Gilgame djelo asirsko-babilonske knjievnosti nastalo na sumerskoj kulturi. (oko 1700.

god. Pr.n.e.)
Jo uvijek potpuno nedeifrirano pismo klinasto pismo.
Jezik na kojem su djela pisana - mjeavina sumerskih i semitskih elemenata.
Mit o velikom potopu cetiri boanstva asirskih imena pripremaju potop: Ana, Enil, Nirut
(Enilov sin), Ennugi (drugi Enilov sin).
Peti bog Ea otkriva tajnu covjeku Utnapitimu koji gradi brod da bi se spasio od potopa.
Na kraju Enil posveti Utnapitima i njegovu enu te ih izjednaci s bogovima.
Povijest su biljeili na glinene plocice (ukrala ih ptica Zu).
Junak Gilgame je Utnapitimov prijatelj.
Gilgame je najznacajnije djelo babilonsko-asirske knjievnosti, a zapisan je na 11
plocica (+ jedna).
Spjev Gilgame je sadrajno podijeljen na dva dijela:
- u prvom pjeva o junackim Gilgameevim podvizima kao kralja grada Uruka, koji sa
svojim prijateljem Enkiduom pobjeduje cudovita;
- u drugom djelu Gilgame trai svog umrlog prijatelja (vjecni ivot), ali na kraju smrti ne
moe umaknuti.
Djelo je napisano u stihu: (Primjer) Boica Humbabu poziva Gilgamea, ali je on odbija:
Kojeg si ljubavnika voljela zauvijek,
Koji ti se od tvojih pastira cijelo vrijeme svidao?
Cak i Tamuza, ljubavnika tvoje mladosti,
Oplakivahu svake godine po tvojoj naredbi.
Kasnije mu ona namiruje ovakvu sudbinu:
Spavat ce u pustinji,
Stajat ce u sjeni zida,
Trn i kupina ranjavat ce ti noge,
Pijani i edni udarat ce te po obrazima.
U staroindijskoj mitologiji bogovi se ne razlikuju od ljudi, samo su mocniji. Demoni su
njihov hibrid.
Vedski mitovi o postanku (16.-6. st. pr.n.e.)
Veda (Znanje) svete staroindijske knjige u stihu i prozi. Prenosile su se usmenom
predajom. Sastoje se od 4 zbirke stihova (samitha) i proze. Mitoloki i magicni karakter.
Najstarija je Rg - Veda (mit o postanku 1000 himni u 10 knjiga na sanskrtu). Svijet je
nastao iz kaosa kad je bog Indra, kralj bogova i bog kie (Vinu solarno boanstvo),
odvojio nebo od Zemlje. Potom se diglo sunce i uspostavilo stup osovinu svijeta -
odvaja Nebo i Zemlju.
Ostale zbirke: Samaveda, Jadurveda i Atharvaveda.
Svakoj su zbirci dodane Brahmane - spisi obrednih propisa i alegoricno-misticnih
tumacenja.
Najmlada zbirka Vede - Upanitad ili Vedanta (Tajna znanost) donosi teoloke i filozofske
spise.

Mahabharata ( 4. st. pr.n.e. 4. st. n.e.) staroindijski ep s 200 000 stihova u 18 knjiga.
Jedno od najopsenijih djela svjetske knjievnosti.
Sadraj u trecem liku Vinua, Krini, je prikazan epski ratnicki junak (Mahabharata)
kojega je zamolila Zemlja da poubija kraljeve, zakrabuljene demone, na njoj. Tako Krina
postaje ljudski kralj.
Brahmani (svecenicka kasta) su kasnije preuzeli dijelove Mahabharate te u neke od njih
unijeli religiozni duh npr. Prica o Savitri, vjernoj eni koja uz pomoc ljubavi savladava
sve prepreke.
Najpopularniji dio Mahabharate je Bhagavadgita (prica uzvienoga) bramanska filozofija
aktivnosti o nesebicnom ispunavanju dunosti moralno filozofski spis koji je knjievno
najvredniji dio Mahabharate.
Kineska mitologija
Chuang-tzu, filozof iz 3.st.pr.n.e. pripovijeda o nastanku svijeta: car Sjevernog mora Hu i
car Junog mora Shu su se sastali kod cara Sredita Hun-tuna (Kaosa). Njemu je
nedostajalo sedam tjelesnih otvora koje su mu Hu i Shu napravili svaki dan po jedan.
Sedmoga dana Hun-tun umre i nastane svijet kao danas.
Druga teorija o postanku temelji se na kaosu koji je imao oblik jajeta. Iz jajeta se rodio
Pan-ku, a kad je umro, dijelovi njegova tijela su postali razlicitim elementima. Pan-ku se
rodio iz janga i jina. Zemlja je cvrsta, nepokrenuta i cetvrtasta jin, a nebo se okrece i
okruglo je jang. Kad je stvorena Zemlja i Nebo, Pan-ku je napravio likove od gline i
udahnuo im Jin i Jang . Nakon toga se javljaju glavni mitoloki izumitelji: Fu-hsi, Shen-
nung,Huang Ti, Yao, Shun i Yu.
Japanska mitologija
Zemlja i Nebo u pocetku nisu bili odvojeni nego su se nalazili zdrueni u bezgranicnom
jajetu kaosu- od kojeg nastaju Nebo i Zemlja. Od tri prva boanstva prvo boanstvo
T'ien je postalo korijenom rijeci car. Stvara se 12 bogova izmedu kojih su zadnji Izanagi i
Iznani, brat i sestra. Oni su definirali stvaranje zemlje do kraja.
Kako se kineska i japanska mitologija uglavnom temelje na politickim i nacionalnim
obiljejima, cesto junaci ne izvravaju svoje zadace snano i beskrupulozno, nego sve
vie lici na tihu nagodbu. Najcece se opisuje ratarska kultura, usredotocujuci se vie na
kiu nego na sunce. Zbog toga knjievnost koja proizlazi iz takve mitologije najcece ima
oblik Haiku poezije koja u malo rijeci nastoji puno izreci, prikrivajuci svoju politicku ili bilo
kakvu drugu odredenost.
Biblija (Sveto pismo) od 13 st. pr.n.e. do 2. st. n.e.
Zbornik hebrejskih svetih knjiga koje priznaje i krcanstvo.
Sadri 46 knjiga Starog zavjeta (pisane hebrejskim i aramejskim apokrifi) i 27 knjiga
Novog zavjeta (pisan grckim jezikom)
Stari zavjet:
Petoknjije (Tora) - mitska povijest izraelskog naroda
Knjiga Postanka, Knjiga Izlaska, Levitski zakonik, Knjiga Brojeva i Ponovljeni zakon
Povijesne knjige
Psalmi (kralj David)
Mudrosne knjige
Pjesma nad pjesmama (kralj Solomon)
Prorocke knjige
Novi Zavjet
Evandelja (Matej, Marko, Luka, Ivan)
Djela apostolska
Poslanice apostola Pavla
Katolicke poslanice
Otkrivenje (Apokalipsa)
Septuaginta (prijevod sedamdesetorice) prijevod Starog zavjeta s hebrejskog na grcki
jezik, 3.-2. st. pr. n. e.
Vulgata latinski prijevod svetog Jeronima iz 4. st.
Na hrvatski je Bibliju prvi put cjelovito preveo Matija Petar Katancic 1831. godine.
Od svih knjiga to ih sadri Biblija, prva Knjiga Postanka i zadnja Otkrivenje najznacajniji
su izvori krcanske mitologije.

Anticka knjievnost
- grcka knjievnost (8. st. pr.n.e. 30. pr.n.e.);
- rimska knjievnost (240. pr.n.e. 476. pr.n.e.)
-
Grcka knjievnost
Homer: Ilijada: 24 pjevanja , heksametar, prikazuje desetu, zadnju godinu bitke pod
Trojom;
Odiseja: 24 pjevanja, desetogodinje Odisejevo putovanje;
- homersko pitanje
Hesiod: Teogonija: kako su nastali Nebo, Zemlja i more; kako su se iz njih rodili bogovi.
Kozmogonija: geneoloki i didakticki ep.
Poslovi i dani: opis seljackog ivota u stihovima, ali i neke od najljepih mitolokih prica
(Prometej, pet ljudskih rasa)
Sapfo: saficka strofa, svadbene, ljubavne pjesme, himne.
Alkej: alkejska strofa, politicke, ljubavne pjesme (neke
posvecene Sapfo).
Anakreont: anakreontska lirika - radosti ivota, vina i
vinskog raspoloenja.
Pindar: pisac epinikija ode u cast pobjednika na
olimpijskim natjecanjima.
Ezop: basnopisac.
Klasicno razdoblje
Eshil: tragedije Pribjegarke, Perzijanci, Okovani Prometej, Sedmorica protiv Tebe,
trilogija Orestija ( Agamemnon, Zrtva na grobu, Eumenide).
Sofoklo: tragicar Kralj edip, Edip na Kolonu, Antigona, Filoktet, Ajant, Trahinjanke,
Elektra, Sljednici satirska drama sacuvana u ulomku.
Euripid: tragicar Hekuba, Medeja, Hipolit, Ifigenija na Tauridi, Elektra, Bakhe, Ion,
Mahniti Heraklo, Kiklop.
Aristofan: komediograf Vitezovi, Oblaci, Ose, Zabe, Mir, Ptice, Lizistrata, Zene u
narodnoj skuptini.
Menandar: dramaticar Covjekomrzac, Parnicari.
Helenisticko razdoblje
Teokrit: pastorale i bukolike
Kalimah: elegicar
Aristotel: O pjesnickoj umjetnosti,
Rimska knjievnost
Arhajsko razdoblje
Plaut Tit Makcije: komediograf, uzor Menandar, Hvalisavi vojnik, Tvrdica (Aulularija
komedija o cupu), Magarci, Zarobljenici, Avet, Trgovac, Perzijanac.
Zlatni vijek (Ciceronovo doba)
Marko Tulije Ciceron: De Oratore, vrstan govornik.
Tit Lukrecije Kar: filozofski spjev O prirodi.
Gaj Valerije Katul: lirik, Kanconijer Lezbiji.
Augustovo doba
Vergilije Publije Maron: pjesnitvo neoterika, Georgike- didakticki ep, Eneida junacki ep
(najvece djelo rimske knjievnosti).
Publije Ovidije Nazon: najpopularniji rimski pjesnik- Metamorfoze (u 15 knjiga, 250 prica
iz mitologije), heksametar.
Kvint Horacije Flak: Ars Poetica, uvodi mnoge grcke pjesnicke forme.
Marko Valerije Marcijal: epigramaticar, Knjiga igara, 12 knjiga epigrama.
Srebrni vijek
Kornelije Tacit: povjesnicar, Povijesti, Anali ili Od smrti boanskog Augusta.
Stoljeca propadanja
Apulej: fantasticno-satiricni roman Metamorfoze
Sv. Aurelije Augustin: Ispovijesti, De civitate Dei.
HOMER
- najvjerojatnije je rodom iz Smirne u Maloj Aziji, a ivio je negdje izmedu 900.-te i 700.
te godine pr.n.e.
- najstariji poznati grcki pjesnik
- autorstvo: - Ilijada, Odiseja,
- kiklicni epovi u cast stanovnika Olimpa, sacuvana su 33
- himne bogovima
- aljivi spjev Batrahomiomahija (Boj aba i mieva)
- Homersko pitanje na temelju razlicitosti izmedu Ilijade i Odiseje neki teoreticari
knjievnosti smatraju da se radi o dva autora. Tzv. unitaristi ipak tvrde da se radi samo o
jednom autoru Homeru. Prema njima je Homerov genijalni um uoblicio postojecu
stariju gradu i stvorio zaokruene epske cjeline. Ilijada je nastala u njegovim mladim
godinama , a Odiseja u starijim.
ILIJADA I ODISEJA
- nastaju na temelju mitova i legendi iz trojanskog rata 12. st. pr.n.e., a po opirnosti i
produbljenosti tematike otkrivaju ivot, obicaje i vjerovanja starih grckih plemena
- psiholoka produbljenost likova
- realisticnost
- plasticnost opisa
- jednostavnost
- savrenost izraza
- oba su djela pisana u heksametrima (estomjerima): najstariji stih darovan ljudima od
boga Apolona, a od njega nastaju svi ostali stihovi. Sastavljen je od est stopa pet
daktila i jednog spondeja
Sr dbu mi bo gi njo pje vaj A hi le ja Pe le ju si na
- UU / - UU /- UU /- UU /- UU /- -
ILIJADA
- vrsta sage koja govori o ratnicima plemenita roda koji jednostavno uivaju u ratovanju,
a na svakom im se koraku pridruuju ili odupiru bogovi
- izabire gradu iz mnogo bogatije predaje
- zaplet: trojanski princ Paris izabire Afroditu kao najljepu boginju, a ona mu obecava
ljubav lijepe Helene, Menelajeve supruge. Grcke snage opsjedaju troju da bi vratile
Helenu.
- na ljudskoj razini tema je povrijedeni Ahilejev ponos, odnosno izvorno opravdani gnjev,
jer mu je Agamemnon oteo ratnicku nagradu robinju Brizeidu.
- Ilij drugi naziv za Troju
- Ahejci grcko pleme Grci
ODISEJA
- nastavak junacke sage o velikim junacima
- tema: Odisej se nakon bitke pod Trojom vraca kuci na Itaku. Zena Penelopa i sin
Telemah ga eljno i vjerno cekaju
- velicanje Odiseja poticajni elementi narodne pripovijetke ( o ubijanju divova i
magijskim carolijama)
- narodna pripovijetka motivi: junatvo, sin trai oca, vjerna ena ceka svog mua
- elementi junacke sage lee u nacinu pripovijedanja i vrijednosti pjesme, a ne u radnji
IZRAZ jaci od SADRZAJA
- kljucne rijeci smionost i cast u vjerskom pjesnitvu Grci slave stanovnike Olimpa, a
u epskom pjesnitvu slave junake i bogove (junaci = bogovi!)

HESIOD
- roden u Beotiji izmedu 8. i 7. st.pr.n.e.
- epski pjesnik seljackog porijekla
- donosi prvi sistematski pregled grcke mitologije i realistican opis seljackoga ivota
- tvorac genolokog i didaktickog epa
- djela: - Theogonija (1022 heksametara)
- Poslovi i dani (828 heksmetara)
POSLOVI I DANI
- u liku Prometeja javlja se junak kulture
- nastao na temelju pripovijetki mnogo starijih od Hesioda
- Titan Prometej posvadao je Zeusa s ljudima (prevario ga je za njegov dio rtvenog
mesa). Za osvetu Zeus ljudima oduzima vatru, ali ju je Prometej ukrao i vratio. Zeus se
opet osvecuje i na zemlju alje Pandoru prvu enu iz cije kutije je ljudima dolo deset
tisuca nevolja
- objanjavanje vatre, ljudske muke i bolesti umanjuje nevolju, cineci je razumljivom
- ena kao uitak i prokletstvo pomirenje suprotnosti koje stoji u korijenu nastajanja
svih mitova
ESHIL: OKOVANI PROMETEJ
- Eshil (525. 456. pr.n.e.) je grcki tragicar rodom iz Eleuzine , svjedok je radanja
atenske demokracije. Pjesnik junackog duha koji oivljava heroje. Napisao je 90 , a
sacuvano je samo 7 drama. Uvodi drugoga glumca, smanjuje ulogu kora, pojacava
znacenje dijaloga, od lirske kantate stvara pravu dramu
- Okovani Prometej: mitoloki okvir koji objanjava neke elementarne pojave u svijetu
- radnja je jednostavna, staticna, koncentrirana oko titanski komponiranog glavnog lika.
- lirski dijelovi (korske partije) igraju relativno veliku ulogu
- stil je svecan i uzvien, obilje metafora, proivljene sudbine idealiziranih
junaka, sklonost lirskim digresijama
- covjek je samo igracka u ruci bogova
SAPFA
- najveca grcka pjesnikinja rodom s otoka Lezbosa. Zivjela je u 1. polovici 4. st.pr.n.e.
- glavna predstavnica grcke monodijske lirike
- pie jo korske i svadbene pjesme (tzv. epitalamije)
- upravljala je kolom u kojoj su se obrazovale mlade djevojke
- bila je politicki vrlo aktivna te je protjerana s otoka, ali ona o tome ne govori u poeziji
- poezija joj je posvecena uglavnom ljubavnoj tematici:
ljubavna icekivanja, sreca ostvarenog zanosa, rastanak
- obiljeja poezije: duboka iskrenost, melodioznost, bogatstvo metrickih oblika:
- Saficka strofa (trohej, spondej, daktil, trohej, spondej)
-U/--/-UU/-U/-- Cini mi se bozima slican onaj
-U/--/-UU/-U/-- Stono smije naprama tebi sjedit,
-U/--/-UU/-U/-- Te izbliza sluati tebe kako
-UU/-- Ljubazno zbori
ALKEJ
- ivio je u isto vrijeme kad i Sapfa(1. polovici 4. st.pr.n.e.) na otoku Lezbosu
- glavni predstavnik monodijske melike ( poezija koja je pisana za solo pjevanje uz
pratnju lire)
- aristokrat koji se ogorceno boriop protiv demokratske stranke
- bio je prognan pa su mu motivi rata, mrnje prema tiranima, politicki motivi najceci u
poeziji
- pie napitnice, himne bogovima, a sacuvano je i neto ljubavne lirike
- formom i temama je ostvario znacajan utjecaj na rimsku liriku te pjesnike europskoga
romantizma
- Alkejska strofa (nenagl., 2xtrohej, daktil, trohej, nagl.)
U/-U/-U//-UU/-U/- Ne pojmim pravca burnijem vjetrima
U/-U/-U//-UU/-U/- Cas s jedne strane vali se valjaju
U/-U/-U//-U/-U Cas s druge, a mi u sredini
-UU/-UU/-U/-U Plovimo na crnom brodu morem

