LIBURNSKA KULTURA- ŠIME BATOVIĆ

Liburnska grupa rasprostranjena na našem primorju od Raše u istri do krke u sj.Dalmaciji

Granice uključuju I grad Promonu (Tepljuh kod Drniša)
Ime dobila po nazivu kojim su antički pisci opisali narod koji je živio na ovom području; prvi
put se spominju u 8.t (734.) pr.Kr. u sukobu s Grcima koji su im oduzeli otok Krf, jer su
Liburni bili morska sila u Jadranu neko vrijeme, liburnska grupa razvijala se I ima kontinuitet
kroz čitavo željezno doba – izdvojenost područja od zaleđa, osobito na SJI gorskim nizom od
Učke do Velebita.
RAZVOJ ISTRAŽIVANJA I VAŽNIJA NALAZIŠTA
Mogu se podijeliti u tri faze:
1. Iz doba renesanse, 16.st u Osoru te u Ninu u 18.st. Prva stručna ist. Provedena su na
Asseriji (Lisičić kod Benkovca) 1835.god
U prvoj fazi izvedeno je više pokusnih sondiranja na gradinama u Lisičiću, kruševu,
Medviđi, Starigradu pa groblja u Ninu,osoru,baškoj I Jablancu. Najviše je sačuvano iz
grobne cjeline iz Nina, ali su istraživanja slabo dokumentirana I nisu cjelovito
obrađena. Iz naselja su sačuvani oskudni podatci

2. U drugoj fazi istra. Se svode na svega nekoliko manjih pokusnih ist. Kao što je jedan
grobni humak u Erveniku (W.Butler) I nekoliko gradina na Kvarnerskim otocima.
Najznačajniji je rad Marchesettija koji je popisao gradine (59) sondirao I obradio- prvi
pregled gradina u Liburniji. Osim njega slično je napravio I Butler u okolici Knina I
Galli s nekoliko grobova iz Nina I Asserije. U ovoj fazi najviše je obrađivana građa iz
grobnih cjelina I gradinska naselja.
3. U trećoj fazi nastavljena su I proširena ist. U Ninu,Bribiru,Murteru,osoru. Istraživana
su gradinska naselja Nin,Bribir,Radovin,Zadar. Od nekropola istraživane su na
ravnom u Ninu, v.Mrdakovici, Dragišić. Grobni humci su istraživani u
Zatonu,Vrsima,Dobropoljcima. Od značajnijih ist. Batović je vodio iskapanje groblja
I naselja u Ninu, Beretinovu gradinu u Radovinu, Zadar, 5 grobnih humaka u Mulama
I 7 u Zatonu Ninskom, naselje u Bribiru (Varvara). Suić I Batović vode ist. Materize u
Ninu, Brusić v.Mrdakovicu I Gradinu u Dragišiću.
Time su prvi put ustanovljeni kulturni slojevi I razvoj cijelog željeznog doba pogotovo na
Beretinovoj,Ninu I Bribiru. Na osnovi svega ovoga Batović daje periodizaciju I pregled
liburnske culture. Fali za obraditi ostavu iz Jagodnje Gornje, pločaste fibule, Kastav I
Lopar. Veliki broj nalaza otkriven je kod Ljupča gdje je uništno stotinjak grobova, ali je
spašena većina grobnih cjelina npr. Dva helenistička groba iz Nadina, ostava iz JG, ostava
helen. Novca iz Nina…
Najznačanija nalazišta liburnske culture: Nin, Zadar, Radovin, Bribir, Lisičić, Nadin,
zaton ninski, Privlaka, Vrsi, Jagodnja Gornja, Filipjakov, Ljubač, Mrdakovica, Dragišić,
Murter, Sali, Kolan….
OSTAVE: JAGODNJA GORNJA, BAŠKA, NIN, MOLAT, OSOR, KRUŠEVO,
ZADAR,, NEVIĐANA, ZEMUNIK, KARLOBAG, OBROVAC.
Ostave iz Baške I Jagodnje sadrže uglavnom nakit I djelove odjeće, uz pojedina oruđa I
oružja. Ostava iz Kruševa ugl nakit I novce a sve ostale ugl novce.
ANTIČKI IZVORI
LIBURNE prvi put spominje Hekatej u 6.st u djelu Periegeza što ga je kasnije pernio
Stipan Bizantinac. Pseudo Skimno skromno opisuje u 5.st Liburne na Hvaru. Iz 4.st
poznata su dva djela: zemljopis Pseudo Skilaka Periplus I Historia Filipica Teopompa.
