GRČKA I RIMSKA KNJIŽEVNOST

GRČKA I RIMSKA KNJIŽEVNOST

1.
HOMER
ILIJADA (1, 3, 6, 22, 24)

PRVO PJEVANJE
- Hris, svećenik Apolonov, dolazi k ahejskim lađama kako bi otkupio svoju kćer koju je
Agamemnon zarobio; ponizno moli Ahejce da mu dopuste da otkupi svoju kćer
- Agamemnon ga je otjerao uz prijetnje
- Hris se preplašio i otišao, a zatim se obratio srebrnolukom Apolonu da se osveti
Ahejcima; Feb Apolon odlučuje uslišati Hrisovu želju
- Apolon svojim strijelama šalje kugu;
- devet dana su padale strijele po vojsci, a desetog dana Ahilej saziva narod u skupštinu,
a na to ga je potaknula Hera
- Kalhas govori Ahileju da je Apolon ljut zbog toga što je Agamemnom otjerao svećenika
Hrisa
- Agamemnon odbija vratiti kćer starcu i prijeti Ahileju da će mu uzeti Briseidu
- s neba silazi Atena koja zaustavlja mogući kobni završetak
- nakon toga Ahilej proklinje Agamemnona i govori da mu nitko neće pomoći kada mu
bude trebala pomoć jer nije štovao najboljeg Ahejca te bacio na zemlju štap
- Ahilej se zaklinje da više nikada neće ratovati za Agamemnona
- Agamemnon govori slugama da odu u Ahilejev šator i dovedu Briseidu; a Ahilej plače i
obraća se svojoj majci, božici Tetidi
- Ahilej moli majku da se obrati Zeusu za pomoć jer Zeus duguje Tetidi uslugu jer je
zahvaljujući njoj bio oslobođen; Tetida pristaje otići Zeusu
- Odisej dovodi Hriseidu ocu
- kraj svojih lađa je sjedio ljuti Ahilej koji je odbijao ratovati iako je bio željan rata
- Tetida odlazi gromoglasnom Zeusu koji se vratio na Olimp; moli ga da udjeljuje snagu
Trojancima dokle god Ahejci ne počaste i ne uzvise njenog sina

TREĆE PJEVANJE
- borba za Helenu
- Irida dolazi Heleni prerušena u njenu zaovu; govori joj kako će biti dvoboj zbog nje i koji
pobijedi, zvat će ju ženom i da iziđe to vidjeti; Helena odlazi zajedno s dvjema
dvorkinjama
- Prijam poziva Helenu da mu kaže tko je koji junak
- Paris je prije bio namamio Helenu i ona je zbog njega ostavila svog pravog muža, zbog
toga se kaje
- Helena nabraja svekru junake – Agamemnon, Odisej, Ajas
- Hektor i Odisej bacaju ždrijeb tko će prvi baciti koplje
- Afrodita spašava Parisa
- Helena govori da se ne bori s Menelajem više jer je jači, a on joj odvraća da je Menelaj
pobijedio uz Afroditinu pomoć, tako će drugi puta i on pobijediti

ŠESTO PJEVANJE
- Ahejci su potisnuli Trojance
- Prijamov sin Helen govori Eneji i Hektoru da ostanu i zadržavaju narod ispred vrata prije
nego što krenu bježati; Hektora šalje u Atenin hram
- Glauk i Diomed su zašli među obje vojske želeći se boriti, svaki sa suprotne strane;
Diomed pita Glauka tko je on i odakle potječe jer ga nikada prije nije vidio u boju; Glauk
mu govori da je Hipolohov sin, na što mu Diomed odgovara da su njih dvojica prijatelji po
njegovu djedu te mu predloži da razmijene oružje i pokažu kako im je čast biti prijateljima
po djedu; Glauk pristane i pamet mu uzme Kronion jer je dao Diomedu zlatno oružje za
mjedeno jer je Glaukovo vrijedilo stotinu goveda, a Diomedovo devet
- Hektor zamoli Hekubu da kod Atene skupi starice, izabere svoj najljepši plašt i
odnese joj ga te joj obeća zaklati 12 krava kako bi se smilovala Trojancima
- Hektor za to vrijeme odlazi Parisu
- Helena grdi Hektora jer nije u boju dok drugi ginu
- Hektor pita dvorjanke gdje je Andromaha, a jedna od njih im odgovara da je otišla na kulu
jer je čula da Ahejci nadvladavaju Trojance
- Hektor je sina zvao Skamandrij, a drugi su ga zvali Astijanaks
- Hektor odlazi prema kuli, Andromaha mu trči ususret zajedno sa sinom; ona je uplakana
jer se boji da će Ahejci ubiti Hektora i da će nakon toga ona ostati sama s djetetom kao što
je Ahilej već prije ubio njenoga oca i sedmoricu braće
- Hektor ohrabruje Andromahu; njegov mali sin se preplaši grive na kacigi
- Paris i Hektor se vraćaju u rat kako bi pomogli Trojancima u borbi protiv Ahejaca

