ZENON IZ ELEJE (Zenon Elejac) Zenon iz Eleje (gr. , oko 490. pr. Kr. - oko 430. pr. Kr.

r.) je bio grki filozof predsokratovac. Pripadao je elejskoj koli, koju je osnovao Parmenid. Aristotel ga je prozvao izumiteljem dijalektike, ali je on najpoznatiji po svojim paradoksima. ivot Malo je injenica sa sigurnodu poznato o Zenonovom ivotu. Iako napisan gotovo stoljede poslije Zenonove smrti, glavni izvor informacija o Zenonovom ivotu je Platonov dijalog Parmenid. U tom dijalogu, Platon opisuje posjet Zenona i Parmenida u Ateni, u vremenu kada je Parmenid imao "oko 65" godina, Zenon "gotovo 40", a Sokrat je bio "veoma mlad" (Parmenid 127). Ako uzmemo da je Sokrat tada imao oko 20 godina, i znajudi da je Sokratovo roenje bilo 470. pr. Kr., dobivamo da je datum roenja Zenona oko 490. pr. Kr. Platon kae da je Zenon bio "visok i lijep" i da je "u godinama svoje mladosti [...] bio obljubljen od Parmenida" (Parmenid 127). Druge, moda manje pouzdane detalje Zenonovog ivota donosi knjiga "ivoti poznatih filozofa" Diogena Laertija, gdje je zabiljeeno da je on bio sin Teleutagore, usvojeni sin Parmenida i "dobar u debatiranju obje strane neke rasprave, univerzalni kritiar", te da ga je elejski tiranin zatvorio, a moda i ubio. Djela Iako nekoliko antikih pisaca spominje Zenonova pisana djela, nijedno nije sauvano. Platon kae da su Zenonova djela "donesena u Atenu prvi put prilikom..." posjeta Zenona i Parmenida. Platon dalje kae da je Zenon rekao da je to djelo "trebalo obraniti Parmenidove argumente", da je napisano u Zenonovoj mladosti, ukradeno, i objavljeno bez njegovog odobrenja. Platon daje Sokratovo parafraziranje "prve teze prvog argumenta" u Zenonovom djelu, koja glasi: "*...+ ako ima vie bida, ona moraju biti u isto vrijeme i slina i razliita, to je nemogude, jer slino ne moe biti razliito, niti razliito slino". Zenonovi su argumenti moda prvi primjeri metode spoznaje zvane reductio ad absurdum, takoer zvane i dokaz pomodu kontradikcije. Zenonovi paradoksi Zenonovi paradoksi su zbunjivali, izazvali, utjecali, inspirirali i zadivljavali filozofe, matematiare, fiziare i kolsku djecu, preko dvije tisude godina. Najpoznatini su takozvani "argumenti protiv kretanja" opisani u Aristotelovoj Fizici. Prva tri dana su ovdje, po redu, s imenima koja im je dao Aristotel, s modernim objanjenjima: Dihotomija: kretanje je nemogude jer "ono to je u pokretu mora prvo prijedi pola puta prije nego to stigne do cilja". (Aristotel, Fizika VI:9, 239b10)

Zamislite stvar koja treba idi od toke A do toke B. Da bi dola do toke B, stvar prvo mora dodi do srednje toke B1 koja je izmeu toaka A i B. Ali, prije nego to se ovo dogodi, stvar mora dodi do toke B2, koja je izmeu toaka A i B1. Slino, prije nego to moe i uspije, mora prvo dodi do toke B3, koja je izmeu A i B2, i tako dalje. Prema tome, kretanje nikada ne moe poeti. A-----B3-----B2-----------B1-------------------------B

Ahil: "U utrci, najbri trka nikada ne moe prestidi najsporijeg, zato to gonitelj prvo mora dodi do toke odakle je gonjeni poao, pa prema tome najsporiji uvijek ima prednost." (Aristotel, Fizika VI:9, 239b15)

Zamislite da Ahil tri protiv kornjae. Ahil tri 10 puta bre od kornjae, ali poinje od toke A, 100 metara iza kornjae koja je u toki K1 (kornjai koja je sporija dana je prednost). Da bi prestigao kornjau, Ahil mora prvo dodi do toke K1. Meutim, dok Ahil stigne do toke K1, kornjaa je prela 10 metara i dola do toke K2. Ponovo Ahil tri do K2. Ali, kao i prije, dok on prijee 10 metara, kornjaa je metar ispred njega, kod toke T3, i tako dalje. Prema tome, Ahil nikada ne moe prestidi kornjau. A----------------------------K1----------------K2---K3 Strijela: "Ako je sve nepomino to zauzima prostor, i ako sve to je u pokretu zauzima takav prostor u nekom vremenu, onda je leteda strijela nepokretna." (Aristotel, Fizika VI:9, 239b5)

Zamislite da strijela leti neprestano naprijed, tokom jednog vremenskog intervala. Uzmite svaki trenutak u tom vremenskom intervalu. Nemogude je da se strijela mie u takvom trenutku, jer trenutak ima trajanje 0, i strijela ne moe biti na dva mjesta u isto vrijeme. Prema tome, u svakom trenutku strijela je nepomina, te je tako strijela nepomina tokom itavog intervala.

