GRCI

Grci su sebe zvali Helenima. Prvi put ovo ime se spominje u tekstovima pjesnika
Hezioda. Ime Grci su im dali Rimljani prema oblasti u Epiru Graikoi. TESALIJA,
najvea grka ravnica, tradicionalno se dovodi u vezu s najstarijom grkom prolou.
Najvii vrh Olimp. Na ovom podruju ive Eoljani. EPIR, egejski Grci dre Epirane
kao barbare. Tu se nalazi Dodona, prastaro grko kulturno sredite. Ime Epeiros dali su
im pomorci, to znai kopno. Ovo je sve sjeverna Grka.
Sredinji dio Grke juno je od gore navedenih pokrajina do korintskog zaljeva
koji da odvaja od Peleponeza. Najistoniji dio srednje grke pripao je Jonjanima, a
Beocija Eoljanima. Sve ostale krajeve zaposjeli su Dorani. ATIKA, najistoniji dio
srednje Grke, gora Laurion vana zbog izvora srebra. Vani breuljci: Aeropag,
Likabet, Pniks i najvaniji Akropola. 3 su oblasti: Diakria-zagorje, Pedion-dolina i
Paralia- primorje. BEOCIJA, zapadno od Atike. Najvii vrh je Helion, dali su pjesnici
muzama. Prastaro politiko sredite je Orhomen, a u klasino doba Teba. FOKIDA,
zapadno od Beocije. Tu se nalaze Delfi, politiko i kulturno sredite svih Grka. Ostale
pokrajine: Dorida (malo znaajnija tek u klasinom razdoblju), Etolija (zapaena tek u
posljednjim poglavljima grke povijesti). Akarnanija (imala veliko poljoprivredno
znaenje). PELEPONEZ, ime dobilo po mitskom osnivau mikenskih Pelopida. Dijeli
se na Arkadiju, Lakoniju, Mesijanu, Elidu (glavni grad Elis), Ahaji (ostaci starih
ahajskih plemena, dodekapolis-savez 12 ahajskih gradova), Argolida (nazvana po gradu
Argu, agrarno podruje). OTOCI: Kreta, Eubeja (poznati gradovi Halkida i Eretrea),
otone skupine Cikladi i Sporadi, Rod, Sam, Lesbos (grad Mitilen), Lemnos, Imbros,
Egina, Kitera, Korkira.
IZVORI I DANJANJA HISTORIJOGRAFIJA
Literarni su izvori: cjeloukupna antika grka knjievnost, latinski i grko-bizantski
tekstovi, orijentalna literatura. Arheoloki izvori: numizmatika, keramika, epigrafski
spomenici, likovna umjetnost, arhitektura.
LOGOGRAFI, svoje najstarije povijesniare, a i neke iz klasinog razdoblja, Grci
nazivaju logografi. To su povjesniari stariji od Heroda. Pisali su prve prozne tekstove,
genealogije (rodoslovlja), o osnutku nekih gradova, biljeili usmenu predaju. Prema
predaji najstariji logograf je Kadmo iz Mileta, nijedno djelo nije sauvano,
najznaajniji je Hekatej Mileanin. HEKATEJ MILEANIN, ivio krajem 6. i
poetkom 5. st. Politiki djelovao u Miletu za vrijeme jonskog ustanka. Napisao je

Genealogije (rodoslovlje bogova i heroja) i putopis Ges periodos. Sauvani samo

fragmenti. Ostali logografi: Akusilaj iz Arga (Genealogije), Haron iz Lampska (Povijest
Perzije i Ljetopis Lampsaana), Ksant Lianin (Povijest Lidije), Ferekid iz Lera
(Povijest) i Helanik iz Mitilene. Helenik je bio najplodniji pisac. Napisao je Atidu
(najstarija povijest Atike). Grki historiografi bliski logografima su: Dionizije
Mileanin (Povijest Perzije), Antioh Sirakuanin, Skilask iz Karijande. HERODOT
HALIKARANIN, otac povijesti, mnogo je putovao. Napisao je opseno djelo
Histories apodeksis (prikazivanje povijesti), kasnije nazvanu Historiai (Povijest).
Helenistiki su filozofi djelo podijelili na 9 knjiga, svaka knjiga dobila ime jedne muze.
Djelo ima mnogo podataka, ali i mnogo netonosti. TUKIDID, (460-395), atenski,
aristokrat, uenik Anaksagore. Strateg u Peleponekom ratu. 424 progran iz Atene zbog
poraza kod Amfipolisa. Djelo mu se zove Povijest peleponeskog rata, djelo napisano u
8 knjiga. Dogaaji od poetka rata do 411. On je osniva povijesne kritike.
KSENOFONT, atiki aristokrat, Sokratov uenik (430-355). Sauvano 15-ak knjiga:
Hellenika, Lakedemonski ustav (spartansko politiko ureenje), Kirupedija, Kirova
anabaza, Uspomene na Sokrata, Sokratova apologija, O dohocima, O gospodarstvu...
Najvanije mu je dijelo Grka povijest (Hellenika), nastavio tukididov peleponeski rat
od 411. do kraja rata. Tu je zapisano i od kraja peleponeskog rata do 362. bitka kod
Mantineje. OSTALI: Antioh Sirakuanin (Povijest Sicilije i povijest grke kolonizacije
Italije), Ktezija (povijest Perzije, Indije, periplus), Filist iz Sirakuze (povijest Sicilije,
dopunio Antioha, pisao o tiraninu Dioniziju Sirakuaninu), Teopomp iz Hija (povijest
Grka, Filipika) i Efor (grka povijest Helenika Oksinarhu). Vanu povijesnu vanost
ima i Aristotelov Atenski ustav. Povjesniari koji su se bavili povijeu Atike zvani su
atidografima. Najpoznatiji su: Helanik, Klidem, Melantij, Fanodem, Androtion,
Demon, Filohor (njegovo djelo Atida najcjenjenija). U helenistikom dobu
historiografija dosta napreduje. Istaknuti helenistiki povijesniari su: Hijeronim iz
Kardije (Povijest dijadoha), Duris sa Sama (Povijest), Berosos (Babyloniaka, povijest
Babilona), Maneton (Aigyptiaka). Istaknutiji je bio Timej iz Tauromenija (345-250),
napisao je povijest Sicilije. Polibije (201-120), od 168 do 150 bio je rimski talac.
Kratao se u krugu najuglednijih Rimljana. Napisao je knjigu Historija, djelo od 40
knjiga, koristio se rimskim arhivima, pisao o punskim ratovima. Sauvano samo prvi
pet knjiga. Kad je Grka bila pod rimskom vlau djelovali su: Diodor Sikulski (djelo
Historijska biblioteka, 40 knjiga, govori od mitskih vremena do 60. g. pr. K., dogaaji
datirani po Olimpijadama, rimskim konzulima i grkim arhostima), Dionizije