22. PJEVANJE
- dok je Hektor promišljao, primaknuo mu se Ahilej; Hektor krene bježati
- otac bogova komentira kako mu je žao Hektora i pita ostale bogove hoće li dopustiti da
Ahilej pogubi Hektora; Atena ga pita zašto želi smrtnog čovjeka odavno predana smrti
izbaviti iz tužne smrti; Zeus joj govori da se ne brine
- bog Apolon priskače Hektoru u pomoć
- Atena želi nagovoriti Hektora da stane na borbu s Ahilejem kako bi ga Ahilej ubio
- Atena se pojavljuje pred Hektorom prerušena u Dejfobu i govori mu da sačeka
Ahileja da mu se osvete
- Hektor staje pred Ahileja i govori mu da će se boriti protiv njega i da će, ukoliko ga ubije,
njegovo tijelo predati Ahejcima te traži od Ahileja da i on učini isto ako on pobijedi u
dvoboju; Ahilej ne želi sklapati nikakve dogovore jer među njima nema ljubavi
- Hektor baca koplje na Ahileja, ali se koplje odbija i pada daleko; Hektor doziva Dejfobu
da mu doda novo koplje, ali shvaća da je to s Dejfobom prevera koju je osmislila Atena
- Ahilej je probo kopljem Hektora kroz vrat; govori mu zadnje riječi, da će ga
raznijeti psi i ptice, dok će Patrokla pokopati ahejski sinovi
- Hektor moli Ahileja da njegovo tijelo preda njegovom ocu i majci koji će za njega dati
veliki novac kako bi ga mogli dostojno predati ognju; Ahilej o tome ne želi ni slušati
- Hektor mu govori da pazi da ne razljuti bogove onoga dana kada Paris i Apolon ga odluče
ubiti kod Zapadnih vrata
- Ahilej odluči otići pred Trojance i upitati ih što kane nakon što su im pogubili Hektora;
probušio mu je obje žile na nogama i remenom ga svezao za kola tako da mu se glava
vuče po podu
- Prijam želi otići Ahileju da ga nagovori da mu preda Hektorovo tijelo
24. PJEVANJE
- Ahilej neprestano misli na svog preminulog prijatelja Patrokla; zbog toga vezuje
Hektorovo tijelo i vuče ga triput oko Patroklova groba
- Tetidi otac bogova govori da ode nagovoriti Ahileja da popusti i pristane otkupiti tijelo, a
on će otići Prijamu kako bi ga potaknuo da se s otkupom zaputi pred Ahileja
- Tetida dolazi Ahileju i govori mu da bi trebao prestati žaliti i da bi mu bilo najpametnije
da obljubi neku ženu jer mu još nije ostalo puno vremena života; govori mu i kako ju šalje
Zeus koji se ljuti na njega zbog toga što ne želi dati Hektorovo tijelo na otkup; Ahilej
pristaje
 - Prijam se moli Zeusu i traži od njega znak, da pošalje pticu koja će značiti da je uz njega
i da ga ohrabri za pojavljivanje pred Ahilejem; Zeus šalje orla
- Zeus se sažali nad Prijamom i šalje Hermiju da ga prati na putu do Ahileja
- Prijam dolazi pred Ahileja; Ahilej i Prijam plaču – Ahilej zbog Patrokla, a Prijam zbog
Hektora; Ahilej se na neki način divi Prijamu što je smogao hrabrosti stati pred njega te u
tome vidi njegovu veliku ljubav prema sinu Hektoru
- Prijam odgovara da planira žaliti devet dana i desetoga dana pokopati Hektora,
jedanaestoga mu načiniti grob, a dvanaestoga ako je potrebno vratiti se u borbu
- Prijam dovozi Hektorovo tijelo; žene plaču
- Andromaha je Hektorova žena, Hekaba mu je majka, a Heleni je Hektor bio djever

ANALIZA
- EP (opširnost pripovijedanja, epizode mogu stajati samostalno unatoč sporednim
radnjama, mnoštvo likova i događaja, teihoskopija
- OSTVARAJI ROMANSE: Ahilej sanja Patrokla (silazak u podzemlje), pomoćnici
protagonista dobivaju puno prostora (za razliku od romanse), tri kruga koja odstupaju od
žanra kojemu na prvi pogled pripadaju (Menelaj, Paris, Helena – Troja napadana,
Agamemnon, Ahilej, Briseida – agejski bedemi pod napadom, Hektor, Ahilej, Andromaha
– Troja napadana)
- GLAVNI LIK: AHILEJ (naljutio se na Agamemnona, ne želi više ratovati ni pomagati u
rato protiv Troje; plače majci i moli ju za pomoć; mrcvari Hektorovo tijelo i ne želi ga
vratiti Prijamu, ali ga naposljetku vraća i na neki način se divi Prijamu što je pokazao
hrabrost doći po tijelo svoga sina Hektora te mu ga vraća i zaustavlja rat na onoliko dana
koliko im je potrebno da ga pokopaju  čovjek prije svega!)
- PRIJAM I HELENA: TEIHOSKOPIJA (oni razgovaraju na prozoru, ona mu nabraja
junake)
- OSTALI LIKOVI: Agamemnon, Hris, Briseida...
- TEMA: sukob Ahejaca (Agamemnon, Ahilej) protiv Trojanaca (Hektor, Prijam)
- OBILJEŽJA: epsko djelo, opširno pripovijedanje, katalozi, mnoštvo likova, detalja i
događaja
- ŽANR: epika
- ŽENSKI LIKOVI:
o Helena (nesigurnost oko emocionalnih stavova, napustila Menelaja i kćer i plače
zbog toga, ali ne poduzima ništa)
o Andromaha (predana suprugu)
o Hrizeida (ovisna o ocu, nije dobila pravo ni na jednu riječ, unatoč
Agamemnonovoj ljubavi)
o Atena (božansko biće, prikazana u borbi, sudjeluje u radnji, drugačiji položaj u
odnosu na ostale ženske likove, nema supruga i za time ni ne žudi)
- HUMOR U ILIJADI:
o Agamemnon (prvi od Ahejaca, a zatim prvi od lakomaca)
o ironija: Ahilej je ironijski poražen Patroklovom smrću, Paris i Helena su u ložnici
dok se za to vrijeme vodi rat zbog njih)
o humor u niskom stilu: Ajas se poskliznuo na gnoj kojim su mu se ispunili zubi i
usta

