Professional Documents
Culture Documents
bosanskog jezika
Kroz historiju…
DEFINICIJA
Posebna nauka koja proučava znakove zove se
SEMIOLOGIJA.
PISMO je svaki grafijski model sastavljen od
znakova.
U svojoj dugoj historiji, bosanski
jezik je bio zapisivan na pet
razlilčitih pisama, a to su:
GLAGOLJICA
ĆIRILICA
BOSANČICA
AREBICA
LATINICA
GLAGOLJICA
Najstarije slavensko pismo. Sastavio ga je Ćirilo oko 860. godine na osnov
grčkog alfabeta. U početku je imala 43 slova. U naše krajeve su je donijeli
GLAGOLJICA
učenici Ćirila i Metodija. Oni su ubrzo razvili dva tipa glagoljice:
a) oblu (kasnije nazvana staroslavenska , Ćirilova)
b) uglastu (koja je bila posebno raširena u Hrvatskoj)
Pisani spomenici potiču iz 11. stoljeća, a najznačajniji je Baščanska ploča.
U Bosni i Humu „Grškovićev odlomak” i „Mihanovićev odlomak” napisan
poluoblom glagoljicom.
Glagoljica u 13. stoljeću ustupa mjesto ćirilici.
ĆIRILICA
ĆIRILICA
U želji sastavljanja novog prostijeg pisma od glagoljice,
učenici Ćirila i Metodija – Kliment i Naum Ohridski,
sastavili su novo pismo.
Ćirilica u temelju ima grčka slova adaptirana fonetskom
sistemu slavenskih naroda. U početku je imala 38
grafema. Svako slovo je imalo svoje ime: az, buki,
vjedi…Kasnije je broj slova smanjen i pojednostavljen.
Uzeta su 23 grafema potpuno ista kao u grčkom
alfabetu, a 14 slova pridodatih kojih nije bilo u grčkom
pismu.
BOSANČICA
Poseban tip ćirilice koji se brzo razvio na širim
prostorima Bosne, dijelu Dalmacije i Dubrovniku.
Najstariji pisani spomenik: „Humačka ploča” s
kraja 10. stoljeća i „Povelja Kulina-bana” iz 1189.
godine.
BOSANČICA
AREBICA
U naše krajeve arebica je došla dolaskom Turaka.
Reformu arebice uradili su Hamza Humo i
Džemaludin Čaušević i prilagodili je glasovnom
sistemu bosanskog jezika. Pismo je imalo veliku
tradiciju među Bošnjacima. Ovim pismom je
pisana alhamijado književnost (književnost na
narodnom jeziku, a arapskim pismom).
Nestaje sa dolaskom Austro-Ugarske.
AREBICA
LATINICA
Najprije je imala 21 slovo, a kasnije je proširena sa
x, y, j, u, w. Prvi pisani tragovi potiču iz 6. i 5.
vijeka prije nove ere. Vremenom su nastale tri
varijante:
1. majuskula – slova iste veličine
2. miniskula – slova sa gornjim i donjim
produžecima
3. kurziv – pojednostavljeno koso pismo.
Raspadom Jugoslavije i za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini počela je
STANDARDIZACIJA
konačna standardizacija bosanskog jezika, i to u rječniku Alije Isaković
Pravopisu Senahida Halilovića i Gramatici Dževada Jahića, Senahida
Halilovića i Ismaila Palića. Odlike bosanskog standardnog jezika, po
propisima tih djela, jesu češća upotreba orijentalizama (turcizmi i
arabizmi) i očuvanje fonema H i F u izvjesnom broju riječi kao odraz
posebnosti govora Bošnjaka.