Lilijan Helman

Skakavci
Prevod: Jelisaveta Markovi LICA: (Po redu njihova izlaska na pozornicu) ADDIE (Edi) Crnkinja, dadilja Aleksandrina CAL (Kel) Crnac, sluga BIRDIE HUBBARD (Berdi Haberd) OSCAR HUBBARD (Oskar Haberd) njen mu LEO HUBBARD (Lio Haberd) njihov sin REGINA GIDDENS (Regina Gidenz) sestra Oskara i Bena WILLIAM MARSHALL (Viljem Maral) iz Chicaga (ikaga) BENJAMIN (Bendemin) Ben Hubbard ALEXANDRA GIDDENS (Aleksandra Gidenz) ki Regine HORACE GIDDENS (Horas Gidenz) mu Regine Dogaa se u hallu Giddensove kue u jednom malom gradu na krajnjem jugu SAD Prvi in: Proljee 1900. godine, uvee Drugi in: Nedjelju dana kasnije, rano izjutra Trei in: Poslije petnaest dana, predvee IN I POZORNICA: Hall Giddensove kue, u jednom malom gradu na krajnjem jugu SAD, u proljee 1900. U dnu pozornice stepenice koje vode na gornji kat. U dnu desno dvokrilna vrata koja vode u blagovaonicu. Kad su ta vrata otvorena, vidi se dio blagovaonice i namjetaj u njoj. U dnu lijevo ulaz u hall s vjealicom i stalkom za kiobrane. Na lijevom zidu dva velika prozora s ipkanim zavjesama. Izmeu prozora kamin. Pored desnoga zida velihi klavir sa stolicom. Naprijed desno kanape s visokim naslonom, vei sto, naslonja. Prema kaminu, naprijed lijevo, manji kanape, sto i naslonja. U dnu sobe vei sto s dvije stolice. Sobu osvjetljavaju veliki luster sa stropa, i arene porcelanske lampe na petroleum na kaminu (dvije), na klaviru i na stolu u dnu. Soba je lijepa, namjetaj skupocjen, ali ne pokazuje nikakav naroiti ukus. Kad se zavjesa digne: ADDIE, visoka, ista Crnkinja od 55 godina zatvara prozore lijevo. Iza zatvorenih vrata blagovaonice uju se glasovi. Poslije jednog trenutka, kroz vrata u dnu lijevo ulazi CAL, sredovjean Crnac nosei sluavnik s 10 aa i bocom portovina. ADDIE se okree, prihvata sluavnik od njega, sputa ga na sto u dnu, rasporeduje ae. ADDIE: (Pokazuje na bocu) Jesi li ti pri sebi? CAL: Jesam, lijepa gospo, jesam. Gospoa Regina mi je rekla da iznesem tu bocu, (pokazuje bocu) ba tu bocu, u ast uvaenoga gosta. A kad gospoa Regina tako mijenja svoje zapovijedi, moe se kladiti u deseticu da za to ima razloga. ADDIE: (Pokazuje na blagovaonicu - ne gledajui) Idi. Trait e te. (Ureuje ae i toi vino)

CAL: (Gleda u Addie dok ova brie ae) Gospoica Zan se dvaput posluila sladoleom i rekla je tome uvaenom gostu, rekla mu je da nitko na cijelom jugu (prilazi joj) ne umije spraviti sladoled tako kao ti. ADDIE: (Smijei se, zadovoljna) Tako je kazala? Dobro, reci Belli da joj ostavi malo sladoleda. Ona voli jesti sladoled prije spavanja. Neka joj ostavi i nekoliko kolaia, ona to voli BIRDIE HUBBARD: otvara vrata na blagovaonici i brzo ih ponovo zatvara. Birdie je zena oko 40 godina, ima lijepo, njegovano, uvelo liee. Njeni pokreti su obino nervozni i neodluni, ali sad, had utri u sobu, vesela je i razdragana. (CAL se okree njoj) BIRDIE: O, Cal. (Zatvori vrata) Poljite koga od posluge iz kuhinje mojoj kui. Neka pogleda u ladicu mojeg pisaeg stola i - (Prilazi naslonu stolice desno od ADDIE) Addie, veera je izvrsna. Dobra kako samo moe biti. ADDIE: Veeras ste vrlo lijepi, gospoo Birdie, i mladi. BIRDIE: (Smije se) Ja, mlaa! (Okree se ponovo CALU) Ili jo bolje, naite Simona i recite mu neka ode on. Neka pogleda u moj pisai sto, u lijevu ladicu, i neka odmah donese ovamo moj muziki album. Gospodin Marshall veoma eli da ga vidi zbog svoga oca i zbog opere u Chicagu. (ADDIE) Gospodin Marshall je tako uglaen ovjek, lijepo odgojen i kulturan, i ja sam mu priala kako su moja mama i tata imali obiaj da odlaze u Evropu radi muzike - (Smije se. ADDIE) Zamislite, ii ak u Evropu samo da se uje muzika. Zar to ne bi bilo divno, Addie? Sjedite tako i sluate i - (Okree se i polazi za jedan korak CALU) Lijeva ladica, Cal. Recite mu to dvaput, jer je on zaboravan. I recite mu neka pazi da nita ne ispane iz albuma, i neka ga donese pravo ovamo kad se vrati. (OSCAR HUBBARD otvori i brzo zatvori za sobom vrata na blagovaonici. Njemu je blizu 50 godina) CAL: Hou, gospoo. Samo Simon ne e to zapamtiti. (Polazi vratima lijevo) A ja u mu rei. BIRDIE: Lijeva ladica, Cal, i recite mu da donese plavu knjigu i OSCAR: (Otro) Birdie! BIRDIE: (Okree se nervozno) O, Oscare. Sad ba aljem Simona po svoj muziki album. OSCAR: (CALU koji je zastao na vratima da uje) Nije potrebno ii po album. Gospoa Birdie se predomislila. BIRDIE: Ali, Oscare, ja sam zaista obeala g. Marshallu. Ja - (CAL ih pogleda, izlazi lijevo) OSCAR: Zato naputa stol i trkara kojekuda kao neko derite? (ADDIE obilazi oko sofe, prilazi prvom prozoru, zatvara ga) BIRDIE: (Pokuavajui da bude vesela) Ali, Oscare, g. Marshall je naroito naglasio kako zeli da vidi moj album. Ja sam mu priala kako se mama vidjela onda s Wagnerom i kako joj je ga Wagner dala onaj potpisan program i onu veliku sliku. (Oscar ide sredini pozornice) G. Marshall eli da vidi to. (BIRDIE ide k njemu) Jako, jako eli. Mi smo tako lijepo razgovarali i OSCAR: (Prilazi joj) Brbljala si kao svraka. ovjek nije mogao da doe do rijei od tebe. A on zacijelo nije doao na jug zato da mu ti dosauje. (Okree se od nje, prelazi na desnu stranu) BIRDIE: (Brzo, uvrijeena) Njemu nije bilo dosadno. Ne vjerujem da mu je bilo dosadno. On je vrlo lijepo odgojen, kulturan gospodin. (Viim glasom) Ja to prosto ne

vjerujem. (ADDIE se ponovo okree sofi, obilazi je) Ti uvijek tako govori kad se ja lijepo zabavljam. OSCAR: (Okree se njoj, otro) Pila si mnogo vina. Pazi na sebe. BIRDIE: (Trgne se, samo to ne zaplae, razdraeno) to ja inim? Ne inim nita. (ADDIE je obila sofu) to inim? OSCAR: (Prilazi joj za jedan korak, kroz zube) Rekao sam ti da pazi na sebe. Prestani da se ponaa kao neka luda. (ADDIE prilazi drugom prozoru, zatvara ga) BIRDIE: (Okree se njemu, mirno) Ne vjerujem da mu je bilo dosadno. Prosto ne vjerujem. Neki ljudi vole muziku i vole da govore o njoj. (LEO dolazi iz blagovaonice. Regina u blagovaonici povlai uzicu od zvonca) To je sve to sam uinila. (LEO HUBBARD dolazi iz blagovaonice urno. To je mladi od 20 godina, ljepukast) LEO: Mama! (BIRDIE se naglo okree njemu) Tata. Evo dolaze. OSCAR: (Tiho, prilazei BIRDIE) Sjedi, Birdie. Sjedi sad. (OSCAR prelazi lijevo. LEO prilazi klaviru desno. BIRDIE sjedne na naslonja u sredini lijevo, saginje glavu kao da hoe da sakrije lice. CAL otvara irom vrata na blagovaonici. Vidimo kako tamo ustaju od stola. REGINA GIDDENS ulazi s WILLIAMOM MARSHALLOM. REGINA je lijepa ena od 40 godina. MARSHALLU je 45, prijatne je vanjtine, pun samopouzdanja. Iza njih dolazi ALEXANDRA GIDDENS, vrlo lijepa sedamnaestgodinja djevojka, njena izgleda. Za njom ide BENJAMIN HUBBARD, 55 godina, iroka vesela lica i ustrih pokreta kakvi se esto viaju kod krupnih ljudi. REGINA, poslije otrog pogleda na BIRDIE i OSCARA, prilazi sofi desno. MARSHALL stane kod stolice u sredini desno. ALEXANDRA prilazi sofi lijevo i sjedne) REGINA: G. Marshalle, ja mislim da biste vi htjeli da me utjeite. Chicago moe biti najbuniji i najprljaviji grad na svijetu, ali ja bih ipak vie voljela to nego topot naih konja i miris naih azaleja. Voljela bih da vidim mnogo svijeta, kazalita, i lijepe ene (REGINA sjedne na sofu, smijei se na MARSHALLA i pokazuje mu da sjedne do nje) Vrlo lijepe ene, g. Marshalle, zar ne? (BEN prilazi naslonu kanapea lijevo) MARSHALL: (Prilazi sofi desno) U Chicagu! O, da, ima ih. Ali vam mogu rei ovo: Nikad u Chicagu nisam veerao s tri ovako lijepe gospoe. (Sjedne na sofu desno od REGINE. ADDIE prilazi stolu u dnu, uzima bocu sa sluavnika i sputa je na sto, slui vinom) BEN: (Stane na sredinu pozornice, odobrava glavom) Priroda je milostiva prema naim enama na jugu. LEO: (Izlazi na sredinu, smije se) Ali radi gospoa treba otii u Mobile, gospodine. Vrlo su elegantne, svjetske dame, zaista. (ADDIE slui REGINU koja prua au MARSHALLU, a zatim uzima drugu za sebe) BEN: (Gleda u LEA, vrlo znaajno) Svjetske, je li? Rekao si svjetske? (ADDIE slui BENA) OSCAR: (Otro, LEU) Tvoj stric Ben hoe da kae kako rije svjetska ne oznaava ljepotu kod jedne ene. LEO: (Stane iza sofe lijevo. Brzo) Razumije se, strie Ben. Ja nisam mislio - (BEN prelazi desno naslonjau u sredini, sjedne) MARSHALL: Va porto je odlian, gospoo Giddens. (ADDIE slui BIRDIE hoja primijeti da OSCAR gleda u nju, i odbija da se poslui) REGINA: Hvala vam, g. Marshalle. Ovu bocu smo uvali u nadi da emo je otvoriti upravo za vas.

ALEXANDRA: (Kad joj ADDIE pride sa sluavnikom) O, Addie. Smijem li zaista? ADDIE: Bolje pitaj mamu. ALEXANDRA: Smijem li, mama? REGINA: (Odobrava glavom, smijei se) U ast g. Marshalla. ALEXANDRA: (Smijei se) G. Marshalle, ovo e mi biti prvi put da okusim portovino. (ADDIE slui LEA) MARSHALL: (Naginje se naprijed) Nitko nije prvi put okusio portovino bolje od ovoga. (Die svoju au da nazdravi; ona die svoju, piju oboje. Sjednu ponovo. Svi se meusobno gledaju, smijee se. ADDIE prilazi OSCARU lijevo, slui ga) Dakle, ja mislim da je to tono, go Giddens. (OSCAR prelazi u sredinu desno) REGINA: to je tono? (ADDIE prilazi stolu u dnu, stavlja sluavnik na sto, zatim izlazi lijevo) MARSHALL: Da vi junjaci imate jedinstven poloaj u Americi. Vi ivite bolje od nas ostalih, bolje jedete, bolje pijete. Ja se udim to nalazite vremena, ili to elite da naete vremena da se bavite poslovima. BEN: (Smije se) Mnogi junjaci ga ne nalaze. MARSHALL: ivite li vi svi zajedno ovdje? REGINA: Ovdje sa mnom! (Smije se) O, ne. Moj brat Ben stanuje u kui do ove. Moj brat Oscar i njegova porodica imaju kuu tu blizu, na trgu. BEN: (Naginje se naprijed) Ali smo svi jako vezani jedni za druge. Uvijek smo bili takvi. MARSHALL: To je vrlo prijatno. Biti uvijek zajedno da bi se ivjelo istim ivotom. Moja porodica ne ostaje dugo na jednom mjestu. Moja djeca skoro nikad ne dolaze kui. Zimi su u koli; ljeti idu u Evropu sa svojom majkom - (BEN se zavaljuje u stolicu) REGINA: (enjivo) O, da. ak i mi ovdje itamo o gi Marshall u Drutvenim vijestima. .. MARSHALL: Tako je. Ona mnogo putuje. A vi ovdje radite svi zajedno? Sinovi Hubbard? BEN: (Pokazuje na OSCARA) Oscar i ja. (Pokazuje na REGINU) Mu moje sestre je bankar. MARSHALL: (Pogleda u REGINU, iznenaen) O! REGINA: Meni je tako ao to moj mu nije ovdje da se upozna s vama. On je bio teko bolestan. Sad je u sanatorijumu Johnsa Hopkinsa. Ali e se skoro vratiti. Mislimo da mu je sad bolje. LEO: (Prilazi naslonu stolice u sredini lijevo) Ja radim za tetka Horaca. (REGINA pogleda u njega) Hou da kaem kako radim za tetka Horaca u njegovoj banci. Pazim na sve u njegovu odsustvu. REGINA: (Smijei se) Zaista, Leo? BEN: (Pogleda u njega, zatim u MARSHALLA) Skromnost kod mladia je isto toliko lijepa koliko je rijetka. (Ponovo pogleda u LEA) OSCAR: (LEU) Tvoj stric hoe da kae kako mlad ovjek treba da govori skromnije. LEO: (Brzo, stupa za jedan korak blie BENU) O, nisam mislio, gospodine MARSHALL: O, go Hubbard. Gdje je taj Wagnerov potpis koji ste obeali da mi pokaete? Moj vlak polazi kroz koji as. (LEO ide stolu u dnu sobe, nalijeva svoju au) BIRDIE: Wagnerov potpis? O, da. Zaista, g. Marshalle, ja nisam mislila da onoliko govorim o tome. Zaista, ja - (Nervozno, gledajui u OSCARA) Morate me izviniti. Nisam ga dobavila, zato to ja - ja - zato to me boli glava i -

OSCAR: Moja ena je prava rtva glavobolje. (Prelazi na desnu stranu i stane iznad kanapea desno) REGINA: (Brzo) G. Marshall je za veerom rekao kako bi volio da mu neto odsvira, Alexandra, ALEXANDRA: (Koja je pogledala u BIRDIE) Ja ne sviram dobro, gospodine. Moja ujna svira. Svira izvanredno. Ona je moja uiteljica. (Ustaje. ivo) Moemo li da sviramo etvororuno? Moemo li, mama? BIRDIE: (Hvata ALEXANDRU za ruku) Hvala ti, mila. Ali mene boli glava sad. Ja OSCAR: (Otro) Nemoj biti uporna, Birdie. G. Marshall eli da svira. MARSHALL: elim, zaista. Ako vaa glavobolja nije BIRDIE: (Ustee se, zatim ustaje, zadovoljna) Drage volje, gospodine. Drage volje. (Ona i ALEXANDRA prilaze klaviru. AEXANDRA prinosi stolicu iz ugla lijevo klaviru, za sebe. BIRDIE pomie klavirsku stolicu desno, zatim uzima note s klavira. Dogovaraju se poluglasno za trenutak, zatim prevru listove. OSCAR lagano prelazi lijevo, stolici u sredini) MARSHALL: Vrijedno je vidjeti kako ste se vi, aristokrati s juga, odrali. Odrali ste sebe i odrali ono to je bilo vae. BEN: Vi se varate, gospodine. Aristokrati s juga nisu odrali ni sebe ni ono to je bilo njihovo. MARSHALL: (Smije se, pokazujui sobu) Zar vi ovo ne nazivate odravati svoje? (OSCAR sjedne na stolicu u sredini lijevo) BEN: Ali mi nismo aristokrati. (LEO lagano prelazi desno dolje - slua. BEN pokazuje na BIRDIE kod klavira) ena naega brata je jedina meu nama koja pripada junoj aristokraciji. (BIRDIE je izabrala to e svirati. Otvara svezak dok ALEXANDRA sjedne. Zaustavljaju je rijei ena nasega brata, pogleda u BENA. ALEXANDRA gleda u nju) MARSHALL: (Smijei se) Moja obavjetenja glase da vaa porodica ivi ovdje, stalno, od starine. (BIRDIE se ponovo okree i prevre listove) OSCAR: Tako je. Jo od vremena naeg pradjeda. BEN: (Smijei se) Koji nije bio aristokrat kao Birdin pradjed. MARSHALL: (Prilino otro) Vi se jako razlikujete. (BIRDIE je nala stranu, i pogleda ponovo na njih kod rijei kao Birdien pradjed. ALEXANDRA okree malko glavu njima. BIRDIE se ponovo okree notama. LEO stoji desno u dnu pozornice) BEN: O da, razlikovali smo se. I to veoma. (Naginje se naprijed, povjerljivo) Uzmite samo Birdinu porodicu. Kad se moj pradjed doselio ovamo, oni su bili najotmjeniji vlasnici plantaa u ovoj dravi. (BIRDIE gleda u njih. ALEXANDRA gleda u nju, hvata je za ruku, tape je po ruci) LEO: (Prilazi MARSHALLU. Ponosno) Djed moje majke bio je guverner ove drave prije graanskog rata. (BIRDIE se ponovo okree ALEXANDRI) OSOAR: Oni su bili vlasnici plantae, Lionnet. Moda ste uli o tome, gospodine? MARSHALL: (Smije se) Ne. Nisam nikad uo ni o em drugom do o radnikim kuama na jezeru i o tvornici pamuka. BEN: Lionnet je u svoje vrijeme bio najbolja zemlja za pamuk na cijelome jugu. On nam i danas daje obilnu berbu. (Zavaljuje se u stolici) A, to su bili slavni dani za taj svijet ak i u doba kojeg ja mogu da se sjetim. Imali su sve to je najbolje. (BIRDIE se okree njima) Haljine iz Pariza, putovanja u Evropu, konje kakve danas ne moete odgajati,

Crnce gotove da potre na svaki njihov mig BIRDIE: (Naglo) Mi smo bili dobri prema naoj posluzi. To je svatko znao. Bili smo prema njima bolji nego (MARSHALL pogleda u BIRDIE) REGINA: (Pogleda brzo u MARSHALLA, zatim u BIRDIE) Ali, Birdie. Vi ne svirate. (MARSHALL radoznalo gleda u BIRDIE) BEN: Ali kad je nastao rat, ta lijepa gospoa pojahae konje i ostavie pamuk, i ene, da propadnu. BIRDIE: Moj otac je poginuo u ratu. On je bio divan vojnik, g. Marshalle. Divan ovjek. REGINA: O, zacijelo, Birdie. Slavan vojnik. BEN: (BIRDIE) Ali ja ne priam g. Marshallu o tome. (MARSHALLU) Dakle, gospodine, rat se svrava. (BIRDIE se vraa klaviru, stavlja note na naslon, sjedne i sprema se da svira) Lionnet je na rubu propasti, i sinovi ga upropauju sasvim. A takvih kao oni bilo je na hiljade. Zato? (Naginje se naprijed) Zato to aristokrat s juga ne zna da se prilagodi prilikama. Suvie je otmjen da bi to pokuao. MARSHALL: Ponekad je teko priviknuti se na nov nain ivota. (BIRDIE i ALEXANDRA poinju svirati. MARSHALL se naginje naprijed, slua) BEN: Moe biti, moe biti. (Svi sluaju muziku. On uvia da MARSHALL prati musiku. Ljutito, okree se BIRDIE i ALEXANDRI za Uavirom, a zatim ponovo MARSHALLU) Imate pravo, g. Marshalle. Teko je priviknuti se novom nainu ivota. Ali se moda upravo zato i isplauje. Na djed i na otac privikavaju se novom nainu i ue kako se izvlai korist od toga. Oni rade. (Smijei se neprijatno) Oni trguju. Sinovi Hubbard, trgovina na veliko. Drugi, Birdina porodica na primjer, gledaju na njih s visine. (Zavaljuje se ugodno u naslonja) Da skratim priu, Lionnet pripada sad nama. (BIRDIE prestaje da svira i okree se njima) Ima dvadeset godina kako smo mi uzeli njihovu zemlju, njihov pamuk i njihovu ker. (BIRDIE se dize i staje ukoeno kod klavira. MARSHALL, koji je paljivo gledao u nju, ustaje) MARSHALL: Mogu li vam donijeti au vina, gospoo Hubbard! BIRDIE: (Blago) Ne, hvala vam, gospodine. Vi ste vrlo ljubazni. (Okree se i sjedne. ALEXANDRA pokuava da je ublai i poziva je da sviraju dalje. Ona mimikom pokazuje da ne moe i da ALEXANDRA svira sama) REGINA: (Otro, BENU) Ti dosauje g. Marshallu tim starim porodinim priama. BEN: Nadam se da ne. Nadam se da ne. Pokuavam da obavijestim o jednoj vanoj stvari - (Klanja se MARSHALLU) naeg budueg ortaka. (MARSHALL sjedne) OSCAR: (MARSHALLU) Moj brat govori uvijek da su se ljudi kao mi muili i borili se da bi prenijeli u nae krajeve neto od blagostanja vaih krajeva. BEN: Neki nazivaju to patriotizmom. REGINA: (Smije se veselo) Nadam se da ne smatrate moju brau za suvie nametljive, g. Marshalle. Meni se ini da oni misle kako je vrijeme da mi gospoe ostavimo gospou da razgovaraju o poslovima. MARSHALL: (Brzo) To nikako. Mi smo sve ugovorili danas poslije podne. (ALEXANDRA poinje da svira, sama. MASHALL pogleda na svoj sat) Meni ostaje samo jo nekoliko minuta do polaska na vlak. (Smijei se na nju) I polaem na to da ih provedem s vama. REGINA: I s jo jednom aom vina. MARAL: Hvala vam. (REGINA ga pogleda, nasmijei se, ustaje, uzima njegovu au i

prilazi stolu u dnu sobe. MARSHALL ustane kad i ona, potom sjedne) BEN: (REGINI had prode pored njega) Moja sestra ima pravo. (MARSHALLU) Ja sam prost ovjek i trudim se da kazujem proste stvari. (Naginje se naprijed) ovjek se ne bavi poslovima samo radi onoga to e zaraditi. Posao mu mora donijeti neto i za ovdje. (Prinosi ruku grudima. REGINA puni MARSHALLOVU au) To je istina koliko za Crnca koji bere pamuk za 25 para dnevno, toliko i za vas i za mene. (REGINA pruza au MARSHALLU, zatim sjedne) Ako ne dobije nita, on e paljivo brati pamuk. (Zavaljuje se u stolici) Novac nije sve. Daleko od toga. MARSHALL: Tako! A ja sam uvijek mislio da novac znai mnogo. (Pije) REGINA: Tako sam mislila i ja, g. Marshalle. MARSHALL: (Naginje se naprijed. aljivo, ali znaajno) Sad ne treba da me uvjeravate kako ste vi ljudi stvoreni za taj posao. Ja danas ne bih bio ovdje da me vi niste uvjerili u to jo prije est mjeseci. Vi hoete da tvornica bude ovdje, a i ja hou da da bude ovdje. Nije moje da istraujem zato vi elite da... BEN: Da maina doe pamuku, a ne pamuk maini. MARSHALL: (Raspoloeno) Vi se zgodno izraavate, Hubbarde. Dakle, ma koliko da su vai razlozi krupni, moji su prosti: (LEO ide stolu u dnu sobe - toi vino) Ja hou da zaradim novaca, i vjerujem da u ih zaraditi s vama. (Kako bi BEN htio da progovori, on se smijei i nastavlja) Na svaki nain nemam nita protiv uzvienih razloga. Oni su veoma vani u poslovima. Lijepo je imati ortake koji se tako strogo pridravaju Kristova uenja. (Ustaje) A sad moram poi na vlak. (Sputa au na sto. Ustaju svi osim BIRDIE. ALEXANDRA prestaje da svira) REGINA: ao mi je to ne ostajete due s nama, g. Marshalle; ali ete vi doi ponovo, kad god zaelite. BEN: (Okree se LEU, pokazujui bocu) Napuni ae, mladiu, napuni ae. (LEO puni ae redom svima dok BEN govori) Mi na jugu, gospodine, imamo udan obiaj. Ispijamo posljednju au kao zdravicu. Time dokazujemo da junjak stoji vrsto na nogama i onda kad ispija posljednju au. (Die svoju au) Henry Frick, va Henry Frick je rekao, eljeznice su isto to i Rembrandtove slike za investiciju. A ja kaem, Tvornice pamuka na jugu e biti isto to i Rembrandtove slike za investiciju. I zato napijam ovu zdravicu firmi Sinovi Hubbard i Marshall, tvornica pamune robe, i njenome dugom i sretnom radu. (Svi diu ae. MARSHALL ih gleda, zainteresiran. Potom i on digne svoju au, smijei se) OSCAR: Djeca e vas odvesti na stanicu. (Ide stolu u dnu sobe - sputa au na sto) Leo! Alexandra! Vi ete odvesti g. Marshalla. LEO: (eljno, gleda u BENA koji odobrava glavom) Da, gospodine. (MARSHALLU) Stric BEN mi ne doputa esto da tjeram njegove konje. A konji su mu krasni. (Okree se vratima) Hajde, Zan. (Izlazi) ALEXANDRA: (Prilazi BENU) Mogu li ja da tjeram konje veeras, ujae Ben, molim vas? Voljela bih i BEN: (Vrti glavom, smije se) U veernjoj haljini? A, ne, mila. ALEXANDRA: Ali Leo, uvijek - (Prekida se, izlazi brzo) REGINA: Nije mi milo da vam kaem zbogom, g. Marshalle. MARSHALL: Onda neemo rei zbogom. Vi ste obeali da ete doi i dopustiti mi da vam pokaem Chicago. Obeavate li to ponovo? REGINA: (Gleda u njega dok joj on stee ruku) Obeavam ponovo. (BEN polazi u

