Drama

Izvor: Wikipedija Skoi na: orijentacija, trai

Ovaj lanak je dio serije o knjievnosti Povijest knjievnosti

Antika knjievnost Rimska Starogrka Renesansna knjievnost XIV. stoljee XV. stoljee XVI. stoljee Barok, klasicizam i prosvjetiteljstvo XVII. stoljee XVIII. stoljee Predromantizam i romantizam XIX. stoljee Moderna knjievnost XX. stoljee XXI. stoljee
Knjievni rodovi

Lirika Epika Drama

Knjievne vrste

autobiografija ivotopis djeja knjievnost dnevnici fantastika pjesnitvo publicistika esejistika

Knjievnost po jezicima

albanska arapska crnogorska eka engleska (amerika australska) francuska novogrka hrvatska (BiH) indijska talijanska japanska kineska maarska makedonska njemaka poljska portugalska ruska slovenska panjolska srpska ukrajinska

Ovo je glavno znaenje pojma Drama. Za grad i prefekturu u Grkoj, pogledajte Drama,

Grka i Prefektura Drama. Prevedeno s grkog jezika, drama znai radnja. Ona obuhvaa sve knjievne vrste namijenjene izvoenju na pozornici, a koje svoj pravi smisao dobivaju u kazalinoj predstavi.

Sadraj
[sakrij]

1 Dramski tekst o 1.1 Vanjska kompozicija drame o 1.2 Unutarnja kompozicija drame o 1.3 Pravilo o trojnom jedinstvu 1.3.1 Drama jednoinka o 1.4 Razvoj drame o 1.5 Poveznice

Dramski tekst

[uredi]

predloak po kojem je nastala drama, prilagoen je kazalinoj izvedbi. Dijeli se na: popisa lica ili osoba - stoji na poetku dramskog teksta didaskalija - kratki opisi i upute redatelju i glumcima dijaloga - upravni govor dva lika koji izraava suprotnosti meu likovima monologa - govor jednog lika kada govori sam sa sobom; slui za prikazivanje razmiljanja i idejnih stavova likova

Vanjska kompozicija drame [uredi]

sastoji se od:

ina (akta) - vea dramska cjelina prizora (scene) - manji dijelovi predstave koji se izmjenjuju ulaskom ili izlaskom nekog lika na pozornicu; obino ih ima 10-15 u jednom inu, ali to nije strogo pravilo

Unutarnja kompozicija drame [uredi]

sastoji se od:

dramske radnje koja se ostvaruje izmjenom dramskih situacija dramske situacije koja predstavlja odnos meu likovima na sceni, najee je suprostavljen

dramskog sukoba koji se raa iz suprostavljenih odnosa meu likovima i razvija se tijekom dramske kompozicije dramske kompozicije koju ine o uvod ili ekspozicija - dio u kojem se upoznaju likovi i okolnosti radnje o zaplet ili komplikacija - dio u kojem poinje sukob; naziva se jo i toka bez povratka o vrhunac ili kulminacija - dio ispunjen napetou koja proizlazi iz dramskog sukoba o preokret ili periptija - trenutak kad se u radnji dogodi neto suprotno od onoga to se oekuje o rasplet - zavrni dio drame

Pravilo o trojnom jedinstvu [uredi]

Strogo klasino pravilo prema kojem radnja mora tei unutar triju jedinstava: mjesta, vremena i radnje. Jedinstvo mjesta znai da se radnja odvija na jednom mjestu, jedinstvo vremena znai da se radnja morala dogoditi u jedinstvenom, neprekinutom vremenskom odsjeku, a jedinstvo radnje znai da nema isprepletanja dviju ili vie usporednih radnji.

Drama jednoinka [uredi]

Jednoinkom se naziva drama koja se sastoji od jednoga ina, odrie se razgranate intrige, a moe biti svedena na jedan lik; monodrama.

Razvoj drame [uredi]

Grka komedija i tragedija imale su vaan utjecaj na razvoj drame u svim europskim knjievnostima. U srednjem vijeku razvija se poseban tip drame koji nastaje na osnovi crkvenih vjerskih obreda, nazivaju se misteriji, mirakuli i moraliteti, a u naoj knjievnosti su to prikazanja. U takvim djelima obrauju se dogaaji iz Kristovog ivota ili ivota pojedinih svetaca i muenika. Renesansna komedija slijedi antiku tradiciju. Na nju se naslanja i na najvei komediograf Marin Dri. Vrhunac dramske umjetnosti u renesansi vezan je uz stvaralatvo Williama Shakespearea. U razdoblju klasicizma dolazi do ponovnog oivljavanja antike drame. Razdoblje romantizma oto se suprostavlja normama klasicistike drame. Prikazuje se najee motiv odmetnitva i sukob pojedinca s drutvom. U 20. stoljeu javlja se teatar apsurda. U takvim dramama, koje se odupiru tradiciji europske drame, razvija se tenja da se iskae izgubljenost, osamljenost, tjeskoba i strah modernog ovjeka (E. Ionesco, S. Beckett). Tespis je u 6. st. pr. Kr. uveo 1. glumca, Eshil uvodi 2. glumca, Sofoklo uvodi 3. glumca.

