VERGILIJE (70. - 19. god. pr. Kr.

)
najznaajniji pjesnik rimske knjievnosti Augustova doba. Vei dio ivota proveo na svom imanju u Kampaniji.
LIRIKA: pastirske pjesme Bukolike ili Ekloge pisane po uzoru na Teokritove idile. U njima dolazi do izraaja njegova ljubav prema
prirodi i mirnom seoskom ivotu, u kojima nalazi utoite pred ivotnom realnosti i surovim politikim prilikama.
- svoje pjesme iz ivota u prirodi, Vergilije je nazvao bukolikim pjesmama koje su u kasnijim rukopisima nazvane eklogama (lat. eclogae =
izabrane pjesme), taj se termin upotrebljava za pjesme koje obrauju teme iz pastirskog ivota
ENEIDA - junaki ep u 12 knjiga; nacionalni ep rimske knjievnosti; njime je stekao slavu ve u antici.
- spjev je napisao da bi udovoljio Augustu i da rimskoj knjievnosti podari nacionalni ep, koji dotad nije imala. Eneju se smatralo
zaetnikom rimskoga roda (preko njegova sina Jula koji je praotac Julijevaca, rimskih careva, kojima posredno pripada I sam August)

- sadraj "Eneide": obrauje mit o trojanskom junaku Eneji, koji nakon pada Troje luta Srdozemljem i osniva rimsku dravu, a prema
Vergilijevoj zamisli bio je praocem kraljevskog roda Julijevaca, kojemu su pripadali Julije Cezar i August (dakle i oni su direktni potomci
Eneje).
Sadraj Eneide, kompozicija:
Od 1. do 6. pjevanja (uzor Odiseja)
Trojanski junak Eneida zajedno s ostalim preivjelim Trojancima ve sedam godina luta morem traei novu postojbinu. Kada su gotovo
stigli do nje, bog vjetrova (po Junoninoj volji) baca ih na afriku obalu. Kraljica Didona, vladarica Kartage, lijepo ih ugouje. On joj
pripovijeda o padu Troje te sedmogodinjem lutanju nakon toga. Didona I Eneja se zaljubljuju I Eneja ostaje na Kartagi. Meutim u snu mu
dolazi glasnik boga Jupitera koji ga upozorava na njegovu dunost koju mu je namijenila sudbina. Stoga Eneja ostavlja Didonu I odlazi, a
ona ga proklinje I nakon toga se ubija. Eneja sa svojim Trojancima nastavlja lutanje. Nakon boravka na Siciliji silazi u podzemni svijet gdje
mu njegov otac anhiz prorie sjajnu budunost grada Rima. Ostavivi na Siciliji sve nesposobne za ratovanje, Eneja nastavlja plovidbu sve
do ua rijeke Tiber.
Od 7. do 12. pjevanja (uzor Ilijada)
Eneja se iskrcava I trai od kralja Latina doputenje za osnivanje grada. Uz doputenje, Eneja dobiva I ponudu da oeni kraljevu ker
Laviniju. U zbivanja se mijeaju bogovi I ljudi koji djeluju po njihovim uputama (npr. Bivi Lavinijin zarunik kralj Turn). Dolazi do ratnih
sukoba. Eneja po bojem nalogu odlazi po pomo kralju Arkaana, koju I dobiva. Vraa se s 400 konjanika koje predvodi mladi Palant,
kraljev sin. Eneja od svoje majke Venere dobiva I prekrasno oruje koje je izradio sam bog Vulkan. Opisuje se detaljno tit na kojemu je
prikazana budunost povijest rima od osnutka do cara Augusta. Nakon mnogobrojnih sukoba Eneja uspijeva pobijediti. Eneida zavrava
smru kralja Turna kojega u dvoboju ubija Eneja.
Sadraj itavog epa, najava teme:
Borbe slavim i mua to prvi sa obala Troje
Stie sudbinom gnan u Lavinij, na italske ale,
Stradaju silno na kopnu i moru odredbom vinjih
Koji ga gonjahu tako zbog srdbe krute Junone;
Mnogo pretrpje u boju dok ne zgradi grad I penate
Ne prenese u Lacij gdje niklo je pleme Latina
Otkle su albanski prei i visoki zidovi Rima.
Zaziv muza
Pjevaj mi, Muzo, zbog ega I kojeg uvrijedivi boga,
Pravedan junak I dian tolike je patnje I jade
Trpjeti morao gonjen od kraljice bogova ljute,
Zar su toliko bijesna domara nebeskih srca?
Obrazloenje Junonine srdbe
Stari je stajao grad, Kartaga, naselje tirsko,
Suelno italskoj zemlji i utoku Tibera silnog,
Bogat blagom zemaljskim, a opasan vrlo u boju.
Kau da taj je grad Junona voljela vie
Od svih gradova na zemlji, ak vie od otoka Sama;
Tu joj oruje bjee, a tu joj bjehu i kola,
Njega je boginja htjela uinit sreditem svijeta
Dadne li sretna sudbina. No tada je doula glase
Da pokoljenje se takvo od krvi od trojanske raa
Koje e jednoga dana razoriti tvrave tirske,
Koje e kao narod u boju sran i hrabar
Doi da Libiju satre, jer tako odredie Parke.
Bojei svega se toga Saturnova kerka i pamte
Bojeve okolo Troje gdje voae drage Argivce

Sjeti se jote i bola neprebolnog u srcu svome.

Koji joj nanese Paris uvrijedivi njenu ljepotu,
Sjeti se trojanskog roda to oduvijek mrzak joj bjee,
Otetog sjeti se Ganimeda i njegove asti,
Pa na Trojance bijesna, to irokim lutaju morem
Izbjegavisudbini od danajske junake vojske
I od Ahileja krutog, po Laciju bjenjae dugo,
Te su gonjeni sudbom vrludali morima svima.
Tako bijae teko zaee I raanje Rima

- slinosti s Homerovim epovima:

a) stih: heksametar
b) osnovna kompozicija
c) obrada pojedinih motiva: pria o propasti Troje na dvoru kartake kraljice Didone; opisi brodoloma; silazak u podzemno carstvo mrtvih;
izrada tita
d) likovi: junaki kralj Turno odgovarao bi Hektoru
- razlike:
a) psiholoko produbljena analiza nekih enskih likova, npr. Didone te uvjerljivi opisi njezine ljubavi prema Eneji (kod Homera enski likovi
u drugom su planu jer nisu ratovale)
- djelo je pisao 10 godina i ostalo je, po njemu, nedovreno
- ep je ostao uzor epskog pjesnitva sve do romantizma
Eneja pius (poboan, zduan) neobino za epskog junaka; razlikuje se od Homerovih junaka koji djeluju uglavnom spontano. Eneja je
u prvom redu orue sudbine koja mu je naredila da udari temelje buduoj veliini Rima.
Fama glasina
Ne vjeruj Danajcima ni kada darove nose (Trojanci, o prezrite konja / kakvi su da su, ja strepim od danajskih sviju darova)
Vergilije je elio da se rukopis Eneide spali (jer po njegovu miljenju nije bio dovoljno dotjeran i dovren), ali je na Augustovu zapovijed
djelo ipak objavljeno nakon pjesnikove smrti.