trijem) MARSHALL: (Ponovo joj stee ruku, zatim prilazi BIRDIE) Zbogom, go Hubbard. (BIRDIE ustaje, staje na sredinu) BIRDIE: (Stidljivo, s ljupkou i dostojanstvom) Zbogom, gospodine. (On se klanja, polazi vratima. REGINA izlazi na sredinu) MARSHALL: (Prolazei pored REGINE) Sjeajte se. REGINA: Hou. OSCAR: Mi emo vas otpratiti do kola. (MARSHALL izlazi, a za njim OSCAR. Za sekundu REGINA i BIRDIE stoje gledajui za njima. Zatim REGINA digne ruke u vis i nasmije se, sretna) REGINA: Vidi, Birdie, to je ovjek koji je otvorio vrata nae budunosti. BIRDIE: (Iznenaena tim neobinim povjerenjem) to? REGINA: (Okree se njoj) Nae budunosti. Tvoje i moje, Benove i Oscarove, djeje (Gleda u BIRDINO zaueno lice, smije se) Nae budunosti! (Poslije jedne sekunde prelazi lijevo k BIRDIE) Ti si vrlo lijepo izgledala za veerom, Birdie. G. Marshall je zacijelo mislio tako. BIRDIE: (Zadovoljna) Regina, misli li to zaista? REGINA: Zar ti ne vidi kad se nekome svia? BIRDIE: Oscar kae da sam bila dosadna g. Marshallu (Zatim mirno) Ali on se divio tebi. Tako mi je rekao. REGINA: to je rekao? BIRDIE: Rekao mi je, Nadam se da e vaa zaova doi u Chicago. Chicago e biti pred njenim nogama. Rekao je da e se gospoe klanjati tvojem dranju, a gospoda tvojoj ljepoti. REGINA: (Prelazi desno sofi) Tako je rekao? On izgleda osamljen ovjek. Zamisli samo, biti osamljen pored toiikog novca. Meni se ini da on ne voli svoju enu. BIRDIE: Ne voli svoju enu? Kako moe to da kae! REGINA: (Sjedne na sofu desno) Ona mnogo putuje. Rekao je to nekoliko puta. A jednom se i naalio na raun toga to toliko voli drutvo i to je tako otmjena. Ali to je vrlo dobro. (Zavaljuje se, drei se rukama za naslon od kanapea, protee se) Mislim da je dobro to voli drutvo. Moe i mene uvesti. Pored nje u moi brzo da uem u drutvo. BIRDIE: (Zaprepatena) Da te uvede u drutvo? U Chicagu? Zar bi ti zaista mogla otii? (Prelazi desno, stolu) O, Regina, ti ne moe da ide odavde. to e s Horacom? REGINA: Nemoj se tako svaeg plaiti, Birdie. Ja idem da ivim u Chicagu. To sam uvijek eljela. A sad e biti dovoljno novaca za to. BIRDIE: (Sjedne na stolicu u sredini desno) Ali Horace ne e moi da izdri put. Zna to je doktor pisao. REGINA: Imat emo milione, Birdie, milione. Ti zna to sam ja uvijek govorila kad bi mi netko rekao da smo bogati! Govorila sam kako mislim da treba biti ili Crnac ili milioner. A ovako kao mi, ni jedno ni drugo, to smo? (Smije se. Gleda u BIRDIE) Ali ja ne mislim ici ve sutra, Birdie. (Sputa ruke) Bit e vremena da se brinem o Horacu kad se on vrati kui. Ako uope odlui da doe kui. BIRDIE: Hoemo li i mi ii u Chicago? Mislim Oscar i Leo i ja? REGINA: Vi. Ne vjerujem. (Smije se. Naginje se naprijed) Dakle, moramo zapamtiti ovo vee. To je vrlo vano vee, i mi ga ne smijemo zaboraviti. Mislit emo o svim stvarima koje bismo voljeli imati i koje emo tada zaista imati. Zaeli neto, Birdie, zaeli to bilo.

To se sad mora ispuniti. (BEN i OSCAR ulaze) BIRDIE: (Smije se) Dobro, dobro, ne znam da kaem. Moda. (REGINA se okree da pogleda u BENA) Ali bih znala to da poelim, zaista. (BEN prilazi REGINI. OSCAR stane kod drugog prozora. Mae rukom kolima koja odlaze) REGINA: (Gleda u BENA, smijei se. On se sniijei njoj) Dakle, svrio si. (Hvata ga za ruku) BEN: ini se da smo svrili. REGINA: (Skoi, smije se) ini se! Ne govori kojeta. (Ustaje, ide sredini pozornice) Sad sliei na maku koja se oblizuje poto se nalokala mlijeka. (Prilazi boci vina na stolu u dnu sobe) I svi treba da ispijemo po au u slavu ovog dogaaja. (BEN prilazi stolu u dnu) OSCAR: (S prozora) Djeca, Alexandra i Leo, ine zaista lijep par. (REGINA ga ne gleda. BEN i REGINA piju. OSCAR pristupa njima) I sam Marshall je primijetio kako su lijepi i mladi. Kako lijepo izgledaju zajedno. REGINA: (Otro) Da. To si rekao ve i ranije, Oscare. (Sputa au na sto, prelazi lijevo, naslonjau u sredinu - sjedne) BEN: Da, gospodine. (Prelazei desno) I poinje izgledati da je posao zakljuen. Ja moda nisam otrouman ovjek, ali - (Okree se njima. Poslije jednog trenutka) Neka me sad netko pita po emu znam da je posao zakljuen. OSCAR: to hoe time da kae, Ben? BEN: Sjeeate li se da sam mu rekao kako mi ovdje ispijanio posljednju au kao zdravicu? OSCAR: (Zamiljeno) Da. Nisam nikad uo to ranije. BEN: Nitko nije uo to ranije. (Okree naslonja u sredini desno ka sredini sobe. Staje preda nj) Bog prata onima koji izmiljaju to im treba. (Die svoju au) Ve sam imao njegov potpis. Ali smo svi mi imali posla s ljudima kojih je rije pri ai vina sigurnija od svake obaveze. U svakom sluaju nije od tete imati oboja (Sjedne) OSCAR: (Okree se REGINI. Prelazi lijevo iznad sofe) Razumije li ti to hoe Ben da kae? REGINA: (Smijei se) Da, Oscare, razumijem. Odmah sam razumjela. BEN: (Gleda u nju zadivljeno) Jesi li zaista razumjela, Regina? Dakle, kad je on podigao au da je ispije, ja sam zatvorio oi i vidio sam kako se slau cigle. KEGINA: A ja sam vidjela mnogo vie nego to. (OSCAR sjedne na sofu desno, pali cigaru, zavaljuje se da odahne) BEN: Polako, polako. Zasad imamo samo nae nade. REGINA: Birdie i ja smo upravo smiljale to da poelimo. Ja znam to elim. A to e poeljeti ti, Ben? BEN: Samo oprezno. Zec je jo u umi. (Zavaljuje se u stolici, smije se. REGINA se smije) Dakle, Bog e nam dopustiti da malo prosanjarno. Za duu je dobro da poslije napornog rada malo sanja: (Zauti) Ja bih volio da imam ergelu. Ve poodavno bacio sam oko na Carterovu u Savannahi. Zadovoljstvo bogatog ovjeka, kraljevski sport, zato ne bi bio sport Hubbardovih? Zato ne? REGINA: (Smijei se) Zato net A to bi htio ti, Oscare? OSCAR: Ne znam. (Zamiljeno - naslanja se naprijed na sto) Zadovoljstvo da gledam kako se slau cigle bit e dovoljno za mene. BEN: O, razumije se. Nae najvee zadovoljstvo bit e da gledamo kako se slau cigle.

Ali svi mi imamo pravo i na neko malo uzgredno uivanje. OSCAR: (Gledajui u daljinu) Da, i ja mislim tako. Eto, onda bismo mogli malo da putujemo, (BIRDIE) je li, Birdie? BIRDIE: (Iznenaena to se i njoj obraaju) Da, Oscare, voljela bih to. OSCAR: (Gleda u daljinu) Mogli bismo ak redovno da odlazimo na ostrvo Jekyll. uo sam da se tamo prodaje Cornellyevo imanje. Mogli bismo pomiljati na to da ga kupimo. To bi bila prijatna promjena. (BIRDIE) Tebi bi prijala promjena klime, Birdie. (Gleda u daljinu) A na Jekyllu je lovite vrlo dobro, najbolje. BIRDIE: Ja bih voljela OSCAR: (Snishodljivo - gleda u daljinu) to bi voljela? BIRDIE: Dvije stvari. Najvie bih voljela dvije stvari. REGINA: Dvije! A ja bih htjela hiljadu. Ti si skromna, Birdie. BIRDIE: (Toplo, ushiena ovom neoekivanom panjom prema njoj) Voljela bih da se vratimo u Lionnet. Znam da je on sad va, ali bih voljela da ga uredimo onako kao mama i tata - Kua je kreena svake godine - Tata je mnogo polagao na to - a livada pred kuom bila je tako ista sve do rijeke, s lijehama inija i drugog cvijea. Bilo je i smokava i lijepih modrih ljiva i oraha - (Smijei se. Okree se REGINI) Orgulje su jo uvijek tamo, i ne bi trebalo mnogo novaca da se poprave. Mogli bismo prireivati igranke za Zan, (Ustaje, prilazi REGINI) kao to je mama prireivala za mene. (Hoda sredinom, sanjalaki) BEN: To je lijepa slika, Birdie, Moda najprijatniji na in ivota. (Ne obraa vie panju na BIRDIE) A to bi eljela ti, Regina! BIRDIE: (Sva sretna, ne primjeujui da je oni vie ne sluaju, prelazi dolje lijevo) Mogla bih imati i gradinu za povre. Tamo gdje je bila mamina. O, ja mislim da bismo bili sretniji tamo. Tata je govorio kako se u Lionnetu nikad niiko nije naljutio, niti bi se mogao naljutiti. Tata ne bi nikom dopustio da vie na drugoga, niti da govori runo o drugome. Ne, gospodine. (Vraa se na sredinu pozornice) On to nikako nije volio. BEN: to bi eljela ti, Regina! REGINA: Ja idem u Chicago. I kad se tamo smjestim i upoznam svijet koji treba poznavati i vidim stvari koje treba kupovati - to sad zacijelo ne znam - ici du u Pariz da ih kupim. (Smije se) Tebe i Oscara u ostaviti da brojite cigle. BIRDIE: (Okree se OSCARU, prilazi stolici u sredini desno) Oscare, molim te, pusti me da se vratim u Lionnet. OSCAR: (REGINI) Misli li ti ozbiljno da pree u Chicago? (BIRDIE se okree stolu u dnu sobe, toi vino u au, ispije je brzo) BEN: Ona e ii u veliki svijet, a nas e ostaviti u malome. Dobro; a mi emo ti dolaziti u goste i upoznati se sa svim tim velikim svijetom i ponositi se pomiljajui da si ti naa sestra. REGINA: (Veselo) Zacijelo. I ak ne e morati da se trudi da bude otrouman ovjek, Ben. Ostani takav kakav si. Bit e bogat, a bogata ne mora da bude otrouman. OSCAR: A to emo s Alexandrom? Njoj je sedamnaest godina. Treba misliti na njenu udaju. BIRDIE: (Vraa se OSCARU) I zna, Oscare, imam jo jednu elju. Samo jo jednu elju. OSCAR: (Okree se) to je, Birdie? to si kazala? BIRDIE: Htjela bih da ti vie ne ide u lov. Hou da kaem, da ne ide tako esto. ao mi

je kad vidim da se ivotinje i ptice ubijaju samo radi ubijanja. A ti ih uvijek baca BEN: (REGINI) Trebat e mnogo novaca da se ivi tako kako ti zamilja, Regina. REGINA: Zacijelo. Ali e i biti mnogo novaca. Ti si ocijenio da e dobit biti vrlo velika. BEN: Ja sam BIRDIE: (Ne primjeuje da OSCAR gleda na nju ljutito) I ne doputa nikome drugom da lovi, a Crncima je to tako potrebno da ne bi gladovali. Grjehota je ubijati ivotinje samo rai zaovoljstva, kad je to siromasima tako potrebno BEN: (Smije se) Ja sam ocijenio da e dobit biti vrlo velika - za mene. REGINA: to si rekao? BIRDIE: Odavno sam eljela da ti govorim o tome, Oscare. OSCAR: (Lagano, brino) O em ti to govori? BIRDIE: (Najzad razumije njegovo raspoloenje, nervozno) Govorila sam o Lionnetu i i o tvome lovu OSCAR: Samo se uzrujava. REGINA: (BENU) Nisam te ula. Govore svi u jedan mah. OSCAR: (BIRDIE) Ponaala si se sasvim djetinjasto; bila si vrlo uzrujana, cijelo vee. BIRDIE: Regina me je pitala to bih voljela REGINA: to si rekao, Ben? BIRDIE: Sad kad emo biti tako bogati. Svatko je rekao to bi volio, i onda sam i ja rekla to bih voljela ja. BEN: Rekao sam - (Prekida ga OSCAR) OSCAR: (BIRDIE) Vrlo dobro. uli smo te svi. Dosta sad. BEN: Ja ekam! (Svi zaute. On, ljutito, OSCARU) ekam da vi svrite. Ti i Birdie. Kad razgovaraju njih etvoro, troje treba da ute. (BIRDIE odlazi lagano u dno sobe sjedne na stolicu desno od stola. OSCAR odobrava glavom, BEN eka, vidi da se sve umirilo. Nasmijei se, REGINI) Rekoh da sam ocijenio, i cijenim, da ee dobit biti vrlo velika - za mene, i za Oscara, razumije se. REGINA: (Polako) A to to znai? (BEN: slijee ramenima, gleda u OSCARA) OSOAR: (Gleda u BENA, iskaljuje se) Dakle, Regina stvar stoji ovako. Za etrdeset i devet posto Marshall hoe da uloi etiri stotine hiljada dolara. Za pedeset i jedan posto (Smijei se lukavo) za nadzor nad tvornicom, imaj na umu, mi emo uloiti dvjesta dvadeset i pet hiljada dolara pored toga to mu inimo izvjesne ustupke koje nam na (pogleda u BENA pokazujui time da tu podrazumijeva i njega) poloaj ovdje na mjestu doputa da uinimo. Ben misli da dvjesta dvadeset i pet hiljada dolara ine veliku sumu novaca REGINA: Ja znam uslovei znam da je to velika suma novaca. BEN: (Odobravajui glavom) I jest. OSCAR: Ben hoe da kae da smo mi spremni s nae dvije treine novca. Tvoja treina, Horacova, hou da kaem, kao da nije gotova. (Podie ruku had REGINA hoe da progovori) Ben je pisao Horacu, pisao sam ja, i ti si pisala. On odgovara. Ali nikako ne spominje taj posao. Mi smo mu meutim objasnili sve do najsitnijih pojedinosti, i rekli smo mu da je stvar hitna. On to ipak nikako ne gpominje. Ben je bio veoma strpljiv, Regina. (Zavaljuje se u stolicu) Naravno, ti si naa sestra, i nas dvojica elimo da se i ti koristi svaim to mi uradimo. (Gleda u BENA) REGINA: (Ustaje. OSCARU) A kao dodatak vaem staranju o meni ne elite da nadzor nad tvornicom ima io netko izvan porodice. (BENU) Je li tako, Ben?

BEN: To je cinizam. (Smijei se) Cinizam je samo neprijatan nain da se kae istina. OSCAR: (Ustaje. Prelazi u sredinu lijevo) Nije potrebno biti cinik. Nama ne bi bilo teko da stvorimo taj trei dio koji ti eli da uzme. REGINA: Uvjerena sam da biste vi mogli da stvorite taj trei dio, dio koji ste zadrali za mene. Ali bi vam to dovelo ortaka tuina. (Prelazi desno kanapeu) A ortak tuin ponekad trai mnogo. (Smijei se neprijatno) Ali bi vama moda bilo potrebno da ga naete. OSCAR: (Okree se, izlazi na sredinu pozornice) Eto sad. Nitko nije rekao da mi hoemo da uinimo to. Mi bismo voljeli da ti uestvuje u poslu, a i ti bi voljela da uestvuje u njemu. REGINA: Da. Svakako bih voljela. BEN: (Smije se, die ruku) Ali nismo uli Horaca. REGINA: Ja sam sala rije da e Horace uloiti novac. To bi trebalo da bude dosta. (OSCAR prilazi stolu u dnu slijeva - strese pepeo sa cigare) BEN: O, bilo je dosta. Ja sam primio tvoju rije. Ali sad bou da imam neto vie od rijei. Ugovor e biti potpisan ove nedjelje i Marshall e traiti da poloimo novac odmah poslije toga. Regina, Horace je u Baltimoru ve pet mjeseci. Znam da si mu ti pisala da se vrati kui, i da se on nije vratio. OSCAR: Poinje izgledati kao da on uopee ne eli da se vrati kui. REGINA: Razumije se da eli da se vrati kui. (Izlazi na sredinu pozornice) Ali kad ovjek ima sranu manu ne moe da krene na put kad mu se prohtije. Vi znate kakvi su doktori kad im padne aka takav sluajOSCAR: Doktori ga ne mogu spreavati da odgovara na pisma, zar ne? (REGINA se okree BENU) Ne mogu ga sprijeiti da raspolae svojim novcem, ako on to hoe REGINA: (Prelazi desno) Jeste li pomiljali na to da je i Horace umjean poslovan ovjek? BEN: Sigurno. On je vjet trgovac. Uvijek je bio takav. Njegova banka je dokaz za to. REGINA: Onda je mogue da on uti zato to smatra da ne dobiva dovoljno za svoj novac. (Gleda u OSCARA) On ima da uloi sedamdeset i pet hiljada. To je isto tako velika suma novaca. (Sjedne na sofu) OSCAR: Kojeta. On zna da ocijeni to je dobra stvar. (Prilazi desno stolu) On zna da na pamuku koji se prerauje ovdje, moemo zaraditi dvaput onoliko koliko bismo zaradili, ako bi se on preraivao na sjeveru. BEN: Regina ne misli na to. (Smijei se) Mogu li da kaem na to ti misli, Regina? (OSCARU) Regina hoe da kae kako Horace trai vie nego jednu treinu od nae dobiti. OSCAR: (Zaueno) Ali on ulae samo jednu treinu novca. Tko ulae treinu, i dobiva treinu. to bi drugo mogao da oekuje? REGINA: Ja ne znam. Ne razumijem se u tim stvarima. ini se zaista da onaj tko uloi treinu moe i da dobije samo treinn. Ali o tome ne postoji nikakav zakonski propis, zar ne? (OSCAR se okree, prilazi stolici u sredini lijevo) I kad znate da je va novac nekom neophodno potreban, onda imate pravo da kaete: Ja hou vie, hou vei dio. (OSCAR se okree - ide u dubinu sobe, staje iza sofe lijevo) Vas dvojica ste postupali tako u prilikama. Sami ste kazivali. BEN: (Poslije hrathe utnje, smije se) Ti dakle misli da se on namjerno uzdrava? (OSCAR prilazi stolici lijevo u sredini) Zbog veeg udjela? (Naginje se naprijed) Ja to ne

vjerujem. Ali vjerujem da tako misli ti. Imam li pravo, Regina! REGINA: Ne bih mogla da kaem nita odreeno. (OSCAR sjedne na stolicu lijevo u sredini. BENU) Ali mogu rei da ne bih htjela da nagovaram Horaca, ako on ne dobije vei dio. Ja moram da vodim rauna o njegovim interesima. To je sasvim prirodno OSCAR: A otkuda treba da doe taj vei dio? REGINA: Ja ne znam. To nije moja stvar. (Kikoe) Ali bi moda mogao da doe iz tvojeg dijela, Oscare. (REGINA i BEN se smiju) OSCAR: (Ustaje i bijesno hoda izmeu njih dvoje dok se oni smiju) Kakav je to razgovor? BEN: Ja nisam rekao nita. OSCAR: (Prilazi stolu desno. REGINI) Ti govori vrlo odluno veeras. REGINA: (Prestaje da se smije) Je li? Dobro. Trebalo bi da me poznaje toliko da zna kako ja ne bih traila stvari za koje mislim da ih ne mogu dobiti. OSCAR: Sluaj. Ja ne vjerujem da ti moe privoljeti Horaca da doe kui, a jo manje da e dobiti novac od njega, te da moe govoriti tako odluno o tome to trai. REGINA: O, ja ga mogu dovesti kui. OSCAR: Zato ga nisi dovela, onda! REGINA: Mislila sam da treba ja da dobijem bitku za njega prije nego to se on vrati. Horace je ovjek teko bolestan. I ako vi ne vodite rauna o tome, ja vodim. BEN: Prestanite s tom besmislenom prepirkom. (OSCAR se okree, prelazi u sredinu lijevo) Kako e moi da ga dovede kui? REGINA: Poslat u Alexandru u Baltimore. Ona e traiti od njega da se vrati. Rei e mu kako je njena elja da se on vrati, i kako je i moja elja da se vrati. BIRDIE: (Naglo) Razumije se, ona eli da se on vrati kui, ali je on bolestan i moda mu je bolje tamo gdje je sad. REGINA: (Kao da nije ula BIRDIE. BENU) Ti se slae sa mnom u tome da e se on vratiti kui, ako ona zatrai, ako mu kae da joj je teko bez njega i da joj je on potreban BEN: (Gleda u nju, smijei se) Ja ti se divim, Regina. I slaem se s tim. To je sad svrena stvar, i - (Hoe da ustane) REGINA: (Brzo ga zaustavlja) Ali prije nego to ga ona dovede kui, hou da znam koliko e on dobiti. BEN: Koliko trai? REGINA: Dvaput onoliko koliko ste ponudili. BEN: E, to ne e dobiti. OSCAR: (REGINI) Meni se ini da si ti poludjela, REGINA: Ne elim da se svaam, Ben BEN: Ni ja. Ali to ne e dobiti. O tome ne moe biti ni rijei. (Lukavo) Ti nas ucjenjuje, a to nije lijepo, Regina, nije lijepo. (Die ruku kad vidi da ona hoe da progovori) Ali si nam ti potrebna, i ja ne elim da se svaam. Evo to u uiniti: Dat u Horacu etrdeset posto umjesto trideset i tri i jedne treine, koliko bi stvarno trebalo da dobije. Uinit u to, ako se on vrati i ako poloi novac u roku od petnaest dana. Pristaje li na to? REGINA: Pristajem. OSCAR: (Stane na sredinu pozornice. BENU) Ja sam ve stavio pitanje: Otkuda e doi taj viak? BEN: (aljivo) Od tebe. Od tvojeg dijela.