OVIDIJE: METAMORFOZE
- Ovidije je ivjeo od 43.pr.n.e. do 18.n.e. i najplodniji je rimski pjesnik. Prognan je iz
Rima te je u izgnanstvu i umro.
- stvara u dvije faze :
I. glavne teme poezije su ljubav i obrade raznih legendi (3 knjige Ljubavnih pjesama,
lascivni parodicno didakticni ep Ljubavno umijece Ars Amatoria, zbirka pisama
mitolokih junakinja Heroide te 15 knjiga Metamorfoza)
II. nakon odlaska u progonstvo lirika mu poprima misaoni i osobni karakter 8Tualjke,
Poslanice iz Ponta Ex Ponto)
Jo je u svoje doba bio vrlo popularan, ali zapravo njegovo stvaranje oznacava pocetak
opadanja rimske knjievnosti
- METAMORFOZE su najznacajnije Ovidijevo djelo (cca. 12 000 heksametara) u kojem
obraduje oko 250 mitolokih prica koje se zavravaju nekom pretvorbom ( od pretvaranja
kaosa u kozmos pa do pretvaranja julija Cezara u zvijezdu).
Na taj je naci stvoren novelisticki zbornik s mnotvom lirskih elemenata
- PIRAM I TIZBA
- tema : u gradu kraljice Semiramide ivjelo je dvoje mladih kojima su roditelji zbog
zavade zabranili da razgovaraju. Njih dvoje komuniciraju kroz pukotinu izmedu dviju kuca
i odluce se naci. Zbog zabune Piram je pomislio da je Tizbu pojeo lav pa se ubija, a Tizba
nakon to pronalazi Pirama mrtvog ubije se macem metamorfoza: dud je promijenio
boju svojih plodova.
- Utjecaji te metamorfoze na svjetsku knjievnost:
G. Caucher: Prica o Piramu i Tizbi (14. st)
W. Shakespeare: San Ivanjske noci
F. A. Bertrand: Piram i tizba (drama 18. st.)
J. S. Kusser: Piram i Tizba (opera 18. st.)
J. E. Fusz: Piram i Tizba (melodrama 19. st.)
Brne Krnarutic: Izvrsita ljubav i napokon nemila i nesricna
smrt Pirema i Tibe (petrarkisticki spjev 16. st.)
KNJIZEVNOST SREDNJEGA VIJEKA
- Srednjovjekovno razdoblje zauzima gotovo 1000 godina ljudske povijesti ( 476.-
1453/1492./1517.). Gotovo ide od propasti zapadnoga rimskog carstva pa gotovo do
pocetaka kapitalizma.
- Srednjovjekovna knjievnost je do 8. st. na latinskom jeziku, a nakon njega se pocinju
razvijati i knjievnosti na narodnim jezicima (engleska 8. st., francuska i njemacka 9. st.,
portugalska i panjolska 12. st., crkvenoslavenska 9. st.)
- Srednjovjekovna latinska epika s biblijskim temama je jedan od ponajboljih primjera
spoja anticke forme i krcanskoga sadraja.
- Srednjovjekovna napetost ivota:
- bolesti i tjelesne mane,
- veliki kontrasti u dogadanjima unutar gradova, procesije,
- doceci velmoa,
- odnos prema smrti i pogubljenjima,
- propovjednici suzbijanje luksuza i tatine,
- naglaena sentimentalnost,
- gramzivost i ratobornost,
- politicke predodbe naroda su kao u narodnim pjesmama,
- vladari prilagodavaju politiku prema vlastitim potrebama utjecaj zvjezdoznanaca i sl.
- vladar u ozracju pustolovine i strasti ideal koji nije prisutan samo u knjievnosti,
- slijepa strast, osobito u stranackom ivotu ubojstva,
- pravosudna okrutnost smrt kao izbavljenje,
- misao vitetva ideal,
- viteki redovi i zavjeti pristranost,
- stiliziranje ljubavi,
- Roman o rui kazuistika ljubavi:
1. simbolika oznaka ljubavi (boje, mirisi, ponaanje.)
2. simbolika brojeva i slova
3. drutvene igre (djevojka zadaje pojam, a mladic kreira stihove)
4. izuzetna moc poezije ( piuci, pjesnik osvaja srca)
5. eros i thanatos
6. smrt, posljednji sud, pakao, raj
7. krajnji paradoks crkvene misli: tualjka zbog prolaznosti i slavlje zbog vjecnog ivota
STVARANJE NACIONALNIH SREDNJOVJEKOVNIH EPOVA
- Beowulf (8. st.): staroengleski junacki ep, najstarije sacuvano djelo na narodnom jziku.
Tematizira surov ivot germanskih plemena
- Pjesma o Rolandu (oko 1100. god.): najstariji francuski srednjovjekovni epski spjev.
- Pjesma o Cidu (oko 1140. god.): Najstarije djelo panjolske knjievnosti
- Slovo o Igorovu pohodu (1187. god): Staroruski junacki ep napisan u ritmickoj prozi
- Kalevala (12. st): Zbornik finskih narodnih pjesama
- Pjesma o Nibelunzima (1200. god.): Njemacki ep
- Roman o Tristanu i Izoldi (12. st): Keltski srednjovjekovni ljubavni roman
- Carmina Burana (1230. god): zbornik srednjovjekovne lirike na latinskom jeziku,
njemackom i starofrancuskom
KASNI SREDNJI VIJEK PREDRENESANSNA KNJIZEVNOST
- velika smjena srednjovjekovnog svjetonazora
- srednjovjekovna pasija duevno stanje u kojem se covjek zatjece pasivno trpeci, a ne
aktivno djelujuci
- paradoks pasije: kada se pasija prizna kao institucija, tipa ljubav = sveti brak, covjek
podlijee pasiji za koju zapravo ne moe odgovarati jer je ona institucija. Pomalo pasija
postaje sinonim za slobodu djelovanja pa se ona ne treba nikome opravdavati. Aktivnost
se prikriva kao pasivnost, sloboda kao prisila (Covjek ne ljubi ako ne eli ljubiti, Bussz
Rabutin, 1972.). Krajnji rezultat: enska je ljepota izazvala pasiju, prouzrocila je ljubav, a
zbog te ljubavi mukarac trpi ako mu se ne pomogne.
Prema Tomi Akvinskom postoji konsupstancijalnost tijela i due gdje pasija pokrece
samoaktiviranje tijela, postaje subjektom kojemu se pridaje puna pozornost kroz
samosavladavanje. Paradoks u temelju srednjovjekovnog svjetonazora res corporales/res
incorporales izbija u prvi plan i pokrece lavinu promjena.
TALIJANSKA PREDRENESANSA
Dante Alighieri (1265.-1321.)
- Pie pod snanim utjecajem Vergilija
- Beatrice Portinari nadahnuce i ideal savrenstva (pasija)
- Prvo mu je djelo knjiica Novi ivot proza, umetnuto 25 soneta i nekoliko drugih
stihovnih oblika slavi ljepotu Beatrice
- RAZVIJA SLATKI NOVI STIL (dolce stil nuovo) kao oznaku firentinske kole
- Gozba knjiga filozofske lirike u alegorijskoj formi, pisana narodnim jezikom (pasija
+narodni govor)
- Boanstvena komedija komedija pripovjedacko djelo u prozi (boanstvena tek od
16. st.- djelo je ocijenjeno boanskim - savrenim).
- Firentinski govor koji postaje temeljem talijanskog standarda (Dante tvorac standarda)
- Trodnevni put kroz pakao, cistilite i raj (cistilita nema u srednjem vijeku): Pakao,
Cistilite i Raj 3x33 pjevanje + 1 uvodno = 100 - savreni broj.
Giovanni Boccaccio (1313.-1375.)
Talijanski pripovjedac i humanist, roden vjerojatno u Parizu, kolovan u Napulju, a
najveci dio ivota proveo u Firenzi gdje je obavljao dravne slube i bavio se knjievnim
radom, na latinskom i talijanskom jeziku. Prijateljevao je s Petrarcom i dobro znao
Dantea. Kad je u jednom casu svog ivota htio spaliti svoja djela, Petraraca ga je
savjetovao da to ne ucini.
Djela: zbirka stihova Rime, Epistole (pisma), Filostrato (spjev, roman), Elegija gospe
Fiamette, traktati O znamenitim ljudima, O znamenitim enama, djelo Danteov ivot,
Decameron (knjiga deset dana)
Decameron
-prvo veliko djelo talijanske pripovjedne proze - zbirka od sto novela
-3 mladica i 7 djevojaka koji su napustili Firenzu bjeeci od kuge, u crkvi Santa Maria
Novella pripovijedaju svaki dan po jednu novelu i tako deset dana (preskacu subote i
nedjelje), dakle ukupno 100 novela (toliko pjevanja ima i Danteov Pakao)
-pripovjedaci:
Panfilo sretan ljubavnik,
Filostrato prevaran i ocajan ljubavnik,
Dioneo veseo i bez skrupula,
Pampinea razumna, u ljubavi sretna,
Filomena vatrena,
Elissa djevojka koju muci estoka ljubav,
Neifile naivna djevojka,
Emilia zaljubljena u sebe, Lauretta ljubomorna,
Fiametta sretna i brina zbog uzvracene ljubavi
-svaki je dan posvecen jednoj temi koju odreduje kralj ili kraljica tog dana, 1. i 9.
dan nemaju odedene teme, a inace su ovako podijeljene:
2. dan o hirovima Fortune ,
3. dan o ostvarenim ljubavnim eljama,
4. dan tragicne novele o ljubavi i smrti,
5. dan o ljubavima koje nakon mnogih nezgoda sretno zavravaju,
6. dan brzi i duhoviti odgovori,
7. dan prijevare spretnih ena na racun glupih mueva,
8. o alama i prijevarama u kojima stradavaju glupi, a pobjeduju lukavi i okretni ljudi,
10. dan novele o velikim i plemenitim djelima
-iz Firenze pisac preuzima mnogobrojne anegdote, prostore, likove
- pie svjeim jezikom, sklonost poruzi i ali, lucidan i kriticki duh
- stvara psiholoki istinite likove iz svih drutvenih slojeva i sredina (feudalni dvor,
samostan, gradanska kuca, ulice i trgovi)
- tema ljubavi i tema inteligencije - nadahnjuju njegov pripovjedacki svijet
RENESANSNA KNJIZEVNOST
Renesansa: drutveno-politicki i kulturni pokret u Europi na kraju srednjeg i pocetku
novog vijeka (14.-16. st.). Osobito znacajan u umjetnosti, odnosno knjievnosti. U
knjievnosti je to velik revolucionaran zaokret prema covjeku i njegovim
preokupacijama.
Razvija kult prirode i harmonije svijeta. Velica radosti i uitke (senzualizam), njeguje
duhovnu i tjelesnu ljepotu (estetizam), istice svemoc razuma (racionalizam), osobito
njeguje INDIVIDUALIZAM.
TALIJANSKA RENESANSNA KNJIZEVNOST
Cosimo de Medici osniva Platonsku akademiju u Firenzi. Pie petrarkisticku liriku te
pokladne pjesme (Trijumf Bakha i Arijadne).
Lodovico Ariosto veliki epicar. Najznacajnije mu je djelo Bijesni Orlando, a opisuje
borbu Saracena protivKarla Velikog i njegovih vitezova. Jasna aluzija na prodor Turaka u
Europu. Pie jo i manje znacajnu petrarkisticku liriku.
Niccolo Machiaveli najvanije mu je djelo Vladar (Il Principe) u kojem daje modernu
teoriju gradanske drave. Makijavelizam (cilj opravdava sredstvo). Komedija Mandragola
je prva moderna komedija europskog teatra i najbolje komediografsko ostvarenje
talijanske reesanse. To je komedija karaktera i kritika onodobnog nacina ivota
(pokvarenosti).

SPANJOLSKA RENESANSNA KNJIZEVNOST
Miguel de Cervantes Saavedra (1547.-1616.), najveci predstavnik panjolske renesanse:
- potjece iz osiromaene obitelji, a boravi u Madridu (tu stjece humanisticku naobrazbu),
Cordobi, Sevilli, Italiji
- mlad stupio u vojnu slubu, biva ranjen u lijevu ruku pa nosi nadimak Manco
(Kljakavac)
- turski gusari odvode ga u zarobljenitvo u Alir gdje robuje 5 godina
- najbolje godine provodi potucajuci se na mazgi po pustarama Andaluzije skupljajuci ito
za vojsku
- u neprijateljstvu je s velikim panjolskim dramaticarem Lopeom de Vegom
- ima problema s vlacu i s Crkvom pa je dvaput odleao u tamnici
- cijeli ivot bio je u novcanoj oskudici pa je u bijedi i umro 1616.
Djela: drame Osam komedija i osam meduigra, komedija Alirsko tamnovanje;
pastoralni roman Galateja (pisan u prozi i stihu), ljubavno-pustolovni roman Persiles i
Sigismunda (objavljen nakon smrti), zbirka Uzorite novele (npr Dareljivi ljubavnik,
Cigancica i dr.), roman
Bistri vitez don Quijote od Manche (1. dio 1605., 2. dio 1615.).
O romanu: 1. dio objavio je 1605. i u proslovu najavio da njegovo djelo ne ide ni za cim
drugim nego da uniti ugled i vlast koju i medu svijetom i medu svjetinom uivaju viteke
knjige te da mu je najprece da zabavi citatelja, 2. dio objavio je 1615.
Roman je zamiljen kao satira na viteke romane, ali je postao djelo opceljudske
vrijednosti i bavi se vjecnom dilemom covjecanstva: sukobom izmedu ideala i stvarnosti.
FRANCUSKA RENESANSNA KNJIZEVNOST
Franois Rabelais svojim djelima nastoji nasmijati i zabaviti, ali izrice i sarkasticnu
kritiku srednjovjekovnog shvacanja ivota.
Bio je znanstvenik pa stoga ne cudi vjera u svemoc ljudske prirode. Najznacajnije mu je
djelo Gargantua i Pantagruel fantasticno satiricni roman o podvizima obitelji divova
(temelji u srednjovjekovnoj literaturi).
Pojam pantagruelizam se vee uz moc znanosti i ljudske prirode koji se trebaju slobodno
razvijati.
Michel Eyquem de Montagne francuski filozof i knjievnik koji se smatra ocem eseja kao
knjievne vrste.
Najznacajniji mu je Esej o odgoju. Karakterizira ga leeran stil i skepticizam koji ce
znatno unaprijediti europsku filozofsku misao.
Pjesnici Plejade vrlo znacajna francuska pjesnicka kola koja ce obogatiti poeziju antickim
formama i elementima talijanske renesanse.
Pierre de Ronsard
Joachim du Bellay
Remy Belleu
Etiene Jodelle
ENGLESKA RENESANSNA KNJIZEVNOST
Francis Bacon politicar i mislilac koji u svome djelu O dostojanstvu i napretku znanosti
otro kritizira tradicionalnu aristotelovsku skolasticku filozofiju, prije svega napadajuci
cjelovitost zaokruene slike svijeta te afirmira parcijalnu spoznaju i spoznavanje na
temelju znanstvenog utemeljenja i stilske virtuoznosti. Vrlo je zanimljivo da afirmira
spoznavanje putem aforizama.
William Shakespeare:
- vjerojatno najveci svjetski dramaticar
- 37 drama se dijeli na: kraljevske drame ili historije
komedije
tragedije
romanticne igre
- stvara u tri faze: 1. fazu karakterizira komicni duh
2. faza je usmjerena prema tragicnim i pesimistickim osjecajima. Tad nastaju najvece
tragedije ( Hamlet, Othello, Kralj Lear i Macbeth) te tzv. tamne komedije (Mjera za
mjeru)
3. fazu obiljeava filozofska smirenost koja se dobro vidi u romanticnim igrama
Cymbeline, Zimska prica i Oluja
- pisao je poeme i sonete. Ostvario je neke od najljepih pjesnickih zbirki u engleskoj
knjievnosti
- shakespearsko pitanje
- elizabetansko kazalite (Globe, Swan)
MANIRIZAM
Pretjerano i afektirano koritenje izraajnih mogucnosti jezika koje se najizraajnije javlja
na prijelazu izmedu renesanse i baroka. Maniristicke igrarije u 17. stoljecu spajaju
stihove s ikonickim znakovima. Na taj nacin medij koji nije izvorno imao estetsku
namjenu, nego npr. informativnu ili normativnu (gramatika) moe svojim tehnickim
mogucnostima potaknuti matu i ostvariti uvjete za nastanak nove knjievne vrste. Tako
je npr. radio drama izniknula iz obicne tehnicke mogucnosti, ba kao i film.
Renesansa pocinje iskoritavati jezicne zakonitosti da bi se ostvarivala u novim oblicima,
napose u likovnoj umjetnosti, ali isto takvih pomaka ima i u kontekstu knjievnosti.
Najznacajniji predstavnik manirizma je Gianbattista Marino koji je cak i pokrenuo posebni
pravac marinizam petrarkizam koji je izgubio svoje utemeljenje u opisu voljene nego
koristi istu tehniku da bi govorio o razlicitim pojavama u svijetu i covjekovu ivotu.
Kao drugi pojam obicno se javlja u dekadentnoj fazi nekoga knjievnoga pravca kada ga
rui uz pomoc strukturne odredenosti tog istog pravca, prenaglaavajuci je.
KNJIZEVNOST BAROKA
Pojam barok dolazi od rijeci barocco koja na portugalskom znaci biser nepravilnog oblika.
Iz slikarstva, kiparstva, arhitekture i glazbe pojam prelazi i na knjievnost.
Razvija harmonijske forme i proporcije renesanse, ali istovremeno tei pretjerivanju u
nacinu izraavanja. Neprestano trai izraz kojim bi se moglo reci vie nego to se s
obzirom na taj izraz osjeca i misli.
- istice suprotnosti i unutranje napetosti
- istice razliku izmedu ovozemaljskog i zagrobnog ivota (snaan utjecaj katolicke crkve
zemaljski je ivot nitavan)
- u neprestanom previranju izmedu racionalnog i iracionalnog sustava spoznaje
- naglaeni retoricki elementi
- vrlo cesta alegorija
- gomilanje izraajnih sredstava (conccetuozna metafora)
- javlja se osobito u zemljama koje su obuhvacene protureformacijom
TALIJANSKA KNJIZEVNOST BAROKA
Torquato Tasso karakterizira ga maniristicki nacin pisanja. Najvece mu je djelo
Oslobodeni Jeruzalem epsko historijski spjev od 20 pjevanja. Od 1575. do 1593
neprestano preureduje svoj ep pod utjecajem inkvizicije pa je tako konacna verzija dobila
naslov Osvojeni Jeruzalem. Razvija bogatu epsku radnju koja obiluje fantastikom i
realnocu, culnocu i vjerskim zanosom. Oslobodeni Jeruzalem je sluio Gundulicu kao
uzor za stvaranje Osmana.

