SREDNJOVJEKOVNA KNJIŽEVNOST

SREDNJI VIJEK (476. – druge polovice 15. stoljeća)

 prijelazno razdoblje
->Konstantin Prvi Veliki: Edikt o toleranciji (313.) (4. st.)
->kršćanstvo potiskuje antičke kultove
 srednji vijek
->pad Zapadnog Rimskog Carstva (476.) (5. st.)
->narodi sa sjevera i istoka Europe nastavljaju prodirati na prostore na prostore nekadašnjeg Carstva i primaju
kršćanstvo, a time i latinski jezik (7. st.)

-uspostavljaju se bolje trgovačke i kulturne veze među narodima, najčešće po putevima stari rimskih cesta (11. st.)
Križarski ratovi (kraj 11. – 2. polovice 13. st.)
->vodili su ih Europljani na poticaj papa protiv islamskih osvajača, a cilj im je bio oslobođenje svih mjesta u Palestini,
posebice Kristova groba u Jeruzalemu
-pojava humanizma i predrenesanse (14. stoljeće)

 završetak
->početci tiskarstva
->turska osvajanja: pad Carigrada 1453.
->velika zemljopisna otkrića: otkriće Amerike 1492.
->inkunabule (između 1455. i 1500.) = prve tiskane knjige
->skolastika = vladajuća srednjovjekovna filozofija; cilj nije pronaći istinu, nego opravdati utvrđene istine (dogme)
Početci tiskarstva (Gutenberg)
->pojava tiskarstva omogućuje dostupnost knjige širem krugu ljudi
->zasluga za početke suvremenog tiskarstva pripada Johannu Gutenbergu koji je od 1440. počeo upotrebljavati
pomična slova i tiskarsku prešu
->godine 1455. Johannes Gutenberg tiskao je Bibliju
Turska osvajanja: pad Carigrada
->Carigrad, glavni grad Bizanta, pao je pod tursku vlast 1453. godine, a taj događaj označava i konačni slom
Bizantskog Carstva
->učeni ljudi iz Bizanta, koji su nakon pada Carigrada došli na prostor Zapadne Europe, kao vrsni poznavatelji
antičke kulture sa sobom su donijeli i antičke rukopise, a na taj su način otvorili put pojavi humanizma i renesanse

EUROPSKO SREDNJOVJEKOVLJE
->srednji vijek traje oko tisuću godina – od polovice 5. do polovice 15. stoljeća
->na njegovu je početku pad Zapadnog Rimskog Carstva (476.) koji simbolično označuje kraj starog vijeka, a na kraju
nekoliko događaja koji najavljuju novo vrijeme, tj. novi vijek: početci tiskarstva (sredina 15. stoljeća), osmansko
osvajanje Carigrada (1453.) i otkriće Amerike (1492.)

->u srednjem vijeku dolazi do prožimanja i povezivanja antike i Biblije, odnosno antičkog duha s kršćanstvom
->srednjovjekovlje se u duhovnom smislu oslanja na religiju koju donosi Biblija – kršćanstvo, ali nasljeđuje i antički
duh, bitno različit od Biblije

->mnogi narodi napuštaju vlastitu religiju i mitologiju i prihvaćaju kršćanstvo

->tako nastaje zajednička književnost u čijem je temelju kršćanska religija, a samim time i zajedničke (biblijske)
teme i simboli
->latinski jezik tako je dominirajući jezik kršćanske kulture
->međutim, istovremeno postoji i bogata usmena književnost na narodnom jeziku

->krajem srednjeg vijeka javlja se humanizam u kojem dolazi do obnavljanja svjetovnih tema

LATINSKI JEZIK
->u srednjem je vijeku latinski jezik postao jezikom Crkve, jezikom obrazovanja i službenim jezikom mnogih država,
između ostaloga i jezikom srednjovjekovne Hrvatske
->na njemu su pisani službeni tekstovi te kršćanska i svjetovna literatura
->to nije bio antički latinski jezik, već poseban oblik latinskog jezika koji se temeljio na klasičnom, crkvenom i
vulgarnom (govornom) latinskom jeziku

