Mate Matišić PDF

Sveuilite u Zagrebu
Filozofski fakultet
Ivana Luia 3
Odsjek za komparativnu knjievnost
Akademska godina: 2012/2013.
Posmrtna trilogija Mate Matiia
DIPLOMSKI RAD
Studentica: Zvjezdana Bali
Mentor: dr.sc. Boris Senker
Zagreb, rujan 2013.
''U miru, sinovi sahranjuju svoje oeve. U ratu, oevi sahranjuju svoje sinove.''
Herodot
Sadraj
Uvod ........................................................................................................................................... 4
''Sposobnost pamenja oiljaka''................................................................................................. 6
Mate Matii: rigidni katolik i/ili vulgarni antihrvat? .............................................................. 10
''U poetku bijae smrt'' ............................................................................................................ 13
Posmrtna trilogija .................................................................................................................... 16
Sinovi umiru prvi .................................................................................................................. 17
ena bez tijela ...................................................................................................................... 20
Niiji sin ............................................................................................................................... 22
Intermedijalizacija Matiievog triptiha ................................................................................... 25
Sinovi umiru prvi (Gavella) .................................................................................................. 26
ena bez tijela (Zagrebako kazalite mladih) ..................................................................... 28
Niiji sin (HNK Ivan pl. Zajc Rijeka) .................................................................................. 29
Niiji sin (film) ..................................................................................................................... 30
Kritika i recepcija ..................................................................................................................... 32
Zakljuak .................................................................................................................................. 36
Literatura .................................................................................................................................. 38
Mojoj najdraoj trilogiji.
Uvod
George Orwell je davno izjavio kako se u vremenu dominacije prevare i lai govorenje
istine smatra revolucionarnim inom. S obzirom na stajalite promatraa, ova reenica moe
se shvatiti na (najmanje) dva naina. S jedne strane, moda ivimo u vremenu u kojemu la
predstavlja dominantnu (ne)kulturu te se ivot veine ljudi temelji na svakojakim i
svakodnevnim prevarama i neistinama (poevi od onih najmanjih i opravdanih, za dobrobit
onog kojemu se lae, pa sve do najveih koje mogu poprimiti neoekivane razmjere).
Nasuprot ovom tumaenju postoji i ono drugo. Moda je predoba revolucije, kao (najee)
opravdanog i buntovnog ina pobune, u dananjem shvaanju poprimila neki mlitaviji obris
borbe koja se tek u ponekim naznakama moe poistovjetiti s nekadanjom metodom otpora
(iako razliiti recentniji dogaaji opovrgavaju tu injenicu). No upravo zbog toga, zapravo, i
uznemiruje orwellovska potencijalna snaga istine. Ali i hrabrost pojedinca, koji uza svu
prevlast prevare i lai, posee upravo za njom, ne marei za mogue posljedice.
U vremenu i u dravi u kojoj ve vie od dva desetljea vlada optimalna i okrvavljeno
izborena demokracija, pravo na izricanje svoje varijante istine ima gotovo svatko. Ukoliko
svoju istinu smatra povijesno ispravnom (a faktografski provjereni dokazi tu istu istinu
opovrgavaju), uvijek je moe pokuati umetnuti, mimo neopreznog urednika, u neki od
mnogih povijesnih udbenika namijenjenih osnovnim i srednjim kolama. Posljedice mogu
biti brojne od netonog podatka koji e ueniku zauvijek biti relevantan do itavog spektra
pogrenih svjetonazora koje e uenici usvojiti kao vlastite. Ako pojedinac misli kako je
njegova istina vrijedna divljenja i neophodna u obliku informacije za javnost, svoju istinu
moe usput izrei sluajnom prolazniku ili je izvikivati tijekom najvee guve na nekom od
gradskih trgova (pogodne su i prometnije ulice).
Ipak, knjievnost kao da zaobilazi sve te otvorene puteve do govorenja o njoj i njome.
Istinito prianje o odreenoj temi nije joj izravno zabranjeno, no mnogi e dobronamjernici
svojim savjetom napomenuti knjievnicima kako je ispravno govorenje (i to o onoj
''najopasnijoj'' povijesnoj istini) potrebno prepustiti onima koji o tome vie znaju. A
knjievnost neka raspolae spektrom onih ljepih i nevinijih tema kojima nije potreban
pretjeran nadzor i naljepnica ''zabranjeno govori se o istinitim dogaajima'', makar likovi i
prostori u njoj bili u potpunosti izmiljeni.
Prolost, ona bliska, ba kao i ona daleka, takoer na nekoliko naina progovara o
istini: kroz nepobitne i nedvosmislene injenice koje su dokazive u svim svojim elementima
te kroz prie pojedinaca koji su te iste dogaaje preivjeli. Ipak, ljudi se razlikuju po svojim
mnogim karakteristikama, a sjeanja tijekom godina najee blijede. Podlona su izmjenama,
a ukoliko se radi o negativnim sjeanjima, mogu se i gotovo posve potisnuti. Ona pozitivna,
ljudi su skloniji jo dodatno uljepati. Ipak, nemogue ih je potpuno izbrisati, a u doba
demokracije svima je dozvoljeno o njima govoriti.
Tema ovog diplomskog rada je Posmrtna trilogija Mate Matiia, analiza njezina
knjievna predloka, kao i intermedijalizacija dramskog triptiha u kazaline predstave i film.
Na samom se poetku ovog rada govori o sjeanjima kao moguim uzrocima
literarnog stvaralatva, a koja spletom okolnosti esto mogu skrivati razna traumatska
iskustva. Stoga se spominje i termin ''knjievnosti traume'' amerike teoretiarke Kali Tal, kao
i kroatizirana varijanta usredotoena iskljuivo na dramske vrste (drama ratne traume kojom
su se ponajvie bavili Darko Luki i Sanja Nikevi). Govori se i o najeoj tematici
hrvatskih suvremenih drama nastalih na prijelazu iz 20. u 21. stoljee.
Nakon kraeg osvrta na biografiju i bibliografiju Mate Matiia (koja se zasniva na
nekolicini vanijih autorovih tekstova), u radu se analizira smrt kao tema u knjievnosti, s
posebnim naglaskom na njezino prisutstvo u autorovu stvaralatvu.
Sredinji dio samog rada usredotoen je na Matiievu Trilogiju te se donosi analiza
dramskih tekstova koji je ine, a potom i njezine kazaline izvedbe, odnosno filmske
ekranizacije, dok je zavrni dio rada usmjeren na njihove kritike i recepciju.
''Sposobnost pamenja oiljaka''

Stephen King je svojevremeno izjavio kako je dobro imati poneto talenta ukoliko se
eli postati piscem, no kako je zapravo jedini pravi uvjet sposobnost pamenja svakog oiljka.
Oiljci, one nevidljive krhotine neijeg sjeanja, mnogim su piscima posluili kao okidai
koji su njihove zamisli i dotad nerealiziranu matu pretvarali u otiske sainjene od nebrojeno
mnogo rijei povezanih u, manje ili vie, smislene reenice. Pisati o povijesti, onoj osobnoj, a
istodobno tuoj i svaijoj (prisvojenoj od mnogih, nepoznatih, dalekih), uvijek je povezano sa
sjeanjima. Ona mogu biti meunarodno priznata (onda kada ih nije nametnuo neki pojedinac
sebino kreirajui kolektivnu memoriju nekog naroda) i injenino i kronoloki potvrena
(prolost kojoj pripadaju jednoglasno se smatra okonana odreenim dogaajem).
Oksimoronski, istodobno ta ista sjeanja mogu biti individualno lana, stvorena kao obrana od
posljedica traumatinog, a izravno proivljenog iskustva ili kao jednostavna elja za
pamenjem samo onih sretnijih trenutaka. Oiljci traju zauvijek, no sjeanja se nerijetko
potiskuju. Svakim pokuajem unitenja postaju neupotrebljive okamine koje su davno bile
vrijedne. Ipak, mogue ih je ponovo prizvati ponekim oblikom seanse (u iju se tonost i
strunost kunu mnogi psiholozi i psihoterapeuti) ili djelovanjem vezanim uz umjetnost
(pisanjem, itanjem, prouavanjem, ..).
Referirajui se na netom navedenu problematiku sjeanja (i proivljene traume),
amerika teoretiarka Kali Tal je knjievnosti ponudila jo jedan podanr sugestivno ga i
oekivano nazivajui ''knjievnost traume''. S obzirom na vlastitu nacionalnu pripadnost, ne
udi to je tu vrstu literature povezala s tematikom koja se bavi Vijetnamskim ratom, no i sa
rtvama Holokausta. Tal smatra kako rtve odreene traume stvaraju poetiku boli, a sve radi
shvaanja samih sebe, ali i pripadnika svojeg naroda. U svojem djelu Worlds of hurt reading
the literature of trauma, Tal razlikuje radove koje su pisale izravne rtve, i koji pripovijedaju
''knjievnost traume'', od onih koje je pisala ''netraumatizirana osoba o traumatskom iskustvu
drugih ljudi''1. Naglaava tri strategije koje se nalaze u drutvenom odnosu prema traumi, kao
i prema njezinoj kulturnoj kodifikaciji: mitologizacija (''reduciranje traumatinog dogaaja na
standardiziranu priu o traumi reprezentacija traumatinog iskustva''2), medikalizacija
(promatraju se rtve trauma kao osobe koje su oboljele i kojima je potrebno lijeenje
izolacija traumatizirane osobe iz svakodnevne cjeline) i ieznue (svojevrsni oblik potpunog
odbijanja da se prihvati postojanje posebnih vrsta traumatinih iskustava negiranje
1
2
Luki, D. Kazalite, kultura, tranzicija. Zagreb: Hrvatski centar ITI, 2011. Str. 102
Luki, D. Drama ratne traume. Zagreb: Meandar, 2009. Str. 18
postojanja PTSP-a i sl.). Darko Luki naglaava kako je u Hrvatskoj takva vrsta knjievnosti
ponajvie vezana uz Domovinski rat, no kako je u domaim tekstovima knjievnost traume
uglavnom subjektivno konotirana. S obzirom na takav pristup, iznimno je malen broj tekstova
koji su konkretizirani prostorom i vremenom te imaju i autentine likove (pii: Dobrodoli
u rat, Orli: Izmeu dva neba,..). Takva je vrsta knjievnosti u Hrvatskoj nastala kao ''pozicija
otpora svakoj politici, u rasponu od intelektualne ironije do otvorenog prijezira''3. Pisac koji
pie o ratu (ili njegovim posljedicama) najee je s njim povezan na odreen nain (ili kao
izravni sudionik ili kao onaj ije su obitelji ili prijatelji sudjelovali u njemu ili bili zahvaeni
njime). U tim se tekstovima, smatra Luki, osobni mit pokuava protumaiti u kljuu
opeprihvaene i drutveno dominantne mitologije (kojoj bi trebao pripadati). Stoga nije
neobino to su takva djela zapravo u manjini, iako su nastala uglavnom tek krajem zadnjeg
desetljea 20. stoljea.
Sanja Nikevi je u lanku Hrvatsko kazalite u ratu: skica za povijest (objavljenom u
zborniku radova Krleini dani u Osijeku 1999.) navela nekoliko moguih razloga za izostanak
ratnih tema u suvremenoj hrvatskoj drami. Prvim se namee sama tema koja je izuzetno bliska
to priziva snanu realnost. Ona dovodi do javnog suoavanja sa svim proivljenim
strahovima, kao i do izjednaavanja fiktivnog svijeta nekog pisca, ali i njegovog
svakodnevnog stvarnog ivota. Drugi je razlog elja za zaboravom i normalnim ivotom,
ime se dolazi i do treeg mogueg objanjenja koje se bazira na elji za zabavom i ponovnim
pronalaskom smisla ivota. Kazalite je nastojalo pruiti utoite, a ne jo jednom podsjetiti
na sve ono to se vani dogaa. Nikevi je kao jedan od razloga navela i tzv. sindrom
preivjelog, a zbog kojeg se mukarci koji pripadaju kazalitu ''podsvjesno osjeaju krivim to
i oni nisu aktivnije sudjelovali u ratu''4. Kao posljednji se razlog istie i neminovan strah od
cenzure jer postoje opasnosti od mogue interpretacije, kao i od moguih prepoznavanja
prikazanih na sceni. A o ''preventivnoj autocenzuri'' govori i Boris Senker u Hrestomatiji
novije hrvatske drame 1941-1995 kao i o nadziranju repertoara kazalita od strane tadanje
demokratske vlasti. Jasen Boko smatra kako se i tematski bijeg od rata i takve tematike
zapravo moe shvatiti kao odnos prema njemu samome - odbijanje kazalita da bude ''zrcalo
vremena'' smatra da je uvjetovano ''injenicom da su kazalita u novonastaloj dravi tek