SPANJOLSKA KNJIZEVNOST BAROKA
Lope de Vega djelom Nova vjetina pisanja komedija u nae vrijeme reformirao je
panjolsku komediju i stvorio tzv. narodno kazalite. Napisao je vie stotina knjievnih
djela. Najpoznatije mu je djelo seljacko-revolucionarna drama s povijesnom tematikom -
Fuentovejuna (Ovcje vrelo). Odstupa od aristotelova tri jedinstva i uvodi paralelne
zaplete.
- auto sacramental
- entremeses (meduigre)
- loas (predigre)
- komedija maca i plata (snaan utjecaj na romanticnu dramu)
Calderon de la Barca suvremenik Cervantesa i Shakespearea. Jedan od najznacajnijih
dramaticara panjolskog zlatnog vijeka. Najpoznatiji je po svome djelu Zivot je san.
- uloga odgoja
- dvojakost sudbine
- snaga razuma i slobodne volje
- suprostavljanje usudu
- san i stvarnost
- prolaznost i nestalnost svega
- pojam krivice i slobode
- ivot je samo san pa treba teiti duhovnim vrijednostima
Luis de Gongora Y Argote najveci panjolski barokni pjesnik. Pocinje s narodnim
izricajem , ali ubrzo stvara vlastiti prepoznatljiv stil koji se temelji na vlastitoj sintaksi,
neobicnoj i vieslojnoj metaforici, mitolokoj simbolici te trai obrazovanog citatelja.
Razvio je pravac koji se naziva gongorizam ili kulteranizam, a obiljeava ga cvrsta
hermeticna forma.
Snano je utjecao na knjievnike europskoga pjesnitva u 20. stoljecu.
ENGLESKA KNJIZEVNOST BAROKA
John Milton Izgubljeni raj i Nanovo steceni raj su dva spjeva koji tematiziraju odnos
puritanizma i biblijskog pogleda na svijet. Izgraduje vlastitu viziju svijeta na temelju
istocnog grijeha.
Miguel de Cervantes prvijenac mu je roman Galatea. U zatvoru pie roman Don Quijote
koji je kasnije preimenovan u Otroumni vitez Don Quijote. Roman je napisan u dva
dijela (1594. i 1614.)

Otroumni vitez Don Quijote:
- jedno od najcitanijih djela svjetske knjievnosti
- utemeljuje noviji europski roman na parodiji i opreci prema romanesknoj shematizaciji
srednjovjekovnih mitova - satira na jo uvijek aktualne viteke romane
- plasticno ocrtani likovi
- stilska iznijansiranost izraza
- jednostavan, zdrav i topao humor
- optimizam
- duboki humanizam
- djelo opceljudske vrijednosti koje tematizira sukob izmedu ideala i stvarnosti ( Don
Quijote i Sancho Panza)
- dualizam se nastavlja na politickoj, povijesnoj i kulturolokoj razini
- prica i pripovijedanje
- junak se suprostavlja svom ambijentu, a sukob koji ga slama je konflikt izmedu njega i
njegove apstraktne predodbe o svijetu
- totalitet individuuma je pronaao svoj cjeloviti izraz koji se bez potekoca uklapa u
drutveni i duevni ivot ostvareni su svi preduvjeti za razvoj romana u XIX. stoljecu

Klasicizam
- 17. i 18. st.
- racionalisticka filozofija (Kant, Decartes, Locke), osobito u francuskoj knjievnosti
- znacajke: sklad, jasnoca, preciznost, staloenost, prevaga razuma nad osjecajima
- Nicolas Boileau, knji. teoreticar djela moraju biti moralisticna, didakticna i racionalna
- najupjeniji u podrucju drame klasic. tragedija po uzoru na anticku mora biti pisana u
stihu, uzvienim stilom, karakteri su plemeniti, kompozicija radnje u 5 cinova
- zahtijeva se potivanje nacela jedinstva radnje, mjesta i vremena
- predstavnici: Corneille (otac klasicne tragedije, tragikomedija Cid patriotizam,
junacima vladaju osjecaj dunosti, volja, razum), Racine (najznacajniji tragicar, Fedra
sukob osjecaja dunosti i razorne strasti), Moliere (najveci franc klasicisticki
komediograf), Rene Decartes filozofski tekst Rasprava o metodi, Blaise Pascal esej Misli,
Jean de la Fontaine poznati pisac basni pouka, Cyrano de Bergerac Drugi svijet ili
Pokrajine i carstva mjeseca vrsta znanstvenofantasticnog putopisa.
Pierre Corneile
- nazvan ocem francuske klasicisticke drame
- pie komedije i tragedije
- najznacajnije mu je djelo Cid:
-tragikomedija
-velica patriotizam i dunost
-volja i razum rukovode postupcima glavnih junaka
-djelo ima antiapsolutisticki karakter pa je bilo osudivano od onovremene kritike
-zanemarena tri jedinstva
- zbog kritickog neuspjeha Cida, Corneille pie svoje buduce tragedijestrogo se
pridravajuci aristotelovske poetike
- stvara prototip francuske klasicisticke tragedije, ali (unatoc slubenoj kritici) niti jedno
mu djeclo nije doseglo uspjeh Cida
Nicolas Boileau
- pie na temelju Horacija (Ars Poetica)
- jedan od najznacajnijih teoreticara klasicizma
- autor najutjecajnije poetike klasicizma Pjesnicka umjetnost. U njoj utvrduje neke
osnovne elemente klasicisticke estetike: knjievno djelo mora biti moralisticko, didakticko
i racionalno
- istice ljepotu klasicne poetike
Prosvjetiteljstvo
- opceeuropski pokret u 18. st. ciji je glavni nositelj gradanstvo, a podupiru ga i neki
vladari (Josip II. u Austriji) pa se naziva i prosvijeceni apsolutizam
- razdoblje ucenosti, znanstvenih istraivanja i nastanka novih znanosti: politicka
ekonomija, sociologija, statistika.
- ideolozi prosvjetiteljstva su francuski enciklopedisti koji suraduju na Enciklopediji,
najslavnijem djelu 18. st.
Francuska:
- Montesquieu, filozof i povjesnicar u djelu O duhu zakona trai reformu dravnog
uredenja
- Jean Jacques Rousseau, pie o organizaciji drutva, prirodu smatra glavnim uciteljem,
jedini prosvjetitelj koji kritizira apsolutnu moc razuma: roman Julija ili Nova Heloiza
najavljuje epohu romantizma
- Voltaire, filozof i knjievnik, napisao oko 50 klasicistickih tragedija, niz filozofskih
pripovjedaka i romana i pokuaj nacionalne epopeje Henrijada Voltaireovo stoljece
- Carlo Goldoni talijanski komediograf, reformator talijanske komedije koji stvara
modernu talijansku komediju karaktera, djela: Kavana, Ribarske svade, Gostionicarka
Mirandolina.
- Denis Diderot otac enciklopedije
Engleska: - Danijel Defoe: Robinson Crusoe, Zgode i nezgode glasovite Molly Flanders
- Jonathan Swift: Guliverova putovanja
Njemacka: - Gotthold Ephraim Lessing: Natan Mudri, Emilia Galotti

Carlo Goldoni (1707.-1793.)
- roden u Mlecima u imucnoj obitelji lijecnika. Skolovao se u Perugi, na dominikanskom
ucilitu u Riminiju, odakle je pobjegao s druinom putujucih glumaca, a u Paviji su ga
izbacili iz kole zbog satiricnog napisa kojim je uvrijedio gradske gospode. Diplomirao je
pravo na Sveucilitu u Padovi. Odvjetnickim pozivom bavio se povremeno, ali je s mnogo
vie ara sudjelovao u kazalinom ivotu. Zapocinje stvaranje s meduigrama, libretima
za melodrame. U zreloj fazi, provodeci reformu javnog kazalita, napisao je oko 200
komedija, medu kojima se mnoge smatraju remek djelima: Lukava udovica, Komicni
teatar, Kavana, Gostionicarka, Zaljubljenici, Grubijani, Trilogija o ladanju, Gosn Todero i
gundalo, Ribarske svade. Konzervativni protivnici u Mlecima navode ga da napusti dravu
i ode u Pariz gdje radi kao pisac predloaka za Comedie Italienne, kazalite u kojem
nastavlja reformatorske napore u unapredivanju kazalinog izraza. Tu nastaju Lepeza, te
na francuskom Dobrociniteljski cangrizavac. U vrijeme Luja XVI. prima malu kraljevsku
mirovinu koja mu nakon Francuske revolucije biva ukinuta. Prije smrti na francuskom
sastavlja Memoare, a umire u oskudici u veljaci 1793. i to dan prije nego su mu
revolucionarne vlasti vratile pravo na mirovinu.
C. Goldoni - knjievni rad
U svojim djelima dramskoj je knjievnosti uz prosvjetiteljska nacela (razum, radinost)
udahnuo i ivotnost svakodnevnog govora i suvremene zbilje.
(Kako je komedija bila smatrana hijerarhijski niom razinom kazaline umjetnosti, pisani
tekstovi ogranicavali su se na igrokaze za amaterske predstave po privatnim kucama i
ucilitima. U javnom kazalitu izvodi se komedija dell arte (poceci u 16. st.) koju izvode
glumci specijalizirani za pojedine stalne tipove koji se po obrazinama i svakom od njih
svojstvenoj odjeci zovu i maskama starcic Pantalone, hvalisavi vojnik Spavente, sluga
Arleccino, slukinjice Colombina, zaljubljenici (Florindo, Isabella), a glumci uz to i
improviziraju slueci se lakrdijakim doskocicama, dijalektalnim govorom, akrobacijama,
karakteristicnom gestikulacijom i plesom.)
Goldoni eli komediji reformom vratiti ugled pisani dramski predloak, izgradnja
komedije karaktera, sloenih i samosvojnih ljudskih likova, uvodenje zbilje, smijenih ili
neprimjerenih osobitosti drutvenog ophodenja, trpeljivost, blagost, dobrostiva ironija,
njegovanje vrednota nove gradanske prosvjetiteljske kulture, radinih i potenih
obrtnika, predanih obitelji i domu, temperamentnih pucana u opreci naspram
umiljenosti, krtosti, rasipnitvu i neradu jednog dijela plemstva. Moralno mu je uporite
prosvjetiteljski zdrav razum prema kojem bi se morali ravnati svi ljudi.
Carlo Goldoni: Gostionicarka Mirandolina
Ovu komediju karakterizira strukturiranje jednostavnog zapleta u kojem se susrecu
prosjecni i svakodnevni, ali po osobnosti, govornim navikama i potapalicama,
ambicijama i stalekim obiljejima, jedinstveni ljudi.
Mirandolinine bezazlene spletke parodiraju melodramatsko ljubavnicko prenemaganje, a
samosvjesna i neovisna gradanka njima uspijeva zatraviti sve mukarce, i pucane i
plemice. Njezina laskava igra zavodenja, kojom dokazuje nadmoc enskog otroumlja,
omedena je cudoredem, dolicnocu i vjernocu obecanju to ga je dala ocu.
Na kraju ce svoju toliko isticanu slobodu ipak razborito podrediti drutveno primjerenu
braku s covjekom skromna roda, ne remeteci dakle nikako svoj poloaj ene i gradanke u
vladajucem vrijednosnom sustavu.
Ona je ena zdrava razuma i predstavnica novoga doba.
- komedija karaktera
- lica: Mirandolina, plemici Vitez od Ripafratte, Markiz od Forlipopolija, Grof od
Albafiorite, glumice Ortensia i Dejanira, sobar Fabrizio, vitezov i grofov Sluga
- mjesto radnje: Firenza, Mirandolinina gostionica
- zaplet: Mirandolina eli navesti Viteza da se zaljubi kako bi mu se osvetila to prezire
enski rod

Jean-Baptiste Poquelin Moliere (1622.-1673.)
- najveci francuski klasicisticki komediograf, otac mu je bio kraljev tapetar, bio je
najstariji od estero djece, kolovao se u isusovackoj koli
- zarana naputa predvidenu odvjetnicku karijeru i posvecuje se kazalitu
- pridruio se druini Ilustre Theatre, a kasnije osnovao vlastitu u kojoj je i glumio
(mucavost, lagana tucavica smetala mu je pri glumi).
- imao je kraljevu naklonost.
- Djela (sveukupno 33) su mu oglavnom bile komedije u stihu i prozi, a napisao je i
nekoliko komedija-baleta.
- tipovi komedija: - komedije intrige
- komedije karaktera
- drutvene komedije ili komedije obicaja
- kod Molierea su tipovi komedija najcece izmjeani.
- Zbog teine ivota i obljeja vremena Moliereov optimizam se sve vie mijenja
pesimizmom (Mizantrop, Don Juan).
- Fran Krsto Frankopan je preveo Moliereovog Georgesa Dandina
- Moliereovom je zaslugom formirano kazalite Comedie-Francaise, najstarije u Europi,
koje i danas postoji.
Moliere: Skrtac
Ovo je model klasicisticke komedije sva su dramska djela morala potovati jedinstvo
mjesta vremena i radnje.
- jedino po cemu ovo djelo odskace od klasicnog obrasca je to to nije pisano u stihu:
mjesto radnje - Harpagonova kuca u Parizu,
vrijeme radnje: unutar 24 sata, radnja: zaokruena i izvrena u istom prostoru i vremenu
- 5 cinova
- tema: krtost
- glavni lik: Harpagon - olicenje krtosti, bogat, pohlepan, lihvar
- moralni pad raspad obitelji
- ljubavni parovi: Cleante i Mariane, Valere i Elise
- antiparovi: Harpagon i Mariane, Anselmo i Elise
- vrlo cvrsta kompozicija komedije:
Uvod - 1. cin ( Harpagon ima blago, Cleante i Elise su zaljubljeni, Harpagon se eli
oeniti Marianom, a Elise daje za starog Anselma)
Zaplet - 2. cin (Cleante eli uzajmiti novac da bi oenio Mariane, susrece se s ocem u
ulozi lihvara)
-3. cin (priprema se svadba vidi se Harpagonova krtost: Jacques je i kuhar i kocija,
konji su gladni, sluge trebaju mijeati vino s vodom, paziti da se nita ne baci, skuhati
jela kojih se malo pojede, a brzo ih se zasiti)
Kulminacija - 4. cin (Le Fleche pronalazi blago u vrtu i bjei zajedno s Cleanteom)
Rasplet - 5. cin (Harpagon dovodi policijskog komesara, dolazi Anselmo, saznaje se da je
Valerov i Marianin otac bogat i ugledan, Cleante obecaje ocu povrat novca ako mu
prepusti Mariane. Vjencanje ce se odrati, Anselmo ce platit sve, cak i Harpagonovo
odijelo.
Svatko ce dobiti svoje zaljubljeni jedni druge, a stari krtac svoju kutiju novaca.