OSCAR: (Bijesno. Prelazi desno, stolu) Od mene, je li? To je vrlo lijepo i otmjeno. To mi je nagrada. Punih trideset i pet godina ja sam se satirao radei za tebe. Punih trideset i pet godina svravao sam sve ono to ti nisi htio da radi. I zato sad ja BEN: (Okree se lagano da pogleda u OSCARA. OSCAR se prekide) Gle, gle. Veeras me napadaju sa svih strana. Prvo moja sestra, zatim moj brat. A ja nisam ovjek kome je milo kad ga napadaju. Ne vjerujem da bog doputa jaem da se razmee svojom snagom, ali u uiniti to, ako budem morao. (OSCAR se okree, prilazi stolici u sredini lijevo, okrenut lijevo. BEN se zavaljuje u svojoj stolici) Mora drukije gledati na te stvari, Oscare. Ja sam zaraivao novac za tebe, nekada. I sad se spremam da ti zaradim jo vie novaca. Ti e biti vrlo bogat ovjek. Kakva je razlika za nas u tome to e malo vie novaca otii tamo, a malo manje ovamo - sve ostaje u porodici. I ostat e u porodici. (ADDIE ulazi, poinje da skuplja ae sa stola lijevo. OSCAR se okree BENU) Moj novac e otii Alexandri i Leu. Oni se ak mogu i uzeti jednoga dana i - (ADDIE pogleda u BENA, zatim prilazi stolu desno, skuplja ae, potom ide stolu u dnu, uzima sluavnik i izlazi lijevo) BIRDIE: (Ustajui) Da se uzmu - Zan i Leo OSCAR: (Zamiljeno - prilazi stolici u dnu lijevo) To bi moglo uiniti da drukije mislim. Ako bi se oni uzeli. (Sjedne na stolicu lijevo u sredini. BIRDIE sjedne na stolicu u dnu sobe) BEN: Da, to sam htio da kaem. Razumije se da bi drukije mislio. OSCAR: (Brino) Misli li i ti tako, Regina? REGINA: O, to je jo vrlo daleko. Govorit emo o tome za nekoliko godina. OSCAR: Ja hou da govorim o tome sad. BEN: (Odobrava glavom) Naravno. REGINA: Ima mnogo stvari koje treba uzeti u obzir. Oni su prvobratuedi, i OSCAR: To nije nita neobino. Naa baba i djed bili su prvobratuedi. REGINA: (Kikoe) A pogledaj na nas. (BEN kikoe) OSCAR: (Ljutito - Ustaje, prelazi dolje lijevo) Vas dvoje veselo raspolaete mojim novcem. (Staje pred klavir) BEN: (Uzdahne) Opet svaa. Ja to tako ne volim. (Naginje se naprijed REGINI. OSCAR zastaje kod stola lijevo. Slua) Taj brak bi mogao da bude vrlo pametno rjeenje, iz vie razloga. A zatim. Oscar se odrekao neeg radi tebe. Trebalo bi da i ti uini neto za njega. REGTNA: Ja nisam rekla da sam protivna tome. Ali Leo je razuzdan djeak. Deavalo se da je uzimao novac iz banke i OSCAR: (Prilazi za jedan korak) To je bilo i prolo. REGINA: Da, znam. I znam da su svi mladi ljudi razuzdani. Spomenula sam to samo zato da bih pokazala kako ima stvari koje treba uzeti u obzir BEN: (Ljut to ona ne razumije da on pokuava da umiri OSCARA) Tako je, ima ih. Ali molim te uvjeri Oscara da e o tome misliti vrlo ozbiljno. REGINA: (Smijei se, odobrava glavom) Vrlo dobro. Uvjeravam Oscara da u misliti ozbiljno o tome. OSCAR: (Otro) To nije nikakav odgovor. REGINA: Eto, (Ustaje) ti si ravo raspoloen pa hoe da pokvari i moje raspoloenje. (Prelazi na sredinu pozornice) Rekla sam sve to hou da kaem sad. Uostalom, i Horace treba da dade svoj pristanak na to.

OSCAR: Horace e uiniti ono to mu ti bude rekla. REGINA: Da, mislim da hoe. OSCAR: (Prilazi joj za jedan korak) A ja imam tvoju rije da e pokuati da REGINA: (Strpljivo. Prilazi njemu) Da, Oscare. Ima moju rije da u misliti o tome. A sad me ostavite samu. (uje se hako ALEXANDRA i LEO otvaraju i zatvaraju vrata od ulaza) BIRDIE: (Ustajui) Da - Alexandri je tek sedamnaest godina. Ona REGINA: (Zove. Izlazi u trijem) Alexandra? Jeste li se vratili? (BIRDIE sjedne) ALEXANDRA: Jesmo, mama. LEO: (Ulazi u sobu. Ide lijevo dolje) G. Marshall je otiao iv i zdrav. Jeste li vidjeli kakvo mu je odijelo? Uvijek se moe poznati odijelo koje je pravio dobar kroja. Rekao bih da je njegovo pravljeno u Engleskoj. (REGINA i ALEXANDRA ulaze u sobu) Mnogi ljudi na sjeveru naruuju odijelo ak u Engleskoj. BEN: (LEU) Jesi li tjerao konje paljivo? LEO: (Okree se BENU) O, jesam, gospoine, vrlo paljivo. (ALEXANDRA je ula u sobu kad je BEN postavio to pitanje, uje odgovor, pogleda mrko na LEA) ALEXANDRA: (Prilazi k BIRDIE) Tako je lijepa no. Trebalo je da poete s nama, ujna Birdie. REGINA: Jeste li bili ljubazni prema g. Marshallu? ALEXANDBA: Mislim da jesmo, mama. Ja njega volim. (LEO prilazi sofi lijevo i sjedne) REGINA: Dobro. A sad imam jednu veliku novost za tebe. (ADDIE ulazi slijeva, nosei na posluavniku limunadu i ae. Prilazi stolu u dnu. ALEXANDRA prilazi REGINI) Ti e sutra ujutru ii u Baltimore da dovede oca kui. ALEXANDRA: (Trgne se, zatim radosno) Ja? Je li tata rekao da doem? To znai. (Okree se ka ADDIE) Addie, znai da mu je dobro. (Prilazi ADDIE) Zamisli, hoe da se vrati. Nas dvije emo ga dovesti kui. REGINA: Ti e ii sama, Alexandra. (Sjedne na sofu desno) ADDIE: (ALEXANDRA se okrenula, zaudena) Sama da ide? Sasvim sama! (Prilazi stolu desno) Tako mlado dijete! G. Horavu ne e biti po volji da Zan putuje sama. REGINA: (Otro) Idi gore i spremi Alexandrine stvari. ADDIE: On e oekivati da je ja REGINA: Ja u za koji minut doi gore da ti kaem to da spakuje. (ADDIE polazi lagano uz stepenice. ALEXANDRI) Ja mislim da i ti voli da ide sama. U tvojim godinama mene bi to silno obradovalo. Ti si udna djevojka, Alexandra. Addie te je suvie razmazila. ALEXANDRA: Ja samo mislim da bi bilo ljepe kad bismo Addie i ja ile zajedno. BIRDIE: (Plaljivo) Moda bih ja mogla da poem s njom, Regina. Ja bih to zaista voljela. REGINA: Ona e ii sama. Dovoljno je porasla da uzme poneku odgovornost na sebe. OSCAR: Bolje je da se ui ve sad. Ona je skoro djevojka za udaju. (Veselo, LEU, pljesnuvi ga po ramenu) Je li, sinko? LEO: to! OSCAR: (Nezadovoljan to ga LEO ne razumije) Ona je ve djevojka za udaju, po tvojem miljenju, je li? LEO: O, da, gospodine. (Nemamo) Mnoge djevojke se udaju u Zaninim godinama. Eto

Mary Prester i Johanna i REGINA: Ta ne udaje se ona ve sutra. Ali sutra putuje u Baltimore, i onda da govorimo o tome. (OSCAR se okree Ide dolje lijevo. ALEXANDRI) Tebi e biti milo da tatu ponovo vidi. ALEXANDRA: Ja sam to eljela i prije, mama. Ti se sjea. (Prelazi desno u sredinu) Ali si ti rekla da ti ne bi mogla ii, a da ja ne mogu putovati sama. REGINA: Sad sam se predomislila. (Tobo nemarno) Rei e tati kako ti je teko bez njega, i da se on sad mora vratiti - radi tebe. Reci mu da je zbog tebe potrebno da se vrati. ALEXANDRA: (Prilazi stolu desno) Potrebno da se vrati? Ja ne razumijem. REGINA: Nema ti tu nita da razumije. Ima prosto da kae to to sam ti rekla. BIRDIE: (Ustaje, prilazi za jedan korak REGINI) On je moda suvie slab. Ona ne bi smjela ALEXANDRA: Da. On je moda suvie slab da putuje. Ja ga ne bih mogla nagovarati da se vrati radi mene, ako je suvie slab da REGINA: (Gleda u nju, otro, izazivaki) Ne bi mogla da uini ono to ti ja kaem da uini, Alexandra? ALEXANDRA: (Gleda u nju mirno) Ne. Ne bih mogla. Ako bih vidjela da je to loe za njega. REGINA: (Poslije jedne sekunde utnje, smijei se ljubazno) Ali ti ini to radi tatinog dobra. Hvata Alexandru za ruku) Mora ostaviti meni da sudim o tome, to je za njega dobro ili loe. Najbolji nain lijeenja za njega jest da doe kui i da se lijei ovdje. Ne smije vie ostajati tamo i sluati one doktore koji ga samo plae. Ti to ini samo radi njega. Reci tati da je moja elja da se on vrati kui, da je meni veoma teko bez njega. ALEXANDRA: (Lagano) Hou, mama. REGINA: (Ostalima. Ustaje) Ja sad moram ici da spremim Alexandrine stvari. (Polazi gore stepenicama) Zato vi svi ne idete? BEN: (Ustaje) Ja u se postarati za eljezniku kartu. Donijet e vam je jedan od momaka. (Staje iza sofe desno) Laku no svima. Sretan put, Alexandra. Hrana u vozu je odlina. Celer je sasvim svje. elim da se prijatno zabavlja i da se ponaa kao mala dama. (Izlazi) REGINA: (Sa stepenita) Laku no, Ben. Laku no, Oscare! (aljivo) to si se tako natmurio, Oscare? Izgleda kao da te boli eludac. (On ne odgovara) BIRDIE: Laku no, Regina. REGINA: Laku no, Birdie. (Odlazi gore) OSCAR: (Polazi vratima, BIRDIE i LEO) Hajdemo. LEO: (Prelazei desno dolje, ALEXANDRI) A ti ne eli ii! Ala si luda! (Alexandra prelazi lijevo dolje) Zato mene ne alju? to bih ja sve uradio u gradu kao to je Baltimore! ALEXANDRA: (Ljutito, ne gledajui ga) To se tebe nita ne tie. A ja ve znam to bi ti radio. LEO: (Smije se) A, ne, ti to ne zna. (Izlazi) REGINA (Zove odozgo) Hodi Alexandra. BIRDIE: (Brzo, prilazi lijevo dolje ALEXANDRI, blago) Zan ALEXANDRA: (Mirno) Ne razumrjem zato moram ii, ujna Birdie. (Slijee ramenima) U svakom sluaju, tata e se vratiti kui. (Tape BIRDIE po miici) Nemojte se brinuti za mene. Znam ja da vodim rauna o sebi. Zacijelo znam.

BIRDIE: (Mae glavom, blago) Ne brinem se ja zbog toga, Zan ALEXANDRA: (Prilazi joj sasvim blizu) Nego zbog ega? BIRDIE: Zbog Lea ALEXANDRA: (apatom) on je tukao konje. Zato smo se i zadrali toliko. Morali smo ekati da se konji smire. On uvijek tue konje kao da BIRDIE: (apue Jcao izvan sebe, drzei ALEXANDRU za ruke) On je moj sin. Moj roeni sin. Ali si mi ti mnogo vie - vie nego moje roeno dijete. Volim te vie nego ikoga drugog ALEXANDRA: Nemojte se ljutiti zbog konja. Krivo mi je to sam vam i rekla. BIRDIE: (Pojaavajui glas) Ne brinem se ja za konje. Brinem se za tebe. Ti se ne e udati za Lea. Ja im ne u dati da to uine s tobom ALEXANDRA: Da se udam za Lea? (Smije se) Neu se udati, ujna Birdie. Nisam nikad ni pomislila na to BIRDIE: Pst! Ali su oni mislili o tome. (Uzbueno) Zan, ja ne mogu ni da pomislim tako neto. Ti i - (OSCAR je zastao na vratima na ALEXANDRINE rijei. Stoji mirno, sluajui) ALEXANDRA: (Smije se) Ali ja se ne u udati. I zacijelo se ne u udati za Lea. (OSCAR stupa za jedan korak u sobu) BIRDIE: Zar ti ne razumije? Oni e te primorati. Oni e te primorati ALEXANDRA: (Hvata BIRDIE za ruke, mirno, vrsto) To nema smisla, ujna Birdie. Ja sam sad velika. Nitko me ne moe ni na to primorati. BIRDIE: Ja to ne bih mogla podnijeti OSCAR: (Otro) Birdie. (BIRDIE pogleda u njega, odvoji se brzo od ALEXANDRE. Stoji ukoeno, puna straha. Mirno) Birdie, uzmi eir i kaput. ADDIE: (Ne vidi se, zove odozgo sa stepenica) Hodi, dijete. Mama te eka, a ona ne voli da eka nikoga. ALEXANDRA: Evo idem. (Zatim blago, ljubei BIRDIE) Laku no, ujna Birdie. (Polazi stepenicama. Kad proe pored OSCARA) Laku no ujae Oscare. (BIRDIE lagano ide vratima dok se ALEXANDRA penje uz stepenice. ALEXANDRA se skoro ne vidi kad BIRDIE stigne do OSCARA u vratima. Kako BIRDIE hoe brzo da proe mimo njega, on je snano udari po licu. BIRDIE jaukne, prinese ruku licu. Na njen jauk, ALEXANDRA se okrene i potri niz stepenice) Ujna Birdie! to je bilo? to je bilo? Ja BIRDIE: (Blago, ne okreui se) Nita, mila. Nije bilo nita. (Brzo, kao bojei se da joj ALEXANDRA ne prie sasvim blizu) Idi lezi sad. (OSCAR izlazi) Nije bilo nita. (Okree se ALEXANDRI koja ju je uhvatila za ruku) Samo - samo sam iskrenula nogu u lanku. (Izlazi. ALEXANDRA stoji na stepenicama gledajui za njom, kao da se zbunila i uplaila) Srednja zavjesa se sputa. IN II POZORNICA: Kao i u inu I. Nedjelju dana hasnije. Rano izjutra. Kad se zavjesa digne: Svjetlost ulazi kroz otvoren kapak desnog prozora; drugi kapci su zatvoreni. ADDIE stoji kod prozora, gle napolje. Pored vrata blagovaonice stoje etke ienje, metle, krpe i dr. Poslije jedne sekunde ulazi OSCAR na vrata dolje lijevo, pogleda sobu, strese se, odluuje da ne skida eir i kaput ulazi u sobu. Kad uje da se vrata otvaraju, ADDIE se

okrene da vidi tko je uao. ADDIE: (Ravnoduno) A, to ste vi, g. Oscare. (ADDIE se ponovo okree prozoru, zatvara prozorska krila) OSCAR: to je ovo? Nije vie no. (Prilazi sofi desno) to se radi ovdje? Stresa se. (ADDIE prilazi lijevom prozoru) Koje je doba, a kapci jo svi zatvoreni (ADDIE poinje da otvara kapke. Soba se osvijetli) Gdje je ga Regina? Ovdje je hladno. (Prelazi u sredinu) ADDIE: Ga Regina nije jo sila. OSCAR: Ima li kakvih vijesti? ADDIE: (Umorno, prilazi stolici u dnu desno, uzima pajalicu) Nema, gospodine. OSCAR: (Prilazi sofi lijevo) Djevojka u tim godinama valjda zna da se popne u voz na jednom mjestu i da sie s voza na drugom. (Sjedne na sofu) ADDIE: (Kod stolice u dnu desno) Neto se moralo desiti. (Prilazi sofi desno. da uzme etku za ienje namjetaja) Ako je Zan rekla da dolazi sino, ona bi i dola sino. Da se nije neto desilo. (Prelazi dolje lijevo) A zacijelo nije trebalo slati tako mlado dijete, samo, na toliki put, da dovodi kui jednog bolesnog ovjeka bez OSCAR: Vi kao da osuujete nekoga ovdje, Addie, a! Osuujete svoje bijele gospodare, hou da kaem. ADDIE: (Pogleda u njega. Uzdahne) Umorna sam. Prosjedila sam cijelu no ekajui ih. REGINA: (Koja sene vidi. Govori odozgo sa stepenica) Tko je to dolje, Addie? (Pojavljuje se na stepenicama u domaoj haljini, gleda odozgo. ADDIE uzima trsku kojom se tresu prostirke, smearu i etku za ienje podova, koji stoje kod vrata blagovaonice desno, izlazi lijevo) A, to si ti, Oscare. to e ovdje tako rano? Ja jo nisam silazila. Nisam se obukla. OSCAR: (Okrenut njoj) Nema nikakvog glasa od njih! REGINA: Ne. OSCAR: Onda se sigurno desilo neto. Inae nitko de bi rekao da dolazi u etvrtak uvee, a ne bi bio tu u petak ujutru. REGINA: O, nije se desilo nita. Alexandra se sano nije sjetila da poalje telegram. OSCAR: (Ustaje, ide u sredinu dolje) Ako se nije desilo nita, zato nisu tu? REGINA: To si me pitao deset puta sino. Samo se uzalud kida, Oscare. Moglo se i desiti neto. Mogli su izgubiti vezu u Atlanti, vlak je mogao imati zakanjenja - o, stotinu stvari moglo ih je zadrati. OSCAR: (Prelazi desno) Gdje je Ben? REGINA: (Odlazei sa stepenica) Gdje bi bio? Kod kue, vjerojatno. Zacijelo, Oscare, ja ga nisam ni smjestila u postelju, niti sam ga digla iz nje. Popij kavu nemoj se toliko brinuti. OSCAR: Popij kavu? (Prelazi u sredinu) Ovdje nem kave. (Pogleda u svoj sat, mae glavom. Poslije jedne sekunde ulazi CAL s velikim srebrnim posluavnikon ibrikom za kavu, est malih alica, novinama. Sputa sluavnik na sto u dnu, rasporeuje alice po njemu) A, tu si. (Prelazi u sredinu dolje) Stie li se uvijek kasno u ovoj kui? (Svlai kaput i eir) CAL: (Gleda ga, iznenaen) Danas niste otili u lov g. Oscare? OSCAR: (Stavlja kaput i eir na stolicu u sredini) Propustio sam. Prvi put otkako sam ono bio nazebao. Prvi put poslije osam godina. (Prelazi dolje lijevo, sjedne na stolicu) CAL: Jest, gospodine. Tako je. Simon kae da ste jue imali dobar lov. Tako Simon kae.

(Nosi OSCARU malu alicu kave i novine) OSCAR: Vrlo dobar, vrlo dobar. (Razvija novine) CAL: (Smije se, stidljivo, sputa alicu s kavom na sto lijevo od stolice, primie sto OSCARU) Zacijelo ste oborili toliko tetrijebova i vjeverica da bi se mogli omrsiti svi Crnci u gradu. Mnogi od njih nisu ni vidjeli meso otkako se svrila berba pamuka. A dali bi sve za komadie toga mesa. OSCAR: (Okree glavu da pogleda u CALA) Cal, ako uhvatim i jednog Crnca u ovom gradu da ide u lov, ti zna to e biti. (LEO ulazi) CAL: (Brzo, povlaei se natrag) Da, g. Oscare. Ja nisam rekao nita ni o em. Meni je Simon kazao i - dobro jutro, g. Leo. Hoe li gospoda dorukovati ovdje s nama? LEO: (Prilazi odmah OSCARU) inovnici u banci ne znaju nita. Nisu dobili nikakav telegram. (CAL eka na odgovor, ne dobija ga, slijee ramenima, ode do vrata lijevo, pogleda opet u njih, izlazi) OSCAR: (Zagleda se u LEA) to e ti ovdje, sinko? LEO: Vi ste mi rekli da vidim jesu li inovnici u banci dobili kakav telegram od tetka Horace ili od Zan OSCAR: Rekao sam ti, ako su dobili telegram da ga donese ovamo. Rekao sam ti, ako nisu dobili telegram, da ostane u banci i da radi svoj posao. LEO: O, zacijelo nisam razumio. OSCAR: Razumio si ti. Samo si jedva doekao izgovor da izie za koji sat. (LEO prilazi stolu, toi sebi kavu) Mora jednom prestati s tim. Mora ozbiljno prionuti na posao. Ovih dana treba da se oeni. LEO: Da, gospodine. OSCAR: Mora prekinuti i s onom enom u Mobilu. (Kako LEO hoe da progovori, on die ruku. LEO se okree uzima eer) Ti si mlad ovjek i ja nemam nita da prigovorim uzgrednim enama. To jest, nemam nita da prigovorim sve dok se one ne isprijee pred ozbiljne stvari. Uzgredne ene su dobre na tvojem mjestu, ali im sad nije mjesto! To treba da razumije. LEO: (Odobrava glavom) Dobro, gospodine. Rei u joj. Ona e se drati kako treba. (Pije kavu) OSCAR: Isto tako, mora poeti revnosnije da radi u barici. Mora uvjeriti tvog ujaka Horaca da e biti dobar mu za Alexandru. LEO: (Staje iza sofe lijevo) to mislite da im se desilo? Trebalo je da stignu jo sino. (Smije se, prelazi u sredinu) Smio bih se okladiti da je stric Ben opasno ljut. Ljut za sedamdeset i pet hiljada dolara. OSCAR: (Smijei se zadovoljno) Mora biti ljut. Zacijelo je ljut. Prvo, onaj ne odgovara na pisma; drugo, ne vraa se kui - (Kikoe) LEO: (Prelazi lijevo, stolici u sredini) to e biti ako se tetak Horace ne vrati kui ili ako ne -? OSCAR: Ili ako ne pristane da uloi novac? Eh, uzet emo ga od drugoga. To je lako. LEO: (Iznenaen) Ali vi ne biste htjeli strane ortake. (Sjedne na stolicu lijevo u sredini) OSCAR: to me se tie tko e dobiti moj dio? Mene su ve ostrigli. Ako Ben bude morao dati neto od svog dijela, pa neka, tako mu i treba. LEO: Zaista je sramota to to su uinili s vama. (Uzima alicu s kavom da pije) OSCAR: (Gleda na stepenice) Ne govori tako glasno. (LEO hoe da kae neto) Nemoj se brinuti. Kad ja umrem, ti e imati koliko i ostali. Moda e imati i svoje i

Alexandrino. Nee oni lako izii na kraj sa mnom. LEO: (laskavo) Nisam mislio o sebi, tata OSCAR: Treba da misli, treba. Svaki ovjek je duan da misli o sebi. LEO: (Okree se OSCARU) Mislite li vi da tetak Horace ne e htjeti da ulazi u taj posao? OSGAR: (Kikoe) Tako mi se ini. (LEO pije) Dosad nije niim pokazao da mu se on svia. (LEO gleda u praznu alicu) LEO: (Smije se - licem okrenut publici) Ali on jo nije uo ni tetku Reginu. O zacijelo e pristati. Stvar nije suvie dobra. (Ustaje) Zato ne bi pristao? (Prelazi u sredinu dolje da nalije jo jednu alicu kave) On je pun para. Ne mora ak nita da prodaje. Osamdeset i osam hiljada dolara u akcijama eljeznice Union Pacific lee u njegovoj runoj kasi. Treba samo da otvori tu kasu. (Okree se licem publici) OSCAR: (Poslije kratke utnje. Gleda u svoj sat) Suvie kasno se dorukuje u ovoj veseloj kui. (LEO pije) Jest, ima on te akcije ve petnaest godina. Kupio ih je kad im je cijena bila niska, i jo onda ih je zakljuao. LEO: (Odobrava glavom - prelazi u sredinu dolje) Da. Treba samo da otvori kasu i da ih izvadi. To je sve. Lako kako samo moe biti. (Smije se) ega ti sve nema u toj kasi! Prvo sve te akcije, milina jedna. (OSCAR lagano sputa novine i okree se LEU) A odmah do njih jedna malena cipela Zanina dok je jo bila beba i nekakav jeftin stari medaljon na laniu, i - nitko ne bi vjerovao - komad neke stare violine. Nije ak ni cijela violina. Samo komad od neke stare, komad violine. OSCAR: (Vrlo tiho, kao trudei se da se savlada - gledajui u LEA) Komad violine! Tko bi to rekao! LEO: Jest, gospodine. (Prilazi stolu desno, sputa alicu) I jo puno drugih smijenih stvari. (Okree se OSCARU koji ga paljivo gleda) Ima nekakva pjesma, to li je, potpisana imenom njegove majke, i dvije stare kolske vjebanke s biljekama i (Primijeti OSCAROV pogled. Prekine se, uuti. Okrene glavu) OSCAR: (Vrlo tiho) Otkud zna ti, sinko, to ima u toj kasi? LEO: (uti, polazi korak natrag, uplaen, shvativi da se zarekao. Poslije jedne sekunde, uspijeva da progovori) Tako, eto - (Prelazi lijevo, stolici u sredini) Tako, eto, jedan inovnik, gospoine. Jedan inovnik u banci. Uzeo je kljueve starog Mandera. Onaj Joe Horns. Uzeo je Manderove kljueve, i, i - tako, izvadio runu kasu. (Brzo) Onda su me svi pitali hou li i ja da vidim. I ja sam pogledao, samo malo, zatim sam ih natjerao da brzo zatvore kasu i rekao sam im da nikad OSCAR: (Gleda u njega) Joe Horns, kae? On je otvorio? LEO: Jest, gospodine, jest, on je otvorio. Na asnu rije. (Vrlo nervozno, gledajui ustranu) Razumije se, to nimalo ne opravdava mene to sam gledao. (Gledajui u OSCARA) Ali sam ga odmah natjerao da je zatvori i da vrati kljueve u Manderovu ladicu. OSCAR: (Naginje se naprijed, vrlo blago) Reci mi istinu, Leo. Ne u se ljutiti na tebe. Jesi li ti otvorio kasu? LEO: Nisam, gospodine, nisam. Rekao sam vam da nisam. Ne, ja OSCAR: (Razdraen, ali strpljivo) Ne u se ljutiti na tebe. (LEO se okrene - prie stolu desno. OSCAR gleda LEA paljivo) Ponekad mlad ovjek zasluuje priznanje to umije da vidi to se zbiva oko njega. Ponekad je to dobar znak kod mladia tvojih godina. (Leo okree glavu i slua. OSCAR ustaje) Mnogi veliki ljudi stekli su svoje bogatstvo svojim oima. (Prelazi u sredimi) Jesi li ti otvorio kasu?