Nav. prema: Nikevi, S. Hrvatsko kazalite u ratu: skica za povijest // Krleini dani u Osijeku 1999. / priredio
Branko Heimovi. Zagreb Osijek : Zavod za povijest hrvatske knjievnosti, kazalita i glazbe HAZU, Odsjek
za povijest hrvatskog kazalita, Hrvatsko narodno kazalitu, Pedagoki fakultet, 2000. Str. 212
4
trebala zadobiti svoje mjesto unutar sveopega nacionalnog projekta izgradnje nove drave i
njezina identiteta''5.
Panja se u hrvatskoj knjievnosti u devedesetim godinama prolog stoljea usmjerila
na drutvenu i socijalnu sredinu sadanjosti, kao i na nacionalnu problematiku. Prekid s
dotadanjom tradicijom doveo je do osjeaja koji su ubrzo prevladali u dramskim tekstovima
do tjeskobe i praznine. Boko smatra kako su se time u novijim hrvatskim dramama, ali i u
europskim, profilirale neke puno mranije teme kao to su incesti, ubojstva roditelja,
silovanja, samoubojstva, zlostavljanja i sl., koje su se nastavile provlaiti i kao tematske
okosnice i u sljedeem stoljeu.
Helena Perii je tijekom izlaganja na splitskom komparatistikom skupu 2007.
godine rekla kako je upravo drama jedna od ponajboljih knjievnih formi jer je usmjerena
prema ''svrsi svjedoenja stvarnosti''6 te se zato u tekstovima nastalima tijekom prijeloma
stoljea esto pronalaze teme svjedoanstva i sjeanja, a na koje neposredno utjeu aktualna
povijest i politika. Senker je, s druge strane, smatrao kako autori sve vie postaju apolitini, a
u svojim se tekstovima pripadnici ''mlade hrvatske drame'' sve vie okreu ''predlocima iz
knjievne tradicije, reinterpretirajui poznate dramske teme te se [...] zanimaju i za ispitivanje
odnosa u suvremnoj, ozbiljno uzdrmanoj, okrnjenoj i deformiranoj obitelji i bolesnom
drutvu..''7.
Drame nastale u devedesetim godinama 20. stoljea, pa i kasnije, knjievni su
teoretiari nazivali mnogim imenima. Branimir Donat ih je nazivao suvremenim mladim
hrvatskim dramama (shvaajui ih kao sastavni dio suvremenog/postmodernog razdoblja),
Velimir Viskovi mladim hrvatskim dramama (ograniavao ih na narataj dramatiara
roenih ezdesetih godina koji su po svojim stilskim i tematskim obiljejima posve razliiti),
Andrea Zlatar Violi smatra kako mlade hrvatske drame imaju neka zajednika stilska
obiljeja po emu se mogu svrstati u dotinu kategoriju (''ponienje heroja i traginih likova,
unienje herojskih vrijednosti i parodiranje traginog dojma.. [..].. esti su postupci
desemantizacije i devalorizacije..''8), Ana Lederer na odreeni nain izjedanaava pisce koji
djeluju u neto veem vremenskom razdoblju nazivajui njihova djela suvremenom
dramskom knjievnosti (a elementi koji se pojavljuju u njihovim djelima najee imaju
5
Nav. prema: Luki, D. Drama ratne traume. Zagreb: Meandar, 2009. Str. 280
Nav. prema: Medve, Z. Tematizirati izazove zbilje ''zbiljatizirati'' izazove teme / priredio Branko Heimovi.
Zagreb Osijek : Zavod za povijest hrvatske knjievnosti, kazalita i glazbe HAZU, Odsjek za povijest
hrvatskog kazalita, Hrvatsko narodno kazalitu, Filozofski fakultet, 2010. Str. 248
7
Senker, B. Hrestomatija novije hrvatske drame 1941-1955 (II. dio). Zagreb : Disput, 2001. Str. 36
8
Nav. prema: Car Mihec, A. Na putu od mlade do nove hrvatske drame ili to je to suvremenost. //
Rije : asopis za slavensku filologiju / [glavni i odgovorni urednik Milan Nosi]. 10, 1(2004), str. 87-107. Str.
96
6
postmodernistika obiljeja). Dubravka Vrgo smatra kako su djela koja piu pripadnici
mlade hrvatske drame obiljeena gubitkom povijesnih perspektiva, principima prostorne i
vremenske neusklaenosti, stavljena u klaustrofobine i skuene prostore, a nerijetke su
binarne opreke i opsesivne slike. Boko naglaava kako je u novijim (europskim) dramama
esta zaokupljenost vlastitim drutvenim i nacionalnim problemima stoga, promjene u
dravi donose i brojne promjene na dramaturkom planu.
Unato neusuglaenosti raznih teoretiara i periodiara knjievnosti oko samog
nazivlja ovog razdoblja u knjievnoj povijesti, nijedan od njih u svojim opservacijama nije
izostavio dramatiara koji je dramska djela poeo pisati jo sredinom osamdesetih godina, a
pie ih jo uvijek. Jednako uporno, ''iz oaja, jer nema rjeenja''9, pie ih ''jer se sjeti tih pria
koje onda mora zapisati''10, pie jer uvijek osjea neutaivu potrebu za vidljivom
materijalizacijom svojih misli. Rije je o Mati Matiiu, glazbeniku, pravniku, scenaristu,
dramatiaru, profesoru. Piscu koji se u svojim dramama esto referira na drutvenu (hrvatsku)
zbilju, no svoje suoavanje s njom ne suava samo na ratnu tematiku. Ipak, rat kao tema
provlai se gotovo svim njegovim djelima, a jo su prisutnije posljedice koje je on svim
generacijama ostavio u nasljedstvo a koje sa sobom, od svih blagodati, nesumnjivo donosi
razne traume.
http://www.tportal.hr/showtime/film/234501/Nista-se-nikad-nece-popraviti-a-pogotovo-nece-covjek.html
http://www.jutarnji.hr/mate-matisic--hrvati-ce-prvi-u-europi-izumrijeti/1075001/
10
Mate Matii: rigidni katolik i/ili vulgarni antihrvat?

Matiieva biografija (ba kao i veina njegovih intervjua), na prvi pogled, zasigurno
nalikuje kakvom ivotopisu i ispovijedima renesansnog ovjeka koji je u narodu esto bio
obiljeen onim najviim atributom (homo) universalis. U dananje vrijeme, takvi su ljudi
nedovoljno okrunjeni lovorikama u obliku raznih nagrada ija je vrijednost vana tek obitelji i
najbliim prijateljima dobitnika. Ipak, svestranost je gotovo nemogue zanemariti i, sreom,
kad tad postane vidljiva iroj javnosti.
Mate Matii roen je 1965. godine u Riicama (pokraj Imotskog) to je, prema
njegovim rijeima, odredilo velik dio njegova dramskog opusa. Tematske okosnice svojih
drama nije morao smiljati jer je, naglaava, sve te dogaaje vidio te ih je bilo potrebno samo
dramaturki obraditi i stvoriti od njih sve te prie. Mjesto njegova djetinjstva posluilo mu je
kao konstrukt, posebno s obzirom da se radi o jednom zatvorenom svijetu koji funkcionira po
svojim pravilima i obiajima. Jer teme kojima se on bavi u svojim dramama dolazile su ''same
nakon bavljenja likovima i njihovim sudbinama''11. Priznaje kako su njegove drame uglavnom
tragine ''jer je to prostor izumiranja, to je metafora i ovog naroda [..] to je i prostor penzija,
emigracija i svih onih univerzalnih stvari..''12. Zbog naina pisanja, odnosno zbog naina
odnosa prema likovima i temama u svojim dramama, esto je bio opreno nazivan: i kao
rigidni katolik i kao vulgarni antihrvat. Zapoeo je pisati u etvrtom razredu srednje kole, a
prva mu je drama (Namigni mu, Bruno iz 1985.) bila objavljena u asopisu Prolog nakon to
ju je pretipkao na posuenoj pisaoj maini. U poetku se sramio svojeg knjievnog talenta
smatrajui ga ''udnim i nastranim porivom koji ga je poeo obuzimati''13, a ponajvie ga je
tajio zbog burnog ivota koji je vodio kao rock zvijezda svirajui u bendu Prva ljubav. Za
sebe je tvrdio da je samo ''dramski prepisiva''14, to zapravo i jest tono jer on u svojim
dramama prepisuje svijet i ljude uz koje odrasta i ivi. Nikad nije razmiljao o tupljenju
otrice i nije mu smetalo to se njegov stil pisanja ne svia veini. Jer od samog poetka nije
mogao pisati drugaije, a pogotovo ne protiv sebe. Ne krije kako je Krlea imao velik utjecaj
na njegovo knjievno stvaralatvo jer je mladost proveo itajui njegove romane, kao i brojne
drame koje su mu se tad nale na knjievnom putu.
Likovi u Matiievim dramama, zanimanjem, najee pripadaju sveenicima,
vojnicima i politiarima. Sam ih autor naziva ''trokutom uasa: politiari u parlametnima,
11
http://www.tportal.hr/showtime/film/234501/Nista-se-nikad-nece-popraviti-a-pogotovo-nece-covjek.html
http://www.dnevnikulturni.info/intervjui/kazaliste/46/mate_matisic/
13
http://www.nacional.hr/clanak/31895/mate-matisic-pisac-sokantnih-drama-i-svirac-jazza
14
Matii, M. Posmrtna trilogija /predgovor Hrvoje Ivankovi. Zagreb: Hrvatski centar ITI, 2006. Str. 11
12
10
uglavnom starijih godina, alju mlade deke u ratove, a sveenici ih sahranjuju''15. Za takva je
zanimanja, naglaava, potrebna neka emocionalna hladnoa to mu je izuzetno zanimljivo
prilikom uvrtavanja takvih likova u svoje drame.
Kako tema ovog rada nije cjelokupni Matiiev opus, u ovom u pregledu izdvojiti
samo neke vanije drame.
Ve navedena drama Namigni mu, Bruno (koju je napisao dok je jo prva znamenka
njegovih godina poinjala s jedinicom), praizvedena je 1987. godine pod naslovom Bljesak
zlatnog zuba. Mate Matii upravo injenicu kako je pokojni Marin Cari odluio postaviti
dramu dotad nepoznatog autora u HNK Split esto istie kao prijelomnu toku svojega
stvaralatva, ali i kasnije karijere, a samog Caria predstavlja kao osobu koja ga je ''otkrila'' i
koja mu je predstavljala iznimno vanu osobu u njegovom teatarskom poslu. Radnja ove
drame smjetena je u Matiievo rodno mjesto, a govori o prostoru kojemu prijeti iseljavanje
zbog izgradnje brane i akumulacijskog jezera. Vidljivo je lokalizirana i napisana je na
dijalektu. Izmjenom duhovitih i traginih situacija, u njoj se prikazuje obian ivot male
sredine. Nataa Govedi je ovu Matiievu dramu opisala kao ''duboku i bolnu enju za
mjestom koje likove definira kao karaktere i koje svojim obiajima daje legitimitet njihovu
svjetonazoru, a koje polagano doslovno ili simboliki prestaje postojati''16.
Sljedea je drama Cinco i Marinko o kojoj Zvonimir Mrkonji govori kao o drami
koja svojim sonim realizmom progovara o smrti s kojom se, takoer, i poigrava. Drama
prikazuje dva gastarbajtera koja lairanjem vlastite smrti pokuavaju prevariti graninu
kontrolu, a praizvedena je 1992. godine u Satirikom kazalitu Kerempuh u Zagrebu gdje je
dobila i nagradu za najbolji dramski tekst. Filmsku je adaptaciju doivjela est godina kasnije
u reiji Krste Papia, pod imenom Kad mrtvi zapjevaju.
Matiievo djelo koje je obiljeeno mnogobrojnim skandalima zbog svoje teme i
pokuaja politizacije samog teksta je drama Aneli Babilona. Postavljanje te drame bilo je i
odgoeno zbog ''straha od moguih tumaenja destruktivnosti autora u odnosu na vladajue
drutvene mitove''17. Ova rustikalna travestija sredinom je devedesetih (1996.) postala pravi
kazalini sluaj jer se u njezinom sreditu nalazi primitivni gradonaelnik koji spolno opi s
ovcom, a iji su lik mnogi shvatili kao aluziju na prvog hrvatskog predsjednika Franju
Tumana. Skandal je potpaljen i ovnom koji je nazvan iko, a u kojemu su deurni
prepoznali lik nekadanjeg ministra obrane Gojka uka. Matii je u jednom intervjuu
15
Govedi, N. Let iznad ruralnog gnijezda : dramski svijet Mate Matiia, s posebnim osvrtom na pitanje "tipa" i
"individualiziranog lika" u drami uope. // Kolo : asopis Matice hrvatske. 6[7!], 2(1997). Str. 182-205.
17
16
11
izjavio kako mu je bilo iznimno teko jer ljudi nisu eljeli razgovarati s njime i izbjegavali su
ga, a smatrao je nepotrebnim da ak i iznimno obrazovanim ljudima mora naglaavati kako je
sve to su vidjeli (ili proitali) tek fikcija. Upravo se zbog ovog nemilog dogaaja u nekim
svojim razgovorima osvrnuo na udna vremena u kojima se trenutno nalazimo smatrajui
kako ljudima nije problem itati novinske napise ili gledati televizijske vijesti u kojima se na
nimalo suptilan nain prikazuju strane nesree i razni zloini, no pojedincima predstavlja
veliki problem kad se neto od toga stavi u odreeni komad.
Drama Sveenikova djeca svoju je praizvedbu doivjela 1999. godine na splitskim
kazalinim daskama, a u poetku kritike i gledatelji nisu bili blagonakloni prema njoj. Ipak,
oborila je sve rekorde u trenutku kad ju je Vinko Brean ekranizirao i popularizirao krajem
2012. godine. Drama je to koja govori o pokuaju don Fabijana da spasi natalitet na
nevelikom otoku te se odluuje na neobinu diverziju: buenje prezervativa. U ovoj se drami
crkva i vjera pokuavaju prikazati kao moralni parametri koji djeluju u skladu s kranskim
naukom, no njihovo je djelovanje ispravno samo u nekoj drugoj, pomaknutoj stvarnosti.
Naposljetku, Matii pie Posmrtnu trilogiju koja je sastavljena od drama Sinovi umiru
prvi, ena bez tijela i Niiji sin. Trilogija je objavljena 2006. godine, a svi njezini dijelovi
doivjeli su svoje kazaline izvedbe, a neki od njih i filmske. Drame su to ija je glavna
okosnica smrt koja se problematizira na razne naine (samoubojstvo, ubojstvo,..).
Osim u Hrvatskoj, Matiieve su drame izvoene i u inozemstvu te su tako prikazane i
u Makedoniji, Bugarskoj, Rusiji, Sloveniji, Maarskoj gdje su osvajale i brojne nagrade.
Mate Matii esto je bio i scenarist i koscenarist, a meu najpoznatije filmove u
kojima se pojavljuje na tim funkcijama jesu ivot sa stricem, Pria iz Hrvatske, Kad mrtvi
zapjevaju, Fine mrtve djevojke (ovaj je film dobio i svoju kazalinu varijantu), Infekcija,..
Unato pisanju i za kazalite i za film, koje vidi poput dva potpuno razliita naina miljenja,
spremno priznaje kako mu je ipak drae pisati za kazalite.
Osim to je skladao glazbu za veinu svojih filmova, Matii potpisuje glazbu i za
filmove Svjedoci, Kako je poeo rat na mom otoku, Maral, Ta divna splitska no, Cvjetni trg
i brojne druge (kao i za kazaline predstave). Stoga ne udi njegova izjava kako u svemu
pronalazi neku povezanost s dramaturgijom i glazbom, a cijeli svijet shvaa kao strukturu
koja funkcionira prema glazbeno dramaturkim pravilima. Boidar Violi smatra kako je
metoda Matiievog skladanja glazbe istovjetna metodi njegova pisanja oba su posla liena
bilo kakvom izmicanju i skretanju s osnovne linije. Matii je dobitnik i dviju Zlatnih arena
na Festivalu igranog filma u Puli (za glazbu u filmovima Maral i Svjedoci, redatelja Vinka
Breana).
12
''U poetku bijae smrt''

