Professional Documents
Culture Documents
DUBROVAČKI LATINISTI
od ranog 15. st. do 19. st. na području Hrvatske djeluju autori koji kontinuirano održavaju
latinistički izričaj
hrvatski latinizam nadahnut antikom živio je kroz stoljeća kao dio Europe
hrvatski su latinisti bili podrijetlom iz Splita, Trogira, Šibenika, Osijeka, Zagreba, a
posebno ih je mnogo bilo iz Dubrovnika
ono što je svima bilo zajedničko jest hrvatska samosvijest
hrvatski latinizam poznaje sve književne vrste i rodove, osim drame
među dubrovačkim su latinistima najistaknutiji bili
Ilija Crijević (Aelius Lampridius Cervinus)
Jakov Bunić (Iacobus Bonus)
Ludovik Crijević Tuberon (Ludovicus Cerva Tubero)
Benedikt Stay (Benedictus Stay)
Rajmund Kunić (Raymundus Cunichius)
Ruđer Bošković (Rogerius Iosephus Boscovich)
Brno Đamanjić (Bernardus Zamagna)
Đuro Ferić (Georgius Ferrich)
RUĐER BOŠKOVIĆ
fizičar, matematičar, astronom, geodet, inženjer, pjesnik, filozof i diplomat
ubraja se u najistaknutije svjetske znanstvenike svojeg vremena
rođen je 18. svibnja 1711. Godine
otac mu nije bio osobito bogat, ali prihodi su mu ipak bili dovoljni da uzdržava
mnogobrojnu obitelj
osnovno obrazovanje Ruđer je stekao u Dubrovniku, a s 15 godina odlazi u Rim, gdje se
školuje u isusovačkom zavodu Collegium Romanum
1732. završio je filozofiju, a nedugo potom i teologiju
nakon završenog studija teologije zaređen je u svećenika i stupio u isusovački red
postaje učitelj najprije na kolegiju u Rimu, a zatim u Fermu, gdje se bavi astronomijom i
pjesništvom
zagovarao je teorije Newtona i Kopernika, uživao je u predstavama Voltaira i Molliera,
bio je član znanstvenog društva Scientiarum et artium institutum atque academia u
Bologni i dopisni član Kraljevske akademije u Parizu, član Royal Academy u Londonu i
Ruske akademije znanosti u Petrogradu
nakon ukinuća isusovačkog reda na poziv prijatelja se seli u Pariz
odlučuje izdati svoja djela pa ponovno odlazi u Italiju (Milano)
umire od plućne bolesti 13. veljače 1787. g i pokopan je u Milanu u crkvi sv. Marije od
Podone
cijeli je život zagovarao Dubrovačku Republiku u pitanjima tadašnje politike
kad je umro, u Dubrovniku je proglašena nacionalna žalost
napisao je više od 75 knjiga, kapitalnih radova iz matematike, mehanike, astronomije,
optike, filozofije i književnosti
Najvažnija djela Ruđera Boškovića
Trigonometriae sphaericae constructio (1737.)
De aurora boreali (1738.)
De novo telescopii usu ad objecta coelestia determinanda (1739.)
De inaequalitate gravitatis in diversis terrae locis (1741.)
De viribus vivis (1745.)
De aestu maris (1747.)
De lumine (1748.)
Theoria philosophiae naturalis redacta ad unicam legem virium in natura existentium
(1758.)
De maculis solaribus (1736.)
De cometis (1746.)
Elementa matheseos universae (1754.)
De litteraria expeditione per pontificiam ditione ad dimentiendos meridiani gradus et
corrigendam mappam geographicam, iussu et auspiciis Benedicti XIV. (1755.)
Opera pertinentia ad opticam et astronomiam (1785.)