Halikaranin (pisac povijesti Rima), Josip Flavije (autor raznih spisa, prilike Grka
spominje samo usput), Arijan (Aleksandrova anabaza), Apijan (Rimska povijest, jedno
poglavlje posvetio Grcima), Plutarh iz Heroneje (46-120) (pisoa bibliografije slavnih
ljudi 23 Rimljana i 23 Grka, paralelno ih obrauje, svi njegovi spisi, osim biografija,
zajedno se zovu Scripta moralia). OSTALI LITERARNI IZVORI: historijografima su
bliski perijegati, oni su opisivali krajeve dajui uz put podatke o stanovnitvu. Po
imenima su poznati: Polemon, Kaliksen, Aleksandar Polihistor.. Djela nisu sauvana.
Sauvana je perijegeza nepoznata autora zvana pseudo-Skimnova perijegeza. Poznati
perijageti su: Pauzanije (putopisac, Perijageza Helade napisana u 10 knjiga, opisao je
krajeve bogate slikarstvom, kiparstvom i arhitekturom). Geografija: osnovao ju je
Eratosten u 3. st. pr. K. Ostali geografi Strabon (64. pr. K. 19. po. K., djelo Geografija
u 17 knjiga.), Ptolomej iz Aleksandrije (2. st. pr. K., djelo Uputa u zemljopis). Rimski
pisci: Kornelije Nepton (Bibliografija slavnih ljudi, obradio mnoge Grke), Kvint
Kurcije Ruf (Povijest Aleksandra Velikog), Trog Pompej (Filipske historije), Ciceron (u
svojim retorikim i filozofskim spisima), Plinije Stariji (Naturalis historije). Bizantski
pisci: Stefan Bizantinac (Etnika), Ioannes Malalas (pisac jedne kronologije), patrijarh
Focije (Myriobiblion), Eustatije (komentator Homera, Pindara i dr.), Tzetzes
(komentator Homera, Hezioda i Likofrona). Euzebije (265-340 po. K.), cezarejski
biskup, djelo Kronike. Nalaze se kronoloke tablice o dogaajima pojedinih naroda.
KRONOLOGIJA, stari logografi i povjesniari nisu imali eru, povjesni oslonac po
kojem bi datirali vrijeme. Spartanci su brojili po kraljevima i eforima, u Argu po
redoslijedu sveenica Herinog hrama, u Ateni po jednim od arhonata. Partska kronika
rauna se od 264. pr. K. Veina Grka rauna vrijeme po olimpijadama, 776. pr. K.
Dionizije Mali je zasluan zato dananji svijet rauna vrijeme od roenja Krista.
Vodila je se i evidencija o arheolokim spomenicima. Time su se bavili Polomen,
Perijaget, Demokrit, Filohor i dr. Pauzanije je u svom djelu Periegeza Helade popisao
sva arheoloka nalazita po djelima ovih gore. EPIGRAFI: najizvorniji su pisani
antiki dokumenti. Sulbeni dokumenti su veinom bili epigrafski. Najstariji grki
natpisi na alfabetu potjeu iz 8. st.
EGIEDA U DRUGOM TISULJEU PR. K.
KRETA U DOBA MINOJSKIH PALAA: Peti otok po veliini u Sredozemlju.
Engleski arheolog Arthur Evans poeo 1900. iskapati spomenike grada Knososa,
poloaj mu ustanovio 1878. Grk Minos Kolokairinos. Evans je otkrio neolitski kulturni
sloj, a nad njim spomenike kulture koja je cvjetala u 3. i 2. st. pr K. i nazvao je