HOMER
ODISEJA

DEVETO PJEVANJE
- Odisej se obraća Alkinoju kralju, govori mu da je najljepše biti na gozbi uz obilje hrane i
pića, slušajući pjevače, nakon toga mu se predstavlja i govori da je on Laertov sin s Itake
- Odisej se vraćao kući, ali ga je bura kod Malije otisnula od Kitere
- devet dana ga je vjetar nosio po pučini te je desetog dana izišao na zemlju gdje žive
Lotofazi koji se hrane cvijećem
- kiklopi žive s nadom u besmrtne bogove, ne oru i ne sade ništa, stanuju na vrhuncu
visokih brda u spiljama sa ženom i djecom
- Odisej se s dvanaestoricom zapućuje u spilju, sluteći da ih čovjek neće gostoljubivo
dočekati pa mu nosi vina; dvanaestorica su htjeli, pošto čovjeka nije bilo u spilji, da uzmu
hrane, ponesu na lađu i otplove, ali je Odisej htio sačekati i upoznati čovjeka
- Odisej moli Polifema da im udijeli nešto hrane bojeći se bogova, ali mu ovaj ljutito
odgovara da se ne boji bogova; Odisej mu govori da su vojnici kralja Agamemenona i da
su na putu iz Troje, a da im je Posejdon potopio gotovo sve lađe
- Kiklop nakon toga uzima dvojicu iz njegove pratnje, otresa ih od zemlju, razreže im
udove i napravi si večeru
- Odisej smišlja osvetu: naoštrili su komad drveta koji je Odisej odlučio zabiti Polifemu u
oko; Odisej triput donosi Polifemu vino, a on triput ispija
- Odisej govori Polifemu da se zove Nitko; Polifem mu govori da će ga za nagradu zadnjeg
pojesti
- Polifem se napio, a Odisej mu je zajedno s prijateljima zabio u oko maslinov kolac
- Polifem doziva ostale koji su živjeli oko spilje, oni dolaze, a Polifem im viče: „Nitko ubiti
mene iz pr'jevare hoće, ne silom“, na što mu oni odgovaraju da bolesti nije moguće umaći;
Odisej je ponosan zbog svog izmišljenog imena koji ih je spasio
- kada je trebalo smisliti kako će proći kraj prolaza i pobjeći jer je Kiklop tamo čekao,
Odisej se dosjeti da po tri ovce nose svakog njegovog prijatelja tako da ga ona ovca u
sredini zaklanja, a sam je uzeo najbolju i legao pod njena leđa
- Polifem pušta ovce na koje su svezani Odisej i njegovi prijatelji i na taj način uspiju
pobjeći od Polifema; odlaze do lađe i odvode sa sobom ovce; kada su odmaknuli, Odisej
se ruga Polifemu, na što Polifem baca kraj njihove lađe vrhunac brda
- Odisej dovikuje Polifemu da mu je pravo ime Odisej, a Polifem se prisjeća kada mu je
Telem prorokovao da će zbog Odiseja izgubiti vid

10. PJEVANJE
- Odisejevi prijatelji na lađi otvaraju mijeh da vide koliko im je blaga dao Eol; nakon što
otvore mijeh, iz njega poizlaze vjetri i nastane oluja koja ih ponovno vrati na Eolov otok,
ali ih Eol otjera
- Odisejevi ljudi susreću Antifatovu kći koja im govori da je njen otac vladar tog područja;
oni odlaze k njemu
- Antifat jednoga odmah pripremi za ručak, a druga dvojica krenu bježati prema lađama;
uspijevaju pobjeći; tada je Odisej izgubio sve ostale lađe
- Kirka ih poziva u svoj dvor i oni svi odlaze osim Euriloha koji je slutio prevaru; tamo ih
je omamila i pretvorila u krmke; sve su imali svinjsko, samo ljudski razum
- nakon toga Odisej nije htio jesti nego zatraži od Kirke da vrati njegove prijatelje u ljudsko
obličje, što ona i učini
- Odisej odlazi po ostale prijatelje na lađu; Euriloh se protivio povratku u Kirkine dvore, ali
na kraju i on odlazi s ostalima
- Kirka daje dopuštenje Odiseju da se krenu vraćati svojoj kući
- Kirka obećaje Odiseju da će imati pomoć na povratku kući; govori mu da plovi do
Aidovih dvora i prinese žrtvu Tireziji
- kada su krenuli, Elpenor je pijan iza sna zaboravio sići po stubama te pao s krova i umro

JEDANAESTO PJEVANJE
- ukazuje se Elpenor; govori mu da ga pokopa da se bogovi ne naljute
- nakon toga mu se prikazuje majka Antiklija
 - Tiresija proriče Odiseju da će umrijeti u starosti i da mu smrt neće biti teška
- Antiklija se napila krvi (to je ključno da ga prepozna i vidi); Odisej ju ispituje kako je
poginula, kako mu je otac i je li mu žena još vjerna; ona mu odgovara da je umrla zbog
čežnje za njime, da mu je žena još uvijek vjerna i čeka ga, a otac Telemah čuva
kraljevstvo
- Agamemnon mu govori o svojoj smrti; ubila ga je žena Klitemnestra; ubila je i
Kasandru koju je Agamemnon dobio na dar
- Agamemnon ispituje Odiseja je li što čuo o njegovu sinu
- Odisej objašnjava Ahileju da je došao među mrtve jer mora od Tiresije saznati put do
rodne Itake; Odisej govori Ahileju o njegovu sinu Neoptolemu; da je časni ratnik i da
uspješno ratuje; Ahilej odlazi sretan zbog toga
- Ajas je ljut na Odiseja zbog oružja koje je dobio boreći se s Ahilejem pa ne želi
razgovarati nego odlazi
- Minos je sa žezlom
- Orion zgrće u gomilu zvijeri koje je bio poubijao
- Titiji dva jastreba kljuju jetru jer je bio nasilan prema ženi Ledi
- Tantal stoji u jezeru i voda mu dolazi do brade, ali ju žedan ne može piti; nad glavom mu
se javlja voće, ali ga on ne može dohvatiti
- Sisif kotrlja kamen uzbrdo želeći ga prebaciti preko vrha, ali se kamen kotrlja natrag
- Heraklo ima za ženu Hebu; ima luk i strijelu i remen s detaljima životinja

ANALIZA
- TEMA: Odisejeva lutanja nakon Trojanskog rata koja traju 9 godina i pokušaj povratka na
Itaku
- GLAVNI LIK: Odisej: pokušava pronaći put do Itake, devet godina luta sa svojim lađama
i pratnjom pri čemu nailazi na razne prepreke (primjerica na kiklopa Polifema); hrabar,
ustrajan,
- OSTALI LIKOVI: Odisejeva pratnja, kiklop Polifem, Kirka, Elpenor (koji je pijan
zaboravio sići po stubama i umro), likovi iz podzemlja: Ahilej, Agamemnon, Ajas,
Odisejeva majka Antiklija
- OBILJEŽJA: epsko djelo, opširno pripovijedanje, katalozi, mnoštvo likova, detalja i
događaja
- ŽANR: epika (opširnost, mnoštvo likova i situacija, detalji, predočavanje, razgranate
radnje koje mogu stajati samostalno, pisano u stihu, katalozi)
- SPOREDNI LIKOVI: božanski pomoćnici (Atena), božanski protivnici (Posejdon),
ljudski pomoćnici (svinjar Eumej), ljudski protivnici (prosci), likovi koji se opiru podjeli
na dobre i zle (Kirka, zla, ali kasnije pomaže Odiseju i njegovoj posadi)
- ODISEJ U PRIJATELJSKIM ODNOSIMA S BOŽICOM ATENOM, PROTIVNIK
MU JE BOG POSEJDON
- njegovo ime znači onaj koji je izložen mržnji, njime je određen i dio njegove sudbine

