ZAMJENICE

Zamjenice ili upućenice su riječi kojima se upućuje na lica, predmete, osobine predmeta i na neke
okolnosti kojima se lica i predmeti određuju. Zamjenice nemaju svoje leksičko značenje kao što ga imaju
imenice, pridjevi ili glagoli. Njihovo značenje je gramatički kategorijalno. Kako konkretno značenje
dobivaju tek u kontekstu one su situacijske riječi. Zamjenicama se ističu različiti odnosi među govornim
licima i različita znanja govornika o licma i stvarima o kojima se govori. 1. lice označava govornika, 2.
sagovornika, a 3. ono o čemu ili o kome se govori.

Zamjenice se upotrebljavaju:
- Kad je riječ o sudionicima u govornom činu
- Kad nije potrebno imenovati neku stvar ili biće jer je poznato iz konteksta
- Kad se ne zna koju imenicu ili pridjev upotrIjebiti

Zamjenice se po funkciji dijele na: IMENIČKE I PRIDJEVSKE.

Imeničke zamjenice se u rečenici ponašaju kao imenice, a pridjevske kako pridjevi.

Ličnim zamjenicama za tri lica označava se odnos između govornika, sagovornika i onoga o kome ili čemu
govori.
Zamjenica sebe/se upotrebljava se kada se ne želi ponoviti riječ u službi subjekta.
Nelične upućuju na lica ili stvari kao vršioce radnje ili objekte. Zato se zamjenica ko naziva upitnom ili
odnosnom za lica, a zamjenica što/šta za stvari.

Zamjenice ko i šta su upitne: Ko je to uradio? Šta si uradio?

Ali su i odnosne: Ko rano rani dvije sreće grabi. Ono što se dogodilo danas.

Od imeničkih neličnih zamjenica što i ko mogu se tvoriti i odrične: niko, ništa i neodređene: neko, nešto,
iko, išta, kogod, štogod...

Pridjevske zamjenice upućuju na sadržaje koji stoji u tijesnoj vezi sa sadržajima koji iskazuju imenice.

Gramatičke osobine zamjenice su: rod, broj i padež. Lične zamjenice 1. i 2. lica imaju oba broja i
jedan oblik za sva tri roda, dok je zamjenica sebe neutralna po pitanju roda i broja.

Pridjevske zamjenice stoje uz imenice sva tri broja i oba roda, a od imenica uz koje stoje dobiju oblike
muškog, srednjeg ili ženskog roda, jednine ili množine.

Imeničke zamjenice imaju posebnu promjenu, a pridjevske posebnu:

Imenička promjena Pridjevska promjena:

N ja N ovaj
G mene G ovoga
D meni D ovome
A mene A ovoga
V V ovaj
I mnom I ovim
L meni L ovome

Za lične zamjenice karakterističan je supletivizam u glavnim i zavisnim padežima