Romantizam(1800.-1830.)
-javlja se vec krajem 18. st. kao reakcija na klasicizam
-nosilac pokreta je gradanska klasa
-vrijeme drutvenih potresa i nacionalnih pokreta (Francuska revolucija 1789.,
Napoleonova osvajanja, ustanak u Rusiji)
-naziv romantizam: izveden od pridjeva romantican to je oznacavalo neto to nalikuje
srednjovjekovnom romanu, odnosno neto fantasticno, pustolovno, cudesno - osjecajno
-javlja se u Njemackoj pod nazivom Sturm und Drang (oluja i nagon)
-zaceci: kod Rousseaua u sentimentalnom romanu Julija ili Nova Eloiza
-isticanje vrijednosti osjecaja: unoenje emotivnosti i subjektivnosti u sve knjievne
rodove
-stvaranje romanticnog pesimizma (svjetska bol),
- Weltschmertz pojam uvodi Chateaubriand)
-naglaavanje individualizma i pjesnicke slobode
-mijeanje knjievnih rodova
-lirske tehnike ulaze u epiku POEMA je dominantna knjievna vrsta
-proimanje poezije, glazbe i slikarstva
-teme: tematika osobnih preokupacija, okultne i misticne teme, pejzana tematika
(iznimno tovanje prirode kao izraza due i osjecaja), zanimanje za egzoticne i nepoznate
krajeve, nacionalno-povijesna tematika
Predstavnici:
-Njemacka: Johann Wolfgang Goethe (roman Patnje mladog Werthera, zbirka Rimske
elegije, dramska poema Faust), Friedrich Schiller (drama Razbojnici), Johann Gotfried
Herder (skuplja narodne pjesme, objavio u zbirci Volkslied i nau Hasanaginicu u
Goetheovom prijevodu), Ludwig Tieck (pie bajke, govori o stapanju mirisa, zvukova i
boja sinestezija)
-Francuska: Viktor Hugo(romani: Jadnici, Zvonar crkve Notre-Dame u Parizu), Alphonse
de Lamartine (pjesma Jezero)
-Engleska: George Gordon Byron (romanticni ep Hodocace Childea Harolda), Walter
Scott (povijesni roman Ivanhoe)
-Rusija: Mihail Ljermontov (roman Junak naeg doba) i Aleksandar Sergejevic Pukin
(roman u stihu Evgenije Onjegin)
-Amerika: Edgar Allan Poe (pjesma Gavran, novela Crni macak)

F. Schiller
Friedrich Schiller (Marbach 1759.-Weimar 1805.), predstavnik njemackog romantizma,
razdoblja weimarske klasike. Studirao na Vojnoj akademiji u Stuttgartu. vojno lijecnitvo.
U to vrijeme cita jednu novelu pateticnog i zanesenog pisca Christiana Schubarta koja ga
potice svojom motivikom na temu Razbojnika. Djelo je tiskano 1781. (lana oznaka
mjesta izdanja Frankfurt i Leipzig), drugo izdanje 1782. nosi moto In Tyrannos (protiv
tirana) (usp, S.S. Kranjcevic), popravljeno je, ublaeno i skraceno, a u Mannheimu 13.
sijecnja iste godine doivljava praizvedbu.
Jedne novine su zabiljeile: Ako smo ikada cekali njemackog Shakespearea, onda je to
ovaj pisac.
Razbojnici su vjerno izrazili duh knjievne epohe u kojoj su nastali, sturma und dranga,
mlade, burne i prodorne generacije. Iako je pisao i lirske pjesme s ljubavno-refleksivnom
tematikom, posve se posvetio dramskom radu. 1783. pie Fiescovu urotu u Genovi, zatim
sljedece godine Spletku i ljubav, osniva casopis Rajnska Talija, pie svoju poznatu Odu
radosti sintezu bratstva, humaniteta i ljubavi medu ljudima, i radi na drami Don Carlos
(1787.). Pie povijesne rasprave, knjievno-teorijske traktate: O tragickoj umjetnosti, O
patetici, O estetskom odgoju covjekovu, O naivnom i sentimentalnom pjesnitvu, Povijest
tridesetogodinjeg rata. Iz razdoblja 1790-tih znacajno je njegovo prijateljstvo s
Goetheom, njihovo dopisivanje, a na njegov je nagovor poceo stvarati svoje najobimnije
dramsko djelo trilogiju (o tridesetogodinjem ratu, na celu s vojskovodom
Wallensteinom): Wallesteinov logor, Piccolomini te Weillensteinova smrt. U meduvremenu
se potvrdio i kao vrhunski pjesnik balada na anticke teme: Polikratov prsten, Jamstvo,
Ibikovi alovi, te onih sa srednjovjekovnom tematikom: Rukavica, Borba sa zmajem, a
pie i poznatu poemu O zvonu.
Godine 1800. pojavljuje se s dramom Maria Stuart, a nedugo zatim s tragedijom Djevica
Orleanska, slijedi Mesinska vjerenica (1803.), te posljednje njegovo dovreno dramsko
djelo, o legendarnom narodnom vodi i ustaniku Wilhelmu Tellu kojeg su u mnogim
reimima cesto zabranjivali i skidali s pozornice.
U Schillerovim se dramama isticu kao temeljne ideje slobode i humaniteta.
Drame: Razbojnici, Fiescova urota u Genovi, Spletka i ljubav, Oda radosti, Don Carlos,
trilogija: Wallensteinov logor, Piccolomini, Weillensteinova smrt; Marija Stuart, Djevica
Orleanska, Mesinska vjerenica, Wilhelm Tell.
Pjesme: lirske pjesme s ljubavno-refleksivnom tematikom, balade na anticke teme npr.
Polikratov prsten.
Povijesne rasprave i knjievno-teorijski traktati: O tragickoj umjetnosti, O patetici,
Povijest tridesetogodinjeg rata.
Friedrich Schiller: Razbojnici
Razbojnici su tiskani 1781., drugo izdanje 1782. nosi moto In Tyrannos (protiv tirana),
popravljeno je, ublaeno i skraceno, a u Mannheimu 13. sijecnja iste godine doivljava
praizvedbu i nezapamceni uspjeh.
-tema: zavada izmedu dva brata koju izaziva mladi brat svojim spletkarenjem
-tema o izgubljenom sinu koju biljei Biblija
-izraz duha knjievne epohe u kojoj nastaje, Sturma und Dranga, mlade, buntovne i
burne generacije
-Karl Mor stariji brat, slobodoumni junak koji prezire licemjerno i nehumano drutvo i
izaziva ga na svojevrstan dvoboj. Bori se protiv licemjerja, pokvarenosti i nehumanosti,
srcan, osjecajan, osjetilj, strada zbog klevete mladeg brata, ocajan to ne moe razjasniti
nesporazum, odmece se zaista u razbojnike, -Maximilian von Moor grof-vladar, otac
dvojice sinova, iskreno voli starijega, ali ga odbacuje zbog klevete mladega iako njegova
ljubav ne umire
-ideje vodilje sloboda i humanitet
-Franz Mor mladi brat, predstavnik pokvarenog, prijetvonog drutva kojim upravlja
licemjerje i lani moral, zavist, elja za bogacenjem, dominacijom i nadmoci bez obzira
na cijenu
J.W. Goethe
Johann Wolfgang Goethe (Frankfurt 1749.-Weimar 1832.), predstavnik njemackog
romantizma, iz obrazovane gradanske obitelji, za vrijeme studija prava u Leipzigu pocinje
pjesnicki stvarati, u Strassburgu susrece Johana Gotfrieda Herdera, pjesnika i filozofa,
pod cijim utjecajem prihvaca romanticke ideje, kasnije u Frankfurtu pocinje raditi kao
pravnik,a nastavlja u Weimaru na dvoru nekoliko godina kasnije.
Staje na celo pokreta mldih gradanskih pjesnika Sturm und Drang (oluja i nagon) ciji je
program: naputanje obrazaca francuske klasicisticke drame, krenje tradicionalnih
pravila npr. jedinstva mjesta, vremena i radnje, zalaganje za neposrednost i iskrenost, a
protivljenje izvjetacenosti, pozivanje na srce (strasti, osjecaje, matu), njihovi junaci
bivaju pobunjenici protiv drutva i njegovih ogranicenja, bore se za ideale, svoje osjecaje
i spremni su za njih dati i ivot.
Proslavlja ga drama Gotz von Berlichingen (1773.). U to vrijeme pocinje i rad na Faustu
na kojem ce raditi gotovo cijeli ivot, a u ranu jesen 1774. objavljuje prvo izdanje
Werthera.
Godine 1775. odlazi u Weimar na poziv princa Karla Augusta koji tamo preuzima vlast i tu
ostaje do kraja ivota. (Te godine preveo je i nau Hasanaginicu).
Zbog dvorskih spletki protiv njega odlazi na dvije godine u Italiju gdje u dodiru s
antickom kulturom naputa svoju dotad antiklasicisticku poetiku pa nastaju drame
Ifigenija na Tauridi i Torquato Tasso.
Sljedeca desetljeca njegova rada i druenja s velikim knjievnikom Schillerom nazivaju se
kalsicnim razdobljem njemacke knjievnosti, odnosno weimarskom klasikom (od 1749.
do 1805. tj. do Schillerove smrti). Razvija koncept knjievnosti koji se zasniva na
univerzalnim nacelima: uzor u antickoj klasici, sklad umjetnicke forme, jedinstvenost
umjetnickog djela.
U zadnjoj fazi nastaju velika djela roman Naukovanje Wilhelma Meistera i tragedija,
odnosno dramska poema Faust. Znacajna mu je zbirka poezija Rimske elegije, a ostala
vana djela su ivotinjski ep Reineke Fuchs, idilicni ep Hermann i Dorottea, roman Srodne
due te autobiografski zapisi Poezija i zbilja).

J.W. Goethe: Patnje mladog Werthera
Grada: grada je privatne prirode - u Wetzlaru, gdje ide na praksu na sud, upoznaje
Goethe zarucnicu kolege pravnika Kestnera pod imenom Charlotte Buff (9. lipnja 1772.
na balu) koja je vodila kucanstvo i brinula za mladu bracu i sestre. Nesretno zaljubljen u
kolovozu naputa Wetzler, ali ostaje u dobrim odnosima s Kestnerom. Kasnije se
zaljubljuje u kcer prijateljice knjievnice Maximilianu koja se pak poslije udala za
drugoga. Po povratku u Frankfurt Goethe dobiva pismo od Kestnera u kojem saznaje o
samoubojstvu poznanika sa studija u Leipzigu Carla Wilhelma Jerusalema, koji se
navodno ubio zbog nesretne ljubavi. Kad je objavljen, Werther doivljava senzacionalan
uspjeh, nastaje niz djela koja ga oponaaju tzv. verterijada, cak se formira i moda prema
odjeci koju je junak imao na sebi u casu samoubojstva, a neki izvravaju i samoubojstvo
pod utjecajem djela. Druga verzija izlazi 1787. u Leipzigu, u njoj je jaci naglasak na
motivima samoubojstva i uglavnom se kasnije ona tiska.
-epistolarni roman roman u obliku pisama (vrlo popularan nacin pisanja polovicom
18.st.)
- sentimentalna tematika: nesretna ljubav junaka Werthera prema djevojci Lotti s
tragicnim zavretkom
- Werther: romanticki junak, mlad, ugladen, lijep, obrazovan, materijalno osiguran, ali
duboko usamljen, razdire ga svjetska bol (weltschmertz) spoznaja o ispraznosti
postojanja i nedokucivosti prave osjecajnosti, on je pasivni buntovnik protiv ogranicenja
koje drutvo namece
- monoperspektivnost monoloki postupak, pisma pie samo glavni junak
- istice se motiv odlaska, bijega
- vanost srca i osjecajnosti
- podudarnost Wertherovih raspoloenja i godinjih doba prirodu i njezine promjene
povezuje sa svojim duevnim raspoloenjima (U prvom dijelu romana upoznaje Lottu,
zbiva se to u ljeto, tocnije u lipnju, a cijelo je ljeto obiljeeno je ugodnim druenjem s
Lotom. Pocetkom rujna odlazi, drugi dio romana zbiva se u jesen, a samoubojstvo
izvrava u prosincu.)
- intertekstualnost (pozivanje na Homera, Osijana, Bibliju, Lessinga.)
Edgar Allan Poe (1809.-1849.)
- americki pjesnik, pripovjedac, kriticar i novinar.
- od trece je godine siroce
- zbog neslaganja sa poocimom prije zavretka kolovanja, odlazi i posvecuje se
knjievnom i publicistickom radu
- umire slavan, ali siromaan (alkoholizam)
- autor jr oko 70 pripovijesti u kojima polazi od engleskog, tzv. gotskog romana stravei
uasa, odnosno od fantasticnih pripovijesti njemackih romanticara
- razvija bogatu i bolesnu matu te stvara izvrsne novele pune tajanstvenih i jezovitih
zbivanja, smrti i sreavicne atmosfere
- u fantasticnim pripovijetkama razvija vlastiti prirodnoznanstveni i analiticki duh
- u kritici je bio pobornik ciste umjetnosti
- za poeziju tvrdi da je ona ritmicko stvaranje ljepote (muzikalno i formalno gotovo
savrena lirska poezija puna)
- nakon smrti postie ogroman uspjeh u Europi (Baudelaire)
- jedan je od prvih predstavnika larpurlatizma i simbiolizma
- otac moderne detektivske price i znanstveno popularne literature

E. A. Poe djela
Bizarne price - pod utjecajem engleskog romana strave i uasa i fantasticnih pripovijesti
njemackih romanticara (Tieck, Hoffmann): motivi ruevina, naputenih dvoraca, mracnih
ponora, mucenja nedunih rtava, podzemnih hodnika, tamnica, kostura, sablasti i
grobova. Hladnokrvno i precizno E. A. Poe opisuje fantasticne snove, komare i
halucinacije, a posebno su mu privlacna duevna stanja izmedu sna i jave.
Utemeljuje kriminalisticki anr u svjetskoj knjievnosti.
Crni macak
-pripovijest s kriminalistickom fabulom
-fantasticno-misticki ugodaj
-tema: ubojstvo izazvano osvetom crnoga macka
-glavni lik pripovjedac, u 1. licu, pratimo psihicke promjene glavnog lika
-crni macak: Pluton - ime boga podzemlja u starogrckoj mitologiji, u astrologiji deveta i
najudaljenija planeta Sunceva sistema
- osveta crnoga macka

E. A. Poe modernisticka lirika preteca
Baudelaire ga prevodi na francuski i predstavlja citateljskoj publici. U njegovim pjesama
prevladavaju motivi straha i uasa, naputenosti i usamljenosti, izgubljene ljubavi i
propalih iluzija. Forma je stroga, ritam i stih uzorni, naglaena muzikalnost.