2. PUBLIJE OVIDIJE NAZON

METAMORFOZE

PIRAM I TIZBA
- Piram i Tizba su se htjeli vjenčati, ali njihovi očevi to nisu dopuštali; što su više
pokušavali sakriti svoju ljubav, to je ona bila sve očitija
- živjeli su u susjednim kućama i otkrili su da je napuknuo zajednički zid; tu su si
došaptavali ljubavne riječi te jedno drugom iz usta hvatali zrak pitajući se zašto ih zavidni
zid razdvaja i ne dopušta im da budu zajedno
 - jednoga dana dogovorili su se pobjeći; odlučili su se sastati kod groba kod Ninova;
Tizba je došla do groba i ugledala lavicu koja je htjela popiti vode na obližnjem izvoru;
Tizba je počela bježati i ispao joj je s leđa veo; kada je lavica krenula natrag u šumu i
vidjela veo bez djevojke, potpuno ga je rastrgala
- kada je Piram vidio rastrgan i krvav veo, počeo je kriviti sebe za Tizbinu smrt; nakon toga
se Piram ubija mačem; dolazi Tizba i vidi mrtvog Pirama s njenim veom te se i sama
ubija mačem; prije toga izražava želju da njihovi oci koji su ih doveli do toga dopuste
da barem počivaju zajedno u grobu i da stablo ispod kojega će ležati njih dvoje
uvijek daje crni plod; nakon toga ona se ubija istim mačem, a njene molitve dirnule
su bogove i oce koji su ih ujedno i ostvarila

ANALIZA
- TEMA: zabranjena ljubav Pirama i Tizbe koja završava tragičnom smrću
- GLAVNI LIKOVI: Piram i Tizba (zaljubljeni, protive se volji svojih očeva zbog želje za
ostvarenjem obostrane ljubavi, lukavi i domišljati u smišljanju načina za zajendičke
sastanke, hrabri – bježe skupa u noći, završavaju tragično)
- KOMPOZICIJA:
o UVOD: pozadina priče – Piram i Tizba su se htjeli vjenčati, ali njihovi očevi to
nisu dopuštali
o ZAPLET: Piram i Tizba odlučuju pobjeći
o VRHUNAC: Piram pronalazi Tizbin rastrgani veo i ubija se, zatim se ubija i Tizba
kada to vidi
o RASPLET: očevi dopuštaju da se Piram i Tizba pokopaju skupa
- ŽANR: epika, mitološka priča
- OBILJEŽJA: kraće pripovjedno djelo, nema sporednih likova ni radnji, brz tijek
događaja, nema detaljnih opisa, sažetost, jasnoća

3.
SO FOK LO
ANTIGO NA

ČIN PRVI
- Antigona govori sestri Ismeni da je Kreont zapovijedio da jednog od njihove braće,
Eteokla, pokopaju i na taj način mu odaju počast, a da drugoga, Polinika, ne i tko
god to učini bit će kamenovan
- Ismena ne želi poduzimati ništa ako je Kreont tako naredio, a Antigona ju pita hoće li
s njom pokopati brata
- Ismena pokušava odgovoriti Antigonu govoreći joj da se volja muškarca treba poštovati
jer su oni jači, uostalom, otac im je već mrtav jer si je izbio oči kada je sam sebe uhvatio u
grijehu, majka im je umrla pletenom zamkom, a dva brata su skončala
- Antigona ju ne prisiljava, ali joj govori da bi joj njena pomoć bila draga i da će ona
radije slijediti božji zakon jer će na onom svijetu biti vječno
- Ismena govori Antigoni da nikome ne kaže što namjerava učiniti i da ni ona to nikome
neće reći, a Antigona joj odgovara da će biti mrža ako bude šutjela i da svim kaže

ČIN DRUGI
- Kreont govori kako su bogovi izazvali potres u njihovu gradu; otkad su se dvojica braće
međusobno ubila, svu vlast drži Kreont jer im je najbliži rod
- Kreont predlaže narodu da Eteokla dostojno pokopaju jer je pao bijući boj za grad
Tebu, a da Polinika ne pokopaju jer se vratio kao bjegunac i bogove htio popaliti
vatrom
- Stražar dolazi pred Kreonta i govori mu da je netko sahranio mrtvaca i otišao , posuo
mu tijelo suhim prahom i učinio pogreb; stražari nisu vidjeli tko je to ni kako učinio
- Kreont optužuje Stražara da je prodao dušu za novac

ČIN TREĆI
- Stražar dovodi Antigonu pred Kreonta; Stražar priznaje Kreontu da mu je žao
Antigone, ali da mu je njegov vlastiti spas draži
- Antigona potvrđuje Kreontu da je ona to učinila
- Kreont govori Stražaru da može ići, a Antigonu pita je li znala za njegov proglas;
Antigona govori da je, ali da je radije poštivala božji zakon koji postoji oduvijek i koji
je jači od Kreontovog zakona
- Kreont govori da će nastradati i Ismena jer ju je vidio kako mahnita luta po kući i
smatrao je da ju na taj način duša odaje da je i ona jednako kriva
- Kreont govori Antigoni da dušman ni mrtav nije drag, a Antigona mu odgovara: „Al' ne
za mržnju, već za ljubav rodih se.“;
- Ismena govori Kreontu da je pomagala Antigoni, a Antigona govori da to nije istina
jer ona to nije ni htjela ni učinila s njom; Ismena želi umrijeti zajedno s Antigonom, ali
Antigona to ne želi jer Ismena nije ništa učinila
- Ismena pita Kreonta zar će ubiti Antigonu, vjerenicu svoga sina, a Kreont joj odgovara:
„I drugih eno polja dadu orat se.“