ivot, ba kao i njegova nezaobilazna ''pratiteljica u crnom'' s identifikacijskom
oznakom Smrti, dva su oprena pojma ije se znaenje tijekom ljudske povijesti interpretiralo
na brojne naine, ovisno o tumaima. U pojednostavljenoj varijanti, onoj enciklopedijskoj,
ivot predstavlja ''postojanje ivih bia''18 dok smrt oznaava ''prestanak ivota, konani
prestanak ivotnih funkcija organizma''19. Bioloki i medicinski promatrano, ivot je odreeni
oblik zbivanja kojim su zahvaena sva iva bia dok smrt, jo jednom, predstavlja prestanak
svih biolokih funkcija.
Za discipline kao to su religija i filozofija, smrt je kategorija koja svojom tajanstvenou i
zaudnosti prouavatelje privlai poneto vie od pokuaja tumaenja ivota. U raznim se
religijama smrt promatra na sline naine: kao prijelaz iz zemaljskog u onostrani ivot, ime
sama smrt nije naznaka kraja ve nekog drugaijeg ivota (bilo da je rije o zagrobnom
ivotu, raju ili paklu, reinkarnaciji..).
Filozofi su smrt tumaili na brojne naine, ovisno o vremenu u kojem su ivjeli ili o
svjetonazoru koji su promovirali. U antici se smatralo kako se dua nakon smrti ''uzvisuje i
stapa s najviim Dobrom''20 (Plotin), njemaki filozof i matematiar Gottfried Leibniz je
vjerovao kako u smrti dolazi do postupne involucije tijela, dok su idealisti mislili kako je smrt
najvia ''openitost do koje dolazi pojedinac''21 (Hegel). Smrt je u filozofskim kolama
posebno promatrana u podruju egzistencijalne filozofije koja je smatra sredinjim pitanjem
miljenja, a egzistencijalisti su naglaavali kako je ovjek svjestan sebe u onom trenutku kad
postaje svjestan svoje smrtnosti, odnosno, onda kad osjea tjeskobu u odnosu na smrt.
Unato tome to smrt jest sastavni dio svaijeg ivota, njezina je pojava jo uvijek iznimno
mistificirana, a mnoga objanjenja vezana uz nju i dalje ostaju izvan dosega jednostavne
interpretacije.
U knjievnosti, tema smrti provlai se kroz sva razdoblja, a pronalazimo je i u svim
knjievnim rodovima i vrstama. Manifestira se na razne naine: moe biti utjelovljena kroz
odreen lik, moe se govoriti o njoj, moe dovesti do zapleta ili raspleta, moe se njome
zapoeti djelo.
Suvremeno hrvatsko dramsko stvaralatvo (u ovom sluaju pojam ''suvremeno''
oznaava razdoblje od Vojnovia do osamdesetih godina) svojim je nasljednicima u
18
http://proleksis.lzmk.hr/51202/
http://proleksis.lzmk.hr/46281/
20
ibid
21
ibid
19
13
ostavtinu ostavilo razno poigravanje sa smru (kao dramskim likom, kao temom, kao
glavnom radnjom i sl.). Smrt se tako pojavljivala i kao svojevoljni izbor umjesto ivota, a to
je ''u nekim situacijama duboko opravdano''22. Kao dramski lik, on/ona je bila zavodnik koji
pokuava izazvati udnju u ovjeku za nekim drugaijim svijetom, nekad je bila ovjekov
voditelj (ili pratilac), a nerijetko njegov neprijatelj i sudac. Dramatiari koji su zapoeli svoje
knjievno stvaralatvo u osamdesetim godinama prolog stoljea (a neki i kasnije)
prikazivanju smrti su pristupali, takoer, na razliite naine. Diskurs o njoj je bio est tijekom
devedesetih godina (rat) kad je ula u privatni i javni sektor svaijeg ivota, no tadanja
dramska ostvarenja zapravo su rijetko imala izravnu poveznicu sa aktualnom zbiljom te je
mnogo ''ee premjetanje u neko drugo vrijeme i/ili neki drugi prostor''23. A prostore groblja
i mrtvanica, u ovom su razdoblju, zamijenili prostori ludnica i tamnica.
Smrt je bila prva radnja Matiievog ivota. A ujedno ini i poveznicu meu svim
njegovim dramama. Smrti je posvetio i cijelu svoju trilogiju. Ona je uvijek bila prisutna
tijekom njegova odrastanja, a manifestirala se na razne naine. U poetku, to je bio zvuk: ili
mrtvakog zvona ili narikaa. Smrt je u njegovu mjestu roenja bio i potar na motoru,
brzojav, mrtvaki automobil. Ona ga je odgajala ''i kroz prie posebnog anra plaenja''24 u
ijim su priama svi likovi ivjeli zajedno (i oni unutar i oni izvan grobova) kao da se smrt
nije ni dogodila. Matii je od smrti, kako sam kae, napravio dramski lik upravo zbog
njezine intenzivne povezanosti sa ivotom. Smatra kako smrt posjeduje neku drugaiju i
skrivenu logiku te je naziva ''najdemokratskijom institucijom ovjeanstva''25. Smrt je u
svojim dramama tretirao na razne naine. Tako je u drami Legenda o sv. Muhli smrt prikazana
u trenutku buenja Ferdinanda u grobu, a u Cincu i Marinku dvojica gastarbajtera putuju u
mrtvakom sanduku. U ostalim dramama, Matii je smrt prikazivao i na poneto drugaije
naine. U Sveenikovoj djeci smrt je zvuk i predmet (violina koja je vidljiva na rendgenskoj
snimci mozga kao posljedica ponaanja glavnog lika), u Posmrtnoj trilogiji ona je in
spaavanja. Nataa Govedi smatra kako ni smrt (u Matiievim dramama) likove ne moe
dovesti do ''kontrole nad mnogostruko pomahnitalom situacijom''26.
U svojim dramama, Matii je uvijek posezao za smru no tek u Posmrtnoj trilogiji
prikazuje smrt (odnosno samoubojstvo) kao ''iskaz poraza drutva u cjelini, to je sugerirano i
22
Senker, B. Teatroloki fragmenti: o suvremenoj hrvatskoj drami i kazalitu. Zagreb: Disput, 2011. Str. 19
Ibid. Str. 22
24
Matii, M. Moje drame / priredio Branko Heimovi. Zagreb Osijek : Zavod za povijest hrvatske
knjievnosti, kazalita i glazbe HAZU, Odsjek za povijest hrvatskog kazalita, Hrvatsko narodno kazalitu,
Filozofski fakultet, 2010. Str. 11
25
http://www.nacional.hr/clanak/31895/mate-matisic-pisac-sokantnih-drama-i-svirac-jazza
26
Govedi, Nataa. Pet dimenzija lijesa. Dostupno na: http://www.zarez.hr/clanci/pet-dimenzija-lijesa-pozornica
23
14
irokim dijapazonom zahvaenih drutvenih drutvenih slojeva i uzoraka''27. Tek u ovom djelu
njegovi likovi zaista svjesno, uvjerljivo i nepokolebljivo poseu za smru, esto svojevoljno.
Upravo zbog toga se na Matiieve likove moe primijeniti Artaudov izraz ''ubijeni
samoubojice'' (namijenjen Van Goghu), a koji se odnosi na usamljene i nezatiene pojedince
koji se ni na koji nain ne mogu uklopiti u cininu okolinu koja ne priznaje razliitosti te se
ovim nainom odluuju na odreen oblik samoukidanja. Oni jesu odgodili svoju smrt
(umiranjem u pravom trenutku postali bi besmrtni za svoju domovinu), stvarnost im ne nudi
zadovoljavajue rjeenje. Ponovo ih vraa u napeto stanje ispunjeno neurozama, patnjom,
traumom i nesreom. Tako je ovdje smrt prikazana kao neophodan izlaz, a ne sramotni
kukaviluk.
27
Matii, M. Posmrtna trilogija /predgovor Hrvoje Ivankovi. Zagreb: Hrvatski centar ITI, 2006. Str. 36
15
Posmrtna trilogija
Jo dok je pisao prvu dramu trilogije, Sinovi umiru prvi, Matii je poeo raditi i na
drugim dvama tekstovima ovog triptiha. Priznaje kako otpoetka nije ambiciozno razmiljao
o nastanku trilogije, znao je kako su te tri drame same po sebi razliite (i na razini prie, ali i
formalno), no ono to ih povezuje ipak je puno jae od tehnikih detalja u svim se dramama
tematizira samoubojstvo. Odnosno, tri vrste samoubojstva promatranih kroz ivotne prie triju
glavnih junaka: onog kojeg nema, onog koji je ''na pola'' i onog koji je cijeli, no nastradao.
Govedi smatra kako je ''gubitak uporita jedino to donosi istinito svjedoanstvo o
unutarnjem ivotu''28. Nikevi se u lanku nazvanom Pobjednici rata, rtve trendova iz 2011.
godine osvrnula upravo na ovo Matiievo djelo povezujui ga s ''jakim trendom u kojem se
tono zna tko je na sceni i to je napravio'' referirajui se na drame u kojima se na nimalo
suptilan nain govori o stvarnim grijesima hrvatskih ratnika i nimalo olakotne krivnje
hrvatskog naroda. U tim su dramama rtve uglavnom nehrvatskog podrijetla, smatra
Nikevi, a prikaze hrvatskih ratnika kao nasilnih, ludih ili drogiranih (kakvi i jesu neki od
Matiievih junaka) okarakterizirala je kao stereotipne prikaze ime se pomalo zanemaruje
prava istina o Domovinskom ratu. U tom se tekstu osvrnula i na otvoreno pismo koje je 2008.
godine uputila Matiiu nakon to je proitala sadraj njegove posljednje drame trilogije ena
bez tijela. Pisala mu je zato to je ''u umjetnosti, pa tako i u kazalitu, u potpunosti zavladao
trend bavljenja svojim grijesima, ali bez afirmacije bilo kakvih vrijednosti [..], jer u
umjetnikom prikazu nae stvarnosti ne postoji iskrena i pozitivna emocija od ljubavi prema
domovini do ljubavi prema ovjeku kao Bojem stvoru osim eventualno grinje savjesti
koja je pozitivan osjeaj jer proizlazi iz osjeaja moralnog imperativa''29. Matii je Nikevi
odgovorio nakon dvije godine naglasivi kako su njezine primjedbe vrlo glupe jer pokuavaju
sugerirati piscu kako bi trebao pisati. Unato moda obimnijem opusu hrvatskih ratnih drama
u kojima je naglasak stavljen upravo na grijeh i krivnju vlastitog drutva (''ime je ipak nuno
dati zadovoljtinu i hrvatskoj rtvi''30), Matii pie onako kako mora jer se ''radi o uroenom
feleru kojeg on kao pisac ima [..] a kad bi neto mijenjao, tada bi prije svega izdao sebe''31.
28

