PRIPREMA ZA ČAS

Škola: OŠ „Muhsin Rizvić“ Fojnica

Nastavnica: Amina Hasanagić
Datum:
Razred: IX
Nastavna jedinica: Vulgarizmi, arhaizmi i neologizmi
Odgojno-obrazovni ciljevi:
Odgojni: njegovanje privrženosti vlastitom jeziku kao nasljeđu, njegovanje govorne kulture.
Obrazovni: upoznavanje učenika sa vrijednostima jezičkog standarda, upoznavanje učenika sa
jezičkim zakonitostima, utvrđivanje postojećih i sticanje novih znanja iz oblasti jezika:
vulgarizmi, arhaizmi i neologizmi.
Funkcionalni: razvijanje sposobnosti za pravilan govor i pisanje, razvijanje smisla za konkretno
precizno izražavanje, razvijanje, izgrađivanje i formiranje perceptivnih, mentalnih, manuelnih
i komunikativnih sposobnosti, razvijanje vještine govora.

UVODNI DIO
Skup riječi/leksema koji je u određenom vremenskom razdoblju poznat većini govornika
nekoga jezika i kao takav je u upotrebi u jeziku, zove se aktivna leksika.
Riječi/lekseme koje su iz različitih razloga manje korištene u svakodnevnoj govornoj praksi
pripadaju pasivnoj leksici (arhaizmi i neologizmi).

GLAVNI DIO
Najavljujem nastavnu jedinicu i pišem naslov na tabli.
Riječi se, dakle, rađaju, žive, stare i odlaze. Ali, ponekad se i vraćaju i u usmenom govoru i u
pisanoj riječi. Tako stare, riječi čuvaju i prenose patinu jednog davno minulog vremena,
“oživljavaju” ga, približavaju i o njemu slikovito svjedoče (avlija, šadrvan)

Arhaizmi (grč. archaios – drevan) su riječi koje su se nekad upotrebljavale u jeziku kao
standardne, književne, ali su potisnute novim riječima, njihovim sinonimima. Dakle, pripadaju
pasivnoj leksici. U upotrebi se daje prednost novonastaloj riječi sa istim značenjem, njenom
sinonimu. Ali književnici često posežu upravo za arhaizmima kako bi probudili snagu u njima
usnulih značenja i slikovitije prikazali neka davna vremena i njihove ljude, prostore, događaje.

U književnim djelima arhaizmi imaju stilsku vrijednost. Prepoznajmo je u nekim drevnim

riječima: vrač – ljekar; ljepost – ljepota; cesar – car; išći – traži; dažd – kiša; karv – krv; anđel
– anđeo; adet – navika, običaj; aršin – mjera za dužinu; belćim – možda, valjda, vjerovatno;
bugariti – tužiti, jadikovati, naricati; čador – šator; čimbur (negdje i čilbur) – jelo od jaja;
hastal – sto; jolpaz – skitnica, besposličar; obataliti – pokvariti; danaske – danas; teferič – izlet,
veselje; terzija – krojač; dveri – vrata...
Neologizmi
Neologizmi/novotvorenice (grč. neos – nov + logos – riječ, pojam) su riječi/lekseme čija se
novina još osjeća kod većeg dijela govornika jednog jezika. Neologizmi nisu ušli u aktivni
rječnik i nisu dio općeupotrebne leksike. Koliko dugo će neka riječ biti neologizam zavisi od
brojnih faktora, između ostalog i od njene upotrebe u svakodnevnoj komunikaciji.
Neologizmi mogu nastati iz sljedećih razloga:

a) društvenih (imenuju se novi pojmovi i pojave)

b) pojedinačnih, individualnih
c) težnja da se strana riječ zamijeni domaćom

Vulgarizmi (lat. vulgaris- običan, svakodnevni, od vulgus – svjetina, gomila) su stilski

obilježene riječi, naročito prisutne u razgovornom stilu. To su riječi najniže stilske vrijednosti,
najnižeg stilskog nivoa razgovornog jezika i u suprotnosti su sa pristojnim ponašanjem. Ne
pripadaju standardnom jeziku.

U vulgarizme spadaju prostačke riječi, psovke i sve lekseme čija se upotreba, po mjerilima
društvenih običaja, smatra nepristojnom i neprimjerenom (naprimjer: gnjida, ljigavac, đubre –
kao metaforično predstavljanje karakternih osobina čovjeka bez ikakva osjećanja ličnog
dostojanstva...). Vulgarizmi služe kao poštapalice ili uzrečice, zatim kao podrugljivi izrazi koji
nastoje da umanje vrijednost pojedinca. Upotrebom vulgarizama čovjek otkriva svoju
(ne)kulturu govora.

ZAVRŠNI DIO

Učenici će dobiti zadatak da pronađu arhaizme u odlomku iz narodne balade Smrt braće
Morića, da potraže njihovo značenje u nekom rječniku, i da umjesto arhaizama upotrijebe
njihove sinonime koji su danas standardni