Studij psihologije

Hrvatsko katoliko sveuilite

Naziv predmeta: Teorijski sustavi u psihologiji

Seminarski rad

KURT LEWIN

Mateja Jurkovi
Klara Tomi
Kristijan ibrat
Zagreb, 11. svibnja 2015.

SADRAJ:

SADRAJ:................................................................................................................ 1
UVOD...................................................................................................................... 2
LEWINOVE RANE GODINE.................................................................................... 2
LEWIN RANI RADOVI............................................................................................ 3
RAZRADA................................................................................................................ 4
LEWINOVA PSIHOLOKA TOPOLOGIJA i TEORIJA POLJA.........................................4
LEWIN U SAD-u.................................................................................................... 6
LEWINOVA PRIMJENJENA ISTRAIVANJA...............................................................7
ISTRAIVANJE UZORAKA AGRESIVNOG PONAANJA U RAZLIITIM SOCIJALNIM
KLIMAMA............................................................................................................. 9
ZAKLJUAK........................................................................................................... 11
LITERATURA:......................................................................................................... 12

UVOD
Kurt Lewin danas je u svijetu prepoznat kao osniva moderne socijalne psihologije.
Njegov utjecaj na osnivanje eksperimentalne socijalne psihologije vidljiv je kroz prouavanje
teorija i njihove primjene na ljudsko ponaanje od kojih su najpoznatije njegova topoloka
psihologija i teorija polja. Lewin je takoer dao znaajan doprinos shvaanju odnosa grupne
dinamike i odnosu pojedinca koji se nalazi u interakciji s okolinom te poveznicu sa njegovim
ivotnim i psiholokim prostorom. Smatrao je da su okolina i osoba vezane na takav nain da
tvore cjelinu i proizvode ponaanje (England i Chernauskas-Beecher, 2012). Teorija polja bila
je shvaena vie u okvirima ope metodologije kao pristup, a manje kao teorija. Lewin se
fokusirao na princip meuzavisnosti, posebno istaknuvi prvenstvo cjeline (situacije ili polja)
nad dijelovima. Ovakva iroka metodologija osigurala mu je mogunost vrenje
mnogobrojnih eksperimenata s grupama kako bi promijenio njihovo ponaanje, moral i
predrasude. Njegov pristup istraivanju postao je poznat pod nazivom akcijsko istraivanje.
(Hewstone i Stroebe, 2001). Istraivaku inspiraciju crpio je iz svakodnevnih dogaaja u
kombinaciji s raznolikim pristupom Gestalt psihologiji,a najvei znanstveni doprinos ostavio
je na podruju socijalne, industrijske i razvojne psihologije. (Hothersall, 2002)

LEWINOVE RANE GODINE

Otac moderne socijalne psihologije roen je 9. listopada 1890.godine u selu Moglino
u pruskoj provinciji Posen ( dananja Poljska ). Odrastao je na farmi iznad trgovine
mjeovitom robom kao drugo dijete, a prvi sin u obitelji sa etvero djece. Njegova idovska
obitelj bila je veoma brina i ivjeli su prosjenim ivotom. Zbog diskriminacije i
antisemitizma obitelj se 1905. godine preselila u Berlin kako bi djeca stekla obrazovanje te je
on tamo zavrio gimnaziju Carice Auguste. Tek tijekom zadnje dvije godine gimnazije dola
je do izraaja njegova visoka inteligencija. Studirao je medicinu na Sveuilitu u Freiburgu, a
kasnije se prebacio na studij biologije u Mnchenu. Njegov poetak istraivake karijere
posebno je ispunio intrigom Stumpfov psihologijski institut i odsjek za psihologiju u kojem je
vidio razne mogunosti suvremene psihologije. Ipak, smatrao je da se istraivai previe
oslanjaju na Wundtovu tradiciju, radei mala i nepovezana istraivanja. Njegovo miljenje
bilo je da su odreeni predmeti na odsjeku Wundtove psihologije irelevantni i dosadni, stoga
je krenuo u potragu za novijom i relevantnijom psihologijom koja ima svoju svakodnevnu
primjenu za drutvo. Organizirao je seriju radnikih teajeva da bi ih poduavao osnovnim
2

vjetinama. Sveuiline vlasti su se protivile ovoj ideji smatrajui je subverzivnom.