Nikevi, Sanja. Tko e prikazati vrijednosti: otvoreno pismo Mati Matiiu. Dostupno na:
http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac378.nsf/AllWebDocs/Tko_ce_prikazati_vrijednosti_
30
Nikevi, Sanja. Odnos hrvatskog kazalita prema ratnoj drami: Pobjednici rata, rtve trendova. Dostupno na:
http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac463.nsf/AllWebDocs/Pobjednici_rata__zrtve_trendova
31
http://www.novilist.hr/Kultura/Knjizevnost/Mate-Matisic-Ne-zelim-kastrirati-svoj-osjecaj-za-pisanje-pisemkako-moram?articlesrclink=related
29
16
U svim trima dramama, dolazi do neprirodne situacije u kojoj roditelji sahranjuju

svoju djecu. U svim trima dramama trguje se tijelom u prvoj se trguje mrtvacima, u drugoj
se prodaje ensko tijelo, a u treoj se tijelom trguje u svrhu politike pobjede. Ovakva
rasprodaja fizikog elementa ovjekovog bia u zanimljivoj je distinkciji s tematikom kojom
se ova trilogija bavi. Nekad su vojnici ratovali za fiziku neovisnost svoje drave, a u
vremenu mira razmeu se svojim tijelima.
Boidar Violi, kazalini redatelj koji je nekoliko puta na scenu postavljao upravo
Matiieve drame, njegovu Trilogiju ne naziva politikom, barem ne u onom strogom smislu.
Smatra kako su sve njegove drame pisane ljudski, a ne politiki, a imenuje ih ''dramama
savjesti'' (ponajprije zbog Matiievog katolikog odgoja koji dolazi do izraaja i u
karakternim osobinama njegovih protagonista).
Sinovi umiru prvi

Prvi dio Matiieve trilogije nazvan je Sinovi umiru prvi. Ova je drama jedina u
trilogiji napisana na dijalektu, a i sama se radnja odvija u ruralnom podruju (Riice u
Dalmatinskoj zagori mjesto Matiieva roenja), u patrijarhalnom okruenju u kojem je
uvijek vano naglasiti kako ''nije dite nego sin''32. Matiiu smeta odreena vrsta odbojnosti
koju mnogi imaju prema seoskim lokalitetima smatrajui je potpuno nepotrebnom. Jer ova
pria ''po svojoj atmosferi i sadraju pripada onamo, nee pobjei od nje u ime straha od
ruralnosti i premjestiti je drugdje''33. Upravo zbog smjetanja ove drame u selo, ovu
Matiievu dramu nazivaju i tzv. etnodramom34 (specifinom za angloirske pisce, a koja se
pojavljuje i u Italiji problematizirajui njezine pasivnije krajeve).
Ve pri pogledu na popis Matiievih likova u ovoj drami zapanjuje koliina mladih
umirovljenika i invalida ime do izraaja dolazi i autorov pomalo ironian stav prema
stvarnosti koja ga okruuje, a koja nije nimalo obeavajua. Matii priznaje kako mu je ideja
o ovoj drami dola u seoskoj gostionici u njegovom mjestu gdje je shvatio da je on tamo
najstariji, a jedini nije u mirovini.
Radnja drame zapoinje razgovorom izmeu Franke i Jakova, roditelja iji se sin Mate
jo uvijek nalazi na poduljem popisu nestalih osoba nakon rata. Jakov se upravo vratio iz
Zagreba gdje je bio na prepoznavanju nedavno pronaenih ostataka vojnika iz Domovinskog
32
Matii, M. Posmrtna trilogija. Zagreb: Hrvatski centar ITI, 2006. Str. 48

34
Hrovat, Boris B. Hobotniini kraci. Dostupno na:
http://www.matica.hr/vijenac/vijenac307.nsf/AllWebDocs/kaza9
33
17
rata. Naalost, putovanje je bilo uzaludno jer nije urodilo eljenim ciljem: jo uvijek nije
pronaao svog sina, no neki njegovi sumjetani svoje najmilije ipak jesu. Zbog ogromne
koliine tuge, ali i vidljive praznine koja joj ne doputa da rat promatra kroz oi pobjednika,
Franka Jakovu i dalje zamjera to je sinu dopustio da ode u rat (''.. drugi su svoju dicu uvali,
traili vezu da im dica ne idu u rat, a ti si bio ponosan kad je doa' kui u uniformi.. a na kraju
su ga moda ubili oni s kojima je zajedno ratovao..''35). Govedi u tekstu Pet dimenzija lijesa
koji se bavi upravo Matiievom trilogijom, u poglavlju o ovoj drami same roditelje promatra
kao ''sahranjene u krivnju zbog prethodnog guranja djece u ratnike odore''36. U prvom se inu
naglaava i mogua opreka izmeu zagrebakog i dalmatinskog podneblja vidljiva u sukobu
Jakova i neimenovanih gospoa iz tramvaja (Jakov je uo kako jedna od njih govori kako joj
se gadi prikazivanje iskopavanja grobnica iz rata na televiziji) kad Jakov kazuje kako je bolje
da ''te slike gledaju na televiziji, a ne kao on uivo.. [..] jer da njihove sinove trae bagerima
kao njegovog, onda ne bi priale takve gluposti..''37. Pri kraju prvog prizora poetnog ina
zapoinje i zaplet cijele drame nakon to im u posjetu dolazi susjeda Marta koja im govori
kako je dobila popis s imenima osmorice vojnika koji se nalaze u jednoj od grobnica, no kako
je potrebno platiti nadlenima koji e im potom i odati lokaciju samog mjesta ukopa. U
drugom prizoru se prikazuju razni dogovori oko pokuaja spreavanja plaanja za tonu
lokaciju grobnice (u tim planovima se nalazi i Dragoljub koji je srpske nacionalnosti te
takoer trai svog sina), a u osmiljavanju rjeenja sudjeluje Miun (Frankin i Jakovljev drugi
sin, netom izaao iz psihijatrijske bolnice) i njegovi prijatelji, a nekadanji Matini suborci.
Oni se odluuju na postupak razmjene to ukljuuje iskapanje groba majke i preseljenje na
drugo tajno mjesto jednog od sudionika u trgovanja mrtvim ljudima. Unato svojoj dijagnozi i
trudnoj supruzi, Miun ne odustaje od nauma jer smatra kako je potrebno da ih ''sahrane u
njihovom selu kao ljude''38. Trei (i posljednji prizor) prvog ina prikazuje otkopavanje groba,
susret s Galibom i Farukom (koji na poseban nain u umi pokuavaju pronai svoje
poginule) kao i fotografiranje koje e im posluiti kao dokaz o razliitim fazama njihova
djelovanja. Sljedei in donosi susret s Ivicom (ovjekom koji raspolae informacijama o
lokaciji spominjane grobnice, no pravda se injenicom kako je on tek glasnik), Miunov plan
da iskapavaju posmrtne ostatke i iz drugih grobnica pri emu mu u pomo dolazi prijatelj iz
Zagreba, Tihomir. Nakon to Miun predloi da zaponu iskapati i najpoznatije ljude
(aludirajui na Franju Tumana), njegovi prijatelji shvaaju kako je on ponovo ''sazrijo za
35

37
38
Ibid. Str. 55
36
18
lienje''39. Nakon to odbiju daljnju suradnju s njim i nimalo ga suptilno zaponu optuivati za
moguu izdaju vlastitog brata, Miun im prijeti pitoljem te naposljetku ubija svoju trudnu
suprugu, bratia, prijatelja, a na samom kraju i sebe. Zadnji prizori drugog ina donose
zahlaenje odnosa meu braom (Lukom i Jakovom) zbog Miunovog ubojstva Lukinog sina
Boe, kao i uvanje grobnice jer Luka eli iskopati Miuna. Smrt ne donosi oekivanu katarzu
ve dodatne neprilike ime se nesreeni odnosi ''pod zemljom'' izjednaavaju s napuklim
odnosima ''na zemlji''. Jakov se raduje dolasku enske djece na svijet nadajui se kako e
barem one biti izostavljene iz sudbine rtvovanja u ratnim vremenima. Zanimljiva je kruna
struktura same prie kojoj je poveznica groblje kao prostor posljednjeg poivalita, ''mjesto
sigurnosti, roenja, rasta, njenosti; mjesto preobrazbe tijela u duh ili mjesto ponovnog
roenja koje se priprema''40. No, grob prikazan u ovoj drami vie je nalik drugom Jungovom
tumaenju groba kao mjesta ''ponora u kojem bie tone u prolazne, ali neizbjene tmine''41.
Tako dok jedna vrsta mrtvaca udi za iskapanjem iz tue zemlje da bi potom bila sahranjena
na mjesto sigurnog i svojeg utoita, drugoj vrsti prijeti neeljena ekshumacija kojom bi se iz
vlastita poivalita premjestili u drugi, nepoznat.
Smrt je u ovoj drami prikazana i kao mjesto u kojem e se jednog dana ponovo
susresti svi likovi (''bit emo jednog dana jopet svi zajedno u grobnici.. mi i naa dica''42) ime
se donekle naglaava kranski svjetonazor i vjera u uskrsnue, ali i surova injenica u
nemogunost izbora mjesta svojeg vjenog poinka jer je sve, ve otprije, uvjetovano
tradicijskom podjelom koja podrazumijeva obiteljsku zajednicu (pa makar samo ispod
zemlje).
Matiiu je u ovoj drami glavni junak nestala osoba, pravnim rjenikom nazvana
persona in absentia. U pravu, takvom se osobom smatra ona koja tijekom suenja nije fiziki
prisutna. Mate, nestali vojnik ije se tijelo tijekom drame pokuava pronai, ipak je dovoljno
prisutan kako bi u ivote onih koji su ga poznavali unio hladnokrvni nespokoj i tjerao ih na
dodatnu i uvijek iznova iscrpljujuu potragu. Iako ga nema (u materijaliziranom obliku), u
svakom od ivuih likova on je neizbjegnuta utvara koja se u njima javlja u obliku neizbrisana
sjeanja. Njegova majka ne moe si oprostiti to mu je dozvolila da ode u rat, otac i brat ga
ele asno pokopati kao hrvatskog vojnika, a njegovi prijatelji i suborci ga ele pronai kako
bi vlastitu (moda i neistu) savjest pokuali barem na trenutak umiriti. Lik Mate funkcionira i
39

Chevalier, J., Gheerbrant, A. Rjenik simbola: mitovi, snovi, obiaji, geste, oblici, likovi, boje, brojevi.
Zagreb: Naklada Jesenski i Turk, 2007. Str. 197
41
Ibid
42
40
19
kao roba kojom se pokuava trgovati to u recipijenta izaziva osjeaj sumorne nelagode, a kod
kritiara tipinu Matiievu karakteristiku koja njega detektira kao dramatiara koji se ne boji
posegnuti za homeopatskim rjeenjima u svojim dramama, najee u obliku provokativnog
komentara nae poratne zbilje. Stoga ne udi to Matiia esto prozivaju zbog njegova
neprestanog ''diranja u sveto''.
ena bez tijela

