Nastavni predmet: Hrvatski jezik i književnost

Razred: I. gimnazije
Nadnevak:
Redni broj sata:
Nastavna jedinica: Podrijetlo i razvoj drame
Upute za učenike: zabilježite temeljne pojmove iz teksta
Podrijetlo i razvoj drame
Tragedija
Podrijetlo termina tragedija nema veze s njezinim sadržajem, riječ tragedija ukazuje na
podrijetlo iz obreda jer termin označava jarčevu pjesmu (tragos - jarac, ode - pjesma).
Kazališne svečanosti priređivale su se u određeno doba godine i trajale 3 do 5 dana. Ulaz je
bio besplatan, a za vrijeme njihova trajanja prestajale su političke borbe, pa čak i bojni
pothvati.
Glumac je u grčkoj tragediji uvijek muškarac. Tijekom predstave nosile su se maske i glumac
je nastupao u više uloga: muškarac, žena, glasnik i dr.
U predstavi je glumac nosio posebne vrste sandala s vrlo debelim potplatima (koturni) kako
bi bio što uočljiviji.
O počecima tragedije: Grčka tragedija
Stari su Grci slavili kultove različitih bogova. U njihovu čast održavali su se različiti obredi u
kojima su ljudi riječju, ali i glazbom i plesom, iskazivali svoj odnos prema bogovima. Takve
su bile i svečanosti u slavu boga Dioniza. Pripadnici njegova kulta pjevali su uz ples
ditirambe, a bili su kostimirani tako da su bili ogrnuti jarčevom kožom.
Postupno je u ditirambu došlo do odvajanja jednoga pjevača iz skupine. Tako je formiran kor
(zbor) na jednoj strani (čine ga koreuti, članovi kora) i korifej na drugoj strani (korovođa).
Korifej započinje voditi dijalog s korom. On postaje prvim glumcem, a time je utemeljena i
tragedija. Navedene se inovacije pripisuju Tespisu (6. st. pr. Krista) kojega se smatra
začetnikom tragedije.
Drugoga glumca u tragediju uvodi Eshil (6. st. pr. Krista), a trećega Sofoklo (5. st. pr. Krista).
Tragedija je književna vrsta u kojoj glavni lik posjeduje iznimne moralne i karakterne
osobine, ali završava tragično zbog sukoba ideala i stvarnosti ili zbog vlastite sudbine.
O počecima komedije: Grčka i rimska komedija
• Komedija se, kao i tragedija, razvila iz grčkih obreda, i to uglavnom onih koji su slavili
plodnost. Za razliku od tragedije, teme komedija bile su suvremene - prikazivale su neku
aktualnu temu ili osobe iz javnoga života. Likovi su bili predstavnici ljudi s tipičnim
manama, a naglašavala se neka loša karakterna osobina, pojava i sl. Temu i likove pratio je
jednostavan stil.
• I u komediji je sudjelovao kor, ali u ulozi neke fantastične skupine (npr. žabe, ose, oblaci i
sl.).
• Najveći je grčki komediograf bio Aristofan (5./4. st. pr. Kr.).
• Rimska komedija razvija se pod utjecajem novije grčke komedije. Njezin je najveći
predstavnik Plaut. U komediju je uveo stalne likove (npr. lik škrtoga starca, zaljubljenoga
mladića, lukavoga slugu i dr.).
• Renesansna komedija slijedi Plautov uzor, a jedan je od njezinih predstavnika i naš Marin
Držić s komedijama Dundo Maroje i Skup.
U grčkoj su komediji osobito važni:

 PARABAZA - središnja pjesma kora upućena publici i

 AGON - natjecanje dvaju glumaca: jedan od njih obično zastupa autorovo mišljenje.

U srednjem se vijeku komedijom smatralo svako djelo, bez obzira na književnu vrstu, koje je
započelo tužno, a završilo sretno (npr. Božanstvena komedija Dantea Alighierija).
U renesansi se javlja commedia dell' arte, utemeljena na improvizaciji glumaca koji imaju
samo zadan razvoj radnje. Likovi predstavljaju tipove ljudi i imaju stalna imena (npr.
Arlechino, Pulcinella i dr.).