Annabel Lee
-ljubavna balada - tema: smrt voljene djevojke
-isprepletanje motiva ljubavi i smrti (eros i thanatos)
-elementi bajke: davno, prije mnogo godina u carstvu kraj mora
-misticni ugodaj: nebeski krilati serafini, vjetar, noc, grobnica tamna, podmorski demoni
zli, grob
Gavran
-objavljena u zbirci Pjesme (1831.)
-tema: nepovratnost sretnih ljubavnih trenutaka (Lenora)
-gavran: simbol nesrece, smrti, loe vijesti, tuge
-okultno-misticni motivi: noc, gavran, dua, noc, sjene, zloduh
-anticki motivi: Palada ( Atena), Had (eros i thanatos)
-biblijski motivi: andeli, Eden, Satan, kadionik
-Nikad vie - nepovratnost ljubavne srece, ljubavi koju je odnijela smrt
-mijeanje triju knjievnih rodova
Romantizam pjesnici
William Wordsworth (1770.-1850.)
- engleski pjesnik romantizma, najpoznatiji predstavnik tzv. jezerske kole, jezik i izraz
pjesama jednostavan, posvecene su duboko doivljenim opisima prirode i crtanju
jednostavnog, patrijarhalnog ivota. Najznacajnije djelo: zbirka pjesama Lirske balade
koju je 1798. objavio zajedno s prijateljem Coleridgom smatra se pocetkom engleskog
romantizma. Pjesma: Sunovrati.
Heinrich Heine (1797.-1856.), njemacki romanticarski pjesnik, esejist i publicist, ivio u
Parizu od 1831., djela su mu zbog naprednih ideja bila zabranjivana u Njemackoj vec za
ivota, a u vrijeme nacizma zbog idovskog porijekla. Pjesnitvo: Knjiga pjesama,
Romanzero, pjesme su cesto kratke, karakterizira ih melodioznost stiha (mnoge pjesme
su uglazbljene), iskrenost osjecaja. Pjesma: Lorelaj

George Gordon Byron (London 1788.-1824. Grcka)
- predstavnik i najveci pjesnik engleskog romantizma, pripadao je najviim drutvenim
slojevima, bio u sukobu s konzervativnom sredinom, buntovan i slobodouman, poginuo je
u borbi u Grckoj u 36. godini svog ivota.
- Predstavnik mlade generacije engleskih romanticara
- Vec u mladosti dolazi u sukob s konzervativnim engleskim drutvom (bolest) te naputa
domovinu i luta europom
- U Italiji se pridruuje pokretu karbonara , a u Grckoj se bori za oslobodenje Grka od
Turaka
- pie lirske pjesme, drame, poemu Hodocace Childea Harolda u kojoj ima puno
autobiografskih elemenata i satirican ep Don Juan. Razvija lik tzv. byronovskog junaka
razocaran ivotom, usamljen, pesimistican, ali prkosan, luta svijetom, razdire ga osjecaj
boli, neshvacenosti i svijest o tome da zlu na svijetu nema lijeka. Nakon Byronove smrti
u Europi se javlja tzv. byronizam kao literarna moda pod cijim su utjecajem mnogi
veliki pisci Pukin, Ljermontov
- u vlastitoj je domovini bio dugo potcjenjivan
Hodocace Childea Harolda
-romanticna poema u 4 dijela (pjevanja tiskana izmedu 1812. i 1818.)
-inspirirana je Byronovim putovanjima po Europi on je ustvari putnik Childe Harold
-unosi sjecanja na povijesna zbivanja (Bitka kod Waterlooa) i ljude (Rousseau)
-razocaran ivotom, preziruci drutvo, junak nastoji na putovanjima doivjeti to vie
neobicnosti
-svud osjeca bol, nigdje ne ostaje dugo
-prkosni pesimizam, izljevi strasti
-romanticki opisi prirode
-childe - vitez, usamljen, lutalica, u potrazi za neobicnim dogadajima, nigdje ne nalazi
smirenje
Realizam (1830.-1870.)
- lat. realis=stvaran
- napredak tehnike i prirodnih znanosti kao i problemi industrijalizacije djeluju na
knjievnost i umjetnost
- zanimanje za drutveni, politicki i kulturni ivot
- pozitivizam vodeca filozofska doktrina stvari se nastoje prikazati onakvima kakve
zaista i jesu
- promjena u odabiru knjievnih tema: otpada zanimanje za povijesnu gradu, za prolost
i nepoznate narode, a u prvi plan izbijaju socioloki i psiholoki aspekti
- uvodi junake iz svakodnevnog ivota i iz svih drutvenih slojeva
- junaci se krecu u obicnim ivotnim prostorima (ulice, gostionice, sobice, kazalita.)
- opisi interijera otkrivaju socijalnu pozadinu koja odreduje postupke, ponaanje,
psihologiju likova i njihov svjetonazor
- junak nastoji proniknuti u drutvene odnose i doivjeti drutveni uspon
- pisci imaju kriticki odnos prema stvarnosti posebno ih zanima socijalno-moralna
problematika
- nacelo autenticnosti prikazivanja ivota (bez uljepavanja)
- likovi su uvjetovani sredinom iz koje potjecu i koja ih okruuje
- autentican govor karakterizacija likova (argonizmi, neknjievno narjecje)
- pisci se pozivaju na znanstvene spoznaje o covjeku i drutvu
- vodeca filozofska doktrina pozitivizam (Auguste Comte)
- ROMAN glavna knjievna vrsta
- realisticki pripovjedac uglavnom je u 3.licu, nenazocan u radnji i objektivan
- fabula slijedi kronoloki slijed zbivanja
- dogadaji su povezani uzrocno-posljedicnim odnosima
- 1857. C.H. Champfleury Le Realisme - ideal mu je fotografska tocnost knjievne slike
- predstavnici:
u Francuskoj: H. de Balzac, G. Flaubert, H.
B. Stendhal
u Engleskoj: Henry Fielding, Charles Dickens
Thomas Hardy, W. Thackeray, L. Caroll, Charles Darwin,
u Americi: Herman Melville, Mark Twain
u Rusiji: Visarion Bjelinski, Lav Nikolajevic Tolstoj, Fjodor Mihajlovic Dostojevski,
Nikolaj Gogolj, Ivan Sergejevic Turgenjev,

Naturalizam (1870.-1890.)
(lat. naturalis=prirodan, od 1870. do 1890.)
- naturalizam se javlja u Francuskoj
- jednim se svojim, manjim dijelom, vee na realizam
- predstavlja novi pogled na ivot i knjievni izbor likova i tema
- umjetnost treba biti to je moguce vjernija slika prirode i ljudske naravi
- objektivno prikazivanje zbilje bez ikakvih uljepavanja i preucivanja
- glavni predstavnik Emile Zola
- lik odreduje okolina, naslijede i trenutak
- zakon hereditarnosti
- prikazivanje najtamnijih strana ivota: socijalna i moralna izopacenost, zlocin, duevna
bolest, nastranost, gruba seksualnost
- za razliku od realizma , naturalizam prikazuje pojedinca u njegovoj okolini kao
individuum, ali i kao pripadnika zajednice
- naturalisti uvode masu kao knjievni lik ( roman Germinal).
Predstavnici: Zola, Ibsen, Strindberg, Hauptmann, Maupassant
- naturalisticka poetika se izvodi prema ucenju Hypolitea Tainea
Verizam (srodan naturalizmu)
- javlja se u talijanskoj knjievnosti druge polovine 19. st.
- talijanska forma naturalizma
- knjievni pravac koji nastoji to potpunije i istinskije prikazati ljude, njihove osobine,
motive i osnovne psiholoke karakteristike
- specificnosti verizma: odnos pisca prema temi i likovima nije bio u svemu znanstveno i
dokumentarno hladan, autori prikazuju otvorenu naklonost prema svijetu izrabljivanih,
pobijedenih i odbacenih
- stilska obiljeja: tei govornom i razgovornom jeziku, jezicnim kovanicama i
racionalistickoj tematici
- najznacajniji predstavnik je Giovanni Verga cije je najpoznatije djelo Obitelj Malavoglia
(1881.) prikazuje propast sicilijanske obitelji
- novela Seosko vitetvo (Cavaleria rusticana) prema kojoj je komponirana i opera
Stendhal, Henri Beyle (1783. 1842.)
- francuski romanopisac i pripovjedac
- knjievnu karijeru pocinje esejima o glazbi, slikarstvu ljubavi i knjievnosti
- glavna djela: romani Crveno i crno
- Parmski kartuzijanski samostan
- junaci: Julien Sorel i Fabrice del Dongo
- razvija teoriju prema kojoj je sav ljudski ivot tek lov za srecom
- makijavelisticki svjetonazor beylizam covjek vlastitu srecu mora postici ne prezajuci
ni za kakvim sredstvima, opiruci se svim moralnim i etickim normama
- temeljna snaga njegova stvaralatva je u realistickim opisima okoline i produbljena
psiholoka analiza likova
- analiticar vrlo jednostavnog izraza
Gustave Flaubert (1821.-1880.)
- francuski pripovjedac i romanopisac
- u svojim djelima objedinjuje stvaralacke tendencije romantizma, realizma pa cak i
naturalizma
- najavljuje mogucnost naturalizma slijedeci vlastite stvaralacke ideje
- zbog bolesti (svjetska bol)potpuno je predan umjetnickom radu
- mati oduzima svu njezinu snagu vodeci se apsolutnom objektivnocu prikazivanja
svakidanjeg ivota
- tei egzaktnosti prirodnih znanosti, dokumentiranju svih pojava te razotkriti i raclaniti
sve zablude i iluzije o ivotu
- tvrdi da u umjetnosti nema lijepih i runih tema
- tvrdi da za svaku stvar postoji jedan i samo jedan moguci nacin izraza
- tei postizanju savrenstva forme i izraza
- nenadmaeni majstor francuske realisticke proze
- djela: romani: Madame Bovary, Sentimentalni odgoj, Jednostavno srce, Bouvard i
Pecuchet
- roman Madame Bovary (1857.) se smatra primjerom modernistickoga pisanja zbog
visokog stupnja estetiziranosti izraza
Honore de Balzac (1799.-1850.)
- predstavnik francuskog realizma
- romanopisac, pripovjedac, dramaticar
- u Parizu pokuava napraviti brzu knjievnu karijeru, razocaran prvim neuspjesima i u
elji da to prije postigne drutveni uspon uputa se u neuspjele poslove i zapada u
dugove koje cijelog ivota otplacuje.
- za ivota postao slavan - prozvan je Danteom svog doba
- u dvadesetak godina stvorio golemi opus od 90-tak romana, 45 drama, niza pripovijesti
i novela
- godine 1842. objedinjuje vlastita djela u jedinstveni ciklus pod nazivom Ljudska
komedija (galerija oko 2000 likova)
- eli dati zaokruenu sliku suvremenog francuskog drutva i iznijeti svoje poglede na
svijet
- Ludska komedija: - Studije iz drutvenog ivota
- Analiticke studije
- Filozofske studije:
prizori iz: - parikog ivota
- seoskog
- vojnog i
- politickog ivota
- najznacajnija djela: romani Eugenie Grandet, Otac Goriot, Rodak Pons, Propale iluzije
- iako pripada realizmu, kod njega nalazimo i elemente romantizma (npr. zapletene i
nevjerojatne intrige).
Honore de Balzac: Otac Goriot
- drutveni roman (slika parikog drutva s pocetka 19. st.)
- mjesto radnje: Pariz, pansion gde. Vauquer
- objektivni pripovjedac u 3. licu
- opisivanje prostora i likova: vizualno, socioloko i psiholoko
- dokumentaristicki opis interijera pansiona gde. Vauquer
- portretiranje glavnih likova:
- Rastignac: potomak osiromaene plemicke provincijske obitelji, dolazi u Pariz kako bi
studirao pravo i doivio drutveni uspon spona izmedu malogradanske sredine
(pansion) i aristokratskog drutva (pariki saloni)
- Vautrene: odbjegli robija pod lanim imenom, bavi se mutnim poslovima, savjetuje
Rastignacu nemilosrdnost u meduljudskim odnosima i izigravanje zakona
- Goriot: osiromaeni tvornicar tjesteninom, sve daje voljenim kcerima koje ga
nemilosrdno materijalno iskoritavaju
- Tri fabule:1. Goriot i njegove kceri
2. Vautren i njegovi poslovi
3. Rastignac i njegova elja za uspjehom
- Problematika djela: druveni uspon pojedinca, bolesna ocinska ljubav, novac i
materijalno bogatstvo kao smisao ivota, ljubav, mrnja, zlocin, moralna izopacenost.
mile Zola (1840.-1902.)
- u knjievnost ulazi kao romanticar
- ne zadovoljava se metodom objektivnog realizma
- osnivac, teoreticar i najplodniji stvaratelj naturalizma
- prihvaca pozitivisticku teoriju
- program naturalizma razraduje u eseju Eksperimentalni roman
- smatra da knjievnost zaostaje za razvitkom znanosti i da u njoj treba primijeniti
znanstvene metode
- istrauje nagonsko (ivotinjsko) u covjeku pri cemu se slui medicinskim terminima
- djela - eseji: Eksperimentalni roman, Optuujem
- romani: Claudeova ispovijest, Therese Raquin, ciklus romana Rougon Macquartovi ili
Prirodna i drutvena povijest jedne obitelji pod Drugim carstvom: Trbuh Pariza, Jazbina,
Nana, Germinal, Covjek-zvijer ( hereditarno opterecenje)
Doktor Pascal
ciklus Tri grada Lourdes, Rome, Paris
- galerija od preko 1000 likova ( ponekad tanka psiholoka uvjerljivost)
- visoku umjetnicku vrijednost postie ponajprije u opisima masovnih scena gdje epskom
snagom prikazuje snagu gomile
Lav Nikolajevic Tolstoj (1828.-1910.)
- ruski realist
- iskazuje interes za moralno-etickim problemima i analizu ljudskih postupaka i odnosa
- posebno mjesto u njegovom opusu zauzimaju teme odnosa covjeka prema smrti i ratu
ukazuje na suprotnosti izmedu ljudskih postupaka i moralno-etickih normi koje covjek p
ihvaca iz religije
- kritizira i drutvene suprotnosti u kontekstu ruralno-patrijarhalnog odgoja gdje rjeenje
vidi kroz ne vracanje zla zlom
- pri kraju ivota negira umjetnost ukoliko nije didaktickoga karaktera (Sto je umjetnost)
- prozvan Homerom XX. st. pisac velikih epskih vrsta, drutveno-psiholokih i
povijesnih romana
- romani: Ana Karenjina, Rat i mir, Uskrsnuce
- pripovijesti i novele: Sevastopoljske pripovijetke
- drama: Moc tmine
- publicisticka djela: Crkva i drava, Sto je umjetnost (esteticarski osvrt)
- roden u plemickoj obitelji u selu Jasna Poljana
- odlazi na Kavkaz u vojsku gdje pocinje s knjievnim radom
- umire na putu (na eljeznickoj postaji Astapovo)
Lav Nikolajevic Tolstoj: Ana Karenjina
- tema romana: propast ene iz visokog drutva Ane Karenjine zbog zabranjene ljubavi s
Vronskim
- psiholoka karakterizacija likova.
- opis doivljaja prostora
- dramska obiljeja
Nikolaj Vasiljevic Gogolj (1809.1852.)
- roden u Ukrajini u osiromaenoj plemickoj obitelji
- naputa mjesto sveucilinog profesora posvecujuci se knjievnosti
- s Pukinom suraduje u reviji Sovremenik 1836.
- kritizira rusko drutvo, osobito birokraciju
- umire duevno poremecen.
- djela: - zbirke pripovijesti : Mirgorog, Veceri na imanju
kraj Dikanjke
- romani: Taras Buljba i Mrtve due
- pripovijesti: Kabanica i Nos, drama Revizor
- komedija: Zenidba.
- u razdoblju realizma naruava njegove tradicionalne okvire
- klasikom knjievnostiga cini originalnost njegove metode
- likovi: - cesto karakterizirani nekom negativnom
odrednicom (kraju kao Antikrist)
- tragicni mali ljudi,
- nositelji apsurdnog besmisla
- posjednici malih, beznacajnih stvari
- ne krasi ih nikakva kreativnost
- cini se da su na svijetu tek iz bioloke nude
- jedina pouda usmjerena je prema
posjedovanju stvari
- granice izmedu mrtvog i ivog svijeta se briu
- okrenut fantastici, grotesci i hiperboli
- primjenjuje tzv. postupak maske (u Kabanici ili Nosu) na konkretni drutveni realitet
Nikolaj Vasiljevic Gogolj: Kabanica
- pripovjedac: 1. lice, komentira dogadaje
- glavni lik Akakije Akakijevic Bamackin, cinovnik
- kabanica predmet koji odreduje njegov ivot i ponaanje, mijenja njegov odnos
prema okolini
- prije kabanice: povucen, beznacajan, ponizan, odan poslu, rugaju mu se
- s kabanicom: svjestan vlastite vrijednosti, dobiva na vanosti, odlazi u drutvo, vedrina
- nakon kabanice gubi ivotno uporite, doivljava ponienje, umire
- fantasticni motiv: mrtvac na mostu skida prolaznicima kabanice smrt postaje novi
ivot otpor malih ljudi mocnicima koji ih poniavaju
- groteska spaja se tragicno i komicno
- hiperbolizacija
Dostojevski: Svi smo mi izali iz Gogoljeve Kabanice.
Fjodor Mihajlovic Dostojevski (1821.-1881.)
- ruski realist
- u Petrogradu zavrio vojnu akademiju
- ivio u siromatvu, bolovao od epilepsije, zavrio i u zatvoru, odredena mu je smrtna
kazna, ali biva pomilovan i prognan u Sibir
- nakon Sibira zapada u misticizam i mesijanizam
- snano utjece na moderno pripovijedanje zbog irenja poetickih granica realizma
- nove tehnike pripovijedanja
- knjievni kriticar Bjelinski ga naziva novim Gogoljem (roman Bijedni ljudi)
- najcece obraduje gradsku problematiku:teka i turobna tragicnost, likovi su u
neprestanom sukobu sami sa sobom i s drutvom iz cega Dostojevski izvodi majstorske
psiholoke portrete
- tvorac psiholokog romana gradenog dramskom tehnikom (dijalog unutranja
previranja, misli i razmiljanja koja otvaraju put modernom romanu unutranji
monolog)
- egzistencijalna usamljenost modernog covjeka
- Knjievni rad: prvi roman: Bijedni ljudi (1845.), Ponieni i uvrijedeni, Zapisi iz mrtvog
doma, Zlocin i kazna, Idiot, Bjesovi, Mladic, Braca Karamazovi
- kod nas najveci utjecaj ostavlja na Donadinija i Cesareca (razdoblje ekspresionizma)
Fjodor Mihajlovic Dostojevski: Zlocin i kazna
- psiholoki roman
- prati unutranja stanja i razmiljanja glavnog junaka Rodiona Romanovica
Raskoljnikova
- kriminalisticka fabula, tema: ubojstvo stare lihvarice i njezine sestre
- traje 9 i pol dana, u Petrogradu
- Raskoljnikov ime oznacava osobu koja je u sebi podijeljena, muce ju dvojbe
- porijeklo: iz provincije
- poloaj u drutvu: intelektualac, student
- materijalno stanje: siromaan
- svjetonazor: eli bolji, pravedniji svijet, ali smatra da pojedinci, oni odabrani, mogu
birati sredstva koja ele kako bi unaprijedili svijet
- moderne metode: - unutarnji monolog: prati misli glavnog
lika
- uloga snova (san o konju)
- opis interijera: npr. opis njegove sobe ili Sonjinog stana koji pokazuju bijedu u kojoj
ive
- roman prikazuje ljude s dna drutva: npr. Sonja prostitutka, Marmeladov pijanica
- ostali likovi: Dunja, majka, Luin, Svidrigajlov, istraitelj Porfirij Petrovic..
- zlocin planiranje dvojbe izvrenje
- kazna (Sonja) ili bijeg (Svidrigajlov)?
- obracenje: spas u Evandelju Ne ubij! - mogucnost novog pocetka za Raskoljnikova,
ali i za Sonju
Problemi u djelu:
- socijalni: siromatvo, bijeda dovodi do moralnog pada pojedinca
- moralni: je li doputeno ubiti, bez obzira o kome je rijec (makar bio zao kao lihvarica)?
- intelektualni: razmiljanja o stanju u drutvu, intelektualna razrada filozofije zlocina
- psiholoki: unutranje dvojbe glavnog lika prije i nakon zlocina: potreba za
opravdanjem zlocina, odnosno sebe samoga, grinja savjesti
Knjievnost 20 stoljeca
- neusporediv razvoj knjievnosti s obzirom na sva ostala prethodna razdoblja namece
termin knjievnost 20 st.
- nakon realizma, u knjievnosti gotovo da i nema vie jedinstvene razvojne tendencije
istovremeno postojanje nekoliko knjievnih pravaca
- zbog polimorfnosti jednostavno nema zajednickog odredenja (kao u sr. vijeku)
- Joseph Conrad: Srce tame (1902.) - putovanje u Afriku u potrazi za Kurtzom tip
legendarne osobe. Duboko u praumi pripovjedac nalazi poludjelog Kurtza i njegovo
sablasno kraljevstvo. Povratak Kurtza u civilizaciju i njegova smrt mit je ipak nastavio
ivjeti (zarucnica).
- prijelomno djelo na prijelomnome razdoblju
- djelo ne slijedi niti jedan dotadanji uzor
- osebujan ritam pripovjedanja glavnina onog to ce biti okarakterizirano kao
suvremena proza moe se vidjeti ili nazrijeti u tome djelu
- temeljna odrednica knjievnosti 20. st.
- kronoloko odredenje treba meko shvatiti
- inzistiranje na razlicitim osobinama i knjievnim pravcima u isto vrijeme
- moda je MODERNIZAM bolji izraz?
Modernizam
- Smatramo da pocinje 1857. kada je objavljena Baudelaireova zbirka pjesama Cvjetovi
zla.
- Pojava moderne vee se uz pojam dekadencije to u doslovnom prijevodu znaci
opadanje, propadanje, a u knjievno-umjetnickom smislu fazu razvoja simbolizma u
Francuskoj i drugim europskim zemljama u drugoj polovici 19. st.
-Pojam simbolizam su prvi upotrijebili Teophile Gautier i Paul Verlaine. Gautier se zalae
za umjetnost radi umjetnosti (larpurlartizam), a Verlaine istice vanost glazbe u
poeziji.
- Simbolizam (fin de sicle) javlja se 80-tih 19.st. kada 1886. Moreas objavljuje Manifest
simbolizma u casopisu Figaro litteraire. Predvodnik mu je Stephane Mallarme,
zagovornik ciste poezije, koji tei neobicnim spojevima asocijacija, sugestijama, novim
simbolima. Uz njega najznacajniji su predstavnici Arthur Rimbaud i Paul Verlaine, a u
Rusiji pjesnici Blok i Brjusov.
Paul Verlaine trai glazbu prije svega (zbirka Galantne svetkovine, pjesma Jesenja
pjesma).
Arthur Rimbaud uvodi teoriju obojenog sluha (pjesma Samoglasnici, poema Pijani
brod, proza Sezona u paklu).
- Parnasovci skupina pjesnika koja 1866. objavljuje zbirku Suvremeni Parnas, a glavni
su joj predstavnici Gautier, Sully Prudhomme, Leconte de Lisle i Jose Maria de Heredia.
Polaze od larpurlartizma te umjetnosti odricu svaku utilitaristicnu zadacu (drutvenu,
moralnu). Njihovo pjesnitvo tei cistoj umjetnosti, a pjesnik treba stvarati objektivno
pjesnitvo, oslobodeno osjecaja, impersonalno, treba teiti odmjerenosti i njegovati
formu besprijekornost stiha i virtuoznost izraza.
- Larpurlartizam umjetnost radi umjetnosti, doktrinu razvija Teophile Gautier:
umjetnost mora sluiti jedino kultu ljepote, a ne drutvenim, moralnim i sl. idejama.
- Impresionizam - pjeva o trenutnim prolaznim utiscima i doivljajima, a onomatopeje,
sinestezija, atributi, osjecajima nabijen jezik je ono to ga karakterizira.
- Secesija - umjetnicki pokret s kraja 19. i poc. 20. st., bori se protiv kola uopce, a
najznacajniji su predstavnici munchenski slikar Max Liebermann i becki Gustav Klimt.