minojskom. Utvrdio je 3 glavna razdoblja i podjelio ih na: starominojsko,

srednjominojsko i kasnominojsko, siknorizirajui ih sa Starim, Srednjim i Novim
dobom u Egiptu. DOBA PRVIH PALAA: tijekom 3. tisuljea do kraja
starominojske epohe na Kreti je izvren prijelaz iz rodovskog u klasno, robovlasniko
drutvo. Oko 2000. pr. K. postojala je u Knososu velika palaa. Razdoblje prvih palaa
datira izmeu 2000. i 1750. pr. K. Najtipiniji su obrtniki proizvodi tog doba tzv.
Kamares vaze. Pronaeni su i babilonski cilindri iz doba Hamurabija. Pismo je bilo
piktografsko-hijeroglifsko pismo koje jo nije proueno. DOBA DRUGIH PALAA:
sredinom 18. st. sruene su palae u Knososu, Festu i Maliju, nakon nekoliko desteljea
ponovno su sagraene u Knososu, Festu, Hagia Teladi i Tilisu. Doba drugih palaa
trajala je do 1400. g. pr. K. U Hagija Teladi pronaeno je skladite bakrenih ipki
namjenjenih za trgovinu. U palaama su specifine freske koje ukraavaju sveane
dvorane. U prvoj polovici 16. st. stradala je palaa u Knososu, ubrzo je popravljena i u
tom razdoblju proivljava najvei procvat 1580. 1450. Sredinom 15. st. rue se palae
u Festu, Hagia Teladi i Tilisu. Od tada Knosos vlada Kreton i Egejskim morem,
talesokratija. Palaa u Knososu (druga po redu) stalno se dograivala i proirivala, tu su
se nalazile dvorana s tronom, kapela dvosjekle sjekire. Freske u palaama najvrijedniji
su spomenici kulture. Motivi: biljke, ivotinje i ljudi. Muko tijelo tamno, ensko
svijetlo, vitak stas, lice u profilu. Keramika: prati razvitak kulture, Kamares keramika
pripada srednjominojskoj epohi, vrlo tanak zid, raznolikost ornamenata, osobitost boja.
Karakteriziraju je stilizirani ornamenti. Gliptika: vjetina urezivanja ornamenata u
dragom kamenju. Toreutika, vjetina ukucavanja ornamenata u zlatnom, srebrenom i
bronanom stilu. Nositelji kretske kulture: antropoloki je utvreno da su stanovnici
Krete u staro i srednjeminojsko razdoblje bili veinom dolihokefati (duguljaste lubanje),
koji ne prpadaju ni jednoj poznatoj veoj rasi, a u kasnominojskom razdoblju
brahikefali (kratke lubanje). Mesokelefali (srednje lubanje) su zastupljeni u svim
minojskim epohama. Kreani su bili niska rasta, tamne puti, kovraste kose. Spomenici
maloazijskog, egipatskog i cikladskog tipa pronaeni su na Kreti. Starominojsko
drutvo je u poetku bilo rodovsko i pokopavani su u kolektivnim grobnicama u kojim
je bilo i po vie stotina mrtvaca. Dvosjekla sjekira labrys, postat e karakteristian
kultni simbol minojske kulture. Dominira kult jedne boice koja je prikazana sa
zvijerima. Glavni bog teriomorfnog podrijetla je bik. Legenda o Minosu i Minotauru.
Bik je utjecaj Egipta. Mrtvaci su pokapani u grobnice u zgrenom poloaju u zemljanim
posudama (pithos). S pokojnicima su pokapani i posude s hranom i piem. Kod

bogataa su pronaene i dragocijenosti. MINOS: prvi na Sredozemlju obavljaju vee

trgovake poslove. Upotrebljavali su babilonski i egipatski sustav mjerenja. Najvie su
proizvodili vaze, pronaene u Egiptu, Siriji, na Cipru, Italiji, Troji. Tukidid spominje
kralja Minosa (legenda) koji je vladao talesokratski (vlast na moru). Kralj je u Knososu
imao vjesko znaenje. Dominiraju 2 vjeska simbola: dvosjekla sjekira i rogovi bika.
Sredinom 15. st. Knosos proivljava zlatno doba. Susjedni je Peleponez od poetka 2.
st. bio naseljen Ahejcima, Ahejci se doseljavaju i na Kretu, u 15. st. pr. K. Knosos je bio
ahejski. Dokaz je o tome natpisi na arhajskom grkom jeziku pisan linearom B. Oko
1400. vjerovatno Ahejci su osvojili Knosos. Novosti u tom razdoblju su kue u obliku
megarona. Jedan je dio palae u Knososu u 14. st. obnovljen, i u njoj su freske ratniih
scena. Neahajci koji su preivjeli ahajsku invaziju nazivaju se Etnokreanima. Od 12.
st. glavni su nositelji Helenstvana na Kreti Dorani. Legende o Minosu, Radamantu,
Arijandi, Dedaku, Tezeju, Deukolionu. Sve minojsko postalo je grka kulturna batina.
HELADA: Schliemann je 1874 poeo iskopavanja u Mikeni i nastavio u Tirinisu,
kopao je i u Orhomenu sve s namjerom kako bi pronaao gradove koji se spominju u
Homerovim pjesmama. Grki arheolog Tsuntas je kopao u Mikeni od 1866. do 1902.
zajedno sa Schliemannom. Evans je istraivao kulture bronanog doba i Egeidi. Stvoren
je naziv kretsko-mikenska kultura. Utveeno je da je cijela Egeida osim Kreteod 2.
tisuljea bila poprite borbe u vezi s masovnim doseljenjem indoeuropskih plemena.
Kreta je bila izuzeta tih borbi pa je se uspjela razviti. Mikenska kultura: najbolje su se
razvijali oni Grci na krajnjem jugu. Tu je od 17. st. do 12. st. cvala kultura koja je se
nazivala mikenskom. Odnedavno su arheolozi u mogunosti itat liner B pismo. Mikena
je bila bogata zlatom, a Tirint znamenit po zidinama. Grki putopisac Pauzanije je vidio
ostatke tih gradova i opisao ih, to potvruju i neki drugi antiki pisci. Hipogej je
podzemna grobnica. 1874. Schliemann je vrio arheoloka iskopavanja u Mikeni i
otkrio kiklopske minojske zidine. Izvrio je iskopavanje u Tirintu i otkrio 2 akropole.
Mikenske zidine koje je iskopao Schliemann Pauzanije je nazivao kiklopskim. Izgraen
je od obraenog kamena bez vezivnog materijala (suhozid), sastavni dio tih zidina su i
Lavlja vrata. Prikazuju 2 lavice kako se propinju uz stub. Schliemann je s Grkom
Stramatakisom otkrio 6 jamskih grobova. U njima su naeni leevi pokojnika raznih
generacija. Pronaeno je i mnotvo dragocjenosti od plemenitih metala, a najbogatija je
bila trea grobnica. Pronaene su i zlatne maske s prvim prikazima portreta u Europi.
Pronaeni su razvni reljefi s prikazima borbe i lova, vjerovatno ahajski. U
srednjomikenskom razdoblju specifini su tholos grobovi i grobne komore. 2 su vana

