MARIN DRI (1508-1567)

Potekao iz poznate puanske trgovake obitelji, koja je za Drieva ivota proivjela financijski slom. O njegovu osnovnom obrazovanju nema podataka.

 Najstariji dokumenti o Driu povezani su s njegovim imenovanjem 1526. godine na mjesto jednog od dvojice rektora crkve Svih svetih (zvane Domino) u Dubrovniku. U veljai 1538. godine Dri je izabran za orguljaa u dubrovakoj katedrali, a nekoliko mjeseci poslije Vijee umoljenih dodjeljuje mu novanu potporu za daljnju naobrazbu.

 Godine 1541. boravi kao student u Sieni, gdje Senat, 12. lipnja, prihvaa njegovu kandidaturu za rektora studentskog doma, uz to se vezala funkcija prorektora Sveuilita Obavljajui rektorske dunosti Dri dolazi u sukob s upraviteljem koji nadzire dom i sveuilite kao i s dijelom studenata.

 Usprkos zabrani skupova i predstava u privatnim kuama, to je u ono vrijeme u Sieni bilo obvezatno, u noi s 8. na 9. veljae 1542., kao jedan od glumaca Dri sudjeluje u predstavi neidentificirane komedije.

 Za razliku od drugih, znatno stroe kanjenih sudionika, biva kanjen samo ukorom. O tome to je Dri u Sieni studirao nema neposrednih dokaza, jedino se, na temelju postojeih informacija, moe pretpostaviti da je to najvjerojatnije bilo kanonsko pravo. poznato je da studij nije zavrio.

 Tijekom sljedeih godina obavlja funkciju rektora crkve Svih svetih, upravljajui istodobno svojim skromnim imanjem i obavljajui sitne dravne poslove.

 Tijekom itava Drieva ivota provlai se motiv materijalnih tekoa, velik dio posveenih mu dokumenata, poinjui od 1535. i zavravajui s 1562. godinom, govori o raznovrsnim novanim obvezama, kao i uzimanim i na vrijeme neisplaivanim dugovima.

 U ekstremnim inaicama Driev lik ocrtava se ili kao lik neodgovornog pustolova koji neprestance tri za novcem, ili kao lik pobunjena plebejca koji se bori za bolji, pravedniji svijet.

 Kronologija Drieva stvaralatva u mnogim je tokama nesigurna. Sve informacije o njegovu knjievnom djelovanju odnose se na godine 1548-59. Na temelju raznovrsne dokumentacije rekonstruiran je sljedei redoslijed njegovih dramskih djela:

DJELA
izgubljena komedija Pomet, pastoralna drama u stihu Tirena,1549, rustikalna farsa u stihu Novela od Stanca 1550, rustikalno--mitoloka drama u stihu Venere i Adon 1551,

Tirena, 1551, komedija u prozi Dundo Maroje, 1551, komedija u prozi Skup 1555?. Pjerina, komedije sauvane u fragmentima

 Izvoai Drievih drama bile su amaterske druine: izmeu ostalog,

druina Pomet, druine Garzarija i Od Bidzara, sastavljene od mladih plemia, druine koja se zvala Njarnjasi i koja je izvodila pastorale.

 Godine 1551. pojavila se jedina Drieva knjiga objavljena za njegova ivota. Nije sauvan nijedan primjerak tog izdanja, ali valja pretpostaviti da je ono istovjetno s dvama sljedeim izdanjima (Venecija 1607, 1630)
da je sadravalo Drievu ljubavnu liriku, i tri dramska djela: Tirenu, Pripovijes kako se Venere boica uee u ljubav lijepoga Adona u komediju stavljena i Novelu od Stanca.

 Preostala Drieva djela sauvala su se, esto u nepotpunu obliku, u rukopisima, od kojih najstariji potjeu iz druge polovice 16. st. Jedina Drieva tragedija jest "Hekuba", koja je bila njegovo zadnje djelo, dozvolu za izvoenje dobila je 1559. godine

KRONOLOGIJA I MJESTO IZVEDBE DRIEVIH DJELA

Predstave su se izvodile u sijenju i veljai u vrijeme poklada. Drieva su se djela izvodila kao javne i kao zatvorene privatne tj. pirne predstave. Javne predstave su se igrale na otvorenom ili zatvorenom prostoru. Pomet i Tirena su igrane kao javne prid Dvorom. Dundo Maroje kao javna u dvorani Vjenice. Ostale su bile zatvorenog tipa kao pirne predstave.