LEO: (Veoma zbunjen) Ne. Ja OSCAR: (Prilazi mu korak blize) Jesi li ti otvorio kasu? Moda je bilo - (Prilazi sasvim LEU) da, moda je bila dobra stvar to si je otvorio. LEO: (Poslije duge utnje) Ja sam je otvorio. OSCAR: (Brzo) Je li to istina? (LEO potvrduje glavom) Zna li jo tkogod da si je otvorio? Ded, Leo, nemoj se plaiti da kae istinu meni. LEO: Ne, nitko nije znao. U banci nije bilo nikoga kad sam to uinio. Ali OSCAR: Zna li tvoj tetak Horace da si je otvarao? LEO: (Vrti glavom) On nju otvara samo jedamput u est mjeseci, kad sijee kupone, a ponekad Mander ini i to umjesto njega. Tetak Horace nema ni kljueve od te kase. Stoje mu kod Mandera. Zamislite samo: nikad i ne pogleda na sve to. Kad bih ja imao to blago, uvao bih ga kao OSCAR: kad bi ga ti imao. (Okree se publici, prelazi desno sofi. LEO ga prati oima) Kad bi ga ti imao. Onda bi mogao imati udjela u tvornici - ti i ja. (Okree se LEU) I to lijep, veliki udio. (Zastaje, - slijee ramenima). Dakle, moe li ovjek biti kriv zato to eli da vidi kako mu sin napreduje u svijetu, a? (OSCAR sjedne na sofu desno) LEO: (Pogleda ga, poinje da razumijeva) Ne, ne moe. (Smije se) Ali ja te akcije nemam, a tetak Horace ih ima. I mi moemo amo da skrstimo ruke i da ekamo da nam dou milioni. OSCAR: (Bezazleno) Misli li da te tvoj tetak Horace voli toliko da bi pozajmio tebi te akcije, ako odlui da ih ne upotrebi sam? LEO: Tata, vidi se da nisi dorukovao! (Smije se glasno) Da pozajmi akcije meni? Blagi boe OSCAR.: (Razoaran) Ne, zacijelo ne bi htio. Samo mi je tek tako prolo kroz glavu. Onda neka nam ih pozajmi za tri mjeseca, moda za etiri, kad bismo mogli lako da mu ih vratimo. U svakom sluaju, sad je tek april - (Lagano broji mjesece na prste) i ako ih ne bi pregledao do jeseni, ne bi ni znao da nisu u kasi. LEO: Tako je. Ne bi ni znao da nisu tamo. Onda OSCAR: Ne, gospodine. Ne bi ni znao da ih nema tamo. Kako bi znao da ih nema kad ih nikad i ne pogleda. (Uzdahne dokle ga LEO gleda paljivo) Ovako, mi sjedimo i ekamo ga da doe kui i da uloi svoj novac u ono za to nije ni prstom maknuo. (LEO prelazi u sredinu lijevo) Ali moram rei da se on udno ponaa. Ti si se nasmijao kad sam rekao da bi mogao tebi da pozajmi akcije, ako vee ne e sam da ih upotrebi. Bi li on imao tete od toga? LEO: (Polako, gledajui u OSCARA) Ne, ne bi imao tete. OSCAR: Ljudi treba da pomau jedan rugoga. Ali ne biva uvijek tako. (Ulazi BEN, objesi svoj kaput i eir kod vrata. Vrlo paljivo) Onda ponekad mora ovjek sam da brine svoju brigu. (Dokle LEO gleda u OSCARA. BEN stupa naprijed) Dobro jutro, Ben. BEN: (Prilazi, drei u ruci novine. Stane kod stolice u sredini desno.) Lijepo sunano jutro. Ima li kakvih vijesti o bjeguncima? (Sjedne na stolicu) REGINA: (Na stepenicama) Nema nikakvih vijesti, inae bi ih ti ve uo. (Silazi niz stepenice) Kakva je to skuptina, ovako rano? Jeste li svi tu? (Prilazi ibriku s kavom) OSCAR: Ti ustaje vrlo kasno ovih dana. Je li to obiaj u ikakom drutvu? BEN: (Gleda u novine) Stari Carter je umro u Senatvillu. Osamdeset i jedna godina, to je dosta za svakoga, a? to misli da se dogodilo Horacu, Regina? REGINA: Nita.

BEN: (Kao uzgred, itajui novine) Zar ne pomilja da moda nije ni poao iz Baltimora, i da uope ne namjerava doi? REGINA: (Ljutito - sila je niz stepenice) Razumije se da su poli. Zar nisam dobila pismo od Alexandre? ega ima udnog u tome to stiu kasnije? (Prilazi stolu u dnu, toi kavu) Horace ima u Savannahi onog roaka koga tako voli. Moda je svratio da se vidi s njim. Stii e oni u toku dananjeg dana, i bit e im vrlo milo to se ti i Oscar toliko brinete o njima. (Izlazi na sredinu naprijed) BEN: Takva mi je narav. Uvijek se brinem. Naroito kada treba da zakljuim neki posao, a jedan od mojih ortaka niti se uje niti vidi. REGINA: (Smije se) A, zbog toga se brine? A ja sam mislila da se vi brinete o Horacovu zdravlju. OSCAR: O, i o tome. Tko se ne bi brinuo? Ja sam zaista zabrinut. Ovo je prvi put da nisam otiao u lov od onoga dana kad sam bio nazebao. REGINA: (Polazi u blagovaonicu) Ali vi niste ni dorukovali. Izvolite. (OSCAR i LEO idu za njom. BEN ostaje sjedei) BEN: Regina. (Ona se okrene na vratima blagovaonice) Taj Horacov roak umro je prije toliko godina. U svakom sluaju, vlak ne prolazi kroz Savannahu. REGINA: (Nasmija se. Zatim ide dalje, ulazi u blagovaonicu, sjedne, daje znah LEU i OSCARU da sjednu) Zar je umro? Ti uvijek pamti kad je tko umro. (BEN ustaje, stavlja novine na sto, prelazi pozornicom idui u blagovaonicu) A ja sad imam namjeru da dorukujem na miru i da proitam novine. (Povlai uzicu od zvonca) BEN: (Idui u blagovaonicu govori) Ovo je meni drugi doruak. Prvi nije bio dobar. Celia ne kuha kao nekad. Ostarila je i ne osjea ukus jela. Da nije sluila jo mamu, vratio bih je u selo. (CAL stavlja na sto dvije srebrne zdjele. OSCAR i LEO poinju da jedu. I BEN sjeda) LEO: Tetak Horace imat e to da pria. Baltimore je ivo mjesto. REGINA: (CALU) Ova kaa nije dovoljno topla. Nosi je natrag. CAL: Razumijem, gospoo. (Dovikuje u kuhinju izlazei iz blagovaonice) Kaa se ohladila. Kaa se ohladila. LEO: Kad sam bio u koli, trojica drugova i ja sjeli smo jednom na vlak i otili u Baltimore. To je tako veliki grad da nam se uinilo kao da smo u Evropi. Ja sam onda bio djeak REGINA: (Pogleda ga, slui se iz zdjele) Nalazim da je vrlo prijatno - (ADDIE ulazi u sobu slijeva) dorukovati sam. Ne volim da sluam kojelkakve razgovore prije nego to pojedem neto toplo. (CAL se vratio i zatvara vrata blagovaonice) uti, Leo. (ADDIE ulazi u sobu, pone da shuplja alice, nosi ih do velihog sluavnika, zatim brzo istri iz sobe. Napolju se uju glasovi i kretanje vie lica. Nekoliko sekunda kasnije ADDIE se ponovo pojavljuje na vratima, rukom je obgrlila HORACA GIDDENSA pridravajui ga u hodu. HORACE je visok ovjek od 45 godina otprilike. Nekad je bio lijep, ali mu je lice sad umorno i bolesno. Koraa ukoeno, kao da je to veliki napor za njega, paljivo, kao da nije siguran u svoju ravnoteu. ADDIE mu svlai gornji kaput i vjea ga kod ulaza. Zatim mu pomae da doe do stolice lijevo u sredini) HORACE: (Dok idu) Kako si, Addie? Kako si bila za sve ovo vrijeme? ADDIE: Sasvim sam dobro, g. Horace. Ali sam se mnogo brinula za vas. (HORACE sjedne na stolicu. Ulazi ALEXANDRA. Ona je zajapurena i uzbuena, eir joj stoji nakrivo, lice joj je neumiveno. Ruke su joj pune zaveljaja, ali ona brzo prilazi ADDIE)

ALEXANDRA: Samo mi nemoj govoriti kako ste se brinuli. Moralo je tako da bude, jer nije bilo naina da se polje telegram. ADDIE: (HORACU, dok prihvaa zaveljaje od ALEXANDRE) Da, gospodine, mnogo sam se brinula. ALEXANDRA: Morali smo ostati u Mobilu prekono. Tata - (Pogleda ga) tata se nije osjeao dobro. Put je bio i suvie zamoran za njega, i ja sam ga natjerala da stane i da se odmori. (Kad ADDIE hoe da uzme posljednji zaveljaj) Ne, ne diraj to. To je tatin lijek. (Prilazi stolu u sredini desno. ADDIE stavlja zaveljaje na stolicu lijevo od stola u dnu sobe, zatim prilazi ALEXANDRI) To u ja drati. Ne smije se razbiti. A sad po stvari napolje. Tati je potrebna njegova stolica na tokovima. Ja u unijeti i nju i kofere. (ALEXANDRA polazi ali ADDIE je zadrava) ADDIE: (Sva srettm, dri ALEXANDRU za ruke) Otkad to ti mora da nosi svoje kofere? Otkad sam to ja toliko ostarila da ne umijem da drim bocu s lijekom? (HORACE kalje. Ona se okree i prilazi HORACU. ALEXANDRA gleda u HORACA) Je li vam dobro, g. Horace? HORACE: (Potvruje glavom) Dobro mi je kad sjedim. ALEXANDRA: (Drijei zaveljaj s lijekom na stolu u sredini desno) Nije njemu dobro. (ADDIE pogleda u nju, zatim u HORACA) Samo kae tako. Put je bio veoma teak za njega, i sad mora odmah u postelju. ADDIE: (Gledajui ga brino) Ti uveni doktori, jesu li vam to pomogli? HORACE: Uinili su sve to su mogli. LEO: (U blagovaonici) Tata, mogu li da uzmem jedan list vaih novina? ALEXANDRA: (ula je glasove u blagovaonici) Mama se zacijelo brinula. Idem da joj kaem da smo stigli. (Polazi vratima) HORACE: Zan. (Ona ustaje, zadri se iznad kanapea desno) Nemoj jo, mila. ALEXANDRA: O, tata, tebi je opet zlo. Znala sam ja to. Hoe li lijek? HORACE: Ne, nije mi zlo. Samo sam umoran, mila. Pusti me da se malo odmorim. ALEXANDRA: Ali mama e se ljutiti, ako joj ne kaem da smo stigli. ADDIE: Oni su svi tamo za dorukom. ALEXANDRA: O, zar su svi tu? (Prilazi ADDIE) Zato uvijek moraju biti tu? Nadala sam se da tata ne e morati ni s kim da se vidi, i da e ovdje biti na mirn i u tiini. ADDIE: (Tape ALEXANDRU po ruci) Onda pusti tatu da se odmori koju minutu. HORACE: Addie, znam zacijelo da ti je kava dobra kao uvijek. Tamo na sjeveru nemaju tako dobru kavu. (Gleda eljno u ibrik s kavom) Je li dobra kao i prije, Addie? (ADDIE prilazi ibriku s kavom) ALEXANDRA: Ne. (Prilazi ADDIE - zadrava je) Dr. Reeves je rekao da ne smije piti mnogo kave. Samo ponekad. (Ponosno, ADDIE) Ja sam sad bolniarka, Addie. ADDIE: Bila bi bolja bolniarka da nisi tako blatna. (Vodi ALEXANDRU stepenicama) Sad idi i okupaj se, gospoice starice. Promijeni rublje, uzmi istu haljinu, oetkaj dobro kosu - hajd ALEXANDRA: Hoe li tebi biti dobro, tata? ADDIE: (Pljesne je malo nie lea) Idi. ALEXANDRA: (Na stepenicama, govori penjui se) Tata mora da uzme pilulu svaka etiri sata. (ADDIE se vraa u sobu) A ovo iz boce samo kad - samo, ako mu je vrlo loe. (S vrh stepenica) A sad nemoj da se makne od njega dok se ja ne vratim i ne govori mnogo i nemoj zaboraviti lijek, Addie -

ADDIE: Zvoni Belli da ti pomogne, a ja u ti poslije spremiti svje doruak. ALEXANDRA: (Ne vidi se na stepenicama) Kako je ujna Birdie? Je li i ona tu? ADDIE: (Prilazi HORACU zdesna) Zar ne smijete da pijete kavu? Zar e vam koditi? HORACE: (Polako) To je sad skoro svejedno. Daj mi jednu alicu, Addie. (Ona ga pogleda, prilazi ibriku, toi mu alicu kave) udnovato. Tamo na sjeveru ne znaju da spreme kavu. (ADDIE mu prinosi alicu) A ne vole ni crvenu papriku. (Uzima alicu i eljno pije kavu) O, kako je to dobro. Sjea li se kako sam je pio? Po deset, po dvanaest alica dnevno. (Slabo se nasmijei uzimajui alicu ponovo. Govori sporije) Addie, prije nego to vidim ikoga drugog, hou da znam zato je Zan dola po mene. Ona je pokuavala da mi to objasni, ali se meni ini da ni ona sama ne zna. (Pije) ADDIE: (Okree se) Ne znam. (Prilazi desno stolu) Sve to znam to je da se deavaju krupne stvari. (HORACU) Svi e biti vrlo bogati. Strano bogati. (Gleda ustranu - na sto) I vi. I to samo zato to e dim poeti da se die iz jedne zgrade koja nije jo podignuta. (Ljutito savija na stolu papir u koji je bila zavijena boca s lijekom) HORACE: uo sam o tome. ADDIE: I, jo - (Oklijeva, prilazi mu) I - eto, Zan treba uskoro da se uda za g. Lea. HORACE: (Gleda u nju, zatim vrlo polako) to kae! ADDIE: (Prilazi HORACU zdesna) Tako je. Tako govore. Bog nam bio na pomoi. HORACE: (Ljutito) to govore? ADDIE: Rekla sam vam. Bit e svatova - (Ljutito zguva papir u ruci i okree glavu) Ali preko mene mrtve. HORACE: (Prua ulicu ADDIE, ne gledajui je. Poslije jedne sekunde, mirno) Idi i reci im da sam stigao. ADDIE: (Ustee se) Vi se ne smijete uzbuivati. Treba da legnete. HORACE: Idi, Addie. Idi i reci da sam se vratio. (ADDIE uzima alicu i papir na sluavnik, gleda u njega dok on ustaje, zatim prelazi desno i otvara vrata c blagovaonice. On se die s mukom, stane ukoeno kao da ga neto boli, licem okrenut blagovaonici) ADDIE: (Otvara vrata, stane u ugao lijevo) Gospoo Regina. Doli su. Stigli su. (Svi se okreu i gledaju u nju) BEN: Jesu li stigli? OSCAR: Dobro. LEO: Sad? REGINA: Horace. (REGINA brzo ustam, utri u sobu. Drugi idu za njom) REGINA: (Toplo) Horace! Najzad si stigao. (Dok ga ona ljubi, drugi izlaze na pozornicu, govore svi u jedan mah) BEN: (Stoji na vratima, dri ubrus u ruci) Zaista dragi moj? mnogo si nam brige zadao. (Stupa naprijed rukuje se) (ADDIE ih promatra, zatim izlazi lijevo) OSCAR: (Stane iznad kanapea) Laknulo nam je kad vidjesmo. HORACE: Zdravo, Ben. (BEN prelazi desno u sredinu. LEO ulazi vaui biskvit) OSCAR: A kako se osjea? Odlino, zacijelo, jer odlino izgleda. HORACE: (Hladno, razdraen zbog OSCAROVE lai) Zdravo, Oscare. Zdravo Leo. (LEO prilazi, prua ruku) Kako si? LEO: (Rukujui se) Dobro sam, gospodine. Ali mnogo bolje sad kad ste se vi vratili. REGINA: (Prilazi HORACU) Sjedi sad. (LEO se povlai lijevo dolje dok HORACE sjeda) to je to bilo s tobom i gdje je Alexandra? Tako sam uzbuena to tc vidim da sam

na nju skoro zaboravila. HORACE: Nisam se dobro osjeao, premorio sam se, zacijelo, te smo se zaustavili da se prekono odmorimo. Zan je gore, isti se od prljavtine u vlaku. REGINA: (Prilazi HORACU slijeva, naginje se nad njim) O, tako mi je ao to te je put zamorio. Nisam mislila da HORACE: (Zajedljivo, gleda ih sve redom) ini se kao da nisam uope ni ocllazio. Svi ste tu BEN: ekajui da te pozdravimo dobrodolicom. (BIRDIE utri. Na njoj je kimono od flanela, a lice joj je rumeno i uzbueno. BEN prelazi dolje lijevo, kaminu) BIRDIE: (Pritri HORACU, ljubi ga) Horace! HORACE: (Toplo joj stee ruku) Upravo sam se pitao gdje si ti, Birdie. BIRDIE: (Uzhuena) O, bila bih i ja tu. Nisam znala da ste stigli sve dok Simon nije rekao da je vidio kola - (Odmakne se da ga pogleda. Lice joj se uozbilji) O, ne izgleda dobro, Horace. Ne izgleda dobro. REGINA: (Smije se) Birdie, kako moe tako da kae HORACE: (Gledajui u OSCARA) Oscar misli da izgledam vrlo dobro. OSCAR: (S dosadom. Okree se LEU) Nemoj stajati tu s tim biskvitom u ruci. (Prelazi desno, iznad stolice u sredini desno) LEO: O, dobro. Idem samo da dovrim doruak, tee Horace, i onda u vam priati to ima novo u banci - (Odlazi u blagovaonicu uzevi novine sa sofe) OSCAR (Prilazi BIRDIE zdesna) to si to obukla? BIRDIE: (Gleda u HORACA) Sad kad si kod kue, bit e ti bolje. Imat e mnogo mira, a mi emo te tako njegovati - (Prekida se) Ali gdje je Zan? (HORACE pokazuje rukom na stepenice) Tako mi je bilo teko bez nje. OSCAR: Pitao sam te kakva je to neobina haljina u kojoj se vrti ovuda? BIRDIE: (Nervozno, povlai se k stepenicama) Ja? (Gleda na svoju haljinu, hvata HORACA za ruku. OSCAR prelazi desno dolje) O, to je moja domaa haljina. Toliko sam se obradovala zbog Horaca da sam odmah istrala iz kue OSCAR: I prela si preko puta tako odjevena? Draga Birdie, ja HORACE: (REGINI, umorno) Jest, sve je kao i prije. REGINA: (Brzo, OSCARU) Samo bez svae. Danas je praznik. BIRDIE: (Potri brzo uz stepenice) Zan! Zannie! OSCAR: Birdie! (Ona stane) BIRDIE: Recite Zani da u se brzo vratiti. (Izlazi na vrata lijevo) REGINA: (OSCARU i BENU) Zato ne idete da dovrite doruak - (Gleda u OSCARA. Ovaj pogleda u BENA, zatim prelazi u blagovaonicu. REGINA stane u sredinu dolje) i ne ostavite Horaca da se odmori koju minutu ? BEN: (Govori prelazei u blagovaonicu. REGINA prelazi dolje desno) Jelo se ne smije bacati. Ima i suvie sirotinje kojoj treba hrane. Vrlo mi je milo to te vidim kod kue, Horace. Milo mi je to si nam se vratio. Milo mi je to si nam se vratio. OSCAR: (LEU dok BEN zatvara vrata na blagovaonici) Tvoja majka je sasvim izgubila glavu. Tri ulicama kao neka - (Kad se REGINA i HORACE nau sami, osjete se neugodno) REGINA: (Smije se usiljeno) Dakle, tu smo. Bilo je dugo. (HORACE se smijei) Pet mjeseci. Zna, Horace, ja sam htjela da doem da bih bila s tobom u bolnici, ali nisam znala gdje mi je dunost. Ovdje ili pored tebe. Ali ti zna koliko sam eljela da doem.