Sredinji dio Matiieve trilogije drama je naslovljena ena bez tijela. Za razliku od
prve drame trilogije, ova drama je smjetena u urbano podruje i napisana je na standardnom
hrvatskom jeziku. Ovaj tekst ukljuuje nevelik broj dramskih osoba, ime se fokus donekle
jae usredotoen na meusobnom odnosu likova, a poneto manje, iako dovoljno snano, na
radnju koja ih povezuje.
Cijela radnja drame zbiva se u nevelikoj dnevnoj sobi, a zapoinje susretom Martina,
tridesetogodinjeg umirovljenika, i Eme, pedesetogodinje prostitutke. Martin je unajmio
Emu zbog potpuno drugaijeg razloga od onoga uobiajenog, eli se njome oeniti kako bi
joj, nakon svoje smrti, ostavio vlastitu mirovinu. Saznajemo kako Martin umire od raka i kako
mu nije preostalo jo mnogo vremena na svijetu. Martinova majka Marija, s kojom Martin
inae ivi, trenutno je odsutna jer je otila u Meugorje na hodoae kako bi se molila za
njegovo zdravlje. Ovime je ponovo naglaen kranski aspekt dramskih likova, ali i mentalitet
hrvatskog naroda i njegova predanost tradiciji. Tijekom Martinova i Emina razgovora
saznajemo kako Ema ima mua koji je u zatvoru (mu joj je, zapravo, mrtav no izmilja ga
kako bi uplaila svoje klijente) i troje djece s kojima gotovo ni ne komunicira (osim s jednim
djetetom koje je smjeteno u dom). Ema prepriava i brojne dogodovtine koje je imala ona
(ili njezine kolegice) s muterijama. Priznaje kako je svojevremeno bila u psihijatrijskog
bolnici (poveznica s prethodnom dramom u kojoj je, takoer, jedan od glavnih likova bio
pacijent) i smatra kako ''onaj koji danas nema psihikih problema nije normalan''43. Nakon
to ih posjeuje Pita, Martinov prijatelj, Martin odluuje Emi rei svoj plan o tome kako je
eli oeniti kako bi joj pripala njegova mirovina. U tom trenutku se vraa Martinova majka
koja Emu upoznaje kao Martinovu djevojku, no ubrzo shvaa kako je Ema prostitutka te je
optuuje da zarauje na tuoj nesrei. Nakon to Ema napusti stan, Martin svojoj majci
priznaje kako je on kriv to je od nje napravio ''pijanu uliarku''44. Tijekom rata, on i njegovi
43
44
Ibid. Str. 113
20
suborci su upali u Emin stan nakon to su uli u selu kako je Emin suprug ubio njihove
prijatelje. Njezinog su supruga ubili, a nju silovali. Iako Martinu majka predlae da se
ispovijedi kako bi dobio oprost od grijeha, on joj naglaava kako je to ve uinio te kako mu
ni sveenici nisu mogli pomoi jer su se bojali da e i oni postati sudionici u zloinu.
Martinova majka ne moe vjerovati njegovim rijeima o planu te se Martin opravdava kako
''pokuava spasiti njezinu duu kad ve ne moe tijelo''45. U drugom (i posljednjem) inu
Martin se susree s Mladenom, prijateljem i nekadanjim suborcem. Ispoetka, on nudi
Martinu pomo (''.. kad nas je ve zaboravila drava za koju smo se borili, neemo barem mi
jedni druge ostaviti na cjedilu..''46), no ubrzo postaje jasan pravi razlog njegova dolaska. On,
kao Martinov ratni zapovjednik, ne odobrava njegov plan jer smatra kako e izdati svoje
suborce i nagovara ga da ''ne kopa po grobovima koji su odavno zarasli travom''47. Naravno, u
grobnici gdje su pokopali Emina supruga, nali su se i drugi ''etnici'' na koje su putem naili.
Iako Martin govori kako su ''oni sramota za svoj narod i kako on samo eli smanjiti svoju
sramotu''48, Mladen mu govori kako mu njihovi suborci ne vjeruju jer misle kako e ih izdati.
Upozoravaju ga bi Ema mogla nastradati zbog njegovog altruizma te mu predlau da on
okona svoj ivot sam samoubojstvom, to se na kraju i ostvaruje. U epilogu se prikazuje
razgovor Martinove majke i Eme u kojem Ema Martinovoj majci vraa novac koji joj je
Martin dao veeri kad ga je angairala te joj priznaje kako je prepoznala Mladenov glas koji
nikad nee zaboraviti. Martinova majka saznaje kako je njezin sin nije silovao ve joj je,
tijekom grozomornog ina, drao ruke inei je bespomonom. Martinova majka ipak odbija
svjedoiti u Eminu korist te joj Ema poruuje kako je jedino to joj preostaje molitva za spas
due njezinog sina ime se drama i zavrava.
I ova Matiieva drama pokazuje posljedice koje je izravno uzrokovao Domovinski
rat. One nikad ne prestaju, a zloini koji su se tad zbili aktualni su i mnogo godina poslije.
Reflektiraju se u ivotu onih koji su u njemu sudjelovali, kroz svoju aktivnost, ali i nikad
oprotenu pasivnost. Proizale tragedije nikad nisu zaboravljene, a iznenadne praznine u
sjeanjima popunjavaju tugom, ljutnjom i gorinom. Smrt je ovdje nalik mogunosti bijega,
makar nametnutnoj, no onakvoj koja e spasiti samo jednu osobu, a iza sebe ostaviti tucet
unesreenih. Ona djeluje kao jednostrano rjeenje, a do nje se dolazi samoubojstvom.
Martinova rtva nije uzaludna to se naglaava i tijekom Mladenove eulogije u kojoj se
njegovi suborci od njega oprataju rijeima kako ''s njim sahranjuju i dio sebe, svojih ivota i
45
Ibid. Str. 116
47
Ibid. Str. 120
48
Ibid. Str. 121
46
21
svoje due''49. Govor djeluje poprilino cinino s obzirom na njihovu ivotnu podlogu, a
Martinova smrt djeluje poput njihovog fiktivnog odrjeenja od grijeha. Ponovo dolazi do
kranskog prizvuka u trenutku njihovog opratanja sa samoubijenim prijateljem gdje se
naglaava nada u ponovni susret (svjesni su injenice da kao grenici nee dospjeti u raj
mjesto gdje je i samoubojicama zabranjen pristup).
Matii u ovoj drami odabire enski lik kao naslovni ime nedvojbeno naglaava
nemali broj civilnih rtava meu kojima su ene nastradale na razliite naine. Silovanje, kao
in iivljavanja ratnih i asnih hrvatskih vojnika, Matiievu je protagonisticu osudilo na
poluivot: u tijelu koje vie gotovo ne prepoznaje i besramno ga nudi svim zainteresiranim
muterijama jo se uvijek nalaze strahotne zalihe sjeanja koja joj ne doputaju normalizaciju
ivota inei ga zauvijek zarobljenim u sivu prolost.
Niiji sin
Posljednji dio Matiieve trilogije nazvan je Niiji sin. Popis dramskih likova u ovom
djelu je ogranien na pripadnike jedne obitelji (sadanje, bive i pridole) ime se ova drama
moe nazvati i obiteljskom (tragedijom). Kao i ena bez tijela, i ova je drama napisana na
standardnom jeziku i odvija se u urbanoj sredini.
U njezinom prologu, upoznajemo se s Tonkom, bivom Ivanovom suprugom, i
Josipom, njihovim zajednikim sinom. Josip ne voli rastanke na koje su se, tijekom rastave,
dogovorili Tonka i Ivan te se saznaje kako svojem djedu Izidoru zamjera preokupiranost
vlastitom politikom karijerom. Na samom poetku prvog ina, u didaskalijama se poblie
opisuje prostor u kojem ivi obitelj Bari (Ivan i njegovi roditelji Izidor i Ana) pri emu je
naglaena socijalna komponenta protagonista, a njihov je stan opisan kao ''klasina inaica
skromnih stanova u kakvima ive intelektualci u zemljama bivih socijalistiko
komunistikih drava''50. Izidor pred zrcalom uvjebava politiki govor koji e uskoro odrati,
nakon ega postaje jasno kako se on, nakon trideset godina, vraa u politiku, kao bivi
politiki zatvorenik. Njegove se parole ponajvie tiu branitelja te svoj politiki program
saima u dvije udarne rijei: ''stop samoubojstvima''. U posjetu mu dolazi Simo, bivi uvar
zatvora u kojem se Izidor nekad nalazio, te ga moli za pomo pri otplati kredita ucjenjujui ga
nemilim komadom papira (onim na koji se vidi kako je Izidor tijekom boravka u zatvoru
izdao mnoge svoje prijatelje). Ispoetka, Izidor to odbija te se priprema za politiki skup na
49
50
Ibid. Str. 135
22
koji uskoro putuje. Sa sobom eli povesti i sina Ivana koji je u invalidskim kolicima
(smatrajui kako e mu to donijeti dodatne, a neophodne bodove tijekom izbora), a supruga
Ana je ljuta to ne zove i nju mislei kako je se srami jer njezini govori nisu na nivou ''tzv.
doktora znanosti''51. Nakon to Izidor otie, Simo se vraa Ani te se saznaje za njihov odnos
koji je trajao dok je Izidor bio u zatvoru, a koji se, prema Aninom objanjenju, odvijao kako
bi Izidor sauvao ''ivu glavu''. Ovaj put Simo ne dobiva ono to je istinski elio ve Ana
posee za pitoljem te ga upuca. Kako nije odmah umro, Ivan se odluuje na oajniki pothvat
te ga naposljetku gui. Ubrzo se saznaje kako je Simo zapravo Ivanov pravi otac to Ivana
dovodi do stanja umjerenog rastrojstva jer se odjednom ''ima dva oca.. jedan cinkaro, drugi
ucjenjiva''52, a zbog svojeg pravog oca je i polusrbin. Na poetku drugog ina, te iste noi,
Ivana uhite zbog pjevanja etnikih pjesama, a on upozorava svoje roditelje kako se planira
''bezgreno katoliki ubiti na srpsko pravoslavan nain''53 pjevajui srpske pjesme na jednoj
od hrvatskih svadbi, odnosno, nada se kako e ga netko drugi ubiti kako bi, po kranskom
nazoru, ipak dospio u raj (ironino naglaen kranski svjetonazor pri kojem je vanije
izbjegnuti samoubojstvo nego poiniti ocoubojstvo). Zadnji dio drame se odvija u bolnikoj
sobi u kojoj se nalaze tri kreveta, u posjetu mu dolaze Ana i Izidor te se spominje i korupcija,
povezanost s visoko pozicioniramim ljudima i ''sreivanje'' problema. Nakon Tonkine posjete,
Ivan, ostavi sam s preostala dva psihika bolesnika, zapoinje zvidukati melodiju etnike
pjesme nakon ega ga jedan od pacijenata gui jastukom. U epilogu je prikazano tugovanje
Ivanovih roditelja te bive ene Tonke i sina Josipa, a ponovo se krunom strukturom ova
drama zavrava na isti nain kako je i poela Izidorovom pripremom za odravanje
skoranjeg politikog govora koji bi ovaj put trebao zapoeti ''minutom utnje za sve hrvatske
branitelje koji su poinili samoubojstvo''54.
Posljednja drama Matiieva triptiha na nimalo suptilan nain progovara o
sveprisutnom licemjeru, o raznim pokuajima koritenja vlastite tragedije u svrhu osobnog
probitka na politikoj sceni, o podmiivanju i (vele)izdajama. Ona problematizira i samo
roditeljstvo to se nasluuje i iz samog naslova drame, a u kojoj zbunjujui osjeaj
nepripadnosti i dovodi do daljnjih tragedija. Jo je jednom naglaena oduzeta mogunost
odabira koja se uoava u Ivanovom neznanju o vlastitom podrijetlu, a koje je moda moglo
utjecati na daljnji tijek njegova ivota. Zanimljiva je i Matiieva uporaba iznimno kranskih
imena (Ivan i Josip) to se moe shvatiti dvojako: kao autorova poruga svim lanim, a
51
Ibid. Str. 158
53
Ibid. Str. 167
54
Ibid. Str. 184
52
23
''velikim'' kranima (katolicima), a s druge strane njegova enja za ispravnim postupcima

kakve nalae istinska vjera. Iako Ivan kao Josipov otac ne eli da njegov sin odrasta u
okolnostima nalik njegovom djetinjstvu, i on odreuje sinovljevu budunost odluivi se za
samoubojstvo.
24
Intermedijalizacija Matiievog triptiha

Sve su Matiieve drame dosad izvedene. Upravo se zbog toga sam autor ne usudi
govoriti o tome kako hrvatska kazalita zaziru od hrvatskih pisaca jer bi to u njegovom
sluaju bio in krajnjeg licemjerja. A potvreno je (s obzirom na povei broj filmova u kojima
potpisuje onu scenaristiku funkciju) kako i redatelji esto poseu za njegovim knjievnim
predlocima koji e potom biti oblikovani u scenarij njihova budueg filma. Matiia kolege
esto ne prepoznaju kao scenarista te nerijetko prisustvuje raznim razgovorima u kojima slua
''bezrazlono hrvatsko preziranje svojih kolega uivo''55. No njega to previe ne uzrujava
vano mu je da se i njegove starije drame vraaju na repertoare kazalita, da je prevoen u
inozemstvu i da njegove drame izvode i ''vani''.
Neki redatelji njegove drame smatraju filminima, a neki u njima vide idealni
materijal za kazalite. Intermedijalnou, knjievnost moe samo u krajnje metaforikom
smislu iz vremenskih medija (film, glazba, radio..) neto preuzeti. Pavao Pavlii smatra kako
se montaa ipak moe prepoznati u knjievnim tekstovima: ''javljat e se kratke reenice u
prezentu''56. Iako se u tekstu on referira na prozne vrste, Matiievo je dramsko pismo
preteito izgraeno upravo od kratkih reenica koje zasigurno odaju svoj (budui) filmski
karakter. A takav se odnos, ''onaj koji je uspostavljen kad i knjievnost i vremenski umjetniki
medij zadravaju svoj status, a stupaju u neku znaenjem ispunjenu relaciju, a ne onda kad je
jedno u slubi drugog''57, moe nazvati pravom intermedijalnou.
Matii naglaava kako je pisanje scenarija u potpunosti drugaije od pisanja drama te
kako neki redatelji doputaju slobodniji pristup dok s nekima ipak neto prisnije surauje.
Dramu uvijek nastoji to vie izmijeniti jer bi ''bilo glupo prepisati dramski tekst s obzirom da
svijet filmskog scenarija determinira sasvim drukiji pristup''58 tako da scenariji zapravo
postaju nadogradnja tih drama. A traganje za krajnjim produktom (filmom ili predstavom)
iznimno je mukotrpan proces, no upravo tijekom rada otkrivaju se prave sklonosti pojedinih
redatelja. Tijekom prebacivanja drame u scenarij nastoji iscrpiti posljednje segmente koje
drame kriju, a koje tek postaju vidljive svojom intermedijalizacijom. Drugaiji je proces
55
Pavlii, P. Intertekstualnost i intermedijalnost: tipoloki ogled. // Intertekstualnost i intermedijalnost / uredili
Zvonko Makovi, Magdalena Medari, Dubravka Orai, Pavao Pavlii. Zagreb: Zavid za znanost o
knjievnosti, 1988. Str. 174
57
Ibid. Str. 182
58
http://www.slobodnadalmacija.hr/Spektar/tabid/94/articleType/ArticleView/articleId/197899/Default.aspx
56
25
doivio tijekom prebacivanja filma Fine mrtve djevojke u predstavu, a tu je dramatizaciju

doivio kao zanimljiv proces jer ju je rastvorio u jedan potpuno drugaiji stroj u dramu.
Posmrtna trilogija zaivjela je i kao kazalina predstava, ali i kao filmsko ostvarenje.
Iako postoje i brojne izvedbe u inozemstvu, u ovom je radu fokus stavljen na hrvatska
uprizorenja.
Tako je drama Sinovi umiru prvi svoju praizvedbu doivjela 2005. godine u
Dramskom kazalitu Gavella u Zagrebu, a njezin je redatelj bio Boidar Violi. Svoje je
sljedee uprizorenje doivjela sedam godina poslije, 2012. godine, kad ju je na pozornicu
vratilo Hrvatsko narodno kazalite u Osijeku, a tada je njezin redatelj bio Zoran Mui.
Drama ena bez tijela svoju je hrvatsku praizvedbu doivjela kao koprodukcijski
proizvod (FIMA grupa, Fima Validus, Agit d.o.o. i KULT. d. o. o.) 2006. godine u
varadinskom kazalitu. A svoju prvu unutarinstitucionalnu je premijeru doivjela 2012.
godine u Zagrebakom kazalitu mladih (ZKM-u) gdje ju je postavio Boidar Violi. Ove su
dvije drame (Sinovi umiru prvi i ena bez tijela) bili i knjievni predloak nagraivanom
Breanovom filmu Nije kraj.
Niiji sin je prvi put izveden u reiji Vinka Breana u Hrvatskom narodnom kazalitu
Ivana pl. Zajca 2007. godine u Rijeci, a ekraniziran je, pod istim naslovom, 2008. godine.
Redatelj je Arsen Anton Ostoji.
Sinovi umiru prvi (Gavella)