Drama i pastirske igre

Pastirske igre Grkog su podrijetla Ekloge s dijalozima pastira vrste idilonog pjesnitva U 15. st. Sveane igre u kojima nastupaju likovi iz mitologije i povijesti Iz njih su se razvile pastirske igre

PASTORALE
upoznao se sa Sienskim pastoralama likovi: ninfe, zaljubljeni pastiri, seljaci Tirena, Venera i Adon, Plakir, Duho Krpeta Odnos prema seljacima simpatian i dobroduan U mitoloko-sentimentalan okvir pastirskih igara upleo je Dri komino-realistine seljake prizore u kojima je prikazao nae ljude iz dubrovakog zalea koji govore o sebi i suvremenim pojavama

Marin Dri: Tirena

Imena: TIRENA, vila LJUBMIR, pastir KUPIDO Iz neba glas SATIR REMETA VUETA OBRAD LJUBENKO RADMILO RADAT MILJENKO, Vlai STOJNA, mati Miljenkova DRAGI, sin Radatov

TIRENA
prid dvorom 1548. ili 1549. Spoj pastirske igre i seljake lakrdije. Na scenu je pored idealiziranih i sentimentalnih pastira doveo i prave realistike likove, sa seljakim imenima i drastino smijenim govorom dubrovake okolice. To je tipina dramatizirana ekloga onog vremena s pastirom Ljubmirom zaljubljenim u vilu Tirenu. Pobjenjeli satir ranjava Ljubmira. Vila oivljava zaljubljenika.

KOMEDIJE
U 15. st u Italiji se poeo prevoditi Plautove i Terencije. Namjera da se djela uine pristupanim. Javljaju se talijanske komedije pisani po uzoru na rimske pisce. preuzimali su dijelove antikih komedija dijelove su prilagoavali renesansnoj sredini teoretiari odreivali pravila za pojedine knjievne vrste

 Dri uvodi u svoja djela likove iz Plautovskih komedija, ali on je ujedno i realist. U njegovim likovima prepoznajemo ljude iz suvremenog Dubrovnika. Niti jedan lik nije izmiljen. Stalne figure: stari krti oevi, rasipni sinovi, okretni sluge i sluavke, kurtizane, svodilje. Stalnoj figura dodaju se nove crte koja e lik uiniti ivom.

KAZALITE MARINA DRIA U DUBROVNIKU

Nova tehnika rjeenja omoguuju odvajanje prizorita od gledalita Dri se u svom radu oslonio na dva uporita
Domae dramsko, scensko i prikazivako Dorine ekloge, Vetranovievi pastirsko mitoloki dramoleti, pet njegovih prikazanja, Naljekovieve komedije, jedna nepoznata tragedija i jedna nepoznata pirna drama, Hvaranin Luci sa svojom Robinjom Vlastito siensko iskustvo itao je paljivo Plautove drame

 Dri je uz komediju donosio i scensko-tlocrtne dispozive pojedinih prizora (dekorcija, odjea, geste) Terencije je sluilo kao uzor za nau eruditsku komediju, ovo je predloak kako su nastale ostale komedije Sebastiano Serlijevi traktati o arhitekturi slue kao Driu kao upute u rjeenju scenskog prostora. tragina pastirska komina scena

Renesansno kazalite Drama je liena improvizacija prevladava vedri stvaralaki duh likovi su atipini likovi nisu klaunovi plautovske komedije unosi u svoje djelo vlastitu svakodnevnicu smijeh je gorak, jetka okusa i esto poguban komedija je nadivjela vrijeme u kojem je nastala

NOVELA OD STANCA
Vesela varijacija na staru temu o seljaku ismijanom u radu. Stari hercegovaki seljak Stanac kojeg obijesni dubrovaki mladii nau u pokladnoj noi kraj studenca. ivo ga uvjeri da se moe pomladiti od vile. Pisana u stihovima kao i pastorale.

Novela od Stanca
Pisana je u jednom inu, sa sedam prizora. Pokladne je tematike s elementima farse. Napisana je 1550. godine za pir dubrovakog plemia Martolice Damanjia, na kojemu je i praizvedena. Naziv novela u naslovu djela znai ala, smicalica i time upuuje na samu radnju djela, a ne na kratku proznu vrstu koju se danas u teoriji knjievnosti naziva novelom.

Prvi prizor:
Mladi dubrovaki plemii Vlaho i Miho se sreu na ulici u noi, za vrijeme karnevala. Kako su bili maskirani, dolazi do nesporazuma i zamalo do borbe maevima. Kad se prepoznaju, poinju se iz ale izazivati i hvaliti kako provode no s kurtizanama, a Miho se ak i podii svojim uspjenim bijegom od kue kroz prozor. Miho predlae Vlahu da uine novelu nekom Vlahu (seljaku iz dubrovakog zalea) koji je doao prenoiti u Dubrovnik i, budui da nije naao smjetaj, smjestio se kraj Fontane uz mir. No odjednom im dolazi neki stranac i oni trgaju maeve spremni na borbu

Drugi prizor:
Stranac im prilazi s maem u ruci i prijetnjama, no oni ga prepoznaju i shvaaju da je to njihov prijatelj Divo Peica. Zaueni ga Miho upita zato se obukao kao Vlah, a ovaj im obznanjuje da je i on sam planirao uiniti novelu pridolom Vlahu. Zajedno odlaze k fontani.