- Becka moderna - javlja se u Becu krajem 19. st. Ideolog je Hermann Bahr, kritik,
romanopisac, dramaticar. Najpoznatiji dramaticar bio je Artur Schnitzler, koji primjenjuje
impresionisticke postupke u oblikovanju teksta i tei profinjenoj psiholokoj analizi.
Najpoznatije su mu drame Ljubakanje, Zeleni kakadu i Kolo. Najsvestraniji pisac ovog
razdoblja bio je Hugo von Hoffmannstahl.
U ovom razdoblju stvaraju i poznati romanopisci Thomas Mann (Buddenbrookovi, Smrt u
Veneciji) i Herman Hesse (Stepski vuk, Siddharta, Igra staklenim perlama), obojica
dobitnici Nobelove nagrade za knjievnost.
- Ruska moderna - modernu rusku prozu stvara novelist i dramaticar Antun Pavlovic
Cehov. Junaci njegovih novela su mali ljudi. On stvara tip lirske drame, a najpoznatije
su Galeb, Ujak Vanja, Vinjik i Tri sestre.
Osnovne stilske karakteristike modernizma
Pripovjedna proza
- nizovi naoko besmislenih sjecanja pojedinih likova
- prolost, sadanjost i buducnost se cvrsto ispreplecu
- pripovjedac nestaje iza razlicitih videnja svojih likova
Lirska poezija
- sugestivan, neproziran i nehomogen izraz
- sasvim slobodno organizirane pjesme
- disonantnost i abnormalnost
- depersonalizacija, estetika runoga, magija jezika
Dramska umjetnost
- anti drama (Becket)
- kazalite apsurda (Camus: Mit o Sizifu; Becket, Ionesco)
- epsko kazalite (Brecht)
- filozofska drama (Ibsen, Strindberg, Sartre)
- tradicionalna i poetska drama (A. Mller: Vjetice iz Salema, Lorca, Eliot)
Temelji modernizma
- francuski romantizam
- teorija groteske i fragmenta
- negativne kategorije
- U isto vrijeme (1857.) su objavljena dva djela Flaubert Gospoda Bovary i
Baudelaire Cvjetovi zla.
- oba su optuena zbog nemorala
- Flaubert prolazi, a Baudelaire ne!
- Baudelaireovi Cvjetovi zla su previe moderni za to doba, tradicija je gotovo u
potpunosti prevladana prva velika suvremena pjesnicka zbirka
- i Baudelaire slijedi uzore (neke ideje romantizma, E. A. Poe)
- Osnovne karakteristike Baudelaireovog pjesnitva:
- opiranje svakoj sentimentalnosti - lirici
- ocaj, mrnja, prkos, prezir i oduevljenje
- odbacuje romanticarski tip ljepote u poeziji (dobrota, istina ljepota)
- estetika runoga (runoca, la i zlo)
- pjesnitvo se neprestano razvija u stalnom drutvenom protuslovlju
- mijenjanje znacenja simbola
- preziranje i uzvisivanje ljepote u isto vrijeme
- pjesnik je drutveni otpadnik
- depersonalizacija
- koncentracija i svijest o obliku: lirika i matematika
- ruevno krcanstvo, prazni idealitet
- magija jezika
- kreativna mata
- razlaganje i izoblicavanje
- apstrakcija i arabeska
Baudelaireovi sljedbenici
- Paul Verlaine uz Rimbauda jedan od preteca simbolizma
- njegova pjesma Art Poetiqe postaje simbolisticki pjesnicki manifest
- Stphane Mallarm simbolist
- kljucna mu je rijec abolition istrebljenje, ukinuce
- znatno utjecao na razvoj hermeticne poezije
- cjelokupno pjesnitvo posvecuje jeziku
- mata koja ne slijedi stvarnost nego jedino logiku govora i utnje iz jezika nestaje
svaki glasniji ton
- osamostaljivanje jezicnog izraza u knjievnosti rijec je ostvaraj cistoga duha.
Apsolut pojmljen kao nita priziva jezik
- intelektualno usmjerena mata
- ponitenje realnosti
- aluzivnost sugestivno, a ne razumljivo pjesnitvo
- dehumaniziranost ljubavi i smrti
- pojam arabeske utljivo ifriranje
- Artur Rimbaud preteca simbolizma i nadrealizma
- eksplozija Rimbaudova kljucna rijec
- asimetricno ritmizirane pjesme u prozi ( Illuminations 1872./73.; Sezona u paklu
1873.)
- tamno, ezotericno pjevanje
- ozbiljenje baudelaireovih teorijskih zamisli
- izmijenjena slika tipa. Formalne strukture Cvjetova zla su postale apsolutnim
disonancijama. Nema teme, samo uzbudenje.
1
- dezorijentacija izmedu pozitivizma i pjesnicke mate; grubo ravnanje jezikom te
istovremeno minunciozna zvukovnost; andeo u progonstvu; krajnje samouzvisivanje i
samouniavanje
- pjesnitvo kao novi jezik ili univerzalni govor
- prazna transcedencija
Zadaca je pjesnika razgledati nevidljivo i zacuti necuveno!
- hotimicna abnormalnost abnormalnost postaje normom, i propast pjesnika ludilo
ipak vodi prema cilju koji ce dostici oni drugi u njemu.
Pjesnik je radnik na eksploziji svijeta s pomocu silne mate koja izbija u nepoznato i na
njemu skrhava.
- disonantna glazba
- pobuna protiv nasilja naslijedenog krcanstva (Sezona u paklu) uzaludna borba protiv
krcanskog naslijeda. Ogorcenje koje se slama, postaje kaos i utnja.
- Umjetno jastvo dehumanizacija. Monoloko pjesnitvo koje cuje samo sebe. Ljudi se
pojavljuju kao nakaze ili stranci bez podrijetla. Medicinska anatomija
Duhovna je borba brutalna poput borbe mujaka
- razorena realnost
- intenzitet runoga runoca je prilagodena prostoru, vremenu i afektu
- osjetilna irealnost cin diktatorske mate
Cvatovi mesa koji se otvaraju u zvjezdanim umama
u vrtu predu pastirske pjesme obuvene u drvo
prljavtina gradova, crvena i crna kao zrcalo, dok u susjednoj sobi krui svjetiljka
- pretapanje slika 2
Ch. Baudelaire : Albatros
Charles Baudelaire (Pariz 1821.-Pariz 1867.), francuski pjesnik , kriticar, simbolist i
dekadent, jedan od prokletih pjesnika, ivi bohemskim ivotom, istice kult ljepote,
uvodi izvorne simbole, mirisne senzacije, sinesteziju (spoj razlicitih osjetilnih doivljaja
mirisa, zvukova, boja), traga za novim mogucnostima izraza. Uvodi i nove pjesnicke
motive: svijet culnih uitaka, scene s parikih ulica, prizore ljudske bijede, smrti. On je
prvi pjesnik grada i tjeskobe modernog covjeka (spleen), smatra se pretecom svih
modernih pjesnickih strujanja do naih dana. Zbirka pjesama Cvjetovi zla, pjesme u
prozi Spleen Pariza, kriticki clanci Romanticka umjetnost.
-tema: neshvacenost pjesnika i njegovih ideala
- motivi: albatros, mornari, vladarice neba, krilati putnik, pjesnik, zemaljska hajka, silna
krila
- simboli: albatros simbolizira pjesnika, silna krila pjesnicki ideali, simboliziraju
pripadnost nebeskim visinama, uzvienom svijetu umjetnosti, originalnost, posebnost
zbog cega je neshvacen
- albatros: gospodar neba, ivi u buri, carskog je roda, silna krila
- stilska sredstva:
- epiteti: bijele morske ptice
- poredbe: kao ravnodune, tihe suputnice; dre ih (glave) ko vesla
- metafore: vladarice neba, ivi u buri
- antiteza: nedavno prekrasan, kako li je ruan
- forma: cetiri katrene, stih: dvanaesterac, rima: abab,
- poanta u zadnjoj strofi: pjesnik je nalik albatrosu i poput njega, izvan svog nebeskog
prostora pjesnickih ideala, biva neshvacen i zarobljen
Arthur Rimbaud: Marina
Arthur Rimbaud (1854.-1891.), preteca simbolizma, ivio svega 37 godina, sa 17 napisao
svoju najpoznatiju pjesmu Pijani brod, u dvadesetoj godini naputa Francusku i poeziju
i luta Europom, Afrikom, vraca se teko bolestan i umire. U pjesnitvu trai nove
mogucnsoti izraza, eli pjesmama doprijeti u nepoznato, a pjesniku dodjeljuje stoga
ulogu vidovnjaka. Pjesnickim cinom ravnaju volja i inteligencija radom nastaje novi
jezik, univerzalni govor. Prekida s tradicijom, njegovo je pjesnitvo dehumanizirano, u
pjesmama nema ljudi, niti njega, pojavljuju se samo stranci bez podrijetla i nakaze.
Stvara tzv. osjetilnu irealnost, tj. irealne slike koje tjelesno oko nikad ne susrece npr.
dvopek ulice, azurne mrklje. Pjesnikom vlada diktatorska mata tj. ima bezgranicnu
kreativnu slobodu. Pjesnik je alkemicar rijeci i tako stvara tzv. magiju jezika. U
pocetku stvara pjesme u vezanom stihu, zatim prelazi na slobodni stih i asimetricne
ritmizirane pjesme u prozi. Teme su mu nerazmrsivo isprepletene, zatim nailazimo na
gubljenje smisla pa na ulomke koji su ustvari irealne slike.
Djela: pjesnicka poema Pijani brod, Sezona u paklu pjesnicka autobiografija,
Iluminacije poetski fragmenti u prozi i slobodnom stihu.
Marina
-iz zbirke Iluminacije
- slobodan stih, nema strofa
- prvi slucaj posve slobodnog stiha u Francuskoj
- nizanje iskaza za iskazom bezlicni govor
- slikovna vrijednost predmeta vanija od gibanja (tek nekoliko glagola)
- more i kopno prelaze se jedno u drugo tehnika pretapanja slika
- sinegdohe: pjena i oseka more; pramac brod
- razdor stvari i ponitavanje razlike medu njima
Avangarda (modernisticki pokreti i smjerovi) u europskoj knjievnosti
- pocinje oko 1910., traje u prvim deseljecima 20. st.
- franc. avant naprijed, garde straa
- nezadovoljstvo tradicionalnim stvaralatvom
- socijalne i politicke prilike prije Prvog svjetskog rata i atmosfera duha: ubrzana
industrijalizacija, urbanizacija, nevjerojatno brz razvoj tehnickih znanosti ugroavaju
covjeka kao humano bice, stvaraju u njemu osjecaj nemoci, opceg kaosa, nihilistickog
raspoloenja, straha od unitenja pred nagomilanim europskim orujem
- dolazi do bunta, krika iz dubine protiv dotadanjih gradanskih shvacanja ivota i
umjetnosti
- osporavaju se postojeci oblici knjievnog stvaranja
- pojave:
-depersonalizacija umjetnosti,
-fragmentarni tekstovi otvorene strukture,
-antiesteticizam,
-razbijanje sintakse,
-nove knjievne vrste,
-proimanje razlicitih umjetnosti
- osnovne tematske preokupacije umjetnika: kaos i bitno
- glavni pokreti: futurizam, ekspresionizam, dadaizam, nadrealizam, imainizam,
kubizam (u slikarstvu Pablo Picasso)