ČIN ČETVRTI
- Hemon, najmlađi Kreontov sin, dolazi zbog Antigonine sudbine; Kreont ga pita je li na
njegovoj strani, a Hemon mu odgovara da je uz njega dokle god čini dobro i da ni jedan
brak neće cijeniti kao oca dokle god je dobar vladar
- Kreont želi ubiti Antigonu jer smatra da bi takvo izvršenje zakona izazvalo
poštovanje drugih i dokazalo da svi zakoni vrijede jednako i da će kazna stići sve one
koji prkose Kreontovim zakonima
- Zbor potvrđuje Kreontove stavove, a Hemon mu govori da mu narod kazuje samo ono
što on želi čuti i da je on sa strane čuo kako se ljudi dive Antigoni
- Hemon govori ocu da čitav njihov grad, Teba, se ne slaže s njegovim mišljenjem da
Antigona zaslužuje smrt
- Hemon govori ocu da će ga ubiti Antigonina smrt, a Kreont smatra da je on onda rob žene
- Hemon: „Da nijesi otac, reko bih ti: luda si!“
- Zbor pita Kreonta kako kani pogubiti Antigonu, a on odgovara da će ju odvesti gdje
ljudska stopa ne stupa i baciti ju živu u kamenu raku te da će joj dati samo toliko hrane
da se riješe ljage i on i cijeli grad te da utekne grijehu
ČIN ŠESTI
- Tiresija govori Kreontu da je grad stradao zbog njega, da su svi Edipovi žrtvenici puni
i da bogovi zbog toga ne primaju njihove žrtve
- Kreont optužuje Tiresiju da lažno prorokuje zbog novca
- Tiresija proriče Kreontu ako ga ne posluša da bi i on mogao završiti kobno
- Zbor savjetuje Kreontu da pusti Antigonu i naspe grob njenom bratu
- Kreont sam odlučuje osloboditi Antigonu jer ju je on sam i zarobio

ČIN SEDMI
- Glasnik, koji je bio tamo u trenutku kada se sve dogodilo, priča Euridiki, Kreontovoj ženi,
o događajima: zaputio se s Kreontom do Polinikova trupla; Kreont razabire glas svoga
sina Hemona koji je plakao kraj Antigone koja se objesila u stijeni u kojoj je bio njen
grob; nakon toga u trenutku bijesa je bacio mač na Kreonta koji je počeo bježati i
promašio ga, a zatim je zabio sebi mač u rebra i još pri svijesti grlio Antigonu
 TUŽALJKA
- Kreont žali jer je sin umro zbog njegovog nerazbora; Zbor mu govori da je kasno
Glasnik govori Kreontu da je Euridika upravo umrla zbog tuge
- Kreont želi svoju smrt, ali Zbor me savjetuje da bude razborit

ANALIZA
- TEMA: čin Antigonina pokopa brata Polinika unatoč Kreontovoj zabrani da Eteokla
pokopaju, a Polinika ne (Eteoklo je ratovao za Tebu, a Polinik protiv nje) te posljedice
toga čina koje završavaju tragično za Antigonu, ali i za Kreontovog sina Hemona i ženu
Euridiku, samim time i za Kreona koji završava u očaju i spoznanju grijeha
- ŽANR: drama
o TRAGIČNI JUNAK: Antigona
o TRAGIČNA KRIVNJA: pokopala svoga brata Polinika unatoč Kreontovoj
zabrani
o TRAGIČNA SMRT: Antigona umire, nakon toga i Hemon i Euridika
- GLAVNI LIK: Antigona: hrabra, ustrajna, slijedi Božje zakone, a ne zemaljske zakone,
želi pokopati svoga brata Polinika iako zna da će zbog toga završiti tragično
- OSTALI LIKOVI:
o Ismena: Antigonina sestra, ne želi joj pomoći jer smatra da se volja muškaraca
mora poštivati jer su jači, a i već su izgubili roditelje i obojicu braće
o Kreont: Antigonin i Ismenin stric, Hemonov otac, slijedi zemaljske zakone,
tvrdoglav, daje ubiti Antigonu i prekasno se pokaje, posljedice su smrt njegova
sina Hemona i žene Euridike
o Hemon: Kreontov sin i Antigonin zaručnik, razuman, racionalan, na Antigoninoj
strani jer smatra da nije pogriješila, pokušava urazumiti oca, ubija se nad mrtvom
Antigonom
o Euridika: Hemonova majka i Kreontova supruga, ubija se nakon Hemonove smrti
o Tirezija: prorok koji savjetuje Kreontu da oslobodi Antigonu jer bogovi ne
podržavaju njegov čin, ali ga Kreont ne posluša
o Stražar: odaje Antigonu, smatra da je najvažnije spasiti samoga sebe, na taj način
prestaje on biti osumnjičeni
o Glasnik: donosi Euridiki vijesti o Hemonovom samoubojstvu
o Zbor: savjetuje Kreonta, u početku je u potpunosti na njegovoj strani, kasnije žale
Antigonu, ali i dalje podilaze Kreontu
- hamartia: tragična krivnja (Antigona pokopala brata Polinika unatoč tomu što je Kreont
zabranio da ga se pokopa)
- pathos: pogubni ili bolni čin (Antigonina smrt, ali ne toliko sama smrt jer je znala da će
se ona dogoditi ako pokopa Polinika, nego trenutak prije smrti kada žali jer se nije u
potpunosti ostvarila kao žena, odnosno nije osnovala obitelj)
- anagnorisis: prepoznavanje: Antigona zna da će ju nakon pokopa čekati smrt

4.
TIT MAKCIJE PLAUT
AULULARIA

PROLOG
- dvije kuće se nalaze jedna do druge: Euklionova i Megadorova; iz Euklionove kuće
izlazi kućni bog koji objašnjava čitatelju tko je on zapravo; on je bog kojega je
Euklionov djed zamolio da čuva zlato koje je on zakopao nasred ognjišta; bio je toliko
škrt da sinu nikada nije htio dati to blago te ga je radije ostavio u siromaštvu nakon svoje
smrti, a ostavio mu je tek malo polja da se na njemu muči i obrađuje ga
 - njegov sin nakon njegove smrti je još manje poštivao kućnoga boga i još mu manje
odavao počast te se kućni bog naljutio i čovjek je umro; nakon toga ostao je Euklion koji
je po naravi isti kao djed i otac, ali ima kćer koja svakoga dana štuje kućnoga boga i
donosi mu vijence; njoj za ljubav je dao da njen otac pronađe blago kao bi ju lakše udao

PRVI ČIN
- starac Euklion se svađa sa Stafilom, starom dadiljom svoje kćeri; tjera ju iz kuće i
obraća joj se ružnim riječima; Euklion se ljuti jer se boji za blago
- umišlja si da su ga ljudi otkrili jer se u zadnje vrijeme ljubaznije ponašaju prema njemu

