Tom Stoppard

\
ROSENCRANTZ I GUILDENSTERN SU MRTVI

/Naslov originala:
,.;'i'Rosencrantz .and Guildenstern are Dead"
Faber and Faber, London, 1967./

P r i

e v o d:

Antun oljan
z ;.. o

<..:

"

.. .

. ....

iti'::;~.;:. ,~~~

/Odlomci iz "Hamleta" uzeti su iz prijevoda dr Milana

Bogdanovia, ~, Zagreb, 1950./

-3-

PRVI IN

\Dva_Elizabetinca ubijaju vrijeme na nekom~

ikakva vidl'iva obil e a. -'-'"''ll. \J\!,j'\)J,, J,'C -:'>~"-'\%Na ~~~",,~_-'t'Z0-<'...
Veoma dobro su odjeveni - eiri, platevi, tapovi,
i sve.drugo.:;Svakiod njih ima po jednu veliku konatu kesu
. .. -.
za novac ,.~.
'G:Utldensternova kesa .je gotovo prazna
.,R~si;n.krantzova kesa je gotovo puna~
. "l::;-.-.' . .'f: ;"
.
.
'. ;.;,zbog}ega je tako? Oni se klade na bacanje novia, i
to na :6v~&.v'f::iiain_:;;"Guildenstern l od sada samo
vadi

@;

kovaniliov:.~.iz svojekese, baci ga take~ sevvrti i puta

ga da padne. ,Rosen.krantz /od sada samo(Ros') pazljivo ga pogleda,-izjavljuje da je "glava" /jer talto-upada/ i sprema
ga u vlastitu
kesu. Zatim ponavljaju postupak. Oito je da
1
to rade ve;. dulje vrijeme . Redoslijed "g:'.ava" je ne!UOg11,), a
ipak Ros ne,_ pokazuje ni malo Cf"nena:e~ - jer ga-oj~0
Metim,. on je dovoijn6 pristojan da se osjea pomato nel""a-:
godna zbog toga to prijatelju uzima toliko novaca. Neka to
---~.........__

~U_tiEL_Q:c:l;_a ~ova-.J.tla..aj.a._-~\JJO"i:.vn,.JW.l)A- N'\.A\kl"~jo-51

\,";'Jt+f ~~~

,. Guil je veoma svjestan da je pojava udna. On se ne

< ,.,_, .

brine zbog-novaca, nego je zabrinut zbog implikacija: jasno

ih vidi, ali ne doputa da ga zbog toga uhvati panika - crta njegova, inaS:ja~----.
.
IVEi<AVrJ O(l.Q.\Vr'G\

Guil sjedi. Ros stoji /on se kle,

Guil baca. Ros paljivo razgledava novac.

skupljajui

ROS: Glava.
/Uzima novac i stavlja ga u kesu. Postupak
Glava.
/Opet./
Glava.
\

'

novac/.

4...

4-

/Opet./
Glava.
/Opet./
Glava.
GUIL: /baca novac/ Stvaranje en;;~ t

ROS: Glava.

ROS:

o~t;i

-----

__

Glava~

GUIL: Ako je to

rije

koju traim.

ROS: /podie glavu prema Guilu/ Sedamdes~t est - nula.

'l

'/Guil ustaje, ali nema kamo ii. Zavrti jo jedan

komad novca'pfoeko ramena, tako da ga uope ne gleda, dok mu

je-panja usmj~rena na okolinu, ili zapravo na~

~- "-~~
"

-..__

Q_Q

~\-\:s

----

GUUJ':-Slabijeg

ovjeka

ovo bi moglo pokolebati da preispita

svoju.vjeru, ako u nita drugo, a ono u zakon vjerojatnosti.

/Baca novac preko ramena, dok odlazi u pozadinu./
ROS: Glava.
/Guil, dok istrauje granice pozornice, baca jo
'
dva komada novca,
jednog po jednog, razumije se. Ros obzna-

njuje za svakog od njih da je "glava"./

GUIL: /razmilja/ Zakon vjerojatnosti, kako se povremeno u
je, jest neto u vezi s tvrdnjom da ako est majmuna
/iznenadi time sam sebe/ ako est majmuna baca
ROS: Baca?

5
GUIL: Koga? Majmune?
ROS: Ne. Baca?
GUIL: /shvati/ Bacam. /Baci novac/ Zakon srednjih vrijednosti, ako sam ga ja pravo shvatio,
majmuna dovoljna dugo u zrak, oni

znai:
e

ako baca est

padati na tur

podjednako esto, kao to e padati na

Ros: Glavu . /On podie novac s tla./

t;

ak ni na prvi pogled ne upada u oi kao neko nal.'bito korisno zakljuivanje; u bilo kojeni smislu; ak
':i!bez majmuna. Hou rei, ti se na osnovu toga ne bi
: _,.: :~.kladio. Odn~sno, ja bih, ali ti, ti se ne bi
,.
.

GUIL: :

~~.'~!_.

> )Baca: noV"ac./ ,

ROs: G:lava.

GUIL:
Bi _li .se kladio?_/Baca novac./
., .. -

ROS:Giava.
'

/Opet./
Glava.

Ve

/~odie oi

prema Guilu - zbunjeno se smije./

je malo 'dosadno, j el 'da?

GUIL:/hladno/ Dosadno?
ROS: Pa

l
G:~
1/G.UIL: ~etos~)
'
ROS: /nevinoTKakva napetost?

/Mala stanka./
GUIL: Mora biti da je to zakon umanjenih naknada E, sad
osjeam

da vradbina prestaju.

/S neto vie vitalnosti vadi novac, zavrti ga visoko

u zrak, uhvati ga,

preokree

ga na

ljivo promatra novac - i dobacuje

zapeu
g~

druge ruke, pa-

Rosu. Njegova, vitalnost

~ ,\ ~ ~~a,xv-- \'"~e-kAt~~ ~\O.,)QviJ~ ~-~J--'-'-\~~

_\ \\"" ~~-L\ '-\

'\.

lf,G.o

~.

-6-

opet splasne i on sjeda./

to se moe, vjerojatnost je bila pola pola ako su
moji

prorauni toni.

ROS: Osamdeset pet puta za

GUIL: fe govori gluposti!
ROS: I to s

lakoom!

GUIL: /bijesno/
Je li to sve,
. __ ...
;

znai?

Je li to sve?

ROS: .to? .

GUIL:.No'(~-:rekord? ~nisi~p~~~

. <~
RO S .Pa.,.,.,,.,,,... .
;~t.::~::;...~.-

.'

.;~[~-.
.,, -. . ...
'{:if'.

'(\.Jl_ ~\-0...r.. (:'Q

GuiL: @er;~!:tlikakvih~:'n? tan.~.?-N:i.s~~n=a===a=s~?-""'l,v.u

ROS: Pa;~f,~i. ih sak bacao.
v

: ..

;,._

~-- ... d':P~ c:;.~~

...

GUIL: Cak . ni: iskrica_:sumn;je?

ROS: /ogoren, agresivno/ to sad hoe, ja sam dobio - jesam 'ili nisam? .
GUIL: /priblii mu se- mirnije/ A da.si izgubio? Da je ispadalo tako da svaki put izgubi, osamdeset pet puta,
jedan za drugim, iz

ista

mira?

ROS: /zaprepaten/ Osamdeset pet puta redom? P i s m o ?

GUIL: Dal .to bi ti pomislio?
ROS:

/neodluno/

Pa

/okree

u alu/ Pa, prije svega, do-

bro bi pogledao kakvi su ti novci!

GUIL:

/povlai

se/ Sad mi je lake. Barem na vlastiti interes

moemo jo uvijek

raunati

kao na faktor koji se moe

predvidjeti Valjda je to ipak bilo posljednji puta.

Potpuno pomanjkanje svake sumnje s tvoje strane natjeralo me da pomislim, da si moda ti sam /okree
\

-7se naglo prema njemu i prua mu ruku/ Uhvati.

/Ros ga uhvati za ruku. Guil ga uzdigne k sebi./
/Intenzivnije/: Nas dvojica bacamo
/ ' -..

i od

J /Oslobaa

"---/

pismo-glava~

ga gotovo s jednakom estinom/ Ovoni-

\je prvi put da bacamo pismo-glava!

ROS: .Ah, ne - pismo...;glava

b!3-c.amo~k~pamtim-.~

GUIL: Otkada pamti?

ROS: Ne sjecam se. Ali

uj-

osamdeset'pet puta!

GUIL: Da?
ROS: ini mi se da emomorati igrati i igrati, dok to ne
.... .~

v.

. nadmasJ.Jno.
GUIL: To ti se

'

ini?

Samo to?

Nema~~

ROS: StrB.b.a?
GUIL: /bi';jesno - baca novac na tlo/: Straha! Te pukotine kojati moe obasjati mozak svjetlou!
..

ROS: Glava .'. /Sprema novac u kesu./

, /Guii sjedi 'obeshrabreno. Vadi novac, zavrti ga, pusti
da mu padne llie:u noge. Pogleda ga, podigne, baci Rosu, koji
ga spremi'y keBl.l..
Guil vadi naredni komad novca, zavrti ga u zrak, uhvati
ga, preokrene ga na drugoj ruci, pogleda ga i baci ga Rosu,
koji ga spremi u torbu.
Guil vadi trei komad novca, zavrti ga u zrak, uhvati
ga u desnu ruku, preokrene ga na lijevo zapee, baci ga u
zrak, uhvati ga lijevom rukom podie lijevu nogu, baca novac
ispod noge, uhvati ga i preokrene ga na vrh glave, gdje ga
ostavi. Ros prie, pogleda ga i spremi ga u kesu./

'

-8-

GUIL: Bojim se da jest.

/Kratka stanka./
ROS: Osamdeset devet.
GUIL: Mora biti da sve ovo neto pokazuje, osim preraspodje\ le .bogatstva. /Razglaba/ Spisak
Prvo: Ja to sam
., . vidi,, ja. sam
.; :.:. _ -..

hou.

moguih

objanjenja.

Duboko u sebi, gdje se nita ne .

sutini ovjek koji baca dvoglavi no-

-u

>'

, , v~c)i-,J4~;L se ~rotiv sebe, da bi samog sebe kaznio

..

/''.

~!~ifW'pjem ~)?gg ~p:I:'.o~O"st:b,koje se niti ne sjea.

; ,,,,, ... ... '

. .c:;(lt0\1
' .

. . .iBiica~novac:
pr.ema
. Rosu. l
.
-;_' :....
.;
'
.
'

ROS: . G~~Y:~-:;i,' ji .
GUIL:
. .

D:r.:dgo:
. .:-.

....... .

-vrijeme
se Zaustavilo na mjestu, i jedan jedini
.
'

do..Hvljaj, .doivljaj jednog komada novca koji se samo

j edan .put bfi:ca, ponavlja se devedeset puta... /Zavrti
' novac' pogl~da ga,. dobacuje ga Rosu./ U cijelosti,
dvOjbeno
..
. .
'
,\

Tree:

boanska intervencija, to jest, posebna milost

odozgo, koja se

tie

njega - usporedi "djecu Izraelo-

vu.,-ili.kakva kazna ili naplata odozgo, koja se

tie

mene -usporedi "Lotovu enu". etvrto: ovo moe biti

spe~akularno

opravdanje

ni komad novca

okree

naela,

potpuno

da se svaki

pojedinano

pojedina

/baca novac/

i da je prema tome apsolutno vjerojatno da

svaki put

ispasti glava, kao to bi moglo i pismo, pa prema tome

ne bi smjelo izazvati ni malo
pojedinani

iznenaenja

put tako i ispadne. /Ispadne tako. On ga

dobacuje Rosu./
ROS: Nikad u ivotu nisam vidio neto ovako!
\

kad svaki

-9GUIL: I evo silogizma: A, /on nikad u ivotu nije vidio neto ovako. B,/ on nikada u ivotU nije znao o emu da
kui.

pie

C,/ ovo nije nita o

emu

bi se

kui

pisa-

lo Kui ega se prvo sjeti?

ROS;" ekaj, da vidimo Hoe rei, to mi uope prvo pada
\
na pamet?
GUIL: Ne.

ega

se prvo

sjea

vezi~

'\

~(v.l._()}o~~ \()~
~ '-~~

ROS: A to. /Stanka./ c~;n.~~;;i~-~JiJ;_:_:_megn~l!Ia. Bilo je to

tako davno.
GUIL: /strpljivo, ali malo naotreno/ Ne razumije to te pitam. Koje se stvari prvo sjea, nakon ..svih onih stvari
koe si zaboravio.?

ROS: Aha, shvaam. /Stanka./ Zaboravio sam to si me pitao.

GUIL: Otkada pati od slabog
ROS: N~

pamenja?

sje6amS'eJ. .

/Guil koraa./
GUIL: Jesi l i sret.an?
. ROS: Kako?
GOIL: Zadovoljan? Miran?
ROS: Pa valj da.
GUIL: I to

sada raditi?

ROS: Ne znam. to ti hoe raditi?

GUIL_:_,.:r; nemam ~l~. Ni jedne./Naglo se zaustavi usred ko-

/l

;<:t'co_~
'i.~-::, l

t-r~~.-Ci?l' _raka./ Doao je glasnik tako je. Po nas su poslali.~~

(l<...V-J.J-"-1 !k

!J!:''I!f

/Okree se prema Rosu i prodere se/: Silogizam Drug:i :

A,/ vjerojatnost je faktor, koji djeluje u okviru prirodnih sila. B,/ vjerojatnost ne djeluje kao faktor.
C,/ mi smo prema tome u okviru neprirodnih, podprirod-

'

:-,

....

.
-lO-

nih ili nadprirodniL sila. Otvaram diskusiju. /Ros

pokazuje duno

iznenaenje.

Zajedljivo/: Ne previe

vatrenu.
ROS: ao mi je to sam Ma to je tebi?
GUIL:

Z~anstveni

je_protiv

pristup ispitivanju nekih fenomena obrana

istog osjeanja

straha. Stegni zube, dr se

predmeta i nastavi dok ima vremena. E, a sad protu-sizakuast,

logizam prethodnom silogizm:u: ovaj je

vo .me prati,. moda

palji-

se pokazati utj enim. .Ako posta-

v;i.m.o tvrdnju,. a to. smo upravo

uinili,

da je u okviru

ne-,. pod-, ili .nad-p:J:'irodnih sila v;iero;iatno, da zakon

vjerojatnosti"nee

djelovati kao faktor, tada moramo

prihvatiti postavku da vjerojatnost ?rvoga dijela

djelovati kao faktor, u kojem

e sluaju

nee

zakon vjero-

jatnosti d;ielovati, kao faktor u okviru ne-, pod-, ili

nadprirodnih sila. A

budui

da on

oigledno

nije dje-

lovao, mi moemo na koncu konca pretpostaviti da se ipak ne nalazimo.u okViru ne-, pod- ili nad-prirodnih
sila; to jest, vjerojatno je tako~ to je za mene osobito valiko olakanje. /Kratka stanka./ I sve bi to
bilo na svom mjestu, osim to /nastavlja sa zapetom
histerijom, koju dri pod kontrolom/ Mi zajedno bacamo
,

pismo-glava ne znam otkada, i

JK\.At~<W&~
~-i>

'\

?~tavo

to

~rijeme

- ako

t2..,_jest citavo to vrijeme - ni jedan od n.as .. ni.je_y<'J.Jjda

zaradio ili izgubio nekoliko zlatnika vie il:i: :manje.

----------.............___

Nadam se da-to ne izaziva nikakvo

upravo je ta
vrsto

.,

nBi~Ilen~d~~~~Qat

ono,

drati. Duevni mir kakvog

iznenaenje,
ega

jer

se nastojim

prosjenog bacaa

~ ~ \~~&J(IM_.__c;}0~\ ~QJ.u-~.l,ll-

~c~:_l~ '-'-

.~! \( ~ (_, ~'l of .

IJA~ '~~teo''C:ui

~zlatnika osniva se La zakonu, ili bolje rei na ten-

denciji, ili recimo na vjerojatnosti, ili barem uzmimo

na

ansi, koja ga titi od

matematiki izraunljivoj

toga da se ne uznemiri time to

previe izgubiti

ili da ne uznemiri svoga protivnika time to

e pree

s'to dobivati. To sainjava stanovitu harmoniju i stva'k.J.$

l\D

ra: -RPvjer:e-gje " i grm_. To je povezivalo

Ml,W'i]V12
~

-.

Jodre:eno

sluajno

i pred-

u pouzdano jedinstvo, koje nazivamo prirodom.

Sunce je. izlazilo otprilike jednako

esto

kao to je

zalazilo, kad se sve zbroji; a na zlatnicima je ispadala glava podjednako

esto

kao pismo. A tada je doao

glasnik. Po nas su poslali. Nita se drugo nije dogodilo. Devedeset i dva komada novca koja smo bacili zaredom ispali su kao "glava" devedeset i dva puta zaredom
i u posljednjih tri minute u vjetru jednoga dana,
uope

kad

ne pue vjetar,

uo

sam zvukove bubnja i

frule
ROS: /koji ree nokte/ Ima jo jedan

neobian

znanstveni

fenomen. A to je da nokti rastu i poslije smrti. Kao i

brada.
GUIL: to?
RC3: /glasno/ Brada!
GUIL: Ali ti n" si umro.
ROS: /iritirano/ Nisam rekao da su

poeli

rasti poslije

smrti! /Stanka. Mirnije/: Nokti isto tako rastu i prije

roenja.

Premda brada ne.

GUIL: to?
ROS:

/vie/

Brada! Koji ti je vrag? /Misaono/ S druge

-12-

strane opet, nokti na nogama

uope

~
~~

ne rastu.

:\

'

i.'

GUIL: /zapanjen/ Nokti na nogama

ROS:

Pa.

uope

ne rastu?

zar rastu? To je zapravo smijeno - nokte na rukama

reem neprestano, a svaki put

k~mL-padne--na-pamet-da

ih reem, treba ih rezati. _Evo sad,. na primjer.

nok-

te na nogama, koliko znam,, ne reem nikada. Do sad su

mi se

ve

morali

skovrati

pod tabane, al' se to ne

doga~a~ N~nj~~--~i ne mislim. Moda ih reem,

kad sam odsutan duhom, kad mislim na to drugo.

GUIL: /napet. od ovog trabunjanja/

Sjea

li se ti prve stvari

koja se danas dogodila?

ROS: /spremno/ Pa valjda sam se probudio. /Odjednom se sjeti/ .Ah - sad ga imam - onaj

ovjek,

stranac, on nas je

probUdio.
GUIL: Glasnik. /Opusti se, sjedne./
ROS: Da, tako je blijedo nebo prije zore,

ovjek

popeo na sedlo da lupa po kapcima neto

koji se

vie

Kakva je to galama, bogamu! Gubi se! Ali tada je

povikao naa imena.

Sjea

li se taj nas je

ovjek

probudio.
GUIL: Da.
ROS: Po nas su poslali.
GUIL: Da.
ROS: Zato smo ovdje. /Ogleda se oko sebe,
'

~',

sumnjiavo,

zatim obj anj e nj e/: (Pt:lfuj e~<J..

~

GUIL: Da.
ROS

/dramatino/

Bilo je hitno - stvar oci.

najvee

vanosti,

kraljeva zapovijed, ba je tako rekao: slubeni

\

..;.",

.....
-13zadatak, i bez ijednog pitanja, molim - svjetiljke u
konjunicu, osedlaj konje i tjeraj na vrat na nos,
uzagrapce preko cijele zemlje. I svoje

vodie

smo pre-

tekli u vratolomnoj urbi da izvrimo svoju dunost! U

strahu da ne

doemo

prekasno!!

/Kratka stanka./

GUIL: Na to prekasno?
ROS: Odakle d~-1_~3!!!1-l!!'LNismo jo gglL

'-

\'&.._

c;l

'T'~ "\B e; J() ~- ~

GUIL: ~:r;>ad~lll.o_op.<La na ovommjestu._::- '"Q}tE'~ ('~(~~

ROS: Pitanje je na mjestu.

GUIL: Nislim da bi bilo bolje da nastavimo dalje.

ROS: Niljenje je na mjestu.

GUIL: I bez mnogo uvjerenja. Ali

poimo

dalje.

ROS: /aktivno/ Tako je! /stanka/ Kamo dalj_e_?_

GUIL: Naprijed.
ROS: /sprijeda kod rampe/ A-ha. /oklijeva/ Kojim putem
emo

GUlL:

? /okree se/ Kojim putem smo ?

Praktiki kreemo

neki se

ovjek

od golog

poetka

Probudili smo se,

popeo na sedlo da bi lupao po naim

kapcima, netko je izvikivao naa imena u stanovitu zo-

ru, neka poruka, neki poziv... Zatim novi rekord u bacanju pismo-glava. Mi valjda nismo bili izabrani.
da nas naprosto tako ostave da nas puste da smi na-

. -

demo vlastiti put Duguju nam bar nekakav pravac --'\\1\~

LC~----~---------

---------

@utu bar mislim tako.

ROS: /buuno oslukuje/ uj, uj !

GUIL: Da?
ROS: Ja

ujem

- mislim da sam

uo

- glazbu.

-~

~Q_sJ\

"'\.

'-

-14-

/Guil ustaje./
GUIL: Da?
ROS: Kao neka kapela.

je, pa se

/OfNre

ispriava./

se oko sebe, zbunjeno se smi-

Meni se bar

inilo

kao glazba

\Bubnjevi.
GUIL: Da.
ROS: /oputa se/ To nije moglo biti stvarno.
GUIL: 1crvena, plava i zelena boja su stvarne. uta je boja
mistiki

doivljaj, koji je

zajediJ.iki

svim ljudima."

'

.;. bt:Pii to
. ..

ROS: /na rubu pozornice/ Mora da je bio grom

Kao bubnja-

nje . /Pri kraju narednog govora, glazba se slabano

uje/

GUIL: Neki

ovjek

prekida putovanje od jednog mjesta do dru-

gogii zaustavlja ~e na nekom treem mjestu, bez imena,

znaenja

bez obiljeja, bez itelja i bez

noroga, koji mu
po sebi moe
za

pretri

ovjeka

razliite mistine

i ugleda jed-

preko puta i nestane. To samo

zapanjiti, aii postoje presedani

susrete, ili, da izbjegavamo kraj-

nosti, postoji cijeli niz argumenata, kojima se takvi

susreti mogu pripisati mati: Sve dok
kae neki drugi

ovjek,

.. .