Naposljetku je postao zainteresiran za teorije znanosti, iz ega je 1914. zasluio doktorat u
Berlinu i postao profesor. (Hothersall, 2002)

LEWIN RANI RADOVI

Njegova znanstvena karijera zapoela je 1917. godine objavom lanka Ratni
krajolik u kojem je opisao ratna iskustva vojnika. Koristei pojmove poput granica, smjer i
zona, koje e kasnije koristiti u svojoj topolokoj teoriji, opisao je ivotni prostor vojnika.
Objasnio je razliku izmeu ivotnog prostora vojnika i civila i nain percipiranja odreenog
prostora, npr. stjenovita staza za civila moe biti umirujua, dok za vojnika predstavlja
zasjedu. (Hothersall, 2002, str. 265) U miru bi se paljenje pokustva ili knjiga smatralo
barbarskim inom, ali u vrijeme rata to je razumljivo. Lewin je takoer opisao
depersonalizaciju i dehumanizaciju neprijatelja, kao utjelovljenje zla (Hothersall, 2002, str.
265). Takoer je napravio usporedbu ivota ljudi koji rade u industriji i onih koji rade u
poljoprivredi. Pritom smatra da ''industrijski radnik mora razviti specijaliziranu vjetinu koju
koristi svaki dan, dok poljoprivredni radnik mora obavljati mnogo razliitih radnji i svakog
dana i u razliitim godinjim dobima. (Hothersall, 2002, str. 265)'' Takoer smatra da
poljoprivredni rad ini ljude sretnijima, iako industrijskim radom osoba moe zaraditi vie
novaca. Jedno od njegovih znaajnih djela je kritika na Taylorov nain shvaanja rada koju je
objavio 1920.godine pod nazivom Socijalizacija Taylorovog sistema. F.W. Taylor nain
shvaanja rada temeljio se samo na efikasnosti i produktivnosti, dok Lewin zauzima drukiji
stav i smatra da rad ima svoju ivotnu vrijednost i da on mora biti obogaen i humaniziran.
Kasnije e se u ivotu vratiti na ovo podruje i istraivati kako psihologija moe pomoi u
poboljanju radnih uvjeta. (Hothersall, 2002) Lewin je takoer osniva Istraivakog centra za
grupnu dinamiku Research Center for Group Dynamics te ga se smatra najimpresivnijim i
najutjecajnijim znanstvenikom nakon Wundta. (Marrow, 1968 i Festinger, 1980 prema
Hewstone i Stroebe, 2001) Vano je napomenuti da je Lewin imao veliku sposobnost
zapaanja svakodnevnih pojava na kojima je vrio svoja prouavanja. Njegova istraivanja su
se uvijek temeljila iskljuivo na teoriji jer je smatrao da ne postoji nita tako praktino kao
dobra teorija. (Hothersall, 2002)

RAZRADA
LEWINOVA PSIHOLOKA TOPOLOGIJA i TEORIJA POLJA
Lewin je smatrao da je svaki pojedinac sloeno energetsko polje, dinamiki sustav
potreba i tenzija koji usmjeruje percepcije i djelovanja. Ponaanje (P) je funkcija (f) linosti
(L) u interakciji s okolinom (O). (Hothersall, 2002, 266.str.)
Svoje je koncepte Lewin prikazivao topologijom1 te je htio razviti tzv. topoloku
psihologiju. Bio je vizualni tip osobe, te

je sve

ivotne situacije predoavao preko

dijagrama. Najee bi koristio krede te crtao po oblinjim ploama, no ak i kada mu one