Plinije u 1.st prenosi Kalimahove podatke da su Liburne sačinjavali mentori,
Himani,Enhelejci I Peuceti. Apolonije Rođanin u svom spjevu Argonauti isto spominje
Liburne. Više podataka daju pisci iz 1.st npr Pomponije Mela,Apolodor I Diodor Sikulski
koji spominje sukob Graka I Liburna oko Hvara, osnivanje kolonije Pharos 384.-381.
Pojedine podatke pisao je I Strabon: sukobb oko Kra 734.god. I kasniju vijest o izbijanju
Japoda na more. Neki rimski pisci kao sto su Tit Livije,Dion Kasije I Apijan koji
spominje da su Dalmati Liburnima oteli Promonu 50.g. Ptolomej je zapisao u Geografiji
coordinate 30 gradova, Rijeka I otoka Liburnije.
Antički pisci Strabon i Plinije Stariji spominju kako su Japodi držali dio obale između
Rijeke i Karlobaga.38 Prema Pliniju krajnja istočna liburnska granica je rijeka Telavij,
kod grčkog geografa Ptolomeja to je rijeka Tedanij. Telavij i Tedanij identificiraju se sa
Zrmanjom, ali i vodenim tokom Žrnovnice kod Sv. Jurja.39 Mithad Kozličić smatra kako
je Ptolomej pod Tedanij mislio na rijeku Zrmanju, ali ju je samo pogrešno kartirao kod
Jablanca u Velebitskom kanalu (Slika 3).40 Slobodan Čače u svom radu identificira
Telavij ili Tedanij sa Žrnovnicom.41 Olujić smatra kako obje pretpostavke imaju svoje
argumente, ali su i podjednako nesigurne. Po njemu bi ipak rijeka Zrmanja mogla biti
granica barem u većem djelu liburnske i japodske povijesti jer razgraničava dvije
prostorne i zemljopisne cjeline, Liku i sjevernu Dalmaciju.42 Čače se ne slaže s
Olujićem, on smatra kako prioritet treba dati onome što je zapisano u antičkim izvorima,
odnosno Ptolomeju jer on bilježi Telavij između gradova Lopsica (Sv. Juraj) i Ortopla
(Stinica kod Jablanca). Plinije Stariji samo spominje granicu Japudije i Liburnije kao
rijeku Telavij koja se nalazi negdje između granice na Raši i Nina. Plinije, za razliku od
Ptolomeja, ne pruža mogućnost identifikacije rijeke.
RAZVOJ I PODJELA KULTURE
Izdvaja Batović 1964 I djeli na 3 glavna razdoblja I 6 faza od 11.st do 1. St.pr.kr
1. Između dva vala balkansko-panonskih seoba u 10 I 11.st
2. Razdoblje liburnske prevlasti na Jadranu od 9. Do 5.st
3. Razdoblje opadanja libursnke prevlasti od 5. Do 1.st
Najbolje se vidi na Beretinovoj, Ninu,Bribiru I zadru I na grobnim cjelinama iz Nina
Usporedo s prevlašću na Jadranu od 9.do7.st prevladavali su liburnski utjecaji I u kulturi,
pogotovo na području Delmata, u Picenumu I Dauniji. Od 7.do5.st je razdoblje razvitka
kulture I veza sa Apulijom,Picenumom I Daunijom, Venetima, Histrima I Japodima.
Zbog opadanja mooći od 5.do1.st veze s Italijom se smanjuju I smanjuje se preuzimanje
stranih utjecaja zbog širenja helenističke kulture. Snažan gosp razvoj I prevlast na
Jadranu djelovali su na raslojavanje društva što se posebno vidi od 8.st u uvozu slikanih
posuda iz Apulije I Grčke pa raznih proizvoda iz srednje I sjeverne Italije (mačevi,
bodeži,brijači, fibule itd). Najopazitiji rasloj u društvu se opađa tijekom širenja helenizma
od 4. Do 1st
1. Faza datirana je u 11.st (KBD/ŽD) tada 6 faza danas 5
2. Faza 9st
3. Faza od II do IV od 8 do 5st
Kulturni i povijesni razvoj Liburna Batović dijeli na tri glavna razdoblja i pet faza, s tim
da se prvo razdoblje ne veže uz puno željezno doba, već je to prijelazna faza iz kasnog
brončanog u željezno doba i datira se u 11. i 10. stoljeće pr. Kr. Slijedeće razdoblje je
razdoblje liburnske prevlasti na Jadranu koje se odvijalo od 9. do 6. stoljeća, u razvoju
kulture to su faze I, II i III. Drugo razdoblje je razdoblje gubitka prevlasti na Jadranu i
opadanja moći Liburna, koje se odvijalo od 5. do 1. stoljeća prije Krista. U razvoju
kulture to su faze IV i V
Prvu fazu željeznog doba kod Liburna Batović datira u 9. stoljeće pr. Kr. i opisuje ju kao
vrijeme stabilizacije i oblikovanja kulture. Drugu fazu dijeli na A i B stupanj; A stupanj
datira se u 8. stoljeće i B stupanj u 7. stoljeće pr. Kr. U ovoj fazi Liburni dostižu vrlo
bogat razvoj svoje kulture koja se temelji na snažnoj pomorskoj trgovini. Treća faza
datira se u 6. stoljeće pr. Kr., i nastavlja se razvoj kulture iz prethodne faze. Četvrta faza
datira se u 5. stoljeće pr. Kr., kada Grci preuzimaju vodstvo u trgovini na Jadranu.