11

0 ' Bozve'.",

"mora biti da sanjam:

se da sam vidio jednoroga!" I u

tom.asu

ini

mi

stvar je pop-

rimila novu dimenziju: doivljaj nas uznemiruje i zastrauje, koliko je

shvaa,

uope mogue.

svj_e.Q..oJ~.!l

to vie
\

trei

svjedok,

ne dodaje novu dimenziju; nego samo razvodnju-

je i istanjuje doivljaj,
<-

Jer

etvrti

svj~dok

jo i vie,

to doivljn.j postaje svo tanji i sve

----~ -------------

----------

l'

-15-

il

razboritiji, dok ne postane tanak l:ao stvarnost, ,ime

koje dajemo

zajednikom

iskustvu "Gledaj, gledaj!"

dere se gomila. "Neki konj sa strijelom na celu! Sigurno se tko zabunio i pomislio da je jelen!"
ROS: /revno/ Odmah sam znao da ide glazba.
GUIL: /Jmorno/ On je odmah znao da ide glazba.
ROS:

Evo

ih!

GUIL: /u posijednjem trenutku prije nego oni

uu

- sjetno/:

ao mi je to nije jednorog. Bilo bi tako lijepo znati

da jednoroga ima.
/Glumaca. _ima est, ukljuivo s malim dje~om, Alfredom. Dvojica
vuku i guraju
.
.
. kolica, na kojima su nagomilani
rekviziti i njihove osobne_stvari. Tu je isto tako jedan
bubnjar, jedan svira roga i flautist. Njihov govornik - kojeg emo zvati naprosto GLUMAC - nema instrumenta. On ide na
kraju povorke i prvi ih primjeuje./
",

GLUY!AO: Stoj l

/Grupa se

okree

i zastaje/

/ves~lo/: Evo publike!

/Ros i Guil se napola diu/
Ne

miite

se!

/Oni ponovno klonu. On ih promatra s l.jubavlju./

Savreno! Zbilja je
ROS:

Srea

srea

da smo

ovud~

prolazili.

za nas?

; ' GLU!1AO: Nadajmo se. Sresti dva otmjena gospodina na cesti,

je Ne bismo se ni u snu nadali da

emo

ih

ve

zatei

ovdje gdje nema ni puta ni staze.

ROS: Zbilja ne biste?
GLill1AC: Zbilja je dobro da smo vas sreli i upravo na vrijeme.
\

-16-

ROS: Kako to?

GLUMAC: Pa eto, zanat nam ra, a vi ste nas zatekli upravo u

trenutku propadanja - do sutra u ovo vrijeme moda

bismo
\.

ve~sve

to smo

uope

znali. Kakva

pomisao, to velite? /irokogrudno se smije./ Nali

bismo se tamo odakle smo

ROS: Vi ste akrobati?

poeli

Prevrete

- aa improviziramo.

se preko glave?

GLUMAC: Moemo vam se i prevrnuti, ako je to po vaem ukusu, a

budui

da su vremena ovakva kakva jesu Ali

inae,

za zveket zlatnika:mi vam moemo prikazati cijeli izbor

krvolo:riih

pripovijesti, punih lirike i leina, u-

kradefiih s talijanskoga. A i ne treba mnogo da se

zveket -

ak

uje

i jedan jedini zlatnik ima u sebi glazbe.

/Svi. se oni kitm0asto poklone, koliko mogu u svojim

krpama./
Glumci smo na vau zapovijest.
/Ros i Guil su se podigli na noge/

-------

~J-a. se zovem ~_31-ilden.te_rn~-~-~~-j_~.Jl.os_eJ!k:r:'IJ,!l:f;z.

.

/Guil mu kratko

obraa/

/bez zbunjenosti/: Oprostite -

se zove Guildenstern,

a ja sam Rosenkrantz.
GLUMAC:

Osobita nam je

ast.

Mi smo igrali l

razumije se, ali kvalitet se uvijek

veima
rauna.

od vas,
Prepoznao

sam vas smjesta:

ROS: I tko smo mi?
GLU!1AC:

kao kolege umjet nike.

ROS: Mislio sam da smo gospoda.

GL~\0:

Neki od nas u svemu ovome

uestvuju predstavljajui,

' .....

-17promatrajui.

a drugi

kao publika. ;: ~dni i drugi su dva

lica istog zlatnika, ili, bolje

dui

biti da kaemo; bu-

da nas ima toliko mnogo, isto lice dvaju zlatnika.

/Opet se klanja./ Ne pljeite ~eglasno, sve je to ve

tako otrcano.
-::e_~

ROS: to vam J'e fah?

..J
' ~1\~\, ,,_ u

.-~-

r".:- .....

~--

-~

.~

e,-,

"\('

0_
'

v...l- \ ,)'i

\u- ".\ '

c::.~\.J,J._j '.A . .r-...

GLUMAC: Tragedija, gospodine. PogibijeJi izdajstva, o~a i po-

sebna,

~jednako ~v~

kao i neizbjeivi,

transvestitska melodrama na svim razinama, ukljuujui

i opscenu. l"li vas prenosimo u svijet spletaka i obmanat
klauni smo, ako hoete, ubojice - moemo vam pri- i
kazati sablasti i bitke, na razini sitnih gkraja, ju-'/
nake i lupee, progonj ene ljubavnike - klasine komad~,
u pjesnikom ruhu: mqemo vam prikazati silnike ili
silovanja ili oboje, na svaki

nain,

n,

nevjerne ene, o-

beaene djevice - flagrante delicto za stanovitu ci-

j enu, _31-j.c_to-v:e~-S;p_a~pod realizam,_ za koj i vrij ede

posebni uvjeti. Jesam li blie onome to vam je po vo.. ?
l JJ..

ROS: /sumnjiavo/ Pa, ne znam zapravo

,.,

GLU!'!liC: Veoma malo kota da se samo gleda, neto vie ako se

desi

sluajno d"S..~dnery_i sami~_1)._9-nj~,)ako

to po volji, i

budui

vam je

da su vremena ovakova kakva jesu.

ROS: A kakva su?

kakv]
_____.--/

GLUMAC: Ni

ROS: Slaba?
GLUNAC: Pokvarena. A sad, to vam je posebno po elji? /Okree

se glumcima./ Gospodo, na svoja mjesta. /Glumci dotetu-

-18-

raju u nekakav poredak/

Evo! Izaberite to vam se

svia!

ROS: /sumnjiavo, naivno/ to znaju?

GLUMAC: Pustite da vam mata nezauzdano radi! Nita ih ne moe

iznenaditi.

ROS~

I koliko stoji?

GLUMAC: Da

se"uestvuje?

ROS: Da se gleda.
~.

GLUMAC: to da se gleda?

ROS: Privatna predstava.

GLUMAC: Koliko privatna?

ROS: :l?a ima nas samo dvojica. Je li to dosta?

GLUMAC: Za publiku,

prilino

slabo. Za voyeure, oko prosjeka.

ROS: Kakva je razlika?

GLUMAC: Deset zlatnika.

ROS: /uasnuto/ Deset zlatnika!

GLUMAC:

Hou rei

osam.

ROS: Obojica?
GLUMAC: Svaki. ini mi se da ne shvaate

ROS: Ma to vam pada na pamet!

GLUMAC: to mi pada na pamet? - sedam.

ROS:. Pa gdje vi ivite !".---'\)""N0~1'\ ll c;,'f:\\rRk "'0~-_v fo\.:'ij\~

r.u w
c;)o.\.dS'

GLUMAC: Kojekuda! Legla djece zavladala su gradom! JV!aloljetne "'~

'

..

(J.Jv-.0..

~~-~....}~~

druine sada su_JJ,.,l)lO.f],~. Ali one se ne mogu usporediti vB ...""'-'\'S

s naim repertoarom mi emo se spustiti do svega,
----

ma kako niske bile vae naklonosti

/Znaajno

promatra Rowa, ali ovaj mu

ajni pogled./
~-

,/

'

uzvraa

------

bezizra-

~~~

tl.t.L "._,_, '

-19ROS: Pa i oni

odrasti,

GLUMAC: /odustaje/ Svakog se trenutka raa po jedan novi.

/Glumcima/: Naprijed mar!

/Glumci podiu svoje zaveljaje da nastave put. Guil
se konano\ trgne./
GUIL: Hej, kamo

ete?

GLUMAC: Stooo...,oj l

/Stanu i okrenu se/

g_o.spodine.

Kui,

GUIL: A o.dakle.
. ,_, .. -. idete?
-~

GLUMAC: Od kue . Ni smo putujua druina. Koristimo one prili-

ke koje -nas se

.sluajno

.. ~

prue.

GUIL: Znai ,ovo je. sluaj?"?

..
.
l
.
l
'
GLUMAC: Sluaj?
"~~ '
GUIL: Da ste nali nas.
GLU!'IAC: O da.

.GUIL: Traili ste nas.

GLUMAC: O ne.

GUIL:

Znai sluaj.

GLUT1AC: Ili sudbina.

GUIL: Naa ili vaa?

GLUMAC: Jedva da moe biti jedna bez druge.

GUIL:

sudbina.

Znai

GLU!'l.AC: O da. Nije u naoj

Ili sutra
tllii"Jd
l:l,lJI'liiU:

naveer.

moi. Veeras emo

Ili u nekoj

14oi!,/l.n. h:l.h rnop;no 1JfJ<Ji, rl ,)"1' ll. l

U kl!~llli't
\

krmi ..

igrati no dvoru.
Ili

nv",) ukjcc<~J.

uope

no.

-20-

GUIL: Na dvoru. Ja imam tamo nekog utjecaja, rekao bih.

GLUMAC: Vi biste tako rekli?

GUIL: Imam utjecaja, svejedno!

GLUMAC: Svejedno da li ga imate ili nemate?

/~uil

estoko zgrabi Glumca/

GUIL: Ikam utjecaja!

/Glumac

mu

se ne odupire. Guil poputa svoj zahvat.

Mirnije/: Spomenuli ste neto o tome ako netko upadne u

radnju~

oslobaa/

GLUMAC: /veselo: se

Da, da, jesam - Vi ste bistriji od

svog :Prijatelja /povjerljivo/ Evo, za pregrt zlatnika imam

sluajno

pri ruci privatnu i

nesKraenu

iz-

vedbu "Silovanja Sabinskih ena" - ili bolje rekavi,

ene, ili jo bolje, Alfreda - /preko ramena/: Navuci
suknju; Alfrede -

/djeak

stane nespretno

navlaiti

enske. haljine/ a za osam zlatnika m0ete

uestvo-

vati.
/Guil se

povlai,

Glumac ga slijedi/

u jednoj ili drugoj ulozi

/Guil odstupa/

ili za deset obje

/Guil.hoe

da se okrene, Glumac ga dri za rukav/

uz obavezni bis
/Guil udari Glumca preko lica. GlumRc se trgne i
/Guil stoji

drhtei.

povie/

Glumac rezignirano i mirno/:

Skidaj suknju, Alfrede

/Alfred se ispetljava iz haljina koje je napola obukao./

-21-

GUIL: /trese se od bijesa i straha/ I'loglo je biti bilo

to nije moralo biti ovako besramno Mogla je biti kakva tropska ptica blistavog perja, koja bi mi se
spustila na rame Mogao je biti mutavi patulja, iz-

va~ena jezika, koji bi stajao kraj ceste i pokazivar.

put ... bio sam pripravan. Ali ovo je to, je
zagonetke, nema dostojanstva, nita

, ~~~ .

li?~ma '\~

,_;;:;'VY' .

klasino, sudbonos-~~ -t(r"G"

~ cy)\\
no, samo ovo - komini pornograf i rulja prostitutki -J\
GLUMAC: /priznajui vjernost opisa zamahom eira, klanjajui

se, tuno/: Morali ste nas zatei u bolja vremena. I

mi smo onda bili istunci. /Uspravlja se/ Naprijed
mar!
/Glumci krenu./
ROS: /promijenjenim glasom i on je shvatio/ Oprostite!
GLUMAC: Stoo:..oj!
/Oni se zaustavljajC::./
Aaaal-fred!
/Alfred ponovno stane petljati s odjeom. Glumac prilazi naprijed./
ROS: Vi niste, znai hm iskljuivo glumci?
GLUMAC: Ni smo
ll~'il.l:

GLUMAC:

vi

ukljuivo

glumci, gospodine.

tlf~ko. pr.ikr.t:r.u .1 gl; o N t.v11 rt 7

l'rodat1.1.vlj amo 1 gospodinu.

ROS: Da, svakako. Tako se moe vie z~~Qiti, je li?

GLUMAC: Tako ima vie interesenata, gospoditte.
ROS:

Budui

da su vremena ovakva kakva jesu.

GLUMAC: Da.
ROS: Nikakva.

-22-

GLilliAC: .Ama ba nikakva.

ROS: Znate, nisam imao pojma

,.

GLilliAC : Ne
uo

ROS: Mislim,

sam da ima ali nikada nisam stvarno

GLilliAC: Ne.

ROS:

~islim,

to vi zapravo

tono

radite?

GLUMAC: Mi se drimo, manje ili vie, uobiajenih stvari, samo

~naopake.

N~~pozornicu

stavljamo stvari, za koje se

~retpostavlja

svojevrsni integritet, kad

~az ~e~dje

izvan~pozornice.
ovjek znade da je

da se deavaju

to je
svaki iz-

drugdje ulaz

ROS: /odvai se, glasno/: Dakle, ja zapravo nisam tip ovje

ka koji bi ne, ali nemojte uriti - sjedite ovamo i
priajte

nam neke od stvari, koje ljudi od vas trae

/Glumac se

okree./

GLU!1AC: Naprijed mar!

ROS: Samo

as!

/Oni se okrenu i bezizraajno ga pogledaju./

Dobro, u redu

nee

me smetati da vidim samo da

dobijem neki pojam kakve se /hrabro/ to ete izvesti za ovo? /i baca jedan jedini komad novca na tlo
izmeU

sebe i njih/

/Glumac pljune na novac, s mjesta gdje stoji/

GLUMAC: /Rosu, hladno/: Ostavite ga da tu lei. Kad se budemo
vraali

ovim putem, moda

/Glumci oklijevaju,

emo

biti toliko jeftiniji

pokuavajui

da se domognu novca.

On ga odgurne nogom i udarcima ih tjera./

Hajde!
\

.;

-23/Alfred nije jo uvijek ni

obuen

ni

svuen.

Glumac ga

.,
f;

pljusne./

to ti tu izvodi?
/Ros je posramljen do gnjeva./
ROS:

~ljavtina!
\

Odvratno! O, znam ja kakvom vi tu prljav-

tinom trgujete! Prijavit

vas vbstima - pervertiti!

Znam ja vau igru vrlo dobro, sve je to prljavtina!

/Glumci namjeravaju krenuti. Guil je ostao po strani./
GUIL:

Hoete

se kladiti?

GLUMAC: Stoo-oj!

/Glumci zainteresirani. Glumac prilazi blie./

GLUMAC: Kakvu ste okladu imali na umu?

/Guil pree polovinu razmaka do glumca i stane, s nogom

na komadu novca./
GUIL: Pismo ili glava.
GLUMAC: Pa. glava.

/Guil podie nogu. Glumac se saginje. Ostali se glumci

ompljaju oko njih. Olakanje i estitke. Glumac podie novac.
Guil mu dobacuje drugi zlatnik./
GUIL: Jo jednom?
~e

/Neko od glumaca su za to, neki :,;;rotiv toga. Glumac

glavom i baca novac./

GUIL: Glava.
/Pogodio je. Podie ga./
Jo jednom.
/Guil baca novac./
GLUMAC: Glava.

..
.'

'

-24-

/Tono.

Glumac podie novac. Sad opet ima dva zlatni. ka. Jednoga baca./
GUIL: Glava.

jTono.

Guil podie i smjesta opet baca./

HLUMAC: /trenutak oklijevapja/ Pismo.

/Ali opet je glava. Guil ga podie~ Glumac baca svoj
posljednji novac, kao da time isti ruke, i okree se. Guil ga
ne podie, nego stane na njega nogom./
GUIL: Glava.
GLill!AC: Ne!

/Stanka. Ostali su glumci protiv ovoga./

/Kao da se

ispriava/:

Ne svi da im se

raun

v j e roj at-

nosti.
GUIL: Nakon. to je est puta za redom ispala glava? Reklo bi
se da vjerojatnost' ide vama u prilog.
GLill!AC: Ne
./

GUIL: /Podigne nogu,

une.

Jo uvijek

uei

podie novac,

zatim podigne pogled/: Bili ste u pravu - glava.

/Zavrti ga, poklopi ga rukom na podu/: Glava, dobivam.
GLill!AC: Ne.

GUIL: /Otkriva novac/ Opet ste u pravu. /Ponavlja bacanje/

Glava, dobivam.
GLUMAC: Ne.

GUIL: /Otkriva novac/ I opet

tono.

/Ponavlja bacanje/ Glava,

dobivam.
GLUMAC:

~!

/On se okree. ostali glumci s njim. Guil ustaje, pribliava im se./..

'

-25GUIL: Da

ovjek

ne vjeruje vlastitim

se, nasmije se/

Hoete

oima!

/Zastane, opusti

li se kladiti da je i godina

moga rodenja pomnoena s dva neparan

broj~cJ> ~>,,'--'--'

'

'
/;, ,;.v.,-,-!"".:.:.:

GLUMAC: Vaeg rodenja!

GUIL: Afo nemate u mene povjerenja, nemojte se sa mnom kladiti.

GLUMAC: Biste li vi imali povjerenja u .!ll~?

GUIL: Predloite ,onda vi okladu.

GLUMAC: Na godinu moga

ro:enja?

GUIL: Ako ispadne, nepar, d,obivate.

GLUMAC: Evo ruke ',

/Ostali glumci pristupaju; pretvorili su se u uho./

GUIL: Dobro onda. Godina vaeg rodenja. Pomnoi sa dva.
Ispadne li parni broj dobivam, neparni gubim.
/utnja. Uasnuti uzdah, kad glumci shvate da je svaki
broj pomnoen s dva paran. Zatim strana sva:a dok protestiraju. A zatim strana tiina./
GLUM.AC: Mi nemamo para.

/Guil se okrene prema njemu./

GUIL: Ah, tako. A to onda imate?
/Glumac bez rijei privede Alfreda naprijed. Guil tuno promatra Alfreda. l
Zar smo za ovo kockali?
GLUMAC: Ovo je najbolje to imamo.

GUIL: /Gleda gore i uokolo./

Znai

da su vr-emena zaista sla-

ba.
/Glumac zausti da protestira, ali se Guil bijesno okomi
na njega./
I sam zrak smrdi.
'.

-26-

povlai. ~uil doe

/Glumac se
Doe

k rampi i okrene e./

amo, Alfrede.

/Alfred prilazi rampi i stane, uplaen i malen./

/Blago/: Je li
~RED: ~a,

esto

gubi?

gospodine.

GUIL: Jel ti ostalo .ita to moe

t ~RED:

izgub~ti?

Nita, gosp?dine.
/Stru:ika. Guil ga_ promatra./

GUIL: Je.l:'ti se

svia

to si glumac?

/Gu:iJ.':se osvrne prema publici./

GUIL: Ti i:ja, Alf:rede -'mi bismo ovdje mogli izvesti jedan
pravi teatarski precedens
.

/Al.fred, koji jeb:i,o na rubu suza, zamrca./

Dob~6'1 dobro, hajde, Alfrede, nije to nain na koji
em~ puniti: evropska kazalita.

/Glumac je priao rampi da bi izgradio Alfreda, Guil

ga ppet prekida sa estinom./

.,f

Znate li kakvu dobru dramu?

'

,;,

GLUMAC:

Drrurru?

ROS: /Pripliava se,stidljivo muca/ ive slike.

GUIL: ini mi se da ste rekli da ste glumci.
GLUM.AC: /Svie

mu/ Ooo! Pa da, jesmo. Ali u posljednje se vri-

jeme nije mnogo trailo

GUIL: Izgubili ste. I prema tome, onda - moda koga od Grka?
Vi valjda znate kakve

antike

tragedije, to? Velike

\krvoedne klasike pune ubojica? Gceubojica, majkouboji-

'-------.------

--- -

~----------------------.--J

ea, bratoubojica, sestroubojica, enoubojica, i, da se

\

'
'

.
. ~-

-27-

.:-

;:

i ne spominje
ROS: Samobludojica

GUIL: Samoubojica to? Djevice koje ciljaju na bogove

ROS: I obratno.

GUIL:

T9

vam je fah, je l'tako?

GLUI-IAC: Pa, ne, ne bih m9gao

rei,

zapravo. Mi smo vie od one

kole koja gaj i krv,__........l,jubav

- i -- retoriku.
---GUIL: Dobro onda, prepustit u izbor vama, ako ima to da se
izmedU njih bira.
GLUMAC: Jedva'ci.a ih se smije dijeliti, gospodine - dakle, ja

vam mogU prikazati krv i ljubav bez retorike, i mogu

._.,...,- vam pf.ikazati krv i retoriku bez ljubavi i mogu vam

'

prikazati sve troje istovremeno ili jedno iza drugoga,

ali ne mogu prikazati lj:uba:v-L.r_etoriku __bez_lqNi. Krv
je obavezna

~ vidite,\>~=j~~~~~~
~7 ___ --;.'

--~--e.-_----------------~-

GUIL: J e 1' to ljudi trae?

----------

GLUMAC: Mi to prikazujemo.

/Mala stanka. On se

okree/

/Guil dotakne Alfredovo rame/

GUIL:

/ironino,

njeno/ Hvala til Zvat

emo

te, ako treba.

/Glumac 1 se povukao u pozadinu. Alfred za njim/

GLUMAC: jr_,stalima/ Broj trideset osam!

ROS:

/primie

se, fasciniran, s nadom/ Poloaj?

GLUMAC : Opro st i t e , go s podine?

ROS: Mislim, jedna od vaih - ivih slika?

GLUMAC: Ne, go sp odine.

ROS: Oooo!
GLUMAC: /drugim glumcima, koji ve odmiu svoja kolica i
\

-l

-28-

skidaju s njih

razliite

rekvizite/ Ulazi su tu i tu

/pokazuje u pozadinu pozornice/

etiri

/Za vrijeme
poloaj, Guil eka/

posljednje replike nije promijenio

GUIL: Onda _t_o, zar necete

\ ------------------

obuL-kost~m?

~-------

ne svlaim.
-------------------GUIL: Uvijek u svojoj ulozi.

GLUMAC: Gospodine, ja

g~nik~da

GLUMAC: Ba tako.
/Stanka./
GUIL: Zar

neete izai-na

GLUMAC: jr_a_jesam na
ve

GUIL: Ako ste

'i

pozornicu?

pozornie-~-

na njoj; onda ne moete nastupiti. Je

l' tako?
GLUMAC: Ja samo trebam
GUIL: Ali niste

poeti.

poeli.

Hajde

ve

jednom.

Doekat

emo

vas

s pljeskom.
GLUMAC: Ja

vam domahnuti rukom.

/On se ne mie. Njegova nepokretnost sada upada u oi

i stvara nelagodu. Stanka. Ros mu se pribliava sve dok ne
stanu licem u lice./
ROS: Oprostite

as.

/Stanka. Glumac podie onu nogu, koja stoji blie rampi. Ona je pokrivala Guilov novac. Ros stavlja nogu na novac.
Nasmij e i se./
Hvala lijepo.
/Glumac se
GUIL:

/kree/

okree

i odlazi. Ros se sagne i uzme novac/

Hajdemo.

ROS: Vidi, vidi - ovo je ispalo sretno.

\

-29GUIL: /okree se/ to?

tos:

..::=-lo j e

pism_g,~

-----

/Dobacuje novac Guilu, koji ga uhvati. U isti ::.s osvjetljenje se mijenja dovoljno da preobrazi vanjsko :sspoloenje u unutarnje, ali nita drastino/
\ /Dotri Ofelija, poneto uznemirena, pridrav=.;-.:i
skute -slijedi je Hamlet/
/Primjedba: slinost izmeau Hamleta i Glumca_- ovlana, ali primjetljiva/
/Ofelija je ivala i jo uvijek u rukama ima ;:ibor.
Oboje su nijemi. Hamlet, razvezana zabuna., gologlav, ::.:apa
prljavih, bez podvezica i sputenih do gleanja, blije~ kao
vlastita koulja,. dok mu koljena zapinju jedno o drugo i
s izrazom toliko jadnim, za runi zglob je &iu samo ut7atio i
vrsto ju je za &ieg drao, a onda se toliko odmakao ~:liko
.mu ;je ruka du_gaka, a drugu rUku digao nad oi, i tako joj je
;eomno stao promatrat lice; kao da ga crtat on eli. Sa koncu
malo joj je potresao ruku i do tri puta gore dolje glc:7om ovako kimnuo, a zatim ispustio iz grudi tako bolan i dube~ uzdah,
kao da mu hoe sve tijelo razdrijet i razorit ivot. A nakon
toga pustio je &ju, i glavu preko ramena,zabacio, ko da je
nao put bez oiju i bez pomoi njihove izao natrake, sve
upiru u n,ju n,jihov ar ~
ona otri u suprotnom pravcu/
/Ras i Guil su se
prvi. On se. okomi na Rosa/
/Ali

zauju

na mjestu. Guil se pomakne

,.'

se trube. Ulaze Klaudije i Ge:"truda u

ah:;\:};...;. F"'Yd, .1 '~J 'D::JoJ'~~J-iJ ~Q

prafmji{0

ILAl!fl~rrJo, do-&;~
rJ,Ci'_s

Ukoili

'9

()\ , 1r;t .R Rs ')

db'li; dragi Rosenkran'tz /podie ruku prema

dok

se~klanja

-rGuil se pokloni urno i sa

zakanjenjem/ i Guildenstern.
/Podie ruku prema Rosu, dok mu Guil klanja - Ros se
jo uvijek ispravljao do prethodnog poklona i na pola
.'

..
-30puta klanja se jo jednou. Sputene glave, on iskrivi
vrat, da bi pogledao to radi Guil, koji se uspravlja/
Mi nismo samo zato
S_ tolikom hitnjom po vas poslali,
to eljeli smo da vas vidimo,
Ve sluba nam je vaa potrebna
/Ros i Guil jo uvijek popravljaju svoju odjeu u ast
: naudijeve

nazonosti./

O Hamletovoj promjeni ste valjda

Ve neto uli - promjeni, da, da,
Jer nije ve ni unutranjou
Ni spoljanou sam na sebe nalik,
Dal' osim smrti oeve imade
Jo neto tee, t~ je-njemu svijest,
O.samom sebi tako.ugrabilo.
I-zato molim vas obojicu,
to s njime ste od djetinjstva odrasli
I-blizu ste mu mladou i udi,
Da boravite neko vrijeme ovdje
Na dvoru naem, da ga svojim drutvom
U zabavu povuete i onda
Da doznate kad_ zgoda vam se prui
Da iakate, da li ga to grize,
to nam nije poznato, a emu
Imade lij~ka, ako otkrije se.

,.-

GrnTRUDA: O vama je

esto,

o dobri /asak napetosti/ dobra gospodo /obojica se klanjaju/

Govorio i pouzdano znam,
Da nigdje dva ne ive ovjeka,
to s njim bi bili jae svezani.
Pa ako li ste voljni nam pokazat
Ljubeljivost i prijazan toliku
Da ostanete u nas neko vrijeme

-31I nae nade snagom-okrijepite,

Va po.10d e vam takvu donijet plau,
Da bude na ast kraljevskom nam
pamenju.

ROS:

O vaa velianstva
Imadu vlast i mo svu nad nama
Te mogu svoju uzvi~nu volju
Zaodjeti u ruho naloga,
A ne u molbu.

GUIL:

"l

Ali ini se oba

Pokoravamo, predaju se evo
I pripravni sa cij efom svoj om snagom
Sve slube svoje vama pred- noge
. Poloiti i sluat naloge.
hvala vama, Rosenkrantz

/obraa

se Rosu, kojeg uhvati

.nravna, dok se Guil klanja/ i mili Guildenstern

/okree

se Guilu, koji se savio u poklonu/.

/ispravlja/ O hvala, Guildenstern

/obraa

se Rosu, koji

se klanja, dok Guil prekine uspravljanje, da bi se i on

poklonio - obojica se sada prigunuti i gledaju iskosa
jedan drugoga/ i mili Rosenkrantz. /Ona se

obraa

Guilu, dok se obojica ispravljaju - Guil opet zastane i

opet se klanja/

I ja vas molim
Da pohodite smjesta sina mog,
to sav je drugi sad. - Nek poe netko
I Hamletu gospodu tu odvede.

iz pratnje izlaze natrake,

pokazujui

da ih Guil i Roa

-32GUIL: Daj boe, da mu prisutnost i rad na

Na korist i veselje bude.
GERTRUDA: Amen!
/Ros i Guil idu prema kulisi uz rampu. Prije nego do
~e sti~u, ulazi Polonije~. Oni zastanu i poklone mu se. On im
kimne glavom i pouri u pozadinu ka Klaudiju~ Oni pogledaju za
njim, ali izgube interes i priu rampi. Polonije u meuvremenu
dovikuje Klaudiju/
POLONIJE:

Iz.Norveke se, kralju, poslanici

Povratie i. radosni su vrlo.

KLAUDIJE:

o,

POLONIJE:

Zar zbilja, gospodaru? Vjerujete,

Da dunost ko i duu dajem bogu
I milostivom kralju svom. Ja mislim
- I l ' mozak mi ve ne moe onako
Valjano tragom lukavstva da lovi
Kao nekad - mislim, da sam naao
Gdje Hamletovoj ludosti je uzrok

ti si uvijek otac dobrih

/Oni izlaze,

ostavljajui

vijes~i.

Rosa i Guila same/

ROS: Ja bih htio kui.

GUIL: Nemoj dopustiti, da te zbune.
ROS:. Ja sam ovdje kao riba na suhom
GUIL: Idemo mi svojoj

kuici,

svojoj vodici ne, ne, svo-

joj slobodici
ROS: Sve je ovo za mene preduboko
GUIL: da, da,

izvui u

te

kui.

Kui u

te vodici

ne, ne 1 voditi, to
ROS: Svega mi je ovog preko glave
GUIL: preko glave voditi, edl<og i glavnog. To jest,
\

-33i gladnog
ROS: /slama se,

Kui

napiti se, najesti

histerino/

kome je

sueno

da bude je-

den, tome riba od glave smrdi. Kaem ti, ovdje sve

smrdi po smrti, u glavi-ti se vrti, duboko je za ribu,
\ zaribano, zajedeno, sve ovo glavinja, ali nikamo ne
.vodi ;
/Tetoi ga/
~

GUIL: Nita, ri.ita!~ Vodit u te kui brzo i bit emo ko

P,tice. u ~odi ko ribe u /veoma brzo/:- J el ti se kad

..
dogod1lo

.
..
.

" .. _=,._::
'
' . .
. . -

_.

...

'

da posve 1znenada i bez ikakva razloga ustane-

vi~ da ~~m~' ni pojma kako se pie rije "ena" ili

nkd'a", jer' kad je napie, naprosto se ne moe sjetiti
da

'

li ' si

ikad prije vidio ta slova u istom takvom poret-

ku ~?. ;
ROS:

Sjeam

se

GUIL: Da?'
ROS: Sjeam se vremena, kad nije bilo pitanja.
GUIL: Uvijek je bilo pitanja. To to se jedan niz pitanja
zamijenio drugim, nije ba naroito vano.
ROS: O~or~t..Q/d~~~~
GUIL: Zaboravio si ti.
ROS: /plane/ Nisam zaboravio! O kako sam

neko

znao pamtiti

svoje vlastito ime i tvoje, da, da! Kamo god si

;

p0f!!:l--ed~sv:ugdJe---o.govori. Nita nije dolazilo u pita'-...__j

nje - lju~_3~I}a-J:-i-t-ko.-sam-i'to-san(, a ako nisu znali, pitali bi i ja bi im rekao.

GUIL: Rekao si im, ali neprilika je u tome, da je svaki od
tih odgovora uvjerljiv, a da nije instinktivan.
\

t)lz,C:;uo 'lc

r},:;r\Q\.13:-v'4:
,,
- 3...,-

'('-(-...) \'}D.Q!I
'
i! ,lA
.

Cijelog ivota ivi tako

'->-

\S 'h.' ':.c~
\_,_._:~ 11- \

)\;""'6-y:" ''' r

f\-v.i!__ r~.O~tc~\IJ

\'

'2~ C3~Dt \',(

bl~,

da onapostane

kao neka stalna pjega u kutu tvoga oka, i kada je ne-

~"

to dovede jasno u vidokrug,

osjea

se ko da te je iz

~ zasjede napala nekakva groteska. Neki ovjek, stojei

cG'\~

na sedlu u poluosvjetljenoj, poluivoj zori, zakucao je

~;l'_ ~-na

kapke i.povikao dva imena. Od njega se nije vidjelo.

rQj':'~\)nita osim eira i plata, koji su lebdjeli u sivoj

-t>~ j
\~}

perjanici njegova duha, ali. kad je pozvao, mi smo doli.

Toliko je izvjesno - doli smo.

ROS: E, mogu ti

rei,

da je meni svega toga uvrh glave. Na

smrt mi se

smui

kad o tom mislim. Meni je svejedno,

ispadne ovako ili onako, pa molim lijepo izvolite se

r('\'%;;2, ,, ~~l<'\\J
vec jednom odluc~t~.
'!!9o'\i;),"G'- " 1
N( \JU<\'~ C,OO}\(c. ~cFJ\\)I'Z.\1--\~ '~ \'\'~\~\\
GUIL: Ne. moemo mi sebi dt;>P~ta tako samovoljno . Nis,

,,

./

mo ni cijeli ovaj put preli krtenja radi.

!2,

sve to

nam je prethodilo. Ali mi smo razmjerno sretne ruke;

moglo nam je pasti u zadatak da prosijavamo cijelo polje ljudske nomenklature, kao dva slijepca koji
ju kakvu ropotarnicu, da u njoj

nau

pljaka

svoje vlastite per-

trete Nama su barem dali alternative.

ROS: E, pa onda

GUIL: ~e;J?a.
ROS: Ti si me napravio smijenim, tai'lo 1mutra.

GUIL: Ja sam ispao smijean kao i ti.

ROS: /tjeskobni krik/ Ja samo traim dosljednost!

GUIL: /tiha,

ironina

nam danas.

<=::::>

retorika/ I slijed na svagdanji daj

11.

'.J)"'-"<;<J.."'I

l,

-35ROS:

/oajni

pad/ Ja bih htio

doli ovamo? Izgubio sam

GUIL: Jedini

je

poetak

roenje

kui.

/Kree/

osjeaj

Kojim smo putem

pravca.

i jedini kraj je smrt - ako

.~

,se"-ov:jek n~~o~~i,

u to se onda moe

p\)Uzdati?

;.o

''

/Opet su u kontaktu/
ROS: Mi ne.dugujemo nikome nita.

GUIL:

Uh~~ru.

I najmy;nja tvoja akcija

pokree

neku
drugu negdje ,drugdje, a ova opet pokree tvoju.
.
.
.
.
Otvori' o.i i na.uli ui. Stupaj oprezno, paljivo slijedLnipute. Izvui emo se ivi i zdravi.
ROS: Za koliko dugo?

GUIL: Dok se

d,ogaaji

ne. odigraju do kraja. Neka logika je na

djelu:- nita ne brini, sve se to radi zbog tebe. Uivaj. Prepusti se. Da te netko uzme za ruku i vodi kao
da si opet dijete, makar i bez nevinosti, ipak dijete
to je kao da ti daju kakvu nagradu, jedan viak djetinjstva, kad ga najmanje

oekuje,

nagradu to si bio do-

bar, ili naknadu jer nikada nisi imao djetinjstvo Da

li
ROS: Ne

protivurjeim
sjeam

sam sebi?

se Ali po

emu

da se ravnamo?

GuiL: Dobili smo upute, Hamletova preobrazba. to si zapam----~------------~-------------

tio?
ROS: Pa, promijenio se, jel tako? On ni izvana ni iznutra
vie nije nalik

GUIL:

Povui

ga u zadovoljstva

ROS: Neto vie od

oeve

iakati

to ga grize.

smrti .

' .

-36GUIL: On neprestano govori o nama - nema dva iva

ovjeka

na

koje bi on polagao vie nego na nas.

ROS: Mi ga razveselimo Ustanovimo u

GUIL:

Tono

emu

je stvar

tako. Treba samo pitati prava pitanja, a pri to-

me odati sve to se moe. Takva je igra.

ROS: I onda moemo

ii?

plau

GUIL: I primiti takvu

kakva slui na

ast

kraljevu pam-

enju.

ROS: To zvui zgodno. to misli, to mu znai to pamenje?

GUIL: Da ne zaboravlja svoje prijatelje.

ROS: Koliko bi to bilo ovako od oka?

GUIL: Teko je

zbilja -- neki su kraljevi skloni amnezi-

rei,

ji, drugi valjda suprotnom, to god to bilo

ROS: Da, ali

GUIL: Elefanteziji ?
ROS: Ne pitam koliko pamti, nego koliko ?

GUIL: Dobro ga slui kralju je i

moda bolje

rei

pamenje

usluno ili

slubeno

ROS: Sto ti tu motas?

GUIL:

R~je~i_,/r-i~.

Rij ei-su__j_ed-i-n~~~~e--mo_ll!.o--o~o

ni~_a<"'_ka/

ROS: Ne bismo li mi trebali raditi neto konstruktivno?

GUIL: Na primjer, to? Kakvu nisku debelu ljudsku piramidu?

ROS: Mogli bismo

poi.

GUIL: Kamo?
' ROS: Za njim.

GUIL: Zaizo? Oni sada znadu gdje smo - ako se stanemo motati

-37uokolo, jurit

emo

jedni druge cijelu

no.

/Praznina/
ROS: /kod rampe/ Kako je to zapleteno!

se-k~g~dalac
-

- uasno

pbdnoljivim jest

as

/Okree

osjeanje!
~

Jedino