Trei prizor:
Dok Vlaho i Miho promatraju skriveni, Divo Peica prilazi k Vlahu i upita ga, glumei i sam priprostog seljaka, to tu radi tako usamljen. Vlah mu se izjada kako nigdje nije naao smjetaj u Dubrovniku i kako je prisiljen prenoiti kod fontane i bdjeti u strahu da mu tko ne bi ukrao kozle, maslac i sir koje je donio kako bi ih prodao. Divo mu se zatim predstavlja kao bogati trgovac stokom iz Gacka (mjesto u istonoj Hercegovini, dubrovakom zaleu) i pokuava ga opiniti svojom mudrou i vjetinom trgovanja.

 Kad vidi da mu se Vlah poinje diviti, slae mu kako je, kad je prvi put doao u Dubrovnik, bio starac kao i on, i kako su ga vile pomladile upravo na tom mjestu gdje se sada nalaze. Vlah mu povjeruje i poinje se uditi toj neobinoj prii. Divo od njega saznaje da se zove Stanac i da dolazi s rijeke Pive (u dananjoj Crnoj Gori), a sam mu se predstavlja kao Sedmi Mu, prezimena Dugi Nos. Uvjerava Stanca da bi se i on u toj noi mogao pomladiti i preporuuje mu da prieka vile.

 Stanac naivno povjeruje i obraduje se mislei da e se stvarno pomladiti, te da e ga njegova ena Miona zavoljeti, budui da je puno mlaa od njega. Divo Sedmi Mu mu opie svoju enu vrijeajui ju i oponaajui seljaki mentalitet i ponaanje, te time Stanca jo dublje uvjeri u stvarnost prie. Odlazi i ostavlja naivnog Stanca opinjenog priom o pomlaivanju samog kod fontane.

etvrti prizor:
Divo se vraa k prijateljima Vlahu i Mihu koji su se cijelo vrijeme smijali promatrajui ga kako vara starog Vlaha Stanca. Tad se pojavljuje i skupina ljudi maskirana u vile, i ova trojica mladih Dubrovana ih odluuju pozvati da dovre zapoetu alu.

Peti prizor:
Stanac priziva vile da mu dou i pomlade ga.

esti prizor:
Prilazi mu druina maskirana u vile i obraa mu se. Poinju brati bilje za svoje arolije i uvjeravaju Stanca da e ga pretvoriti u magarca, pticu, udovite ili buhu. U strahu da to doista i ne uine, moli ih da ga pretvore u dvatesetogodinjeg mladia, na to varalice pristaju

Sedmi prizor:
Pridruuje im se i skupina Dubrovana maskiranih u Vlahe. Poinju plesati s "vilama", a Stanac ih promatra. "Vlasi" zatrae od "vila" da ih pomlade, no Stanac se pobuni i zatrai od njih da prvo njemu udovolje tu elju. "Vile" pristaju i zapovijedaju mu da uti dok ga pomlauju.

 Stancu odsijeku bradu i namau mu lice mau, a kozle mu ukradu zajedno sa sirom i maslacom i ostave mu novca koliko je taj ukradeni teret vrijedio. Nakon to svi pobjegnu, Stanac shvaa da je prevaren i poinje panino vikati da uhvate varalice.

DUNDO MAROJE
Smijena dramska historija starog i krtog dubrovakog trgovca Maroja i njegovog lakoumnog sina Mara, koji oevih pet tisua dukata troi na kurtizanu Lauru u Rimu mjesto na trgovinu. Radnja se dogaa pred Laurinom kuom u Rimu. Stigao je stari Maroje koji trai raun od sina i spasi to se spasiti da.

 Teite komedije je u opirnoj intrigi koju vode sluge Popiva i Pomet. Popiva nastoji izvui iz kripca svog gospodara Mara. Pomet pomae starom Maroju da nadmudri sina.

 Pomet pomae i Ugu Tudeku da osvoji Lauru. U Rimu se nalazi i Pera koja je preobuena kao mladi dola potraiti svoga vjerenika. Kraj: prepoznavanje:
Laura se zvala Mande. Petrunjela se zvala u Dubrovniku Milica.

 Laura je ki bogatog trgovca i prirodno je da se uda za Uga. Maro se vraa u Dubrovnik. Saznaje da je dobio neko nasljedstvo pa moe zaboraviti ludorije iz mladosti. Uzimajui likove iz dubrovakog ivota, iz svoje neposredne okoline moe se dobiti tona slika suvremenog Dubrovnika. Kao da se prisustvovalo na gradskim ulicama ili u susjedstvu.

