NEZAVISNOSLOŽENE

REČENICE
 Nezavisnosložene rečenice su one u kojima klauze stoje u nezavisnom
odnosu.

Nastaju slaganjem prostih rečenica:

- slaganje nizanjem (eksplicitne) i
- slaganje spajanjem (implicitne)
• Sve je utihnulo. Selo spava. > Sve je utihnulo, selo spava.
(nizanje)
• Otvaram vrata. Niko ne ulazi. > Otvaram vrata, ali niko ne
ulazi. (spajanje)
- SASTAVE (kopulativne)

- RASTAVNE (disjunktivene)

- SUPROTNE (adverzativne)

- ISLJUČNE (eksluzive)

- ZAKLJUČNE (konkluzive)
 SASTAVNE
• svojstven odnos naporednosti ili istosmjernosti
• veznici: i, pa, te, ni, niti

•  ZNAČENJA
• Vremensko: Ostao bih u Americi, pa bih onda u Bosnu.
• Mjesno: Otišao je kući i tamo ostao.
• Načinsko: Otišao je vani i tako se obogatio.
• Uzročno-posljedično: Radio je više pa ga nazvaše radilicom.
 RASTAVNE
• moguće ostvarenje samo jednog od sadržaja klauza ili je samo jedan istinit
• svojstven odnos naporednosti
• ako su samo dvije klauze, onda se njihov odnos izjednačuje sa odnosom alternacije
• veznik: ili.
• Misliš li ozbiljno ili se šališ?
• Ili ću kupiti svesku ili ću pasti iz ovog predmeta
• Ukoliko su ove rečenice sastavljene od više klauza, veznik ili se stavlja samo
ispred posljednje:
 
• Čitam knjigu, pišem zadaću ili odem vani.
 SUPROTNE
• svojstven odnos suprotnosti i nepodudarnosti
• Svi ga grde, a on se smiješi.
• Nije se držao pravila već je odlučio po savjesti.
• Suprotnost je odnos koji se uspostavlja samo između dva predmeta te su
suprotne rečenice nužno dvodijelne.
• Veznici: a, ali, nego, već, no.
 
• Ne znamo se, ali se pozdravimo.
• Došli smo ovdje , a nismo se oprostili sa njima.
• Zašto ti ne ode no si ostao?
• Nije stigao ranije već smo te čekali petnaest minuta.
 SUPROTNE

• veznik ali – označava suprotnost, a – nepodudarnost i nisu međusobno zamjenjivi

 
• Bilo mi je žao, ali nisam joj pomogao.
• Čovjek je ustao, a žena je sjela na njegovo mjesto
 
• veznici nego i već upotrebljavaju se samo sa niječnim predikatom, a veznik no gotovo
je u potpunosti poprimio ulogu rečeničnog konektora:

• No, on je tada došao.

 ISKLJUČNE
• isključuje sve osim sadržaja klauze
• suprotnost kao odnos općeg i pojedinačnog

• Vezivna sredstva:
prilozi: samo, jedino, tek
riječi: sav, svak, svi
 
Svi spavaju, samo ja moram učiti.
Sve je prošlo, jedino je ostalo sjećanje.
Tišina je, tek poneki glas je naruši.
 
 ZAKLJUČNE
• Značenje ove klauze jeste zaključak izveden iz onoga što je rečeno
u prvoj rečenici

• Vezivna sredstva:
Priložni izrazi: prema tome, dakle, sigurno, pa, ali i bez.
 
Naoblačilo se, sigurno će kiša.
Uradili smo to, dakle nagradit će nas.
Primiče se zima, bit će snijega.
 
 VJEŽBA
1. Poznajem ga ja, poznam mu oca, a zapamtio sam mu i djeda.
2. Djed mu je bio učitelj, koji je djecu naučavao, ali se govorilo da je dubok i da
imade mnogo knjiga.
3. Njena majka, brat joj poručnik, Popesku, kalkulator u Ministarstvu građevina,
jedan njemački student, Maks po imenu, ali ti već poznaješ glavne osobe ovoga
pansionata, a naročito nju.
4. Ono što sam nedavno u vašem gradu i pod vašim okriljem, s najvećim naporom
iznudio, upućujem vam kao dar da vam služi na čast.
 VJEŽBA
5. Ti ne znaš još dva Rumuna koji s nama sede, jedan gimnazist ovdje, a drugi je
matematičar.

6. Ja sam ušao, a ona je vadila nekakve poklone od sestre za mater.

7. Ja sam sjeo u ugao do peći i gledao je.
8. Pogledao sam je ispod oka, nije me gledala, a meni se učini da sam joj postavio
nekakvo pitanje na koje nije odgovorila, i kao da mi je stalo do njenog odgovora.
9. A zašto ne igrate, nego me puštate da ja dobijam?
 VJEŽBA

10. Kad ostasmo sami, ja se podbočim na ruku i gledah joj u oči koje su bile
upravljene na rad u rukama joj.
11. Opazila je da je gledam, ali nije ni za jedan trenutak dizala očiju s rada.
12. Vi meni njega poklonite, a šta ću ja s njim, to ja znam.
13. Ja ne znam šta se ovde može čoveku dopadati, a naročito u vašoj knjizi.
14. Otići ću kući ili ću s društvom u grad.