tholosa: Agamemnonov grob ili Atrejeva riznica iz 14. st. i tholos u Vafiju, tu je
pronaen velik grobni inventar. U kasnominojskom razdoblju (14. 12.) Mikena je bila
na vrhuncu moi. U to su doba izgraene kiklopske zidine i Atrejeva riznica. Izgraena
je i velika palaa, drukija od one u Knososu. Imala puno freski. Vanija nalazita iz
minojskog razdoblja su Mikena i Tirinta, te Pil u Mesiniji, Pil u Elidi, Arg, Vafio i
Amikle u Lakoniji. Uz Mikenu je dobro napredovao i mesenski Pil, koji svoj napredak
duguje moru. Linear B je deifriran 1953 kada su engleski arhitekt Michael Ventris i
filolog John Chadwick opazili da se znakovi lineara B podudaraju s nekim natpisima
pronaena na Cipru iz 5. i 4. st. (ciparski silabarij). Ploice iz Pila na linearu B govore o
privredi i administrativno-financijskim prihodima i rashodima palae, ustanove
robovlasnike monarhije, religiji...
4 PROTOHISTORIJSKA STOLJEA
DORSKA SEOBA I RAZMJETAJ GRKA: doseljenje indoeuropskih naroda od
kojih se formirao grki narod zavrava krajem 2. tisuljea pr. K. Tada dolaze HeraklidiDorani. Heraklo je harao oko Pila, a njegovi potomci su naselili Peleponez 80 180
godina nakon pada Troje. Mikena, Pil, Arg, Teba, Korint i drugi gradovi bili su srueni i
ponovno sagraeni poprimivi novi oblik. Dorani su bili kulturno zaostaliji. Dorska je
seoba manje ili vie koincidirala s velikim seobama indoeuropljana u Malu Aziju i na
Prednji istok. Indoeuropljani su se asimilirali nad domaim starogrkim stanovnitvom,
dokazuju razne tuice u grkom jeziku. Grci su donijeli osnovne osobine to su imali
razni indoeuropljani: jezik, religiju i folklor. Klasini grki pisci nazivaju svoj narod
Helenima, a djele ih na Jonjane, Eoljane i Dorane. Ovi narodi od pamtivjeka
predstavljaju Helene. Spominju se u Ahejci. Jonjani: stanovali su u Atici, Eubeji,
Cikladskim otocima, istonim egejskim otocima i na zapadnoj obali M. Azije. Prema
predaji Atika je najstarija jonjska zemlja. Nadiranjem Dorana Jonjani su se u skupinama
selili u M. Aziju. Po dijalektu, arhitekturi i umjetnosti razlikuju se azijski i atiki
Jonjani. Maloazijski Jonjani su bili napredniji od ostalih Grka zbog utjecaja Orijenta.
Izgradili su gradove: Milet, Efez, Fokeju, Klazomenu, Teos, Eritru, Lebedos, Kolofon,
Mijunt, Prijemu, te 2 otona Sam i Hij. Ovi gradovi su tvorili jonski dodekapolis,
federacija jonskih gradova. Dorani: oni su bili najvee i najjae grko pleme. Zauzeli su
gotovo cijeli Peleponez, Korint, svu srednju Grku, oism Beocije i Atike, Epir, otoke
Jonskog mora, Kretu i jugozapadni dio M. Azije. Gradovi Knid, Kos, Kamir, Jalis i Lind
ujedinili su se u dorski dodekapolis. Spartanci su najpoznatiji predstavnici Dorana.
Dorani su bili manje napredni od Jonjana, a Korint je bio najnapredniji dorski grad.

Eoljani su naseljavali Tesaliju, Beociju, sjeverne egejske otoke i sjeverozapadni dio M.

