Monika Mie

Pseudo-Skilak, Pseudo-Skimno i Tit Livije ivoti i djela

Pseudo-Skilak, Pseudo-Skimno i Tit Livije opisali su u svojim djelima prostor istone

jadranske obale prikazujui tamonje povijesne i geografske prilike. U opisima zemljopisnog

poloaja istone jadranske obale primjeuje se velika slinost meu djelima ovih pisaca, a

posebice izmeu Pseudo-Skilakovog i Pseudo-Skimnovog djela. Zapisi Pseudo-Skilaka,

Pseuda-Skimna i Tita Livija bitni su nam za prouavanje povijesti hrvatskog prostora u antici,

ali i za procjenjivanje istinitosti samih izvora.

Skilak je putopisac roen u Karijadni u maloazijskoj pokrajini Kariji. ivio je krajem

6. st. pr. Kr. u vremenu vladavine perzijskog cara Darija po ijem je nalogu oplovio Arabiju i

podnio pismeni izvjetaj. Meutim, djelo Plovidba morem uz obale nastanjene Europe, Azije i

Libije, koje je prethodno opisano kao njegovo, pripisuje se knjievnom rodu peripla te je

nastalo u 4. stoljeu izmeu 390. i 330. g. pr. Kr. Tekst Pseudo-Skilakovog peripla sauvao se

u zborniku zemljopisnih prirunika iz 9. stoljea u kojem je proiren mnogim dodacima, a

zemljopisna imena iskvarila su se do neprepoznatljivosti te je zbog toga ova knjiga na glasu

kao najiskvarenija knjiga.1

U tekstu Pseudo-Skilak opisuje poloaj Istre za koju nam govori da je susjedna

Venetima i da kroz nju prolazi rijeka Istar koja se izlijeva u Crno more. Pseudo-Skilak takoer

opisuje narod Liburna. Nabraja est liburnskih gradova koji su zapravo imena njihovih

stanovnika u mnoini. Takoer navodi i kako Liburnima vladaju ene slobodnih mueva koje

ope i s vlastitim robovima i mukarcima iz drugih krajeva. 2 Ovakav stav Grka prema

Liburnima moemo shvatiti kao nerazumijevanje njihove kulture, a mogue je da je to samo

1 M. Krian, 1979., 37.

2 M. Krian, 1979., 38-39.

bio pokuaj prikazivanja Liburna kao divljih barbara. Stav i odnos Grka prema enama

moemo vidjeti iz Aristotelovog djela Politika u kojem Aristotel govori kako je razuzdana

ena tetna za dravni poredak i blaenstvo drave, te u onim dravama u kojima je lo

poloaj ena polovica drave ivi izvan zakona. Iz toga je bjelodano kako Grci smatraju da su

Liburni necivilizirani narod koji ivi izvan zakona.

Skimno je putopisac koji je ivio na prijelazu iz treeg u drugo st. pr. Kr. i autor je

djela Periegeza koje je sauvano samo u ulomcima. Skimnu je naknadno pripisana i

Periegeza koju datiramo krajem 2. st. pr. Kr., a opisivala je Europu, Aziju i Libiju. Djelo je

sastavljeno u jampskim trimetrima te je namijenjeno kolskoj obuci.

U uvodu je opisana Europa do Atlantika, a takoer nam govori o Keltima koji dopiru

do planine zvane Sjeverni stup gdje granie sa Venetima i Histrima. Pseudo-Skimno zatim

opisuje Sredozemno more, Jadran i jadranske otoke.3 Takoer navodi kako su jadranski otoci

slini Cikladima, a zatim kratko navodi Venete nakon kojih spominje Traane. Pseudo-

Skimno poistovjeuje Traane s Histrima vjerojatno zbog uvrijeenog miljenja kako je Istra

blizu crnomorskom uu Dunava.4

Tit Livije je povjesniar roen 59. g. pr. Kr. u Padovi u kojoj je i preminuo 17. godine.

Tit Livije autor je djela Ab urbe condita koja se sastoji od 142 knjige i opisuje cjelokupnu

dotadanju povijest Rima. Na tim se stranicama nalaze povijesno najdragocjeniji tekstovi

sauvani o Istri i Histrima koji potjeu iz antike, iako brojni dijelovi vani za povijest rimsko-

histarskih odnosa nisu sauvani.

Sauvani dijelovi svjedoe nam o histarskoj prevlasti nad jadranskim morem te Tit

Livije navodi Histre kao gospodare Jadrana i izazivae rimskog oruja. Tit Livije navodi kako

3 M. Krian, 1979., 59.

4 M. Krian, 1979., 62-64.

je konzul Marko Klaudije 183. godine pr. Kr. poveo svoju vojsku da se suoi s Histrima, ali se

morao vratiti u Rim iste godine zbog izbora. Pisac nam govori o dugom rimsko-histarskom

ratu to nam svjedoi o jaini i vanosti histarske vojske i kulture, naime kae da je strah od

histarskog brodovlja dopirao sve do kalabrijske obale. Tit Livije nam takoer govori i o

konanoj pobjedi Rimljana nad Histrima u ratu koji se vodio od 178. do 177. g. pr. Kr.5

Tekstovi Pseudo-Skilaka i Pseudo-Skimna daju nam na uvid grko vienje naroda

koji, prema njihovom miljenju, nisu bilo razvijeni i napredni kao oni. Stoga moemo

primjetiti brojne neobine podatke na koje trebamo kao povjesniari gledati s oprezom.

Smatram kako je bitno prouavanje takvih izvora jer trebamo znati prepoznati istinite i

vjerojatne podatke od onih koji su samo odraz kulture pisca i netolerancije prema razliitim

kulturama. Za razliku od Pseudo-Skilaka i Pseudo-Skimna, Tit Livije povijest pie s dozom

estitosti, kao i Vergilije s kojim ga esto usporeuju. Upravo mu ta estitost ne doputa da

svjesno iskrivljuje povijesne injenice. Livije nije pisao povijesne knjige u dananjem smislu

rijei jer je smatrao kako je pisanje povijesti zadaa govornitva, opus oratorium to navodi i

njegov uzor Ciceron, ali je ipak bitan izvor za poznavanje povijesti i odnosa Rimljana i

Histra.6

5 M. Krian, 1979., 135.

6 M .Krian, 1979., 136.

Literatura
M. Krian, 1979., Antika svjedoanstva o Istri, Pula Rijeka, 1979.