Professional Documents
Culture Documents
Narona
Ovaj članak ili dio članka zahtijeva stilsku doradu. (Rasprava)
Članci na Wikipediji moraju biti pisani enciklopedijskim stilom.
Povijest
Smatra se da je u vremenu 4.-2. st. pr. Krista na
području Narone bilo naselje i trgovište sa grčkim i
greciziranim stanovništvom. Naronu prvi spominje
grčki povjesničar Pseudo Skilak u 4. st. pr. Kr., pišući
da je Neretva plovna do emporija (pristaništa), koje je
očito bilo u Naroni. Teopomp, o kojemu piše geograf
Strabon, kaže da su u Naroni grčki trgovci prodavali
keramičke proizvode. Kako se radilo o stanovništvu
koje je bilo lojalno Rimu nije čudo da je Narona više
puta bila polazište vojnih pohoda Rimljana protiv
pobunjenih Delmata o čemu govore povijesni zapisi. U
1. st. pr. Kr. ovo naselje postaje Colonia Iulia Narona -
rimska kolonija Narona. Narona postaje vojno,
upravno, sudsko i kulturno središte Naronitanskog
okruga. Uz trgovinu cvjeta graditeljstvo, kiparstvo i
slikarstvo. Nepokorni Delmati tjerali su Rimljane na
stalne vojne pohode, a s vojskom su stizali i trgovci što
je dodatno učvršćivalo položaj Narone kao važna Počasni žrtvenik iz rimskog razdoblja, izložak u Arheološkom
trgovišta. U takvu okružju raslo je i bogatstvo pa je muzeju u Vidu
Narona se vjerojatno protezala u opsegu od 25 hektara, što znači na dobar dio današnjega močvarna predjela. Imale
je izgrađene prometnice prema Saloni i Epidaurumu. Zgrade su podizane od tesana kamena i opeke, krovna cigla
uvozila se iz Italije (Pansiana, Ambrosiana i dr.).
Često se postavlja pitanje kako je propala Narona. Spominju se kataklizme, provale Slavena i Avara. Prof. Emilio
Marin smatra da se Narona jednostavno ugasila. Zna se da je Naronska biskupija postojala još u prvoj polovini
šestoga stoljeća jer je na Saboru u Saloni (530. i 533.) bio nazočan biskup Narone. Vrijeme je to raspada Zapadnog
Rimskog Carstva kada značenje Narone zasigurno slabi. Kako je stanovništvo Narone reagiralo na sve te promjene
možemo pretpostaviti na temelju bliske nam povijesti kada su ratna zbivanja uzrokovala preseljenja milijun ljudi.
Malo po malo većina stanovnika potražila je egzistenciju na drugim mjestima, mada je vjerojatno da je dio njih
ostao. Ne smijemo zaboraviti ni kako su se kršćani, kad je kršćanstvo ojačalo, obračunali sa poganskim građevinama
i simbolima (kipovi koji su predstavljali božanstva). Tijekom sljedećih stoljeća nezaštićenu Naronu pljačkao je tko je
stigao. U vrijeme Mlečana postojala je i organizirana trgovina naronitanskim umjetninama pa, da je moguće istražiti,
vjerojatno bi se utvrdilo da mnoge vile u Veneciji krase upravo umjetnine donesene iz Narone.
Naronski ager (zemljište u vlasništvu grada Narone) graničio je na obali s agerom Salone blizu Makarske, u
unutrašnjosti s agerom Novae (Runovići kod Imotskoga, zahvaćajući današnji Ljubuški i Čapljinu, gdje je graničio s
agerom Diluntuma (Stolac) i na jugu je zahvaćao Ston i Pelješac do granice s agerom Epidauruma. Kolonija Narona
dodjeljivala je često zemlju u svojemu ageru veteranima na otpustu iz vojne službe.
Narona je u V. i VI. st. postala sijelo biskupije, jer se u VI. st. spominje njezin biskup Marcel (Marcellus, episcopus
ecclesiae Naronitanae). Narona je imala najmanje tri crkve iz ranokršćanskoga razdoblja: najveća, možda
episkopalna, bila je bazilika na mjestu današnje crkve Sv. Vida, te bazilika na lokalitetu Erešove bare i bazilika u
vodovodu, na trasi vodovoda prema Korčuli, ispod ceste Vid – Ljubuški.
Narona 3
Istraživanja
Naronu je prvi sustavno počeo istraživati austrijski
arheolog Carl Patsch krajem. 19. i početkom 20.
stoljeća. Utvrdio je postojanje foruma, zidina, cesta
prema Naroni i otkrio mnoge epigrafičke spomenike,
novce, miljokaze, amfore i dr. O tome je napisao
studioznu knjigu "Povijest i tipografija Narone /Zur
Geschichte und Topographie von Narona", Beč, 1907.
Nakon II. svjetskoga rata Naronu sustavno počinju
istraživati stručnjaci iz Arheološkoga muzeja u Splitu
Ivan Marović, Frane Buškariol, te Nenad Cambi.
Otkriven je u središtu Vida mozaik uz forum,
istraživane su obrambene zidine i djelomično otkopana
bazilika iz trase vodovoda prema Korčuli. Cambi je Arheološki Muzej Narona
Na mjestu nekadašnjeg foruma, 18. svibnja 2007. je otvoren Arheološki muzej Narona, prvi muzej u Hrvatskoj koji
je izgrađen na samom nalazištu (in situ).
Zanimljivosti
• Kuriozitetan podatak je da je sredinom 1. st. prije Krista Ciceron pisao namjesniku Ilirika sa molbom da mu
pronađe u Naronu odbjeglog roba. Nije Ciceronu bilo do roba nego do knjiga koje mu je taj ukrao i ponio sa
sobom. Zapisano je da se rob zvao Dionizije i da je bio upravitelj Ciceronove knjižnice. S povijesnog stanovišta
priča je beznačajna, ali je o svemu tome ostala bogata datirana prepiska na osnovi koje se može zaključiti kako je
namjesnik Ilirika često i dugo boravio u Naroni, što govori o značaju toga grada.
Vanjske poveznice
• Arheološki muzej Narona u Vidu [1]
Izvori
[1] http:/ / www. a-m-narona. hr/
Izvori rabljeni u članku i suradnici 4
Licencija
Creative Commons Attribution-Share Alike 3.0
//creativecommons.org/licenses/by-sa/3.0/