HORACE: To je lijepo od tebe, Regina. Nije bilo potrebno da dolazi. REGINA: O, bilo je potrebno. Leati pet mjeseci tamo sam, bez ikog svoga, bez prijatelja. Nemoj mi govoriti da ti nije bilo teko. HORACE: Nije mi bilo teko. (Kako ona vrti glavom, on postaje uporan) Ne, zacijelo nije, Regina. O, u prvi mah, kad sam - kad sam uo kako stoji stvar sa mnom - ali poto sam se navikao na tu misao, volio sam ostati tamo. REGINA: Volio si? (Hladno) Zar to nije udno? Volio si toliko da nisi htio da doe kui? HORACE: Ne treba to tako shvatiti. (Zatim, ljubazno, kad vidi da ona okree glavu) Ali sam se naao tamo i bilo mi je prijatno to sam se navikao, prijatno da leim i da razmiljam. (Smijei se) Nikad nisam imao vremena da razmiljam prije. A vrijeme je postalo dragocjeno za mene. REGINA: Gotovo kao da si bio na dopustu. (Stane jedan korak desno) HORACE: (Smije se) Tako je nekako i bilo. Na prvom dopustu koji sam imao otkako sam prestao da budem dijete. REGINA: A ja sam ovdje zamiljala da ti pati i HORACE: (Tiho) I jesam patio. REGINA: Dok si uivao to ima dopust! (Sjedne na stolicu u sredini desno) Dopust za razmiljanje. Zar to nisi mogao initi i ovdje? HORACE: elio sam da to inim prije nego to se vratim ovamo. Razmiljao sam o nama. REGINA: O nama? O sebi i o meni? Mislio si o sebi i o meni poslije svih ovih godina? (Neljubazno. Ustaje, prelazi dolje desno) Rei e mi sve to si mislio - nekog dana. HORACE: (Poslije utnje od jedne minute) Regina. (Ona se okree njemu) Zato si poslala Zan u Baltimore? REGINA: Zato? Zato to sam eljela da doe kui. (Prilazi mu) U tome ne moe vidjeti nita sumnjivo, mislim. HORACE: Nisam vidio nita sumnjivo u tome. (Usteui se, hvata je za ruku) Zan je rekla kako ti eli da se vratim. To mi je bilo tako milo, i toliko me je dirnulo, da sam se odjednom osjetio dobro. REGINA: (Izvlai svoju ruku, okree se od njega) Dirnulo te je to elim da se vrati kui! HORACE: (Uzdahne) Kao i obino, ne kaem ono to treba da kaem. Potrudimo se da se bolje razumijemo. Nemamo jo mnogo vremena. Regina, kakva je to besmislena pria o Zan i o Leu? (Nasmije se slabo) O braku izmeu Zan i Lea? REGINA: (Okree se njemu, otro) Tko to toliko brblja ovuda? HORACE: (Jako potresen) Regina! REGINA: (S dosadom, elei da ga umiri, prilazi mu) To je samo Oscarova ludorija. Objasnit u ti kasnije. Ja nikako ne namjeravam da pristanem na tako neto. To je samo bio nain da se Oscar uutka zbog onog posla o kojem sam ti pisala. HORACE: (Brino) Kakve veze ima Zan s kojim bilo Oscarovim poslom? Ma kako bilo, dobro e uiniti da to odmah izbije iz glave Oscaru. Ti zna to ja mislim o Leu. REGINA: Ali nema potrebe da se o tome govori sad. HORACE: Nema potrebe da se o tome ikad govori. Ne dokle sam ja iv. (REGINA se okree, prelazi desno. HORACE se prekida, lagano se okree, gleda za njom) Dokle sam ja iv. Ja sam bio u bolnici punih pet mjeseci. A otkako sam doao ti me nisi ni jednom

upitala o mojem zdravlju. (Zatim, blago) A zacijelo su ti pisali. Ja ne u jos dugo ivjeti. REGINA: (Hladno) Nikad nisam mogla razumjeti zato ljudi govore o takvim stvarima. (Prelazi dolje desno) HORACE: (utnja. On zatim pogleda u nju, s licem punim hladnoe) Ne razumije. (REGINA prelazi u sredinu desno) Ja nemam namjeru da govorim o svojoj bolesti. Samo sam mislio da treba da ti kaem. Nisam traio tvoju simpatiju. REGINA: (Otro, okree se njemu) Po lijenikom miljenju, sto je prouzrokovalo tvoju sranu manu? HORACE: to hoe time da kae? REGINA: (Desno od HORACA) Nisu pomislili, je li, da su tvoje prijateljice mogle -? HORACE: (Smijei se sjetno) - uiniti da dobijem manu srca? Ja ne mislim da je to neka dobra nauna teorija. Srana mana se ne dobija u postelji. REGINA: (Ljutito) Nisam ni mislila da si je tako dobio. Samo sam pomislila da si grinju savjesti mogao dobiti u postelji, kako ti kae. (Prelazi dolje desno) HORACE: Ja njima nisam govorio o svojoj grinji savjesti. Ni o svojim prijateljicama. Niti sam im rekao da moja ena ne ivi sa mnom ve - (Otro) Koliko ima vremena, Regina? (REGINA se okree njemu) Deset godina? Jesi li me dovela kui zato da me ponovo okrivljuje? To znai da neto hoe od mene. Ali ne e uspjeti da se ja i danas osjetim kriv. Moje razmiljanje je uinilo da drukije gledam na stvari. REGINA: To vidim. BEN: (U blagovaonici) Ostavi te novine, Leo. REGINA: (Gleda prema vratima blagovaonice. Zatim prilazi HORACU, toplo i prijateljski) Nema smisla da se ovako svaamo. Ja nisam imala namjeru da budem neljubazna. Pogrijeila sam. HORACE: (Umorno) Sam bog zna da nisam ni ja. Doao sam kui sa eljom da se ne svaamo, a sad odjednom - opet isto. Bio sam uvrijeen i REGINA: (Brzo) Ja sam kriva za sve. Nisam pitala o - o tvojoj bolesti zato to nisam eljela da te podsjeam na nju. Uostalom, ja nikad ne vjerujem doktorima kad govore o (Veselo) kad govore tako. HORACE: (Ne gledajui je) Dobro, potrudit emo se da stvari meu nama pou na bolje. (Ustaje, polazi stepenicama. Doe do stolice u sredini desno, kad ga REGINA zaustavi) REGINA: (Brzo, idui naporedo s njim) Ja u se truditi. Iskreno ti kaem, trudit u se, Horace. (On zastane, okrene se njoj) Horace, znam da si umoran, ali, ali - zar ne bi mogao ostati jo nekoliko minuta ovdje? Hou da ti Ben kae neto. HORACE: Sutra. REGINA: Ja bih voljela sad. To je vrlo vano za mene. Vrlo je vano za sve nas. (Veselo, okreui se blagovaonici) Vano za tvoju dragu ker. Ona e biti vrlo bogata nasljednica HORACE: Zar? To je lijepo. REGINA: (Otvara vrata) Ben, jesi li gotov s dorukom? HORACE: Tie li se to one tvornice o kojoj ste mi to liko pisali? REGINA: (BENU) Horace bi htio da razgovara s tobom sad. HORACE: Horace ne bi htio da razgovara sad s tobom. Ja sam vrlo umoran, Regina. (Polazi) REGINA: (Prilazi mu i zaustavlja ga) Molim te. Rekao si da emo se potruditi da stvari meu nama pou na bolje. Ja u se truditi. Zacijelo, hou. Ali molim te uini to sad za

mene. (Primorava ga da sjedne na stolicu u sredini desno) Vidjet e to sam radila dok si ti bio odsutan. Kako sam titila tvoje interese. (Smije se veselo) I vrlo dobro sam ih zatitila. Ali se stvar vie ne moe odlagati. Sve se mora urediti jo u toku ove sedmice (HORACE stane, sjedne na stolicu u sredini desno. REGINA prilazi BENU koji dolazi iz blagovaonice. Dovodi ga u sredinu. OSCAR je ostao u blagovaonici i odande gleda u njih. LEO se pretvara da ita novine) Sada treba da kae Horaceu sve o onome. Samo budi kratak, jer je on vrlo umoran i mora odmah da legne. (HORACE gleda u nju kao da je najzad razumio. Njegovo lice postaje sve stroe ukoliko onu govori) Ali ja mislim da ee mu to to e ti rei initi bolje od kakvog bilo lijeka. BEN: (Koji gleda u HORACA) To moe i da eka. Horace kao da nije raspoloen za razgovor danas. REGINA: Ti si veliki objemjak! Zna da stvar ne moe da eka. Zna da se mora svriti jo ove sedmice. (Prelazi dolje desno) I bio si isto toliko nestrpljiv da Horace doe koliko sam bila i ja. BEN: I jesam bio nestrpljiv. Kako ne'bih bio? Horace je uinio toliko usluga firmi Sinovi Hubbard. Zato sad ja ne bih elio da njemu pomognem? REGINA: (Smije se) Njemu da pomogne! Da mu pomogne onda kad ti je potreban, htio si da kae. (Sjedne na kanape desno) BEN: Kakvom si se enom oenio, Horace! (Nasmije se suho kad HORACE ne odgovori) Dobro, onda u biti kratak. Ti zna o em sam ti ve godinama govorio. Kako sam uvijek govorio da svaki od nas malih poslovnih ljudi na jugu ima velike stvari (Isprui ruku, mie prstima) na domaku svojih prstiju. To je bio moj san: san da te prste produim. Ja sam sretan ovjek, Horace, sretan ovjek. Sanjati i doivjeti da se ostvari ono o em se sanjalo. Tako ja zamiljam sretnog ovjeka. (Gleda u svoje prste, dok mu se ruka lagano sputa) Punih trideset godina govorio sam na sav glas: dajte pamuku tvornice! (HORACE otvara bocu s lijekom i puni licu) I onda sam se najzad osmjelio da odem Kompaniji Marshall u Chicago. HORACE: (Naposljethu je prestao da gleda u REGINU) Znam sve to. (Uzima lijek. REGINA ustaje, prilazi mu) BEN: Treba li ti to? HORACE: Malo vode, molim. REGINA: (Okree se brzo) O, oprosti. Pusti mene. (Prilazi posluavniku na stolu u dnu sobe, donosi mu au. On pije dok oni ehaju utei) Je li ti dobro sad? HORACE: Jest. Pisali ste mi. Znam sve to. (OSCAR ustaje - stane na vratima blagovaonice) REGINA: (Pobjedonosno) Ali ne zna da je ovih posljednjih dana Ben pristao da nama to jest tebi - dade mnogo vei udio. HORACE: Tako? To je vrlo plemenito od njega. (OSCAR prilazi i stane iznad sofe lijevo) BEN: (Smije se) Nije bilo tako plemenito od mene; bilo je vrlo vjeto od Regine. REGINA: (Kao da objanjava HORACU) Objasnila sam Benu da ti moda ne odgovara na njegova pisma, zato to nalazi da ti ne nudi dovoljno, i da ostaje jo vrlo malo vremena, i da ti zna moda koliko si mu potreban HORACE: (Smijei se na nju - odobrava glavom) I da moda pogaam kako hoe da zadri nadzor nad tvornicom za porodicu? REGINA: (BENU, pobjedonosno) Tono. (HORACU) I tako sam ja pregovarala umjesto

tebe i uvjerila sam moju brau da nisu samo njih dvojica Hubbardi koji imaju smisla za poslove. (Prilazi i stane pred sofu) HORACE: Zar si ih morala uvjeravati u to? Kako se malo poznaju ljudi meu sobom! (OSCAR prelazi lijevo dolje, lagano. Smije se) Ali e bolje poznavati Reginu idui put, a Ben? (BEN, REGINA, HORACE, smiju se svi zajedno. OSCAROVO lice je namrteno) Da vidimo sad. Mi dobivamo vei udio. (Gledajui u OSCARA) A tko dobiva manji? BEN: Oscar. HORACE: Lijepo, Oscare. Ti si postao sasvim nesebian. to je to bilo s tobom? (LEO ustaje, prilazi vratima blagovaonice) BEN: (Brzo, prije nego to OSCAR moe da odgovori) Oscaru je svejedno. (Prelazi dolje lijevo) Nije vrijedno svaati se oko toga, zar ne, Oscare? OSCAR: (Ljutito) Ja u dobiti svoje na kraju. U to moete biti uvjereni. Ja moram da mislim o budunosti svoga sina. HORACE: (Otro) Lea? O, vidim. (Zavaljuje glavu, smije se. REGINA gleda u njega uznemireno) Poinjem da uviam. Svatko e dobiti svoje. BEN: (Prelazi desno, HORACU slijeva) Znao sam da e uvidjeti. Sedamdeset i pet hiljada, i tih sedamdeset i pet hiljada donijet e ti milion. REGINA: (Prilazi stolu, naginje se naprijed) Hoe, Horace, zacijelo hoe. HORACE: Vjerujem ti. (REGINA se povlai, sjedne na sofu. Poslije jedne sekunde) Sad mogu da razumijem Oscarovo portvovanje, ali to ste morali obeati Kompaniji Marshall pored novca koji ulaete? (LEO prilazi i stane iza sofe lijevo) BEN: Oni nisu htjeli da prime obeanja. Traili su garancije. HORACE: U emu? BEN: (Mae glavom) Vodeni pad. Njegovu slobodnu i potpunu upotrebu. HORACE: I ti si im to dao, razumije se? BEN: Jeftino. Moglo bi se pomisliti da e guverner jedne velike drave ponuditi malo veu cijenu (Prilazi stolici lijevo u sredini) isto iz ponosa, zna. (HORACE se smijei, BEN se smijei) Jeftine nadnice. (Sjedne na stolicu) to vi podrazumijevate pod jeftinim nadnicama? pitam ja Marshalla. Jeftinije od onih u Massachusettsu, veli on, a to je prosjeno osam dolara nedjeljno. (Zavaljuje se u stolicu) Osam dolara nedjeljno! Bogme, rekoh mu, i ja bih pristao da radim za osam dolara nedjeljno. Jer, zaista, nema ni jednog bijelog branina niti crnca u gradu koji ne bi dao svoju desnu ruku do ramena za tri srebrna dolara nedjeljno, zar ne, Horace? HORACE: Sigurno. A pristat e oni i na manje od toga kada ti pone da ih podbada jedne protiv drugih. Moe utedjeti neto novaca i na taj nain, Ben. (Ljutito) I uiniti da omrznu jedni druge jo vie nego to se mrze sad. REGINA: O em vi to govorite? BEN: (Smije se) Ne e biti nikakvih tekoa ni s koje strane, ni bijele ni crne, ree mi Marshall. Nego to emo sa trajkovima? U Massachusettsu smo za posljednje tri godine imali samo trajkove. A ja mu rekoh: to je to trajk? Ja nisam uo nikad ni za jedan. Doite na jug, Marshalle. Kod nas je narod dobar i mi ne marimo za kojekakve ludorije. HORACE: Ima pravo. (Lagano) ini se dakle da ste osigurali dobar udio za sebe, a i za Marshalla. (CAL je uao u blagovaonicu i zatvorio vrata. BENU) Va otac je govorio da je on stekao hiljade, a da ete vas dvojica stei milione. Mislim da je imao pravo. (Ustaje)

REGINA: (Svi gledaju u HORACA. Ona se smije, usiljeno, naginje se naprijed) Milione i za nas. HORACE: Za nas? Za tebe i za mene? Ja ne inislim tako. Mi imarno dovoljno novaca, Regina. Mi emo se drati po strani i gledati kako se njih dvojica bogate. (Polazi sredinom dolje, pridravajui se za stolicu. OSCAR sjedne na stolicu pred klavirom. Svi gledaju napregnuto u njega dok on polazi stepenicama. Prolazei pored LEA, on ga pogleda za trenutak. Veselo) Kako idu stvari u banci, Leo? LEO: Odlino, gospodine. Sve je odlino. HORACE: A kako su gospoe u Mobilu? (LEO se trgne. HORACE se okrene, uini jedan korak prema REGINI, otro) Kako si mogla i pomisliti da u ja pustiti Zan da se uda -? REGINA: (Prilazi stolu desno) Misli li time da kae kako odbija taj prijedlog? Je li mogue da tako mili? BEN: (Nervozno, ali govorei pomirljivo - umiruje REGINU pokretom) Ne, ne misli on tako. Da odbaci toliko bogatstvo! Horace je umoran. Vie voli da govori o tome sutra REGINA: Ne moe se to tako odlagati. Oskar mora biti u Chicagu krajem ove sedmice s novcem i ugovorima. (Prilazi HORACU) OSCAR: (Kikoe, zadovoljan) Da, gospodine. Treba da budem tamo krajem ove sedmice. (HORACE prelazi desno) A nema smisla ii bez novaca. REGINA: (Napregnuto) ekala sam dovoljno dugo na svoj odgovor. Vie ne u da ekam. HORACE: (Polazi stepenicama, iznad REGINE, vrlo znaajno) Ja sam sad vrlo umoran, Regina. BEN: (Brzo) Sad Horace vjerojatno ima svoje razloge. Stvari koje bi htio da objasni. To moe biti i sutra. Ja mogu REGINA: (Okree se BENU, otro) Ja hou da znam njegove razloge sad. (Okree se ponovo HORACU) HORACE: (Penjui se lagano uz stepenice) Ni ja ih jo ne znam sve. Neka stvar ostane na tome. REGINA: (Stane dolje ispod stepenica) Ne emo je ostaviti na tome. ekali smo na tebe kao djeca. ekali smo te da se vrati kui. HORACE: Da biste mogli da uloite moj novac. Zato sl me dakle zvala kui? A ja sam se ponadao - (Mirno) Ako si se razoarala, Regina, meni je to ao. Ali ja mol ram da inim ono to smatram da je najbolje. Govorit emo o tome nekoga rugog dana. REGINA: Govorit emo o tome sad. I to samo ti i ja. HORACE: (Zastane na vrh stepenica, gleda odozgo na nju. Glas mu je priguen) Molim te, Regina. Put je bio vrlo teak. Ne osjeam se dobro. Molim te, ostavi me samog sad. REGINA: (Mirno) Ja hou da razgovoram s tobom, Horace. Eto me gore. (On je pogleda za trenutak, zatim iezne. Ona poinje da se penje uz stepenice) BEN: (Tiho. REGINA se okree njemu dok joj on govori) Ponekad je bolje poekati da se sunce ponovo rodi. (Ona ne odgovara) A ponekad, kao to ti je naa majka govorila, (REGINA polazi uz stepenice) lijepa ena grijei kad se mrti. (BEN ustaje, ide dolje k stepenicama) Blagost i osmijeh utiu vie na ovjekovo srce - (REGINA se ne vidi vie. BEN stoji i gleda nagore. Duga utnja. Onda, odjednom, OSCAR zakikoe) OSKAR: Nadajmo se da e ga ipak privoljeti. Nadajmo se. (Poslije jedne sekunde BEN prilazi stolu desno, uzima svoje novine, ide dalje do sofe desno, sjedne - poinje da ita.

OSCAR gleda u BENA. Tiina ini da se LEO osjea neugodno) LEO: (Prelazi desno u sredinu) Novine piu da je bilo dvadeset i sedam sluajeva ute groznice u New Orleansu. Bit e da je zbog poplave. (Nitko ne obraa panju na njega) Oni su mislili da su podigli dovoljno visok nasip. A kako Crnci kau uvijek: nije majka rodila junaka koji e podii nasip toliki da zadri Mississippi. (Nitko mu ne odgovara. On se smijei zbunjeno. Odozgo se uju GLASOVI. GLASOVI nisu jaki, ali ih BEN, OSCAR i LEO raspoznaju. LEO dolazi na sredinu stepenica, gleda gore, oslukuje) REGINA: Ne mogu te razumjeti. Ne mogu vjerovati da ovo odbija. Ta to je ono to si ti oekivao, to smo oekivali svi mi. Ti si ili poluclio ili ima razloge koje ne e nama da kae. HORACE: Ne znam svoje razloge. Samo ne u da ulazim u tu stvar. REGINA: Ne e da ulazi u tu stvar. Ali ja hou. OSKAR: (Pokazuje rukom gore) Sad pretpostavimo da ga ona ne privoli? Pretpostavimo da on ostane pri svome? (LEO se okree njima, slua) BEN: (Bez uvjerenja) On je umoran. Bila je pogreka govoriti mu danas o tome. On je bolestan ovjek, ali nije lud. OSCAR: (Kikoe) Ali pretpostavimo da je lud. to emo onda? (LEO prilazi lagano i staje iza sofe lijevo) BEN: (Sputa novine, zagleda se u OSCARA) Onda emo traiti novac na drugoj strani. Ima ih dosta koji e ga dati. OSCAR: I ima ih dosta koji e traiti mnogo za to to daju. Oni koji su dovoljno bogati da dadu, bit e i dovoljno vjeti da trae. A to znai da bi smo mi radili za njih, zar ne. Ben? BEN: Nije potrebno da mi kazuje stvari koje sam ja tebi rekao jo prije est mjeseci. OSCAR: O, ima pravo to se ne brine. Ona ce ga privoljeti. Uvijek je uspjevala da ga nagovori. (Tiina. Odjednom REGININ GLAS postaje jai i otriji. Oni svi ponovo oslukuju. BEN ustaje polako, odlazi da slua ispod stepenica. OSCAR, gledajui na njega, smijei se. Dok oni sluaju, REGININ GLAS postaje sve otriji. HORACOV GLAS se ne uje vie) REGINA: Ovakvu priliku ne proputa nitko. Ja ne am da propusti ovakvu priliku. Ne dam da je propusti samo zato to si poludio! OSCAR: Moe biti. REGINA: A ako se predomisli poslije nedjelju dana, bit de suvie kasno. To se mora svriti sad. HORACE: Ja se ne u predomisliti. Ne u da ulazim u tu stvar. REGINA: Ti ne e da ulazi u tu stvar, ali ja hou. Ja sam tvoja ena. Ja s pravom oekujem od tebe da se pobrine za moju budunost. Za budunost svoga djeteta. OSCAR: Ipak ne vjerujem u to. Nikad nisam vjerovao da e se on udruiti s nama. BEN: (Okree se njemu - prelazi u sredinu sobe) ta vraga oekujes da ja inim sad? OSCAR: (Meko) Nita. Ti si uinio najvie to si mogao. Nitko ne bi mogao tebe da krivi, ako nam se cijela stvar izmigolji iz ruku. (BEN prilazi sofi desno za novine) Ti ne moe da uini vie nita. Ali bih moda ja mogao da uinim neto za nas. (OSCAR ustaje. BEN je poeo da razvija novine, ali ga OSCAROVE rijei zaustavljaju) Ili, bolje da kaem. (Prelazi u sredinu) Leo bi mogao da uini neto za nas. (BEN zastane, okrene se, pogleda u OSKARA. LEO gleda paljivo u OSCARA. Okree se LEU) Zar nije tako, sinko? (LEO prelazi u sredinu dolje) Zar nije istina da bi ti mogao da poinogne svojoj

porodici? LEO: (Nervozno, prilazi za jedan korak njemu) Tata, ja BEN: (Lagano) Kako bi mogao da nam pomogne on, Oscare ? OSCAR: Leo ima jednog prijatelja. (Prilazi BENU) Leov prijatelj ima osamdeset i osam hiljada dolara u akcijama eljeznice Union Pacific. (BEN se okree da pogleda u LEA) Leov prijatelj ne pregleda esto te akcije, najvie jednom u pet ili est mjeseci. BEN: (Poslije kratke utnje) Union Pacific. Uh, uuh. Oekaj da razumijem. Leov prijatelj bi htio - htio da mu pozajmi te akcije, a on OSCAR: (Odobrava glavom) - bi bio tako dobar da ih pozajmi nama. BEN: (Prelazi u sredinu) Leo. LEO: (Uzbuen, prilazi njemu) Molim, gospodine. BEN: Kad bi tvoj prijatelj traio natrag svoje akcije? LEO: (Vrlo nervozno) Ne znam. Ja - e, ja OSCAR: (Otro - pristupa LEU) Rekao si mi da ih on ne e ni pogledati do jeseni LEO: O, to je tono. Ali ja - ne do jeseni. Tetak Horace nikad BEN: (Otro) uti! OSCAR: (Smijei se na LEA - prelazi u sredinu) Tvoj stric ne eli da zna ime tvog prijatelja. LEO: (Nasmije se) To je lijep vic. Ne zna njegovo ime. OSCAK: uti, Leo! (LEO se lagano okree, prilazi stolu lijevo. BEN se okree OSCARU) On ih ne e ni pogledati sve do septembra. To nam daje pet mjeseci vremena. Leo ce vratiti akcije u roku od tri mjeseca. Jer nama ne e biti teko da naemo novaca im otpone zidanje tvornice. Hoe li Marshall primiti akcije? (BEN zastaje da poslua iznenada pojaane GLASOVE odozgo. GLASOVI su sad vrlo jahi i vrlo ljutiti) REGINA: Ja to s pravom oekujem. HORACE: Molim te idi i ostavi me samog. REGINA: Ne u te ostaviti samog. Zahtijevam da uloi taj novac i zahtijevam da to uini odmah. BEN: (Nasmijei se) Zato ne? Zato ne? (Smije se - OSCARU) Dobro. Imamo sree. Uzet emo tu pozajmicu od Leovog prijatelja - on ee zacijelo biti sigurniji ortak nego naa sestra. (Mae glavom prema stepenicama. Okree se LEU) Kad moe dobiti akcije? LEO: Danas, sad odmah. (Prilazi BENU) One su u maloj runoj kasi i BEN: Ne u da znam gdje su. OSCAR: (Smije se) To e ostati tajna za tebe. (Tape BENA po ruci) BEN: (Smijei se) Dobro. Potpii ek na iznos naeg udjela. Moe poi nonim vozom za Chicago (Oscaru) Dobro, Oscare, (Prui mu ruku, OSCAR je prihvati, rukuju se) nek nam je sa sreom. (Prilazi stolu desno) OSCAR: (Okree se BENU) Hoe li i Leo biti osiguran? LEO: Ja imam pravo na udio tetka Horaca. Volio bih da budem ortak BEN: (Okree se i pogleda ga pazljivo) Volio bi, je li? Idi ti doavola, mali - (polazi k LEU) OSCAR: (Nervozno, zaustavlja BENA) ekaj, ekaj. Nije on tako mislio. Samo ja hou da budem siguran da e i on dobiti neto od svega ovog. BEN: Razumije se. Mi emo se pobrinuti za njega. To nam ne e biti teko. Razgovarat emo u duanu. OSCAR: (Odobrava glavom) To je sad u redu. Hajde, sinko. (Polazi vratima)