Posljednja je peta faza, koja se dijeli na dva stupnja; A stupanj koji se datira u 4. i 3.
stoljeće i B stupanj u 2. i 1. stoljeće pr. Kr. Ovu fazu karakterizira utjecaj helenističkih
strujanja.

Nives Majnarić Pandžić odstupila je od tradicionalnog modela promatranja Kvarnera

prema kronologiji liburnske skupine kada je Kvarner približila Istri. Time je izdvojila
Kvarner iz prostora Liburnije.48 Martina Blečić Kavur smatra kako kasno brončano doba
na Kvarneru traje od kraja 13. stoljeća do 10. stoljeća pr. Kr., a početak željeznog doba
stavlja u drugu polovicu 10. stoljeća pr. Kr.49
Općenito se smatra kako je najveći domet razvoja liburnske kulture bio od 8. do 5.
stoljeća prije Krista.50 U ovom radu obraditi će se razdoblje starijeg željeznog doba na
području Kvarnera, od 9. odnosno, druge polovice 10. stoljeća pr. Kr. do kraja 5. stoljeća
pr. Kr.

U prvoj fazi osnovni oblici su lučne fibule bez odebljanja, lučne I dvodjelne zmijolike
fibule sa spiralnim diskom na kraju noge I spiralnonaočalaste. Domaću metalnu
proizvodnju dokazuju pojedini kameni kalupi za lijevanje sjekira sa tuljcem za nasad.
Neki od ovih predmeta su problematični jer se koriste duže vrijeme kao npr
spiralnonaočarste fibule od 9do4st
U drugoj fazi koja se dijeli na dva stupnja Liburni dostižu napredak kulture što se temelji
na snažnoj trgovini I zaposjedanju jadranskih obala. Svoje proizvode izvoze po većem
dijelu Jadrana osobito u Picenum I dalmatsku kulturu (ne znan jeli točno)
IMPORTI U LIBURNSKOJ KULTURI: ZEMLJANE POSUDE SA SLIKANIM
UKRASOM TZV STARIJE JAPIŠKE IZ APULIJE, CRNO GLAČANE POSUDE IZ
APULIJE I VENETSKOG PODRUČJA, JEDNODIJELNE ZMIJOLIKE FIBULE,
MAČEVE SA SPIRALNIM RUČICAMA.
Ovu fazu obilježava velika količina priloga u grobovima I uvoz strane robe npr jantara
koji se intezivno koristi do 4.st. nastavlja se upotreba predmeta iz prethodne faze ali se
mienjaju npr iz prijašnjih fibula da diskom nastaju lučne dvodijelne s pločastim diskom
na kraju noge. Od novih proizvoda tu su nakit od jantara
U 7,st iz uporabe nestaju lučne fibule a javljaju se pojedini novi oblici fibule sa dva
dugmeta na vrhu luka (a due bottoni) brončani češljevi, vezice kružne za pojas s upisanim
križem, pektorali.
U trećoj fazi okvirno datirana u 6st zadržane su uske veze s Picenumom I južnom Italijom,
odakle dolazi velika količina posuda s geom ukrasom daunske vrste mlađe faze a s venetskog
pojedini metalni predmeti I situle. Počinje uvoz grčke keramike s crnim likovnim ukrasom.
Novi predmeti: fibule pracertosa vrste, čovjekoliki privjesci, kasne zmijolike fibule.
 U četvrtoj fazi 5st Grci preuzimaju
vodstvo u trgovini na Jadranu.
Nastavlja se uvoz apulske robe I
proširuje uvoz grčke. Smanjuje se
uporaba jantarnog Nakita. Od novih
predmeta česti su pojasevi od
brončanih ploča s dvostožastim
privjescima, olovni naljepci s
upisanim križevima, certosa fibule I dr.