- Futurizam - javlja se u Italiji i Rusiji. F. T. Marinetti 1909. izdaje manifest futurizma gdje
se zalae za korjenitu obnovu knjievnosti. Futuristi velicaju industrijsku civilizaciju,
njezinu energiju i brzinu. Znacajke: uporaba vulgarizama, neologizama, naputanje
smisla, traganje za novim tipovima stiha i ritma.
Vladimir Majakovski u manifestu Pljuska drutvenom ukusu uvodi urbane teme, uvodi
nepoeticne rijeci npr. gradski argon.
- Ekspresionizam - javlja se u Austriji i Njemackoj. Umjetnost vie ne oponaa stvarnost,
vec se okrece prema covjekovoj unutranjosti. Ekspresionisti razbijaju logicki red
miljenja i govora, recenice su saete, ima puno zvucnih efekata, metafora i hiperbola, a
najceci su motivi grad, smrt, rat, bolest, raspadanje, strah, pobuna. Predstavnici:
Gottfried Benn, Georg Trakl, August Stramm.
- Dadaizam - nastaje 1916. u Zurichu, a zacetnik mu je rumunjski pjesnik Tristan Tzara
koji objavljuje manifest. Dada igracka, drveni konjic. Razaraju tradicionalne oblike
glasovnim pjesnitvom, glazbom umova, montaom fragmenata.
- Nadrealizam - javlja se u poslijeratnoj Francuskoj, zacetnik je Andre Breton koji
objavljuje dva manifesta. Znacajke: vana uloga sna, automatsko pisanje, slobodno
nizanje asocijacija.
- Imainizam (imaginizam) - javlja se u Americi i Europi, naziv je smislio americki
knjievnik Ezra Pound. Znacajke: slobodan izbor tema, slobodan stih, strofe kao slijed
slika, otrina vizualne percepcije, uvode obican govor. Predstavnik u Rusiji: S. A.
Jesenjin.
S. A. Jesenjin: Pjesma o kuji
Sergej Aleksandrovic Jesenjin (1895.-1925.), ruski pjesnik, sebe naziva posljednjim
pjesnikom sela. Djela: Ispovijest mangupa, Krcmarska Moskva, Crni covjek, Pismo majci
itd.
(iz ivota: rodio se u Konstantinovu (danas Jesenjinovo), u Moskvi upoznao najpoznatije
tada ruske pjesnike npr. Bloka, putovao po Europi i Americi, kratko je bio u braku s
poznatom balerinom Isidorom Duncan, puno starijom od njega, u noci s 27. na 28. 12.
1925. u hotelu Angleterre u Moskvi izvrio samoubojstvo. Zadnju pjesmu Do videnja,
dragi, do videnja napisao je krvlju.)
- tema: ivotinjska materinska ljubav
- pjesnicke slike prirode i sela boje: zlatna, plava
- osjecaji: ljubav, njenost, toplina strah, tuga, bol
- odnos covjeka prema ivotinjama: tmuran gazda, hladnoca, ravnodunost
- ko zlatne zvijezde sred snijega
kotrljahu oci se psece - vrhunac bola, majka je slomljena tugom
- jednostavna kompozicija
- stih: 6 katrena, rima abab
- melodioznost stihova
- pjesnicke figure: poredbe, epiteti, personifikacija (mjeseca)
MARCEL PROUST (1871.-1922.)
- francuski romanopisac, jedan od utemeljitelja modernog europskog romana i
najvanijih proznih pisaca 20. stoljeca.
- kao djecak bio je osjetljivoga zdravlja, bolovao je od astme od cega je na koncu i umro.
- jedno je vrijeme studirao na poznatom sveucilitu Sorboni.
- oduevila ga je Bergsonova filozofija (intuicionizam) ciji se utjecaj vidi i u njegovom
djelu.
- citao je stihove Baudelairea, Mallarmea, Leconta de Lisla. Kretao se u visokom
aristokratskom drutvu gdje je zbog svog izvanrednog pamcenja i moci oponaanja
uivao glas armantnog, duhovitog i obrazovanog covjeka.
- godine 1896. objavio je knjige Portreti slikanja, Uici i dani. Kako je bio jako vezan uz
majku, nakon njezine smrti 1905. osjecao se potpuno samim i postupno se povlacio iz
drutva.
- godine 1906. pocinje pisati svoje ivotno djelo: ciklus romana
U traenju izgubljena vremena sastoji se od 7 romana.
- krajem 1911. potraio je izdavaca za prvi dio rukopisa, ali ga posvuda odbijaju pa ga
nalazi tek 1913. kad je objavljen prvi roman ciklusa: Put k Swannu. Njegov prijem u
javnosti isprva je bio porazan nitko ga nije zapazio.
- postupno nalazi citatelje medu najobrazovanijim ljudima svog vremena, a napokon je
osvojio i simpatije irokih citateljskih krugova.
- nakon 1. svjetskog rata izlazi drugi, a zatim i ostali dijelovi ovog ciklusa romana koji
Proust pie sve do smrti.
- iako slavan, posljednje godine ivota proveo je u izolaciji svoje sobe teko bolestan.
U traenju izgubljena vremena
- ciklus romana o vremenu.
- pisan je u obliku autobiografije glavnog junaka Marcela (zapravo samog autora).
- Proust u romanu eli nadvladati prolaznost i smrt novim poimanjem vremena. Okrece
se prolosti.
- pokretac samog cina pisanja su sjecanja i uspomene tako da djelo nema klasicnu
fabulu. V
- vrijeme u romanu nije objektivno vrijeme to je tzv. psiholoko ili subjektivno vrijeme:
pisac analizira ono to je sada u svijesti, odnosno sadanje trenutke koji se niu ( a oni
su probudeni sjecanjima).
- sjecanja i razmiljanja u romanu cesto nastaju na temelju osjetilnih doivljaja (mirisa,
okusa, zvuka, dodira.). Pisac se na taj nacin vraca u pojedine trenutke svog djetinjstva
koje je proveo u gradicu Combrayu.
- Combray je i naslov prvog, uvodnog dijela ovog ciklusa romana. Roman pocinje tako to
kronoloki prati odrastanje boleljivog i osjetiljivog djecaka u zrela umjetnika, opisuje
ivot u Combrayu, obitelj i pogotovo njihovog poznanika Swanna, ljubitelja umjetnosti,
koji ih cesto posjecuje.
- Ciklus romana (ima ih 7) zapocinje romanom Put k Swannu (ciji je uvodni dio
Combray), a zavrava romanom Pronadeno vrijeme.
MARCEL PROUST: COMBRAY
- pripovjedac u 1. licu
- ulomak o kolacicu madleine umocenom u lipov caj
- olfaktivno uivanje (miris i okus) budi se radost ciji uzrok pisac ne prepoznaje
- traenje istine ponovnim podraajima (ispijanjem caja)
- iskrsnuce uspomene i sjecanja na tetu Leonie i njezin dom
- oivljavanje trenutka iz prolosti, ali obogacenog iskustvom, novim mislima pisac
sada moe slobodno upravljati njegovim trajanjem subjektivno vrijeme
- povratak u prolost: .tako je sve to ima oblik i cvrstocu, i grad i vrtovi, izalo iz moje
alice caja.
Anton Pavlovic Cehov: Tri sestre
- Anton Pavlovic Cehov (1860.-1904.), ruski pripovjedac i dramaticar kojim zavrava
razdoblje realizma, a pocinje modernizam u ruskoj knjievnosti.
- Po zanimanju lijecnik.
- U djela unosi nedorecenosti, lirska raspoloenja, atmosferu i simboliku cime se
pribliava impresionizmu.
- U knjievnost ulazi kratkim humoreskama, nastavlja novelama i pripovijestima gdje
svoj tuan humor pretvara u rezignaciju i ocaj.
- Njegove drame izvodilo je MHAT, Moskovski hudoestveni (umjetnicki) teatar na cijem
je celu glumac i redatelj Stanislavski, veliki kazalini reformator.
- U dramama nema tradicionalnog zapleta i raspleta, junaka, strasti, vec prevladavaju
lirski element kojima sugerira ozracje u kojem protjece ivot njegovih junaka.
- Dijalozi koji njegova lica vode su zapravo njihovi monolozi u kojima lica govore o sebi,
svojim snovima, iluzijama, ispovijedaju svoju nemoc da ih ostvare i promijene svoje
ucmale i tjeskobne ivote.
- Drame: Galeb, Ujak Vanja, Tri sestre, Vinjik.
1
Ideja za dramu Tri sestre javila se 1898., a objavljena je 1900.
- cetiri cina
- dogada se u gubernijskom gradicu.
- prvi cin pocinje u podne, u kuci Prozorovih, za Irinin rodendan koji je ujedno i
godinjica oceve smrti. Upoznajemo sva lica. Olga je gimnazijska uciteljica, neudata,
Maa je udata za Kuligina, ali nezadovoljna brakom, Irina je najmlada, mata o povratku
u Moskvu i pravoj ljubavi.
- drugi cin je u istom prostoru, ali navecer, uz lagane zvuke harmonike, nema svjetlosti.
Dogadaju se neke promjene koje nagovjetavaju moguci rasplet. Verenin izraava Mai
svoje osjecaje, Irinu prosi Tusenbach, Nataa, Andrejeva ena vidno odlazi na ljubavni
sastanak s njegovim nadredenim Protopopovim. Andrej tvrdi da je zadovoljan enom i
poslom iako su njegove ambicije bile znatno vece (elio je raditi kao sveucilini profesor,
a sad je obicni clan zemaljske uprave, upada u kartake dugove zbog kojih ce kasnije
zaloiti kucu.)
- treci cin je u Olginoj i Irininoj sobi, vani je poar, zavijaju sirene zapocinje simbolicno i
stvarno raspadanje drutva. Maa priznaje da i ona voli Verenina, Irina pristaje na udaju
s znatno starijim Tusenbachom. On biva izazvan na dvoboj.
- cetvrti cin je u vrtu, opet u podne (krug ivota ce se nastaviti), Tusenbacha je ubio
ljubomorni Saljonij koji ga je izazvao na dvoboj. Vojska odlazi. Tri sestre ostaju, uz
zadnju repliku: Da nam je znati, da nam je znati! pitanje bez odgovora.
2
Henrik Ibsen: Nora ili Lutkina kuca
- H. Ibsen (1828.-1906.), najveci norveki dramaticar, velik dio ivota (1864.-1891.)
provodi u inozemstvu, Italiji i Njemackoj, jer je nezadovoljan drutvenim i politickim
prilikama u Norvekoj.
- biografski podaci: roden u Skionu u Norvekoj u gradanskoj religioznoj obitelji, bio je
ravnatelj kazalita u Bergenu za koje je pisao dramska djela, neko vrijeme ivio i u Italiji,
a bavio se i fotografijom. Nakon modanog udara pet godina proveo je oduzet i
nepomican, a zatim umro 1906.
- prva faza romanticna, grada iz nacionalne povijesti i saga, drame pisane u stihu,
junaci jake licnosti uvjerene u svoju povijesnu misiju, prva drama: Catilina (1848.)
- druga faza pocinje djelima Brand, Peer Gynt, u kojima reagira na norveke prilike i
pribliava se tzv. drami ideja. U ovoj fazi nastaju drame koje cine vrhunac europskog
realistickog teatra, pisane u prozi, suvremene su tematike Ibsen ovdje kritizira
malogradansko drutvo i njegov lani moral, uzdie covjeka koji se suprotstavlja
drutvenim konvencijama, djela: Stupovi drutva, Nora ili Lutkina kuca, Sablasti,
Neprijatelj naroda).
- treca faza naputanje realistickog prikazivanja i cvrste strukture, unoenje lirskih
raspoloenja, pribliavanje simbolizmu, udaljavanje od drutvenih problema i poniranje u
psihu junaka, djela: Divlja patka, Hedda Gabler, Rosmerholm, Zene s mora, Graditelj
Solness.
Njegov dramski rad zavrava dramom Kad se mrtvi probudimo 1899.
1
(Henrik Ibsen: Nora ili Lutkina kuca - nastavak)
Tema: ivotna sudbina Nore Helmer
Kompozicija: 3. cina
Mjesto radnje: kuca Helmerovih Vrijeme radnje: boicni blagdani
Lica: Nora, Torvald Helmer, gospoda Kristina Linde, biljenik Krogstad, doktor Rank,
dadilja, slukinja Helena, djeca
- odnos Torvalda i Nore igra
- Nora je za Torvalda pticica, eva, vjeverica, lakomisleni cvorak, ona cvrkuce, gricka
marcipane, s uitkom troi novac na kucanstvo i djecu, ponaa se potpuno po njegovim
eljama, kako bi mu ugodila
- Torvald: visoki bankovni cinovnik, promaknut u direktora banke
- motiv novca Norina rastronost uvjetovana porijeklom (takav otac)
- motiv tajne otkriva drugu stranu Norine osobnosti i odnosa prema novcu tednjom
na samoj sebi i zajmom spasila je Torvaldu ivot
- Gda Linde Norina prijateljica, nakon smrti mua radi i sama brine o egzistenciji, biva
Krogstadova intimna prijateljica, eli pomoci Nori, ali smatra da Torvald mora znati istinu
- Krogstad biljenik, u prolosti kritvotvorio potpis i bio degradiran, udovac s djecom,
sada dobiva otkaz
- motiv krivotvorenja potpisa i Nora je krivotvorila potpis oca na samrti, postavlja se
pitanje opravdanosti tog cina
- Doktor Rank obiteljski prijatelj, smrtno bolestan, moguca nada za rjeenje Norinog
novcanog problema, ali izjavljuje Nori da ju je tajno volio pa ona ne eli pribjeci tom
rjeenju
- motiv krabuljnoga plesa zadnji put Nora biva lutkom koja plee po Torvaldovoj
zamisli, nakon toga maske se skidaju istina dolazi na vidjelo
2
- sukob stavova Nore i Torvalda:
Torvald: Ti si prije svega supruga i majka.
Nora: U to vie ne vjerujem. Ja mislim da sam prije svega covjek, upravo tako kao i ti
ili, jo bolje, pokuat cu to postati. Dobro znam da ce svijet dati tebi pravo, Torvalde, i da
neto tako slicno pie u knjigama. Ali ono to svijet kae i to pie u knjigama, to vie
meni nije mjerodavno. Ja moram sama razmiljati da postignem jasnocu pogleda.
Zakljucak: Nora je svoj ivot provela kao lutka, igracka u rukama mukaraca (oca i
mua) s kojima je ivjela, ali nakon stecenog iskustva i ivotnih nevolja (smrt oca koji je
ostavlja bez nasljedstva i teka Torvaldova bolest zbog koje je kritvotvorila popis i
uzajmila novac) ona je sazrila i ocvrsnula kao osoba, spoznala istinu o svom poloaju i
shvatila da treba prekinuti ivot proveden u igri, glumi, u ulozi lutke koje joj je drutvo
nametnulo, osloboditi se i postati ravnopravnom i slobodnom osobom koja sama odlucuje
o svom ivotu.
3
Avangarda i modernisticki pokret pisci
FRANCUSKA
- Marcel Proust
- Paul Eluard francuski lirski pjesnik
aktivni clan dadaistickog i nadrealistickog pokreta
njegove su ljubavne pjesme vrhunska ostvarenja nadrealisticke lirike
pod dojmom panjolskog gradanskog rata kasnije pie angairanu poeziju
napisao uvodnu pjesmu uz francusko izdanje Goranove Jame ( Grob Gorana Kovacica)
- Jean-Paul Sartre predstavnik egzistencijalizma ( M. Heidegger: Bitak i vrijeme)
Osnivac i ideolog francuske egzistencijalisticke kole
zaokupljen je problemima ljudske otudenosti, egzistencijalne upitnosti, tjeskobe i
straha
covjek upravlja svojom sudbinom i samim sobom
tzv. angairani knjievnik zbog toga to mu je knjievnost ispunjena iskrenim
humanizmom
1964. dobiva Nobelovu nagradu koju odbija primiti
djela: Mucnina, Zid, Putovi slobode, Muhe, Bitak i nitavilo, Iza zatvorenih vrata,
Nepokretni mrtvaci, avao i dobri bog, Zatocenici iz Altone, Dobri covjek iz Secuana

