Nastanak i najranija povijest Rima – mitovi i povijest
Što o osnutku Rima govore mitovi i legende?
rimske legende povezuju nastanak Rima s drevnim grčkim
legendama vezanima za propast maloazijskog grada Troje Homer (grčki pjesnik, 8. st. pr. Kr.) : Ilijada – ep o grčkom osvajanju Troje ili Ilija, oko 1125. g. pr. Kr. Troja (Ilij) se nalazila na području današnje Turske, u blizini morskog prolaza Dardanela u 19. st. njemački arheolog – amater, Heinrich Schliemann, veliki ljubitelj Homerovih epova, otkopao je ostatke Troje na brežuljku Hisarlik i pronašao tkzv. Prijamovo blago prema Homeru, grčki su gradovi krenuli u rat protiv Troje zato što je trojanski princ Paris, sin kralja Prijama, oteo grčku (spartansku) kraljicu Helenu, najljepšu ženu na svijetu, Zeusovu kćer i odveo je od muža Menelaja, kralja Sparte, u Troju… Menelaj, kralj Sparte, sazvao je sve grčke vladare i junake, i pozvao ih na pohod protiv Troje. Veliku grčku mornaricu vodio je Menelajev stariji brat, Agamemnon, kralj Mikene (Mycenae). Pronađite te gradove na karti.
pod Trojom su se borili najveći grčki junaci, polubožanski Ahilej
(kojem je ranjiva bila samo peta), s najboljim prijateljem Patroklom, lukavi Odisej, kralj otoka Itake, Diomed, kralj Arga, stari i mudri Nestor iz Pila, dva junaka pod imenom Ajant… i Troju su branili mnogi junaci, predvođeni Parisovim starijim bratom, junačkim Hektorom nakon deset godina neuspješnog ratovanja, Grci su prevarom, pomoću slavnog trojanskog konja (kojeg je osmislio Odisej) osvojili Troju, spalili grad… ipak, dozvolili su trojanskom junaku Eneji, sinu božice Afrodite i trojanskog plemića Anhiza, da povede preživjele Trojance u potragu za novom domovinom; u podnožju planine Ide sagradili su brodovlje i otplovili prema zapadu. Eneja je sa sobom vodio starog Anhiza i sinčića Jula Askanija; žena Kreuza mu je u bijegu poginula pod ruševinama Troje.
Pompeo Batoni, Eneja bježi iz Troje, 18. st.
Homerova Ilijada ne opisuje sam pad Troje, ni ono što se
dogodilo poslije daljnju sudbinu junaka Eneje opisuje ep rimskog pjesnika Vergilija, Eneida (1. st. pr. Kr.) na putu prema zapadu i novoj domovini Trojanci su prolazili kroz mnoge avanture i nevolje (ovaj prvi dio Eneide podsjeća na Homerov ep Odiseju, koji opisuje povratak iz Troje grčkog junaka Odiseja) oluja je Trojance bacila na obale sjeverne Afrike, tamo gdje se nalazila fenička kolonija Kartaga (u današnjem Tunisu); Karth Hadašt na feničkom znači „novi grad“; grad je osnovala kraljica Didona, koja je i sama morala pobjeći iz grada Tira, iz kojeg ju je protjerao vlastiti brat (usput joj je ubio i muža); Vergilije pripovijeda o tome kako je kraljica ljubazno i susosjećajno primila Eneju, a onda se i zaljubila u njega (tome je malo pripomogla i Enejina majka, Afrodita); a i on se zaljubio u nju, i odlučio ostati s njom
Pierre-Narcisse Guerin, Eneja prepričava Didoni trojanski rat
međutim, nakon nekog vremena, Eneja je u snu vidio boga
Merkura, glasnika vrhovnog boga Jupitera; Jupiter zapovijeda Eneji da napusti Didonu i krene dalje, jer Kartaga nije njegova sudbina očajna Didona, kad je vidjela da Eneja odlazi, proklinje Eneju i njegove potomke, i najavljuje vječnu mržnju i neprijateljstvo između Kartažana i Enejinih potomaka (Rimljana), a onda počini samoubojstvo… Eneja je nakon mnogih nevolja stigao do obala Italije, tj. do ušća rijeke Tiber u Tirensko more tu je zatekao domorodce, nad kojima je vladao kralj Latin. Latin je, također potaknut jednim snom, odlučio svoju jedinu kćer Laviniju udati za Eneju – iako je već bila zaručena za vođu susjednog plemena – Turna da bi dobio Laviniju, Eneja je morao pobijediti Turna (drugi dio Vergilijevog epa, Eneide, opisuje bitke između Eneje i njegovih pristalica protiv Turna i njegovih Rutula, i jako podsjeća na Homerovu Ilijadu) Eneja pobjeđuje Turna, ženi Laviniju i osniva grad koji se po njoj zove Lavinij; nakon smrti kralja Latina, čitav narod je nazvao Latinima, a pokrajinu Lacij (Latium) Enejin sin, Jul Askanije, osnovao je kasnije vlastiti grad – Albu Longu Tit Livije (povjesničar, 1. st. pr. Kr.), u djelu Ab urbe condita - Od osnutka grada, opisuje