Peta faza od 4so1st dijeli se na dva stupnja pod helenističkim utjecajem dolazi do
promjena: gradnja megalistskih bedema u suhozidnoj tehnici, mjestimično preuzimanje
helenističkog načina ukopa, uvoz gnathia keramike. Novi predmeti: pločaste fibule,
potkovaste naušnice,antrompomorfni privjesci, prstenje,ogrlice,narukvice…
Novčana razmjena: u kasnijim fazama prevladavaju rimski novci
NASELJA I NASTAMBE
Osnovni oblik-gradine
Rjeđe su gradinska naselja bila smještena u nizinama, većinom na poluotocina a izuzetno
u dolina npr zelića gradine uz Zrmanju. Povremeno su naseljivane pećine npr Pećina na
brežuljku Petnje na Tkonu, Ričul. Na liburnskom području poznato preko 600 gradina
većina od kojih je iz ŽD. Oblici mogu bit kružni,polukružni,trokutasti ili neki hybrid.
Gradine su obično opasane s jednim ili dva vijenaca suhozidnih bedema različite debljine
I visine. Neke sum ogle imat izdvojeni dio unutar gradine-akropola. Bedemi su najčešće
zidani od lomljenog neobrađenog vapnenca, s dva vanjska lica od većih blokova s
unutrašnjom zapunom od sitnog kamenja ili sitnijeg kamenja. Pod helenitstičkim
utjecajem vanjsko lice pojedinih gradina obnavljalo se velikim klesanim blokovima ili
megalitima npr Nadin,Asseria,Varvarija,Krk,Osor… dosad se razlikuju tri tehnike zidanja
bedema:1. Od grubo klesanog kamena, koja se u Albaniji datira u 5i4st
I dvije mlađe tehnike datirane od 3 do 1st od pravilno isklesanog kamena ( opus
quadratum). Na pojedinim gradinama također uz helenitstički utjecaj dozidavaju se
kvadratne kule npr Vrgada,Trojan iznad Vranskog polja. Zasad su poznate samo dvije
gradine sa zemljanim bedemima: Ljubač I trbušina na rabu. Ulazna vrata imaju 4 sheme:
ulaz urezan u bedem,puževa kućica,koljenasti hodnik I dugi hodnik. Često cijeli proctor
gradina nije naseljivan niti do kraja izgrađen npr Beretinova-središnjji dio nije naseljen do
rimljana. Komunikacije između kuća mogu biti kružne ili pravocrtne, ali kružne su češće.
Nakon dolaska Rimljana neke gradine nastavljaju život, a neke se gase.
POKAPANJE
Dva načina ukopa: u zajedničkom groblju na ravnom pokraj ili podno gradine, I u
kamenim gomilama razasutim po velikom prostoru. Često su pokojnike stavljali u
zgrčeenac, u škrinju od okomito složenih kamenja ili izravno u zemlju. Tek rođenu djecu
stavljali su u zemljane posude pokrivene zdjelom. Groblja na ravnom su rijetka, osim u
Kastavu I Grobniku. Grobni humci brojni su između Nina I Zatona-136. Humci su od
lomljenog kamena koji je nabacan na hrpu pa može tvortiti krug,stožac itd. Na mjestima
gdje ima zemlje humci su od zemlje s jezgrom od lomljenog kamena.
Nekad se javljaju I rodovske grobnice, a prilozi su razni: oružje,oruđe,posude nakit
djelovi nošnje…s tim da su oruzje I orude sporadicni prilozi. Što se tiče nadgrobne
plastike poznat je jedan primjerak s urezanim stiliziranim brodovima (ne vjerujem).
Kastav
Postoji nekoliko obližnjih lokaliteta za koje se pretpostavlja kako se na njima obavljalo
pokapanje, ali samo je za pokapanja u Velom Mišincu i Crekvinu to dokazano. Nekropole
su se smjestile uz jedina dva moguća prilaza gradu i one su nepobitan dokaz kako je tu u
razdoblju željeznog doba obitavala bogata zajednica.