Prvi dio Trilogije, kao to je ve navedeno, na kazaline je daske postavio poznati
hrvatski kazalini redatelj Boidar Violi, 2005. godine. Meu njegove najistaknutije
kazaline predstave spadaju reije enoine Ljubice, Marinkovieve Glorije i vlastita
dramatizacija novele Zagrljaj, Breanove Predstave Hamleta u selu Mrdui Donjoj,
dramatizacija Novakova romana Mirisi, zlato i tamjan, ali i mnoge druge. Violi je dobitnik
pregrta nagrada, a objavio je niz lanaka i teatrolokih eseja.
Ovu je dramu opisao kao '' saetu, dramaturki vrstu i pregledno strukturiranu,
promiljenu i domiljenu u simetrino rasporeenoj grai, jezgrovitog, ali ivopisnog
dijalektalnog dijaloga, proetu oporim crnim humorom''59.
Scenografiju ove predstave potpisuje Ivo Knezovi, a kostimografiju Irena Suac.
Predstava je doivjela pedeset i dvije izvedbe, a svoju posljednju sredinom 2008. godine.
Autor glazbe u predstavi je sam autor, Mate Matii.
59
http://www.gavella.hr/hr/predstave/arhiva_predstava/sinovi_umiru_prvi/(mode)/body
26
Kazalina predstava kronoloki vjerno prati radnju dramskog predloka te tako i

zapoinje Jakovljevim povratkom iz Zagreba gdje je iao na prepoznavanje posmrtnih
ostataka jo jedne masovne grobnice koja je pronaena. Scenski se prostor mijenja tijekom
izvedbe, a prikazan je na nekoliko naina. Na samom je poetku on prikazan kao dnevni
prostor kue Jakova i Franke te se u njemu nalazi stol i dvije stolice, a s desne strane je vidljiv
ormari na kojemu se nalazi zapaljena svijea. Potom se radnja odvija u Miunovoj kui gdje
je gledateljeva panja, takoer, usredotoena na jedan stol (oko njega se nalaze sudionici koji
planiraju iskapanje grobnica, ali i pored njega Miun ubija te izvrava samoubojstvo), a uma
(u kojoj lutaju u potrazi za odgovarajuim mjestom na koje planiraju zakopati mafijaevu
majku) je potpuno ogoljena nije obiljeena niti jednim moguim znakom prepoznavanja ve
se tek njezin prostor otkriva kroz razgovor. Ovakva scenska rjeenja, iako iznimno oskudna i
reducirana, ukazuju i na moguu simboliku predmeta koji su ipak prikazani. Stol je simbol
''zajednitva u jelu''60 (u knjievnom predloku, ba kao i u scenskoj izvedbi Jakov veera sam
ime se sugerira razjedinjenost unutar same obitelji). S obzirom na dominantnu kransku
tematiku Matiievih drama, stol se moe povezati i s Posljednjom veerom na kojoj Isus
predvia kako e ga netko od njegovih najbliih (i prisutnih) ubrzo izdati, a tako se,
naposljetku, osjea i sam Miun u trenutku kad njegovi najblii odbijaju daljnju suradnju u
njegovim nimalo racionalnim planovima te supruga ponovo poziva hitnu smatrajui kako mu
opet nije dobro. Posljednji prizor odvija se na groblju koje je naznaeno grobnicom. Matii
upravo ovakvim krajem na pravi nain zaokruuje samu radnju: i dok se u poetku obitelj
ponosi jer je njihova ''grobnica najlipa u cilom selu''61 (ime se donekle i ironino prikazuje
seoski pomalo ogranieni mentalitet), na samom kraju upravo je taj isti, najljepi, vjeni dom
potrebno uvati zbog mogunosti iskapanja onih koji su tamo sahranjeni.
U ovoj se predstavi, uz nedvojbenu i iznimnu kvalitetu cijele glumake postave,
ponajvie istiu Ljubomir Kiki Kapor u ulozi Jakova i Draen Khn u ulozi Miuna. Obojica
su pruili potreban svjetonazorski okvir likova koje tumae te na uvjerljiv nain prikazali
cijelu plejadu surove oporosti na kojoj se i zasnivaju Matiievi likovi.
Ba poput scenografije i nenametljive kostimografije, i glazba se u predstavi iznimno
rijetko pojavljuje, a njezina se prisutnost ponajvie osjeti na kraju gdje prostor groblja stoji u
izravnom kontrastu sa zvukovima svadbenih pjesama koje se uju iz daljine.
60
Chevalier, J., Gheerbrant, A. Rjenik simbola: mitovi, snovi, obiaji, geste, oblici, likovi, boje, brojevi.
Zagreb: Naklada Jesenski i Turk, 2007. Str. 695
61
27
ena bez tijela (Zagrebako kazalite mladih)

Sredinji dio Matiieve Trilogije na scenu je postavio, jo jednom, Boidar Violi, a
svoju je premijeru doivjela krajem prole godine (2012.) u Zagrebakom kazalitu mladih
(ZKM-u). Predstava u kojoj je enski lik u sreditu cijele radnje najavljena je kao ona koja
trai ''angaman, miljenje, odnos i stav''62, a financirana je uz podrku Europske komisije.
Naslovna je uloga pripala izvrsnoj i glumaki iskusnoj Kseniji Marinkovi, koja je
svojom samouvjerenou liku Eme nametnula pripadajuu hladnokrvnost ene koja je u ratu
izgubila gotovo sve, a u porau gubi i svoje tijelo. Muki dio glumake ekipe predvodi Jasmin
Telalovi, u ulozi Martina. Njega pak redatelj opisuje kao ''glumca nevjerojatnog senzibiliteta
koji zrai, osjetljivim ovjekom iznimnog duhovnog bogatstva''63.
I ova predstava potuje kronoloki slijed prizora u knjievnom predloku. U ulozi skladatelja
se, ponovo, pojavljuje autor (Mate Matii), scenografska rjeenja potpisuje Nina Baun, a
kostimografiju Doris Kristi.
Cijela se predstava odvija u samo jednoj prostoriji (ponovo) dnevnoj sobi stana u
kojem ive Martin i njegova majka. Prostor je skromno namjeten, u sreditu se nalazi trosjed,
s jedne je strane vidljiv put u drugu prostoriju (kuhinju), a nasuprot njoj, s druge strane, put
vodi do spavae sobe. Ispred trosjeda se nalazi nevelik stol, a s desne strane je smjetena
komoda na kojoj se nalazi telefon. Smjetanje radnje u samo jedan prostor moe djelovati
pomalo klaustrofobino, no potpuno je u skladu s temom o kojoj se govori (silovanje i
njegove posljedice, ratni zloini koji se nikad nee procesuirati, nametnuta prostitucija,..).
Upravo se na ovakav nain
maleni prostor same scene ispunjuje ogromnom koliinom
emocija, sjeanja, neostvarive elje za pravdom i krajnjim rjeenjem koje donosi smrt. Ipak,
sam in samoubojstva u predstavi nije prikazan, no na samom kraju predstave glumci navode
nekoliko podataka koji se tiu broja silovanih ena i broja branitelja samoubojica.
Predstava se na samom kraju javno posveuje braniteljima i rtvama ime se anotira
dokumentaristiki pristup samog redatelja. A ovom je dramom Matii, upravo svojom
centralnom pozicijom u Trilogiji, naglasak stavio na civilne rtve rata, na one ''koji
jednostavno nita nisu bili krivi''64, na one koji su bili mueni na razliite naine, zbog tuih
zloina i ljudskog zla.
62
http://www.zekaem.hr/predstave/zena-bez-tijela/?id=58
http://www.tportal.hr/kultura/kazaliste/224986/U-ratu-se-zlocin-ne-moze-sprijeciti.html
64
63
28
Niiji sin (HNK Ivan pl. Zajc Rijeka)

Redateljsko umijee Vinka Breana najee se vezuje uz ''sedmu umjetnost'' film.
Od svojeg prvog poznatijeg filma (Kako je poeo rat na mom otoku) iji je scenarij napisao
njegov otac, Ivo Brean, Brean je u svojim sljedeim filmovima najee posezao za
elementima uobiajenima za mediteransku komediju (dijalektalni govor, specifina primorska
sredina koja njeguje posebnu vrstu humora, prepoznatljivi karakteri,..). Iako je s Matiiem
nerijetko suraivao u svojim filmovima, pomalo neobino djeluje njegova elja za reijom
Niijeg sina u kazalitu.
Ova je drama svoju premijeru doivjela na Rijekim ljetnim noima 2006. godine, a
svoju unutarinstitucionalnu premijeru krajem iste godine u rijekom Kazalitu. Matiiu je
posebno imponirala injenica kako je Boidar Ali prihvatio ulogu Izidora, biveg politikog
zatvorenika koji se ponovo pokuava vratiti u politiku. Ali je glumac koji ''u jednoj sceni
moe igrati tri anra istovremeno, on se igra i s ulogom i mehanizmom igranja uloge, ali je
istovremeno igra gotovo realistiki uvjerljivo''65, izjavio je tada Matii. U ulozi niijeg sina
pojavljuje se uvjerljivi Damir Orli, a u ulozi majke Olivera Baljak (koja je govornom
karakterizacijom pomalo plitko pokuala prikazati traenu priprostost). Scenograf je Dalibor
Laginja, kostimografkinja Sandra Dekani, a skladatelj (opet) Mate Matii.
Predstava zapoinje ulaznom pjesmom psihikih bolesnika koji djeluju poput
nekadanja tragedijska kora, a ve od samog poetka na svojstven nain komentiraju cijelu
radnju inei je iznimno grotesknom i pomalo apsurdnom. Pjesme koje zbor tijekom cijele
predstave izvodi nalikuju brechtovskim songovima kojima je funkcija prekidanje radnje ime
se ponitava mogua iluzija koju gledatelji imaju u kazalitu. Takav teatar od gledatelja trai
aktivno sudjelovanje u predstavi, no iako ova predstava nije interaktivno postavljena, njezina
je tema zasigurno doprinijela stavu svih gledatelja.
Osim umetnutih pjesama, predstava prati svoj knjievni predloak, a njezina je
scenografska komponenta sastavljena od nekolicine predmeta: kaua, fotelje i pripadajueg
stolia, nekoliko stabala. U samom se sreditu nalaze stepenice kojima odreeni likovi ulaze i
naputaju scenu, a nain njihove uporabe pomalo je zastario glumci koji se prvi put
pojavljuju na sceni sputaju se tim stepenicama ime
se na donekle nematovit nain
pokuava naglasiti njihova vanost. Same stepenice prekrivene crvenim tepihom mogu se
shvatiti i poput krvavog uspona lika Izidora (koji njima najee i koraa), no i ta se simbolika
65
http://www.hnk-zajc.hr/Default.aspx?art=728
29
ini nedovoljno razraenom. Crveni se tepih moe shvatiti i kao politiki protokol. Glazba
(uglavnom pjevani songovi zbora pacijenata) je lokalizirana te se prepoznaju glazbene
partiture tipine za rijeko (ali i istarsko) podneblje. Ova je predstava najavljena kao
crnohumorni psiholoki triler, no za razliku od istoimenog filma, nije postigla neke zapaenije
uspjehe.
Niiji sin (film)