~~~da e

pojaviti netko zanimljiv...

se/

Osjeam

t~

se za koji

\Joc\)1'-\\Jf\~'~

GUIL: Vidi li koga?

ROS: Ne. A ti?

GUIL: Ne. /Prema rampi/ Kako je to suptilno progonjenje drati

ovjeka

u napetosti, a nikada ga do kraja ne u-

putiti, to se

dogaa

/Stanka/ Nemamo ni prakse u tim

stvarima.
ROS: Mogli bi.smo igrati "pitanja na pitanje".

GUIL: to bismo imali od toga?

ROS: Praksu!

GUIL: Tvrdnja! Jedan - nula.

ROS: Vara!

GUIL: Kako misli?

ROS: Ja jo nisam ni

poeo

igru.

GUIL: Opet tvrdnja. Dva - nula.

ROS: Zar i to

rauna?

GUIL: to?
ROS: Zar i ovo

rauna?

GUIL: Greka! Nema ponavljanja. Tri nula. Prvi gem za

ROS:

Neu

se igrati, ako bude takav.

GUIL: Tko je p na servisu?

ROS: Ha?

GUIL: Greka! Nema mumljanja. Jedan - nula.

\

l'
--38ROS: Tko je na redu?
GUIL: Zato?

'l

ROS: A zato ne?

GUIL: Zbog

ega?

ROS: Greka!

N~ma

sinonima! Jedan - nula.

dogaa?

GUIL: Za ime Boje, to se ovo

ROS: Greka! Nema

retorikih

pitanja. Dva - nula.

GUIL: emu sve ovo vodi?

ROS: Zar ne

pogaa?

GUIL: Govori li ti to meni?

ROS: Pa ima li.koga drugoga?
GUIL: Koga bi bilo?
ROS: Odakle ja znam?
GUIL: Zato pita?
ROS: Je li to ozbiljno?
GUIL: Je l' to bilo

retoriko?

ROS: Nije.
GUIL: 'IIIvrdnja! Dva oba.

Odluni

poen.

ROS: to je tebi danas?

GUIL: Kada?
ROS: to?
GUIL: Jesi li gluh?
ROS: Jesam li glup? /upire prstom u guila/
GUIL: u koga si to upro?
ROS: Jesam li umro?
GUIL: Da ili ne?
ROS: Ima li izbora?
GUIL: Ima li Boga?
\

i
'

-39ROS: Greka! Nema non seguitura. Tri - dva. U gemovima jedan - jedan.
GUIL: /ozbiljno/ Kako se ti zove?

ROS: Kako se ti zove?

GUIL\ Ja sam prvi pitao.

ROS; Tvrdnja. Jedan - nula.

GUIL: Kako se zove kad si kod

kue?

ROS: A ti?
GUIL: Kad sam kod kue?

ROS: Zar se
GUIL: Kakve

drukije

zove kad si kod

kue?

kue?.

ROS: Zar nema

kue?

GUIL: Zato me to pita?

ROS: Na to ti

uope

cilja?

GUIL: /naglaeno/ Kako se zove?!!

ROS: Ponavljanje. Dva - nula.

Me

lopta za mene.

GUIL: /hvata ga i estoko ga trese/

ROS:

Retoriko

pitanje! Gem i

me.

/Stanka/ Gdje

ovo

svriti?
GUIL: To je pitanje?

ROS: Sve su ovo pitanja.

GUIL: Misli li da je to vano?

ROS: Zar to tebi nije vano?

GUIL: Zato bi bilo vano?

ROS: Zato bi bilo vano zato?

GUIL: /zadirkuje ga blago/ Zar uope nije vano zato je

vano?

-40-

ROB: /obara se na njega/ to je tebi?

/Stanka/
GUIL: Nije vano.

ROB: /glas u pustinji/

v

to je tu igra?

GUIL: Sto su tu pravila?

/iza njih ulazi Hamlet, prelazi pozornicu, itajui
knjigu - u asu, kad on nestaje, Guil ga primijeti/
GUIL: /otro/ Rosenkrantzl

ROB:

/skoi/

to!

/Hamlet izlazi. Na njima se javlja triumf, smijee se/

GUIL: Etoi Kako je sad ispalo?
ROB : Lukavo l

GUIL: Prirodno?

ROB: Instinktivno.
GUIL:

Hoe

li sada zapamtiti?

ROB: Tebi kapa dolje!

GUIL: Evo ruke.
/rukuju se/

ROB: Sad

ja pokuati sa tobom- Guild !

GUIL: Ne jo- mora me uhvatiti na spavanju.

ROB: Ima pravo. /Oni se razdvoje. Stanka. Na stranu Guilu/:

Jesi li spreman?
GUIL: /prasne/ Ne budi glup.
ROS:

Oprosti.
/lJ~ ~<nlra/

GUIL: /drekne/ Guildensternl

\

'

-41ROS: /skoi/ ta? /Smjesta shvati i sad je kao pokisao.

