Giordano Bruno

In Memoriam
"Istrgnuti korijeni to ponovno rastu, to su drevne stvari koje se opet pojavljuju,
to su skrivene istine koje se otkrivaju, to je nova svjetlost koja se, usprkos dugoj noi,
pojavljuje na obzorju."

Giordano Bruno (1548-1600) je roen u Noli pokraj Napulja. Kao mladi postaje lan Dominikanskog
reda. Educiran je u duhu Arestotelovske i Tomine tradicije, no uskoro poinje prouavati mistini
Neoplatonizam zajedno s idejama apokrifnih radova Hermesa Trismegistusa. Njegova heterodoksna
vjerovanja su uskoro privukla pogled crkvene inkvizicije u Napulju i Rimu. Kako bi izbjegao
proganjanje odrekao se Dominikanskog zavjeta te je pobjegao iz Italije 1576. Dugi niz godina putuje
Evropom. Ui hermetike, gnostike i pitagorejske tradicije te uskoro poinje poduavati pod
sponzorstvom raznih patrona. 1591 pozvan je u Veneciju, gdje i odlazi. Tu ga privodi inkvizicija.
Giordano Bruno je podvrgnut konstantnim suenjima i ispitivanjima. Zatvoren je u zloglasnu
inkvizitorsku tamnicu Piombi. Boravio je 7 godina u ledenoj eliji s neljudskim uvjetima za ivot.
Bio je optuen za irenje Kopernikanskih ideja, za poduavanje hereza Neoplatonizma i Hermetine
filozofije. Posebno su mu zamjerali na po njima "neuvenim" tvrdnjama kako su zvijezde beskraji
sunca poput ovog naeg, koje okruuju razni svjetovi, koje pak nastanjuju inteligentni stanovnici poput
nas.
8. veljae 1600. priopeno mu je da e biti spaljen na lomai; dobio je 8 dana za razmiljanje i odluku o
pokajanju nije se pokajao.
Sud je donio presudu kanjavanja spaljivanjem na lomai.
uvi presudu Giordano Bruno je rekao: "S vie straha vi meni izriete presudu, nego to je ja primam"
17. veljae 1600. godine Giordano Bruno je iv spaljen na lomai zajedno sa svojim knjigama.
Na Campo di Fiori, rimskom Cvjetnom trgu, na kojemu je Giordano bio spaljen, 1889. podignut je
spomenik s natpisom "Tu gdje je lomaa gorjela"

"Vrline su oblici koje stvara prosvijetljeni um:

kroz njih on pokazuje svoje postojanje"

Brunovo nauavanje je imalo vrlo irok spektar segmenata. Tako Giordano vidi u svojoj koncepciji
beskonani svemir u kojem se gibaju i doslovce "ive" bezbrojni svjetovi. Time se poloaj ovjeka iz
korijena mijena. Pojedinanu egzistenciju shvaao je kao dio vjene mijene trajno postojee, ive i
oduhovljene materije.
Brunova intuicija o jedinstvu svega, o ivotu koji pulsira i u mrtvim stvarima, o proimanju i
nedjeljivosti krajnjih suprotnosti, o magijskoj moi ljudske rijei nad prirodom i o pripadnitvu ovjeka
toj istoj prirodi i materiji u kojoj dua luta dok se ne priblii nedostinim visinama ili dubinama
sugestivno je i inspirativno vienje samo po sebi.
I na pjesnik Mato kod prouavanja Brunove dijaloke rasprave O herojskim zanosima, u enevi,
zapisuje u biljenicu tri Giordanova stiha: "i premda svrhu uenu ne kua, / u nastojanju iezava
dua, / dosta je plamsaj ognjem plemenitim".
Bruno govori i o tumaenju pojma simbola kao naela identinosti mistinog izvora svih vjera i
religija.