nisu bile dostupne, to ga ne bi sprijeilo da crta dijagrame crtao bi tapovima i kiobranima,
po snijegu ili praini. Jednom ga je prilikom neki sudionik njegovog predavanja, koji nije
prihvatio njegove ideje i uvjerenja, upitao kako kroz svoje dijagrame moe obuhvatiti
postojanje i kompleksnost individualnih razlika, na to mu je Lewin jednostavno odgovorio da
koristi krede u boji. Njegovi studenti esto su nazivali njegove dijagrame Lewinovim jajima
(u Berlinu) ili pak Lewinovi krumpiri (U Iowi) (Thompson, 1978, prema Hothersall, 2002).
Jedan od studenata, J. F. Brown prikazao je Lewinov rad kroz svoje djelo Metode Kurta
Lewina u psihologiji djelovanja i osjeanja , psiholozima koji su djelovali na engleskom
govornom podruju. On je poticao psihologe da ne odbace njegov rad samo zato to jo nije
doao do konanih psiholokih zakona, te da uzmu u obzir kako Lewin otvara nove smjerove
za eksperimente, koji e doprinijeti donoenju novih zakona. Takoer, naglaavao je kako je
Lewin odlino uspio mjeriti i predvidjeti psihike energije prema dinaminnim konceptima s
obzirom na injenicu da je sve to tek u poetku i razvoju. (Hothersall, 2002)
Sama teorija polja je temeljena na ideji da je ovjekovo ponaanje rezultat onoga to se
dogaa u polju. Polje predstavlja prostor u kojem su razliiti aspekti okoline pojedinca.
(Neill, 2004, prema England i Chernauskas-Beecher, 2012) Svaki pojedinac ima polje, ali ne
postoje dva ista polja. ivotni prostor je sve unutar polja to ini pojedinca i mijenja se s
obzirom na mjesta i ljude koje sretne u ivotu. Kada ne bi bilo konstantne promjene, ne bi bilo
ni stimulacije koja potie pojedinca da napreduje u svom polju te da ostvaruje kompleksnija
socijalna ponaanja (Hall & Lindzey, 1978, prema England i Chernauskas-Beecher, 2012).

1 Topologija nekvantitivna opisna geometrija

4

U sklopu svog rada Uinci okolinskih sila, prikazao je film o djevojici od 18 mjeseci, koja
je trebala sjesti na oznaenu toku na kamenu. Neko je vrijeme kruila oko kamena jer nije
znala kako da sjedne, a da ne makne pogled s toke, jer nije bila sigurna da e sjesti tono ako
ne bude vidjela toku. Na kraju se dosjetila te seokrenula od kamena i stavila glavu meu
koljena te na taj nain uspjela sjesti gledajui u toku. Lewin je to ocijenio odlinim rjeenjem
uvidom. Premda je to predavanje, koje se odravalo na Yale sveuilitu povodom Devetog
meunarodnog kongresa, odrao na njemakom, veina ga je uspjela shvatiti zbog njegove
vizualnosti, dijagrama, filma. U tom se nainu rada oituje Lewinova posebnost koju su
mnogi psiholozi uoili. Bio je izrazito slikovit, uivljen u ono to radi, te je naela koja je
razvijao esto potkrepljivao filmovima koje je snimao pratei ponaanje djece. Pozvan je da
svoj lanak Okolinske sile u ponaanju i razvoju djeteta objavi djelu Prirunik djeje
psihologije. U njemu kritizirao koncept prosjenog djeteta te je smatrao kako je vanije dublje
prouiti pojedini sluaj nego povrno prouiti vie njih. To je argumentirao injenicom da je
svaki ivotni prostor razliit, a da bi se svaki prostor mogao cjelokupno prouiti, to
prouavanje mora biti intenzivnost i usredotoenost. (Hothersall, 2002)
Lewin je tvrdio kako se ivotni prostor poveava s dobi. Kao primjer je naveo kako beba
kojoj uzmu lutku koja je bila pored nje, ne bi reagirala na to oduzimanje. S druge strane,
dijete kojemu se ivotni prostor poveao i vie izdiferencirano, protestiralo bi u toj situaciji
zbog oduzimanja lutke. Isto tako, Lewin je opisivao razne eksperimente u kojima su djeca
imala zadatke pronai zaobilazni put. Primjerice, u jednom su eksperimentu tako trebali
zaobilazak oko prepreke koja ih je dijelila od okolade. Problematian dio zadatka je bio u
tome to je dijete trebalo ii u smjeru koji je nije smjer pozitivnog vektora, odnosno ne vodi
ravno do okolade koja ima pozitivnu valenciju. Lewin je u svojem djelu pojasnio kako je
dijete koje pronae taj zaobilazni put i tako rijei zadatak zapravo restrukturiralo polje.
Jednostavnije reeno, dijete je poelo percipirati dio puta koji nije u smjeru okolade kao dio
sveukupnog, jedinstvenog puta prema njoj, odnosno prema cilju. (Lewin, 1931, prema
Hothersall, 2002)