DRUGI ČIN
- Megador dolazi Euklionu na razgovor, a Euklion počinje sumnjati da je to zbog toga što
je otkrio da ima skriveno blago
- Megador govori Euklionu kako želi isprositi njegovu kćer, ali starac misli da mu se ruga
jer je on imućan, a oni su najsiromašniji u okolici; Megador mu govori da mu se ne ruga i
da mu ne treba nikakav miraz nego samo dobra narav; s obzirom na to da Megador nije
tražio miraz, Euklion pristaje da on i njegova kćerka sklope brak i to još isti dan
- Euklion se vraća s trga ljut jer je htio kupiti namirnice, ali mu je sve skupo; on je odlučio
udati kćer sa što manje troškova; po povratku kući svoju kuću otvorenu i uplaši se da
mu netko krade zlato

TREĆI ČIN
- Megador ugleda Eukliona i savjetuje mu da se barem ljepše obuče za kćerinu svadbu, ali
Eukliun mu govori da se svatko treba odijevati s obzirom na svoje imovinsko stanje
- Euklion i dalje misli da Megador zna za njegovo blago i da mu je to otkrila sluškinja
- Megador želi popiti vino s Euklionom, ali Euklion misli da ga želi napiti kako bi mu
oteo blago; nakon toga odluči sakriti blago u hram Vjere

ČETVRTI ČIN
- Euklion skriva blago u hramu; Strobil to čuje i odluči pronaći lonac sa zlatom
- Euklion je vidio crnoga gavrana i brzo se vratio u hram; optužio je Strobila da je lopov i
pretražio ga, a zatim ga počeo napadati da mu vrati ono što mu je ukrao
- Euklion odlučuje zakopati blago u Silvanovom gaju
- Likonid govori svojoj majci Eunomiji, Megadorovoj sestri, da je silovao Euklionovu
kćer dok je bio pijan; Fedra rađa svoje i Likonidovo dijete
- Eunomija (Megadorova sestra) udovoljava Likonidovoj molbi i odvodi ga Megadoru
- Strobil je promatrao sa stabla gdje Euklion zakopava lonac sa zlatom; nakon što je
Euklion otišao, Strobil je iskopao zlato; Euklion shvaća da mu je nestalo blago
- Likonid susreće Strobila koji mu govori da je ukrao Euklionovo zlato i da želi kupiti
svoju slobodu, ali Likonid ttraži da mu vrati zlato kako bi ga vratio starcu; nastaje sukob
- završetak djela izgubljen

ANALIZA:
- GLAVNI LIK: starac Euklion; škrtac koji ima kćer jedinicu i koji je zakopao svoje
blago te život provodi siromašno i u strahu da će mu to blago netko ukrasti što doseže
razinu paranoje; novac stavlja na prvo mjesto, ispred samoga sebe i ispred kćeri jedinice
koju želi udati uz što manje troškova
- OSTALI LIKOVI: kućni bog, Fedra (Euklionova kći), Stafila (stara sluškinja),
Megador (Euklionov susjed koji želi oženiti Fedru), Eunomija (Megadorova sestra),
Likonid (Eunomijin sin s kojim je Fedra trudna), Strobil (Megadorov sluga), Antraks i
Kongrion (kuhari)
 FABULA:
o UVOD: Euklion taji da je vlasnik blaga koje je pronašao u ognjištu svoje kuće
o ZAPLET: Megador dolazi zaprositi Fedru, priprema se vjenčanje
o VRHUNAC: Strobil pronalazi Euklionovo skriveno blago
o RASPLET: kraj izgubljen
- DVIJE DRAMSKE RADNJE:
o Euklion i blago
o Fedrina udaja
- VRSTA DJELA: komedija karaktera (Euklionova zabrinutost za blago koja prerasta u
komiku zbog svoje paranoje, humoristične situacije oko blaga...)

GRČKO PJESNIŠTVO
5.
ARHILOH
SRCE, MOJE, OBUZETO JADIMA

Srce, srce moje, strašnim obuzeto jadima,

ne boj se i nevoljama pruži grudi junačke,
protivnik te čeka, stani blizu, budi sigurno.
Kao pobjednik ti nemoj likovati preglasno
niti kloni poraženo, nikada ne jadikuj.
Ne raduj se sreći, na zla se ne ljuti odviše:
spoznaj, srce, kakva stalna mijena vlada ljudima.

ANALIZA
O AUTORU:
- pjesnik s Para, prvi liričar Europe
- prvi puta na Zapadu njegovom lirikom prodro je glas INDIVIDUALNOSTI
- začetnik većine monodijskih lirskih formi (pjesma za jedan glas)
- SIMBOLI:
o srce, jadi, nevolje, grudi, protivnik, pobjednik, sreća, zlo, mijena, ljudi
- TON SUBJEKTOVA ISKAZA: odlučan ton liskoga subjekta, promišlja racionalno i bez
pretjerane emocionalne angažiranosti; lirski subjekt zapravo ohrabruje samoga sebe; u
doslovnom smislu obraća se svome srcu govoreći da se ne boji, da ne likuje preglasno i da
ne klone poraženo, da spozna da ljudima stalno vladaju mijene
- ŽANR: lirika (u stihovima, izražavanje pjesničkim slikama i stilskim sredstvima)
- TEMA: lirski subjekt se hrabri podsjećajući se na to da ništa u životu nije stalno pa
tako ne treba likovati preglasno, ali ni klonuti poraženo jer jedino što je stalno su
promjene

9.
SAPHO
ČINI MI SE BOZIMA SLIČAN

Čini mi se bogovima sličan onaj

koji smije naprama tebi sjesti
te izbliza slušati tebe
kako ljubazno zboriš.
ANALIZA
- SIMBOLI:
o božanski: bogovi
- ŽANR: lirika
 - TEMA: ljubavna pjesma u kojoj je predmet žudnje, odnosno određena osoba idealizirana
do te mjere da se smatra dostojnom slušanja bogova
- TON LIRSKOGA SUBJEKTA: lirski subjekt obraća se osobi koju idealizira (tebi),
zaneseni ton, emocionalna angažiranost
- O AUTORICI: poznata po SAFIČKOJ STROFI (tri 11-erca, 1 peterac)

10.
ANAKREONT
VEĆ SLJEPOOČICE SU SIJEDE...
- monodijska lirika (pjesme uz pratnju lire)
- uglavnom kratki stihovi
- često vedrije i vesele pjesme, ljubav, vino, uživanje u životu  ANAKREONTSKE
pjesme