Brunov crte 4 elementa, drvorez

Moramo napomenuti kako njegove izjave o svemiru zauuju, ako znamo da nikada nije izveo ni jedan
pokus, niti je svoje astronomske postavke zasnivao na teleskopskim opaanjima, budui da je ovaj
instrument pronaen nekoliko desetljea kasnije.
Kasnija znanstvena otkria potvrdila su njegove postavke.
Bruno kae da u onome to je beskonano i prirodno ne mogu postojati istaknute toke. Tako je svaka
toka svijeta ujedno i sredinja toka. Samim tim, beskonano nema sredita, dijelova niti istaknutih
smjerova. U ovom beskonanom univerzumu oito je mogue postojanje beskonano mnogo svjetova,
a svaki je od njih jedna manifestacija bezbroj razliitih mogunosti. U beskonanom mnotvu
zvjezdanih sustava krui bezbroj planeta i na svakom od njih mogu je ivot, a svaka pojedina forma
ivota samo je jedno od ostvarenja boanskog, iz kojeg izviru beskonane mogunosti pojavljivanja.
Ovo samo po sebi, ne znai da na svakom planetu postoji ivot ve samo da tijekom ivotnog puta
planeta postoji velika vjerojatnost za to.
Bruno od poetka razlikuje planete od zvijezda, i to ih ne razlikuje samo, poput Ptolomeja, na zvijezde
stajaice i zvijezde "lutalice" (planeti), nego meu njima vidi kvalitativnu razliku. Planeti su u osnovi
"vlane", drugaije prirode od vatrenih zvijezda i graeni su od druge materije. Zvijezde zrae vlastitu
svjetlost, dok planeti samo odraavaju svjetlost zvijezda i zato, gledano s neke udaljenosti, pokazuju
mijene. Prema Brunu i planeti imaju vatrenu jezgru, ali ona lei nevidljiva, duboko ispod njihove
povrine.
Nadalje tvrdi kako je u svemiru sve u stalnom pokretu, dok se sama beskonanost ne moe kretati. Iz
ovoga slijedi stalna transformacija i nema niega to bi bilo iz toga izuzeto. Bruno govori i o razliitim
vrstama gibanja planeta: o rotaciji oko vlastite osi, gibanju oko sredinje zvijezde i precesiji.
Ako primijetimo da je u Brunovo vrijeme jo uvijek bilo uvrijeeno miljenje kako je Zemlja ravna
ploa, a Crkva je tvrdila da je zemlja sredite svemira, te da su zvijezde i Mjesec svjetla koje je Bog
postavio kako bi im osvjetljavao no, moramo priznati kako su Giordanove tvrdnje potpuno
zapanjujue. Ponovno veliko prouavanje Brunovih radova u 19. st. izazvalo je divljenje prema
njegovim gleditima, a on sam proglaen je glasnikom moderne znanosti.
Giordano Bruno tokom godina polako je postao danas u svijetu sinonim i simbol slobode ljudskog
razmiljanja, slobode govorenja i iznoenja vlastitih ideja, slobode znanstvenog i duhovnog zanosa te
iznad svega istine.
Upravo je glupost njegovih krvnika uinila Bruna vjenim, a njegovo djelo te simbol onoga to
predstavlja e nadivjeti crkvu. Sudbina svijeta pokazuje da glupost nikada ne moe pobijediti razum,
represija e za istinom, a ropstvo slobodu.

Giordanov govor uenicima u tamnici "Piombi"

Pablo Simon, primivi Majstora za ruke, ree mu da e mu vrlo brzo Braa iz Venecije vratiti slobodu,
razumom ili silom.
Ne, dobri moj Brate! Radije ostajem iv u smrti nego mrtav u ivotu... Ako usvojimo iste
metode kao Inkvizicija, ako pribjegnemo nasilju i lai, prije ili kasnije postat emo poput njih.
Tako, ba kao to se tijelo privikne na alkohol, dua se privikne na okrutnost i na koncu uiva u
moralnoj uspavanosti koja ju prati. Moramo zadrati kontrolu nad svojom matom. Uli ste u
pokvareni krug da mislite i zamiljate samo moje patnje, ali zaboravljate plodove koje e
donijeti u budunosti. Oni nisu u "Piombiju" zakopali "mene", ve samo jednu malenu klicu
filozofije koja e proklijati u nadolazeim stoljeima. Ne oplakujte klicu, mislite na stablo! Doi
e dan, Brao, kad e mudrost civilizacija starijih od nae obnoviti izvor znanja u nama. Toga
dana, dogmatsko i separatistiko shvaanje past e; dok me danas zatvaraju jer tvrdim da je
Zemlja okrugla, Sunce sredite sustava i svaka zvijezda os nekog drugog, slinog sustava, s
 vlastitim stanovnicima i posebnim konceptom o Boanstvu. A jer toga nema u dananjim
knjigama, shvaa se kao la... Jao, Brao! Plaem zbog vas koji ostajete ivi meu njima, ali
vam i zavidim: uinit ete mnogo za ovjeanstvo.
Kao rtva svih ovih muenja, vi jo uvijek mislite na dobrobit ovjeanstva? prasnu
venecijanski uenik.
Da, Brate Marco... i ono e takoer, usred svojih patnji, misliti na svoju dobrobit.
Mi i ovjeanstvo, mi vas elimo iva, tako nam moete mnogo dati.
Ne, Pablo Simon! Smrt ima temeljnu vrijednost u ivotu ljudske osobnosti i naa dua mora je
potpuno iskoristiti. Moda e vam jednog dana rei da sam pokleknuo pred smru. Odsada
znajte, lagat e vam.
Kako bi mogli potovati istinu ako ju nisu potovali ak ni u njihovim Svetim Knjigama?
de Venti, "sveta srdba" je doputena samo onima ije je srce isto, jer ga ne koriste da bi
razorili, nego, naprotiv, stvorili...! Pazi da ne mrzi!
Ja mrzim samo la!
Ja vam kaem da la ne postoji. Borite se protiv nje a da joj ne pridajete mnogo vanosti,
zagovarajui istinu, Univerzalnu Istinu Mudrosti, Religije bez nacionalnosti, ni vremenske
epohe, niti dogmi... Oprostite mi, moje fiziko tijelo je krajnje slabo i umara se... Neu vam
moi jo dugo govoriti...
elimo ostati uz tebe, plemeniti filozofe.
Onda ne zaboravite moja djela. Vie sam u njima nego u ovom okviru od umirue puti...
Napustite "Piombi". Ovdje vladaju samo bol i neznanje.
Giordano, kojeg su podupirali uenici, zatvarao se u sebe poput lotosa u smiraj dana. Pablo Simon i de
Venti poveli su mlade venecijance prema izlazu.

In Memoriam uvaenom majstoru Zlatnoga Kria koji je nastao iz kocke

Koriteni materijali:
asopis Nova Akropola br. 8
Jorge A. Livraga: Alkemiar, Bruxeles, 1986.
Wikipedia