- Albert Camus egzistencijalist
egzistencijalizam : osjecaj suvinosti, besmislenosti ljudskog postojanja razvija u
romanu Stranac.
stvara u dva razdoblja : apsurda i pobune
1. faza (apsurd) Mit o Sizifu (filozofski esej o apsurdu), roman Stranac, drame:
Nesporazum i Caligula
2. faza (pobuna) roman Kuga (egzistencijalisticki roman) i Pad, drame: Opsadno
stanje i Pravednici
vaan esej Pobunjeni covjek
1957. dobio Nobelovu nagradu za knjievnost
- Samuel Beckett dramaticar i romanopisac irskog podrijetla
daje krajnje mracnu i pesimisticnu sliku svijeta
covjeka svodi na klauna ili marionetu
struktura njegovih romana se temelji na neprestanim ponavljanjima istih dijaloga ili
pak na dugim unutarnjim monolozima
1969. dobiva Nobelovu nagradu za knjievnost, proslavljen dramama i antidramama
djela: romani: Molloy, Malone umire, Bezimeni, Watt;
drame: U ocekivanju Godota, Svretak igre, Sretni dani
- Eugene Ionesco francuski dramaticar rumunjskog podrijetla
predstavnik antiteatra teatar apsurda
djela: pjesme: Elegije za sicuna bica
drame: Instrukcija (komicna drama), Stolice ( tragicna farsa), Zrtve dunosti, Amadeo ili
kako ga se osloboditi, Jacques ili pokornost, Nosorog, Kralj umire, Nebeski pjeak
NJEMACKA
Reiner Maria Rilke (1875.-1926.)
- svojom zatvorenocu, sloenom misaonocu i estetizmom Rilkeova je poezija primjer
hermeticke poezije
- u prvim zbirkama trai motive u djetinjstvu (Knjiga slika, 1902.) ili u
vjerskom misticizmu, kojem se pribliio u Rusiji (Lirski casloslov, 1905.)
- vrhunac poezije dostigao je u Devinjskim elegijma (1912-23) i Sonetima Orfeju
(1923.)
- uz lirske pjesme pisao je i ritmicku prozu: Pjesan o ljubavi i smrti korneta Christopha
Rilkea (1906.) i objavio roman Zapisi Malte Lauridsa Briggea (1910.), pisan u formi
ispovijedi dekadentnog esteta
- izvrio jak utjecaj na europsku liriku
Herman Hesse (1877.-1962.)
- na pocetku svog knjievnog rada bio je pod izrazitim utjecajem Hlderlina, a kasnije je
svoje djela pisao slijedeci ucenje i ideje Freuda, Nietzschea i Dostojevskog
- romani: Demian (1919.), Siddartha (1922.) - u tim djelima pokuava zapadnjacima
ponuditi pacifizam i humanost budistickog svjetonazora
- krizu identiteta i smisla postojanja modernog intelektualca obraduje u svojevrsnom
psihoanalitickom dnevniku, romanu Stepski vuk (1927.), u djelu Narcis i Zlatousti
(1903.) i u svom najboljem romanu Igra staklenih perli (1943.) u kojem pokuava stvoriti
sintezu filozofija Istoka i Zapada
- 1946. dobiva Nobelovu nagradu za knjievnost
Thomas Mann (1875.-1955.)
- u romanima obraduje probleme gradanskog drutva, opisuje njegovo propadanje, iznosi
vjecni sukob izmedu gradanina i umjetnika
- proslavio se vec prvim romanom Buddenhrookovi ( roman-rijeka 1901.)u kojem
epskom irinom opisuje cetiri generacije stare trgovacke patricijske obitelji iz rodnog
Lbecka (U francuskoj knjievnosti izmedu dva rata nastaju ciklusi romana tipa roman-
fleuve roman-rijeka koji tee prikazivanju svojih likova na irem planu i na vecem
prostoru nego to su to cinili romanopisci 19. stoljeca.)
- od ostalih su mu djela najpoznatiji romani: Zacarani brijeg (1924.), Lotta u
Weimaru(1939.) i Doktor Faustus (1947.) te pripovijest Smrt u Veneciji (1912.) te
romani: Tonio Krger, Ispovijesti hohtaplera Felixa Krulla, Josip i njegova braca
- 1929. godine dobio Nobelovu nagradu
Bertolt Brecht (1898.-1956.)
- svoj dramski rad zapocinje ekspresionistickim groteskama (Bubnjevi u noci; Baal,
1922.) - tvorac epskog teatra
- prihvativi marksisticki nazor na svijet, smatra da kazalite mora imati odgojnu
drutvenu ulogu, odnosno da dramom svijet valja mijenjati, a ne samo oponaati
- odlucno odbacuje scensku iluziju gradanskog teatra, a dramsku radnju svodi na niz
epskih scena povezanih medusobno komentarima i umetnutim pjesmama, tzv.
songovima - ''epsko kazalite"
- Opera za tri groa (1928) = moderna prerada Prosjacke opere Johna Gaya iz 1728.
- poznatija su mu dramska djela: Majka Courage i njezina djeca (1939), Zivot
Gallilejev(1938.), Dobri covjek iz Secuana (1938.), Kavkaski krug kredom (1944.-45.)
Franz Kafka (1883.-1924.)
- knjievnik njemackog jezicnog izraza, inace Praanin idovskog porijekla; ivio u
Njemackoj i Austriji.
- za njegova ivota objavljene su mu 2 zbirke pripovjedaka: Promatranje (1913.) i Seoski
lijecnik (1919.), a nekoliko pripovjedaka objavljeno je u casopisima: Loac (fragment)
(1913.), Preobraaj (1916.), Osuda (1916.)
- vecinu svog knjievnog opusa Kafka je oporucno namijenio spaljivanju, ali izvritelj
oporuke, knjievnik Max Brod, nije to ucinio
- izmedu 1925. i 1927. tiskana su sva 3 Kafkina romana - Proces, Dvorac i Amerika
- Kafka se romanima Proces i Dvorac, zajedno s francuskim prozaistom Albertom
Camusom tj. njegovim romanom Kuga, pribliava egzistencijalistickim tendencijama
Jeana Paula Sartrea
- 1931. objavljena je knjiga pripovjedaka Pri gradnji kineskog zida, a poslije II. svj. Rata
tiskane su mu pripovijetke, pisma i dnevnici: Svadbene pripreme na selu i druga proza
izostavtine, Sabrane pripovijetke, Dnevnici 1910-1923, Pisma 1902-1924, Pisma Mileni i
Pisma Feliciji
- pored ekspresionizma, njegovo djelo sadri elemente nadrealizma
Gnter Grass
- Limeni bubanj
Erich Maria Remarque
- Na zapadu nita novo, Slavoluk pobjede, Tri ratna druga, Nebo nema miljenike, Moje
stoljece
SVEDSKA
August Strindberg (1849-1912)
- dramaticar i pripovjedac
- stilski se dijeli na naturalisticku i simbolisticku fazu
- u prvoj fazi pie autobiografske romane o djetinjstvu (Sin sluavke, 1886.) i krizama
svog prvog braka (Inferno, 1897.), te drame Otac (1887.) i Gospodica Julija (1888.),
koje pripadaju vrhuncima europskog naturalistickog teatra, a obraduju vjecnu
Strindbergovu temu - sukob medu spolovima
- nakon 1900. godine sve vie naginje misticizmu, a u dramsku strukturu uz elemente
simbolizma unosi i grotesku i fantastiku, kojima utire put ekspresionizmu - trilogija:
Prema Damasku (1898-1904), Mrtvacki ples (1901), Igra sna (1902)
- Majstor Olof, Crvena soba
ITALIJA
Luigi Pirandello (1867.-1936.)
- jedan od prvih dramaticara koji je prekinuo s naturalistickom tradicijom i ukinuo
tradicionalnu barijeru izmedu glumca i gledatelja
- prvu zbirku pjesama (Veselo zlo) objavio je 1889. godine, a drugu (Uskrs Zemlje)
1891.
- prvu zbirku novela (Ljubavi bez ljubavi) objavljuje 1894., a 1895. izlaze Rajnske elegije
- 1901. izlazi mu prvi roman Izopcena, a 1902. knjige novela Sale smrti i ivota i Kad
sambio lud
- roman Pokojni Malija Pascal (1904.)
- 1908. kriticki spisi Humorizam i Umjetnost i nauka, romani Stari i mladi (1909.),
Snimamo (1915.), Netko, nitko i sto tisuca (1925.-26.)
- napisao je 44 drame medu kojima se isticu: Tako je (ako vam se cini) (1917.); Sest lica
trai autora (1921.), Henrik IV(192.2), Veceras improviziramo (1930.)
- 1934. dobiva Nobelovu nagradu za knjievnost
Alberto Moravia
- Ravnoduni; Agoslino; Rimljanka; Maskarada
Pier Paolo Pasolini
Italo Calvino
- Nai preci, Nevidljivi gradovi, Ako jedne zimske noci neki putnik
SPANJOLSKA
Federico Garcia Lorca (1898.-1936.) (nadrealizam)
- "Cordoba / Daleka i sama." - stihovi iz Konjanikove pjesme
- dramske tragedije Krvava svadba i Dom Bernarde Albe (La casa de Bernarda Alba)
- zbirke poezije: Knjiga pjesama (1921), Pjesme (1928), Ciganski romancero (1928),
Tualjka za Ignacijem Sanchezom Mejiasom (1928); Pjesnik u New Yorku (1929./30.
izdano posmrtno)
- drama s elementima farse = Ljubav don Perlimplina
- pjesma Romanca mjesecarka
- u Lorcinim se djelima ocituje njegova povezanost s andaluzijskim krajem i folklorom;
njegova je poezija temperamentna i melodiozna, bujna metaforikom, simbolikom te
snanim osjecajem za boje
Pablo Neruda (Cile)
- "Ove noci mogu napisati najtunije stihove." - stihovi iz Ljubavne pjesme
- autor pjesnicke zbirke Spanjolska u srcu
- Oda Federiku Garcia Lorci
- Opci spjev
ARGENTINA
Jorge Luis Borges
RUSIJA
Maksim Gorki (1868.-1936.)
- autobiografska trilogija: Djetinjstvo (1914.), Medu ljudima (1916) i Moji univerziteti
(1923.)
- pripovijesti: Makar Cudra, Jemeljan Piljaj, Celka
- alegorijski pjesnicki prozni tekstovi: Pjesma o sokolu (1899.) Pjesma o burevjesniku
(1901.)
- u svojem najpoznatijem romanu (Mati, 1906.) obraduje revolucionarnu tematiku
- od kasnijih romana znacajniji su: Djelo Artamonovih (1925.) i Klim Amgin (1927.-36.)
- napisao i nekoliko drama, od kojih je svjetski uspjeh postigla drama Na dnu (1904.)
Vladimir Majakovski
- predvodi futuristicki pokret u Rusiji
- Pljuska drutvenom ukusu', Oblak u hlacama (poema); Lijevi mar
Sergej Jesenjin
- Ispovijest mangupa
Mihael Solohov
- Tihi Don; Uzorana ledina
Mihail Bulgakov (1891.-1940.)
- 1925. pojavljuju se prva i druga knjiga romana Bijela garda o gradanskom ratu
- drame Dani Turbinih (1926) i Zojkin stan (1926)
- u psihickoj krizi spaljuje prvu verziju rukopisa Majstora i Margarite, roman Majstor i
Margarita, svoje ivotno djelo, stvarao je punih 30 godina; djelo je objavljeno 1966.
godine, a u cjelini 1973.
- Bijela garda (roman, 1925.); drame: Purpurni otok (1928.), Adam i Eva (1931.),
Molijer (1936); pripovijetke: Psece srce, Biljeke mladog lijecnika (1925.-27.)
CESKA
Jaroslav Haek
- Doivljaji dobrog vojnika Svejka
Karel Capek
- Tvornica apsolutnoga
ENGLESKA
Thomas Stearns Eliot
- Pusta zemlja (poema); Umorstvo u katedrali (poetska drama); Cetiri kvarteta
Oscar Wilde
- Lepeza lady Windermere; Vano je zvati se Ernest; Slika Doriana Graya
George Bernard Shaw
- Oruja i covjek, Zanat gospode Warren, Pygmalion, avolov ucenik
Aldous Huxley
- Kontrapunkt
James Joyce
- Uliks; Portret umjetnika u mladosti
Virginia Woolf (1882.-1941.)
- pisala je kratke price, eseje i kritike, a glavni dio njezina opusa cini 9 romana, medu
kojima se posebno isticu: Gospoda Dalloway (1925.), Svjetionik (1927.), Valovi (1931.)
- prvi je znacajniji zastupnik moderno strukturirane proze i teoreticar modernog romana
tzv. "toka svijesti"
George Orwell
1984; Zivotinjska farma
Graham Greene
Treci covjek; Sr stvari
John Galsworthy (1867.-1933.)
- romanopisac, dramaticar, esejist
- najveci je uspjeh postigao trilogijom Saga o Forsyteima, 1922. (I. dio Predsjednik,
1906, II. dio U tribunalu, 1920., III. dio Za iznajmljivanje, 1921.) = roman-rijeka,
prikazuje sudbinu bogate gradanske obitelji Forsyte na kraju 19. i na pocetku 20.
stoljeca; sudbinu likova iz istog obiteljskog kruga u poslijeratnom previranju autor
prikazuje u djelu Moderna komedija (1924.)
- godine 1932. dobio je Nobelovu nagradu za knjievnost

AMERIKA
Jack London
- Gvozdena peta, Morski vuk, Bijeli ocnjak
Ernest Hemingway (1898.-1961.)
- dobitnik Nobelove nagrade za knjievnost 1954. godine; najznacajniji
predstavnik "propalog narataja" u americkoj knjievnosti
- bio je novinar to je od velikog znacenja za razumijevanje njegovog posebnog "hard-
boiled" stila pisanja - odsjecne i posve kratke recenice, kolokvijalni leksik, indiferentan
pripovjedac, kratki i ogoljeli dijalozi, puno ponavljanja, prikazivanje zbivanja i akcije, a
rjede emotivnih stanja
- omiljene su mu teme: rat, borba s bikovima i lov
- kratke price = forma u kojoj je oblikovao svoja najuspjelija djela:
I sunce se rada (1926.), Zbogom oruje (1929.) Smrt popodne (1932), Zeleni breuljci
Afrike (1935.), Imati i nemati (1937.) Komu zvono zvoni (1940.), Preko rijeke i u umu
(1950), Starac i more (1952.
Francis Scott Fitzgerald
- Veliki Gatsby; Ova trana raja, Lijepi i prokleti
Vladimir Nabokov
- Lolita
Henry Miller
- Rakova obratnica; Jarceva obratnica; Crno proljece
Ezra Pound
- utemeljitelj imainizma koji se pojavio u Engleskoj 1912. godine
- Ciantos
Tennessee Williams
- Tramvaj zvan cenja; Staklena menaerija
Eugene O'Neil
- Elektri dobro stoji crnina; Dolazi ledar
Arthur Miller
- Smrt trgovackog putnika; Vjetice iz Salema
William Faulkner (1897.-1962.)
- u svojim djelima obraduje ivot i probleme americkog Juga, opisuje postupno
propadanje i degeneriranje njegove aristokracije, nastupanje novih drutvenih snaga i
problema rasne diskriminacije
- objavio je 3 zbirke pjesama, 6 knjiga novela i pripovjedaka, te niz romana medu kojima
i Sartoris (1929.), Krik i bijes (1929.), Leeci na umoru (1930.), Svjetlost u kolovozu
(l932.) te trilogiju Zaselak (1940.), Grad (1947.) i Gospodska kuca (1960.)
- naziv romana "Krik i bijes" (tj. "Buka i bijes") uzet je iz "Machbeta"
- osebujan stil, naturalisticki opisi, sklonost prikazivanju morbidnih tipova, cesta upotreba
unutarnjih monologa i tehnike toka svijesti svrstavaju Faulknera u niz najistaknutijih
predstavnika modernog proznog izraza
- godine 1949. dobiva Nobelovu nagradu