Zamjenički prilozi: DARAN, DAFÜR - WORAN, WOFÜR

Kada je riječ o zamjeničkim prilozima, onda se u prvom redu misli na predložne objekte.
Uzmimo primjer iz našeg jezika:
...On priča o umiješanosti Rusije u sirijskom ratu.
- o čemu on priča?
- o tome.
Na njemačkom bi to ovako izgledalo:
...Er spricht von russischem Angriff in Syrien.
- wovon spricht er?
- davon.

Vidimo kako to izgleda za oba ova zamjenička priloga u oba jezika.

Iz primjera možemo također vidjeti zašto je zamjenički; jer mijenja cijelu predložnu sintagmu. Prilog je zato što
nastupa samostalno kao rečenični član i ima funkciju priloške odredbe. Upitni prilozi su jer najčešće uvode
upitnu rečenicu koja je prepoznatljiva početnom riječju, tj. W-riječi(W-Fragen: wo, wohin, woher, wer, wem, was,
wovon, woran...). Zamjenički prilozi su nastali od predloga, jer vidimo da je prijedlog i dalje sadržan u riječi, tj. on
je osnova riječi.

Dakle, zamjenički prilog je uslovljen valentnošću riječi, tako da se preti valentnost, ako je u pitanju glagol,
njegova valentnost, ako je u pitanju imenica, njena valentnost ili ako je u pitanju pridjev, njegova valentnost:
wofür interessierst du dich?
-dafür(für Sport) interessiere ich mich?
Worauf hast du Lust?
-darauf.
womit bist du zufrieden?
-damit.
Napomenta!
Mora se pratiti pravilo njemačkog jezika u pogledu rekcije riječi da bismo došli do ispravnog korišćenja jezika.
Ako je rekcija imenice 'Lust' predlog 'auf', ne možemo se mi rukovoditi logikom našeg jezika i bukvalnog prevoda
pa da rečenicu sa našeg prevedemo na nemački na sledeći način:
Imaš li volje za šetnju?
*Hast du Lust für einen Spaziergang?
Iako ova rečenica zvuči kao ispravna i naš njemački sagovornik bi u potpunosti razumio rečeno, ova rečenica je
neispravna, jer rekcija imenice 'Lust' nije predlog 'für', već 'auf', kao u primjeru gore.

Ovdje bi bilo za shodno spomenuti i primjere vezane za osobe, jer su sve ovo primjeri vezani za stvari. Pošto je
u primjeru "wofür interessierst du dich?" govor bio o stvari -o sportu,
pitanje je onda: Kako će se ponašati zamjenički prilozi kad je riječ o osobama?
Odgovor:
U tom slučaju neće biti upotrebe ovih zamjeničkih priloga(ni potvrdnih niti upitnih):
für wen interessierst du dich?
- für dich.
von wem hast du geträumt?
-von dir.
auf wen bist du stolz?
-ich bin stolz auf ihn(seinen Bruder).
Predlog i upitna riječ za padež(für wen) nastupaju kada se govori o osobama u upitnim rečenicama.
A kod potvrdnih rečenica umjesto priloga dolaze predlog i lična zamjenica (für dich).

Što se tiče objekta za pravac i mjesto, ovako bi izgledali zamjenice i prilozi:

Wohin färt Simon mit seiner Klasse?
-dorthin(nach Rom).
-zu ihm(zu seinem Vater).
Ovdje vidimo priloge za pravac (sufiks -hin); upitni: 'wohin' i potvrdni: 'dorthin'.
Kada je osoba cilj, onda će se koristiti prijedlog za pravac i lična zamjenica (zu ihm).

wo wohnt Timo?
- er wohnt dort(in München) ili samo: dort.
- bei ihr(bei seiner Freundin).
Kod objekta za mjesto su nam vrlo poznate riječi wo i dort.
Za osobe će se koristiti prijedlog za mjesto i lična zamjenica (bei ihm).

Predlozi za pravac: ZU, NACH

Wohin seid ihr gegangen? -zum Buchladen.

