Modra rijeka ima vishe verzija.

U konachnoj i posljednjoj verziji se pojavila u posljednjoj pjesnikovoj

zbirci Modra rijeka. U verzijama pjesme u Muzeju knjizhevnosti vidljivo je da se pjesnik dugo muchio
da nadje formu koja bi najsnazhnije iskazala njegovu misao. Pjesma je najprije pochinjala stihom Mi
ne znamo gdje je ona, potom je prekrizhen prvi dio stiha (Mi moramo), te napisano Nitko ne zna.
Pjesma je, dakle, pochinjala neodredjenom zamjenicom nitko ali je taj oblik vrac'en u josh raniji i
arhaichniji: nikto. Opravdano se postavlja pitanje zashto je pjesnik upotrijebio takav arhaichni oblik,
kakvih je dosta bilo u Kamenom spavachu. Chini se da je ta vezanost za arhaichni oblik jednostavno
”prenesena” u ovu pjesmu, jer je u njoj sve u znaku onog shto je bilo, onog ”iza uma iza boga”, a ta
svevremenost i odlazak u proshlost koja je duboka ”tisuc' ljeta” jeste potenciranje opc'eg ljudskog
iskustva o zhivotu i smrti. Takva tajna i dalje je bezmjerno daleko, pa je zbog toga arhaichni oblik
odrichne zamjenice bio pogodniji za opc'u atmosferu pjesme.

U pjesmi su vrshene i mnoge druge promjene: umjesto stiha iza gore iza dola stajao je stih iza brda iza
dola, pa potom iza gora iza dola. Ova izmjena je veoma bitna jer se mijenja i ritam pjesme. Stih iza
gora iza dola imao je razlichite akcente (iza góra iza dòla) mada se taj stih mozhe oznachiti i sa istim
akcentima: iza górā iza dólā a u tom sluchaja oblik imenice do (genitiv mnozhine – dòlā) oznachavao
bi skrac'enu mnozhinu koja se mozhe chuti u Hercegovini (doli – dolovi). Umjesto stiha preko gloga
preko drache stajalo je preko trnja preko drache, umjesto priloga dublje stajao je prilog dulje. Stihova
preko slutnje preko sumnje uopc'e nije bilo i oni su naknadno dodati. Zato je bilo vishe stihova koje je
pjesnik izbacio: i jauka i leleka / vilenjaka vukodlaka, te i josh dalje i josh gore. Stihovi gdje pijetlovi
ne pjevaju / gdje se ne zna za glas roga prvobitno su imali ovakav oblik: Gdje pjetao ne chuje se, zatim
Gdje s ne chuje pjev pijetla / gdje se ne zna za glas roga, pa potom Gdje ne ima pjeva pijetla / gdje ne
ima glasa roga. Isto tako, stihovi Sto godina shiroka je / tisuc' ljeta duboka jest najprije su glasili
ovako: Sto godishta shiroka je tisuc' ljeta duboka je obogac'eni su bitnom ritmichkom i semantichkom
izmjenom: Sto godina shiroka je tisuc' ljeta duboka jest. Bilo je i drugih izmjena: stih O duljini i ne
sanjaj prvobitno je glasio drukchije: O duljini i ne zna se, odnosno O duljini ne sanja se, stih preko
gorkih preko mornih imao je neznatnu izmjenu, jer se rimovao (preko gornih preko mornih), stih malo
znamo al je znano prvobitno je imao oblik malo znamo ali znano. U posljednjoj verziji, u zbirci Modra
rijeka, dodat je distih

Tamo dolje ispod zemlje

I onamo iznad neba

Medjutim, najbitnija izmjena je bila u posljednjem stihu koji je glasio ovako:

Ima jedna modra rijeka

Mi moramo preko rijeke

Promjenom prezenta glagola nepotpunog znachenja morati u okamenjeni glagolski oblik valja (Valja
nama preko rijeke) pjesma je definitivno zaokruzhena snazhnom, ritmichki efektnom obezlichenom
formom, koja se povezuje sa isto tako pasivnom i obezlichenom formom na pochetku pjesme: Malo
znamo al je znano. Takva opozicija (znamo-ne znamo) kljuchna je za razumijevanje cijele pjesme i
chitavog stilskog postupka.

U izboru leksema pjesnik je strogo vodio rachuna. U ovoj pjesmi nema nijedne strane rijechi. Modra
rijeka ustvari se naslanja na domac'u leksiku i na narodnu tradiciju. Osim osmerca, stiha narodne lirske
pjesme, i pojedini izrazi kao i sintagme upuc'uju na narodno iskustvo: ”Nikto ne zna”, ”iza gore iza
dola”, ”gdje p’jetlovi ne pjevaju”, ”gdje se ne zna za glas roga”, ”tma i tmusha” stilizovani su narodni
izrazi. I posljednji stih ”Valja nama preko rijeke” jeste jedan od narodnih izraza kakvih u pjesnikovom
zavichaju ima dosta. Vjerujuc'i u magijsku moc' jezika, Mak Dizdar u dosta svojih pjesama preuzimao
je ritam narodnih brzalica a u Modroj rijeci naslanjanje na tradiciju narodnog izraza je isto tako
vidljivo. U ovoj pjesmi je spojeno pjesnikovo ”zaumno” shvac'anje jezika sa tim narodnim jezichkim
naslijedjem i mitskim vjerovanjem u jezichku moc' u iskazivanju onog shto je nedokuchivo i
neizrecivo. Zato Modra rijeka svojom naracijom i mudroshc'u i djeluje kao neka pradavna narodna
bajka.

Kao i vec'ina drugih pjesama, i Modra rijeka je ispisana bez interpunkcije. Izuzev pochetka pjesme
gdje se susrec'emo sa velikom slovom (Nikto) svi distisi su ispisani uvijek malim slovom, bez ijednog
grafichkog ili interpunkcijskog znaka. Jedino na zavrshetku pjesme je dodata crtica, koja upravo zbog
izostanka interpunkcije i drugih pravopisnih odredbi u cijeloj pjesmi, ima funkciju snazhnog
grafostilema:

ima jedna modra rijeka –

valja nama preko rijeke