Predloena rjeenja za Ahila i Dihotomiju Oba paradoksa, Ahil i Dihotomija, zavise o podjeli udaljenosti na nizove udaljenosti koji postaju sve manji, pa su podloni istim protuargumentima. Aristotel je istakao da kao to se smanjuje udaljenost, takoer se smanjuje i vrijeme potrebno da se ta udaljenost prijee. Takav pristup rjeavanju paradoksa doveo bi do demantija tvrdnje da je potrebno beskonano mnogo vremena da se prijee beskonana udaljenost. Prije 212. pr. Kr., Arhimed je razvio metodu da izvede konani odgovor za beskonano mnogo lanova koji postaju progresivno manji. Pouci su razvijeni u modernijim oblicima da bi se postigao isti rezultat, ali s tonijom metodom za dokazivanje. Ove metode doputaju konstrukciju rjeenja koja kau da (pod normalnim uvjetima) ako se udaljenosti stalno smanjuju, vrijeme je konano. Ova rjeenja u biti su geometrijski redovi. Opdi geometrijski redovi mogu se pisati kao to je jednako ax/ (x - 1) uzevi da je x > 1 (u suprotnom niz je divergentan). Paradoksi se mogu rijeiti pomodu geometrijskih dijelova (nizova), ali je jednostavnije koristiti Aristotelovo rjeenje, koje u obzir uzima vrijeme (a ne udaljenosti, kao u nizovima) koje je potrebno Ahilu da sustigne kornjau. U sluaju Ahila i kornjae, treba zamisliti da kornjaa tri konstantnom brzinom od v metara u sekundi (ms-1) i da dobiva prednost od udaljenosti d metara (m), a da Ahil tri konstantnom brzinom od xv ms-1 sa x > 1. Ahileju je potrebno d/xv sekundi (s) da doe do toke s koje je kornjaa otpoela trku, a za to vrijeme kornjaa je prela d/x m. Poslije dueg vremena d/x2v s, Ahil ima jo jednu d/x m, i tako dalje. Prema tome, vrijeme potrebno Ahilu da sustigne kornjau je Bududi da je ova vrijednost konana, Ahilej de jednom sustidi kornjau.

Predloena rjeenja za paradoks Strijela

Paradoks o stijeli postavlja pitanja o prirodi kretanja koja nisu odgovorena na matematiki nain, kao u sluaju Ahila i Dihotomije. Ovaj se paradoks moe matematiki rijeiti na sljededi nain: u limesu, duina momenta tei nuli, trenutana brzina mijenjanja ili brzine (koja je kolinik prijeenog puta u odreenom vremenu) ne mora teiti nuli. Ovaj ne-nultni limes je brzina strijele u trenutku. Problem s raunskim rjeenjem je taj da raunska radnja moe opisati samo kretanje dok se limes pribliava, bazirano na vanjskoj opservaciji da se strijela mie naprijed. Meutim, u Zenonovom paradoksu, koncepti kao brzina gube svoje znaenje i ne postoji inilac koji nije pod djelovanjem paradoksa, koji bi strijeli mogao omoguditi letenje. Drugo je gledite to da premisa kae da je u svakom trenutku strijela nepomina. Meutim, nekretanje je relativan pojam. Niko ne moe suditi, promatrajudi jedan trenutak, da strijela stoji u mjestu. Tonije, potrebni su drugi, slini trenuci koji bi odredili, u usporedbi s drugim trenucima, da je strijela u nekom trenutku nepomina. Prema tome, u usporedbi s drugim trenucima, strijela bi bila na drugom mjestu nego to je bila i to de biti u vremenu prije i poslije. Uzevi ovo u obzir, strijela se krede. Jedan od Aristotelovih paradoksa Paradoks mjesta: "*...+ ako sve to postoji ima mjesto, i to mjesto de imati mjesto, i tako dalje do u beskonanost". (Aristotel, Fizika IV:1, 209a25) Etika Ono to je Zenon smatrao vanim bila je vrlina, i on je procjenjivao fiziku i metafiziku jedino po tome koliko su doprinosili vrlini. Pokuao je da se izbori sa metafizikim sklonostima svog vremena uz pomod zdravog razuma, koji je u Grkoj znaio materijalizam.