Spomenuli smo da vrste predloga prepoznajemo tako što se osvrnemo na glagol(glavni) u rečenici, ili prema imenici i
padežu. Prema tome, pored predloga za mjesto koji idu na pitanje Wo?, postoje i predlozi za pravac koji idu na pitanje
Wohin? .
U principu, svi lokalni predlozi mogu da budu i prelozi za pravac ukoliko bi imali glagol kretanja: gehen, fahren, kommen.
Pr. Ich fahre auf einen Parkplatz, sie geht ins Kino ...
Najčešće u upotrebi su: in, zu i nach
Predlog za pravac in koristimo u sledećim primjerima:

Kod objekata zatvorenog tipa tj. zatvoren prostor(zatvoren fizuički kao zidovima ili apstraktno) : Gehen Sie in die Bank, in
die Stadt, ins Kino, in die Disko, in den Cafe. in die Gesellschaft. Države koje imaju određeni član ispred: Fahren Sie in die
Schweiz, in die USA, in den Iran
Predlog zu je specifičan zato što odstupa od pravila za pravac i padež koji je praćen pitanjem Wohin?
Ovaj predlog je uvijek u dativu, bez obzira bio li on predlog za pravac ili lokalni. Dakle, predlog zu je predlog za pravac
osim u jednom slučaju; to je slučaj zu Hause. Ovaj slučaj je jedini gdje je predlog zu lokalni.
Ovaj predlog se koristi za pravac, kada idemo prema jednoj ili vise osoba. Pr: ich gehe zu dir, zu meiner Schwester, zum dr.
Müller. Takođe može da se koristi za pravac ka nekoj radnji ili ustanovi: zur Schule, zur Apotheke, zur Bank(ovdje umjesto
zu može da se koristi i in bez da se modificira značenje). Treći slučaj upotrebe zu bi bio kod obraćanja. Na praimjer. "tebi se
obraćam", na njemačkom bude: "ich spreche zu dir".

Predlog nach koristimo za pravac kada je riječ o državama i gradovima. Pr: Wir fliegen nach München, wir fahren nach
Rožaje.
Ovaj predlog se još koristi kod pravca "kući ili ka kući", pa će biti "nach Hause". Pa ćemo imati jednu specifičnu situaciju
gdje kažemo "zu Hause" da smo "kod kuće", i "nach Hase" da "idemo kući".
Ovaj predlog postoji u primjeru za pravac kod misaonih imenica. Npr: "Prema tvojem mišljenju...", će biti: "Deiner
Meinung nach..." Inače, nama je poznat ovaj predlog kao vremenski predlog za "poslije".
Predlog bei je jedan od porodice lokalnih predloga. Njegova upotreba se prsno veže da predlog zu tako što zu daje pravac, a
ovaj mjesto. tj. za sve navedeno gdje zu opisuje pravac, za isto to bei upisuje lokaciju ili mjesto. Npr: ja sam kod 'Raiffeisen'
banke- će biti - ich bin bei der Raiffeisen Bank.

Modalni glagol SOLLEN

Anja sagt, wir sollen zu Hause Bleiben.

Modalni glagol sollen je jedini od modalnih glagola koji nema promjenu vokala osnove u konjugaciji. Glagoli wollen i
sollen nemaju u konjunktivu preterita tj. konjunktivu II umlaut kao što ga imaju ostali modalni glagoli. Dakle, u bilokojoj
konjugaciji oni ne mute vokal osnove.
Upotreba glagola sollen je u rečenicama gdje se izražava zahtjev, potreba ili prenosenje tuđeh rečenice pa čak i onih koje su
u imperativu.
Primjer: Vater: "mach deine Hausaufgaben!"
-Vater sagt, du sollst deine Hausaufgaben machen.
Upotrebu ovog modalnog glagola najčešće nalazimo kod lekara u praksi kada je u pitanju davanje stručnih savjeta i
preporuka pacijentima šta da rade kako bi ozdravili.
Primjer: Sie sollen viel Tee trinken.
Sie sollen keine Schokolade essen.
Kod ovih prilika se još češće koristi glagol sollen u konjunktivu preterita:
Sie sollten viel Tee trinken
Sie sollten keine Schokolade essen.
Konjunktiv preterita glagola sollen se koristi u slučajevima savjeta za budućnost, kao što smo vidjeli iz primjera ljekar i
pacijent. Pravilo kod modalnih glagola u konjunktivu je da se na preterit glagola doda još umlaut tj. dolazi do mućenja
vokala osnove(kao što je bio slučaj sa glagolom "konnte" u preteritu, da bi postao "könnte" u konjunktivu. Glagol sollen je
u uvom pogledu izuzetak pa kod njega važi pravilo da je konjunktiv preterita bez umlauta tj. forma konjuntiva je identična
formi samog preterita(indikativa).