Film Arsena Antona Ostojia viestruko je nagraivan na brojnim domaim, ali i
inozemnim festivalima. Nastao je dvije godine nakon istoimene kazaline predstave, a redatelj
je film posvetio Sianima (koji su prvi i pogledali premijeru filma), a potom i ostalim
stanovnicima Hrvatske. Ostoji je hrvatskoj (ali i iroj) javnosti poznat kao redatelj triju
filmova: Ta divna splitska no (2004), Niiji sin (2008) i Halimin put (2012).
U naslovnoj ulozi Ivana briljira Alen Liveri koji je za ovu ulogu, takoer, vie puta
nagraivan dok se u ulozi oca Izidora pojavljuje Mustafa Nadarevi (iako u novije vrijeme
specijaliziran za humoristine uloge, solidno se prilagodio i ovoj ispolitiziranoj). Uloga
majke pripala je Biserki Ipi koja je na zanimljiv nain prikazala dvostrukost svojeg lika: u
poetku kao portvovna majka i vjerna supruga, a potom kao iskusna skrivaica velike
obiteljske tajne.
Film ne kopira kronologiju dramskog predloka ve je ispunjen brojnim
reminiscencijama glavnog lika koji se esto prisjea svojih ratnih dana, ali i svoje mladosti u
kojoj je vodio bezbrian rockerski ivot. Razlog akronolokom tijeku radnje je specifinost
filmskog pisma, kao i samog redatelja, koji u svojoj realizaciji esto poseu za nekim
drugaijim rjeenjima. Tako se tek na sredini filma prikazuje Simin i Izidorov susret, kao i
prikaz ubojstva, dok je u poetku prikazan pokuaj skrivanja dokaza o ubojstvu, kao i Ivanovo
prvo privoenje u policiju zbog pjevanja etnikih pjesama. Za razliku od drame, u filmu su
umetnute epizode u kojima Ivan dolazi kod svog prijatelja koji mu nudi prostitutke, kao i
posjeivanje starog ratnog druga i prijatelja s kojim je svirao, a koji je postao paraolimpijac
nakon invalidnosti uzrokovane ratom. Time se dodatno naglaava Ivanov lik te se kroz
njegovu psiholoku karakterizaciju mogu iitati zajednike crte linosti vjerojatno velikog
broja invalida Domovinskog rata.
30
Film zavrava ''bezgrenim hrvatskim katolikim samoubojstvom na srpski

pravoslavni nain''66, odnosno ''izazivanjem'' ubojstva dok pjeva etnike pjesme okruen
psihikim bolesnicima koji naglaavaju sve strahote koje su proivjeli tijekom sluanja tih
pjesama.
66
31
Kritika i recepcija
Danas se u kritiku upleu gotovo svi: oni koji neto znaju o kritiziranom, oni koji eli
dati svoj sud, oni koji se nastoje samo uti te ona manjina koja o tome, zapravo, neto i zna.
Otro je rei kako bi kritiku trebalo prepustiti samo onima koji pripadaju odreenom podruju
ili polju zanimanja te posjeduju neko struno obrazovanje o neemu, no kritika bi ipak trebala
nastajati u ''vlasnitvu'' onih koji svoje miljenje mogu potkrijepiti ili opovrgnuti nekim
dubljim znanjem i snalaenjem u odreenom podruju.
Dananja kritika je rijetko otra, iako se, kao i u plastu sjena, moe pronai izuzetak,
odnosno igla.
Matiieve su uprizorene izvedbe nailazile na svakojake kritike, i pozitivne i
negativne. S obzirom na teme kojima se u svojim dramama bavi, to nimalo ne iznenauje.
Matii priznaje kako se u poetku bojao reakcije koju e moda izazvati postavljanje
drame Sinovi umiru prvi u Gavelli. No ipak se nita takvog nije dogodilo. Misli kako se ''ipak
proirio prostor u kojem ljudi shvaaju da su to glumci koji e poslije doi i nakloniti se na
kraju predstave, a ako netko ekscesno reagira znai da je u nekom politikom filmu koji je
potpuno besmislen.''67. Matii je Violievu reiju opisao kao ''prilino istu, lienu bilo
kakvih teatarskih efekata i podilaenja jer je on, naprosto, scenografski ogolio i pustio
glumce''68.
Kritike nakon ove predstave bile su razliite. Boris B. Hrovat je za asopis Vijenac
kritiku ove predstave naslovio Hobotniini kraci aludirajui na mafijaku dominaciju u svim
javnim spektrima ljudskog ivota. Usporeuje ju s dramama Nine Nui, to je posebice
vidljivo u promatranju smrti kao mjesta ponovnog susreta. Redatelju predstave Violiu
zamjera doslovnost intermedijalizacije knjievnog predloka, a smatra kako predstava zbog
''eventualne provokativnosti autorove poetike nije za svaiji ukus''69.
Boris Munjin je za ugaeno novinsko glasilo Feral Tribune predstavu okarakterizirao
kao predstavu koja kod ''publike nije proizvela oamuenost i oaj ve veselje i
razdraganost.''70. Naglaava kako je redatelj nije uzdignuo do potrebne razine na kojoj e
propitkivati univerzalna pitanja uinivi je tek lokaliziranom crnohumornom groteskom. Iako
na temelju dviju kritika nije primjereno suditi o miljenju i ostalih kritiara, vidljivo je kako je
67
Ibid
69
http://www.matica.hr/vijenac/vijenac307.nsf/AllWebDocs/kaza9
70
http://feral.audiolinux.com/tpl/weekly1/article_sngl.tpl?IdLanguage=7&NrIssue=1057&NrSection=1&NrArtic
le=12449
68
32
redatelj pomalo zanemario Matiievu otricu kojom zarezuje u sve kuteve hrvatskog drutva,
i one zatiene i one dostupne.
Predstava ena bez tijela u Zagrebakom kazalitu mladih naila je na poneto
pozitivniji odjek u kritiarskim krugovima.
Igor Rui je za tportal.hr ovu predstavu nazvao onom ija je ''tema vea od ivota na
maloj pozornici''71. Matiievo dramsko pismo vidi kao tono seciranje traume drutva, a
njegovu umjetnost kao onu koja se, od drugih, izdvaja svojom doslovnou, a vrijednost joj je
u kategorijama vremena, prostora i duha. Ovu dramu smatra ''najsmirenijim i najrealnijim
Matiievim komadom'', a njezinu inscenaciju smatra (ponovna zamjerka redatelju Boidaru
Violiu) potpuno realistinom ime se zanemaruju neka vana pitanja koja su ovakvom
izvedbom ostala neopravdano preuena.
Nataa Govedi svoj tekst o ovoj predstavi naziva Primicanje provaliji kolektivnog
srama sugerirajui na prijateljske savjete s kojima se susreo Martin, a koji su jo jednom
ovjeanstvo prikazali na nimalo pozitivan nain. Govedi posebice naglaava svestranost
glumaca u predstavi, a zamjerke upuuje suvie konvencionalnoj scenografiji te misli kako bi
prostor puno bolje funkcionirao kao potpuno ogoljen, a ime bi se naglasila veliina i vanost
same teme o kojoj se govori.
Mira Muhoberac je za asopis Vijenac ovu predstavu nazvala ''predstavom o smrti''72
oznaujui je kao svojevrsni epilog drame koja joj prethodi (Sinovi umiru prvi). Za razliku od
dviju drama koje je okruuju, a koje prikazuju invalidnost nakon rata, u ovoj je predstavi
prikazana ''invalidnost na tijelu mladog umirovljenog branitelja koji ima karcinom u zavrnoj
fazi''73. Za razliku od gore navedene dvije kritike, Muhoberac hvali Violievu reiju koju
shvaa kao ''utemeljenu na svijesti i savijesti''74, a prostor gledalita promatra kao predvorje
koje nas uvodi u stan smrti. Cijelu izvedbu istie i po dominantnim kranskim simbolima, a
koji se posebice oituju u samoj zavrnici treptajem svijee koja simbolizira duh svih
poginulih branitelja i tragedije silovanih ena (kojima je predstava i posveena).
Tomislav ade je u Jutarnjem listu, takoer, pohvalio Violievu predstavu, posebice
istaknuvi Kseniju Marinkovi u ulozi Eme, ali i samo redateljevo itanje drame kao
''odmjereno, tuno, pa i duhovito75''. A Tomislav Kurelec je za internetski portal kazalite.hr
napisao kako je ova predstava ponajvie emocija izazvala zbog pojedinanosti ljudske drame,
71
http://www.tportal.hr/kultura/kazaliste/225512/Tema-veca-od-zivota-na-maloj-pozornici.html#.UT-A_qJ971A
http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac488.nsf/AllWebDocs/Predstava_o_smrti
73
Ibid
74
Ibid
75
http://www.jutarnji.hr/template/article/article-print.jsp?id=1065999
72
33
a posebice istie virtuoznost samih glumaca koji su samom redatelju zasigurno pomogli u
prikazu ovog ''mranog naslijea ratnih zbivanja''76.
Predstava Niiji sin na rijekim kazalinim daskama uglavnom je pozitivno ocijenjena,
a posebice je naglaena uloga Boidara Alia (kao oca Izidora) ije se, zapravo, solidno
ostvarenje vie povezivalo sa uzbuenjem zbog povratka samog glumca u kazalite. Nina
Oegovi je u tjedniku Nacional istaknula kako su reijska rjeenja Vinka Breana iznimno
moderna i dinamina, a sveukupnost pozitivnog dojma zaokruuje i Breanovim dobrim
poznavanjem Matiievog djela koji je vie puta koristio u svojim radovima.
Ipak, za razliku od Oegovi, Govedi je ovo uprizorenje poprilino negativno
ocijenila, smatrajui kako je Brean cijeli komad pretvorio u farsu s elementima detektivske
parodije jednog ubojstva. Cjelokupni dojam pokvarilo je i preglumljavanje glumaca, a jedinu
je prolaznu ocjenu dala Damiru Orliu u ulozi sina Ivana (''potvrdio staru kafkijansku logiku:
gubitak identiteta moe biti straniji od smrti, posebno ako je rije o gubitku i privatnih i
javnih uporita''77. Naglasila je i kako je Brean u potpunosti izmijenio bit samog knjievnog
predloka, a pokuaj stvaranja politikog teatra jo je jednom naruen.
Film Niiji sin, kao to je ve prije spomenuto, nagraivan je mnogo puta na brojnim
festivalima. Osvojio je est Zlatnih arena na Festivalu igranog filma u Puli 2008. godine (za
najbolji film, reiju, glavnu muku ulogu, glazbu te posebne Zlatne arene za ton i specijalne
efekte), a onu za najbolji film, iri je objasnio na sljedei nain: ''Na izuzetno snaan nain
reija spaja psiholoka stanja likova s ritmom filma, kamerom, glazbom i drugim
komponentama, ujednaeno obraujui potresnu filmsku priu. Impresivno filmsko djelo
cjelovite strukture koje otvara nova podruja kreativnosti u hrvatskoj kinematografiji,
posebice u problematiziranju domovinskog rata i njegovih posljedica''78. Meu brojnim se
nagradama istie ona s 54. meunarodnog filmskog festivala u Valladolidu u panjolskoj gdje
je film dobio nagradu, a u priopenju se obrazlae kako je film nagraen ''za snaan prikaz
socijalnog konteksta poslijeratnog Balkana, sloenu priu koja se besprijekorno razrijei,
udesnu interpretaciju glavnog glumca, popraenu izvrsnom glazbom i jedinstvenom
tehnikom filma''79. Zanimljivo je kako je ovaj film iste godine bio i kandidat hrvatske
kinematografije za onu najprestiniju svjetsku nagradu Oscar. Uvrten je u Selekciju
Europske filmske akademije za najbolje europske filmove 2009. godine.
76
http://kazaliste.hr/index.php?p=article&id=1658
Govedi, Nataa. Jurianje napjeva. Dostupno na: http://www.zarez.hr/clanci/jurisanje-napjeva
78
http://www.pulafilmfestival.hr/downloads/9_1.pdf
79
http://www.tportal.hr/showtime/film/41984/Nagrada-zirija-Ostojicevom-filmu-Niciji-sin.html
77
34
Unato svim laudama, Nenad Polimac ga je u Jutarnjem listu proglasio zaista loim
filmom, a krivi samog scenarista (Matiia) za ''nezgrapnu dramsku strukturu u kojoj sredinji
dio radnje poveliki, povremeno ne ba razgovijetan flashback''80.
Jurica Pavii je za isti dnevni list napisao kako je ovo filmsko ostvarenje ''izgubljeno
u gomilanju dramatike''81, a koja je posebice prisutna u prikazivanju hrvatske kulture kao
''sustavno dogovorene lai''82. Naglaava i reijske probleme zbog kreiranja radnja u cikliki
zaplet, umjesto u linearni, a probleme dodaje i u polje scenarija smatrajui kako su esti loi
dijalozi.
eljko Luketi je na portalu dnevnikulturni.info, takoer, iznimno negativnim stavom
popratio Ostojiev film. Smatra kako je redateljev stav ''mlitav i posve se oslanja na stare socrealistike trikove u kojima se svaka toboe dramatina sekvenca kao za Pavlovljevog psa
podebljava preglasnom muzikom, dramatinim rezanjem i flebekovima''83. Spominje i
Ostojiev viegodinji egzil u Americi, ba u vrijeme kad su se u hrvatskim filmovima
dogaaji promatrali mnogo ''pametnije i kritikije''84.
Zanimljivi su raskoli izmeu velikih festivalskih uspjeha i iznimno negativnih ocjena
domaih kritiara. Razlozi mogu biti razni esto se spominje tvrdnja kako (posebice)
inozemni festivali spremno doekuju filmove ovakve tematike koji ''dolaze s Balkana'' (ovdje
ponovo moemo spomenuti govorenje o traumi). Istovremeno, domai su recipijenti
vjerojatno zasieni ratnom tematikom. Razloga je nebrojeno, no, unato predznaku, svaka
kritika na odreen nain promovira proizvod.
80
http://www.jutarnji.hr/-niciji-sin---prvi-doista-los-film/189394/
http://www.jutarnji.hr/izgubljen-u-gomilanju-dramatike/282509/
82
Ibid
83
http://www.dnevnikulturni.info/recenzije/film/1819/niciji_sin_-_arsen_a._ostojic/
84
Ibid
81
35
Zakljuak
Kau da dok se god nekog prisjeamo, on ivi u nama i kroz nas. Sjeanja su neobina
pojava: njima moemo prizvati sreu koju smo u nekad osjeali, zbog njih se moemo
ponovno otisnuti u neke mranije i tunije trenutke vlastite prolosti.
Matino tijelo nije pronaeno, on ivi u minijaturnom bljesku kaleidoskopa sjeanja
svojih roditelja. Ema svoje tijelo prodaje, a njezina se sjeanja uvijek iznova zaustavljaju u
trenutku gubljenja vlastita dostojanstva. Ivanovo je tijelo osakaeno te se prisjea samo
sekunde oduzimanja potpune slobode. Matiieva kastracija tjelesnog aspekta vlastitih likova
naglasila je njihove unutarnje i nemone borbe protiv sebe samih. Istaknula je cijeli spektar
osobnih demona s kojima se pravi preivjeli branitelji svakodnevno susreu. Prihvatiti ih kao
neprestane suputnike ili zauvijek uutkati njihov glas u mislima (pre)teka je tema u gotovo
svim okolnostima. ak i u umjetnikim ostvarajima. Njegova okupiranost ''kronikom
unutarnjeg kraha, tokom potpunog kaosa''85 u raznim je kritikim osvrtima, upravo zbog
tema kojima se autor bavi, pomalo minorizirana. Moda zbog elje za ignoriranjem istine, a
moda i zbog nemogunosti shvaanja iste.
Prolost, koja jo uvijek tako ivopisno supostoji s nama u nimalo harmoninom
simbiotikom odnosu, nerijetko je ''kamen temeljac'' pokuajima preuveliavanja nacionalnog
identiteta, a jo uvijek preest ''kamen spoticanja'' normalizaciji svakodnevice u mnogim
krajevima ili tek unutar umova pojedinaca.
U opusu Mate Matiia, smrt jo uvijek nije izlizana tema, koliko god ona bila
sveprisutna u gotovo svim njegovim djelima. O smrti se govori hiperrealistiki, nije okovana
nikakvom mistifikacijom (iako se potraga za tijelom u drami Sinovi umiru prvi moe shvatiti
kao tajnovit in), nalazi se u sadanjosti, a jo je naglaenija u budunosti. Za njom se
potpuno slobodno posee i likovima je ona posljednji odabir moda i jedini u njihovu
ivotu. Jer ''valjda imaju pravo birati kako e umrijeti, kad ve nisu mogli birati kako e
ivjeti''86.
Posmrtna trilogija kroz svoja dva predstavljanja, onog knjievnog i onog izvedbenog,
na svojevrsni je nain zaokruila jedno djelo trodijelno. Upuene kritike i mogui propusti
ukazuju na to kako jo uvijek postoje mjesta za poboljanje ili eventualni napredak. Matii i
dalje pie onako kako mora i onako kako smatra da je ispravno. A tumaenja njegovih
tekstova uvijek e biti raznolika ispravna ili ne. A s obzirom na dosadanje iskustvo uvijek
85
86