Guilu se zgadi/
GUIL: Ja
ROS:

hou

~~~ho/

GUIL: /s

samo dosljednost!

Ja traim samo besmrtnost

'

.oajnim

zamiranjem/ Tjedan na svagdanji daj nam

danas
/Bubanj/
ROS: Tko je ono bio?
GUIL: Zar ga nisi prepoznao?
ROS: On mene nije prepoznao.
GUIL: Nije te vidio.
ROS: Nisam ni ja njega vidio.
GUIL: Da vidimo

sad~

Ja sam ga jedva jedvice prepoznao; pro-

mijenio se.
ROS: I to si uspio vidjeti?
GUIL: Preobrazio se.
ROS : Ma kako zna?
GUIL: IZnutra i izvana.
ROS: Tako dakle.
GUIL: Ne

lii.vie

na sebe.

ROS: Promijenio se.

GUIL: Bilo mi je jasno
akati

im

sam ga vidio. /Bubanj/ Treba i8-

to ga grize.

HOr>: M. one?

GUIL: Njega.
ROS: A kako?
GUIL: Pitanja i odgovor.
ROS: Neto

grize.

S~e

met 0 rlJ2:5

~ol~e....m.e-tode.

-42-

GUIL: Ti pitaj, ja
lii

ROS: On ne
'~

-~

GUIL: iJa sa:m

d~,

odgovarati.

vie na sebe, jel tako?

shvaa.

/B1J.banjf__~

ROS:~ko/;~ ~
GUIL: Tifa-ti.
ROS: A on je ti?
GUIL: Ma Iii

govora~

ROS: Jel' te to grize?

GUIL: Eto, od
ROS:

Ponimo

toga'poinjemo.

malo vie

Jesi l i spreman?-

ispoetka.

GUIL: Mene neto grize.

nos:
GUIL:
ROS:

Sad,shvaam.
Iakaj

to me grize.

Tono.

GUIL: Pitanje i odgovor.

ROS: Kako da

ponem?

GUIL: Oslovi me.

ROS: Moj dragi Guildensternl
GUIL: /tiho/ Zaboravio ai

ve

, jel tako?

ROB: Moj dragi Rosenkrantz!

GUIL: /s velikim svladavanjem/ Mislim da ti neto nije sasvim
jasno. Mi polazimo od hipoteze, po kojoj .sin, odgovaram
umjesto njega, a ti postavlja pitanja.
ROS: Aha! Jesi spreman?
GUIL: Zna li to treba raditi?
ROS: to?
GUIL: Je-si li ti glup?
\

-43ROS: Molim?
GUIL: Jesi li gluh?
ROS: Jesi li to rekao?
GUIL: /s prijekorom/ Ma ne sada
ROS:\ Tvrdnja!
GUIL: /dere se/ Ma ne sada! /Stanka/_ Ako sam kada dvoumio,
-'-----

ili bolje rei nadao se, sada se to rasprilo. to bismo ~1lOI>e i mogli imati zajedniko, osim-na.-eS:i:tua---

c~~ni

--- -

I-~

'

se razdvoje i sjednu/ Moda

se vratiti

ovim istim putem.

,

r[;

ROS: Dakrenemo?
GUI:t: Zato?

'

/Stanka/

~
~.

ROS: /trgne se, pucne prstima/ Aha! Misli - ti se pretvara

ll:
i-;

. da si ,2!1.;,. a ja ti postavljam pitanja!

GUIL: /suho/ Veoma dobro.
ROS: Bio si me zbunio.

; GUIL:

Oigledno.

ROS: Kako da

ponem?

GUIL: Oslovi me.

/Oni ustanu,

okreu

se licem u lice, poziraju/

ROS: Moj potovani gospodaru!

GUIL: Mili moj Rosenkrantz!
/Stanka/
ROS: Pretvaram li se ja onda da sam ti?
GUIL: Ni govora. Ili kako
ROS: Pitanje i odgovor.
GUIL:

Tono.
\

hoe.

Da nastavimo?

ROS:

Tono.

Moj potovani gospodaru!

GUIL: Moj dobri

ovjee!

ROS: Kako ste?

GUIL: Neto me grize.
ROS: Zaista? A kako?
\
GUIL: Preobrazio sam se.
ROS: Iznutra ili izvana.
GUIL: Oboje.
ROS: A tako. /Stanka/ U ovome nema ba mnogo novog.
GUIL: Zadi u pojedinosti. Kopkaj. Istrai pozadinu, ustanovi
situaciju.
ROS: Dakle - dakle, va stric je danski kralj?
GUIL: I moj otac je bio prije njega.
ROS: Njegov otac prije njega?
GUIL: Ne, moj otac prije njega.
jamanO

ROS: Ali

GUIL: To je zaista da se
ROS: Da to izvedemo na

ovjek zaudi.
istac.

Va je otac bio kralj. Vi

ste mu jedini sin. Va otac umire. Vi ste punoljetni.

Va stric postaje kraljem.
GUIL: Da.
ROS: Neortodoksno.
GUIL:

Neoekivano.

ROS: Neoporecivo. Gdje ste vi bili?

GUIL: U
ROS:

Njemakoj.

Znai,

uzurpirao je vlast.

GUIL: Ugurao se.

ROS: To me
\

neeg

sjetilo.

-45GUIL: Pa, nije

udo.

ROS: Ne bih htio biti osoban.

GUIL: Ah, svi to znaju.
ROS: Vaa se majka opet udala.
GUIL: Ugurao se.
/Bubanj/
ROS: /alobno/ Njegovo je tijelo jo bilo toplo.
GUIL: I njeno.
ROS:
GUIL:

Neobino.
Neprilino.

ROS: Prebrzo.
GUIL: Sumnjivo.
ROS: Da se

ovjek

zamisli.

GUIL: Nemoj misliti, da nisam o tom mislio.

ROS: I to s bratom vlastitog mua.
GUIL: Bili su veoma bliski.
ROS: I ona se njemu
GUIL: pribliila
ROS: do kraja.
GUIL: Loe, a?
ROS: Kad uzme
GUIL:

i~dno

rodoskvrnue

s drugim
i

p~eljub.

ROS: Zar idete tako daleko?

GUIL: Ja, nikada.
ROS: Da ss.beremo: va otac, koga veoma volite, umire, vi
ste mu nasljednik, vi se

vraate

i vidite, tek to mu

se tijelo jedva ohladilo, da je njegov

io

mlai

brat usko-

na njegove prijestolje i u njegovu postelju,

krei

-46-

time i zakonska i prirodna prava.. A sad zato se vi

zapravo ponaate na ovako

neobian nain?

GUIL: Zaista nemam pojma! /Stanka/ Ali sve ovo je poznato

svima,
\

ope

vlasnitvo.

ipak su poslali po nas. I mi

smo doli.

ROS: /napet, nauli ui/ Hej! uo sam glazbu

GUIL: Mi smo ovdje.
ROS: kao da svira neka kapela

ini

mi se, da sam uo

glazbu.
GUIL: Rosenkrantzl
ROS: /odsutno, jo oslukuje/ to?
/Kratka stanka/
GUIL: /s blagom ironijom/ Guildenstern
ROS: /iznerviran ponavljanjem/ to je?
.GUIL: Zar ti

uope

vie ne razlikuje?

ROS: /okree se tupo/ ta?

/Stanka/
GUIL: Hajde pogledaj je li tamo.
ROS: Tko?
GUIL: Tamo.
/Ros odlazi do

bone

kulice u pozadini, pogleda, vrati

se i onda slubeno podnese izvjetaj/

ROS: Da.
GUIL: to radi?
/Ros ponavlja cijelu proceduru/
ROS: Razgovara.
GUIL: Sam sa sobom?
/Ros opet krene. Guil ga nestrpljivo prekine/
\

Je li sam?
ROS: Nije.
GUIL: Onda valjda ne razgovara sam sa sobom, je li?
ROS: Sam svakako nije ini mi se da dolazi ovamo.
\/nemirno/ Da mi od.emo?
GUIL: Zato? Mi smo

vieni,

dragi moj.

/Hamlet ulazi natrake, govorei, a slijedi ga Polonije, u pozadini pozornice. Ros i Guil zauzimaju dva ugla pozornice blizu rampe i gledaju prema pozadini./
iBAI'ILE:T: jer vi biste, gospodine, sami bili t.?}co stari kao
ja, kad biste mogli

ii

natrake poput raka.

: /za se/ Premda je to ludilo, ipak ima u njemu metode.

'RAM:IJET:

Neete

li se ukloniti iz ovoga zraka, knee?

u ,svoj

grob.

To je zaista iz zraka.
/Hamlet prilazi izlazu u pozadini, dok Polonije govori
nerazgovjetno za se, dok ne dode do/:
Moj gospodaru, sad

vas u

najveoj

poniznosti liiti

svoga drutva.
~T:

Vi

~e,

gospodine, ne moete

niega

liiti, od

ega

bih

se radije rastao - osim moga ivota, osim moga ivota,

osim moga ivota
w~u~:

/prelazi naprijed/ Da ste mi zdravo, gospodaru! /Rosu/:

Vi traite

kraljevia

ROS: /Poloniju/ Bog vas

/Polonije izlazi/

Hamleta? Eno ga tamo.

uvao,

gospodine.

-48-

GUIL:

/obraa

se Hamletu.u pozadini/ Moj potovani gospodaru!

ROS: Moj predragi gospodaru!

/Hamlet nasred pozornice,

okree

se njima/

Vrli moji prijatelji! Kako ste Guildenstern?

XPrilazi naprijed s podignutom rukom prema Rosu, dok se
Guil klanja. Hamlet se ispravlja. Jo uvijek Rosu/: Ah,'
Rosenkrantz! ('J l '(\/cb [f-l i\( \l)\'[\) IA11f
/Oni ~se dobroduno nasmiju zabuni. Svi se. sretnu na
. sredini; pozornice, okre6u _se prema pozadibi i krenu, Hamlet u
. sredibi; :Prebacivi
'

im

ruke preko plea/

.-::.
,-._-,_

Kako;ste mi, momci moji dragi!

/Zat~eilje. To jest, razgovor - vidi Hamlet, II/2 ...:

.istee .brz~ - jo je uvijek ivahan i popraen mjestiminim

ali

ga na~iasava glazba koja raste, dok ~e svjetlo

-4-9-

iiTN

DRUGI

\
/Hamlet, Ros, i Guil razgovaraju, nastavak prethodne
scene. Njihov razgovor u pollretu je nerazgovjetan isprva.
Prva razgovjetna replika su Hamletove rijei na kraju kratkog govora -vidi Hamlet, II/2/.

ILIMLETi Boga mi, ima u tom neto to je vie nego prirodno

samo kad bi bilozofija to mogla da

iznae.

/Zvuk truba iz glumake trupe./

GUIL: Eto glumaca!
~:

Dobro mi doli, gospodo, u Elsinore. Amo ruke - /Hvata

_ih za ruke/ za lijep doek treba finoe i uglaenosti.
Pozdravimo se dakle na taj nain, jer biste inae mislili da ljepe
te,

mo~am

ma se

doekujem

glumce nego vas; a njih, zna-

naoko lijepo primiti. Dobro mi doli. /Spre-

otii/

Ali moj stric otac i moja strina majka

varaju se.
GUIL: U
~:

emu,

dragi gospodaru?

Ja sam samo onda lud kad pue sjevero-sjevero-zapadnjak,. ali kad okrene junjak, umijem razlikovati
lju od

ap

aklje!

/Polonije ulazi, dok se Guil

okree/

ILONIJE: Da ste mi zdravo, gospodo!

~T:

/Rosu/ Pazi, Guildenstern, /nesigurno Guilu/ a i ti;

-50ga ovdje vidite, nije jo izalo iz pelena

/On odvodi Rosa u- pozadinu, tiho .s nj im

razgovarajui/

MU)NI:JE: Moj gospodaru! Donosim neke novosti za vas!

~:\/puta

Rosa i oponaa/ Moj gospodaru, donosim vam no-

yostil Kad je Roscije bio glumac u Rimu

/Roa prilazi prema rampi da se pridrui Guilu/
/slijedi Hamleta koji izlazi/ Glumci su doli ovamo,

moj

gospodaru.

Ta nemojte!
;:t~iazi'Hamiet i Polonije/

/Roa :tG'Id1

zamiljeni:. Obojica oklijevaju da progovo-

GUIL: Hm?
ROS: Da?

GUIL: to?
ROS: Mislio sam da si

GUIL: Nisam.
ROS: Ah.
/Stanka/

GUIL: Mislim da moemo mirno

rei,

da omo napredovali korak

dalje._
ROS: Misli li?

GUIL: Mislim da moemo to mirno

ROS: Mislim da moemo mirno

rei.

rei

da

~as

je napravio smije-

nim.

GUIL: Mi smo se dakako drali veoma

zakopano

i suzdrano.

ROS: /s porugom/ "Pitanje i odgovor. Stare metode - najbolje metode!" Dobijao nam je poene na svakom koraku.

-51GUIL: Moe biti da nas je '1.hvatio na krivoj nozi, jednom ili

dvaput, ali rekao bih da smo u cjelini ipak malo uznapredovali.
ROS: /jednostavno/ Porazio nas je hametice.
s t varno b 10
za nokat u prednost1.

\ vda Je
GUIL: Moz

ROS: /zbuni se/ Dvadeset sedam prema tri, i ti misli da je

to za nokat?! Hametice nas je

potukao.~ l~/lt1l 1{-e-,::._0~ ~ f/wlf-

GUIL: A to kae za nae eskiviranja?

ROS: Oh, krasno smo eskivirali. "Jesu li poslali po vas?",
kae on. "Moj gospodaru, po nas poslali " Nisam znao
kamo da se, dj enem.
GUIL: Imao je .est

retorikih

ROS: Bila je to prava igra pitanja i odgovora. Dvadeset sedam pitanja postavio je u deset minuta, a odgovorio na
tri. Ja sam samo
misli

poeti

ekao

pone

da ti

kopkati. "Kad on

da kopka?" pitao sam se.

GUIL: . i dva ponavljanja.

ROS:

N~u

jednom

asu

nismo imali inicijative.

GUIL: Ustanovili smo njegove simptome, nismo?

ROS: Pola od onog ta je rekao
druga polovina nije

znailo

znaila

je neto drugo, a

ama ba nita.

GUIL: Neostvarena ambicija - osje6~j da mu je poinjena nepravda, to je moja dijagnoza.

'

ROS: est retorikih pitanja i dva ponavljanja, znai ostaje

devetnaest pitanja od kojih smo odgovorili na petnaest.
A to smo saznali za uzvrat? Da je on deprimirani

.. .

Danska je tamnica i on bi radije ivio u orahovoj ljusci; zatim ona igra sa snom i sjenama o prirodi
\

asto-

-:52ljublja, gdje nismo doli ni blizu konkretnih primjera, i naposljetku jedno jedino izravno pitanje, koje
nas je moda moglo negdje dovesti, ali nas je zapravo
dovelo do njegove tvrdnje, koja sve objanjava, da u-

mije razlikovati

aplju

od

aklje.

/Stanka/
GUIL: Kad okrene junjak.
ROS: I kad je vrijeme vedro.
GUIL: A kad nije ne moe.
ROS: On je na milost i nemilost elemenata.

/Li~ne

prst i

podigne ga u zrak, - okrenut prema gledalitu/ Pue

li sad junjak?
/Oni bulje u gledalite/
GUIL: Ne izgleda kao da je junjak. Po

emu

si to

zakljuio?

ROS: Nis.ii.m rekao, da sam zakljuio. to ga ja znam, mogao

bi bi ti i sjevernjak;.

GUIL: Meni se

ini,

da nije.

ROS: Neka ti bude, kad si ovakva cjepidlaka.

GUIL: ekaj asak - prema priblinoj zemljopisnoj karti, mi
smo, rekao bih, doli ovamo priblino s juga.
ROS: Aha. Dobro onda, odakle smo doli? /Guil se
osvre/

GUIL:

neodreeno

Priblino.

/proisti

grlo/ Recimo, da je ujutro sunce na istoku.

Mislim da to moemo uzeti pod gotovo.

ROS: Da je sad jutro?
GUIL: \ko je jutro, i ako je sunce tamo /njemu na desno, a
on je okrenut gledalitu/ na primjer, onda bi ovo
/pok~zuje

naprijed/ bio sjever. S

d~1ge

strane, ako

-53nije jutro i sunce je

~/nesigurno/

tamo/~

na lijevo/ onda bi

svejedno bio sjever.

bre/ Ili da t.o kaemo drugim

rijeima,

/Odlunije

ako smo mi do-

li odavde /naprijed/ i sada je jutro, sunce bi

9ilo tamo /na lijevo/ ali ako je zapravo

znai

/na des-

no/, a isto je jutro, onda mora da smo doli odande

/iza sebe/, i ako je ovo jug /na lijevo/ i sunce je zapravo tamo /prema naprijed/ onda

znai

ne. M'ed'utim, ako ni jedno od ovog nije

ROS: Zato ne

poe

GUI~Fr~

~-~

da je poslijepodtono

van i ne pogleda?

- zar je to jedino to moe ponuditi?

da ti

uope

nema koncepcije o tome, gdje

smol odgovor nee_nai zapisan u lopti kompasa- to

mi moe vjerovatina

rije!

/Stanka/ Osim toga, ovako

daleko na sjeveru, nikad se ne zna - vani je vjerojatno mrak.

ROS: Ja sam samo predloio, da bi ti poloaj sunca, ako je
na nebu; dao priblian pojam o vremenu; da bi ti ura,
akoide, dala priblian pojam o poloaju sunca. Zaboravio sam koje si od toga htio ustanoviti.
GUIL: Pokuavam Qstanoviti pravac vjetra.
ROS: Vjetra nema
GUIL: U tom
e

uope.

sluaju,

?ropuh, to da.

odakle dolazi. Istraimo mu izvor i to

nam moda dati priblini pojam odakle smo mi sami

doli - to bi nam opet moglo dati priblian pojam o

tome gdje je jug, da se onda priblino znamo dalje
ravnati.

-54ROS: Dolazi kroz pod.

/Prouava

pod/ To ne moe biti jug,

jel' da?
8 T o nije pravac. Polizni noni palac i malo mai njime

po zraku.

1/Ros procjenjuje udaljenost svoje noge/

~Ne, ne ide. Mislim da bi mi ga ti morao polizati.
/Stanka/
GUIL: Ja sam zato da dignemo ruke od

sve~a

ovoga.

ROS: Ili bih ja, razumije se, mogao polizati tvoga.

GUIL: Ne, hvala.
u

ROS: I mahat

njime mjesto tebe.

GUIL: /okomi se na Rosa/ to je tebi, za boga miloga?

ROS: Nita,
GUIL:

hou

samo da ti budem od neke koristi.

/povlai

se/ Netko bi mogao

s time i

raunamo.

doi

ovamo. Na koncu konca,

U krajnjoj liniji.

/Duga st anka/
ROS: Moda su se svi na brzinu medusobno poubijali Hajde,
vikni im neto. Neto izazovno. Neto to ce ih zainteresirati.
GUIL:

Kotai

su stavljeni u pokret,

rit~

ko i smo mi

i~maju

os~~eni.

------

svoj vlastiti
je pokret odre-

den prethodnim - to ~J~e::__:s::::nu=s:a:.o:.1<c:'=='7--hlco-Jl.Onemo

ruku
se barem. Jer ako
ak

ili

'

sluajno,

samo

una zbr

; nadajmo

sluajno,

otkrijemo,

posumnjamot_da
je naa - spontanost naprosto dio
- ---..,_
~-

n;_:j~ova

nastat

__------~

poretka,___ZD,10!._t

emo

da smo izgubljeni. /Sjeda/

Neki Kinez u doba dinastije T'ang - dakle,

ve

po samoj

definiciji, filozof - sanjao je da je leptir, i od toga

\

-55trenutka nikad vie nije bio siguran da nije leptir

koji sanja da je kineski filozof.TReba mu zavidjeti,
na njegovoj dvostrukoj sigurnosti.
/Dulja stanka. Ros

skoi

i prodere se prema gledalitu/

ROS: Vatra!
\

/Guil

skoi/

GUIL: Gdje?
ROS: Sve.je u redu- ja samo demonstriram zloupotrebu slobode govora. Dokazujem da postoji. /Gleda s prezirom u
pravcu, zatim u drugim smjerovima, pa opet naprijed./
Nitko ni da se makne. Svi

izgorjeti na licu mjesta.

/Roa vadi jedan zlatnik. Zavrti ga, baci, uhvati. Pogleda ga. Spremi ga./
GUIL: to je bilo?
ROS: to?
GUIL: Glava ili pismo?.
ROS: A to. Nisam gledao.
GUIL: Jesi. Gledao si.
ROS: Zbilja? /Vadi zlatnik,
se mutno

prouava

ga/ Ima pravo - neto

sjeam.

GUIL: A to je posljednje

ega

se

sjea?

ROS: Nemam ni najmanje elje da se toga sjetim.

GUIL: Mi prelazimo mostove, kad do njih stignemo, i palimo
ih iza sebe. I nema
kamo

kreemo,

da su nam

osim

neko oi

nieg

svjedoilo

da se ne-

na miris dima i

nagaanja

to bi

sjeanja

suzile.

/Ros mu pristupa vedro, drei zlatnik kaiprstom i

palcem. Pokriva ga drugom rukom, razdvaja ake i prua ih
\

-56prema Guilu da bira. Guil razmilja. Pokazuje lijevu.aku,

Roa je otvara i pokazuje da je prazna./
ROS: Ne.
/Postupak se ponavlja. Guil opet pokazuje lijevu. Ros
pokaz~e da je prazna./
Digao sam te na drugu transmisiju!
/Postupak se ponavlja - Guil pljesne po jednoj aci,
zatim brzo po drugoj . Roa nehotice pokae da su obje prazne.
Roa se smije, dok se Guil okree prema pozadini. Roa se prestane smijati, gleda oko svojih nogu, tape se po odjei,
Z'bunjen./
/To prekida Polonije, koji ulazi u pozadinu,
Glumcima i Hamletom./
~LONIJE: /ulazei/

praen

Hajdemo, gospodo.

Hl!MLET: Poc!ite za njim, prijatelji. Sutra

ete

nam glumiti.

/Na stranu Glumcu, koji je posljednji/ Uj me, stari

prijatelju, moete li vi glumiti "Gonzagovo umorstvo"?
GLUMAC: Moemo, gospodaru.

Hl!MLET: Onda

ete

na brzinu

nam ga glumiti sutra

nauiti

uveer.

A moe li ti

govor od kojih desetak petnaest sti-

hova, koje bih ja napisao i umetnuo?

GLUMAC: Mogu, gospodaru.

Hl!MLET: Vrlo dobro.

se

odve

Poi

za onim gospodinom, i pazi, nemoj mu

rugati.

/Glumac prelazi pozornicu, primjeuje Rosa i Guila,

zastaje. Hamlet prilazi naprijed i obraa im se bez stanke./
H.IJMLET: Dragi pri j atelj i, sada u se s v amD. rastati do veeri,

-------

Dobro mi doli u Elsinore.

\

-?7ROS: Na slubu, gospodaru.

/Hamlet izlazi/
GUIL: Upalilo vam je dakle.
GLUMAC: /hladno/ J o ne, go s podine.

GUIL: A sada pazite na svoj jezik, jer

\

iupati,

a ostatak

emo

emo

vam ga

inae

baciti kRo slavuja na rimskoj

gozbi.
ROS: Uzeo si mi

rijei

iz usta.

ete ~ rijei.

GUIL: Bit

ROS: Kao zaliveni.

ete

GUIL: Drat

mutave monologe.

ROS: Kao slavuj na rimskoj gozbi.

nee

GUIL: Dikcija vam

vrijediti ni ovoliko.

ROS: trihat e vam replike.

ete

GUIL: Igrat

samo

pam.t~mu.

ROS: I dramaturke stanke.

GUIL:

Neete moi

ni isplaziti jezik.

ROS: Ni oblizati usne.

GUIL: Ni okusi ti suze.
ROS: A ni
GUIL:
ROS:

doruak.

Neete
Nee

osjetiti razliku.

je ni biti.

GUIL: Otimat

emo

ROS: Uspjeli ste,

vam

rijei

iz usta.

znai.

GUIL: Upalilo vam je.

GLUMAC: /nadglaava ih/ Ne jo! /gorko/: Napustili ste nas.

GUIL: Ah, da! Zaboravio sam -

~J,.il.-1!....jl.....-ls""t~e~kilallz~al.J1uiuu:nllllWPUr;:set.Qdt;..

sJ;.a'm kraj ceste - stvar o kojoj se veoma pohvalno '

(\ n fl .e
~-A ~ 'jR_ ~_ll_,,~
~

\~ll~~ib.
. r"'~v-

<l
s.-~

;,;_"\-!

-58-

~/!~
~~~
~~

govori u Novom Zavjetu. Kako je uspjela, s obzirom da

je improvizacija?

GLUMA)! Loe - nitko je nije vidio, nitko o njoj rekao ni rijei.

GUIL: Da, ao

ae

to nam je promakla. Nadam se da niste

hita izostavili - bilo bi mi uasno kad bih znao da

poetka

mi nije promaklo sve od

do kraja.

/Glumac sve uvredeniji, sad plane/

GLUMAC: Ne usuUjemo se jedan drugoga pogledati u lice! /Stan-

ka. S vie kontrole/: Vi ne shvaate kakvo je to poni-

enje - da nas netko obmane u onoj jedinoj pretpostavci, koja

ini

nau egzistenciju podnoljivom: da netko

gleda -Radnj.a----jeo<imakl:a:a--v,e.-'-Z~:Nl"'---'--.::::
odjednom zatekli same sebe, gole
ne, kako izlijevamo

~ebe

usred nigdi-

g~lcate,

u bezdani

~denac

ROS: Je li !Q broj trideset osam?