1
PISMENOST I OBRAZOVANJE
->u ranom srednjem vijeku nositelji pismenosti bili su redovnici, a samostani su bili središta književne proizvodnje i
čuvanja knjiga
->u njima se prepisivala i čuvala rukopisna baština, ali su i nastajala nova znanstvena i književna djela
->samostani imaju još jednu važnu ulogu – postaju mjesta u kojima se dobiva obrazovanje pa su se iz njih razvile
najprije škole, a kasnije i sveučilišta
->knjige su se izrađivale u skriptoriju, koji je bio sastavni dio samostana, a u njemu je radilo više pisara pod
vodstvom upravitelja

JUNAČKA EPIKA
->tijekom srednjeg vijeka u književnosti se postupno razvija lik kršćanskog viteza, ratnika koji uz ratničke vrline
posjeduje i vrline proizašle iz kršćanstva i feudalizma: pobožnost i vjernost vladaru

->najraniji prikaz takva lika u kojem su ove osobine samo naznačene lik Beowulfa koji se javlja u staroengleskom
epu zapisanom u 10. stoljeću

->potkraj 11. i početkom 12. stoljeća u Francuskoj se javljaju epske pjesme u kojima se opjevavaju legendarna djela
hrabrih vitezova
->takva se junačka epika pisana na narodnom jeziku javlja i kod ostalih europskih naroda

književnost naslov legendarni lik

engleska književnost Beowulf Beowulf
francuska književnost Pjesan o Rolandu Roland
španjolska književnost Pjesan o Cidu Cid
njemačka književnost Pjesma o Nibelunzima Siegfried
finska književnost Kalevala /

VITEŠKI ROMAN
->u viteškom romanu pripovijeda se o podvizima i pustolovinama hrabrih legendarnih junaka, a u pripovijedanje se
umeću fantastični elementi
->roman je mogao biti pisan u stihu ili prozi, a teme su bile antičke ili srednjovjekovne
->posebno su bile popularne starofrancuske teme o Karlu Velikom te teme iz keltske mitologije, u čijem je središtu
lik kralja Artura i njegovih vitezova Okruglog stola
->jedan od najpoznatijih srednjovjekovnih viteških romana Roman i Tristanu i Izoldi u kojem se tematizira
sudbinska, ali neostvariva ljubav između viteza Tristana i Izolde, kraljeve supruge

LIRSKA POEZIJA
->ljubavna lirika vjerojatno je postojala i u ranom srednjem vijeku, ali o njoj danas ne znamo gotovo ništa
->potkraj 11. stoljeća, na području nešto širem od današnje Provanse, javlja se trubadurska lirika – prva
srednjovjekovna europska lirika na narodnom jeziku
->ime je dobila po trubadurima koji su bili autori pjesama i profesionalni ojevači
->taj se novi tip lirike ubrzo proširio cijelom Europom

->drugi je tip srednjovjekovne lirike vagantska lirika: njezini su autori i izvođači siromašni klerici i studenti
->teme su im svjetovne i često satirične, a pjesme su pisane uglavnom na latinskom jeziku

->Carmina Burana (Buranske pjesme) zbornik je srednjovjekovne svjetovne i religiozne lirike nastao oko 1230.
godine
->pjesme skupljene u Carmini Burani pisali su uglavnom anonimni pjesnici vaganti

DRAMA
->srednjovjekovna drama ne nastavlja antičku tradiciju
->riječ je ponovno, na neki način, o rađanju drame iz obreda, ali ovog puta kršćanskih
->javlja se crkvena drama (crkvena prikazanja) čije su teme najprije Isusova smrt i uskrsnuće, a kasnije i život i muka
kršćanskih svetaca

Trubadurska lirika
->vrsta dvorske poezije namijenjene svijetu feudalnog plemstva

2
->u njezinu je središtu svijet vitezova i dama: idealizirana dama pjesniku je nedostižna, a on joj vjerno služi

->u poeziji se njeguje tzv. kult dame – ljubav je uzdignuta na razinu nečeg čemu treba vjerno i ponizno služiti, a
dama je konkretna žena, redovito tuđa supruga, što znači da nema nikakve nade da se ljubav na ovom svijetu i
ostvari