Crekvina se nalazi uz zapadne gradske bedeme. Tamo su pronađeni nalazi keramike koji
su pripadali žarnim grobovima. Oblici keramike pokazuju brončanodobnu tradiciju koja
se podudara s histarskim nekropolama, ali i širim jadranskim kulturnim krugom. Osim
toga ukazuje na pravac kretanja nosioca kulture polja sa žarama prema istarskom
poluotoku, koji vodi preko Like i Hrvatskog primorja. Slične žare pronađene u histarskim
nekropolama označavaju najstariju fazu pokapanja, koja se povezuje sa uvođenjem
obreda spaljivanja pokojnika koja je datirana u 11. i 10. stoljeće pr. Kr. Nalazi sa
Crekvine ukazuje na dugotrajno obitavanje i pokapanje u Kastvu.101
Nekropola Veli Mišinac nalazi se kod istočnog gradskog bedema. Marchesetti i Brunšmid
su na sjeverozapadnom djelu vrtače zabilježili paljevinske grobove. Radmila Matejčić je
naišla na dislocirane skeletne ukope na jugoistočnom dijelu vrtače. Od grobne arhitekture
sačuvano je oko glave pokojnika lučno postavljeno neobrađeno kamenje. Ukop se
obavljao na zaravnjenoj zemljanoj površini, a gornji sloj činila je samo poravnana nasuta
zemlja. Takvi primjeri pokopa zabilježeni su u japodskim nekropolama na području Like
i Pounja. Ukop je ponegdje izvršen u živoj stijeni što nije čudno s obzirom na vapnenačku
strukturu reljefa.102
Moguće je da se na Kastvu vršio biritualan način pokapanja, koji nije stran ni Japodima
niti Kolapijanima, a dobro je poznat i u Notranjskoj kulturi. Takva situacija ide u prilog
teoriji koju zastupa Blečić, ona smatra kako je Kastavština bila izložena japodskim i
notranjskim utjecajima, dok je liburnski utjecaj bio minimalan
Grobnik
Nekropola Grobišće smjestila se kod prirodno najlakšeg, time i najstarijeg južnog prilaza
gradu (Slika 10). Zabilježeno je pokapanje od željeznog do srednjovjekovog doba, dok
sam naziv „Grobišće“ potvrđuje dugotrajnu tradiciju pokapanja na tom mjestu.
Istraživanja su zabilježila dislocirane ukope i razasute predmete materijalne kulture.
Željeznodobni grobovi nisu uništeni naknadnim ukopavanjem ranorimskih pokojnika jer
su bili raspoređeni uokolo, poštujući način pokapanja na tome položaju. Time je
uspostavljena izvanredna horizontalna stratigrafija koja pokazuje kako su novi grobovi
pratili starije. Prema horizontalnoj stratigrafiji i načinu pogrebnog rituala nije se dogodila
promjena u etničkoj strukturi stanovništva Grobnika. To je ostala ista željeznodobna
zajednica koja je samo prešla u novi kulturološko socijalni process Kao i u Velom
Mišincu, grobna arhitektura sačuvala se u obliku lučno postavljenih neobrađenih kamenja
oko glave pokojnika. Negdje je zamijećen i gornji sloj pokrivanja pokojnika s
neobrađenim komadima kamenja, najčešće iznad glave pokojnika. Takav slučaj na
Kastvu nije zabilježen. Grobovi su bili ukopani u čistom pijesku. Pokojnici su bili
orijentirani glavom prema sjeveru i nogama prema jugu. Položeni su izravno na pijesak u
ispruženom položaju, ruku položenih pored tijela ili s jednom rukom u krilu. Pokojnici su
bili pokopani u svojoj autohtonoj nošnji.105 Najbliža paralela nekropoli u Grobišću je
nekropola Veli Mišinac podno Kastva. Na Grobniku se također vide analogije u načinu
pokapanja i pogrebnog rituala kod japodskih, kolapijanskih i notranjskih nekropola.106
Na Grobišću nisu zamijećeni žarni ukopi, iako se navode u starijoj literaturi. No, i u ovom
slučaju prihvaćaju se tvrdnje Š. Ljubića i E. Laszowskog koji navode kako se na
Grobniku vršilo spaljivanje. Kao i kod Kastva, dolazi do mogućnosti biritualnog načina
pokapanja koji se često primjenjuje kod Japoda, Kolapijana i u Notranjskoj kulturi. Nalazi
materijalne kulture svjedoče kako je nekropola na Grobniku mlađa od one na Kastvu
MATERIJALNA KULTURA
U naseljima se pronalaze ostatci lončarije I alatki, a u grobovima nakit I djelovi nošnje.
ORUŽJE
Ne nalazi se u grobovima a često ni u naseljima, zasada poznajemo
mačeve,bodeže,noževe,strelice,koplja,kacige… Oružja su općenito vrlo rijetka na
liburnskom području. Obično se ne nalaze u grobovima, a još rjeđe u naseljima.189
Izuzetak su kratki mač iz groba 7 u humku na Gromačici kod Lopara na Rabu i mač iz
skeletnog groba u Kastvu.