LEO: (Prilazi BENU s pruenom rukom) Nisam tako mislio. Htio sam da kaem kako je ovo veliki dan za mene i - (BEN ne prihvata njegovu ruku) BEN: Idi. (Prilazi stolu desno. LEO ga pogleda, okrene se, poe za OSCAROM napolje. BEN ostaje gdje se zatekao, zamiljen. Ponovo se uju GLASOVI odozgo. REGININ glas je ogoren i piskav. BEN gleda gore, smijei se, ponekad se trgne na tu viku) REGINA: To nitko ne bi odbio. Ti mora imati svoje razloge. Mora imati razloge o kojima ne e da govori. (uje se kako netko udara pesnicama u vrata, zatim ALEXANDRIN glas) ALEXANDRA: Mama- mama - nemoj - (uje se kako netko tri odozgo, i ALEXANDRA sjuri niz stepenice govorei istovremeno s glasovima gore) REGINA: Koji su to razlozi? Kakvih razloga moe tu da bude? Hou da znam. Cijelog ivota morala sam te nagoniti da uini neto za sebe. HORACE: Ostavi me samog. REGINA: Ne u da te ostavim samog. Ako te ostavim samog, ti e uvijek raditi za nekoga drugog. HORACE: Zato si dakle htjela da se vratim kui? REGINA: Jest, to je bio razlog. HORACE: Onda ti razlog nije bio dobar, jer ne e uspjeti. REGINA: Zar si mislio da sam zbog tebe htjela da se vrati? Jesi li to mislio? ALEXANDRA: (Gotova da zaplae. Na stepenicama) Ujae Ben! (Silazi niz stepenice) Ujae Ben! (BEN prelazi u sredinu dolje) Molim vas idite gore. Molim vas ne dajte mami - Ujae Ben, on je bolestan, on je tako bolestan. Kako moe mama tako da mu govori molim vas, ne dajte joj. Ona e BEN: Alexandra, ti ima njeno srce. ALEXANDRA: Idite gore, ujae Ben, molim vas - (Odjednom, vika gore prestaje, i jednu sekundu kasnije uje se kako se neka vrata otvore i odmah potom se zalupe) BEN: Vidi. Prolo je. Nemoj se kidati. (Polazi vratima. ALEXANDRA prelazi preko pozornice, staje kod stolice u sredini lijevo) Alexandra, reci materi da mi je jako ao to sam morao otii. (Ide vratima) I nemoj se toliko kidati, mila. Na alost, mu i ena esto govore suvie glasno. (Uzima eir i hoe da obue kaput kad se REGINA pojavi na stepenicama. Kad progovori BENU, glas joj je hladan i miran) ALEXANDRA: (Veoma uzbueno - okrene se, ide stepenicama) Kako moe tako da postupi s tatom! On je bolestan. On je teko bolestan. Zar ti to ne zna! Ja ti ne dam. REGINA: Brini se za svoje poslove, Alexandra (ALEXANDRA se okree i staje iznad sofe lijevo, gleda lijevo. REGINA govori BENU sa stepenica) Koliko jo moe poekati za novac? BEN: (Oblaei kaput - izlazi na sredinu dolje) Je li odbio? teta, zaista, teta! REGINA: Predomislit e se. Ja u ve nai naina da ga nagovorim. Koliko najdue moe jo da eka? BEN: Mogao bih ekati do idue nedjelje. (Prilazi joj) Ali ne mogu da ekam do idue nedjelje. (Kikoe, uivajui u svojoj dosjetci) Mogao bih, al' ne mogu. Mogao bih i ne mogu. A sad moram da idem. Previe sam se zadrao - (Polazi) REGINA: (Silazi niz stepenice k njemu) Ne idi jo. Hou da razgovaram s tobom. (Ulazi u sobu) BEN: (Pogleda je, prilazi joj) O, sad sam upravo htio da predam Alexandri jednu poruku za tebe. Htio sam ti rei da Oscar ide za Chicago veeras, te tako ne ema moi da

budemo ovdje za uobiajenu veeru petkom. REGINA: (Napregnuto) Oscar ide u Chi - (Tiho) to hoe time da kae? BEN: Samo to. Sve je u redu. On e predati Marshallu REGINA: (Prilazi mu za jedan korak) Hou da znam to ti lae. Pokuava da me uplai. Ti nisi naao novac. Kako bi ga mogao nai? Nisi mogao - (BEN se smije) Ti e ekati dok ja - (HORACE se pojavljuje gore na stepenicama) BEN: Ti ne zna to govori. Otkad to ja treba da primam zapovijedi od tebe? (Okree se) REGINA: ekaj, ti - (BEN zastane. REGINA mu prilazi) Kako moe on da ide u Chicago? Je li stigla kakva utvara s novcem? (BEN polazi izlaznim vratima) Ja ti ne vjerujem. Hodi ovamo. (REGINA polazi za njim) Hodi ovamo, ti - (Vrata se zalupe. Ona zastaje kod vrata, gleda u njih, stisnutih pesnica. Poslije male pauze okrene se lagano i ulazi u sobu) HORACE: (Stoji na vrh stepenica, vrlo mirno) Veliki je to dan kada ti i Ben ukrtate maeve. ekao sam ja na to godinama. ALEXANDRA: Tata, tata. (Staje ispod stepenica) molim te idi u sobu! Ti e HORACE: I tako im ti nisi potrebna, i tako ne e dobiti svoje milione, ipak! REGINA: (Okree se lagano) Tebi je mrsko to vidi da netko ivi, je li? Mrsko ti je pomisliti da u ja ivjeti i da u imati ono to hou. (Prilazi stepenicama i gleda gore u njega) HORACE: Mogao sam znati da e pomisliti kako je to moj razlog. REGINA: Zato to e umrijeti i to zna da e umrijeti. ALEXANDRA: (Vrisne) Mama! Nemoj - nemoj sluati, tata. Ne sluaj. Idi HORACE: Ne da ti smetam da postigne ono to hoe. ak ni djelomino to. (Sie za jednu stepenicu, dri se za ogradu, naginje se gledajui u nju) Meni je dosta tebe, dosta mi je ove kue, dosta ivota ovdje. Dosta mi je tvoje brae i njihovih odvratnih postupaka da zarade deseticu. (ALEXANDRA se okree, staje iza sofe lijevo) Ima i boljih naina da se ovjek obogati, nego to je varati crnca za pola kilograma slanine. Zato da ti dam novaca? (Vrlo ljutito) Da od kostiju ovoga grada stvorig sredstva za svoju rasko? Vi upropaujete ovaj grad, ti i tvoja braa, upropaujete ga, a ivite od njega. Ali ja ne u. Moda je onome koji umire lako da bude poten. Ali nisam ja kriv to umirem. (ADDIE ulazi slijeva i staje mirno kod vrata) Ne u vie da inim zla. Uinio sam ga dosta. Umrijet u kako hou. I umrijet u tako da svijetu od toga ne bude gore. Brigu o tome ostavljam tebi. REGINA: (Gleda u njega, lagano, hladno) Nadam s da e umrijeti. Nadam se da e umrijeti brzo. (Smije se) Jedva u doekati da umre. ALEXANDRA: (Vriti) Tata! Ne - ne sluaj nemoj ADDIE: Hodi ovamo, Zan. Izlazi iz te sobe. (ALEXANDRA pritri brzo ADDIE koja je zagrli. HORACE se polako okree i odlazi gore) Srednja zavjesa se sputa. IN III POZORNICA: Kao u prvom inu. Petnaest dana kasnije. Kasno po podne. Napolju pada kia. Kad se zavjesa digne: HORACE sjedi pored prozora u stolici na tokovima. Na stolu do njega nalazi se mala runa kasa i boca s lijekom i zlicom. BIRDIE i

ALEXANDRA sviraju na klaviru. Na stolici desno od stola u dnu velika kotarica s priborom za ivanje. Prije nego to se zavjesa digne, uje se klavir. Dok se zavjesa die, pjesma se zavrava. BIRDIE: (Broji za ALEXANDRU) Jedan, dva, tri, etiri. Jedan, dva, tri, etiri. (Zavre pjesmu i smiju se. ALEXANDRA ponavlja posljednji stav. BIRDIE mae glavom, okree se HORACU) I mi smo nekad svirali zajedno. Sjea li se, Horace? HORACE: (Koji je dotle gledao kroz prozor) to kaes, Birdie? BIRDIE: I mi smo svirali zajedno. Ti i ja. ALEXANDRA: (Prestaje da svira, pogleda u HORACEA, zatim u BERDIE) Zar je i tata svirao? BIRDIE: Jo kako. (ADDIE se pojavljuje na vratima lijevo, opasana velikom kuhinjshom keceljom. Brie ruke ubrusom) Svirao je violinu, i to vrlo dobro. (Okree se klaviru i poinje da svira) ALEXANDRA: (Okree se i smijei se na HORACA) Nisam to znala. ADDIE: Gdje je tvoja mama, Zan? ALEXANDRA: Otila je kod gice Safronije da proba novu haljinu. (ADDIE klimne glavom, poe izlazu) HORACE: Addie. ADDIE: (Stane na sredinu) Molim g. Horace. HORACE: (Govori kao da se odjednom odluio na neto) Reci Calu neka se spremi. Ima neto da me poslua u gradu. (ADDIE klimne glavom, izlazi lijevo. HORACE se uznemireno vrti na stolici, gleda kroz prozor) ALEXANDRA: (koja ga promatra) teta to cio dan pada kia, tata. Ali e sutra moi da izie u dvorite. Nemoj se uznemiravati. HORACE: Ne uznemiravam se, mila. (ALEXANDRA se okree klaviru i svira s BIRDIE, poto su odsvirale jedan stav zajedno, BIRDIE prestaje da svira i okree se HORACU. ALEXANDRA i dalje svira sama) BIRDIE: Tako se dobro sjeam vremena kad smo svirali zajedno, (ALEXANDRI) tvoj tata i ja. (HORACU) To je bilo kad me je Oscar prvi put doveo ovamo na veeru. Nikada dotle nisam vidjela sve Hubbarde na okupu, (ALEXANDRI) a ti zna kakva sam ja plaljivica i kako sam stidljiva. (Okrene se da pogleda u HORACA) Ti si rekao da svira violinu i da bi mi bio veoma zahvalan, ako bih htjela da sviram s tobom. (Puni au vodom) U stvari, ja sam tebi bila vrlo, vrlo zahvalna. (Smije se, kad joj on ne odgovara) Horace, (Prilazi mu, sa aom u ruci) ti nisi uo ni rijei od ovoga to sam kazala. HORACE: Birdie, kad se Oscar vratio iz Chicaga? BIRDIE: Jue. Zar nije jo dolazio ovamo? ALEXANDRA: (Prestaje da svira) Nije. Ni on ni ujak Ben nisu dolazili od - od onoga dana. BIRDIE: Oh. (ALEXANDRI) Nisam znala da stvari tako ravo stoje. (Okree se HORACU) Oscar meni ne kazuje nikad nita HORACE: (Smijei se, mae glavom) Hubbardi su se ljuto zavadili. Znao sam da e doi do toga jednoga dana. (Smije se) I dolo je. ALEXANDRA: Dolo je. Zaista je dolo. BIRDIE: (Iznenaena) Ali Oscar je bio tako raspoloen kad je doao kui, (ADDIE ulazi) da ja nisam HORACE: Da, mogu da razumijem to. (ADDIE unosi veliki posluavnik s tri ae,

bocom kupinova vina i tanjurom kolaa. Sve to stavlja na sto u sredini lijevo. BIRDIE prilazi brzo ADDIE, poto je ostavila au s vodom na sto u dnu sobe) ALEKSANDRA: Addie! Kakva je to ast! Zbog ega? ADDIE: (Sipa vino u tri ae) Ni zbog ega. Imala sam svjeeg maslaca, te sam umijesila kolaa, a malo kupinova vina dobro je za eluac kad pada kia. (ADDIE pogleda u HORACA, zatim prelazi u sredinu, prenosi stolicu iz sredine desno u dno sobe, zatim prilazi njemu, prevozi ga u sredinu lijevo od stola na desnoj strani) BIRDIE: (Uzima svoju au a ALEXANDRINU mee na klavir) To je dobro! Upravo ono to nam treba. Da sviramo neto veselo, Zan. (ALEXANDRA poinje da svira neku veselu pjesmicu) ADDIE: (HORACU, gurajui njegovu stolicu k sredini) Preite ovamo, g. Horace, i nemojte misliti toliko. (Prelazi stolu lijevo, uzima HORACOVU au, i prinosi je njemu. ALEXANDRA prestaje da svira, okree se i gleda HORACA paljivo) aa vina vie e vam prijati. (ALEXANDRA uzima kola. BIRDIE toi sebi drugu dau vina) ALEXANDRA: (S punim ustima) Dobri kolai, Addie. Kako je lijepo ovdje! Samo mi! Bilo bi dobro da uvijek ostanemo ovako. BIRDIE: (Odobrava glavom, sretna) Tiho i prijatno. (Pije, zatim prilazi klavirskoj stolici, sjedne) ADDIE: (Prilazi stolu u dnu, pali lampu) Na alost, ne e dugo biti ovako. Jo malo pa ete i ovdje, dok sjedite, moi da ujete kako se slau crvene cigle. A ve sutradan e pokuljati dim iz dimnjaka (ALEXANDRA prilazi stolici kod klavira, sjedne) i prve nedjelje potom, poslije slube boje, bit e na svakom stolu peenih pilia. (Prelazi lijevo kaminu) Tako bar g. Ben pria. HORACE: (Gleda u nju) A vjeruju li ljudi u to? ADDIE: Vjeruju li? (Stavlja klupicu pred kamin da bi mogla da zapali lampu na kaminu. BIRDIE prilazi stolu, puni ponovo svoju au) Navikli su da primaju sve to g. Ben naredi. Ovdje nije bilo toliko pria jo od onda kad je dolazila Shermanova vojska. (Pali gornju lampu na kaminu) HORACE: (Tiho) Budale. ADDIE: (Odobrava glavom) Tko se rodio na jugu, mora biti budala. (ADDIE prenosi klupicu donjem kraju kamina i pali drugu lampu na njemu) BIRDIE: (Ispila je i tu au. Slua to drugi govore) Ali poslije te veeri nismo vie svirali zajedno. (Prelazi i stane ispred sofe lijevo) Oscar je rekao da ne voli kad sviram klavir. (Osvre se ALEXANDRI) Zna li to mi je rekao te veeri? (ADDIE prilazi stolici u dnu sobe, uzima hotaricu s priborom za ivanje, okree stolicu tako da moe gledati u njih, sjedne) ALEXANDRA: Tko? BIRDIE: Oscar. Rekao je da ga muzika ini nervoznim. Rekao je da tako sjedi i samo eka na iduu notu. (ALEXANDRA se smije) I nije da se alio. Govorio je sasvim ozbiljno. Eto, tako - (Ispije au, zatrese glavom. HORACE gleda u nju, smijei se. BIRDIE prilazi HORACU) Tvoj tata ne e to da prizna, ali on je bio vrlo dobar prema meni za sve ovo vrijeme. (Miluje rukom njegov rukav) esto bi se umijeao kad se tako rekne neto i jedamput - (Prekine se, okrene se HORACU, lice joj je spokojno) Jednom je zadrao Oscara da - (Uuti, okrene se, prelazi u dno sobe. Govori zatim brzo) Krivo mi je to sam to spomenula. (Prelazi lijevo, stane iznad sofe) Eto, ovdje sam tako sretna, a ipak mislim na rune stvari. (Smije se nervozno) Ne treba tako, zar ne? (Prilazi stolu lijevo,

puni au vinom, prelazi desno gornjem kraju klavira. CAL ulazi na vrata. Na njemu je stari gornji kaput, a u ruci drzi zavijen kiobran) ALEXANDRA: Uzmi jedan kola, Cal. CAL: (Prilazi uzima kola) Hvala, gospoice. Vi ste me zvali g. Horace? (Prelazi u sredinu, stane lijevo od Horaca) HORACE: Koliko je sati, Cal! (Sputa au na sto) CAL: Bit e oko deset minuta do pet. HORACE: Vrlo dobro. Otidi sad u banku. (ALEXANDRA poinje da svira vrlo tiho) CAL: Bit e zatvoreno. Sad ne e biti nikoga tamo osim g. Mandera, g. Joe Hornsa, g. Lea HORACE: Ui na zadnja vrata. Oni e biti za stolom; sreuju dananje raune. (Pokazuje na kasu) Vidi li ovu kasu? CAL: (Potvruje glavom) Vidim, gospodine. HORACE: Reci Manderu da mu g. Horace lrjepo zahvaljuje to ge donio kasu, i da je ona dobro stigla. CAL: (Zbunjen) Ali on zna da ste vi primili kasu. Donio vam ju je on sam jo prole srijede. Znam, ja sam mu otvorio vrata, i on mi je rekao, Zdravo, Cal, eto je ve nastalo ljeto HORACE: Ti e rei to to ti kaem. Jesi li razumio? (BIRDIE prilazi stolu lijevo, toi vino u au, stoji kod stola) CAL: Ne, gospodine. Ne mogu rei da sam razumio. Treba da odem tamo i da kaem ovjeku da vam je donio neto to on ve zna da vam je donio, a vi me pitate razumije li?. HOBACE: Sluaj, Cal. CAL: Dobro, gospodine. Ja u prosto rei da vi zahvaljujete to je kasa stigla u redu. Ja to ne razumijem, ali u kazati. HORACE: I reci mu neka doe ovamo poslije veere i neka dovede g. Sol Fowlera. (ALEXANDRA svira) CAL: (Mae glavom) Da doe poslije veere i da dovede g. Sol Fowlera, vaeg advokata. HOBACE: (Smijei se) Tako je. Samo ui na zadnja vrata i reci sve to. (Tiho) Reci pred svima. CAL: (Prie za jedan korak HORACU, zatim se okree lijevo) Hou, gospodine. (Mrmlja neto izlazei lijevo) ALEXANDRA: (Koja je promatrala Horaca) to je to bilo, tata? HOBACE: Nita, nita. ADDIE: (Gledajui kako BIRDIE ispija jo jednu au vina) Gospoo Birdie, zaboljet e vas glava od toga kupinova vina. BIRDIE: (Ve je pijana, veselo) O, mislim da ne e. Mislim da ne e. (Pije) ALEXANDRA: (Videi da HORACE prinosi ruku grlu, ustaje, prilazi mu slijeva) Hoe li lijek, tata? HORACE: Ne, ne. Sasvim mi je dobro, mila. BIRDIE: (Lijevo od stola na lijevoj strani) Mama mi je davala kupinovo vino jo kad sam bila mala. Zbog tucanja. (Smije se) Vidi, meni se ini da sad nitko vie ne tuca. Zar to nije smijeno? (Birdie se smije. I Horace i Alexandra se smiju) A ja sam obino tucala onda kad nije trebalo. (Prilazi klaviru, sjedne, poinje da svira, pije) ADDIE: (Mae glavom) Nitko vie ne boluje ni od bolesti rastenja. Zaista je smijeno.

Kao da i za bolesti ima neka moda. Jedne godine je neka bolest moderna, (BIRDIE prestaje da svira) a druge ve nije. BIRDIE: (Okree se njima) Sjeam se. To je bilo prilikom moje prve igranke, u Lionnetu, dabome, i ja sam bila tako uzbuena, (Ustaje, prilazi stolu lijevo) i onda sam poela da tucam, a mama se smijala. (Blago, gledajui u bocu) Mama se uvijek smijala. (Uzima bocu) Bilo je vrlo sveano, ja sam imala lijepu haljinu od g. Wortha iz Pariza, u Prancuskoj, i tucala sam. (Toi vino) Onda me je brat poeo udarati dlanom po leima, a mama je donijela bocu kupinova vina i smijala mi se. Gosti su ve poeli da dolaze a ja, plaljivica, samo tucam. (Pije. Uuti za trenutak) Znate, tada sam prvi put vidjela Oscara Hubbarda. (Prelazi u sredinu) Ballongovi su prodavali svoje konje, i on je iao da ih kupi. Proao je i skinuo eir - mogli smo da ga vidimo s prozora. I moj brat, zadirkujui mamu, ree kako je moda trebalo da pozovemo i Hubbardove na igranku. Rekao je da mama njih ne trpi zato to dre duan, i rekao je da je to starinski s njene strane. (Lice joj je ozareno - gleda kroz prozor) I onda, ona sam prvi put u ivotu vidjela da se mama naljutila. Rekla je da nije zbog toga. Rekla je da ona jest starinska ena, ali ne u tom smislu. Rekla je da je starinska ena utoliko, to ne podnosi ljude koji ubijaju ivotinje koje vie ne mogu da upotrebe, i koji se bogate uzimajui velike kamate od bijednih Crnaca neznalica, i koji im krivo mjere robu koju im prodaju. Mama je bila zaista ljuta. Nikad nisam vidjela takvo lice kod nje. A zatim se odjednom nasmijala i rekla je: Vidi, Birdie se toliko uplaila da je prestala da tuca (Glava joj klone, nastavlja tiho) Tako je i bilo. Prestala sam da tucam. (Prilazi sofi lijevo, sjedne. ALEXANDRA prelazi lijevo stolici u sredini lijevo) ADDIE: (Pijui, za sebe) Tbh, varajui Crnce dotjerali su oni daleko. (Njima) Jest, ima ljudi koji jedu zemlju, a sa zemljom i narod koji na njoj ivi, kao to pie u Bibliji za skakavce. A ima i ljudi koji stoje oko njih i gledaju ih kako jedu. (Tiho) Ponekad mi se ini da nije pravo to ovi tako stoje i putaju ih da rade to hoe. BIRDIE: (Zamiljeno) Kao to kaem, samo kad bismo mogli da se vratimo u Lionnel. Svatko bi bio bolji tamo. Svatko bi bio dobar i ljubazan. Ja volim kad su ljudi ljubazni. (Puni au) Je li tako, Horace, i ti voli da su ljudi ljubazni? HORACE: Volim, Birdie. BIRDIE: (Sad sasvim pijana) Da, tada sam prvi put vidjela Oscara. Tko bi pomislio? (Pije. Brzo, milujui au) Hoete li da znate neto? Sluajte, ja ne voliin Lea. To mi je roeni sin, ali ga ja ne volim. (Smije se, veselo) Zaista, ini mi se da ak i Oscara volim vie. (Pije) ALEXANDRA: (Korakne k BIRDIE) Zato ste se vi udali za ujaka Oscara? ADDIE: (Otro) Tako neto ne treba da pita. HORACE: (Otro) Zato ne? Ona je ovdje vidjela dosta i moe o svemu da pita. ALEXANDRA: Ujna Birdie, zato ste se vi udali za ujaka Oscara? BIRDIE: (Sputa au na sto, ljubazno) Ne znam ni sama. Mislila sam da ga volim. On je bio tako dobar prema meni, a ja sam mislila da je to zbog toga to i on mene voli. Ali to nije bilo zbog toga - (Okrene se sasvim ALEXANDRI) Bolje pitaj zato se on oenio mnome! To mogu da ti kaem: rekao mi je dosta puta. ADDIE: (Naginjui se naprijed) Gospoo Birdie, ne mojte BIRDIE: (Govori vrlo brzo, napregnuto) Moja porodica bila je dobra, a pamuk s njiva Lionneta jo bolji. Ben Hubbard je htio taj pamuk i, (ustaje) umjesto njega, Oscar Hubbard se oenio pamukom. (ALEXANDRA prilazi HORACU) On je bio dobar prema

meni, tada. Smijeio se na mene. Od onda se nije vie nasmijeio, Svi su znali zato se on eni mnome. (ADDIE ustaje) Svi, samo ne ja. (Okree se, ide u dno sobe) Luda, luda ja. (ADDIE sputa kotaricu sa venjem na stolicu, prilazi jedan korak HORACU) ALEXANDRA: (HORACU, drei ga za ruku, blago) Vidim. (Ustee se) Tata, je li - kad se bude bolje osjeao, zar ne bismo mogli otii nekud odavde? Samo mi, mislim. Zar ne bismo mogli nai naina da odemo? HORACE: (Polae svoju ruku na njenu) Da, znam, to misli. Postarat emo se da naemo naina. To ti obeavam, mila. ADDIE: (Gleda na njih za sekundu, zatim ide lijevo k BIRDIE) Odmorite se malo, gospoo Birdie. Ako tako produite zaboljet e vas glava i BIRDIE: (Okree se ljutito njoj) Nikad u ivotu nije mene zaboljela glava. (Prelazi lijevo. Poinje da plae; razdraeno) A ti to zna isto tako dobro kao i ja. (Okree se ALEXANDRI. Prilazi njoj iza sofe. ADDIE ide dolje lijevo) Nikad me nije boljela glava, Zan. To oni samo lau meni. Ja pijem. Sama, u svojoj sobi, sasvim sama, ja pijem. A oni onda hoe to da sakriju i kau: Birdie je opet zaboljela glava ALEXANDRA: (Prilazi njoj, brzo) Ujna Birdie! (ADDIE se okree i gleda ih) BIRDIE: (Okree glavu) Sad me ti ne e vie voljeti. Ne e me vie voljeti. ALEXANDRA: Ja vas volim. Uvijek u vas voljeti. BIRDIE: (Kao izvan sebe) Nemoj me voljeti. (Okree se ALEXANDRI) Nemoj me voljeti. Jer e kroz dvadeset godina i ti biti kao to sam ja. Uinit e oni ovako i s tobom. (Poinje da se smije, histerino) Zna li to? Za dvadeset i dvije godine ja nisam imala ni jedan jedini cio dan sree. Nego, pomalo, ovako kao danas, s vama. Ali nikad ni jedan jedini cio dan. A kaem sama sebi, samo kad bih imala jo jedan cio dan, onda - (Prestaje da se smije) A takva e biti i ti. I ti e se povoditi za njima, ovako kao ja, u nadi da toga dana ne e biti tako opaki i da ne e rei nita to e te uvrijediti - samo to e tebi biti gore, jer ti nisi imala moju mamu da se nje sjea - (Okrene se, glava joj klone. Stoji tako mirno, klatei se malo, pridravajui se rukom za sofu. ALEXANDRA se saginje, polae obraz na njenu ruku) ALEXANDRA: Zaista smo se svi trudili da stvorimo jedan sretan dan. Eto tako, sjedimo i drimo se kao da nita nije bilo. Drimo se tako kao da nismo ovdje. Hoemo sebe da uvjerimo da smo sami, negdje na drugom mjestu, ali nam to ne polazi za rukom. (Ljubi BIRDIENU ruhu koju dri u svojoj) Hajdemo sad, ujna Birdie, ja u vas otpratiti do kue. Idemo same. Vi i ja. (Uzima BIRDIE pod ruku i polako idu obe izlazu. Kod vrata, ALEXANDRA ogrne BIRDIE kinom kabanicom. Izlaze. ADDIE i HORACE ute) ADDIE: Eto. (Uzdahne) Ovo je prvi put to ujem da ga Birdie neto kae. (Prelazi desno od stola na desnoj strani. HORACE gleda u nju) Moda je to dobro za nju. (Uzima au sa stola desno) Samo mi je ao to je Zan morala to da uje. (Prenosi au na sto u dnu. HORACE kree glavom kao da se ne osjea dobro) Vama je zlo, je li? (On slijee ramenima) HORACE: Ti dakle nisi eljela da Zan uje to. Za nju bi bilo lijepo da ostane bezazlena kao to je bila Birdie u njenim godinama. Ali neka uje sad. Neka vidi sve. Kako bi inae znala da mora ii odavde? Ja se trudim da joj to pokaem. Ja se trudim, ali mi ostaje malo vremena. Ona me ak moe i mrziti kad budem umro, samo ako naui da mrzi i da se boji toga. ADDIE: G. Horace HORACE: Uskoro ne e biti nikoga tko bi mogao da jo pomogne, osim tebe.