:GLUMAC: /izgubljeno/ Zatekli smo se ondje - mi slaboumna djeca

koja komedijaju u

odjei

koju nitko nije nosio, koja

govore kao to nitko iv nije govorio, koja se zaklinju

na ljubav u perikama i rimovanim dvostisima, koja se
meusobno

ubijaju drvenim

maevima,

nim objavama vjere i upljim

svaka gesta, svaka poza

Eazbacuju se praz-

obeanjima

iezava

osvete - a

bez traga u providni

nenastanjeni zrak. Izloili smo vae dostojanstvo oblacima, nemute su nas ptice sluale. /Okomi se na
njih/ Zar ne razumijete?
np~:.bi;udi.-1

/Oni se

smiruje/: Zamislite, u
\

I:li~~_p/glumc.i. --~ s~o~p;r!~

odmiu,

zaueno,

glavi,~

"-

njegov se glas

zamislite naj

-59privatniju tajnu najintimniju stvar, koju ste

napravili u ivotu, sigurni da je nitko

nee

nikad

doznati /Gledalitu i njima ostavlja dugu stanku.

Rosov izraz postaje nemiran/ Jeste li je zamisliti?
/I sad naglasak glasom i glavom/: Ja sam vas vidio
kako je radite!
/Ros

poskoi,

razleti se

bjesomuno/

ROS: Nisi! Lae! /Zatekne se,

zakikoe

u zrakopraznom pro-

atoru i opet. sjedne./

M~smo~~~i~~~

GLUMAC: Mi. smo gl,mci. /

pouzdaj ui. ~~~-k~~e~j.g__~e.~~~

ko gledati'. A_onda,-n_o.st-e-p@o-nema--nikoua. Bili smo u-

-------

.___.. . - =

hV'aeni. Kao riba na suhom. Tek za vrijeme drugog mo-

nologa ubojice imali smo prilike pogledati oko sebe;

onako kako smo se

ukoili

okrenuti u profilu, nae su

vas oi traile, prvo s povjerenjem, zatim nesigurno,

a onda

oajniki,

lo, svaki

a svaki je pedalj livade, svako deb-

kuti.vidokruga

da je

nenapuen,

Kralj

obraao

u svim smjerovima pokazivao

dok se cijelo to vrijeme

obzorju sa svojom

krivnjom Nae su se glave

munom

st~le

zloinaki

i beskrajnom

okretati, oprezno

kao u gutera, leina neokaljane Rosalind<l provirila

je kroz prste, a Kralj je zapeo u govoru. ak i tada,
navika i tvrdoglava vjera da nas nai gledaoci uhode
skriveni iza najblieg gr:na, natjerali su naa tjelesa
da se i dalje sudaraju i
iz njih

iz~1bi

jo dugo nakon to se

svaki smisao, sve dok kao kola koja su

krenula nizbrdo bez

\

spotiu

koijaa

nisu zastala sama od sebe.

-60-

Nitko se niJe poJavio. Nitko nam nije nita doviknuo.

Nita nije moglo poremetiti tu utnju, poklopila nas
je; opscena utnja. Skinuli smo krune i
u

maeve

i odje-

protkanu zlatom i krenuli smo utke cestom u Elsi-

nore.
XutnJa. Guil sam zaplJeska s polakom odmjerenom ironijom/

GUIL: Sjajno ste to evocirali - kad bi ove

oi

mogle

~kati!

'

. Dodue, usporedbe su vam poneto nategnute. Ne, nije to

kritika - naprosto stvar ukusa. I evo vas sada ovdje s

obea.n.Jem

osvete. To je samo

ne? Pa, da kaemo, da smo

ve

retorika

izravnali

.figura zar
raune

zar

vi bez sumnje znate kome imate zahvaliti to cete nastupiti na dvoru.

ROS: Mi

raunamo

'

na vas da ga rastresete .i zaboravite. Vi

ste uici, kojima ga mi

nutani

povlaimo

/pobJegne mu tre-

kihot, ali se smjesta savlada/ a time nikako ne

mislim na vae

uobiajene

prljavtina; prema kraljev-

skom rodu ne moete postupati kao prema ljudima s normalnim perverznim elJama. Kraljevi ne znaju nita o
tome, ni vi ne znate nita o njima, a sve za obostrani
opstanak. I prema tome, izvedite mu

veeras istu udo

rednu predstavu, prikladnu za cijelu obitelj, ili moete biti sigurni da

GUIL: Ili sutra
ROS: Ili

uope

JO

veeras

igrati u

krmi.

naveer.

ne.

MAC: Nama je ovdje

bio.
\

ete

ve

doputen pristup. I uvijek nam je

-61-

GUIL:
~UMAG:

Ve

ste i prije igra1 .i pred njim?

Da, gospodine.

ROS: I kakve su njegove sklonosti?

GLUMAC: Klasine.

ROS: Drskosti
\
ete

GUIL: I to
GLUMAC:

mu igrati?

"Gonzagovo umorstvo"!

GUIL: Puno lirike i leina.

GLUMAC:

Ukradeno s talijanskog

ROS: O
GLUMAC: O

emu

se radi?

jednom kralju i kraljici

GUIL: Bijeg od.starosti! O

emu

jo?

GLUMAC: Krv

GUIL: ljubav i retorika.

GLUMAC:
'

Tako je. /Sprema se

GUIL: Kamo
GLUMAC:

ete?

Ja mogu

GUIL: Vi ste
GLUMAC:

otii/

doi

otii

kad mi se svidi.

oigledno ovjek

koji se ovdje dobro snalazi.

Bivao sam tu i pri j e.

GUIL: Mi jo uvijek nastojimo da pohvatamo konce.

GLUMAC:

GUIL:

Na vaem mjestu

paziO-..hih~ogubi-t~

~1-i-....i~stv~

GLUMAC: 'lhl.:eg.

GUIL:
GLUMAC:

~
L~
Ve ste bili

ovdje i prije.

I znam odakle vjetar pue.

GUIL: Igramo na dvije razine, jel tako? Veoma lukavo! Valjda

to vama prirodno pada,
t oku stvari.

budui

da ste, kako da kaem, u

-62-

/Glumevo

ozbiljno lice se ne mijenja. Opet krene.

Guil ga prekida po drugi put/

Zapravo, mi veoma cijenimo vae drutvo, u nedostatku
drugoga. Bili smo toliko dugo preputeni svojim vlas\

titim

nagaanjima

- nakon stanovitog vremena

ovjek

je

spreman pozdraviti nesigurnost u preputanju tudima.

GLUMAC:

Nesigurnost je normalno stanje. Niste vi nita posebno.

/Opet se sprema na odlazak. Guil_gubi hladnokrvnost/

GUIL: Ali za ime Boje, to se od nas

Raskomotite

GLUMAC:

se.

Sna:ite

oekuje

se. Svi ljudi tako rade. Ne

se vladamo.

sobom.
GLUMAC:

da radimo?

Vladajte se prirodno. Vi barem znate zato ste ovdje.

GUIL: Mi znamo

je zbilja malo.

KolJ.ko mi znamo, nije

ak

ni istina.
Sve se mora u-

GLUMAC:

z imati
istinito. To je valuta ivota. Iza nje moda nema ni~
ega, ali to

ne mijenja nita na stvari, dokle god se

uvaava kao vrijednost. ovjek djeluj.e na osnovu pretpostavki. Od

egavi

polazite?

ROS: Hamlet se promijenio, izvana i iznutra. Mi moramo iakati

to ga grize.

GUIL: Ali on se ba mnogo ne povjerava.

GLUMAC ~

Tko se dandanas p ov j e rava?

\

-63GUIL: On je
GLUMAC:

melankolian.

Melankolian?

ROS: Lud.
GLUMAC: Kako je to lud?

ROS: \Pa /Guilu/ Kako je lud?

GUIL: Moda vie zlovoljan nego lud.
GLUMAC:

Melankolian.

GUIL: Udljiv.
y

ROS: Cudan.
GLUMAC: Ima napade' zlovolje?

GUIL: Ludila. A opet

ROS: Ba tako.
GUIL: Na

primjer~

ROS: Razgovara sa samim sobom, to moe biti ludilo.

GUIL: Kad ono to govori ne bi imalo smisla, a ima ga itekako.
ROS: to ukazuje na suprotno.
GLUMAC: Suprotno od

ega?

/Kratka stanka/
GUIL: Aha, evo imam gal ovjek koji govori smisleno sam sebi, nije nita lucU od

ovjeka

nekom drugom.
ROS: Ili je jednako tako lud.
GUIL: Ili je jednako tako lud.
ROS: A on radi i jedno i drugo.
GUIL: I eto ti ga na.
ROS: to radi zdravouman~
/Stanka/
7LUMAC: Zato?

koji govori besmisleno

-64-

GUIL: Ah. /Rosu/ Zato?

ROS: Upravo to.
GUIL: Upravo to?
ROS: Upravo zato.
GUIL;. to upravo zato?
v

ROS: Sto?
GUIL: to zato?
v

ROS: Sto zato, zapravo7

GUIL: Zato je lud?
ROS: Ja nemam pojma!
/Bubanj/
GLUMAC: Starac misli da je on zaljubljen u kerku.

ROB: ,: okiran/ Za boga miloga l Ovo prelazi

sve granice!

GLUMAC: Ma ne, ne, ne - nema ..2!l: kerku - starac misli da je

on zaljubljen u njegovu

kerku.

ROS:. Starac je zaljubljen?

GLUMAC: Hamlet je zaljubljen u starevu kerku, tako misli

starac.
ROS: Aha, stvari se

poinju

razbistrivati!

Neuzvraena

lju-

bavi
GUIL: /GlUmcu/ Odakle to znate?
GLUMAC: Priljubi o sam uho na zemlju.

GUIL: Jednog

vam dana netko stati na glavu.

/Glumac se okrene da ode/

/Nasilnik/ Da se nitko nije maknuo ni koraka iz ove
sobel /Stanka, nesigurno/: Ako za to nema kakav veoma
dobar razlog.
GLUMAC: Zato ne?
\

-65GUIL: Sve ovo etuckanje gore dolje postalo je previe samovoljno - brzo

izgubiti sav pregled. Od sada pa na

dalje prevladavat

razlonost.

GLUMAC: /zamiljeno/ Imao sam neki razlog

GUIL\ Da ga

ujemo?

GLUMAC: /prisjeti se/ Moram

nauiti

one stihove.

GUIL: Prolaz slobodan.

GLUMAC: elim vam dobar. dani
GUIL: Dobro jutro!
ROS: Dobro
GUIL: Laku

vee!
no l

GLUMAC: ZBogom!
/Glumac-izlazi na jednu stranu. Ros prisloni ruke usti-

ma i dere se prema suprotnoJ strani/

ROS: slijedei!
\l',
/Ali nitko ne dolazi/
GUIL: to si oekivao?
ROS: Neto nekoga nita. /Sjednu okrenuti naprijed/
Jesi li gladan?
GUIL: Ne, a ti?
ROS: Ne. /Razmilja/

Sjea

se onog zlatnika?

GUIL: Ne.
ROS: Mislim da sam ga izgubio.
GUIL: Koji zlatnik?
ROS: Ne

sjeam

se vie

tono.

/Stanka/
GUIL: Ah, onaj zlatnik lukavo si ono.
',

-66-

ROS: }Te

sjeam

se vie kF 1r.o sam to izveo.

GUIL: Vjerojatno ti to

doe

prirodno.

ROS: Da, to je neto da publika ostane ~

GUIL: Daj da vidimo jo jednom.
\ /Neznatna stanka/

ROS: -Ne smijemo

ovjek

GUIL: Da,

novac.

traiti

mora misliti na

ROS: Normalna stvar.

budunost.

<

GUIL: Imati budunost? ovJ"ek J"e zapravo neprestano ima

\_.~~
i sad i sad i sad

ROS: Ovako moe nastaviti

vjeno.

Pa, moda ne _ba

vjeno.

/Stanka/ Zamilja li kada sebe kao da si zapravo

mr.
~'

i da lei u lijesu pod zatvorenim poklopcem?

GUIL: Ne.
ROS: Zapravo ni ja Glupo je da te tako to deprimira.
Hou rei:

ovjek

seue zamilja u

uvijek zaboravi da uzme u obzir

l~jesu

ivim,

injenicu

to je sasvim neto drugo jel tako?

ti ne

bi~

ovjek

da je mrtav
Hou rei,

da si u lijesu, je li? Bilo bi to napro-

sto kao da spava u lijesu. Ne da bih ja rado.spavao u

.lijesu, to nikako, nema zraka - prije svega probudio
bi se mrtav i gdje si onda? Mislim, gdje si, osim to
si u lijesu. Iskreno
najmanje ne

svia.

reeno,

prie

ni

Zato o tome i ne mislim

/Guil se nemirno strese,

Jer bio bih sasvim

taj mi se dio

stiskajui

bespomoan,

se u plat/

jel tako? To jest, str-

pali su te u lijes i nema ti drugo nego da tu ostane

zauvijek. ak i kad uzme u obzir da si mrtav, misao
\

-67svejedno nije ugodna. to vie, naroito ako si mrtav evo; upitaj sam sebe -kad bi ti ja sad rekao
da

te ovog

asa

strpati u lijes - bi li radije bio

iv ili mrt~v? Razumije se, da bi radije bio iv. i\

vot u lijesu bolji je nego nikakav. Valjda. Imao bi

barem kakVu takvu ansu. Dok lei, mogao bi misliti:
dobro, barem nisam mrtav! Za koji
na poklopac i pozvati me da
podu/ "Hej, ti 1 kako se

GUIL:

/skoi bjesomuno/

ve

as

iziem.

netko

zakucati

/Udara akama po

zove! Izlazi! 11

Ne mora mi .to zorno prikazivati!

/Stanka/
ROS: Na tvom mjestu,. ja ne bih o tome razmiljao. Samo bi
te deprimirale. /Stanka/
u rei,

rana

Vjenost

je strana misao. Ho-

gdje joj je kraj? /Stanka, zatim vedro/: Dva

kranina

sretnu se

sluajno

na nebu: "Ma gle,

ovo je Savao iz Tarsa!" veli jedan. "Pa to ti ovdje

radi?" "Iz Tarsa ko i s Marsa", kae drugi, "ja
sam

ve

odavno Pavao".

/Ros nemirno ustane i

lepee

rukama/

jima je svejedno. Kao da nas i nema. Mogli bismo ov. dje~-~'utjeti dok ne pozelenimo u licu, svejedno ne
bi doli)
----- .
.-----------

GUIL: I dok ne poplavimo i ne pocrvenimo.

ROS: Kranin, Musliman i idov sluajno su se sreli u zatvorenoj koiji. "Silvesteine!" povikao je idov,
"Tko ti je ovaj prijatelj?", ali prijatelj mi nije,
jer je konvertit". /On opet
i
\

vie

skoi,

udara nogom po tlu

prema kulisama/ Sluajte, mi znamo da ste tamo!

-68-

Izaite,

da razgovaramo! /Stanka/

Mi~

utjecaja. Ama ba nikakvog /koraa/ to se dogodi'-

lo ~enutkom, kad smo prvi put saznali za smrt? Mora

\

da je bio jedan takav trenutak u djetinjstvu, kad ti je

prvi put sinulo___Jia_. nee
trajati za uvijek_. To mora da
--- -je bilo potresno - da ti se urezala u

pamenje.

A ipak

ga se ne mogu sjetiti. Nikad nisam ni doivio takav

trenutak. I to nam to sad govori? Mi mora da smo se
rodili s intuitivnim poimanjem smrtnosti. Prije nego
znamo da zato ima
rijei,

ima

rijei,

prije nego znamo da

mi izlazimo, okrvavljeni,

spoznajom da

unato

derui

uope

se, sa

svim kompasima na svijetu, postoji

samo jedan smjer, a vrijeme mu je jedina mjera./ /On

razmilja, ave oajcl.ji i uurbaniji/ Indijanac, Budist
i krotitelj lavova

s~uajno

se sretnu u nekom cirkusu

na inda-kineskoj granici. /Provali iz njega/: Oni misle

da s nama mogu kako god
neu

vie podnositi! U

se opet i

vraa

hoe!

E neka znaju, da ja to

budue,

ima da se pazi!

/Okree

kulisama/ Da nitko nije pomolio nosa!

Zabranjujem ulaz svima! /Nitko ne dolazi. Zadahtao se/

Vidi, sad sluaju
/Smjesta, iza njega ulazi dostojanstvena povorka, na
elu s Klaudijem, Gertrudom, Polonijem i Ofelijom. Klaudije
hvata Rosa za lakat u hodu i smjesta se upusti s njim u zadubljeni razgovor: kontekst je Hamlet, III/l. Guil gleda naprijed, dok klaudije, Ros i ostali u pozadinu i okrenu se/
GUIL: Smrt, a poslije nje

vjenost

svijeta. Misao zaista strana.;

\

najgore stvari iz oba

-69/Okree

se prema pozddini na vr~Jellic da prihvati razgovor s Klaudijem, Gertruda i Ros upute se prema rampi/
GmTRUDA: I jel vas lijepo primio?
ROS: Ko pravi gospodin.
GUIL: '\/vraa se na vrijeme da odgovori/ Al na silu je bic
dobre volje.
ROS: /glatka la. On to zna i vidi se na njemu. Moda na as
uhvati Guilov pogled/ krt pitanjima, ali je podana
na pitanja nam odgovarao.
RUDA: A jeste li ga nagovarali. Na zabave?
ROS: Da, desilo

se~

gospo.

Te usput neke glumce stigosmo,

I o tom smo mu pripovijedali,
A njemu kanda bjee vrlo drago,
Ead je to

uo.

Oni-

r"l

u dvoru,

I mislim, nalog imaju, da jo

Veeras

pred njim glume.

LONIJE ~ Tako j e;
I mene je

~amolio

da ja

Rozovem jo i vaa

velianstva,

Da gledaju i sluaju tu stvar.

UDIJE:

o,

od sveg srca, Ba se radujem

Gdje

ujem,

da je tako dobre volje,

A vi ga, draga gospodo, jo vie

Sokolite, podbodite mu duh
Na takve razonode.
ROS:

Hoemo,

gospodaru.

-70KLAUDIJE:

/izvodei

povorku/ Ostavi nas i ti,

Gertrudo mila, jer smo poslali

Po Hamleta - to on i ne sluti -

\.

Da Ofeliju kao

sluajno

Tu sretne.
/Izlaze Klaudije i Gertruda/

ROS: /svadijivo/ Qovjek nema ni aska mira! Unutra - van,

gore ..; do lj e, penju nam se na glavu sa svih strana.
GUIL~

Ti nikad nisi zadovoljan.

nogama [.zaJFtio-!Dl'ne
moemo k
..
'--~- ~-

~~

GUIL: Zar to nije avejedno?

ROS: Ja idem.
/Roa se vr6e zamota u plat. Guil ga ignorira. Bez
pouzdanja,. Roa se uputi u pozadinu. Pogleda van i brzo se vrati/
Dolazi on.
GUIL: to radi?
ROS: Nita.
GUIL: Pa valjda neto radi?
ROS: Hoda.
GUIL: Na rukama?
ROS: Ne, n9. nogama.
Gm: Gol, golcat?
ROS: Potpuno odjeven.
GUIL: Prodaje li kandirane

voe?

ROS: Koliko sam primijetio, ne.

GUIL: Moda se vara?
ROS.: Mislim da ne.

/Stanka/
GUIL: Da me ubije, ne vidim kako

emo

s njim zapodjeti raz-

govor.
/Hamlet ulazi u pozadini, i zastaje

odvagujui

za i

protiv\da li da "sasvim bodeom svoj raun smiri"/

/Ros i Guil ga promatraju/
ROS: Sv~edno, reklo bi se ipak da nam se sad prua prilika.
Trebali bi ga zaustaviti osloviti Da, da, meni
ini

se ovo

izrazitom prilikom Treba izabrati kakav

izravni, neslubeni

pr~stup .

kao

ovjek ovjeku

isto. i bistro ujte, molim vas, o emu se tu zap-

ravo tako nekako. Da. Da, ovo je prilika koju treba

objeruke

prihvatiti ako se mene pita Pokle-

njenom konju ne treba gledati zube, i tako dalje, i

tako dalje. /Krenuo je prema Hamletu, ali ga hrabrost
izda.

Vraa

se./ Mi smo

je naa nevolja. Kad

~

'---'"

strahopotovanja, u tome

L .. ~--- -

doe

. .. -"-----..::;.-......--.---"'--~-

do gustog, mi potpadamo pod

~

..._

utjecaj njihove

linosti

AJ'"

/Ulazi Oi'elija, s molitvenikom,

HAMLET: Draga Nimf'o, spomeni se u svojoj molitvi svih mojih

grijeha.
/Na zvuk njegova glasa ona zastaje i on je sustigne/
OFELIJA: Dobri moj gospodaru,

k~o

je sve ovo dugo vrijeme va-

a.milosti?
HAMLET: Zahvaljujem vam smjerno - dobro, dobro, dobro.
/Razgovarajui
\

oni se izgube u

bonoj

kulisi/

-72ROS: Kao da ivi u javnom parku!

GUIL: Veoma impozantno. Da, mislio sam da

tvoj izravni,

neslubeni pristup jednom zauvijek sa svim tim prekinuti. Ako ti smijem neto predloiti: zavei i sjedni.

Prestani biti perverzan.

ROS: /na rubu suza/ Ja to vie

neu

trpjeti!

/enska figura, naizgled Kraljica, ulazi. Ros domarira iza nje, stavlja joj ruke na

.oi

i kae s

oajnikom

frivol-

u/

ROS: Pogodi tko je?

GLUMAC: /koji se u tom
/Ros puta,

asu

okree

pojavi iz ugla blizu rampe/ Alfred!

se. On je drao Alfreda, u dugoj

ji i plavoj periki. Glumac je jo uvijek u kutu kraj rampe.

s prilazi i tom

izlazu~

Glumac se niti ne pomakne s mjesta. On

Ros stoje prsa u prsa/

ROS: Oprostite .

l
l,

/Glumac podie nogu bliu rampi. Ros se sagne i stavlja

l

mku na tlo. Glumac sputa nogu. Ros vrisne i

odskoi/

'GLUMAC: /ozbiljno/ Oprostite mi, molim vas.