okolnosti osnutka Rima osam generacija nakon Jula, u Albi Longi je vladao Proka, koji je imao dva sina, Numitora i Amulija; na samrti, vlast nad gradom je ostavio Numitoru, a Amuliju je predao veliku svotu novaca i zamolio ga da napusti grad i potraži novo naselje umjesto toga, Amulije je skupio plaćenike, vratio se u Albu Longu, protjerao Numitora, u bitci mu ubio sina, a kćer Reu Silviju smjestio u samostan drevne italske božice vatre – Veste (grč. Hestia); naime, svećenice božice Veste, vestalke (lat. virgo Vestalis – Vestina djevica), morale su kroz trideset godina službe biti djevice (ako bi bile uhvaćene u preljubu, bile bi žive zazidane u malu prostoriju s malo vode, kruha i svijećom, do smrti; nitko, naime, nije smio proliti vestalkinu krv). U protivnom, držalo se, ako bi vestalka prekršila zavjet čistoće, čitav bi grad, država, narod mogli propasti, kažnjeni gnjevom moćne božice. Muškarca, koji bi zaveo vestalku, bičavao bi do smrti vrhovni svećenik. Amulije mislio da je tako riješio pitanje Numitorovih potomaka, koji bi ga mogli svrgnuti s vlasti međutim, u Reu Silviju se zaljubio sam bog rata, Mars, i ona mu je rodila blizance; Amulije je Reu dao zatvoriti u kulu, a jednom robu je zapovjedio da se riješi djece rob nije imao srca ubiti djecu, nego ih je stavio u košaru i pustio niz rijeku Tiber; rijeka, srećom, nije odnijela dječake do mora, nego se košara zaustavila na plitkoj obali, na mjestu gdje su vukovi obično dolazili piti; plač dječaka je čula jedna vučica, koja ih je podojila; doletjela je i ptica žuna i nahranila ih crvićima taj neobičan prizor vidio je pastir Faustul koji je slučajno prolazio; kako su vuk i žuna životinje boga Marsa, došao je do zaključka da im je baš on otac Faustul je, slučajno, bio u službi pastira kod Numitora, djeda blizanaca, kojeg je brat protjerao s prijestolja i koji je živio kao obični posjednik pastir ih je uzeo i odnio svojoj ženi Aki Larenciji, koja ih je prihvatila i odgojila kao vlastitu djecu Faustul donosi Romula i Rema Aki Larenciji
nakon mnogo godina i mnogo peripetija, mladići su
svrgnuli s vlasti Amulija i vratili na prijestolje Albe Longe svog djeda; zatim su odlučili osnovati novi grad, u bilizini mjesta na kojem su bili nađeni; no nisu mogli odlučiti koji će od njih dvojice imati tu čast; zato su, po običaju, pitali proročište što im je činiti; rečeno im je da sjednu na dva brežuljka i promatraju nebo – vrhovni bog Jupiter će im poslati znak – ptice (već su stari Etruščani proricali budućnost iz leta ptica) Romul je sjeo na brežuljak Palatin, a Rem na Aventin; Rem je prvi ugledao na nebu jato od šest jastrebova, ali malo poslije ih je Romul vidio dvanaest – i svećenici su prednost dali Romulu Romul je po drevnom etruščanskom običaju oko Palatina plugom zaorao brazdu i tako odredio površinu grada; brazda je označavala buduće gradske zidine (tamo gdje je izvukao plug iz zemlje, trebala su biti gradska vrata) Rem, ljubomoran i ogorčen, preskočio je brazdu i narugao se i gradu i bratu; Romul je na to trgnuo mač i ubio Rema, govoreći da će tako završiti svatko – pa bio i brat – tko nepozvan uđe u zidine grada (Romul je kasnije, kad je smirio bijes, pokopao brata na Aventinu) i tako je, po legendi, 21. travnja 756. g. pr. Krista, bratoubojstvom osnovan Rim, grad koji će se uskoro proširiti na sedam brežuljaka, i zavladati cijelim Mediteranom Rimljani s ponosom ističu da su potomci Afroditinog sina Eneje i Marsovog sina Romula – Afrodita (tj. Venera) i Mars su njihovi roditelji i zaštitnici
Venera i Mars, Louvre, Pariz
svi potomci Enejinog sina Jula Askanija po njemu se zovu
Julijevci; a među njima su i Gaj Julije Cezar, i njegov nasljednik, prvi rimski car Oktavijan August Gaj Julije Cezar (100 – 44. g. pr. Kr.)
Gaj Julije Cezar Oktavijan August, prvi rimski car (63. pr. Kr. – 14. g. po. Kr.)
ovo su naravno, mitovi i legende; međutim, pravu istinu o
tako dalekim događajima je teško otkriti; arheološki nalazi, međutim, potvrđuju postojanje naselja na brežuljku Palatinu iz 8. st. pr. Kr. pa i starijeg… Rim – grad na sedam brežuljaka; najstarije naselje na Palatinu naziva se Roma quadrata…