U vrijeme samog kraja brončanog doba i početka željeznog doba pripadaju i mačevi s
balčakom u obliku čaše iz Kastva i Grižana (Slika 18). Za ova dva mača je teško naći
analogije i predstavljaju najjužniji europski nalaz takvih tipova mačeva. Njihovi ukrasi
odaju stilsku različitost uvjetovanu raznim utjecajima, oni nisu tipičan kasnobrončani
nalaz za ovo područje. Među oružjem treba spomenuti i slučajan nalaz velikog
zakrivljenog bojnog noža s puno lijevanim rukohvatom iz Sv. Jurja. Oštrica mu je
ornamentirana trakom s cik cak snopovima između dvaju rebara paralelno s hrptom.
Oblikom je najsličniji nožu iz Metka u Lici. Dunja Glogović ga ubraja u noževe tipa
Jurjevo i datira ga u kasno brončano doba.191
Osim mača iz Kastva, još jedan primjer polaganja oružja u grob potječe iz Gromačice. U
grobu broj 7 nalazio se kratki mač s ostacima okova korica. Trokutasta ploča za nasad
rukohvata poprilično je loše očuvana. Uz kratki mač pronađena je i igla s pločastom
glavicom. Igla s pločastom glavicom javlja se i u Klaćenici. Još je Dunja Glogović
zaključila kako su igle s pločastom glavicom netipičan dio nošnje za prostor Liburnije.
Obje igle smatraju se importom iz Italije, datacija 9. i 8. stoljeće pr. Kr. Radmila Matejčić
zapisala je kako se u grobu broj 7 nalazio brončanodobni bodež s tri zakovice, ali Martina
Blečić Kavur je ispravlja kako se ipak radi o maču s punokovinskim rukohvatom koji se
datira u 8. stoljeće pr. Kr. Argument je i sačuvani ukrasni okov korica mača iz istog
groba.
Od ostalog oružja poznata su koplja iz Radovina, noževi iz Nina I okolice zadra kao I
strelice itd. O naoružanju svjedoče dva brončana privjeska u obliku ratnika
GRČKO-ILIRSKE KACIGE
No u odnosu na susjedna
područja
Hrvatske, Bosne i
Hercegovine, Srbije,
Kosova ili Albanije, na
crnogorskom je
teritoriju zastupljen za sada
njihov najmanji
broj sa svega 6 primjeraka.
Najviše ih
svakako potječe iz
primorske Budve, dok
po jedan primjerak poznajemo iz oblasti
rijeke Zete i nikšićkog zaleđa (sl. 1). Prema
tipološkim karakteristikama sve su one
predstavnici kasnog ili trećeg razvojnog
stupnja ilirskih kaciga koji se vremenski i
kulturno razumijeva prilično široko od 6.
pa sve do 4. stoljeća pr. Kr.
Nisu bile toliko raširene u liburna, poznate su dvi: Topolje kod Knina I nepoznato
nalazište.
ORUĐE
Od kamena su brojni ručni žrvnjevi,kugle,brusovi,kalupi za lijevanje I osovine za vrata
(poluloptasto kamenje s udubljenjem). Ima I izrađevina od kosti kao I od bronce npr
češljevi I brijači. Pojedinačno se nalaze sjekire,udice,šiivaće igle,vretena,čavli itd.
NAKIT I DJELOVI NOŠNJE
OSTAVE NAKITA: JAGODNJA,BAŠKA I KRUŠEVO

Kod Liburna najbogatiji nakit razvijao se od 8. do 5. stoljeća pr. Kr. Najbrojnija i

najznačajnija vrsta nakita su fibule, u liburnskoj kulturi razlikuje se oko dvadesetak vrsti i
mnogo više varijanata. Zatim ukrasne igle koje se isto dijele na dvadesetak vrsti i oko
pedeset varijanata. Brojni su i amuleti, odnosno privjesci koji su osim ukrasne namjene
imali simbolička i magijska svojstva. Na sjevernom rubu liburnskog područja, odnosno
Kastvu i Grobniku, javljaju se polukružni i trapezasti privjesci s konjskim protomama.
Ističe se i prsni nakit, odnosno pektorali koji su također zastupljeni u Kastvu i
Grobniku.128 Naušnice ili slijepoočničarke od 8. do 5. stoljeća pr Kr. su jednolične,
većinom u obliku brončane alkice s dva zrna jantara, pojedine u obliku spiralnog diska ili
cjevčice. Ogrlice se dijele na dvanaestak vrsti, najčešće su od niza zrna jantara. Od
desetak vrsti narukvica najčešće su spiralne.129
U ovom poglavlju neću nabrajati sve vrste i podvrste materijalnih nalaza, nego ću
izdvajanjem pojedinih nalaza pokušat prikazati nošnju kasnog brončanog i starijeg
željeznog doba Kvarnera.