Takoer, dijagramima je prikazao i konflikte tri tipa. Primjer konflikta prvog tipa jest kada se
dijete mora odluiti izmeu dva izbora s pozitivnim valencijama, na primjer piknika i igre s
prijateljima. Lewin navodi kako izbor nije teak, ali istie da koji god od tih aktivnosti
izabere, esto se odabrani izbor ini loiji od drugog. Kod drugog tipa, primjer je dijete koje
se boji popeti na drvo, ali istovremeno ga to i privlai, pa je esta pojava da se dijete primie i
odmie od drveta, ovisno koji vektori (pozitivni ili negativni) jaaju u tom trenutku. Trei tip
konflikta je kada se dijete nalazi izmeu dva negativna izbora, primjerice kazna ili neto to
ne eli uiniti, to potie elju djeteta da se pokua maknuti iz polja. (Hothersall, 2002)

LEWIN U SAD-u
Lewin je 1933.g napustio Njemaku i Sveuilite u Berlinu, a razlog odlaska bio je to
to nije mogao ivjeti u nacistikoj njemakoj. Premda kao veteran Prvog svijetskog rata nije
morao napustiti mjesto profesora kao ostali idovi, nije htio ivjeti u dravi gdje njegova
djeca ne bi mogla studirati na sveuilitu na kojem on predaje. Zatraio je pomo od kolega u
Americi te je dobio mjesto profesora domainstva na dvije godine, te je za to vrijeme napisao
djela Dinamna teorija linosti te Naela topoloke psihologije, no nisu bila prihvaena jer ih
psiholozi tada jo nisu razumjeli. Nakon dvije godine elio je osnovati psihologijski institut
na Hebrejskom sveuilitu u Palestini, te istraivati korjene antisemitizma i borbu protiv
njega, ali zbog nedovoljnih resursa ta mu ideja nije uspjela. Napokon su ga zaposlili u Uredu
za istraicanje socijalne skrbi za djecu na Sveuilitu u Iowi. (Hothersall, 2002)
Tamo je doao do mnogih zanimljivih zakljuaka te napravio razne eksperimente sa svojim
studentima. Primerice, promatrajui ljude u kantini uoio je neobinu, ali estu pojavu da
pored normalno poredanih kolaa, uzimaju kolae od iza preskaui one s poetka. Shvatio je
da i ciljevi koji nemaju veliku vrijednost mogu postati privlaniji kada se uloi vei trud u
njega. Tako su ljudi trudei se uzeti kolae odostraga samim time poveavali njihovu
pozitivnu valenciju. (Hothersall, 2002)
Nadalje, njegovi studenti Barker, Dumbo i Lewin (1941) su napravili eksperiment u kojem su
prouavao utjecaj frustracije na djecu, te pokazao kako ona dovodi do regresije i agresije.
Koristili su Lewinovu dediferencijacijsku hipotezu2. Naime, djeca (od dvije do est godina) su
se prvo igrala s obinim igrakama na konstruktivan nain, a nakon toga su podigli zaslon iza
2 Dediferencijacijska hipoteza hipoteza koja je predviala da e pod utjecajem frustracije ponaanje
postati dediferencirano te da e se dijete poeti ponaati na primitivniji i manje konstruktivan nain
6

kojega su bile privlanije igrake. Kada su se djeca zaigrala s novim igrakama, oduzeli su im
ih te vratili ih obinim i ponovno spustili zaslon. Nakon toga su djeca burno reagirala: cvilila
su, plakala, vritala, udarala od pod, bacala stare igrake i slino. Prema eksperimentatorima
su se uglavnom prestali odnositi na prijateljski nain te esto poeli reagirati neprijateljski.
(Hothersall, 2002)

