GRČKA DRAMA

NASTANAK
 grčka civilizacija je prva velika povijesna
civilizacija Evrope koja je dotad živjela u
prapovijesti (u brončanom dobu)
 razvoj je vrlo brz u poređenju sa
drevnim civilizacijama (ahahajsko doba u
8. st. p.n.e. na granici prapovijesti, a u
5.st. p.n.e.u tzv. Klasičnom dobu, grčka
umjetnost dostiže vrhunac)
 Historijske okolnosti

 Temeljne političke zajednice bili su gradovi-

države (polisi): Atena, Sparta, Korint, itd)
 Grci osvajaju cijelo Sredozemlje=tadašnji
poznati svijet
 Visoki zahtjevi skladnog razvoja tijela i duha
(temelji sporta i filozofije)
 Umjetnost i kultura dobivaju univerzalni
karakter
 Bogovi i mitologija (Olimp-prijestolnica
bogova)
 Grčki alfabet
 Atenska demokratija
Dionis ili Bacchus

 Grčki bog vina, rađa se iz Zeusova bedra.

Bio je prvi vinogradar, a poznat je i kao bog
plodnosti, opuštanja i svih životnih užitaka.
 Njegov mitološki pratitelj je jarac koji se
prinosi kao žrtva Dionisu.
 Jarac se na grčkom naziva tragos, a pjesma
u čast Dionisa tragodia (tragedija).
Bacchus ili Dionis
 Svečanosti u slavu boga Dioniza
obilježene su pjesmom i plesom. U
njima je u okviru pjesme zvane ditiramb
postupnim odvajanjem jednog pjevača i
formiranjem zbora došlo do začetka
tragedije.
 Vođa zbora = korifej, počeo se odvajati
od zbora te se preobražava u različite
likove, a zbor komentira radnju.

 Prve se takve izvedbe pripisuju Tespisu

534.p.n.e.. u Atini. Putovao je svojim
kolima i priređivao predstave u čast
Dionizu.
  Radnja drame zasniva se na mitu.
 Pjesnici su mogli mijenjati detalje, ali ne i
osnovne odnose u mitu.
 Drama je uvjetovana PROSTOROM = scenski
prostor i VREMENOM = jedinstvena i
pregledna radnja. Zato drama nema epsku
širinu ni lirske asocijacije.

Antička  Lice iz drame sputano je i scenom i

psihofizičkim mogućnostima svog tumača=
drama 
glumca, živog čovjeka.
Drama prikazuje odlučni preokret u
čovjekovu životu koji definitivno rješava
neku njegovu životno važnu dilemu.
 Obrat iz sreće u nesreću= tragedija.
 Obrat iz nesreće u sreću= komedija.
 U drami je najvidljivija čovjekova ovisnost o
silama koje ga nadrastaju i s kojima dolazi u
susret ili sukob.

 Ishodište drame je dramatičnost čovjekova

opstanka u povijesnom svijetu. Korijen
dramatičnosti je u vječnom čovjekovom između:
između htijenja i mogućnosti, sklonosti i
dužnosti, pojedinca i društva, pravde i nepravde,
istine i neistine, sadašnjice i ciljeva budućnosti.

 U drami se postavljaju pitanja o porijeklu

bogova, heroj, naroda, pitanja o slobodi,
pravednosti, snazi i slabosti čovjekovoj. Ta se
pitanja postavljaju s puno strasti i oštrine i
budila su na razmišljanje i raspravu brojnu
publiku te zakonodavce, filozofe i državnike.
  Dramska izvođenja bila su dio Dionizova kulta i
dešavala su se na svetkovinama tom bogu: u prva
četiri mjeseca u godini.
 Organizator svečanih igara je država, izvode se u
obliku takmičenja: tri pjesnika tragičara bore se za
nagradu koju dodjeljuje službeni žiri.
 Svaki takmičar nastupa s tri tragedije i jednim

Grčko 
veselim igrokazom, tzv. satiričkom igrom.
Tragedije: povezane su sadržajem ili su samostalne,

pozorište
sastavljena od tri nezavisna dramska komada
 Pozorište je na otvorenom, na obronku brežuljka
 Sastoji se od:
POZORNICE = SCENE, na kojoj su igrali glumci;
PLESIŠTE = ORKESTRA, TJ. PROSTOR ZA HOR;
GLEDALIŠTE = TEATAR (stepenice na kojima sjede
gledatelji)
 DIONIZOVO
POZORIŠTE U
EPIDAURU
 Najpoznatije kazalište antičke Grčke je
ono u Epidauru koje je moglo primiti oko
40 000 gledatelja.
 Akustika je bila izvrsna, glumci nose
tipizirane maske (tragičke, komičke ili
satiričke).
 Drama je nalikovala današnjim mjuziklu:
bilo je muzike, pjevanja, plesa,
izmjenjivali su se govoreni (recitirani) i
pjevani dijelovi. Pjevane dijelove izvodi
hor, a govorne glumci.
 Dramske konvencije

 ženske su uloge igrali muškarci;

 nisu se smjela prikazivati ubistva;
 ona se izvode iza kulisa i o njima izvještava
glasnik
 RADNJA: odvija se u dijalozima između glumaca
(najviše 4 - zato su glumci igrali više uloga)
 Pjevani dijelovi bili su komentar, izraz raznih
duševnih stanja lica, odraz njihova raspoloženja
 Predstavama su mogli prisustvovati svi slobodni
građani, robovi te hetere (obrazovane bludnice).
 Predstave su bile besplatne.
 Prvi je red uz orkestru rezerviran za Dionizove
svećenike, ugledne goste i poslanike drugih
gradova.
 Za vrijeme kazališnih svečanosti prestaju
političke rasprave, sudski procesi i vojni pothvati.
Kazalište je u staroj
Grčkoj igralo veliku
ulogu. Pratilo je
savremena povijesna
zbivanja ali i s puno
zanimanja govorilo o
bitnim pitanjima
čovjekovog opstanka,
njegove egzistencije.
 Tragedija

Komedija

Dramske Drama u užem smislu

vrste Festival drame u staroj Grčkoj uvijek je

završavao komedijom, podsjetnikom da život
treba uživati.

Najznačajniji komediograf toga doba bio je

ARISTOFAN
SOFOKLO
  Aristotel je smatrao tragediju najvrijednijom
umjetničkom vrstom jer govori o onome što se
može dogoditi.
 Tragedija pobuđuje u ljudima osjećaje
samilosnog zajedništva (sympathia) sa svakom
patničkom sudbinom jer prikazivanje obrata iz
sreće u nesreću dovodi do pročišćenja
(katharsis), osjećaja samilosti i straha za
tragičnog junaka.
Tragedija  Tragični junak nije ni zao ni dobar već sličan
nama, a njegova propast proizlazi iz tragične
greške = iz nepoznavanja okolnosti koje ga
uništavaju.
 Tragedija je ta koja ukazuje na slabosti čovjeka i
njene strašne posljedice te budi osjećaj opreza,
uči suzdržanosti u djelovanju.
 Aristotel: teorija tragedije
 Tragediju tvori neka zgoda koja mora biti
oblikovana na određen način (jedinstvo
mjesta, vremena i radnje)
 Mora sadržavati:
1. tragičnog junaka
2. tragičnu krivnju
3. tragični završetak
4. uzvišeni stil
5. katarzu: probuđeni osjećaji sažaljenja kod
gledatelja i time pročišćenje gledateljevih
osjećaja