U kasnom brončanom dobu, u 11. i 10. stoljeću pr. Kr. na Jadranu se javljaju fibule s dva
diska na luku (Slika 13). Ovaj tip fibule je nakit submikenskog vremena i široko je
rasprostranjena na cijelom Mediteranu. Pronađene su u Osoru, tumulu u Grižanama,
Vidasima130 i u Šuli na Krku gdje je pronađena u grobu s dvije igle s lukovičastom
glavicom i tordiranim vratom. U Šuli su se nalazili devastirani grobovi i lokalitet je
otprije poznat kao nalazište istog tipa fibula i nekoliko manšetastih narebrenih narukvica.
Dunja Glogović dijeli ove fibule na liburnski tip i dalmatinski, odnosno tip Golinjevo.
Fibule iz Like također čine posebnu grupu. Fibule s dva diska na luku iz Grižana, Šule i
Vidasa zajedno s takvim fibulama iz Škocjana čine homogenu skupinu nalaza, tzv.
sjevernoliburnsku varijantu s nekim zajedničkim obilježjima: za razliku od ostalih
liburnskih fibula ovog tipa, imaju naizmjenično šrafirane kvadrate i lučne urezane linije
koje čine motiv girlande. Taj motiv vidi se i na fibuli iz Osora.131 Igla s lukovičastom
glavicom nije tipična za područje gornjeg Jadrana, ona dokazuje veze s kontinentalnim
dijelovima Hrvatske i subalpskim prostorom.132 Osim u Šuli na Krku, igla s
lukovičastom glavicom pronađena je i u tumulu u Stolniču zajedno s fibulom s dva diska
na luku i nekoliko narukvica manšetastog tipa.133
Iz Grižana potječe grobni nalaz spomenute velike lučne fibule s dva diska na luku, koja je
pronađena zajedno s narukvicama dvoslivnog presjeka i iglom s lukovičastom glavom.
Ovaj grobni nalaz predstavlja tipičnu nošnju sjeveroistočnog dijela kvarnerskog kruga. Iz
Grižana potječe i dvodijelna zmijolika fibula (Slika 14) koja je činila neku drugu
samostalnu cjelinu.134 Oblik dvodijelne zmijolike fibule nastaje na Apeninskom
poluotoku, a u starijem željeznom dobu javljaju se na našoj obali kao rezultat kontakta sa
zapadnom jadranskom obalom. Dvodijelna zmijolika fibula iz Grižana nema adekvatnih
analogija, vjerojatno je domaći proizvod. No, ovaj tip fibule pronađen je i u Garicama na
Krku, Osoru i Klaćenici. Fibula iz Garica je vjerojato isto iz domaće radionice što je čini
kronološki mlađom, dok su dvodijelne zmijolike fibule iz Osora i Klaćenice izravni
italski import. Dunja Glogović je dvodijelne zmijolike fibule s Kvarnera definirala kao
jadranski tip koji se razvio iz italskog pod utjecajem kultura žarnih polja, što je značajno
za početak željeznog doba u Liburniji jer ove fibule označavaju početak željeznog doba u
Italiji; time se pomiče i početak željeznog doba u Libruniji. Datiraju se u prvu fazu
razvoja Liburnije, u 10. i 9. stoljeće pr. Kr
Dunja Glogović u kasnobrončanodobne oblike 10. i 9. stoljeća ubraja i iglu tipa Sirolo-
Numana. Najljepši primjerak igle tog tipa pronađen je u Osoru. Igla je dugačka oko 30
cm i ima diskasti završetak ispod kojeg je zadebljanje s četiri rogasta ispupčenja.141
Martina Blečić Kavur piše kako igla tipa Sirolo-Numana obilježava početak željeznog
doba za proctor zapadne jadranske obale, posebno prve faze picenske kulture 10. i 9.
stoljeća pr. Kr. Na Kvarneru postoje dvije igle ovog tipa, ona u Osoru i još jedna iz Cresa.