ADDIE: (Prilazi mu) to mogu ja da uinim? HORACE: Vodi je. ADDIE: Kako mogu to da uinim? Zar vi mislite da bi oni mene pustili da idem s njom? HORACE: Ja u sve urediti tako da te oni ne mogu zadrati, ako ti hoe da ide. Hoe li da ide, Addie? ADDIE: (Poslije jedne sekunde, blago) Hou, gospodine, obeavam. (On se dotie njene ruke, zahvaljuje joj glavom) HORACE: (Poslije jedne sekunde, tiho) Doi ce Sol Fowler da mi naini nov testament. Ovi e praviti smetnje, ali ti samo gledaj da Zan ostane odluna, a Fowler de uiniti ostalo. (Ona gleda u njega, pristaje glavom, prelazi desno, stane okrenuta stolu) Addie. (Ona se okree HORACEU) Htio bih neto da ostavim i tebi. To sam uvijek elio. ADDIE: (Smije se) Nemojte initi to g. Horace. Crnkinja u testamentu bijelog ovjeka! Ne bih ja to dobila nikad. HORACE: Znam. Ali gore u ladici od ormara ima sedamnaest novanica po sto dolara. To je novac koji je preostao od mojeg puta. Nalazi se u omotu s tvojim imenom. To je za tebe. ADDIE: Sedamnaest novanica po sto dolara! Zaboga, g. Horace, ja to ne u umjeti ni da izbrojim. (Stidljivo) To je vrlo lijepo i plemenito od vas. Ne znam haho da vam kaem hvala CAL: (Pojavljuje se na vratima) Ja sam se vratio. (Ostavlja kiobran na odredeno mjesto u uglu. Nitko mu ne odgovara. On prelazi u sredinu) Ja sam se vratio. ADDIE: (Prelazi desno stolici u dnu, uzima kotaricu sa venjem, sjedne) Vidimo. HORACE: to je bilo? CAL: Nita. Otiao sam i rekao ono to ste mi kazali. Sve onako kako ste mi kazali. Rekao sam, g. Horace vam najljepe zahvaljuje to je kasa stigla u redu, i rekao je da doete odmah poslije veere njegovoj kui i da dovedete g. advokata Sol Fowlera. I onda sam obrisao ruke o kaput. Kad god slaem, ja uvijek poslije toga obriem ruke. Moram to uiniti. I dok sam ja brisao ruke g. Leo je skoio i rekao mi, Kakva kasa! O em ti to govori? HORACE: (Smije se) Tako je rekao, a? CAL: I g. Leo je rekao kako mora da izie malo prije, jer ima da svri neki posao. A onda je g. Mander rekao g. Leu da ostane na svom mjestu, i da svri to je zapoeo, i da prestane tako da se ponaa kao da ga je netko postavio za g. predsjednika. I g. Leo je sjeo. I, kao to sam vam kazao, g. Mander je bio jako iznenaen vaom porukom, zato to zna vrlo dobro da je sam donio kasu - (Pokazuje prstom na kasu. Uzdahne) Ali nije pitao nita. Neki ljudi razumiju sve lako, a neki ne. HORACE: (Zavaljuje glavu, smije se) G. Leo je rekao istinu: on zaista ima da svri jedan posao. Nadam se da ga Mander ne e zadrati suvie dugo. (Napolju se uju glasovi. CAL izlazi desno. ADDIE brzo prilazi HORACU, ostavlja kotaricu na sto desno, poinje da gura njegovu stolicu stepenicama. Otro) Ne, ostavi me tu gdje sam. ADDIE: (Zastaje njemu slijeva) Ali eto se ga Regina vraa. HORACE: (Potvruje glavom, gleda na vrata) Idi ti, Addie. ADDIE: (Ustee se) G. Horace, nemojte vie govoriti danas. Vi se ne osjeate dobro i ne e valjati HORACE: (uvi korake u predsoblju) Idi. (Ona gleda u njega za trenutak, zatim uzima svoje venje sa stola desno i izlazi lijevo u asu kad REGINA ulazi iz predsoblja.

HORACOVA stolica stoji sad tako da se on nalazi prema stolu na kojem je lijek. REGINA zastaje u predsoblju, stresa kiobran, stavlja ga u ugao, skida kaput i prebacuje ga preko ograde od stepenica. Zagleda se u HORACA) REGINA: (Svlaei rukavice prelazi u sredinu) Mi smo se sporazumjeli da ti ostane u tvojem dijelu kue a ja u svojem. Ova soba je moj dio kue. Molim te, nemoj vie silaziti ovamo. HORACE: Ne u. REGINA: (Prelazi dolje lijevo, uzici od zvonca koja se nalazi kod kamina) Pozvat u Cala da te odvede gore. HORACE: (Smijei se) Prije nego to to uini, hou da ti kaem da smo ipak uloili svoj novac u poduzee Sinovi Hubbard i Marshall, tvornica pamune robe. REGINA: (Zastane, okrene se, gleda u njega) O em ti to govori? Ti se nisi vidio s Benom. Kad si se predomislio? HORACE: Ja se nisam predomislio. Nisam ja uloio novac. (Smijei se promatrajui izraz nu njenu licu) Netko drugi ga je uloio za mene. REGINA: (Ljutito) to? HORACE: Ja sam imao osamdeset i osam hiljada dolara u akcijama eljeznice Union Pacific u ovoj kasi. Te akcije nisu vie tu. Hodi da vidi. (Ona ga gleda zaueno. On pokazuje na kasu) Hodi da vidi, Regina. (Ona brzo prilazi kasi, otvara je. On govori dok ona stoji kod stola) Te akcije su isto to i gotov novac. (Ona zatvara kasu) REGINA: (Okree se njemu) Kakvu to alu zbija sad? Ide li to u moju korist? HORACE: Ja ne zagledam esto u tu kasu, ali prije tri dana, to je bilo u srijedu, poto sam se odluio na neto REGINA: Hou da znam o emu ti sad govori. HORACE: (Otro) Nemoj me ponovo prekidati. (REGINA se ukoi) Poto sam se odluio na neto, poslao sam po kasu. Akcije nisu bile tu. Osamdeset i osam hiljada dolara nisu tu. (Smijei se na nju) REGINA: (Poslije kratke utnje prelazi mirno u sredinu dolje) Zar ti misli da sam ja toliko glupa da povjerujem u to to govori? HORACE: (Slijee ramenima) Vjeruj to hoe. REGINA: (Gleda u njega, lagano) Gdje su sad te akcije? HORACE: U Chicagu su. Kod g. Marshalla, znam sigurno. REGINA: (Prilazi stolici u sredini lijevo) Kako to? Akcije otile u Chicago? Jesi li ti zaista poludio? HORACE: Leo je uzeo akcije. REGINA: (Okrene se brzo, zatim govori tiho, ali bez uvjerenja) Ja to ne vjerujem. HORACE: (Naginje se naprijed) Nisam bio prisutan, ali mogu da pogodim to je bilo. (REGINA sjedne na stolicu u sredini lijevo) Taj lijepi gospodin, za koga si ti htjela da uda svoju ker, uzeo je kljueve i otvorio kasu. Sjea li se da je Oscar otiao u Chicago onoga dana kad ste se posvaali. Otiao je s mojim akcijama koje je njegov sin Leo ukrao za njega. (Ljubazno) A i za Bena, to se zna. REGINA: (Lagano mae glavom) Kad si vidio da su akcije nestale? HORACE: U srijedu uvee. REGINA: Mislim da si tako rekao i maloprije. A zato si ekao tri puna dana da neto poduzme? (Odjednom se nasmije) To e mnogo vrijediti. HORACE: (Odobrava glavom) Je li?

REGINA: (Jo se smije. Ustaje, prelazi dolje lijevo - skida eir) To e im biti ma nad glavom. Kako su mogli da budu tolike budale? (Okree se HORACU stojei iza sofe) HORACE: Ali im ja ne u drati taj ma nad glavom. REGINA: (Smijeh prestaje) to! HORACE: (Okree svoju stolicu tako da gleda lijevo) Ostavit u ih da zadre akcije - kao pozajmicu od tebe. Zajam od osamdeset i osam hiljada dolara; morat e ti biti zahvalni. I bit e ti zahvalni, mislim. REGINA: (Lagano, smijei se) Vidim. Ti me kanjava. Ali ti ja ne u dopustiti da me kazni. Ako ti ne e nita da uini, uinit u ja. Sad. (Polazi vratima) HORACE: Ne e ti uiniti nita. Zato to ne moe. (REGINA zastaje iznad stolice u sredini desno) Nita ti ne e vrijediti, ako pone to bilo, zato to u ja prosto rei da sam im sam pozajmio akcije. REGINA: (Lagano) I ti bi to uinio! HORACE: Zacijelo. (REGINA prelazi dolje, stolici u sredini lijevo) Jedamput u ivotu vezujem ti ruke. Nita ti ne moe da uini. (utnja. Ona sjedne) REGINA: Vidim. Ti im pozajmljuje akcije i doputa im da zadre svu dobit koju e imati od njih, i ja tu ne mogu da uinim nita. Je li tako? HORACE: Tako je. REGINA: (Tiho) Zato si rekao da im ja inim taj dar! HOBACE: Sad dolazim na to. Ja pravim novu oporuku, Regina, i ostavljam tebi osamdeset i osam hiljada dolara u akcijama Union Pacifica. Sve ostalo nasljeuje Zan. Stvarno, tvoj dio naslijea nalazi se kao kratkorona pozajmica kod tvoje brae. Poslije moje smrti savjetujem ti da razgovara s Benom i Oscarom. Oni ne e priznati nita, a Ben e, mislim, biti toliko pametan da uvidi kako za njega nema opasnosti. Jer sam ja znao za krau, a nisam rekao nita. Niti hou da kaem to bilo dok sain iv. Je li ti sad jasno? REGINA: (Potvruje glavom, tiho, ne gledajui u njaga) Ne e da kae nita dok si iv. HORACE: Tako je. A oni e za to vrijeme vjerojatno vratiti tvoje akcije na njihovo mjesto, i onda e one pripadati tebi, i nitko osim nas ne e nikad saznati to je bilo. (Zastane, smijei se) Oni samo to nisu doli ovamo da vide to u ja uiniti. Postarao sam se da Leo uje ono to treba. Spast e im teret s due kad sazna da ne u nita poduzimati, a Ben e sve to smatrati kao slavnu alu na tvoj raun. I to e biti kraj svemu. Ti ne moe nita da uini njima, niti moe da uini sto meni. REGINA: Ti me jako mrzi. HOBACE: Ne. REGINA: O, zacijelo me mrzi. (Zavali glavu, uzdahne) Da, mi se nismo slagali. Na svaki nain, ni ja tebe ne mrzim. Samo te prezirem. Uvijek sam te prezirala. HORACE: Od poetka! REGINA: Mislim od poetka. HORACE: A ja sam u tebe bio zaljubljen. Zato si se onda udala za mene? REGINA: Bila sam osamljena kad sam bila mlada. HORACE: Ti si bila osamljena? REGINA: Ne onako kako se obino misli. Osjeala saro se osamljena zbog svih stvari koje nisam imala. U ovoj kui radilo se kao u konici, i bilo je suvie malo mjesta za ono to sam ja htjela. A ja sam htjela da vidim svijeta. Zatim, (Smijei se) tata je umro i ostavio sav novac Oscaru i Benu.

HORACE: A ti si se udala za mene? REGINA: Da, pomislila sam, ali sam pogrijeila. Ti si tada bio obian bankarski inovnik. I nisi se promijenio. HORACE: (Potvruje glavom, smijei se) A to nije bilo ono to si ti eljela. REGINA: Ne. Nije bilo ono to sam ja eljela. (Zastane, nagne se naprijed, uzdrano) Nije mi trebalo mnogo vremena da uvidim da sam pogrijeila. to se tie tebe - ne znam. Prosto nisam niogla da podnosim ovjeka kao to si ti - (Smijei se, tiho) Leala sam tako, nou, i molila boga da mi ne prie HORACE: Je li to istina? Zar je bilo tako neprijatno? REGINA: (Potvruje glavom) Sjea li se kad sam ila doktoru Sloanu, a tebi rekla da kod mene neto nije u redu, i da mi vie ne prilazi? HORACE: Sjeam se. REGINA: I ti si povjerovao u to. To nikako nisam mogla da razumijem. Nisam mogla da razumijem kako netko moe da bude tolika budala. I tada sam poela da te prezirem. HORACE: (Prinosi ruku grlu, pogleda na bocu s lijekom na stolu, zatim na nju) Zato me nisi ostavila? REGINA: Rekla sam ti da sam se udala za tebe zbog neega. To kao da je bilo samo zbog ovoga sad. (Zamiljeno) To nije ono to sam htjela, ali je ipak neto. Nikad nisam mislila mnogo o tome, ali da jesam, (HORACE prinosi ruku grlu) znala bih da e umrijeti prije nego to bih ja htjela. Ali ne bih mogla znati da e dobiti sranu manu tako rano i u tako tekom obliku. Ja imam sree, Horace. Uvijek sam imala sree. (HORACE se lagano okree lijeku) I opet u imati sree. (HORACE glea u nju. Zatim ponovo prinosi ruku grlu. Kako ne moe da dohvati bocu s lijekom, pomie stolicu k stolu. Dohvati lijek, vadi ep, uzima licu i pokuava da naspe lijek u zlicu, boca sklizne iz njegovih drhtavih prstiju, i razbije se na stolu. Njemu se prekine dah, gui se) HORACE: Molim te. Reci Addie - druga boca je gore. (Ona se nije ni pokrenula. Ne pokree se ni sad. On gleda u nju. Onda, odjednom, kao da je razumio, pojaava glas. Ali je to samo nemono krkljanje, suvie tiho da bi se ulo izvan sobe) Addie! Addie! Ovamo - (Prestane kad uje kako mu je glas slab. I odjednom, naglo, pun gnjeva, skoi sa stolice kao trka u oajanju. Na etvrtoj stepenici se oklizne, zagrcne se, uhvati se za ogradu, napregne svu snagu da se ispne na vrh stepenica. Kad stigne tamo, ostaje na koljenima. Snaga ga izdaje, on pada, vie se ne vidi. REGINA se nije okrenula dok se on penjao uz stepenice. Sad eka jo jednu sekundu. Zatim prilazi stepenicama, govori gore) REGINA: Horace! (Kad ne uje nikakav odgovor, okrene se, prilazi vratima lijevo, otvara vrata i zove) Addie! Cal! Doite ovamo. (Prelazi desno. Polazi uz stepenice. Kad stane na prvu stepenicu pojavljuje se ADDIE, a za njom CAL. Oboje tre stepenicama) Dobio je napad. Hodite ovamo. (Oni ustre uz stepenice preavi REGINU) CAL: Gospode boe! g. Horace REGINA: (Oni se sad ne vide. Njen glas se uje odozgo sa stepenica) uti, Cal. Unesi ga ovamo. (Prije nego to su se koraci i glasovi potpuno izgubili, ALEXANDRA se pojavljuje na vratima od predsoblja, u kinoj kabanici s kapuljaom. Ulazi u sobu, poinje da otkopava ogrta, odjednom pogleda oko sebe, vidi praznu stolicu na tokovima, zagleda se u nju, potri kao da hoe da pogleda u blagovaonicu. U istom asu ADDIE trei silazi niz stepenice. Ona se okree i gleda u ADDIE) ALEXANDRA: Addie! to je? ADDIE: (Hvata ALEXANDRU za ramena) Idem po doktora. Idi ti gore. (ALEXANDRA

je pogleda, zatim se brzo otrgne i potri uz stepenice. ADDIE izlazi lijevo. Pozornica je prazna jednu minutu. Zatim poinje da zvoni zvono na ulaznim vratima. Kako se nitko ne odziva, poslije nekoliko trenutaka zvono zvoni ponovo. Jednu sekundu poslije toga u predsoblju se pojavljuje LEO. Ulazei govori) LEO: (Vrlo uznemireno) Halo! (Ljutito) Ne vrijedi zvoniti kad su vrata otvorena. Kad ovjek zazvoni, treba netko da se odazove. (Ulazi u sobu, gleda oko sebe, zbunjen, oslukuje, ne uje nita) Tetka Regina! (Sputa eir na kanape desno. Nitko mu ne odgovara. On uznemireno hoda po sobi, prelazi lijevo) Addie! Gdje su dovraga? (Prelazi lijevo dolje, uzici od zvonca, nestrpljivo zazvoni, dvaput, eka, nema odgovora. Onda zove) Cal! (Ponovo zvoni i ponovo zove) Cal - (Poslije jedne sekunde CAL se pojavljuje gore na stepenicama) CAL: (Glas mu je tih, drhtav) G. Leo, gospoa Regina kae da prestanete vikati tako. LEO: (Ljutito, prilazi stolu desno) Gdje su oni? CAL: G. Horace je obio napad. Vrlo mu je teko. Gospoa Regina kae da prestanete s tom vikom. LEO: Tetak Horace - to - (Prelazi u sredinu dolje) to se to desilo? (CAL silazi niz stepenice. CAL mae glavom, poe brzo lijevo izlazu. LEO gleda oko sebe usplahireno) Ali kada? Jesi li vidio g. Oscara ili g. Bena? (CAL vrti glavom. Ide dalje. LEO ga zgrabi za miicu) Odgovaraj! CAL: Nisam ih vidio. Nemam vremena da vam odgovaram. (CAL se otrgne od LEA, prelazi lijevo) Moram da donesem neke stvari. (CAL izlazi) LEO: Ama to je to bilo s njim? Kad se to desilo? (Prelazi vratima lijevo i poziva CALA) Gdje li je to tata kad nigdje ne mogu da ga naem? Trim za njim cijelo poslije podne. (OSCAR i BEN ulaze urno u sobu, govorei uzbuenim glasom) OSCAR: Nadam se da napad nije vrlo teak. BEN: Ovo mu je prvi otkako se vratio. (LEO prilazi OSCARU uzbueno) LEO: Tata, traio sam vas i strica Bena po cijelom gradu BEN: Gdje je on? OSCAR: Addie kae da je dolo sasvim iznenada. BEN: (LEU) Gje je on! Kad se to desilo? LEO: Gore. Hoete li da me ujete jedamput, molim? Svud sam vas traio OSCAR: (BENU) Mislim da treba da odemo gore. (BEN, gledajui gore na stepenice, mae glavom) BEN: Ne znam. Ne znam. OSCAB: (Mae glavom) Ta bilo mu je sasviin dobro. LEO: (Skoro krii - okree se, prelazi gore stolici u sredini lijevo) Ta hoete li da me ujete jedamput? OSCAR: (Otro - prelazi gore LEU) to je tebi? LEO: (Prilazei mu) Otkad hou da vam kaem! Ima itav sat kako vas svud traim OSCAR: Beci mi zato? LEO: Tetak Horace zna za akcije. Zna sve. o njima. Kasa je kod njega jo od srijede BEN: (Otro) Prestani da se dere! (Prelazi u sredinu sobe njemu) O emu to govori, dovraga? LEO: (Razdraeno. Prilazi BENU) Kaem vam da on zna za akcije. Zar to nije dovoljno jasno? OSCAR: (Zgrabi LEA za miicu) Prokleta budalo! Prestani derati se!

BEN: Ded, to je to bilo! Govori lagano. LEO: (Sklopi oi, ljutito, pokuava da se umiri) uli ste me. Tetak Horace zna za akcije. Zna to jo od srijede. BEN: (Poslije jedne sekunde. OSCAR se privlai sasvim blizu njima) Otkud ti to zna? LEO: Otud to je Cal doao Manderu i rekao da je kasa stigla u redu i OSCAR: (Drsui, prilazi BENU, gura LEA lijevo) To moda ne znai jo nita LEO: (Ljutito, prelazi dolje, OSCARU slijeva) Ne znai? Je li, moda ne znai nita? (Hvata OSCARA za miicu. OSCAR se okree njemu) I onda je rekao da Mander doe ovamo veeras i da povede sa sobom Sol Fowlera. (BEN prelazi desno, stolu zdesna) Zacijelo ni to ne znai nita. (LEO se okree, prelazi dolje lijevo) OSCAR: (Preneraen, BENU) Ben - to - Misli li da je vidio BEN: (Pokazuje na kasu) Kasa je tu. (I OSCAR i LEO okrenu se brzo. LEO priskoi kasi preavi desno iza OSCARA, zgrabi kasu) Magare jedan. Ostavi to. to e s njom? Hoe li da je pojede? LEO: Ja u - (Polazi) BEN: (Bijesno) Ostavi to. Nemoj vie ni da je dirne. Sjedni sad i uuti jedamput. (LEO sputa kasu na sto) OSCAR: (Prilazi LEU) Od srijede. (LEU) Kae da je kasa kod njega od srijede. Zato nije rekao neto - (BENU) To ne razumijem LEO: (Stupa jedan korak desno) A mogu da je vratim na mjesto. Mogu da je vratim na mjesto prije nego to itko sazna. BEN: (Koji stoji kraj stola desno, tiho) Kasa je bila kod njega od srijede. A on nama nije rekao jo ni rijei. OSCAR: Zato? Zato? LEO: Zato? On se spremao da kae sve. Spremao se da kae Fowleru veeras OSCAR: (Ljutito) uti. (Okrene se BENU, gleda u njega, eka) BEN: (Poslije jednog trenutka) Ja to ne vjerujem. LEO: (Bijesno, naginje se BENU preko stola) Vi to ne vjerujete? to se mene tie u sto vi vjerujete? Ja sam uinio ono to ne treba i onda BEN: (Okree brzo glavu k LEU) Sjeam se toga. Sjeam se toga, Leo. OSCAR: (Zakorakne dolje) to hoe time da kae? LEO: Vi BEN: (OSCARU) Ako ti ovoj budali ne zatvori usta, pokazat u ti to hou da kaem. (OSCAR daje znak LEU. LEO prelazi dolje u sredinu) Zbog neega on zna, ali ne kazuje ni rijei o tome. OSCAR: (Prilazi BENU) Moda nije znao da smo mi. BEN: (Brzo) Da je Leo -? (Prelazi u sredinu) Nije on lud. (Prilazi LEU) Zna li Mander da akcije nisu u kasi? LEO: Otkud ja to mogu da kaem? Bio sam kao izvan sebe. Jer je i Mander izgledao nekako zbunjen i OSCAR: Moramo vidjeti - (Prekine se kad u sobu ude CAL nosei kotao s vruom voom i iste ubruse, ostavljajui vrata otvorena. Oni se okreu CALU. LEO, prestravljen, prelazi lijevo i stane iza sofe) BEN: (Stane kod stolice lijevo dolje) Kako mu je, Cal? CAL: Ne znam, g. Ben. Bilo mu je loe. (Ide stepenicama) OSCAR: (Prelazi lijevo, stolici u sredini lijevo) Ali kad se to desilo?