GurL: /Rosu/ to je napravio?
GLUMAC: Spustio sam nogu.
ROS: Ruka mi je bila na podu!
GUIL: Ti si mu stavio ruku pod nogu?
ROS: Ja sam
GUIL: Zato?
ROS: Mislio sam /zgrabi Guila/ Ne ostavljaj met
/On
\

potri

prema jednom izlazu. Jedan od glumaca ulazi

-73odjeven kao Kralj. Ros se pred njim povue, pojuri prema suprotMj strani. Dva glumca u platevima ulaze. Ros opet pokua utei,
ali ulazi jo jedan glumac i Ros se povlai u sredinu pozornice.
Prvi glumac poslovno pljesne rukama./
GLUMA9: Idemo! Nemamo mnogo vremena.
GUIL: to to radite?
GLUMAC: Generalna proba. Ako nemate nita protiv, molim da se
povuete

malo natrag tako dobro /ostalim

glumcima/: Jesmo li svi spremni? I ko boga vas molim,

drite na pameti to igramo. /Rosu i Guilu/ Iii upotrebljavamo uvijek iste kostime, manje i l i vie, shvaate,
i onda zaborave u

igraju Alfred, prestani kopa-

emu

ti nos. Kada Kraljice treba da

proiste

nos, onda to

vre celebralnim procesom, koji se nasljeduje krvlju

U redu. Tiina! Idemo!
...-

'O-KRALJ: Trideset puta su kola arkog Feba

GLUMAC:

/poskoi

usrano

bijesno/ Ne, ne, nel Prvo C'.ode pantomima, ti

velianstvo!

ali. uvijek se

/Rosu i Guilu/ Malo su izvan forme,

udesno

poprave

ka. doe

do umiranja -

smrt u njima budi poeziju.

GUIL: Zgodno.
GL~tC:

Nema nita neuvjerljivije od neuvjerljive smrti.

GUIL: Vjerujem.
/Glumac pljesne rukama/
GLUf.UtC: Prvi

in

poinjemo,

sad.

/Pantomima. Tiha glazba blok-flaute. Glumac-kralj i

'~umac-kraljica se zagrle. Ona klekne i zaklinje mu se nalju.~ 'lav. On je pridigne i nasloni joj glavu na rame. Zatim legne.
1na, videi"da je usnuo, ode./

-74GUIL: emu ta pantomima?

GLillU~C:

Pa radi se zapravo o

pomonom

sredstvu - ono manje

~

ili/~~
ate,

koja slijedi; shva-

mi smo vezani jezikom, koji ono to mu nedosta-

\ je u sti~~u.
/Pantomima se nastavlja - ulazi novi glumac. On spava~ skine krunu, poljubi je. Sobom je donio malu boicu tekuine.
Izlijeva je u spavaevo uho i odlazi. Spava se patetino gri,
umirui./

ROS: Tko je to bio?

GLUMAC: Kraljev brat i

kraljeviev

stric.

GUIL: Nije ba bratski.

GLUl'L'\.0: Nije ba ni

strievski,

kako

se dalje vidjeti.

/Kraljica se vraa, strastveno gestikulira, kad vidi

da je Kralj mrtav. Trova opet ulazi u pratnji dvojice - onih u
platevima. Trova oigledno izraava suut Kraljici. Mrtvo se
tijelo odnosi. Trova se udvara Kraljici darovima. Ona se ispr~ustruava, ali na kraju prihvaa njegovu ljubav. Kraj panto. e. U tom se asu zauje kukanje ene na mukama, i pojavi se
~elija, jadikujui, a njoj u stopu Hamlet u histerinom stanju,
ttui oko nje i vie na nju; oboje u sredini pozornice/
HAMLET: :Cdi,. dosta je - od toga sam poludio!

/Ona pada na koljena,

plaui./

Neu

za enidbu! /On sputa glas,

da bi

ujem

vie ni da
ukljuio

Oni, koji su

i Glumce, koji su se sledili na mjestu/

ve

Glumca Kraljice i

oenjeni neka ive /naginje se blizu

Trovaa,

govori s ledenom prijetnjom/

svi osim jednoga. /Osmjehne se kratko, bez veselja, a

\

-75poinje povlaiti

zatim se

k izlazu, oprotajna mu

replika opet raste/ A drugi neka ostanu kako jesu.

/Ofelija tetura u pozadinu, i dok izlazi, izgovori joj
~uho

brzo i

odsjeno/:

U samostan - idi!

/On izlazi. Ofelija pada na koljena, njeni su jecaji

jedva

ujni.

Kratka tiina/

.C-KRilLJ :Trideset puta su kola arkog Feba

/Klaudije ulazi s Polonijem, prilazi Ofeliji i die je

noge. Glumci odskoe i saginju glave/
ILAUDIJE: Ne, - nije ljubav, to mu duu svu
Obuzimlje, a to to govori,
Dodue jeste nekud neskladno,
Al nije ludost. Neto mu se lee
U dui, jer mu sjeta na njoj sjedi,
I ne sumnjam da neka
Odatle se
A to da

izlei

opasnost

i prokljuvat.

sprijeim

hitro neto smislih,

I evo to je moja namjera;

U Englesku

smjesta

poi

on

/S tim rijeima Klaudije, Polonije i Ofelija izlaze.

ijlumac se okrene, pljeskom ruku traei panju./
GLUMAC: Gospodo! /Oni ga pogledaju/ Ovo nije ilo nikako. Nismo ni blizu onom to bi trebalo. /Guilu/ to vi mislite?
GUIL: A to bi trebalo da mislim?
GLL~\C:

/glumcima/ Ne prelazite rampu!

i
l
'

-76/Ros je prije doao do pola puta od Ofelije,

ROS: Meni ovo nije

liile

Poinjemo znai

GUIL:

vraa

se/

na ljubav.

opet od

poetka.~.

GLUMAc:\ /glumcima/ To je bio kaos.

Veeras e

ROS: /Guilu/

to biti kaos.

GUIL: uvaj odatle - mi smo gledaoci.

GLUMAC: Drugi

ini

Nasvoja mjesta!

GUIL: Zar ono nije bio kraj?

GLUMAC: Zar vi to zovete krajem? Dok su jo

praktiki

svi na

nogama? Ma zaboga,. ne! - samo preko vas mrtvog.

GUIL: I kako ja sad treba da to primim?
Leeki.

GLUMAC:

as

/Nasmija se kratko;

kad u ivotu nije smijao/

kasnije kao da se ni-

U~~-~

"

dj1e~)~m - vrh to jamano znate~j-~e

~o~d.~~

lo

ikih

zakl

stetskih

uak

GUIL: I koji su to, u ovom

sluaju?

GLUMAC: To nikada ne varira - mi teimo da

doemo

do

toke,

gdje svi oni koji su obiljeeni da umru, zaista umru.

GUIL: Obiljeeni?
GLUMAC:\Pdu "pravedno zasluene kazne" i

"tragine

ironije"

nama se prua iroko podru j e za na poj e dinani ta-

1
' \

i ~ent.
;

Openit0 govorei,

\
daleko, koliko
'

~oliko
GLUMAC:

otprilike onoliko

mogu, kada postanu toliko loe,

/ukopa

odluuje?

P,jiskopava
\

doU

u razumnim okvirima smiju

c\------

GUIL: Tko to

uope

.stvari

osmjeh/

Odluuje?

To ,je napisano.

osmjeh/

-77/On se

okree.

Guil ga zgrabi i estoko zavrti natrag./

/Bez uzbuenja/ ujte, ako vi kanite biti suptilni, neemo

se

uope

razumjeti. Ja govorim o usmenom

naslijeu.

Da tako kaemo.
/Guil ga puta/
\
:M~o~j~o~- dimo tekst uputa - tu.

nema~kakvog izbo\a. ZJ.i,_SIT.J:~ju"--..1:!-~-sr~~~?o/~-~~zi,

d~~e~~o-sl~~aj~~~~zna

~dovikuje/

Svi na svoja mjesta!.

/Glumci-zauzimaju svoje poloaje za nastavak pantomime:

znai.ljubavnu

to
),

ce i

scenu, seksualnu i strastvenu,

izmeu

Kralji-

Trovaa-KJ:>alj a/

GLUMAC : Idemo !

/Ljubavnici

poinju.

Glumac daje Rosu i Guilu komentar

bez daha/
Nakon to je umorio svog brata i isprosio njegovu udovicu -

Trova

se penje na prijesto! Ovdje vidimo njega i

kraljicu kako daju maha svojoj nezauzdanoj strasti! Ona

ni ne sluti da je
ROS: Ma

ujte

ovjek

kojega dri u svom zagrljaju

- molim vas - stvarno! Ne moe to tako!

GLUMAC: Zato ne?

ROS: Pa ako

emo pravo -mislim rei, l~se,zab4v

ljaju - ne dolaze da gledaju odvratnu i bezrazlonu prl~

lljavstJ.nu
. OLU!"lAU; Imate krivo -

ROS:

itekaku ltut," l A
priu,

t"J~o

koja ima

L.l<i~'-'

v .L ld.,]" l l. vJ..,.,v.,.-

poetak,

sredinu

-78GLUMAC:

/Guilu/ A vi?

GUIL: J ~i~-~-)lm:j~t'nost od-ra:ava_~i:vot,~em:B.te-ni-ta-/

protiv.
~UMAC:

Nemam. Meni je to sasvim svejedno, gospodine. /LjubavniciJa koji se ljube/ Dobro, dosta; nema potrebe da se
predajete strastima. /Oni se podiu. Guilu/: A sada nastupam ja. Lucija.li, kraljev
Idua

scena!

/Obraa

neak! /obraa

se glumcima/

se glumcima. Oni se rasporeduju za

potrebe daljnje pantomime, koja se sastoji od toga, da

sam Prvi glumac pokazuje neuravnoteenu patnju i tjesko)

bu- veoma stilizirana koreografija -_a zatim strastvenu

scenu s Kraljicom /tzv. sobnu scenu, Hamlet, III/4/ i
veoma stiliziranu rekonstrukciju Polonija, koji stoji iza zastora i biva proboden - umoren Kralj stoji umjesto
Polonija

-~

dok sam Glumac nastavlja bez daha svoj komen-

tar za Rosa i Guila/

GLUMAC:

Lucija:n 1 kraljev

neak

kojemu je stric oteo vlast i

kojega je zgrozio incestuozni brak njegove majke gubi

razum i-z az i va -na dvoru uzbunu i nemir, dok se u nj emu
smjenjuje
lebajui

ogorena

melankolija i neobuzdano ludilo ko-

izmedu samoubojstva /paza/ i ubojstva /ovdje u-

bija "Polonija"/ on se na koncu

susree

sa svojom

majkom u sceni koja je izazovno dvosmislena /pomalo edipski zagrljaj/, moli je da se pokaje i da razvrgne brak
/Podigne se na noge, jo uvijek
Kralj /gura naprijed

govorei/

Trovaa-kralja/

nja i opsjeda strah

odlui

- kojega

poslati svoga

mui

kriv-

neaka

Englesku - i povjerava taj pothvat dvojici nasmijeenih

-79ortaka - sukrivaca - prijatelja - dvorjana - dvojici

uhoda /on se hitro okrene, da priblii

Trovaa-kralja

dvojici glumaca u platevima; ova dvojica kleknu i primaju svitak od Kralja/

\ i daje im pismo, koje treba da predaju na englesk?m
dvoru! I oni se tako oproste - i ukrcaju na brod - /Dvojica Uhoda postavljaju se sa svake strane Glumca i njih
trojica se blago njiu, u

zajednikom

ritmu, kao da su

na brodu; tada se Glumac izdvaja./

- i stiu -

/Jedan od Uhoda zasjenjuje rukom

oi gledajui

obzorje./

- iskrcaju se - i stupe pred engleskog kralja /On se okrene/ - Engleski Kralj /Izmjena pokrivala glave stvara engleskog kralja od jedinog preostalog glumca - tj. glumca koji u poetku igra
umorenog Kralja./
Ali gdje je

Kraljevi?

Zaista, gdje je? Radnja je sve

zapletenija - hirom sudbine i spletke u njihove je ruke

dospjelo pismo, koje

zapeauje

njihovu vlastitu smrt!

/Uhode predaju pismo; Engleski kralj ga

da ih se smakne. Oni
strgne plateve prije
Izdajice

uhvaene

- to nikada

neemo

ukoeno

ita

nareuje

stoje, dok im Glumac ne

smaknua./

u vlastitu zamku? - ili rtve bogova?

doznati!

/Cijela je pantomima tekla glatko i neprekinuto, ali sada Ros pristupa blie i zaustavi je. Ono to je Rosa navelo na
takav korak
jest, da -d'V"0;:iic-a--1Jh04a-;pofkrote;iiflt-,J?J
ateyima
nose
J
:::::::::;:::
e
k!JNte _j,de~l'l:tCGnima, kp;ie n0-8.e ,G-);Lj.l J, Ros
njihovi su vlas~....__.....

-80-

titi kaputi sada pokriveni platevima. Ros se dvoumei pribliava "svom" Uhodi. On nije posve svijestan zbog ega su mu kaputi poznati. Ros pristupi, dodirne kaput zamiljeno/
ROS: Ma, ako to nije ! Ne, ne,
nita

rei

ve

ekajte asak,

nemojte mi

je toliko vremena odonda - gdje to bje-

e? kada je to bilo? Mi se poznamo, jel tako? Ja nikad

ne zaboravljam lica - /zaviri u lice Uhode/ - ali zapravo vae nikad nisam vidio. Na

as'

mi se

uinilo-

ne, mi

se ne poznamo, jel tako? Da,' da, alim, ali imate sasvim

krivo. Mora da ste me zamijenili s

elo

ne~

drugim.

/Guil se u meUvremenu pribliio drugom Uhodi,

u razmiljanju/

nabirui

GLUMAC: /Guilu/ Zar vam je ova drama poznata?

GUIL: .Ne.
GLUMAC: Prava klaonica - sve u svemu osam leeva. To u nama budi

najbolje od najboljega.
GUIL: /napet, on se postepeno sve vie uznemiravao za vrijeme
pantomime i komentara/ U vama! to vi znate o smrti?
GLUMAC: Nju glumci

izvod~

najbolje. Oni. moraju iskoritavati onv

talenta, to im je dano, a njihov talent umire. Oni mogu

umirati herojski,

komino,

ironino,

polako, iznenada,

odvratno, draesno, ili s velike visine. Moj vlastiti

talent je
enje

openitije

iz melodrame,

prirode. Ja cijedim i
znaenje

izvlaim

zna-

kojega ona zapravo ne sadr-

ava; ali povremeno, iz svega toga, utekne tanka zraka

svjetla koja, gledamo li iz pravoga kuta, moe probiti
tvrdu ljusku smrtnosti.

-81-

ROS: Zar je to sve to znaju - umrijeti?

GLUMAC: Ne, ne - znaju krasno ubijati. Zapravo neki od njih u-

bijaju bolje nego to umiru. Ostali umiru bolje nego

fto ubijaju. Oni su pravi kolektiv.
ROS: Koji su koji?
GLUMAC: A, to nije tako vano!

GUIL: /strah i poruga/ Glumci!

Mehaniari

jeftine
melodrame!
- ------- - -- ----'---

_...--------------

Nije to smrt! /mirnije/ Vi

urliete

--

,__ . ../

i davite se i padate

na koljena, ali to nikome ne govori' nita o smrti - ne

uhvati ih to u

neoekivanom asu

ne

po~nje

njihovim lubanjama, koji kae: "Jednoga

apat u

dana umrije-

ti." /on se uspravlja/ Vi umirete toliko mnogo puta; ka~

ko m~~oe-ek~~mrt?
lLUMAC: Na~~iv;-to je jedina smrt u koju vjeruju.---~Q!Ile..,_J!u se

pr;i.4geidHV. Imao sam jednog glumca koji je bio

(

osuen

na smrt vjeanjem jer je ukrao ovcu - ili janje, ne sjeam

se vie

tono,

- i ja sam dobio doputenje da ga ob-

jesim usred predstave - morao sam malo promijeniti radnju, ali mislio sam da

to ispasti veoma efektno - i

da znate, ne Mste mi vjerovali, on zapravo nije bio uvjerljiv! ovjek se naprosto nije mogao osloboditi nep-vjerenja - gledalite je zvidalo i bacalo kikiriki, cijela stvar je bila katastrofa! - a on je neprestano samo
cmizdrio - sasvim izvan svog lika - naprosto je stajao i
cmizdrio - Nikad vie.
/Dobro raspoloen, on je

ve

bio okrenuo

tomimi: dvojica Uhoda jo uvijek

ekaju

od Glumca, koji vadi bode iz pojasa./

lea

prema pan-

izvrenje kazne

-82-

Gledaoci znaju to se moe

oekivati

i to je sve u to

su spremni vjerovati. /Uhodama, dok ih probada bodeem/

Pokaite sada!
\

prilino

/Uhode umiru na

dobro/

/Svjetlo se poelo smanjivati i dok oni umiru i Guil

govori, gotovo se sasvim gubi/
GUIL: Ne, ne -vi to sve naopako ne moe se glumiti smrt.
inienica ~nema nikakve veze s gledanjem kako se

umire ,.... smrt nije dahtanje i krv i padanJe - ne sastoji

se ona od toga. Oria je naprosto

o~~

i to je sve --sad ga vidi, sad ga ne vidi, i samo to

je stvarno: u jednom trenutku je ovdje a u
e nema i nikada se vie

nee vratiti

iduem

ga vi-

t Izlazak s bine,

neprimjetljiv i nenajavljen, nestajanje koje dobiva na

teini s prolaenjem vremena, dok
bremenite

smru.

konano

ne postane

-83-

IN

TREI

/Zastor se otvara u potpunoj tami. Tihi zvukovi mora. Nakon

nekoliko sekundi utnje, glas iz tame /

GUIL: Jesi li tu?

'ROS: Gdje?

OOIL:

/ogoreno/

O, opet

poinje

/Stanka/
ROS: Jesi li to ti?

GUILe Jesam.
; ROS: Kako zna?

IL: /prasne/ O za boga miloga!

ROS: Nisu nas dokrajili, znai?

GUIL: Pa valjda vidi da smo ovdje?

ROS..: Jesmo li? Ne vidim ama ba nita.

OOIL: Jo uvijek moe misliti. Jel tako?

ROS: Mislim da mogu.

GUIL: Moe jo uvijek govoriti.

ROS: to da ti kaem.

GUIL: Ne trudi se. !'loe ]2i]2ati, je l"?

~ROS: O pa dal Jo uvijek ima ivota u meni!

GUIL: to si napipao?

da
ROS: Nogu, Da, po opipu, kao mi je noga.
\

osjea?

GUIL: I to

ROS: :Mrtva j.e.

GUIL: :Mrtva?
,

ROS: /" panici/ Ne o sjecam nita!

GUIL: Utipni je! /smjesta vilme/

ROS: Oprosti.
GUIL: Pa barem smo razjasnili to je.

/Dulja stanka. Zvukovi rastu i sada se razaznaje jasno

."!la je to more. Brodska takelaa, vjetar u krievima, a zatim

t~ici

,.

;tike

mornara, koji dovikuju nerazumljive ali

oigledno

nau-

upute iz svih smjerova, izbliza i izdaleka. Kratki spi-

[sak:
Momci na palubu!
Otpusti glavne sljemene priponicel
Pritegni

preke

Jeste to vi;

letnjael

kapeta;.~e?

Ebtegnite momci!

Daj kormilo dva-tri stupnja lijevo!

'

MODA KOJI ODLOMAK NEKE MORNARSKE PJESME

Vjetar je dobar! Dii

vrhovnjae!

Na krieve, momci!
/Tek kad je postalo jasno gdje smo, pa
toga,

uj e

se/ :

ROS: Na brodu smo. /Stanka/ Ala je

, GUIL: Ne, ako je

no.

ROS: Ne, ako je

no,

GUIL:

ak

:Mrano
'

ne.

j e , ako j e dan.

mrano,

jel da?

i vie od

-85/Stanka/
ROS:

To da, ako je dan, zaista je

mrano.

fUIL: Mora da smo mnogo sjevernije, prirodno.

ROS:

Negb to bi bilo prirodno?

lUIL: To jest, u
ROS:

podruju pononoga

sunca.

Ah, da, prirodno.

/Jo neki brodski zvukovi. U pozadini pozornice pali se

wjetiljka - zapravo Hamletova. Pozornica se nerazmjerno osvijetli, dovoljno da se vide Ros i Guil koji sjede naprijed. Nejasni oblici uieva i oputa vide se u pozadini./ROS:

Mislim da postaje svjetlije.

lUIL:. Ne, ako je

ROS:

no.

Ovako daleko na. sjever.

lUIL: Dalj e nego bi bilo prirodno.

ROS: /nakon kratke stanke/ Prirodno.

/Jae

svjetlo - Svjetiljka? Mjesec? svjetlo./

/IzmedU ostalih stvari ono otkriva tri velike bave, na

p~ubi 1 velike kao ovjek, postavljene na dno, s poklopcima.
Razmaknute al'- u jednom redu. Iza i iznad njih nalazi se areni
prugasti suncobran na tapu, koji je zaboden u palubu, jedan od
Ollh golemih suncobrana to imaju blizu dva metra u promjeru.
Kagnut je tako da ne vidimo to je iza njega. U pozadini scene
jo je uvijek polumrak./
/Ros i Guil jo uvijek licem naprijed./
ROS:

Da, svjetlije je nego je bilo. Uskoro e no. Ovako daleko na sjeveru. /alostivo/ to se moe, morat emo
spavati. /Zijevne i protegne se./

GUIL: Jesi li umoran?

-86ROS: Ne znam dal bih ba ovdje rado ivio. Cijele

noi

spa-

va, a cijeloga dana ne vidi nita Ovi Eskimi mora

da

imaju.prilino

miran ivot.

'GUIL: Gdje?
l

l ROS: to?
GUIL: Mislio sam da si /odustane/ PotpUno sam izgubio spo-

sobnost da u neto ne vjerujem. Nisam siguran da bih u

sebi mogao

na.i

za nudu ni ovolicno blage skepse.

/Stanka/

: ROS: Pa to_, da protegnemo malo noge?

GUIL: Ne da mi se protezati. noge.
..
, ' .
ROS: Ja cu
t1 ih protegnuti, ako
i
GUIL:

hoe?

Neu.

ROS: Mogli

b~~mo

jedan drugome protegnuti noge. Tako ne bis-

mo morali ii.
-----........:.____
GUIL: /stanka/ .Ne, netko. bi mogao ui.

ROS :. Kamo
'

.. GUIL:

Ui

ui?

ovamo, van.

'_GUIL: Na palubu.
pljesne ga dlanom/

/Ros promatra pod

ROS: Dobro drVo, a?

GUIL: Da, ja isto jako volim brodove.

Svia

mi se to, kako su

- zatvoreni u sebi. Ne treba razbijati glavu kamo da

ide, ili da li da

uope

ide - pitanje se ne postavlja,

jer si na brodu, jel tako? Brod je kao pik u igri lovice: sigurno mjesto glumci stoje na svojim mjestima
sve dok ne

pone

glazba Mislim da

prqvesti na brodovima.

u vei

dio ivota

-87ROS: Veoma zdravo.