to moram nauiti o knjievnosti u osnovnoj koli Kartice s knjievnoteoretskim pojmovima Materijali Obljetnice Knjievnici Lirika Epika Drama Narodna knjievnost Slavenska mitologija

Drama

Drama ili dramska knjievnost obuhvaa knjievna djela koja su prvenstveno namijenjena

tekst moe itati kao i svaki drugi knjievni tekst, ipak on svoj pravi smisao dobivaju u kaz

U drami nema pripovjedaa, nego glavne dijelove ini govor glumaca. Fabula dramskog te

izmjenom dramskih situacija. Dramska situacija je odnos meu likovima u nekom trenutku

postupcima likova. Govor likova ostvaruje se kao dijalog (razgovor meu likovima) ili mon

Dramska radnja temelji se na nekom sukobu ili zapletu koji se na kraju razrjeava. Taj dra pokreta radnje i zanimanja gledatelja.

Dramska su knjievna djela posebno oblikovana tako da sadre:

1. popis likova (ponekad postoji naznaka nekih njihovih osobina), vrijeme i mjesto radnje,

2. dijelove teksta koje glumci izgovaraju na pozornici - uz ime lika navedene su rijei koje

3. dodatna objanjenja napisana najee kosim slovima, u zagradi, koja se ne izgovaraju

razumijevanje teksta, tj. uputa glumcima i redatelju kako neto odigrati na pozornici (dida

Dramska djela imaju i uobiajenu kompozicijsku shemu:

Dramska umjetnost javlja se u razliitim oblicima - kao drama, tragedija, komedija, tragik

Igrokaz je krae dramsko djelo najee namijenjeno djeci i mladima. Igrokaz koji se izvo

igrokaz.

Komedija oblikuje likove s odreenim nedostatcima ili manama koje ih ine smijenima i z likovima.

Tragedija je dramsko djelo koje se temelji na nekom traginom dogaaju ili sukobu likova

najee zavrava traginom smru glavnoga junaka, to ostavlja dubok dojam na itatelj pobjeuje ideja koju su zagovarali glavni, tragini junaci.

Drama (u uem smislu te rijei, dakle kao vrsta dramske umjetnosti) obrauje prosjene l tragian. Monodrama je dramski tekst u kojoj sudjeluje samo jedan lik.

Drama je najee podijeljena na inove i prizore. inovi su vei zaokrueni dijelovi radnje

sputanjem zastora. in se dijeli na prizore i slike. Prizori su manje fabularno-tematske je izazvane izmjenom likova na pozornici.

Dramatizacija je preradba ili prilagodba knjievnih djela za prikazivanje na pozornici. Dram

igrokazom prikazati ulomak iz nekog romana ili bajke. Budui da u dramskom tekstu (za r opisa, radnju moemo prikazati samo kroz govor likova i njihovo ponaanje.

Povijesni razvoj drame Grka komedija i tragedija imale su presudan utjecaj na razvoj drame u svim europskim knjievnostima. U srednjem vijeku razvija se poseban tip drame koji nastaje na osnovi crkvenih vjerskih obreda, nazivaju se misteriji, mirakuli i moraliteti, a u naoj knjievnosti su to prikazanja. U takvim djelima obrauju se dogaaji iz Kristovog ivota ili ivota pojedinih svetaca i muenika. Renesansna komedija slijedi antiku tradiciju. Na nju se naslanja i na najvei komediograf Marin Dri. Vrhunac dramske umjetnosti u renesansi vezan je uz stvaralatvo Williama Shakespearea. U razdoblju klasicizma dolazi do ponovnog oivljavanja antike drame. Razdoblje romantizma oto se suprostavlja normama klasicistike drame. Prikazuje se najee motiv odmetnitva i sukob pojedinca s drutvom. U 20. stoljeu javlja se teatar apsurda. U takvim dramama, koje se odupiru tradiciji europske drame, razvija se tenja da se iskae izgubljenost, osamljenost, tjeskoba i strah modernog ovjeka (E. Ionesco, S. Beckett).

1. GRKA DRAMA
www.knjiznicari.hr/UDK02/images/8/87/GRKA_DRAMA.pptSlino Format datoteke: Microsoft Powerpoint - Brzi prikaz GRKA DRAMA. POVIJEST. Pripremila: Marta Lonarevi, prof. grka je civilizacija prva velika povijesna civilizacija Europe koja je dotad ivjela u prapovijesti ...