CAL: (Slijee ramenima) Nije se osjeao tako loe prije toga. (ADDIE ulazi brzo iz predsoblja) I odjedamput lei gore na stepenicama, koliko je dug, oi mu zatvorene (Hita stepenicama) ADDIE: (CALU) Dr Sloan je otiao Ballongovima. Upregni konja i idi po njega. (Uzima kotao i ubruse od njega, gurne ga, tri uz stepenice) Pohitaj. (Ne vidi se vie. CAL izlazi lijevo, izlazei uzima svoj kiobran. OSCAR prelazi dolje desno) BEN: (Skida kaput i eir, ostavlja ih na stolicu u dnu sobe) Tog Sloana ne moe nai nikad kad ti treba. OSCAR: (Tiho) ini se da nije dobro. LEO: (Prilazi za jedan korak BENU) Bit e da je rekao njoj. Tetki Regini. Valja je rekao svojoj eni BEN: (Okrene se LEO) Jest, moda joj je rekao. (Prilazi, stane pred stolicu na tokovima) Ali oni nisu bili u najboljim odnosima, i moda joj nije rekao. Moda nije. (Ide brzo LEU) Sad, sasluaj me. Ako ona ne zna za to, sve jo moe biti dobro. (Hvata ga za suvratnik od kaputa) A ako ona zna, ti e rei da ti je on pozajmio akcije. LEO: Da ih je on pozajmio meni! Tko e u to vjerovati? BEN: Nitko. OSCAR: (LEU, idui BENU) Zar ne razumije? Ne moe biti nikakve tete, ako to kae - (BEN puta suvratnik LEOVOG kaputa) LEO: Zato da kaem da ih je pozajmio meni? Zato ne vama? (Zamiljeno) Zato ne stricu Benu? BEN: (Smijei se) Prosto zato to ih nije pozajmio meni. Imaj to na umu. LEO: Ali sve to e on rei, to je da ih nije pozajmio meni BEN: (Bijesno) Ali, iz nekog razloga, on kao da ne e da govori, je li? (Odozgo se uju KORACI. Oni svi stoje gledajui na stepenice. REGINA polako silazi niz stepenice) BEN: (Prelazi dolje desno, REGINI) to je to bilo? REGINA: Dobio je teak napad. (Stane u sredinu dolje) OSCAR: Strano. ao mi je to se nismo nali tu kad - kad smo bili potrebni Horacu. BEN: (Prelazi u sredinu dolje) Kad smo bili potrebni tebi. REGINA: (Kod stolice u sredini lijevo. Gleda u njega) Da. BEN: Kako mu je? Moemo li - moemo li otii gore? REGINA: (Vrti glavom) On je u nesvjestici. OSCAR: (Hoda po sobi) Zar je - zar je tako loe? (Okrene se, prelazi dolje desno) Zar se ne moe Sloan nai brzo, bar jedamput, bar jedamput? REGINA: Ne vjerujem da mu se moe mnogo pomoi. BEN: (Prilazi REGINI) O, nemoj govoriti, tako. On je i prije imao napade. Preboljet e i ovaj. (REGINA sjedne na stolicu u sredini lijevo. Poslije jedne sekunde govori tiho. LEO prelazi desno, stane iznad stola na desnoj strani) REGINA: Da. Mi se nismo vidjeli otkako smo se ono posvaali. BEN: (Njeno) To nije bilo nita. Zar smo se ti i Oscar i ja jedanput posvaali kad smo bili djeca! OSCAR: (Kroi brzo jedan korak lijevo) Zar ne bi trebalo cla odemo gore? Moemo li to da uinimo za Horaca? BEN: Ni tebi nije dobro. Ah REOINA: (Ne gleda u njih) Ne, nije mi dobro. (Kratka pauza) Horace mi je rekao za akcije danas poslije podne. (Nastaje iznenadna i preplaena utnja)

LEO: (ini nekoliko sitnih koraka lijevo od stola desno) Za akcije. to hoete time da kaete? Za kakve akcije? to? OSCAR: (Gleda ga ljutito. Zatim REGINI) Za akcije Union Pacifica? Horacove akcije Union Pacifica? REGINA: Da. OSCAR: (Prilazi njoj, vrlo uznemireno) Dobro. to - to je s njima? to - to je mogao rei? REGINA: Rekao je da je Leo ukrao te akcije i da ih je dao tebi. OSCAR: (Zaprepaten, vrlo glasno) To je kojeta, Regina, sasvim LEO: Ja ne znam o emu vi govorite. Zato bih ja - zato REGINA: (Umorno, BENU) Zar nije dovoljno to ih je ukrao od mene? Zar moram i to da sluam u ovom razgovoru s vama! OSCAR: Ti govori LEO: Ja nisam ukrao nita. Ne znam zato REGINA: (BENU) Hoe li im rei da prestanu s tim, molim te? (Nastaje utnja za jedan trenutak. BEN se mrti na OSCARA i na LEA. LEO gleda u OSCARA) BEN: Da nismo pogreno zapoeli, Regina? to je Horace rekao tebi? REGINA: (Smijei se na njega) Rekao mi je da je Leo ukrao akcije. LEO: (BENU) Ja nisam ukrao. REGINA: Molim te. Pusti me da dovrim. (LEO lagano prelazi desno) Zatim mi je rekao da e se on drati tako kao da ih je pozajmio vama, (LEO se brzo okrene REGINI, zatim pogleda u OSCARA, zatim ponovo gleda u REGINU) kao dar mojoj brai od moje strane. Rekao je da ja ne mogu nita da uinim protiv toga. Rekao je da sva njegova druga imovina ostaje Alexandri. To je sve. (Tiina. OSCAR kalje, LEO se stidljivo smijei) LEO: (Pristupa joj za jedan korak) Rekao sam vam da ih je on pozajmio - mogao sam vam rei REGINA: (Ne obraa panju na njega. Smijei se tuno na BENA) I ja sam sad u vrlo tekom poloaju, vidi. (Brino) Ali je Horace rekao da ja nita ne mogu da uinim dotle dok je on iv, i dok moe da kae kako vam je on pozajmio akcije. BEN: Ne bi trebalo da se toliko brine. Sve se to moe objasniti, sve se moe udesiti. Nije tako loe REGINA. Tako si, bar ti, voljan da prizna da su akcije ukradene? OSCAR: (Smiju se. OSCAR se smije uznemireno) Ja tako neto ne u priznati. Moda je Horace izmislio tu priu da tebe naljuti - (Gleda u nju) Ili moda da te kazni. Tebe da kazni. REGINA: (alostivo) Nije to izmiljena pria. Meni je teko, Ben, razumije se. Ja nisam mislila BEN: Ti e dobiti svoje akcije natrag. Takav je bio sporazum, je li, Oscare? OSCAR: (Prelazi u sredinu) Jest. REGINA: Milo mi je to to ujem. (Smijei se) Ah, ja sam imala vee nade BEN: Nemoj tako govoriti. To je djetinjasto. (Gleda u svoj sat) ini mi se da moramo otii sami po Sloana. (Gleda u OSCARA) A ako ga ne mognemo nai, otii cemo u Senateville po doktora Morissa. (Gleda u nju. OSCAR prilazi stolici u sreini desno da uzme eir, LEO, obiavi sofu, ie u predsoblje, dohvata eir) I nemoj pomisliti da zaboravljam onu drugu stvar. Ne, ne. Sve emo mi to urediti drugom prilikom. (BEN

prilazi stolici u dnu sobe da uzme kaput i eir) REGINA: (eka da oni dou do vrata. Pogleda gore, mirno) Mislim da je bolje da jo ne idete. Bolje je da ostanete i da sjednete. (OSCAR izlazi u predsoblje) BEN: (Uzeo je kaput i eir) Vratit emo se zajedno sa Slodnom. REGINA: Otiao je Cal po njega. Ne u da vi idete. (OSCAR se okree, gleda u njih) BEN: (Stane na sredinu) Nemoj se brinuti i REGINA: Vratite se ovamo i sjednite. Imam jo neto da vam kaem. (LEO se ponovo ukazuje iz predsoblja) BEN: (Okree se, pride njoj u sredinu) Otkad to ja moram da slusam tvoje zapovijedi? REGINA: (Smijei se) Ne mora - jo. (Oscar se vratio za jedan korak. Ona otro) Hodi ovamo, Oscare. I ti, Leo. OSCAR: (Stupa jo jedan korak. Siguran u sebe, smije se) Draga Regina BEN: (Prilazi joj. Blago, tape je po ruci) Horace ti je ve podsjekao krila, i to vrlo vjeto. Treba li i ja da ih podsijecam! (Smijei se na nju) Mnogo bi vie postigla lijepim, Regina. Ja sam veoma osjetljiv na enski osmijeh. REGINA: Ja se smijeim, Ben. Smijeim se zato to za tebe nema opasnosti dok je Horace iv. Ali ja ne mislim da e Horace ivjeti. (LEO pogleda u OSCARA. Ona BENU) A ako on ne ostane iv, ja u traiti sedamdeset i pet posto u zamjenu za te akcije. BEN: (Ustukne za korak. Zazvidi, nasmije se) Grabljivice! to si ti gramziva ena! Nikad ti nista nije dosta. REGINA: Da. I ako ne dobijem to to traim, strpat u vas svu trojicu u tamnicu. OSCAB: (Prilazi lijevo, REGINI zdesna, bijesno) Ti si potpuno luda. Malo prije si pristala - (LEO staje dolje u dnu sobe) BEN: A na osnovu kakvih dokaza bi strpala Oscara i Lea u tamnicu'? REGINA: (Smije se, veselo) Oscare, uj ga. On je gotov da se zakune da ste ukrali ti i Leo! to veli na to? (Dok se OSCAR okree bijesno BENU) O, nemoj se ljutiti, Oscare. Ja u se postarati da i on poe s vama. (Oscar se okree, ide u sredinu gore) BEN: Radi to hoe, Regina. (Prilazi REGINI. OSCAR prelazi gore desno. On otro) A sad moemo da prekinemo razgovor i da ti kaemo zbogom. (ALEXANDRA se pojavljuje gore na stepenicama i polako silazi dolje) Novac je njegov, i on je oevidno voljan da nam ga pozajmi. (Ljubaznije. LEO ide polako k predsoblju) Naui se da prijeti samo onda kada te prijetnje moe da ostvari: koliko sam ti godina govorio da lijepa ena mnogo vie postie blagou i ljubaznou? To ti je i mama govorila. (Gleda u svoj sat) Gdje se to djeo Sloan? (OSCARU) Uzmi kola i - (Kad se BEN okrene OSCARU, vidi ALEXANDRU i zastane. ALEXANDRA je lagano sila niz stepenice. Ona ide kao u snu. Silazi kao da nije vidjela nikoga od njih. Prilazi lagano donjem prozoru, pognute glave. Oni se svi okreu i gledaju u nju) OSCAR: (Poslije jedne sekunde, prilazi joj iznad sofe) to je? Alexandra - (Ona ne odgovara, Poslije jedne sekunde ADDIE polako silazi niz stepenice, jedva se kree. Kad sie sa stepenica, pogleda u ALEXANDRU, zatim se lagano okrene vraiima lijevo i izlazi, REGINA ustaje. Ona vidi ADDIE. Ben gleda uznemireno u Alexandru, u Reginu) OSCAR: (Dok ADDIE prolazi pored njega, nestrpljivo ALEXANDRI) Ta to je (Okrene se unutranjosti sobe - spazi ADDIE pri dnu stepenica) - to je? (BEN die ruku, mae glavom. Njegovi pokreti postaju uznemireni, trza se, kao da jedva eka da izide. OSCAR se iskaljuje, gleda u REGINU, pokuava da prekine tiinu. LEO prelazi dolje)

Boe moj, nisam znao - tko bi mogao znati - nisam znao da je toliko bolestan. Dobro, dobro - ja - (REGINA stoji mirno, leima okrenuta njima) BEN: (Tiho, iskreno) ini mi se da je bilo jue kad je prvi put doao ovamo. (Ostavlja kaput i eir na stolicu iza stolice na tokovima) OSCAR: (Iskreno, uznemireno) Da, to je istina. (Okree se BENU) Cio grad ga je volio i potovao. ALEXANDRA: (Okrene se i prilazi kanapeu desno) Jeste li ga voljeli vi, ujae Oscare? OSCAR: (Okree se ALEXANDRI) Sigurno, ja - Kakvo je to pitanje? Ja ALEXANDRA: (Okrene sa da pogleda u BENA) Jeste li ga voljeli vi, ujae Ben? BEN: (Prosto) On je ALEXANDRA: (Odjednom pone da se smije vrlo glasno) A ti, mama, jesi li ga i ti voljela? REGINA: Znam kako ti je, Alexandra, ali molim te, potrudi se da se savlada. ALEXANDRA: (Jo se smije) Trudim se, mama, trudim se, veoma. BEN: Neki ljudi se u bolu smiju, a neki plau. Bolje je plakati, Alexandra. ALEXANDRA: (Smijeh je prestao. Uzdrano. Prilazi REGINI, staje pred kanape) to je tata radio na vrh stepenica? REGINA: (Prelazi desno ALEXANDRI. BEN se okree i gleda paljivo u ALEXANDRU) Molim te idi i lezi, mila. Svima nam je potrebno da se oporavimo poslije ovakvih udara. (ALEXANDRA se ne mie. REGINA govori blae, upornije) Molim te, idi, Alexandra. ALEXANDRA: Ne u, mama. ekat u. Moram da govorim s tobom. REGINA: Kasnije. Sad idi i odmori se. ALEXANDRA. (Mirno) ekat u, mama. Imam dovoljno vremena. (Sjedne na sofu) Cio svoj ivot. REGINA: (Ustee se, gleda u nju paljivo, slegne lako ramenima, okrene se ponovo BENU, prelazi lijevo u sredinu) Kao to sam rekla, ja sutra ujutru idem sucu Simmesu. Rei u mu to je uinio Leo. BEN: (Pokazuje na ALEXANDRU, prelazi dolje, stolici u sredini lijevo) Nemoj pred djetetom, Regina. Ja REGINA: (Okree se njemu. Otro) Ja je nisam pozivala da ostane. (Okrene se, prelazi lijevo) Sutra ujutru idem sucu Simmesu OSCAR: S kakvim dokazom? S kakvim dokazom o svemu tome REGINA: (Okrene se, stane u sredinu izmeu BENA i OSCARA. OSCARU, otro) Ni s kakvim. Nije mi potreban nikakav dokaz. Akcija nema tu, i one su kod Marshalla. To e biti dovoljno. A ako ne bude, ja u dodati ostalo. BEN: U to sam uvjeren. REGINA: (Okrene se BENU) I moe biti uvjeren, potpuno. OSCAR: Mi emo odricati REGINA: Odrii koliko hoe. Ne e nai porotu koja ne bi zaplakala nad enom koju kradu njena braa. Niti e nai u ovoj Dravi dvanaestoricu ljudi koje vi niste otetili i koji vas ne mrze zbog toga. OSCAR: Kakav je to razgovor? Ti ne bi mogla uiniti tako neto! Mi smo tvoja roena braa. Kako moe da govori tako kad je gore, nema ni pet minuta - (Pokazuje na stepenice) REGINA: (Lagano) Ima ljudi koji nikad ne mogu natrag, koji moraju zavriti ono to su

zapoeli. Ja sam jedna od tih, Oscare. (Poslije kratke pauze, okrene se BENU, skoro izazivajui ga) Gdje sam stala? (Smijei se na BENA) Da, oni e okriviti tebe. Ali ja ne u mnogo mariti, ako te i ne okrive. (Naginje se naprijed, ljubazno) Jer e ti dotle ve biti propao ovjek. (Prelazi dolje lijevo) Ja u sve ovo rei g. Marshallu koji mi je naklonjen, mislim, i kome ne bi bilo prijatno da bude npleten u vau sramotu. Tako poznata firma kao to je Marshall i Kompanija! Vaa pogodba bit e ponitena u roku od jednog sata. (Okree im se ljutito) I vi to znate. I sad ne u da ujem vie ni rijei ni od jednog od vas. Ne ete se vie cijenkati u ovoj kui. Ja u uzeti mojih sedamdeset i pet posto i sve emo ovo zaboraviti jednom za svagda. To je jedini nain da se sporazumijemo, i to je nain koji se meni najvie svia. (Prilazi sofi lijevo) Vi me dovoljno poznajete i znate da drukije ne u govoriti. (Sjedne na sofu) BEN: (Poslije jedne sekunde, lagano, stojei kraj stolice u sredini lijevo) Nitko od nas nije te dovoljno poznavao, Regina. REGINA: Ti stari, Ben. Nisi vie vjet kao to si bio. (Nema odgovora. Ona eka, zatim se nasmijei) Vrlo dobro. Smatram da je stvar u redu i da ja dobijam ono to sam traila. OSCAR: (Bijesno, BENU) Zar e je pustiti da uini to? BEN: (Okrene se i pogleda u njega lagano) Ima li ti to da predloi? REGINA: (Die ruke iznad glave, protee se, smije se) Ne, nema. Vrlo dobro. I sad, Leo, ja zaboravljam da si ti ikad i vidio akcije. (Lukavo, BENU i OSCARU) I dokle god se vas dvojica budete lijepo vladali, zaboravljam da smo ikad i govorili o njima. Potrebne ugovore moete spremiti sutra. (BEN se smije, LEO gleda u njega, polazi vratima. Izlazi. OSCAR se uputi vratima, ljut. REGINA gleda i BENA, mae glavom, smije se zajedno s njim. Za jedni sekundu, OSCAR zastane u vratima, osvrne se na njih zatim, izlazi) REGINA: Ti umije da izgubi, Ben. To mi se svia. BEN: (Dohvati svoj kaput, zatim se okrene njoj) Dobro, kaem ja samom sebi, to vrijedi kidati se? Ti i ja nismo kao Oscar. Mi nismo jetki ljudi. To dolazi od dobra eluca, mislim. (Oblai kaput) Osim toga, ovjek danas izgubi, a sutra dobije. Ja govorim samome sebi, mora godinama misliti da bi postigao ono to eli. I sad nisam dobio. Ali nisam izgubio hrabrost. Vrijeme prolazi, svijet je otvoren. Otvoren za ljude kao to smo ti i ja. Gotov je da nas primi, eka nas. Najzad, sve je ovo tek poetak. (Prelazi lijevo, iznad stolice u sredini lijevo) Mnoge stotine Hubbarda sjede u sobama kao to je ova irom cijele zemlje. Ne zovu se oni svi Hubbardi, ali su ipak svi Hubbardi, i zemlja e biti njihova jednoga dana. Sve e se dobro svriti. REGINA: (Smijei se) I ja tako mislim. BEN: (Prilazi stolici, dohvata eir) I jo, kaem sa mome sebi, stvari se mogu izmijeniti. (Pogleda u Alexandru) Ja se slaem s Alexandrom. (Gleda na vrh stepenica) Otkud jedan ovjek iz stolice na tokovima gore na stepenicama? To se ja pitam. REGINA: (Zagleda se u njega) I to odgovara na to pitanje? BEN: Nemam odgovora. (Prelazi lijevo iznad sofe) Ali u ga moda imati jednoga dana. Moda nikad, a moda ipak jednoga dana. (Smijei se, tape je po miici) Kad budem imao odgovor, javit u ti. (Ide sredinom prema predsoblju) REGINA: (Kad se on okrene vratima) Kad ga dobije, pii mi. Ja u biti u Chicagu. (Veselo) Ali, Ben, samo da je tata meni ostavio svoj novac. BEN: Doi u sutra. (Prelazi desno, staje iznad stolice na tokovima) REGINA: O, da. Svakako. Ti e sad na neki nacin raditi za mene. BEN: (Okrene se, ide do kanapea desno, stane iznad njega, pogleda u ALEXANDRU,

smijei se na nju) Alexandra, ti postaje vrlo interesantna djevojka. (Pogleda u REGINU) Dakle, laku no svima. (Izlazi) REGINA: (Sjedi mirno za jednu sekundu i protegne se, okrene se da pogleda u ALEXANDRU) O em si htjela da razgovara sa mnom, Alexandra? ALEKSANDRA: (Lagano) Predomislila sam se. Ne u razgovarati. Nema vie o em da se razgovara. REGINA: Ti se ponaa veoma udno. Ne slii na sebe. Danas si podnijela teak udar. Ja to znam. I ti si voljela tatu, ali si morala oekivati da e ovo doi jednoga dana. Znala si kako je on teko bolestan. ALEXANDRA: Znala sam. Svi smo to znali. REGINA: Bit e dobro za tebe da ode odavde. A i za mene. Vrijeme lijei sve rane, Alexandra. Ti si mlada. Imat e sve ono to sam ja eljela da imam. Ja u uiniti da svijet bude za tebe ono to sam eljela da bude za mene. (Nelagodno) Nemoj sjediti tu tako zamiljena. Toliko si se druila s Birdie, da ve postaje kao ona. ALEXANDRA: (Mae glavom) udnovato. To je i ujna Birdie kazala danas. REGINA: (Mae glavom) Bit e dobro za tebe da se odvoji od svega ovog. (ADDIE ulazi) ADDIE: Cal se vratio, gospoo Regina. Kae da e dr Sloan biti ovdje za nekoliko minuta. REGINA: Poi emo kroz nekoliko nedjelja. Nekoliko nedjelja! To znai dvijetri subote, dvijetri nedjelje. (Uzdahne) O, ja sam vrlo umorna. Idem da legnem. Ne u veerati. Ugasi svjetlost i zakljuaj vrata. (ADDIE prilazi lampi na klaviru, gasi je) Ti idi u svoju sobu, Alexandra. Addie e ti donijeti neto toplo. Izgleda veoma umorna. (Ustaje, prelazi u sredinu, ADDIE) Javi mi kad dr Sloan doe ovamo. Ne u da primim nikoga drugog. Veeras ne u nikakve izjave sauea. Okupit e se cio grad. ALEXANDRA Mama, ja ne idem s tobom. Ja ne idem u Chicago. REGINA: (Okrene se njoj) Ti si jako potresena, Alexandra. ALEXANDRA (Mirno) Ja i mislim to to kaem. Odluila sam. REGINA: (Mirno) Govorit emo o tome sutra. Ujutru e misliti drugaije. ALEXANDRA: Ne u misliti drugaije. I nema ni o em da se govori. Ja idem od tebe. Zato to tako hou. Zato to znam da bi i tata htio da idem. REGINA: (U neprilici, zabrinuto, oprezno) Zna da je tvoj tata htio da ide od mene. ALEXANDRA: Znam. REGINA: (Tiha) A ako ja kaem ne? ALEXANDRA: (Gleda u nju, odluno) Reci, mama, samo reci. I vidjet e to e biti. REGINA: (Tiho. Poslije male pauze) A ako te ja primoram da ostane? ALEXANDRA: To bi bilo nepromiljeno. I naposljetku ne bi uspjelo. REGINA: Ti to misli sasvim ozbiljno, je li? (Prilazi stepenicama - penje se preko dvije stepenice) Dobro, predomislit e se za koji dan. ALEXANDRA: ovjek se predomisli samo kad hoe. A ja ne u htjeti. REGINA: (Ide uz stepenice) Alexandra, ja sam premorena. (Na petoj stepenici) Negdje mora da postoji ono to elim. ivot prolazi suvie brzo. ini to hoe, misli to hoe; idi kud hoe. Ja bih voljela da ostane kraj mene, ali te neu primoravati. Mene su mnogi primoravali da inim mnogo to. Ne. (Stie na vrh stepenica) Neu te primoravati da ostane. ALEXANDRA: Ne bi to ni mogla, mama, zato to ja hou da idem odavde. Nikad u

ivotu nisam nita toliko eljela. Zato to razumijem ono to je tata pokuavao da mi kae. (Pauza) Sve se steklo u jedan dan: Addie je rekla da ima ljudi koji jedu zemlju i da ima ljudi koji stoje i gledaju kako oni to ine. A maloas je ujak Ben rekao istu stvar. (Napregnuto) Reci mu dakle od moje strane, mama, da ja ne u da ostanem ovdje i da gledam kako vi to radite. Reci mu da u se boriti isto tako kao to se bori on, (Ustaje, prilazi stolu u dnu sobe) tamo gdje ljudi ne stoje gledajui skrtenih ruku. REGINA: Gle, ti ima sranosti. A ja sam mislila da si samo eer i voda. Ali mi ne moramo biti neprijatelji. Ja ne elim da budemo neprijatelji, Alexandra. (Poe, zastane, okrene se ALEXANDRI) Bi li htjela da doe da porazgovaramo malo, Alexandra? Bi li - bi li htjela da spava noas u mojoj sobi? ALEXANDRA: (Poe k njoj za jedan korak) Je li te strah, mama? (REGINA ne odgovara, ali odlazi polako. Ne vidi se vie. ADDIE taa prie ALEXANDRI, stisne joj ruku s ljubavlju i ponosom, zatim poe drugoj lampi, dok ZAVJESA PADA.