LEWINOVA PRIMJENJENA ISTRAIVANJA

Lewin je 1939.godine imao priliku se vratit svojem ranijem interesu i provesti ono
to je nazvao ''akcijskim istraivanjem'' u jednom industrijskom okruenju. Albert J. Marrow
se obratio Lewinu s problemom koji je njegova korporacija imala pri otvaranju nove tvornice
u ruralnoj Virginiji. Tristo zaposlenih, uglavnom ena, bilo je marljivo, ali nisu uspijevali
dosegnuti proizvodne standardne kompanije. ak i nakon dvanaest tjedana obuka, virginijske
radnice nisu bile ni upola produktivne u odnosu na radnice u sjevernim tvornicama. To je
privuklo Lewinovu panju, jer je to bio problem radne dinamike koja ga je opinila i svidjela
mu se. Te je doskoio problemu tako to je razgovarajui sa poslovoom i zaposlenicama i u
komunikaciji s njima zakljuio kako je uzrok problemu ''razina aspiracije''. Naime,
zaposlenice nisu vjerovale u mogunost boljeg uspjeha, te zbog toga nisu uspijevale
napredovati. Stoga je Lewin podijelio odjel u manji grupe i unutar svake ukljuio jednu
uspjenu radnicu kompanije. Vrlo brzo se pokazala visoka uspjenost zadatka koja je pokazala
utjecaj uspjeha potaknut vlastitim oekivanjima. Time je Lewin dao velik doprinos u prikazu
akcijskog istraivanja u industriji. (Hothersall, 2002)
Tijekom Drugog Svjetskog rata je imao mogunosti za akcijska istraivanja, no ovaj
put unutar amerikih radnih snaga. Bio je ponosan injenicom da je postao amerikim
graaninom u sijenju 1940.godine, te je imao elju da se porazi nacistika Njemaka i bio je
predan tim nastojanjima. Jednu od svojih prvih studija je napisao uz pomo svoje suradnice
antropologinje Margared Mead, s namjerom da savjetuje vladine urede o nainima promjene
prehrambenih navika amerikih graanina, jer se zbog ratnih neprilika osjetila nestaica
svjeeg mesa i suviak svjeeg povra. Stoga je grupi volonterki odrao niz predavanja u
kojima je dokazao kako je uspjenost postignuta kada je primijenjena edukacija djelovala na
grupne stavove, a ne na individualne. Mead je naglaavala prednosti iznutrica, jeftine su,
dostupne te se smatralo delikatesama u drugim kulturama. Druge volonterke su prisustvovale
u grupnoj raspravi na kojoj su se takoer prikazivalo i raspravljalo o istoj temi. Od volonterki
7

se trailo na kraju svakog sastanka da dizanjem ruke pokau svoju volju pripremiti iznutrice u
svom domainstvu. Nekoliko tjedana kasnije se pokazalo putem ankete da samo 3 posto
osoba ispitanika s predavanja je pripremalo iznutrice, dok je to 30 posto volonterki sa grupne
rasprave uinilo. Razvoj na grupnoj dinamici ukljuivao je i teorije polja kako bi primijenili
prehrambene navike i navike ponaanja . (Hothersall, 2002)
Godine 1945. Lewin i njegova grupa su odluili raditi na etiri glavna programska
podruja. Prvo su traili naine za poveanje grupne produktivnosti i za suprostavljanje
tendenciji neefikasnosti grupa i zapostavljanja poetnih ciljeva. Nije elio da bilo koja od
njegovih grupa zapone kreaciju konja, a da zavri sa devom. Te su osmislili istraivanja
komunikacije i irenja glasina. Istraivali su podruja socijalne percepcije i interpersonalnih
odnosa zajedno sa studijama lanstvu u grupi i individualnoj prilagodbi, i zapoeli su sa
studijama obuke voenja. Sve ove grupe su oblikovane u smjeru da razviju uinikovito
voenje sa otvorenom komunikacijom, da se bore protiv predrasuda i stavova destrukcije.
Mnogo su koritene u obrazovnom, savjetodavnom, industrijskom i klinikom podruju.
(Hothersall, 2002)
Lewin je podijelio u tri razvojna stadija organizacijskih promjena prilagodbe u okolini, one su
ukljuivale promjene ponaanja i poetnog opiranja do prihvaanja i promjene. Prva faza je
proces destabilizacije u kojoj se prihvaa nova vrsta ponaanja i ta faza je nazvana
unfreezing, to u hrvatskom prijevodu bi znailo odmrznuti. Kada je jasna promjena i
njen ishod, dolazi do sljedee faze promjene. Lewin je bio jedan od prvih psihologa koji je
smatrao da su psihologija i socijalni faktori bitni za promjenu. Iako predstavlja najteu fazu u
procesu, mogue ju je lake ostvariti pomou modela. Kada je faza promjena postigla
uspjeh, kree se do sljedee faze nazvane refreezing ili nanovo zamrzavanje. U toj fazi je
prihvaena nova organizacija koja ima norme rutiniziranosti djelovanja i ponaanja. Sumnje
oko uspjenosti se javljaju zbog moguih izmjena i stalnog procesa razvijanja i mijenjanja
ponaanja. (''Planning and Executing'').
Teorija koja se naslanja na postojee faze promijene je akcijsko istraivanje koje se javlja u
drugoj fazi kada se postavljaju pitanja: ''Koji je trenutni problem?'', ''Koje su opasnosti?'' i
''to uiniti?'' (Lewin, 1946 prema Hothersall, 2002). Time je prouavao kulturne razlike jer je
svaka od njih ukljuivala misaoni proces donoenja odluka.