Ne mora upotreba ovog glagola da je ograničena samo na savjete lekara, već to može biti i rečenična forma svakom
stručnjaku kojem se obraćamo za stručnu pomoć i slijedimo uputstva:
- Sie sollen Öl wechseln.
- Sie sollen zuerst die Software installieren.

Nove riječi se najbolje uče kada shvatimo okruženje u kojem se one nalaze. Kada je nova riječ upotrebljena u rečenici koju
razumijemo, još uz to bude duži tekst -priča koja može biti praćena slikom, onda su nam šanse da shvatimo pravo znaćenje
te riječi veoma velike. Dakle, nije ni čudo što je uspjeh u metodologiji usvajanja novih riječi kod djece gdje se upotrebljava
slika, a učitelj koristi indirektne priče i gestikulaciju kako bi se nepoznata riječ otkrila. Tako mi ovdje imamo tri glagola čije
značenje možemo otkriti ukoliko nam bude poznata priča i pozadina stvarnosti u kojima oni nastupaju. Pa da probamo i mi
ovdje metodom sugestije pronaći pravo znečenje:
- želim novi termin ........... .
- želeo bih zakazani termin ........... za sutra ako je moguće?
- žao mi je, spriječen sam, moram taj termin ............ .

I, jeste li li pronašli odgovrajuće glagole? Na nemačkom oni glase: vereinbaren, ändern i absagen.
Može se komotno reći da je upotreba glagola vereinbaren ograničena na situacije vezane za termin, dok glagoli ändern i
absagen imaju malo širu upotrebu.
primjer: du hast unsere Pläne geändert.
er muss seine Reise absagen.
Kad je govor o upravljanju terminima, postoji još jedan glagol koji u nemačkom jeziku ovdje nalazi upotrebu, a to je
verschieben. On je značenjem tijesno vezan za glagol ändern tj. međusobno se dopunjuju, kao što vidimo iz primjera na
tabli.

Prisvojni članovi: MEIN, DEIN, UNSER ...

Meine Augen tun auch schon ein bisschen weh.

Prisvojni članovi(determinativi) ili zamjenice su riječi koje opisuju pripadnost konstatovanog predmeta određenom licu. U
nemačkom jeziku postoji, kao što vidimo na tabli, uz svaku ličnu zamjenicu prisvojni član ili zamjenica. Na samom početku
moram napomenuti da kada je riječ o prisvojnim članovima, da se krivo ne shvati to što uz svaku ličnu zamjenicu postoji
prisvojni član, da i one kao vrsta riječi moraju biti slične njima. Ne. To znači da lične zamjenice kada nastupaju u ostalim
padežima dobijaju i drugi oblik (pr: ich - mich - mir), dok prisvojni članovi u svim padežima dobijaju određene nastavake
(pr: za muški rod: N. mein - Akk. meinen, D. meinem - G. meines) a osnova riječi ostaje ista "mein". Može se reći da su
prisvojni članovi bliži rođaci pridevima prema vrsti riječi i promjeni, tj. imaju deklinaciju kao pridjevi(promjenu prema:
rodu, broju i padežu).

Dakle, osnova prisvojnih članovima može biti jedna i one postoje uz svih devet ličnih zamjenica, dok nastavci dodatno još
postoje za padež, rod i broj. Pa kada se sve to poreda, svaka ponaosob ima četri oblika (kako vidimo na tabli za član
"mein").
Gore ispisani primjer: er -> seine Hand

vidimo da se osnova riječi sein odnosi na licemuškog roda, tj. er, dok se nastavak -e odnosi na konstatovanu imenicu (Hand)
u ženskom rodu, nominativa jednine.

Analogno tome će biti primjer: ihr Mann

vidimo da se prisvojni član ihr odnosi na lice ženskog roda, a da se nulti nastavak (nema nastavka) odnosi na imenicu
muškog roda nominativa(Mann).

Kod ove situacije najčešći oblici pitanja su sledeći:

- hast du Rückenschmerzen?

- tut dein Kopf weh?