Azije. Tesalija se nalazi pod Olimpom, sjeditem bogova. Tu su nastali mitovi o Ahileju,
Argonautima. Od dorske seobe do prve olimpijade prolo je 400. godina. Po keramici
periodizacija se vri na: submikenska epoha (prva desetljea nakon pada Mikena),
epoha protogeometrijskog stila (11 st.), epoha geometrijskog stila (10. i 9. st.) i epoha
zrelog geometrijskog stila (8. st.).
NAJSTARIJI PISANI SPOMENICI. HOMEROVE PJESME: Herodot govori da su
Grci primili pismo od Feniana. Kretsko-mikensko pismo omoguavalo je samo
ogranienu mogunost za pismeno izraavanje. Feniko pismo nije imalo vokale, Grci
su sami izmislili neka slova. 24 slova od alfe do omege. U poetku su pisali s desna na
lijevo, a kasnije s lijeva na desno. Pisalo se i brustrophedon naizmjenino s lijeva na
desno. Nasjtariji natpisi na alfabetu pronaeni su na vazama iz 8. st. u Atici. 4 vrste
alfabeta: alfabet Tera, jonski alfabet, atiko-cikladski i halikadski alfabet. Homer: 2
najslavnija antika epa su Ilijada i Odiseja. Ilijada se sastoji od 24 pjevanja i ima 15
693 stiha. Odisjea se isto sastoji od 24 pjevanja i ima 12 110 stihova. Grci i Rimljani
dre da je Ilijadu i Odiseju napisao slijepi pisac Homer. Neki su tvrdili da je Odiseju
napisao netko drugi. Pretpostavlja se da dolazi iz Kyme, Herodot govori da je Homer
ivio 400. godina prije njega. Homerovo pitanje: u 18. st. Njemac Wolf spisom
Prolegomena ad Homerum pokrenuo Homerovo pitanje. On je tvrdio da ni Ilijadu i
Odiseju nije napisao Homer, nego su ti epovi nastali spajanjem raznih narodnih pria. U
ranim stoljeima 1. tisuljea aedi su pjevali, a od 7. st. rapsodi su recitirali pred
sluateljima razne epove. Trojanski rat: Paris otima Menelaju enu Helenu, Ahajci iz
svih djelova Grke pod vodstvom svojih bazileja napadaju Troju. U Ilijadi je opisano
samo nekoliko zadnjih epizoda opsade. Opsada je inae trajala 10. godina. Rimski pisac
Vergilije je po ciklikim epovima otpjevao pad Troje u drugom pjevanju Eneide.
Trojasnki rat se zbio u 12. st. pr. K. U zaleu Troje je rijeka Skamandra, kojom su vodili
trgovaki putovi na Istok. Trojanski rat i seoba Dorana se dogaaju u isto vrijeme, isto
kao i najezda Pomorskih naroda. Homerove realije: razdoblje izmeu 1200. i 800.
naziva se homerskom epohom. Grci su u poetku bili ratar i stoari, najbolji ratnici su
prigrabili vee estice zemlje. Na Ahilovi titiu bio je prikazan idealni zemljoposjed.
Seljaci bezemljai su bili najamnici zvani teti. Demijuzuri je naziv za obrtnike kod
Homera, a bilo ih je mnogo. Kod Homera se spominje i trgovina u obliku razmjene
dobara. Kod Homera postoje 3 drutvene jedinice: Rod (gens), bratstvo (fratrija) i pleme
(fila). Rod je drutvena formacija u kojem su svi lanovi bili vezani krvnim srodstvom.

Potomci su zajednikog pradjeda kojeg smatraju herojem, obrauju zajedniku zemlju,

kopaju se u zajednike grobnice, zajedniki kult osnivaa. Meusobno bi se branili u
ratu, ovjek izvan rodovske zajednice bio je nezatien i prezren, to su teti. Nekoliko
rodova inilo je bratstvo (fratriju), a nekoliko bratstava je inilo pleme (filu). U
razvojenom homerskom drutvu 3 su glavna drutvena sloja: bazilej, vijee i narodna
skuptina. Bazileji su zapovjednici eta koje su doveli iz svog kraja. Oni su dobivali
najvie ratnog plijena. Glavar vie bazileja naziva se anaks. Homersko vijee bilo je
nazivanom bulom, a inili su ih najbolji, aristoi. lanovi vijee nekad se nazivaju
bazilejima, nekad geronotima. Narodna skuptina, agora, ima vanu ulogu u ratu. Tu se
odluuje o ratu i miru, o podijeli plijena. Tu se skupljaju svi vojnici. Homersko drutvo
poznaje i robovlasnitvo. Robovi su veinom bili ratni zarobljenici. Bazilej i njegovi
ene i djeca obavljaju svakojake poslove. Spominju se i sluge, ne zna se jesu li to bili
robovi.
GRKI GRADOVI DRAVE OD 8. DO 6. ST. PR. K.
STARIJI GRADOVI: stari Grci nikad nisu imali zajedniku dravu, nego su bili
podijeljeni u polise, gradove drave. U Homerovo doba polis je utvreno kulturno i
administrativno sredite. Mnogi su se polisi osnovali sinoikizmom, sporazumni
udruenjem nekoliko naselja u politiku cijelinu. Najvei polis je bio Sparta imao je oko
8 400 km2. Za njim slijede Sirakuza, Atena, Teba i Korint. Grki gradovi na moru su se
kulturno i bre razvijali od ostalih grkih gradova. Najrazvijeni su bili gradovi na
podruju M. Azije. Prvi se izdigao Milet, grad s velikom lukom i velikim agrarnim
podrujem. Trgovali su veinom more i to tkanine u razne metale, keramiku... Osnovali
su mnoge kolonije i to na Pontu i Propontidi. Kulturno se izdigao, prvi poznati filozofi i
povjesniari. Cvala je i likovna umjetnost. Uz njega je cvao i Efez koji je bio u doticaju
s Lianima. Izdigli su se jo i Eokeja (metropla mnogih nastambi), grad-otok Samos
(konkurent Miletu). Svaki grad jonskog dodekapolisa ima slavnu prolost. Grki
gradovi u maloazijskoj Eolidi zaostali su za onim Jonskim. Istakli su se Mitilena na
Lezbosu. 3 grada na Rodu (Lind, Jalis i Kamir), te Kos i Knid osnovali su dorski
dodekapolis i bili su najnapredniji Dorani. Korint, grad nekad ovisan o Argu, bio je od
8. st. vano ekonomsko sredite. Imao je luke na obe strane prevlake (Isthmos). Najvee
su im kolonije bili na Korkiri (Krf) i Sirakuza na Siciliji. Bili su najbolji brodograditelji
i njohova je trijera prototip grkoj ratnog broda. Radili su kvalitetne metalne proizvode,
bili vjeti tekstilci, klesari i rezbari. Herodot tvrdi da su oni vie potivali obrt nego
ostali Grci. I njihovim radionicama radilo je puno robova. Sikion se razvijao usporedno