->u trubadurskoj su lirici postojali razrađeni postupci kojima se opisivalo kako se pjesnik zaljubljuje, kako izgleda
dama, kako mu ona uzvraća, odnosno najčešće ne uzvraća ljubav, kako pati zbog ljubavi i sl.
->stoga se takva lirika naziva konvencionalnom lirikom

Obožavanje žene
->Walther von der Vogelweide postao je poznat prije svega kao minnesänger lirskih pjesama
->riječ „minne“ dolazi od latinske riječi „memoria“ i izvorno je značenje sjećanje
->u srednjem se vijeku značenje ovog pojma postupno razvijalo od „ljubavnih uspomena“ do erotske ljubavi
->riječ „ljubav“ rabila se samo za odnos čovjeka prema Bogu
->srednjovjekovno ljubavno pjesništvo prvo je pjesništvo na njemačkom jeziku u kojem lirsko „ja“ progovara u
vješto oblikovanim strofama o vlastitim željama, nadanjima i događajima
->„minne“ označava obožavanje žene višeg društvenog staleža, koja je proscu uvijek nedostižna
->taj danas neobičan ideal ljubavi bio je dijelom viteškog odgoja
->mladić je trebao uvježbavati istovremena uživanja u ljepoti i odricanja od nje
->učilo ga se obožavati ono što je Bogu najbolje uspjelo, tj. ženu

IZ PROŠLOSTI LIRIKE

LIRIKA U STAROJ GRČKOJ

->u 7. i 6. st. pr.Kr. u staroj Grčkoj dolazi do procvata lirske poezije
->njezin je uspon uvjetovan promjenama u društvenom životu, ali i razvitkom glazbe

->lirska se poezija tog vremena dijelila u tri skupine, od kojih je melika najbliža današnjem pojmu lirike – melikom
su se nazivale sve lirske vrste što su se izvodile uz glazbenu pratnju
->bila je podijeljena na monodijsku (pjesme za jedan glas) i korsku meliku (višeglasne pjesme)

Grčki pjesnici: Alkej, Sapfa, Anakreont, Pindar

->otok Lezb u Egejskom moru u 6. je stoljeću pr.Kr. kulturno središte u kojem se njeguju glazbeni i književni oblici
->na tom su otoku živjeli Alkej i Sapfa, najveći pjesnici monodijske lirike tog doba
->njihove su teme osobne, ali i vezane uz svakodnevna zbivanja (ljubav, prigodne pjesme, političke pjesme i dr.)
->oblici kojima su se izražavali do danas su ostali uzornim lirskim oblicima – to su kratke, sažete pjesme u kojima se
slikovito izražava neka tema
->po uzoru na njihovo pjesništvo strofe od četiri stiha koje su oblikovali u svojim pjesmama nazivaju se alkejskom i
safičkom strofom

->pjesnik Anakreont, rodom iz Male Azije, pjevao je o vedrim stranama čovjekova života – o uživanju u radostima
koje donosi vino, ljubav i veselo raspoloženje
->po uzoru na njegove pjesme danas se takav tip lirike naziva anakreontskom lirikom

->Pindar je najznačajniji predstavnik korske lirike, a najpoznatiji je po svojim epinikijama, odnosno odama
->to su pohvalne pjesme u kojima se najčešće proslavljalo pobjednike na natjecanjima

LIRIKA U RIMSKOJ KNJIŽEVNOSTI

->u rimskoj se književnosti javljaju pjesnici koji sebe nazivaju neotericima ili novim pjesnicima
->oni se svjesno udaljavaju od starijih rimskih pjesnika i svoje uzore pronalaze u pjesnicima stare Grčke
->teme su im različite: od učenih do osobnih, a u njima su česti mitološki motivi
->posebnu su pozornost pridavali jezičnom izrazu, a zbog melodioznosti ritma u svoje su pjesme često unosili
refrene
->najznačajniji su rimski pjesnici Gaj Valerije Katul (Jadni Katule) i Kvint Horacije Flak (oda Lidiji) te pisac epigrama
Marko Valerije Marcijal