Na tabli vidimo da je pitanje sa ovim prvim oblikom ograničeno na tri organa(mada moguće ja da se pravi još složenica
uključujući ostale dijelove tijela ili organe, kao što se nekad čuje: "Halsschmerzen"), dok je ovaj drugi oblik jako podesniji
za izgradnju rečenice i može da uključi skoro sve dijelove tijela ili organe osim onih kod kojih značenje nije ispravno:
*mein Haar tut weh!

Veznik: WENN

Wenn du keine Lust mehr auf deinen Job hast,

dann kannst du ja in einer Bäckerei arbeiten.

Veznik wenn je drugi veznik poslije veznika weil koji predstavlja zavisnu rečenicu u zavisno-složenoj rečenici. O
veznicima i njihovim podjelama ovdje.
On navodi uslov u NS-rečenici i često se ta rečenica i naziva uslovnom. Iz navedenih primjera na tabli vidimo da je kod
ovih rečenica moguća kombinacija koja nije bila moguća sa weil-rečenicama, a to je da se zavisno-složena rečenica izgradi
postavkom NS + HS, tj. da wenn-rečenica može da bude prva u zavisno-složenoj rečenici. Kada se desi ovaj slučaj,
svejedno bilo to uslovna ili neka druga NS, onda u HS dolazi do promjene tj. nastupa inverzija.
Bilokoja kombinacija u zavisno-složenoj rečenici(NS,HS ili HS,NS) je dopuštena i ne narušava niti mijenja značenje.
Kada upotrebimo prilog dann u glavnoj rečenici, onda znamo da je postavka u rečenici: NS, HS i da drugačije nema smisla.
Ali i bez njega bi značenje bio potpuno isto i ne bi narušavao poredak riječi u rečenici, već bi samo ostavio nepopunjen
prostor, jer je njegovo značenje ovdje značenje čestice -partikule.
Njemči često koriste wenn u jeziku, jer kao što znamo, uvijek ima nekih uslova u zivotnim situacijama, tako da i ovaj
veznik ima veoma frekfrentnu upotrebu.
Spomenuću i to da se u njemačkom jezuku koristi jedan drugi također uslovni veznik kad se želi na početku zavisne
rečenice istaći i naglasiti uslov. Taj veznik je falls(o njemu će svakako kasnije biti govora pa nećemo ovdje uzimati
prostora).

PARTICIP II

Aufgestanden ...

Perfekat je jedno od šest vremena u njemačkom jeziku i gradi se pomoću pomoćnog glagola haben ili sein i participa
glavnog glagola.

Šta je particip glavnog glagola?

-Ako je u rečenici "Sara macht ihre Hausaufgaben" ...macht jedini i glavni glagol, onda se na njemu izvršavaju promjene
gdje riječ iz jednog tipa prelazi u drugi tip riječi. Konjugiran glagol u ovom primjeru macht (u 3. licu jednine) se vraća na
osnovni oblik zvani infinitiv machen(infinitiv je osnovni oblik glagola tj. u leksikonu riječi je tako upisan) tako da će
fundament na kojem će se graditi novi tip riječi biti mach- ili drugim nazivom poznata kao Infinitivska osnova. Na tu
osnovu dalje, dolazi do određenih dodataka i nastavaka: dodatak ge- i nastavci -en ili -t. Tako nastaje novi tip riječi,
particip. Glavno obilježje participa je prefiks ge-. Pošto vidimo na tabli da postoje tri osnovne vrste glagola i da se oni dalje
granaju na podvrste(obični, razdvojivi, nerazdvojivi i na glagole stranog porijekla koji postoje samo kao podvrsta za slabe)
tako particip negdje ima prefiks ge- negdje nema. Što se tiče nastavaka: -en i -t: participi koji imaju nastavak -en su participi
jakih glagoli bez obzira imali oni ispred ge- ili ne.Participi koji imaju nastavak -t a infinitivska osnova im je bez promjene
su participi slabih glagola bez obzira imali ispred ge- ili ne. Particip mješovitih glagola je kombinacija nastavka -t i
promjene unutar infinitivske osnove(najčešće je to promjena vokala).

Jaki i mješoviti glagoli se uče napamet i njih ima oko osamdeset, jer kod njih ne postoji pravilo kao što postoji za slabe
glagole gdje je samo stvar dodavanje prefiksa i sufiksa.