kad i Korint, teko je razlikovati njihove proizvode od korintskih. Megara, osnovali su

kolonije u Selinunt na Siciliji i Bizant na ulazu u Pont. Egina grad na istoimenom
otoku. U poetku ovisan o Argu. Prvi trgovali u dalekoj Iberiji. Ostali Grci su rabili
njihove sustave mjera i novac. Halkida i Eritreja, na Eubeji, rano se ekonomski razvili,
vodili preteito agrarnu politiku. Imali rudnike bakra. KOLONIZACIJA, Grci su se u
iz matine zemlje selili i osnivali naseobine. Najvie ih je nastalo u razdoblju izmeu 8.
i 6. st. Razlozi osnivanja nastambi su bili, bijeg pred neprijateljima, politike borbe,
elja za osvajanjem, savjet Delfskog proroita, bjeda, itd. Veinom je razlog bio
prenapuenost gradova i nedostatka klerosa (estica zemlje). Postojei klerosi nisu se
smjeli dijeliti, dobivao ga je najstariji sin. Za osnivanje kolonije najprije treba pitati
Delfsko proroite, voa puta se zove oikist, kada se zauzme zemlja vre se mjerenja i
podijela zemlje. Ovo sve je dokumentirano na grkom natpisu pronaenom u
Lumbardiji na Koruli. U veini sluajeva kolonije su bile odane matinim gradovima.
Sjeverne naseobine: sjeverno od Tesalije Eubejci su osnovali Pindu i Metonu, na
poluotoku Halkidika osnovali 32 nastambe, najpoznatija Torone. Tu su Eubejci iz
Eritreje osnovali Palenu, Korinani Potideju, Andrani Akantos, Stragiros i Sane. Prema
Helsepontu bili su Abdera, Maroneja, Ainos. Na Trakom Hersosezu su bili miletski
Kardija i Limnal i lezboske Alopekonnesos, Sestos, Madytos. Na Proponitidi su
Perinthos, Selymbria i Byzantion, Abydos, Lampsakos, Paisos, Pairon, Kios i
Kalchedon, veinom bile miletske. Oko Ponta (Crno more) su Heraklea, Sesamos,
Kytoros, Sinope, Amisos, Kotyora, Kerasunt, Tsapezunt. Na kavkasoj obali: Phasis,
Dioskurias i Pityos. Na Pontu: Apollonia, Mesembria, Odessos, Kallatis, Tomoi, Istria,
Tyras, Olbia, Chersonesos, Theodosia, Pantikapeion, Phanagoreta, Hermonassa,
Gorgippia, Tanais. Veina naseobina na Pontu bila je miletska. Odatle su nabavljali ito,
stoku, rude, robove itd. Trgovali su s Traanima, Skitima i Kimeranima. Naseobine u
Egiptu i Libiji: Psametik I. dao je Jonjanima zemljite kod peluzijskog ua u Nil. Ta
se naseobina zove Stratopedia. Kralj Amazis ih je premjestio u Memfis da budu straa.
Glavna grka naseobina u Egiptu bila je Naukratis, gdje su oni imali glavnu rije. Libija
je grka rije za afriki kontinent, tu su imali koloniju Kirenu. Njega je osnovao Baton u
7. st. i bio je kralj. Nakon njaga dolazi Arkesilaj i imena ove dvojice izmjenili su se na
prijestolju kroz 9 vladara do 450. kad Kirena dobiva demokratsko ureenje. Oni su bili
trgovaki posrednici izmeu Mediterana i Afrike. Grke naseobine na zapadnom
Mediteranu: prema tradiciji Grci su rano uspostavili veze s Italijom i Sicilijom. Egejski
mornari jo od starijeg bronanog doba trguju sa Sicilijom i Italijom. Naene su