11.
PINDAR
MOJ NAROD PJEVA

U svako doba godine pjeva o Linu, divnu pjevaču…

moj narod pjeva
Djeci Latone, koja preslicu zlatnu ima.
Pjevaju pjesme njima
bilo iz dola ili planine
i sve one peanu su lične.
Ditirambe narod pjeva u zanosu Bakhu
i vijencima bršljana ga kiti.
Tužaljke pjeva moj narod,
Kad djecu pokapa svoju.
Jedna upravo takva
Taj narod mnoge je spjevao svatovce,
vesele i bučne.
Spjevao takve i mladencima nesretnim,
koje Smrt po svadbi odmah ugrabi.
Još pjeva srce naroda moga Jalema
junaka,
Kome smrt okrutna uništi snagu.
Pjevaju pjesme naroda moga
O Eagra sinu, o Orfeju pjevaču…

ANALIZA
- STRUKTURA: astrofičnost, neranovmjeran raspored broja slogova, slobodan stih bez
ustaljene strukture
- TEMA: oda lirskoga subjekta koju odaje svome narodu i njegovoj sposobnosti
prilagođavanja određenim situacijama pri čemu u svakoj spjevaju prigodne pjesme i na taj
način slave život
- MOTIVI:
- godina, narod, djeca, preslica, pjesme, dol, planina, ditirambi, zanos, vijenci, bršljan,
pjevač, staovci, mladenci, smrt, svadba, junak, snaga, sin, pjevač
o božanski: Bakho
o ljudski: narod, mladenci, srce
o biljni: bršljan
- TON LIRSKOGA SUBJEKTA I NJEGOV ODNOS PREMA ONOME O ČEMU
GOVORI: ton je svečani, a u odnosu prema onome o čemu govori, osjeća se ponos i
odavanje počasti i hvale
RIMSKO PJESNIŠTVO

12.
GAJ VELERIJE KATUL
JADNI KATULE, NE NADAJ SE VIŠE

Jadni Katule, ne nadaj se više. Zbogom, djevojko, Katul ti više nije jadan.
Što misliš da je propalo, propalo je, znaj. Što ti je bio, više ti nikad neće biti.
Dok si išao s djevojkom dražom ti od sviju, A ti ćeš za njim još kako zažaliti.
raskošno ti je blistao sunčev sjaj. Otvrdnuo je Katul, ko kamen je hladan.

Tolike radosti ovdje proživio si s njome.
Veseo ti je bio svaki časak taj.
Sve što je ona htjela, po želji ti je bilo.
Raskošno ti je blistao sunčev sjaj.
Sad ona više neće, al nemoj više ni ti.
Ne žudi za onim što sliči varavoj sjeni.
Ne budi očajan, slabić nemoj biti.
Uporno sve podnosi, otvrdni, okameni;
A ti, zloćo, što ti osta od života?
Drugome nećeš biti što si bila meni.
Koga ćeš sada voljetl, kome ćeš draganom
biti?
Koga ćeš Ijubiti, čije ćeš usne gristi.
A ti, Katule, samo odlučno, stvrdni se,
okameni.

ANALIZA
- STRUKTURA PJESME: 6 strofa (5 strofa po četiri stiha i 1 strofa s jednim stihom)
- TEMA: ljubavne patnje, Katulovo obraćanje samome sebi da se ohrabri, očvrsne i
zaboravi onu koja ga ne zaslužuje; u jednoj strofi obraća se i djevojci govoreći da
drugome nikada neće biti ono što je bila njemu
- sebi se obraća u IMPERATIVIMA; kao da si zapovijeda da više ne slijedi i ne voli
djevojku koja mu je uzela srce; ipak, ostavlja dojam sigurnosti, ali prisiljene sigurnosti
koja kao da je nastala u afektu i kao da neće dugo potrajati
- MOTIVI:
- djevojka, sunčev sjaj, radosti, časak, varava sjena, slabić, kamen, zloća, dragana, usne
o ljudski: djevojka, zloća, usne
o mineralni: sunčev sjaj, hladan kamen
- TON LIRSKOG SUBJEKTA: lirski subjekt pun je ogorčenja zbog razočaranosti u
ljubavi; ohrabruje se da nastavi dalje i da zaboravi na voljenu te da bude hrabar i jak

Zdravo djevojko, ne baš malog nosa

Zdravo, djevojko, ne baš malog nosa,
bez lijepih nogu, bez očiju crnih,
bez tankih prsta i bez finih usta,
a ni jezik ti nije jako otmjen,
ti, ljubavnice propalog Forminca.
O tebi ova provincija priča
kako si lijepa i kako si zgodna?
Lezbiju moju oni s tobom mjere?
O kakvo glupo, neukusno doba!
ANALIZA:
- STRUKTURA: astrofičnost, 11-erci i 12-erci, 9 stihova
 - TEMA: obraćanje izravno djevojci, ističući njezine mane zbog kojih lirski subjekt smatra
da ju se nezasluženo uspoređuje s njegovom dragom Lezbijom; zbog toga to doba naziva
neukusnim
o mane istaknute namjerno kako bi se naglasila nezasluženost toga da se njena
ljepota uspoređuje s Lezbijom; naglašena ljubav prema Lezbiji koja je ljepša i od
žene
- TON LIRSKOGA SUBJEKTA: pomalo ironičan, zajedljiv, kritizira neukusno doba koje
je nastupilo, ističe mane ženske osobe kojoj se obraća kako bi naglasio ljepotu Lezbije
- MOTIVI: djevojka, nos, noge, oči, prsti, usta, jezik, ljubavnica, provincija, Lezbija, doba

Vrapče, djevojci mojoj ti si radost,

igra s tobom se često, privija te,
vršak prsta ti pruža, kad ga tražiš,
i na kljucanje oštro potiče te
moja blistava ljubav, kad se želi
malo igrati ili naći možda
neku utjehu svojoj teškoj patnji,
da bi smirila - mislim - plamen žudnje.
Kad bih mogao poput nje u igri s tobom
blažiti jade svoje duše!