Razvojem oblika liburnske fibule s dva diska na luku došlo je do oblikovanja lučne fibule
koja se u Liburniji javlja u 9. stoljeću pt. Kr. Na samom početku 8. stoljeća pr. Kr.
javljaju se igle sa stožastom, odnosno koničnom glavicom. Igle ovog tipa rasprostranjene
su u Liburniji i na sjevernom Jadranu. Nakit 8. stoljeća su narukvice C presjeka koje su
tipične za liburnsko područje. U Osoru je pronađeno šest ovakvih narukvica. Fibula tipa
Osor svakako je najkićeniji nakit starijeg željeznog doba. To je dvodijelna fibula visoko
nadsvođenog luka od plosnatog lima. Na luku se u parovima nalaze nizovi stožastih
dugmeta načinjenih od spiralno savijene žice. Aplicirani su na taj način da je žica od koje
su napravljena dugmeta u sredini raskovana i pričvršćena zakovicama na luk. Zakovice su
prekrivene s tri reda nakovrčane žice. Kraj luka prolazi kroz rupu na igli, ispod je
zavijena tako da ne može ispasti. Suprotna strana luka zavijena je u visoku petlju koja
drži iglu. Petlja je na kraju raskovana, vodoravno savijena na jednu stranu i s nekoliko
zakovica drži veliki disk. Disk je ovalan ili srcolik, gornja površina ukrašena je
iskucavanjem i graviranjem. Igla je na drugom kraju produljena, i kao protutežu disku,
ima brončanu ili jantarnu perlu. Većina ih ima diskasti završetak. Druga varijanta ove
fibule razlikuje se jedino po tome što je luk narebren ili lažno tordiran.

Pred kraj 8. i početkom 7. stoljeća pr. Kr. datiraju se pijavičaste (sanguisuga) fibule koje
potječu iz Italije. To su fibule koje imaju punolijevani luk i dugačku žljebastu nožicu
Početkom 6. stoljeća pr. Kr. na liburnskom području javljaju se protocertosa fibule.
Protocertosa ili čertozoidne fibule su fibule s kuglicom na vrhu noge koja ima presjek u
obliku slova
Posljednju fazu starijeg željeznog doba u Liburniji označa pojava certosa fibule. Na
svojem ishodištu u bolonjskom krugu javlja se početkom 6. stoljeća pr. Kr. Ona je vodeći
oblik kasnohalštatskog i ranolatenskog vremena, odnosno prijelaza iz starijeg u mlađe
željezno doba. Rasprostranjena je na velikom prostoru i u mnogim sredinama razvijaju se
lokalni oblici. Neki od tih regionalnih oblika su nalazi iz Baške, Krka, Rijeke, Kastva,
Grobnika i Osora, koje imaju simetričan polukružni luk s tri kuglice i čepastim nastavkom
nožice.
PRIVJESCI I PEKTORALI
PLASTIČNE IZRAĐEVINE
U Vaćanima kod Skradina pronađena je jedna kamena glava a u Rabu jedna mramorna.
Nađen je jedan zemljani ženski kipić u Čikatu kod Malog Lošinja. Ima I neki lik oranta u
Zadru u Muzeju. Sitna plastika je češća; razlikujemoo plošna, poluplastična ili reljefna I
punu plastiku. Najčešći su privjesci u obliku dvi nasuprotno postavljene životinje.
NOVCI
Novac: Metaponta,Herakleje,Atene,Numidije,Egipta,Kartage…
Nađena je jedna brončana posuda na Krku, I dvi staklene u Nadinu I Rabu.
KERAMIKA
U grobovima se nalaze kalemovi,pršljenovi,oglice od zrna zemlje ili obliku koluta.
Zemljane posude porazbijane po grobnim humcima. Lončariju su Liburni radili od gline s
primjesama kalcita. Oblikovane su rukom bez kola, pekli su se na otvorenoj vatri. Posude
su ugl ravnog dna s različitim ušicama ili drškama. Najčešće su poluloptaste zdjjele s
uvučenim obodom ili stožaste sa razvučenim obodom ali ima svakakvih. Često je
ukrašavanje brazdanjem, utiskivanje prsta ili bradavičasta izbočenja. Nije poznato
ukrašavanje posude slikanjem ili bojanjem. Uvozna keramika indikator je trgovačkih veza
koje je Liburnija održavala sa susjednim kulturama, također je dokaz bogatstva domaćeg
stanovništva, koje je osim grube kuhinjske keramike upotrebljavalo i finu keramiku. Na
prostoru Liburnije i Hrvatskog primorja javlja se apulska, daunijska i grčka keramika.
Apulska keramika javlja se u 8. i 7. stoljeću pr. Kr. Crnofiguralna grčka keramika javlja
se u 6. stoljeću pr. Kr., a tijekom 5. stoljeća javlja se crvenofiguralna keramika koja je i
znantno brojnija u jadranskim kontekstima. Pod utjecajem juznoitalske crnoglacane
izvode se prstenaste rucice u 7i6st, a prema apulskim velikim posudama ili dolijama od
6st domaće posude dobivale su zadebljan obod. Daunski krateri s geom ukrasom u 6i5st
kopiraju se na zdjeličastim ili diskastim produžetcima u domaćem lončarstvu odnosno na
prstenastim ručicama.