keramike mikenskog podrijetla. U 12. st. zamiru odnosi Grke i Italije. Ponovno se
uspostavljaju u 8. st. U etruanskim grobnicama naene su keramike orijentalnog
grkog stila. Etruani svoje pismo podeavaju prema grkom. Prije Grka tu su trgovali
Kartaani, oni u 5. st. postaju gospodari zapadnog Sredozemlja. Velika Grka: neki
grki pisci Magma Graecia zovu junu Italiju, jer su tamo imali mnogo kolonija. Dri se
da je najstarija naseobina Kuma, osnovali su je u 8. st. Eretrijci i Halkiani. Grci iz
Kume i Roani osnivaju naseobinu Parthenope, koja je kasnije sruena i u 5. st. osnovan
je na tom mjestu Neapolis. U blizini je osnovana i Dikaiarchia (Puteoli). U Tarentskom
zaljevu Grci su osnovali naseobine odakle su se irili po Apulju i Kalabriji. Dorani iz
Lakonije osnivaju Tarent. Tarenjani osnivaju Kallipolis i Hydrus. Dalje su osnovani
Metapont, Herakleia, Siris, Sybaris, Kroton, Skilletion, Kaulonia, Lokroi, Epizephyrol,
Rhegion i Posejdonije. Osnivai veine naselja su Peleponeani. Grci su se redoviti
borili s lokalnim plemenim i meusobno zbog zemlje. Grad s najveim zlatnim dobom
je Sibaris koji je drao u pokornosti 25 gradova. Naseobine na Siciliji: Grci su od 8. do
6. st. naseljavali Siciliju. Prvi naseljenici su Halikiani koji su osnovali Naksos.
Korinani su 734. osnovali Sirakuzu. Nakosani su osnovali Leontine i Katanu.
Megarani osnvaju Trotilon, Thapsos i Megaru Hibeju. Megara Habejci i Megarani
osnivaju Selilnunt. Roani i Kretani osnivaju Lindoi (Gela). Gelani osnivaju Akragas.
Doseljenici iz Kume osnivaju Zankle (Messana). I ovdje su Grci bili u sukobima sa
starosjediocima, meusobno i Kartaanima. Grci su osvojili istoni i juni dio otoka,
Kartaani zapadni, a starosjedioci su potisnuti na sjever. Glavni kartaki grad bio je
Panormos. Starosjedioci su bili Sikuli, Sikani i Elimi. U sirakukom kraju starosjedioci
su sluili Grcima kao heloti gospodarima Sparte. Italioliti su Grci u Italiji, a Sikelioti su
Grci na Siciliji. Oni su puno pridonjeli razvoju grke kulture i matine zemlje. Na moru
im je osim Kartage veliki neprijatelji bili i Etruani. U 8. st. Korinani su osnovali
koloniju na Krfu. Odatle su ljudi na ilirskoj obali osnovali Apoloniju i Epidamnos. U
najnovije doba otkrivene su grke keramike u zaleu Nina i Zadra. Grci iz Knida su
osnovali Korkyru Melainu (Korula). Na istoni Jadran najvie su utjecali talijanski
Grci, a najvie grkih predmeta je iz helenistikog doba. Naseobine u Iberiji i Liguriji:
stari Grci Pirinejski poluotok nazivaju Iberijom. Prvi su Fokejci doli u Iberiju do grada
Tartes. Najpoznatija njihova naseobina bila je Massalia, osnovali je Fokejci 600. Ostali:
Monoikos, Nikaia, Antipolis, Oblia, Arelate, Theline, Kallipolis, Hemeroskopian,
Mainake. Pokuali su zauzeti Korziku i Sardiniju, ali su ih izbacili Kartaani i
Etruani.

RAZVITAK DRUTVA U GRKOM POLISU

Monarhija i aristokracija: Homerovski polis imao je bazileja, vijee i narodnu
skuptinu. Bazilej je postupno dobivao lik pravog monarha. Do kraja 8. st. napredni su
polisi ukinuli monarhiju. Sparta je neprestano imala 2 kralja s ogranienom vlau.
Najmoniji rodovski prvaci (aristoi) su se oslobodili kralja i zavladali polisom. Oni su
isticali da su eupatridi (dobra roda), hipeji (konjanici), geomori (zemljoposjednici).
Samo su oni mogli biti sveenici, vojskovoe i sudci. Tu su bili i bezemljai, robovi i
pokoreni narodi. Oni su bili prisiljeni obraivati zemlju i zvali su ih penest (tesalski),
heloti (lakonski), mnoiti (kretski). U najgorem poloaju su bili sitni bezemljai. Heziod
u svome djelu (Djela i dani) opisuje teak ivot beotskog seljaka. Pitanje zemljoposjeda
bilo je glavno pitanje i Rimljana i Grka. Likurg je podjelio spartansku zemljau na 9000
jednakih klarosa i svaki ih je punopravni graanin dobio. Stanovnici Kirene su svake
godine dijelili zemlju meusobom. Aristokratski je poredak imao ekonomsku bazu u
agrarnoj proizvodnji. Bre je se aristokratsko drutvo razvijalo u primorskim gradovima
gdje je se razvijala trgovina i obrt. Razvijalo se oni obrt od sirovina kojih je bilo okolo
gradova (stoarstvo, metalurgija, zlatarstvo), samo je keramike bilo posvuda. U 7. st.
maloazijski Grci pod utjecajem Liana kuju novac, poinje se razvijati novana
poljopriveda. Dolazi do pojave plutarokracije (plurso-bogat, krato-vladati). Neki
pjesnici su bili ljuti jer su prosti ljudi bili aristokrati zbog bogatstva. Bilo je to oko 6. st.
kada je Solon legalizirao podjelu Atenjana na 4 drutvena sloja. Sve nedemokratske
reime Aristotel naziva oligarhijskim. Oligoi-vlast manjine. Klasini polisi su sauvali
bule i agore. Agora je dobila mo u demokratskoj Periklovoj Ateni. TIRANIDA, rije
nije grka, vjerovanto lidijska i znai gospodar. Grki pisci nazivaju tirane vladare koji
su silom ili nelegalno doli na vlast. Najvie ih je bilo u M. Aziji: Pitagora (Efez),
Trazibul (Milet), Ortagora (Sikon), Pizistrad (Atena), Polikrat (Sam), Panetij (Leont).
Tiranida se javlja u napuenim gradovima gdje su se vodile borbe izmeu demosa
(narodi) i aristokrata. Demagog je narodni voa i on kada zauzme vlast postaje tiranin.
Veinom su tirani bili aristokrati koji su se udaljavali od vlasti i uz pomo naroda
obraunavali se s protivnicima. Veinom nisu mijenjali zakone nego su pomagali
siromanim graanima bezemljaima. DEMOKRACIJA, demos-narod, krateo-vladam.
Po Aristotelu u demokratskom polisu postoji, jednakost graana, jednakost u podjeli
vlasti, jednako pravo glasa, pravo na biranje. Najrazvijenija demokracija je u Ateni u 5.
st. Vladao je narod preko narodne skuptine zvane ekklesia. Oni su donosili zakone,
ratove, mir, sklapali i raskidali saveze, birali inovnike itd. lanovi su bili svi punoljetni