ANALIZA
- USTROJSTVO PJESME: astrofičnost, 10 stihova, 11-erci, 13-erac, 9-erac
- MOTIVI: vrabac, vršak prsta, kljucanje, ljubav, utjeha, teška patnja, plamen žudnje, igra,
jadi, duša
- TEMA: izravno obraćanje vrapcu kojemu lirski subjekt zavidi jer njegova draga u igri s
njim blaži jade svoje duše i smiruje plamen svoje žudnje; naznake lascivnosti
- TON LIRSKOGA SUBJEKTA: naznake lascivnosti, zavidnost prenesena na lik vrapca s
kojim draga smiruje plamen žudnje

13.
Kvint Horacije Flak
Što radi Horacije Rimu (uputa na T.P. Marovića)
Postumu
Exegi monumentum
Uživaj danas (uputa na Lorenza de Medicija i renesansu)

- Horacijeva poezija: refleksivnost, hladnoća u izrazu, poticanje na uživanje u životu

Pjesma “Exegi monumentum”/”Podigoh spomenik”

- zbirka: Carmina” (hvali slavu koju mu je pjesništvo priskrbilo)
- poslovičnost Horacijevog izraza: “Podigao sam spomenik, trajniji od mjedi, viši od
carskih piramida”

Analiza pjesme
- proročanstvo o njegovoj vječnoj slavi najvećeg rimskog pjesnika
- opisuje sveopći utjecaj poezije na njenog autora, profesionalno i privatno; možemo
promatrati istovremeno stvarnu sliku koju Horacije o sebi direktno predstavlja publici
i sliku koju publika sama o njemu stvara njegovim sugestijama
- iako je “spomenik” o kojemu govori u pjesmi metafora za njegov intelektualni rad, on ga
uspoređuje s materijalnim stvarima – broncom i piramidama; takvom usporedbom
 zapravo se želi naglasiti vrijednost duhovnih i intelektualnih pojava nad onim
materijalnim
- metafizička narav njegovog spomenika je iznad svih zemnih, ljudskih stvari i pojava:
“Neće ga rastočiti kiša,/ ni srušiti oštri sjevernjak, ni tijek/ vremena,/ ni dugi lanci
godina.”
- kritizira političku percepciju svijeta i pokušava nametnuti duhovnije vizure svojim
čitateljima
- s početne metafore i personifikacije spomenika vraća fokus pjesme na sebe: “Neću
umrijeti sav i moj će bolji dio/ izmaći smrti.”; “Moj bolji dio” metafora je za njegov
opus, koji smatra najboljom verzijom sebe, dok onu tjelesnu dimenziju čovjeka/sebe,
prepušta smrti bez žaljenja
- “ja ću živjeti,/ uvijek svjež i mlad, i moja će slava/ s vremenom bivati veća.”; epiteti svjež
i mlad govore o novosti i svježini njegove poetike, kakvom su u Rimu njegovo poeziju
smatrali; “Slava” govori o široko proširenom glasu i sadašnjoj Horacijevoj slavi, koju za
razliku od drugih nije morao dočekati tek poslije smrti 
- pjesma se temelji na suprotnosti slike koju Horacije sam o sebi ima (slavni, veliki
pjesnik, graditelj “spomenika” koji će nadživjeti sve i svakoga) i slike koju o njemu
imaju drugi (“iako skromna roda, postao je moćan/ i prvi je u italske ritmove sveo/
eolsku pjesmu”)
- u završnim stihovima apostrofira Muzu da primi njegov ponos i da lovorovim
vijencem ovjenča njegovo čelo; ti stihovi pomalo i navještaju pjesnikovu
nesigurnost u sliku koju je sam o sebi stvorio te mu je potrebno legitimno
svekoliko priznanje njegove slave, čiji je simbol lovorov vijenac

14.
Sikst Propercije
Kad se radosni volimo
-

15.
Albije Tibul
Moj život
- pisao je ljubavne elegije i ubraja se među najvažnije rimske elegičare i lirike uopće
- najčešće piše o čežnji za idiličnim seoskim životom i ljubavnom srećom

ZAKLJUČAK O RIMSKOM PJESNIŠTVU

MOTIVI:
o bogovi: ne ističe se toliko njihova besmrtnost kao njihovo glavno obilježje, lirski
subjekti se obraćaju bogovima, ali u nekim situacijama čak i propituju njihove odluke
i njihov način vladanja
o priroda: važna čovjekova veza s prirodom u kojoj treba uživati dok se može
o osuda materijalnog: svi smo smrtni i umrijet ćemo prije ili kasnije, a sa sobom
nećemo moći ponijeti niti vlast niti imanje
o ljubav: intenzivni ljubavni osjećaji, duboko proživljavanje emocija
o uživanje u životu: nećemo živjeti zauvijek, prema tome treba živjeti valjano i mudro
o prolaznost ovozemaljskog života: na smrt se ne gleda toliko kao na nešto tragično ni
strašno nego kao prijelaz u neko drugo stanje koje je jednostavno nezaobilazno
o ratovi i borbe: osuda ratovanja i postojanje svijesti da je već proliveno dovoljno krvi;
isticanje prednosti mirnog života
USPOREDBA S GRČKIM PJESNIŠTVOM:
o bogovi: grčki pjesnici više prostora i pažnje posvećuju bogovima te najviše
naglašavaju njihovu besmrtnost; rimski pjesnici ne naglašavaju toliko njihovu
besmrtnost, zazivaju ih i obraćaju im se, ali također i propituju neke njihove postupke
o ljubav: i kod jednih i kod drugih vrlo naglašen i intenzivno opisan različit spektar
ljubavnih osjećaja
o pozivanje na uživanje u životu: grčki pjesnici pozivaju na uživanje u životu,
posebno često naglašavaju ispijanje vina, ali također ističu i umjerenost u tome; kod
rimskih pjesnika sam pojam vina nije toliko naglašen, premda se ponegdje spominje
važnost uživanja u prirodi i životu; oni kod životnih pogleda najviše naglašavaju
prolaznost ovozemaljskog kao i to da vlast ni imanje nećemo ponijeti na drugi svijet
o prolaznost ovozemaljskog života: kod grčkih pjesnika je bio jako izražen i naglašen
strah od smrti, a kod rimskih pjesnika se stječe dojam pomirenosti s njenom
neizbježnošću i prihvaćanje smrti kao nečega što će prije ili kasnije stići svakoga od
nas
o ratovi i borbe: rimski pjesnici više naglašavaju svoj negativni stav prema ratovanju i
borbama ističući njihovu besmislenost