/Ros udahne s nadom, a izdahne s dosadom. Guil ustaje
i gleda iznad publike./
GUIL: Na brodu je ovjek slobodan. Neko vrijeme. Relativno.

, ROS: Kako je vani?

GUIL: Nemirno.

/Ros mu se pridruuje. Gledaju nad publiku./

' ROS: Mislim da mi je zlo.
/GU:il lizne prst, dri ga u zraku

ispi-tujui./

'GUIL: Idi na drugu stranu

/Ros

ode~u

pozadinu.

idealnom

sluaju,

to je kao neka

gornja paluba, koja se vee s donjom kratkim stepenicama. Suncobran je na gornjoj palubi. Ros zastaje kraj suncobrana i pogleda iza njega./
/Guil je u

meuvremenu

produio svoju temu,

gledajui

nad publiku.;/

ovjek je slobodan da se kree, govori, improvizira, a

opet Veze nisu

jednom

vrstom

presjeene.

zvijezdom

Nae je lutanje odredeno

stajaicom,

a nae krivudanja

predstavlja samo .neznatnu promjenu kuta prema njoj: mi

moemo uhvatiti

trenut~:r

poigrati se s njime dok trenu-

ci prolaze, mali brijeg ovamo, malo ispitivanje onamo,

ali mi svejedno
oimo

obiemo

puni puncati krug da se opet su-

s jedinom neizmjenjljivom

sencrantz i Guildenstern,

nosei

injenicom:

pismo od jednoga kralja

drugome, vodimo Hamleta u Englesku.

\

da mi, Ro-

~8-

/Do tog vremena, Ros se vratio,

hodajui

na prstima s

panje, stisnuvi zube zbog opreza, dulazi Guilu i pojui skriveki

iza njega- napetim apatom/:

Cuj - 6n je tamo!
/bez iznenaenja/ to radi?
Spava.
Sam sa sobom?
Da.
Za njega je to dobro.
~].OS: Koje?

~L: Da moe spavati.

,,ROS:
Za njega je to dobro.
;

4uiL: .Sad

nas ima.

;,ROS: Moe mirno spavati.

'

GUIL: On je svoje obavio.

"ROS: Ima nas.

:GUIL: A mi nemamo

nita.~:

Ja samo traim ono na to

imamo pravo!
. ROS: Pomolimo se za one koj i

su na morima

GUIL: Pravac na svagdanji daj nam danas.

/Bubanj. Stanka. Sjednu. Duga stanka./

: ROS: /promekolji se, osvre se/ A to sad?

GUIL: A to bi ti sad?
ROS: Pa, nita se.. _l?:e dogaa.

. '
--~ '

'

. ,J

GUIL: Mi smo na brodu.

ROS: To mi je jasno.

GUIL: /bijesno/ Pa to onda oekuje? /nesretno/ Mi postupamo

\

-89na osnovu

popabirenih

mo napola

zapamene

mrvica informacija prosijava-

upute, koje smo jedva u stanju od-

vojiti od instinkta.
/Ros stavlja ruku u kesu, zatim obje ruke iza lea, zatim isprui ake.

Guil potape prvo jednu.

Ros je otvara i pokazuje novac. Daje ga Guilu.
Opet stavlja ruku u kesu. Tada obje ruke iza

lea,

a za-

tim prui ake.

Guil potape jednu.

Ros je otvara, pokae novac. Daje ga Guilu.
Ponovo.
Ponovo.
Guil postaje sve

napetiji~

Desperatno

hoe

da izgubi.

Ponovo.
Guil potape jednu ruku, promijeni odluku, potape dru-

gu; a Ros nehotice otkriva da ima novac u obje ake./

GUIL: Imao si novac u obje ruke.
ROS:

/u neprilici/ Da.

GUIL: Svaki put?

ROS:

Da.

GUIL: Pa to si time htio?

ROS: /patetino/

Htio sam te razveseliti.

/Bubanj/
GUIL: Koliko ti je dao?
ROS:

Tko?

GUIL: Kralj. Dao nam je neto novaca.

-90ROS: Koliko je tebi dao?

GUIL: Ja sam te :prvi :pitao.

ROS: Dobio sam isto koliko i ti.

GUIL: Ne\ bi on

meU

nama :pravio razlike.

ROS: Koliko si ti dobio?

GUIL: Isto.
'ROS: Odakle zna?
v

GUIL: Ti si mi ovaj eas rekao - odakle ti zna?

ROS: On

meU

nama ne bi :pravio razlike.

GUIL: ak kad bi i mogao.

ROS: to nikad nije mogao.
~UIL:

On

ak

nije mogao biti siguran ni to, da li nas je :pomi-

jeao.
ROS: A da nas :pri tom ne :pomijea.
GUIL: /okomi se nanjega bijesno/ Zato ne kae jednom neto
originalno? Nije

udo,

da se cijela ova stvar ne

mjesta! Ti ne nastavlja nita to ja

ponem

mie

- ti to sa-

rijei.

mo :ponavlja _drugim redom

ROS:/Ja ti ne mogu smisliti nita originalno. Ja sam dobar

samo ----kao :.sporedni
glumac. '
- --- -------~-

'

GUIL: Ja sam sit toga da stalno vodim inicijativu.

ROS: /skromno/ Mora da je to tvoja dominantna
/gotovo u suzama/

o,

boe, to

linost.

biti od nas?

/I Guil ga tjei, .sad bez imalo surovosti/

GUIL: Ne

:plai

sve je u redu evo evo, ja

se :pobri-

nuti da sve ispadne kako treba.

ROS: Ali nemamo se :po
sami ~ebi.

emu

ravnati, mi smo potpuno preputeni

~

-91GUIL: Putujemo u Englesku. - Vodimo tamo Hamleta.

ROS: Zbog

ega?

GUIL: Zbog
\

ega?

('

{/;

;_

Gdje si do sada bio?

emo,

ROS: Kada? /stanka/ Ne znamo to

kad stignemo tamo.

GUIL: Odve st; __ emo___ g_a,_J\;ralju.

ROS: to-e i on _b_it.L:tamo?

GUIL: Ne - engleskom kralju.

ROS: On nas

oekuje?

GUIL: Ne.

ROS: On nee imati pojma to mi to hoemo. to emo mu rei?

GUIL: Imamo pismo.

ROS:

Sjeam

Sjea

se pisma.

li se?

GUIL: U pismu
se ---sve __ ...objanjava.
Mi na to
-- -----.
--- .... ----~-

ROS: To bi bilo to,

raunamo.

znai.

GUIL: Eto?

ROS: Odvedemo Hamleta engleskom kralju, damo mu pismo - i

to onda?
GUIL: Moda u pismu ima neto, to

nas uputiti, to da

radimo jo neko vrijeme.

ROS : A ako nema?
GUIL: Onda je to to__ ::-_gotovi smo.

ROS: Bez

ieg

pred sobom?

GUIL: Da.
........

/Stanka/

ROS: Moe li to biti, da

ovjek

nema nita pred sobom?

/stanka/ Tko je engleski kralj?

GUIL: Ovis:i, kad

emo

taEo

stii.

GUIL: Ah, pozdravi. Izrazi prijateljstva. Traenje usluga

dugova. Opskurna

obrauni

obeanja

u ravnotei s ne-

jasnim prijetnjama ! Diplomacija. Najljepe elje obitelji.

\

ROS: A o Hamletu?

GUIL: Ah svakako.
ROS: I o nama - potanke karakteristike?

GUIL: Vjerojatno.
/Stanka/
ROS: Imamo dakle, pismo koje sve objanjava.

GUIL: E, sad ga ima.

/Ros doslovno shvati.

Poinje

tapati po depovima./

to je?
ROS: Pismo.
GUIL: Ima li ga?

ROS: /r~~~-~-~~=~b/ ~am li g~~_/t l:'!:_~ i panino/ Gdje sam ga

mogao staviti?

GUIL: Nisi ga valjda izgubio?

ROS: Mora da jesam! -

GUIL: udno ~ bio sam uvjeren da ga je dao meni.

/Ros ga pogleda s nadom/
ROS: Moda i jest.

GUIL: Ali,

ini

se, da si ti

maloas

bio sasvim uvjeren da ga

ti nema.
ROS: /estoko/ Ja ga zaista nisam imao i nemam.
GUIL: Ali ako ga je dao meni, nema prije svega nikakva razlo'
ga zato bi ga ti uopce
imao, a u tom

zato

~ie

sluaju

toliku paniku to ga nema.

ROS: /stanka/ Priznajem da je malo zbrkano.

ne

shvaam

l
-93GUIL: Disciplina se

prilino

razlabavila Brod, pa

no,

pa

(OSjeaj osamljenosti i nesigurno~ sve to dovodi do

pdputanja koncentracije. Ne smijemo izgubiti glavu.

Treba
ga

pojaati

uope

sluaju

kontrolu. Sada. Ili si pismo izgubio ili

nisi imao, da bi ga mogao izgubiti u kojem

dao meni, u kojem

sluaju

unutranji dep; u kojem

~

sluaju

ti ga kralj nije ni dao, u kojem

ga je

bih ga ja spremio u moj gornji

sluaju

je /mirno vadi pismo/

pismo ovdje. /Nasmijee se jedan drugome/ Ne smijemo

se vie ovako izgubiti.

/Stanka Roa paljivo uzima pismo/
ROS: I sad kad smo ga nali, zato smo ga zapravo traili?

GUILi /razmilja/ Mislili smo da smo ga izgubili.

neeg?

ROS: Jo zbog

GUIL: Ne.
/Kao ispuhani baloni/
ROS: Nema vi__ae-ni .maJ.c_.napetosti.

~... -

---~

- ----

:
.

l.'

..

GUIL: Kakve napetosti?

ROS: to sam ono posljednje rekao, prije nego smo krenuli?

GUIL: Kad je to bilo?

ROS:

GUIL:

/bespomono/
/skae/

dje

Ne

sjeam

se.

Sve to nema ni glave ni repa! Tako

neemo

nig-

doi.

ROS: /alosno/ ak ni u Englesku. A, i tako u nju ne vjerujem.

GUIL: U to?
ROS: Englesku
.,
GUIL: Misli, samo zavjera kartografa?

-94ROS: Mislim da ne mogu vjeruvati da

postoj~.!

/mirnije/ Nema

nikakve predodbe. Pokuavam zamisliti kako dolazimo,

moda u neku malu luku ceste itelji koji nam po!2azuju put konji na cesti... jaimo moda jedan dan
ili deset dana, a zatim
bi to

logino

trebalo

palaa

ii

i engleski kralj Tako

Ali slika u duhu je potpu-

no prazna. Bjelina. Ne; ne. Mi naprosto klizimo sa zemljopisne karte.

GUIL: Da da /zadirkuje ga/ Ali ti ni u to ne vjeruje

dok se ne dogodi. A sve ovo do sada.se dogodilo. Jel'

tako ili nije?
ROS: Mi plutamo niz vrijeme,

hvatajui

kakve koristi mue biti opeka,

se za slamke. Ali od

ovjeku

koji se davi?

GUIL: Ne gubi hrabrost, nemamo

jo
.
--- - dugo.
ROS: Mogli bismo isto tako biti i mrtvi. Misli li da je moda je smrt jedan ovakav brod?

gue,

GUIL: Ne, ne, ne Smrt je ne, ne Smrt nije.

Shvaa

to hou rei.\~mrt je konana negacija. Ona nije} Ne~biti.

ROS: Ja

Ne moe ne-biti na brodu.

esto

nisam bio na brodu.

GUIL: Ne, ne, ne- ti si bio ne na brodu.

ROS: Da sam bar mrtav. /Procjenjuje dubinu/ Mogao bih se baciti preko palube. To bi im pomrsilo
GUIL: Osim ako upravo s tim ne
ROS: Onda

raunaju.

ostati na palubi. To

/Shvati jalovost

,___

t~ga,

raune.

im pomrsiti

raune.

bijesno/: U redu! Mi ne ispitu-

jeme, mi ne sumnjamo. Mi samo izvravamo. Ali negdje se

mora

povui

--~-"'""'"'~---~---~-

granica, i htio bih molim da se to unese u

-95zapisnik, da se ja ni malo ne pouzdajem u Englesku.

Hvala lijepo. /Razmisli o tome/ A
to

ak

ako je to istina,

biti samo'jo jedna zbrka.

GUIL: N~ shvaam zato.

ROS: /gnjevno/ On nee imati pojma o emu govorimo - to e
mo mu

GUIL:

uope rei?

Rei emo

- Vae

velianstvo,

stigli smol

ROS: /kraljevski/ A tko ste vi?

GUIL: Mi smo Rosenkrantz i Guildenstern.

ROS: /osorno/ Nikad nisam za v:as

uo!

GUIL: Pa nismo mi nita posebno

ROS: /kraljevski i zloudno/ to hoete?

GUIL: Dobili smo upute

ROS: Prvi put za to

ujem

GUIL: /ljutito/ Pusti me da dovrim - /ponizno/ Doli smo iz

Danske.
ROS: I to elite?

GUIL: Mi nita - mi samo dovodimo Hamleta.

ROS: Tko je to?

GUIL: /iritirano/ Za njega ste valjda

ROS: Ah,

uo

uli

sam ja za njega itekako, i ne elim s tim da

imam ikakve veze.

GUIL:

Ali

ROS: Upadate mi ovamo, a da ne kaete ni "s vaim doputenjem",

bar toliko, i

oekujete

od mene da prihvatim svakog

ka, kojega se elite otresti s hrpom

GUIL: Imam pismo

\

/Ros ga zgrabi i

derui

ga, otvori/

nepotvrenih

lua

-96ROS: /poslovno/ Aha aha . da, reklo bi se da ovo potvruje

vau

priu

u cijelosti - ovo je posve nedvosmisle-

na zapovijed danskoga kralja, da zbog nekoliko

tih razloga, koji se
ke, nakon to
Hamletu

tiu

proitam

odsjei

razlii

dobrobiti Danske, a i Engles-

ovo pismo, bez odlaganja dadem

glavu !

/Guil istrgne pismo. Roa mu ga istrgne natrag. Guil ga

sada napola istrgne. Zajedno ga

proitaju

i razdvoje se./

/Oni su nedaleko rampe, gledaju naprijed./

ROS: Sune~ Uskoro e se smraiti.
-----GUIL: Misli?
ROS: Tek .toliko da se neto govori. /Stanka/ Mi smo njegovi
J2ri;i'atelili.
GUIL: Kako zna?
ROS: Od malih nogu, odgojeni smo zajedno s njim.
GUIL:~a.to ima samo njihovu rije.)

ROS: Pa na to se samo i oslanjamo.

GUIL: Pa, jest, tako je; a onda, ipak nije. /Bezbrino/ Gledajmo stvari iz prave perspektive. Pretpostavimo, ako
eli, da ga oni kane ubiti. Pa to, on je
. tan je, smrt nas

ovjek,

smr-

sve po redu, i tako dalje, i tako

eka

dalje, i prema tome on

svakako umrijeti, malo prije

ili malo kasnije. Ili da ppgledamo to s drutvenog stanovita - on je samo

ovjek

medu mnogima, i gubitak nije

niti pretjeran niti nepopravljiv. A opet s druge strane,

to je tako strano na smrti? Sokrat je to tako filozof-.
ski lijepo rekao:

budui

da ne znamo to je smrt, nije

loginoda

je se bojimo. Moda je jako zgodna. Svakako

-97se moe

rei,

za bogobojazna

da je ona

osloboena

ovjeka utoite

od tereta ivota, i

i nagrada. Ili pogledaj

to iz posve drugog kuta; mi smo mali ljudi. Mi ne znamo

kdji se sve tu konci pletu, ni to se sve tu krije ispod
ita, i tako dalje - bilo bi preuzetno od nas da se mijeamo u planove sudbine ili

ak

kralj eva. Sve u svemu,

bilo bi nam puno pametnije, da stvar pustimo na miru.

Spakuj opet pismo - tako -lijepo uredno - eto ga.
primijetiti da je

raspeaeno,

Nee

ako se sve bude odvijalo

onako kako si ti odglumio.

ROS: Ali kakvog to ima smisla?
GUIL: Nemoj upotrebljavati logiku.

ROS: On nam nije nita skrivio.

GUIL: Ni pravdi.

ROS: Strano.
GUIL: Ali moglo je biti jo .:;ore. Ve sam b;.o pomislio da jest.

/Njegovo se olakanje izraava smijehom/

/Hamlet se pojavi iza suncobrana, njima iza lea. Svjetlo je neznatno oslabilo. Hamlet prilazi svjetiljci./
ROS: Poloaj je

znai,

kako ga ja vidim,, ovakav. Nas, Rosen-

krantz i Guildenstern, koji smo od malih nogu s njim

odrasli, probudio je

ovjek

koji je stajao na sedlu,

pozvao nas i mi smc' doli, dobili uputstvo da

to ga grize i da ga

povuemo

iakamo

u zabavu, kao to je na

primjer kazalini komad, koji je naalost - ispalo je

tako - otkazan u

.opoj

konfuziji, i to zbog stanovitih

ni-j~si smisla, koje mi nismo u stanju dokuiti - to

i'

-98je,

izmeu

ostalih razloga,.rezultiralo, izmedu ostalih

rezultata, u estokoj, da ne kaem ubojitoj Hamletovoj

uzrujanosti,. i mi ga sad, kao rezultat svega toga, pratimo', za njegovo vlastito dobro, u Englesku. Dobro. To
nam je sve jasno.
/Hamlet gasi svjetiljku. Pozornica je u potpunoj tami/
" /Tama se pretvara u mjeseinu, na kojoj se Hamlet prikrada Ro( su i Guilu, koji spavaju. On yadi pismo i odnosi ga iza svog
suncobrana. Svjetlo njegove svjetiljke vidi se kroz tkaninu.
Hamlet opet izlazi s pismom, vraa ga, i povlai se-, gasei
1 svjetiljku./
J
~

/Dolazi jutrol

'i /Ros promatra kako svie. iz gledalita. Iza: n,:jega je veseo pri'l zor.

,~

Pod s~day o~~nutim. :mncobr~om. izv~~jen. na .lealjci, zamo:, tan u pokrJ.vac, cJ.ta knJJ.gu,- mozda J. pusJ., SJedJ. Hamlet./

,;~

'

/Ros promatra kako se jutro pretvara u bijelo podne./

.,

<

JJ
~
~

'.,

ROS: Ja nita ne uzimam pod gotovo. /Ustaje. Guil se budi/

Poloaj je dakle, kako ga ja vidim, ovakav. Ono je zapad, osim ako nismo skrenuli na sjever vie nego to je
prirodno, u kojem

sluaju

je

no;

Kralj mi je dao isto

kao i tebi, kralj ti je dao isto ko i meni; kralj meni

uope

nije ;ni dao pismo, kralj je tebi d.ao pismo, a mi

ne znamo to u pismu pie; mi vodimo Hamleta engleskom

kralju, a tko je on to ovisi o tome kad
'
l ~

emo

tamo

stii,

i predajemo pismo, koje' moda ima, a moda nema u sebi

neto to

nas uputiti to da radimo, i ako nema mi

smo gotovi i nemamo nieg vie pred sobom, ako moe biti
da ovjek' nema nita pred sobom. Mogli smo proi jo

__ ,

-99-

gore. Mislim da nismo propustili ni jednu priliku

'

Ne da nam je tko to pomogao. /Ponovo sjedne. Zatim

legnu - isprueni na

lea/

Kad bismo prestali disati,

!nestali bi.
' /Prigueni zvuk blok-flaute. Oni sjednu s nerazmjerno velikim
, zanimanjem/

Evo ga opet.

'

Da, ali to?

/Sluaju glazbu/
GUIL:

/uzbueno/

Iz prazriine,

konano,

neki zvuk dok se na-

lazimo na brodu /kao to je poznato/,

iskljueni

iz rad-

nje /kao to je poznato/, savrena i potpuna tiina vlanog i lijenog zapljuskivanja vode i drvene kripe rebara i

krieva-preki~a

se; to smjesta izaziva pomisao ili

pretpostavku ili nadu, da se neto ima dogoditi; frula

se

uje.

Jedan od mornara

napuio

je usne uz drveni ins-

trument, dok njegovi prsti i palci vladaju, nazovimo to,

oducima, na to

udahnjujui

joj duu, recimo to tako,

svojim ustima, ona, frula prozbori, kako se

rjeitom

li tok

to kae,

glazbom. Ovakva bi stvar mogla izmijeniti cije-

dogaaja.

/Stanka/

Poi

i pogledaj to je.

ROS: Netko svira na frulu.

GUIL: Hajde,

ve

pronai

ga.

ROS: I to onda?
GUIL: Ne znam - moli ga da neto odsvira.
ROS: Zato?
GUIL: Brzn - prije nego prepustimo priliku.

-1001

/Odleti poklopac sa srednje

\
~a Glumca/

bave

i iskrsne iz nje gla-

JtUMAC:

Aha! Svi smo u istom loncu znai! Ili p.a istom brodu.

/Penje se van. Ide uokolo, udara po

bavama/

Svi vani

'l

,j

/Fiziki nemogue, ali glumci izlaze van iz baava. Sa

Gdje smo sad?

~im instrumentima, ali bez kolica. Nekoliko zaveljaja. Osim

-~freda. Prvi glumac je vedar. Rosu:/

tiRos :

Plovimo.

"'~1tUMAC: Jasno, kad jo nismo stigli.

j

',,t.

j
f

,l ROS: Jesmo li dobro zaEnglesku?

l

}LUMAc: Koliko ja vidim, dobro ste. A to se tie Engleske, mi-

'1

slim da nisu

j~o

izbirljivi. Aaal-fredl

/Alfred se pojavi iz Glumeve bave/

;

Dobar momak! Uvijek je _odozdo.

i GUIL: to vi ovdje radite?

ruMAC:

Plovimo. /Drugim glumcima/ U redu - stopite se s pozadinom.

~m,

/Glumci su odjeveni u kostime pantomime Kralj je s kruAlfred kao Kraljica, Trova i dva glumca u platevima/
/Guilu/ Glumci! - previe ugavi da budu putnici, previe lijeni da budu mornari. O neka nitko ne pomisli da
sam j a onakav

WMCI: kakvi su oni, s kim se druim

S kim se\ drui, takav si /S dosadom i

odbojnou/

-101-

j
izmeU

IGLUI1AC: Nestanite! /prolazi

ll
!

njih/ Ti si

:l Alfredu/ Ti si sobarica za ka-

brodski konobar

bine ti si mornar mornar /kod Kralja, stanka/ Ti

\

si'uzurpator.

