PARADOKSI U MATEMATICI

Vjerojatno oduvijek ljude zanimaju igre s razumom i logikom, stvari koje se ine nemoguima i same
sebi protuslovnima. Takve zanimljive pogreke postoje i u savrenoj matematici, a tijekom pocijesti
otkrivali su ih, moda sluajno, moda traei ih, nadareni pojedinci. Pogledajmo neke od
matematikih paradoksa.
Prvi je Zenon, filozof iz 5.st. pr. Kr., pripadnik elejske kole koja je djelovala u gradu Eleji na jugu
Italije. On je pokuao dokazati da NEMA KRETANJA, odnosno da ono, kada ga analiziramo, na
racionalnoj razini, ne postoji. BRZONOGI AHILEJ NIKADA NEE PRESTII SPORU
KORNJAU. Ako ona pone trati 10 stadija prije njega ( 1 stadij = 19,2 m ), dok on pretri tu
udaljenost, ona e prevaliti jo 1 stadij, a dok on otri jo to, ona je odmakla za 0.1 stadij...i tako u
beskonanost. Znai,ona e uvijek biti ispred njega, pa dok on doe na njezino mjesto ona e ve biti
drugdje. No, matematika je ovdje nala rjeenje, a ono je u beskonanom geometrijskom redu iju je
sumu mogue odrediti ( S = a1/(1-q)). Ukupno vrijeme samo je zbroj pojedinanih vremena za koje
Ahilej pretri razliite udaljenosti; vrijeme za koje pree 10 stadija je t, 1 stadij za t/10, 0.1 stadij za
t/100, itd. = BESKONANI GEOMETRIJSKI RED.Ukupno vrijeme je suma svih vremena, a iznosi
10/9 * t. Ukupan put koji Ahilej pree dok ne prestigne kornjau se isto izrauna po formuli za sumu
( 10+1+0.1+ 0.01...) i iznosi 11.1111... stadij.
Zenon je na jo neke naine pokuao dokazati da kretanja nema. Jedan od njih je DIHOTOMIJA a
kae da kretanje nikad ne moe ni poeti jer od toke A do B subjekt prvo treba prei polovicu puta, pa
polovicu te polovice i tako u beskraj. Putovanje STRJELICE takoer je opisivao samo kao skup
poloaja, toaka u kojima ona miruje. A suma mirovanja na moe biti kretanje.
Pogledajmo sad malo paradoksalne primjere fraktala. Fraktali su likovi ijim poveanjem otkrivamo
sve veu sloenost. Jedni od najzanimljivijih su Kochova pahuljica (Helge fon Koch, vedski
matematiar) i Sierpinskijev trokut ( Waclaw Sierpinski, poljski matematiar). Kochova pahuljica lik
je koji ima beskonanu duljinu jer njena struktura postaje sve sloenija i sloenija. U prvom koraku
konstrukcije imamo jedan jednakostranian trokut na ijim stranicama se u daljnjim koracima
konstruiraju novi trokuti stranica dugih treinu prethodnih. U svakom sljedeem koraku stranica je 4
puta vie...i tako u beskonanost! ( Ln = 3* (4/3)n). Ipak, ova pahuljica ima konanu povrinu i ona
iznosi 8/5!! Sierpinskijev trokut primjer je fraktala koji nema povrinu! Kako je to mogue?? U
poetku imamo jedan jednakostranian trokut iz kojeg u svakom koraku izrezujemo manje
jednakostranine trokute (broj izrezanih trokuta jednak je broju koraka). Kad n tei nuli, niz joj takoer
tei. Prema tome, nema povrine. ( Pn = (3/4)n).
Meni dva najzanimljivija paradoksa su Russellov i problem Montyja Halla.
Bertrand Russell engleski je matematiar, logiar i filoof, tvorac je paradoksa u teoriji skupova.
Pojednostavljeni paradoks objanjen na primjeru glasi: U nekom gradu postoji samo jedan brija i
zakon o brijanju. Zakon kae da svi mukarci moraju biti obrijani, a one koji se ne briju sami brije
brija. Postavlja se pitanje tko brije brijaa. U tome lei paradoks, jer: ako brija brije sam sebe, znai
da ga brije osoba zaduena za brijanje samo onih koji se ne briju sami. A brija, opet, ne moe samo
otii kod brijaa, jer bi i onda brijao sam sebe.
 U teoriji skupova paradoks bi iao ovako: Neka je S skup svih skupova koji ne sadravaju sami sebe.
Pripada li skup S u taj skup? Ako DA, onda po definiciji skupa koja kae da je S skup skupova koji ne
sadravaju sami sebe, on NE sadrava sam sebe pa ne moe ni pripadati tom skupu. Ako opet
zakljuimo da NE pripada tom skupu, po definiciji skupa on DA, pripada samom sebi.
(Skup moe pripadati ili ne pripadati sebi na ovaj nain: skup svih ptica nije ptica, ali skup svih
skupova s vie elemenata i sam ima vie elemenata pa pripada sam sebi, odnosno u svoju definiciju.)
Problem Montyja Halla nazvan je po voditelju showa Let`s make a deal koji se prikazivao u SAD-u
60-ih i 70-ih godina. Radi se o igri koja se sastoji u tome da biramo izmeu troje vrata i nadamo se
dobitku, autu. Dakle, jedna vrata skrivaju auto, a dvoje dvije koze. Igra poinje naim odabirom jednih
vrata. ansa da smo pogodili gdje je auto su je 1/3. Monty Hall onda izabire jedna vrata iza kojih je
uvijek koza. Pita nas elimo li promijeniti odluku i izabrati druga od preostalih dvoje vrata ili ostati pri
poetnom odabiru. Paradoks je u tome to ako izaberemo druga vrata imamo veu vjerojatnos za
pobjedu, iako je vjerojatnost naizgled jednaka. Ali! Nakon to smo mi u prvom koraku izabrali vrata,
na ovim dvama preostalima je 2/3 vjerojatnosti da su tona. Kad su jedna od njih otpala, svu
vjerojatnost za pobjedu pokupila su ova preostala. Zakljuak, anse su nam vee promjenimo li
miljenje. I stvarnost je to potvrdila!

Matematika obiluje slinim paradoksima i problemima, zanimljivostima koje nam se u stvarnosti ine
nemoguima i proturjenima jer zapravo ne razmiljamo o njima. Ali, ovo je svakako jedna od
prezanimljivih podruja za istraivanje. Jeste li znali da je u skupini od 23 ljudi vjerojatnost da bar
dvoje ima roendan na isti dan vea od 50%? Tko bi rekao? Vjerojatnosti se mijenjaju ovisno o malim
detaljima ili kutu gledanja... A ovo je sve samo jedan mali dio matematike i obilja onoga to nudi!
Savjet je da se samo malo pozabavite njome na bilo kojem od raznovrsnih podruja i shvatit ete da
nije ni dosadna ni teka. Ona je jednostavno kraljica svih znanosti. Matematika!