36
s oprezno umetnutom dozom kontroverze i nezaobilazne satirinosti, u poratnom grotesknom

svijetu.
37
Literatura
1. Car Mihec, A. Na putu od mlade do nove hrvatske drame ili to je to suvremenost. //
Rije : asopis za slavensku filologiju / [glavni i odgovorni urednik Milan Nosi]. 10,
1(2004), str. 87-107.
2. Chevalier, J., Gheerbrant, A. Rjenik simbola: mitovi, snovi, obiaji, geste, oblici,
likovi, boje, brojevi. Zagreb: Naklada Jesenski i Turk, 2007.
3. Dnevni kulturni info. URL
http://www.dnevnikulturni.info/intervjui/kazaliste/46/mate_matisic/ (1.6.2013.)
4. Dramsko kazalite Gavella. URL
http://www.gavella.hr/hr/predstave/arhiva_predstava/sinovi_umiru_prvi/(mode)/body
(22.6.2013.)
5. Feral Tribune. URL
http://feral.audiolinux.com/tpl/weekly1/article_sngl.tpl?IdLanguage=7&NrIssue=1057&
NrSection=1&NrArticle=12449 (3.7.2013.)
6. Festival igranog filma u Puli. URL http://www.pulafilmfestival.hr/downloads/9_1.pdf
(17.6.2013.)
7. Govedi, Nataa. Jurianje napjeva. Dostupno na: http://www.zarez.hr/clanci/jurisanjenapjeva (15.6.2013.)
8. Govedi, N. Let iznad ruralnog gnijezda : dramski svijet Mate Matiia, s posebnim
osvrtom na pitanje "tipa" i "individualiziranog lika" u drami uope. // Kolo : asopis
Matice hrvatske. 6[7!], 2(1997). Str. 182-205. (10.6.2013.)
9. Govedi, Nataa. Pet dimenzija lijesa. Dostupno na: http://www.zarez.hr/clanci/petdimenzija-lijesa-pozornica (10.6.2013.)
10. Hrovat, Boris B. Hobotniini kraci. Dostupno na:
http://www.matica.hr/vijenac/vijenac307.nsf/AllWebDocs/kaza9 (20.6.2013.)
11. Hrvatsko narodno kazalite Ivan pl. Zajc. URL
http://www.hnk-zajc.hr/Default.aspx?art=728 (25.6.2013.)
12. Jutarnji
list.
URL
http://www.jutarnji.hr/mate-matisic--hrvati-ce-prvi-u-europi-
izumrijeti/1075001/ (5.6.2013.)
URL http://www.jutarnji.hr/-niciji-sin---prvi-doista-los-film/189394/ (1.7.2013.)
URL http://www.jutarnji.hr/template/article/article-print.jsp?id=1065999 (29.6.2013.)
URL http://www.jutarnji.hr/izgubljen-u-gomilanju-dramatike/282509/ (28.6.2013.)
38
13. Kurelec, Tomislav. Upeatljiva suvremena tragedija. Dostupno na:

http://kazaliste.hr/index.php?p=article&id=1658
14. Luketi, eljko. Niiji sin- Arsen A. Ostoji. Dostupno na:
http://www.dnevnikulturni.info/recenzije/film/1819/niciji_sin_-_arsen_a._ostojic/
15. Luki, D. Drama ratne traume. Zagreb: Meandar, 2009.
16. Luki, D. Kazalite, kultura, tranzicija. Zagreb: Hrvatski centar ITI, 2011.
17. Matii, M. Moje drame / priredio Branko Heimovi. Zagreb Osijek : Zavod za
povijest hrvatske knjievnosti, kazalita i glazbe HAZU, Odsjek za povijest hrvatskog
kazalita, Hrvatsko narodno kazalitu, Filozofski fakultet, 2010.
18. Matii, M. Posmrtna trilogija. Zagreb: Hrvatski centar ITI, 2006.
19. Medve, Z. Tematizirati izazove zbilje ''zbiljatizirati'' izazove teme / priredio Branko
Heimovi. Zagreb Osijek : Zavod za povijest hrvatske knjievnosti, kazalita i glazbe
HAZU, Odsjek za povijest hrvatskog kazalita, Hrvatsko narodno kazalitu, Filozofski
fakultet, 2010.
20. Muhoberac, Mira. Predstava o smrti. Dostupno na:
http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac488.nsf/AllWebDocs/Predstava_o_smrti
21. Nacional.
URL
http://www.nacional.hr/clanak/31895/mate-matisic-pisac-sokantnih-
drama-i-svirac-jazza (4.6.2013.)
22. Nikevi, S. Hrvatsko kazalite u ratu: skica za povijest / priredio Branko Heimovi.
Zagreb Osijek : Zavod za povijest hrvatske knjievnosti, kazalita i glazbe HAZU,
Odsjek za povijest hrvatskog kazalita, Hrvatsko narodno kazalitu, Pedagoki fakultet,
2000.
23. Nikevi, Sanja. Odnos hrvatskog kazalita prema ratnoj drami: Pobjednici rata, rtve
trendova. Dostupno na:
http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac463.nsf/AllWebDocs/Pobjednici_rata__zrtve_trend
ova (21.6.2013.)
24. Nikevi, Sanja. Tko e prikazati vrijednosti: otvoreno pismo Mati Matiiu. Dostupno
na:
http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac378.nsf/AllWebDocs/Tko_ce_prikazati_vrijednosti
_ (19.6.2013.)
25. Novi list. URL http://www.novilist.hr/Kultura/Knjizevnost/Mate-Matisic-Ne-zelimkastrirati-svoj-osjecaj-za-pisanje-pisem-kako-moram?articlesrclink=related (3.6.2013.)
39
26. Pavlii, P. Intertekstualnost i intermedijalnost: tipoloki ogled. // Intertekstualnost i

intermedijalnost / uredili Zvonko Makovi, Magdalena Medari, Dubravka Orai, Pavao
Pavlii. Zagreb: Zavid za znanost o knjievnosti, 1988. Str. 174
27. Proleksis. URL http://proleksis.lzmk.hr/51202/ (11.6.2013.)
URL http://proleksis.lzmk.hr/46281/ (11.6.2013.)
28. Senker, B. Hrestomatija novije hrvatske drame 1941-1955 (II. dio). Zagreb : Disput,
2001.
29. Senker, B. Teatroloki fragmenti: o suvremenoj hrvatskoj drami i kazalitu. Zagreb:
Disput, 2011.
30. Slobodna Dalmacija. URL
http://www.slobodnadalmacija.hr/Spektar/tabid/94/articleType/ArticleView/articleId/19
7899/Default.aspx (24.6.2013.)
31. T portal. URL http://www.tportal.hr/showtime/film/41984/Nagrada-zirija-Ostojicevomfilmu-Niciji-sin.html (5.7.2013.)
URL
http://www.tportal.hr/showtime/film/234501/Nista-se-nikad-nece-popraviti-a-
pogotovo-nece-covjek.html (6.6.2013.)
URL
http://www.tportal.hr/kultura/kazaliste/224986/U-ratu-se-zlocin-ne-moze-
sprijeciti.html (9.6.2013.)
URL
http://www.tportal.hr/kultura/kazaliste/225512/Tema-veca-od-zivota-na-maloj-
pozornici.html#.UT-A_qJ971A (1.7.2013.)
32. Zagrebako
kazalite
mladih.
URL
http://www.zekaem.hr/predstave/zena-bez-
tijela/?id=58 (20.6.2013.)
40

Mate Matišić PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Mate Matišić PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Sveuilite u Zagrebu

Posmrtna trilogija Mate Matiia

Studentica: Zvjezdana Bali

Mentor: dr.sc. Boris Senker

Zagreb, rujan 2013.

Mojoj najdraoj trilogiji.

''Sposobnost pamenja oiljaka''

Luki, D. Drama ratne traume. Zagreb: Meandar, 2009. Str. 89

Mate Matii: rigidni katolik i/ili vulgarni antihrvat?

''U poetku bijae smrt''

Govedi, Nataa. Pet dimenzija lijesa. Dostupno na: http://www.zarez.hr/clanci/pet-dimenzija-lijesa-pozornica

U svim trima dramama, dolazi do neprirodne situacije u kojoj roditelji sahranjuju

Sinovi umiru prvi

Matii, M. Posmrtna trilogija. Zagreb: Hrvatski centar ITI, 2006. Str. 48

Matii, M. Posmrtna trilogija. Zagreb: Hrvatski centar ITI, 2006. Str. 44

Matii, M. Posmrtna trilogija. Zagreb: Hrvatski centar ITI, 2006. Str. 79

ena bez tijela

''velikim'' kranima (katolicima), a s druge strane njegova enja za ispravnim postupcima

Intermedijalizacija Matiievog triptiha

doivio tijekom prebacivanja filma Fine mrtve djevojke u predstavu, a tu je dramatizaciju

Sinovi umiru prvi (Gavella)

Kazalina predstava kronoloki vjerno prati radnju dramskog predloka te tako i

ena bez tijela (Zagrebako kazalite mladih)

maleni prostor same scene ispunjuje ogromnom koliinom

Niiji sin (HNK Ivan pl. Zajc Rijeka)

se na donekle nematovit nain

Niiji sin (film)

Film zavrava ''bezgrenim hrvatskim katolikim samoubojstvom na srpski

Govedi, Nataa. Pet dimenzija lijesa. Dostupno na: http://www.zarez.hr/clanci/pet-dimenzija-lijesa-pozornica

s oprezno umetnutom dozom kontroverze i nezaobilazne satirinosti, u poratnom grotesknom

13. Kurelec, Tomislav. Upeatljiva suvremena tragedija. Dostupno na:

26. Pavlii, P. Intertekstualnost i intermedijalnost: tipoloki ogled. // Intertekstualnost i

You might also like