LIBERTAS (sloboda)
u Dubrovačkoj Republici, sloboda se smatrala jednom od najvećih vrijednosti
bila je simbol Dubrovačke Republike, koja je među prvima u svijetu zabranila ropstvo,
donijevši odluku o njegovoj zabrani 1418. g
na tvrđavi Lovrijenac u kamenu je zapisano: Non bene pro toto libertas venditur auro
Ivan Gundulić opjevao je himnu slobodi u pastoralnoj drami Dubravka
jedna od zastava Dubrovačke Republike imala je na sebi natpis Libertas
danas se ta zastava podiže na Orlandov stup prigodom otvorenja Dubrovačkih ljetnih
igara
MOGORJELO
arheološki lokalitet iz rimskog doba
dobro očuvana stara rimska villa rustica
smješten u neposrednoj blizini Čapljine
važnost Mogorjela bila je u tome što je bio blizu rimskoga grada Narone
u njemu su se podizala poljoprivredna gospodarstva radi opskrbljivanja kolonije
DAORSI
narod nastanjen u istočnom donjem porječju Neretve sve do mora
rano su potpali pod snažan utjecaj Grka, koji su vjerojatno već u 8. st. pr. Kr. Neretvom
prevozili robu u unutrašnjost zapadnoga Balkana
167. g. pr. Kr. priznali su vrhovnu rimsku vlast, a u ilirsko-rimskim ratovima stali su na
stranu Rimljana, što je izazvalo dugotrajno neprijateljstvo sa susjednim ilirskim narodima
ARDIJEJCI
ilirski narod koji je u 4. st. pr. Kr. živio na području uz desnu obalu Neretve
povlačeći se pred Keltima zaposjeli su obalni pojas od današnjega Makarskog primorja
do Pelješca
nakon poraza koji su pretrpjeli od Rimljana 135. g. pr. Kr., Ardijejci su se preselili u
unutrašnjost
RIMSKE PROVINCIJE
Rim je na vrhuncu svoje moći kontrolirao područje od Pirenejskog poluotoka do Bliskog
istoka, od Britanskog otočja do pustinja Afrike
to golemo područje bilo je podijeljeno na provincije
administrativne teritorijalne jedinice izvan Italije
broj, opseg i naziv provincija mijenjao se kroz vrijeme
Sicilia
Corsica et Sardinia
Hispania Tarraconensis
Hispania Baetica
Macedonia
Africa
Asia
Creta et Cyrene
Pontus et Bithynia
Syria
Cilicia Et Cyprus
Africa Nova
Aegyptus
Achaea
Lusitania
Dalmatia
Pannonia
Aquitania
Gallia Lugdunensis
Gallia Belgica
Galatia
Raetia
Iudaea/ Syria Palaestina
Moesia Inferior
Moesia Superior
Cappadocia
Noricum
Britannia
Thracia
Arabia Petraea
Dacia
Germania Superior
Germania Inferior
Gallia Narbonensis
Mauretania Caesariensis
Mauretania Tingitana
RIMSKE KOLONIJE
šireći svoj utjecaj osnovali su mnoge gradove (kolonije)
kolonije su u početku služile kao vojno uporište na novoosvojenom teritoriju, no s
vremenom su postajale punopravni gradovi
između kolonija su podizali vojne logore u kojima su boravile vojske
neke od tih kolonija su:
Aquincum (Budimpešta, Mađarska)
Singidunum (Beograd, Srbija)
Emona (Ljubljana, Slovenija)
Lutetia (Pariz, Francuska)
Turicum (Zürich, Švicarska)
Londinium (London, Engleska)
Vindobona (Beč, Austrija)
RIMSKE CESTE
sve krajeve, kojima su Rimljani upravljali, povezivali su cestama i mostovima koji i
danas stoje
Via Egnatia: Dyrrachium (Albanija) - Byzantium (Turska)
rimski akvedukti dovodili su svježu vodu u gradove s mjesta udaljenih i do 240 km
voda se spremala i u golemim podzemnim cisternama
Pont du Gard (Francuska)
Kavala (Grčka)
Zbaida (Libanon)
Los Milagros (Španjolska)
Aspendos (Turska)
Cisterna Basilica (Turska)
Dougga (Tunis)
RIMSKE TERME
goleme količine vode dopremljene akveduktima završavale su i u termama koje su bile
važan dio rimske svakodnevice
Trier (Njemačka)
Beit She'an (Israel)
Volubilis (Maroko)
Bejrut (Libanon)
Bath (Engleska)
RIMSKA KAZALIŠTA
voljeli su zabave te su gradili kazališta i amfiteatre u svakom kraju koji bi došao pod
njihovu upravu
Stara Zagora (Bugarska)
Arles (Francuska)
Nimes (Francuska)
Leptis Magna (Libija)
Avenches (Švicarska)
El Djem (Tunis)
Tipaza (Alžir)
Butrint (Albanija)
Aleksandrija (Egipat)