mukarci, koji su po ocu ili majci Atenjani. Bule (vijee) je u aristokratskom ili
oligarhiskokm drutvu imalo najveu vlast, a u demokraciji su bili podloni narodnoj
skuptini. POLITIKA, Aristotel u djelu Politika daje pregled drutveno-politikih
sustava kod polisa. Ovo djelo prikazuje ustave pojedinih gradova (158). Po njemu
politiki se sustavi svode na oligarhijski i demokratski. ZAKON, prema predaji
najstariji zakonodavac je bio Zaleuk, koji je 663. napisao zakon za grad Lokri u Velikoj
Grkoj. Ostali: Haronda (Katana), Pitak (Mitilena), Aristarh (Efez), Epimen (Milet),
Drakon i Solon (Atena). Grki naziv za zakonodavce je Aisimneti. Najstariji sauvani
zakonik je Gortisnki zakonik.
SPARTA
Izmeu 11. i 9. st. razvio se od lokalnih doranskih naselja grad Sparta u dolini rijeke
Eurote. Grad se jo naziva i Lakadademon, zbog grada koji je prije tu postojao. Sparta
je se s vremenom razvila u vojniku aristokratsko-oligarhijsku grad-dravu. Njihovo
zakonodavno ureenje Grci pripisuju Likurgu, povjesniari pretpostavljaju da je on
legendarna linost. KLASE, drutvo je se dijelilo na 3 klase: Spartijati (vladajui),
Perijeci (slobodni graani drugog reda) i Heloti (seljaci s kmetskim i robovskim
osobinama). Spartijati su se dijelili na 3 file: Dymones, Hylleis i Pamphylol. Sparta je
nastala od 4 susjedna naselja i grada Amikle, stoga je teritorij Sparte imao 5 rajona ili
oba. Likurg je prema predaji podijelio zemlju na klarose. Nakon osvajanja Mesenije
svaki je Spartak imao klaros u Sparti i Meseniji. Najdrastinija pojava je edomorstvo,
izlaganje nezdrave djece na gori Tajget. Spartijati su od ranog djetinstva se pripremali
za vojniku slubu. U 22 godini postajali su ratnici. Odgajanjem su mladi Spartijadi
navikli na poslunost, izdrljivost, hrabrost, snalaljivost to se jednom rijeju naziva
agete. Svake godine su bili ceremonijalno ibani pred hramom Artemide Ortije. Perijci
su slobodni graani koji su bili obrtnici i trgovci, bili su sa sela. Plaali su velik porez
dravi. I oni su sluili vojsku, ali nisu mogli biti zapovjednici. Heloti su bili pokoreni
stanovnici Lakonije i Mesenije, koje su Spartijati uinili svojim kmetovima. Oni su
ivjeli u selima na dravnoj zemlji. Morali su davati svake godine zadanu koliinu u
naturi bez obzira na godinji prihod. Dravno ureenje, tekst o ureenju spartanskog
ustava naziva se Velika retra. Spartanci imaju 2 kralja jedan iz roda Agijada, drugi iz
roda Euripontida. Kralja je nasljeivao najstariji sin. Bili su vrhovni zapovjednici, a u
miru su se bavili kultom i gradnjom cesta, bili su pod kontrolom efora. Najvea je vlast
u Sparti geruzija, vjee od 28 geronata (staraca) i 2 kralja. Bili su odgovorni za vanjsku
politiku i rjeavali najvanija pravnopolitika pitanja. Postojala je i narodna skuptina,

apella, koja je se sastojala od svih Spatijata s navrenih 30. Oni su birali lanove
geruzije i efore. Postojalo je i 5 efora koji su vladali po godinu dana. Od 7. st. efori su
eponimi (datira se po njima). Rukovodili su narodnom skuptinom. Bili su vrhovni
sudci za perijce, pratiil kraljeve i objaljivali ratove. Pred njima su kraljevi polagali
zakletvu i oni su ih kanjavali za neposluh. Borbe za zemlju, Tukidid kae da su
Spartanci imali najvie graanskih ratova. Bunili su se heloti i perijci, te Spartiji koji
nisu bili najstariji sinovi ili iz nepriznatih brakova i vanbrana djeca. Najvie se borbi
vodilo oko Mesenije. 8./7. st. Spartanci su pod vodstvom Teompopa napali Meseniju i
otimali im komad po komad zemlje. Mesenijce je vodio junak Aristomed i branili su se
na gori Ithome. 640. unuci pokorenih mesenijaca su pokrenuli drugi mesenski rat.
Spartanci su ih jedva pobijedili, a jedan dio mesijanaca odlazi i osniva grad Mesanu na
Siciliji. Spartanci su se borili za zemlju i protiv Arkadija i Argolida. Argavski kralj
Fidon zadavao im je dosta muka. U 6. st. Spartanci osnivaju Peleponeski savez. Tu su
bili ukljueni gradovi: Tegeja, Korint, Epidaur, Troizen, Megara, Egina itd. Gradovi su
bili autonomni, u sluaju rata ili bi zajedno, a Sparta je imala vrhovno zapovjednitvo.