Lewin je bio takoer ukljuen u formiranje drugih vanih istraivakih institucija, kao
to je Povjerenstvo za uzajamne odnose drutvenih zajednica za Ameriki idovski kongres.
On je iskusio antisemitizam u Njemakoj, a njegova je majka umrla u nacistikom
koncentracijskom logoru. Te je potaknut antisemitizmom proirio svoj rad na

rasnu

diskriminaciju, prouavao je odnose unutar rasne razliitosti, te pritom ispitivao stavove

bijelog stanovnitva pri kupovini od crnog prodavaa. Intervjuirali su domaice, 100 ena
bijele rase, 24 ene crne rase, 24 djeaka i djevojica, koji su ivjeli u etiri stambena naselja
u New Yorku i Newarku. Naselja su bila fiziki istovjetna, ali su dva bila potpuno integrirana
dok su dva bila djelomino segregirana, to je znailo da su bili integrirani prema obrascu
ahovske ploe, tj u jednoj zgradi su ivjeli pripadnici bijele rase, u sljedeoj crne rase, pa
opet bijele i tako dalje. To je rezultiralo tako to u djelomino integriranim naseljima je bio
jai rasizam nego u potpuno integriranim naseljima. Bijeli stanovnici su pokazivali svoj ponos
zbog otvorenosti njihovih zgrada i manje su bili sumnjiavi i manje neprijateljski raspoloeni,
za razliku od stanovnika segregiranih naselja. Ta ispitivanja prenesena su i na vee grupacije
koje su zahvaale etvrti integriranog i segregiranog crno-bijelog stanovnitva. Ta otkria su
bile od velike vanosti, i politike znaajnosti, i one su koritene u raspravama o rasnoj
jednakosti za pripadnike crne rase u SAD-u. (Hothersall, 2002)
Lewin je pri edukaciji prilazio i sa igrokazima u kojima je predstavljao zadrto miljenje i
ekstremne reakcije, te time od publike izvlaio kritiko gledite na situaciju. Koristili su
igranje uloga u nizu igrokaza predstavljajui razliite verzije jednog dogaaja. U svakoj je
verziji jedan glumac iskazao ekstremnu predrasudu ili zadrto miljenje. U prvom igrokazu
nije bilo nikakvog odgovora od publike, u drugom se tiho odgovaralo na njih, dok ve u
treem je bilo izraajnih reakcija, ljutih odgovora s prijetnjama i emocijama. U 65% sluajeva
se preferiralo smireni odgovor, a u 80% publike je trailo suprostavljanje primitivcu.
(Hothersall, 2002)

ISTRAIVANJE UZORAKA AGRESIVNOG PONAANJA U RAZLIITIM

SOCIJALNIM KLIMAMA
Dva velika eksperimenta je obiljeilo Lewinovu karijeru. Oduvijek ga je zanimalo to
lei u podlozi razliitih uzoraka grupnog ponaanja (otpora prema autoritetu, preusmjeravanja
agresija na rtvenu janjad, apatetike submisivnosti i napadu jedne skupine na drugu), pa je
odluio provesti dva akcijska istraivanja s ciljem otkrivanja kljunih imbenika.
9

