARDNA DRAMA

 Razbija uobičajene dramske norme
 Ežen Jonesko „Ćelava pjevačica“
 Semjuel Beket „Čekajući Godoa“
 TELEVIZIJSKA DRAMA
Pisana posebno za televiziju
Govor se približava svakodnevnom načinu
izražavanja
Pojavljuje se manji broj lica
Nema dužeg uvoda; odmah se prelazi na dramski
događaj

TRAGIKOMEDIJA
Miješaju se osobine tragedije i komedije
Tragedija sa sretnim završetkom
 MELODRAMA
Sentimentalni dramski oblik
Muzičko dramsko djelo koje objedinjuje tekst,
muziku, pjevanje i balet