'i'

/Oni se gube/

lj

/Guilu/ Jel vam drago to nas opet

il

/Trovau/

vidite?/~tanka/

Veo-

ma ste se dobro izvukli iz svega, bar do sada.

GUIL: A vi?

jGLUMAC: U nemilosti smo. Na :je komad uvrijedio Kralja.

j

ij

GUIL: Da.

'GLUMAC: to ete, on sam je drugi mu. Stvarno netaktino.

ROS: Ipak je bio sasvim dobar komad.
GLUMAC: Nismo se jo pravo ni razigrali .;.. prekinuli su nas kad
je tek trebalo postati zanimljivo.
/Podigne pogled prema Hamletu/
E, tako se putuje!
, GUIL: to ste traili tu unutra?

GLUMAC: Skrivali se. /Pokazuje kostime/ Morali smo

semo glavu, u

emu

utei

da spa-

smo se zatekli.

ROS: Slijepi putnici.

GLUMAC: A kako

drukije

I - Nisu nam nita platili, zahvaljujui

okolnostima koje uvijek za dlaku

izmiu

naoj kontroli,

a sav novac koji smo prije imali izgubili smo,

kladei

se na sigurno. ivot je kocka sa strano malim postotkom

vjerojatnosti da

dobiti - kad bi ivot bio oklada,

nitko se ne bi kladio. Jeste li znali da je svaki broj

kad je
\

ROS: Je li?

udvostruen

- paran?

-102-

:GLUMAC: Mi svakoga dana

nauimo

poneto, na svoju tetu. Ali

mi stari tezgaroi guslimo svoje. Znate li to se dogada starim glumcima?

ROS: to?
~

j~LUMAC: Nita. I dalje glume. udite se, a?

l

j GUIL:

.
r

emu?

LUMAC: udite se to nas vidite?

GUIL: Znao sam da jo ne moe biti kraj.

fLUMAC: Dok su svi jo praktiki na nogama. Kako vam stvar iz1

l.,

gleda do sada?

1' GUIL:

Nemamo ba mnogo po

GLUMAC:

Hoete

li

rei

emu

bi se ravnali.

njemu?

ROS: To je moguce.
GUIL: Ali ne bi promijenilo
l

:ill. ta

na stvari.

ROS: Ali je moguce.

GUIL: Besmisleno je.
ROS: Doputeno je.
GUIL: Doputeno, to da. Nisu nam postavili

ogranienja.

Nisu

-;,

nam odredili granice, nisu postavili zapreke. Mi smo

sad, za neko vrijeme, osigurali ili nabasali na svoje
osloboenje,

za

nek~

vrijeme. Spontanost i hir su na

dnevnom redu. Drugi se

kotai okreu,

ali to nije naa

briga. Mi moemo disati. Moemo odahnuti. Moemo raditi

to nam
nam se

~e svia
svia,

bez

i govoriti to nam se
ogranienja.

ROS: U granicama, razumije se.

GUIL: Svakako u granicama.

svia

i kome god

-103-

/Hamlet prilazi rampi i promatra gledalite. Ostali

;ledaju ali ne govore nita. Hamlet buno proisti grlo i
?ljune u publiku. Djeli sekunde kasnije on se pljesne rukom
?O oku i obrie se. Vraa se u pozadinu./
ROS: Konpv.lzija prema filozofskoj introspekCiji njegova je
glavna karakteristika, ako to smijem tako
znai

da je lud. To ne

znai

rei.

ni da nije. Veoma

To ne
esto,

to uope nita ne znai. to moda jest, a moda i nije stanovita vrsta ludila.

JUIL: Zapravo se sve to svodi na simptome. Zakukuljeni odgovori,

mistine

aluzije, mijeanje lica i imena, dokazi-

vanje da je njegov otac zapravo njegova majka i sve

takve stvari nagovjetaju samoubojstva, _zanemarivanje
t_j_~_o,vjebe,

gubitak veselja, pomalo klaustrofobije, da

ne kaemo tlapnje da je
kamila, i kokota, igre

utamnien;
rijei

prizivanje kameleona,

i izigravanja; amnezija,

paranojam miopija; obmane i halucinacije; probadanje

starijih, zlostavljanje roditelja,

vrije:anje

ljubavni-

ce i izlaenje u javnost bez eira - klecavih koljena,

sfrkanih

arapa

je u njegovim

i uzdie kao zaljubljeni kolarac, to

godin~a

zbilja malo previe.

ROS: I razgovara sam sa sobom.

GUIL: I razgovara sam sa sobom.

/Roa i Guil se odmaknu svaki na svoju stranu/
I gdje nas je to sad dovelo?
ROS: Ovo je Glumac.

GUIL: Njegov je komad uvrijedio kralja ROS: - uvrijedio kralja -

-104-

GUIL: - koji zapovijedi da se on uhapsi ROS: - da se uhapsi GUIL:

ali on pobjegne u Englesku -

ROS:
_j

l
j
~
l

to brodom na kojem sretne -

GUIL:

Guildensterna i Rosenkrantza koji vode Hamleta tako:er

ROS: - koji je

uvrijedio kralja -

GUIL: - i ubio Polonija ROS: - uvrijedio kralja na mnoge i razne

naine

J. GUIL:

U Englesku /Stanka/ To je izgleda sve.

i,,

/Ros

ROS:

poskoi/

Pojedinani doga:aji!
doga:ajil

previe

.l

tra~ti

---

/I na tu
povici i

.Izolirani!
---

rije

tranje.

malo
------

Sve to se zbiva su
Sluajni!

Gospode Boe, zar je

povezane radnje?!

napadaju. gusari. To jest:

., prema pozadini. Sudar. Hamlet se

okree

naprijed. Opet sudar. U to vrijeme

etvorica

ka u pozadini. SVa
viu:

Konano!

Na oruje!
Gusari!
Tamo gore!
Tamo dolje!
Evo moga
Na'prijedl

se buka i

izvlai ma

juri prema rampi. Guil, Ros i Glumac izvade

Guil i Glumac

uje

"Gusari"!

SVi na vidiku padnu u paniku Hamlet

pojedinani

maa!

maeve

i po-

i pojure

natrag. Oni se okre-

ve

nastane

opa.pani

juriaju u pozadinu, dok Ros,

-105-

/Sva

etvorica

stignu do gore, ugledaju neto to im

se ne svidi; kolebaju i onda glavom bez obzira uteknu prema

rampi.
Hamlet, koji predvodi,

skae

u lijevu

bavu.

Glumac

skae\u desnu. Rosi Guil u srednju. Svi za sobom zatvaraju

poklopce.
Svjetla se potpuno

dok se zvuk borbe nastavlja.

smrae,

1 Zvuk se postepeno gubi. Svjetla se pale.

j'
/
\

'
l'
'

Srednja
desne

bave

baya 1

gdje su Ros i Guil, nestala je. Poklopac

se oprezno die, i glava Rosa i Guila proviruju.

Podie se poklopac druge

bave,.

Hamletove.Izviri glava

Glumca.
Svi se

meUsobno

ugledaju i zalupe poklopce.

Stanka.
~

'

Poklopci .se oprezno diu./

ROS: /s olakanjem/ Otili su.

/Poinje

se penjati van/

Ovo je bilo za dlaku. Nikad mi mozak nije bre radio.

/Sva su trojica izala. Guil je oprezan i nervozan.
Rosu je uspjeh udario u glavu. Glumac je
jete da

tree bave

flegmatian.

Primi-

uema. Ros se ogledava/

ROS: A gdje je ?
/Glumac skida eir kao na pogrebu/
GLUMAC: Opet jeanom sami - preputeni sebi.

GUIL: /zabrinut/ to time hoe rei? Gdje je on?

GLUMAC : Ode.

GUIL: Ode - kamo?

GLUMAC: Da 1 svako tko ov dj e ni j e pao mrtav, vraki j e s ret an.

-106-

Ako je to prava

~je,

ROS: /ne zavitlava se/ Mrtav?

GLUMAC : Sret an.
ROS:

/o~

zbilja pita/ Je li mrtav?

GLUMAC.: Tko. to zna?

GUIL: /potresen/

Nee.se

vratiti?

GLUMAC: Su.mnj lllll.

ROS:

Znai,

mrtav je Mrtav je, to se nas

GLUMAC: Ili smo mi 1 to se njega

tie.

tie.

/On odlazi na stranu i

sjedne/ Nije ispalo loe, a?

GUIL: /potresen/ Ali ne moe on Mi treba da ga Mi im!llllo
pismo- Mi.idemo u Englesku s pismom za kralja.
ini

GLUMAC: Da, to je,

se, izvan svake sumnje. Ja vam

estitam

na nedvosinislenosti vae situacije.

GUIL: Ali vine

shvaate

ono sadrava mi smo dobili u-

pute Cijela stvar bez njega nema svrhe.

GLUMAC: Gusari se mogu svakom
Oni

~ogoditi.

S!llllo vi

izruite

pismo.

iz Engleske poslati izaslanike da objasne

GUIL: /veoma uznemiren/ Zar V!llll nije jasno - gusari su. nas
ostavili kratkih glava - to jest, rukava - zaribali
su nas, nagusali nasukali /ljutito/ Gusari su nas
ostavili ko ribe na suhom!
l

GLUMAC: /tjei ga/ Ma nije to nita

GUIL: /na rubu suza/ Nita se bez njega

____

nee

GLUMAC: Nita, nita !

~---~_..,............._..

_.....,~""""'-'-~-~-.

GUIL: ~].et nam treba, da bi na-;;-p~stilf})

GLUMAC: Ma nita
GUIL: I sto sad treba da radimo?
v

'

rijeiti

-107-

GLUMAC: Ovo.
/On se okrene, legne, ako tako

hoe.

Ros i Guil svaki

na svoju stranu./
ROS: \Opet spaeni.
GUIL: Spaeni, ali u koju svrhu?
/Ros uzdahne/
ROS: Sunce zalazi. /Stanka/ Uskoro

pasti

no.

/Stanka/

Ako je to zapad. /Stanka/ Osim ako pismo

GUIL: /vikne/ Zaepi! Dosta mi je toga! Zar misli da e nam
sada konverzacija

pomoi?

oajniki

ROS: /uvrijE!:d:em,

pokuava da se dodvori/ Ja se -

ja se kladim za sav novac kojeg imam da je godina mog

roenja

pomnoena s dva - neparni broj.

GUIL: /jaukne/ Ne-eee!

ROS: Tvoga

roenja!

/Guil ga udarcem obarai

GUIL: /Slomljeno/ Mi smo otputovali predaleko, i sada smo
potpuno u vlasti inercije; mi plutamo polako prema
vjenosti,

bez

mogunosti

odgode, bez nade u objanje-

nje~

ROS: Budi sretan - AlD nisi

korist od toga da
digne s tla/
da

s~o

ak

ovjek

Izvui

emo

ni sretan,. kakva je onda

ostane na ivotu? /On se pose ivi i zdravi. Treba valj-

nastaviti dalje.

GUIL: Kamo dalje?

ROS: U Englesku.
GUIL: Englesku. !9. je
\

orsokak!

U nju nisam nikad vjerovao.

-108-

ROS: Mi moramo samo podni2eti svoj izvjetaj, i to je sve.

Jamano.

GUIL: Ja to ne vjerujem - Neka obala, neka luka recimo - i

mi se iskrcamo i zaustavimo nekoga-i pitamo- Gdje je
\
Kralj? I on kae, o, pa samo idite, ovom cestom ravno

i skrenite prvom lijevo i - /bijesno/ Ja u to ni najmanje. ne vjerujem!

ROS: Da, ne
GUIL: Pa
ROS:

ak

zvui

veoma vjerojatno.

i ako mu dodemo licem u lice, to

Rei emo ~

Mi smo

emo rei?

sti~lil

GUIL: /kraljevski/ A tko ste vi?

ROS: Mi smo Guildenstern i Rosenkrantz.
GUIL: Koji je koji?
ROS: Pa, ja'sam- Ti siGUIL: to vi-zapravo hoete?
ROS: Dakle, vodili smo ovamo Hamleta - ali tada su neki
_gusari
GUIL: Nita ne razumijem. Tko su ti ljudi, kakve sve to veze
ima sa mnom? Pali ste ovdje iznebuha, s nekakvom priem

koja nema ni glave ni repa -

ROS: /s pismom/ Imamo pismo GUIL: /zgrabi ga, otvara/ Pismo - da istina. To je
to pismo

/ita/

ve

ne-

"Kako Engleska je saveznik Dan-

ske vjerni i kako, ljubav medu njima poput palme

cvate itakodalje, itakodalje nakon to se upoznate sa sadrajem pisma, da se bez

odgaanja

zbog bilo

kakva razloga, donosioci Rosenkrantz i Guildenstern

sma)m.uti dadu smjesta. -"

-109-

/On ostane bez

rijei.

Roa zgrabi pismo. Guil ga is-

trgne natrag. Roa ga opet napola zgrabi.

Proitaju

ga opet

oi./

i podignu

/Glumac se digne na noge, pristupi svojoj

ri je 1nogom i vikne u nju/
GLUMAC: Nema vie nikog, vi

smee

bavi,

uda-

slaboumno! Sve je gotovo!

/Jedan po jedan glumci izlaze, iz bave - fizika,pe

mogunost- i likuju kao.sluajno prijetei krug oko Rosa i
Guila, koji su jo uvijek uasnuti i kao opinjeni./
ROS: To su nam spremali od
poetka.

Tko bi

/Guil stoji

poetka,

mi-&.1-:i:o:-:a

to veli! Od samog

smo 'tako vaiil ?--...

drhtei. Okree

se

pre~a

glumcima/

GUIL: /prasne/ to tu ekate? U to buljite? /stoji i drhti/

ROS: /blago/
GUIL: /mirno/ Mi smo ti mrtvi. to bi drugo moglo raspriti
sve

guu

guu

tamu, kroz koju smo ovako daleko do-

teturali? /S tjeskobom Glumcu/ Ali zato? /miran, drhtei,

sada i opasan, sposoban na nasilje/ Da nam se na

koncu svejedno

zanijee

objanjenje Da li je zbilja

sve to bilo zbog ovoga? Tko smo mi, da se toliko mnogo

toga ima sabrati na naim malim smrtima ? /prema
Glumcu prijetnja, na rubu

osvetnikog/

Ti si to znav

GLUMAC: To znati, nije nita. Iz iskustva se zna da smrt dolazi

na kraju

veine

stvari

GUIL: /strah, osveta, prezir/ Iz vaeg iskustva! - Glumci!

/zgrabi bode iz Glumeva pojasa i uperi iljak u
Glumev vrat: Glumac se povlai a Guil napreduje, govorei
malo mirnije/:
\

-110-

GUIL: Ja govorim o smrti - a .!9. niste nikad iskusili. I .!9.

ne moe glumiti. Vi umirete

tisuu

prigodnih smrti s

velikim gestama, ali bez onog intenziteta koji izisku\ je ivot i nigdje se niko, pri tom krv ne ohladi.
ete

Jer i u samom trenutku kada umirete vi znate da

se vratiti u

drukijem

eiru. Ali nakon prave smrti

nit~o

se ne die - nema aplauza

neto

odjee

ima samo utnja i

iz staretinarnice, i to je - smrt.

/I on zabode otricu sve do drka. Glumac stoji s golemim stranim oima; zgrabi se za ranu, kad se-otrica povue,
proizyede piskutave plane zvukove i pada na koljena, a zatim
sasvim.
an,

Dok on umire, Guil, ne~rozan, uzb~en, gotovo histeriokree seprema drugim glumcima/

GUIL: Ako mi iniamo sudbinu, tada ju je imao i on - i ako je

ovo naa, tada je ovo njegova - i ako nema objanjenja
za nas neka ga onda ne bude ni za 'njega /Glumci promatraju kako Prvi glumac umire: oni to promatraju s prilino zanimanja. Glumac se konano sasvim smiri.
Kratki trenutak utnje. Tada glumci poinju aplaudirati s iskrenim divljenjem. Glumac se podie, otresajui prainu./
GLUMAC: /skromno/ Ah, nemojte, gospodo, nemojte nje - to je bilo samo profesionalno

ist

neemo

laska-

posao -

/Glumci mu jo uvijek estitaju. Glumac pristupa Guilu,

koji se ukoio na mjestu, drei bode/
GLUMAC: Kako vam se

svidjel~?

/Stanka/ Vidite, u ovakvu vrstu

smrti se zaista vjeruje - jer se

oekuje.

/isprui ruku

da'uzme bode. Guil polako stavi vrak noa na

Glumev

-111-

dlan i pritisne

sjeivo

klizne u drku. Glumac se

nasmijei, uzima bode./

Na trenutak ste pomislili da sam prevario.
\/Ros olakava vlastitu napetost glasnim nervoznim smijehom/
ROS: Oh, veoma dobro! Veoma dnbro! Potpuno me obmanuo - nisi
li i ti pomislio da je - /pljeska/ Bis! Bis!
GLUMAC: /ivne, rairi ruke,

pro~esionalac/

Smrti za svako doba

i svaku priliku! Smrt vjeanjem, smrt u

od suice, klanja,

smaknua,

grevima,

smrt

davljenja i slabe ishrane

-1 Dvostruke smrti u dvobojima -I Pokaite im! Pokaite

im razliku
:enog

izme:u

starog miranta kao to sam ja i uro-

genija -

/Rosov smijeh i aplauz se nastavlja, povezujui niz

smrti i raznih poloaja, koje Prvi glumac organizira najveom brzinom:
Alfred jo uvijek u kostimu Kraljice, umire od otrova.
Prvi glumac maem ubija "Kralja", i maem se bori s etvrtim
glumcem, zadajui mu ranu i sam ranjen; dva posljednja glumca, dva "Uhode", odjevena u iste kapute kao Rosi Guil bivaju probodeni bodeom, kao prije. To sve prati Rosov smijeh i
Glumevo grevito vikanje, greviti lave od "Krvoprolie
. "
po t ocJ.ma
Svjetlo polako gasne iznad smrti, koje se odvijaju u
pozadini desno.
/UmiruimeU umiru{ma- tragino;

romantino/ I

tako

ovo svrava - svi to dobro znaju; svjetlo se sa ivotom

gasi, i kada dede zima vaim godinama, tamo se rano
sputa
\

,,

-112-

GUIL: /umoran, iscrpljen ali na rubu nestrpljenja/ Ne, ne,

slino

ne Nita

Smrt nije

romantina

smrt

nije nita smrt je ona nije.

sutnosti 1 nita drugo beskrajno vrijeme

nevraanja

Pukotina koju ne moe vidjeti, a kada vjetar kroz

.,

uje

nju pue, ne

_;;

ni zvuka

/SVjetlo se u pozadini ugasilo. Vide se samo Ros i

Guil, dokRosovo pljeskanje ne zamre .u tiini/
/Sts:Dka/...
'.
.
"' , ..
_,

-, ..

...

-:

ROS: I to iJe dakle to.

GUIL: Gdje sino. pogrijeili? Kad smo se ukrcali na brod. Brodovi su:.:greka, morali smo na to misliti. Mi ne moemo
'

kretati, jasno, mijenjati pravac, krivudati, ali je

Iia.e kretanje sadrano unutar

veega,

koje nas nosi

neumoljivo sa sobom poput vjetra i suruje

/Podie pogled, lice mu se vidi u preostalom svjetlu/
emu je sve ovo bilo? I kada je to poelo? Jesmo li

pali ili su nas gurnuli? Ili je

prije nego je
/Ros se

pomie

poelo?

ve

bilo prekasno i

malo natrag, prema tami/

ROS: Ide li?

GUIL: /pra.sne/ Nismo nita skrivili! Nismo nikome nanijeli
zla. Jesmo li?
ROS: Ne

sjeam

se.

/Okree

se naprijed i pogleda van/ Sunce

zalazi. Ili zemlja izlazi, kako kae teorija koja je

\

sada u modi.

--=r

-rs~

~~-

XdL.~u_

-113GUIL: Mogli bismo naprosto ostati ovdje, to veli?

ROS:

/okree

se opet u pozadinu/ Kao da to nije svejedno.

/Reft 11lazi u -t~~ i nest~j~) Guil to ne primjeuje/

-- . "--- ----- ..
..
GUIL: Hqu rei, nee nitko doi da nas na silu odvue. Mo---------~-----

rat

naprosto da nas

ekaju.

Mi smo jo uvijek mla-

di sposobni Pred nama su godine i godine

/potrai Rosa i ustanovi da je sam.
divlje

Skoi

na noge i

povie/:

Rosen-l Guilden -l /Stanka. On se pribere/ Kad je tako,

u redu onda. Meni je svejedno. Meni je dosta. Sada mi
/Kree u

je lake.

pozadinu/ Sada me vidi, a sad me -

/i nestaje iz vida/
/Smjesta se cijela pozornica rasvijetli,

otkrivajui

pozadini, araniran u'priblinim poloajima koje su glumci

maloas

ta~au

zauzeli,

dvo1a i leeva, to je posljedil,ia

scena Hamleta/
/To jest: Kralj, Kraljica, Laert i Hamlet, svi su mrtvi/ Horacio dri Hamleta, .Fortinbras je isto tu. Kao i poslanici iz Engleske/
I.POSLANIK: Jezovit je to pogled! Prekasno
Iz Engleske smo gle.se donijeli,
Jer uho

~oje

bi nas moralo

Da slua, gluho je i ne moe

Da

uje,

I kako

kao svren mu je nalog

ve

su mrtvi Rosenrxantz

'~

..

".,

........

~-

-114-

/Stanka/
l.POSLANIK: c-c-e.
2.POSLANIK: Ba tako.
l.POsL1NIK: Uasna stvar.
2.POSLANIK:

/pogleda u pravcu leina koje donose/

etvero... kao nita.

l.POSLANIK: SVe u svemu est.
2.POSLANIK: Sedam.
l.POSLANIK: Ne - est.
2.POSLANIK: Kralj~ Kraljica, Hamlet, Laert, Ro~enkrantz, Guildenstern i Polonije. El_edam.
l.POSLANIK: I

Ofelija.(~~-
,_...---

2.POSLANIK: Kralj' Kraljica, Hamlet, Laert, Rosenkrantz, Guildenstern, Polonije, Ofelija.' Osam.
/Oni klimaju i tresu glavama/
/osvre

ovjek

ovjek

se/ Eto

naprosto ne zna to da

/Iz vana se uje vika i ~upa, recimo, kao da neki

udara akom po drvenim vratima i nerazgovjetno vie dva

imena.
Poslanici se
l.POSLANIK: Bolje

poi

meusobno

pogledaju./

i pogledaj o

emu

se radi

/Drugi kimne glavom. Obojica odlaze.

Iz-daljine se

melodija

uje

Svjetlo je sve

jae,

glazbe.

dok nije sjajno kao svjetlo na

praznoj pozornici./
T H E

glumake

E N D