Prvi eksperiment se sastojao od dva kluba sastavljena od pet desetogodinjih djeaka koji su
se dobrovoljno prijavili na tromjeseni natjeaj izrade maski. Svaki je klub imao svog
voditelja (odraslu osobu), a razlikovali su se po tome to je jedan voditelj imao zadatak
uenicima pristupati demokratski, a drugi autoritarno. Ponaanja su biljeila 4 promatraa.
Rezultat eksperimenta je bio da su djeca iz autoritarne grupe razvili agresiju meu sobom,a
bili su submisivni voi. Djeca iz demokratske grupe su bili prijateljski nastrojeni, otvorenog
pristupa i vodili su ravnopravan odnos sa voom. Agresija unutar grupe se preusmjeravala na
tako zvane rtvene janjce, to jest na loije uenike sa niskim statusom. (Lewin, Lippitt i
White, 1939).
Godinu kasnije provodi novu i proirenu verziju prvog eksperimenta, u svrhu iskljuivanja
mogunosti dobivenih rezultata produkata osobnosti uenika ili voe. U novom, drugom
eksperimentu je bio isti broj uenika, desetogodinjaci. Dodijeljeni su im etiri nove voe, te
sui mali mogunost prolaska kroz autokratski i demokratski nain rada. Prije izvoenja
eksperimenta, prvo su prouavali djeake na temelju njihovih intrapersonalnih, fizikih i
socio-ekonomskih faktora, da bi bili izjednaeni u grupama. Voditelji su mijenjali svoje uloge
iz autokracije u demokratski rad, u svrhu postizanja to kvalitetnijeg rezultata eksperimenta.
Uveo je i trei nain rada, znan pod imenom laissez faire, politika i rad vladajuih te se
meusobno natjecalo unutar grupe. Ponaanje svake grupe promatralo se unutar drugaije
socijalne klime. Eksperiment je bio proveden na nain da su u demokratskoj grupi uenici
dogovorom odabrali aktivnost kojom e se baviti, u autokratskoj je voditelj sam odredio to e
uenici raditi, dok je u laissez faire klubu voditelj ponudio sve materijale i pustio djeci da rade
to hoe. Promatrai, kojih je i ovaj puta bilo 4, su pratili sveukupnu aktivnost unutar klubova
minutu po minutu. Biljeili su strukturu, aktivnosti, socijalnu interakciju i dinamiku grupe. Uz
to su i stenografski snimali sve razgovore unutar skupina. U fazi promjene voe (svakih 6
tjedana), provoeni su intervjui s uenicima, roditeljima i uiteljima te grupni razgovori.
Djeaci su u tim fazama rjeavali i Rorscachove testove mrlja. Kako bi provjerio to uzrokuje
tenziju u pojedinim grupama, Lewin je uveo i tri testa koja su se povremeno provodila
izlazak voditelja iz grupe na desetak minuta, kanjenje voe nekoliko minuta i ulazak stranca
(domara) koji kritizira rad i napore skupine.
Rezultati ovog eksperimenta su pokazali da je agresija bila najvea u laissez faire fazi rada,
to je posebno pojaalo nakon faze autokracije. Primijeeno je da djeaci su imali povremene
jake burne reakcije u autokratskoj fazi, dok u veini sluajeva ih nije bilo. Na kraju je Lewin
doao do zakljuka da izostanak burne reakcije nije bila posljedica nedostatka tenzije u
10

skupini, ve represivnog odnosa s voom, to se pokazalo u trenutku kad je voa bio napustio
prostoriju, a agresija porasla gotovo deset puta. Te se pokazalo se da su trajkovi i pobune
nastajali samo u autokratskim skupinama, dok su se elementi buntovnitva javili i u
demokratskoj skupini ukoliko je njihov rad bio kritiziran i ometan. (Lewin, Lippitt i White,
1939).

ZAKLJUAK
Lewin je prihvaao miljenja drugih, poticao je na suradnju i prihvaanje, bez obzira
na to to je bio voa i predvodnik istraivanja i projekata. Uspjenost njegovog tima je najvie
moe zahvaliti stalnom meusobnom komunikacijom i suradnjom, te usmjeravanju meu
sobom. Njegova istraivanja bila su iznimno uspjena i inovativna. Bio je entuzijast i potpuno
predan svojim istraivanjima i radovima, stalno je traio novosti u svakodnevicama i
inovativnosti, i teio je k njoj. O njegovom se radu govori i o uspjenost njegovih studenata
koji su redom postali priznati socijalni psiholozi. Lewin je postao sinonim socijalne
psihologije svrstavajui se meu najznaajnijim imenima u povijesti psihologije.

11

LITERATURA:
Hothersall, D. (2002). Povijest psihologije. Jastrebarsko: Naklada Slap.
Hewstone M. i Stroebe W. (2001). Socijalna psihologija. Jastrebarsko: Naklada Slap

England, E. i Chernauskas-Beecher (2012). Kurt Lewin: Life Overview and Social Forces.
U R.D. Mather i S. Brand (ur.), Foundations for Experimental Social Psychology:
Requiem for Classic Social Psychology. Journal of Scientific Psychology, 13-19.
Lewin, K., Lippitt, R. i White, R. K. (1939). Patterns of Aggressive Behavior in
Experimentally Created 'Social Climates'. The Journal of Social Psychology, 10,
271-299.

Planning and Executing Change Effectively. Pribavljeno 09.5.2015. sa adrese:

http://www.web-books.com/eLibrary/NC/B0/B58/047MB58.html

12