Bokilo Dundo Maruje Pijero Niko Vlaho Maro Popiva UgoTudeak Pomet Pera Baba (dadilja) Laura Petrunjela 5000 dukata razlog sukoba

Prvi prolog - DUGI NOS, NEGROMANT, GOVORI:

Dugi Nos pozdravlja itav puk koji pred njim stoji. Kae kako ga je ve prije tri godine srea dovela u njihov grad, Kae, kada je ve tu opet u vrijeme poklada, nije mogao a da im ne pokae opet koju lijepu stvar. Ali prije nego e im rei jednu tajnu,

 Kad je prije tri godine otiao iz Dubrovnika, krenuo je put Indija Velicijeh, gdje osli, aplje, abe i mojemuni jezikom govore. Nakon toga krenuo je put Malijeh Indija, gdje pigmaleoni, ovuljci mali, s dralovi boj biju. Otamo je krenuo u Novu Indiju, gdje vele da se psi kobasami veu, i da se od zlata balotami na cunje igra, gdje od aba kant u scjeni bijee kako meu nami od slavica.

 Tada je htio krenuti u Staru Indiju, no rekoe mu da se tamo ne moe ii jer se na tom putu isprijeilo ledeno more i vjena zima, a na drugoj je strani prilo vjeno sunce i tamo ne moe iv ovjek ostati niti zemlja moe dati plod. Tamo se moe doi samo arobnjatvom. I tako je Dugi Nos otvorio svoje arobnjake knjige i naao se u Staroj Indiji.

 Tamo je naao divan ivot, utopijsku zemlju, u kojoj ne postoji moje i tvoje, sve je svaije i svatko je gospodar svega. Ljudi su blagi, tihi, razumni i mudri, a i njihova je vanjtina jednako lijepa. Nisu zavidni i lakomi, svaki ovjek ima samo dobre misli, iskreni su. To su ljudi nazbilj.

 Takoer, vidio je u jednom gradu veliku i jako ukraen zgradu, a ispred kameni ovjeji lik, lutka, kip lica majmunskog, nakaznog, udovinog, s nogama od aplje, sa abljim tijelom.

 Dugi Nos upitao je otkud tu tolika runoa. Ispriae mu kako su prije mnogo vremena mnogi arobnjaci (negromanti) dolazili ovamo po zlato, i tako im donijeli mnogo tih nakaznih lutaka, a ene, koje polaku pamet imaju od ljudi, rekle su kako bi bilo jako smijeno da te lutke znaju hodati i govoriti, te su stoga rekli arobnjacima da oive te lutke ako ele dobiti zlato jer te lutke ovako mrtve nisu nimalo zanimljive.

 I tako, lakomi arobnjaci oivjee te nakazne lutke. One su u poetku bile toliko smijene da nijedan pir ili gozba nisu mogli proi, a da oni nisu pozvani. Te su nakaze ljudi nahvao.

 Tada su se ljudi nahvao poeli mijeati sa enama nazbilj i mnoiti se, te ih je uskoro bilo vie od ljudi nazbilj. Htjeli su zagospodariti ljudima nazbilj, no ljudi nazbilj uspjeli su ih protjerati iz njihove zemlje.

 Ljudi nahvao, zajedno s arobnjacima, vratie se opet u zemlju ljudi nazbilj u vrijeme kad je umro blagi, tihi, razumni, dobri starac Saturn, u zlatno vrijeme kad ljudi bez zlobe bijehu .

 I tako Saturnovi manje razumni nasljednici primie ljude nahvao, koji su se pomijeali s dobrima, razumnima i lijepima. Bilo je ljudi nahvao vie nego ljudi nazbilj. Stoga su zapoeli rat za prevlast. Nekad pobjeuju ljudi nazbilj, a nekad ljudi nahvao.

 Taj se rat jo uvijek vodi: i dananji dan ljudi su nazbilj pravi ljudi i gospoda, a ljudi nahvao ljudi su nahvao i bit e potitenjaci vazda. A sada, kae Dugi Nos, pokazat e puku jednu lijepu stvar, u kojoj e se vidjeti ljudi nazbilj i ljudi nahvao.

 Uinit e da se pred njima pokae Rim, i kako se u Rimu odvija jedna lijepa komedija. I kako su im prije na sceni bili ugodni Dundo Maroje, Pomet i Grubia, zato e im ih i sada prikazati. A da ne dulji previe, doi e Prolog u kojem e im biti reeno o emu se radi u komediji.

 I neka im bude drago to znaju razliku izmeu ljudi nazbilj i nahvao jer e im ta komedija sada prikazati te ljude. Dobri e uvijek biti dobri, a ljudi nahvao e uvijek govoriti zlo jer iz zlih usta ni ne moe izai nita drugo doli zlo.

Drugi prolog
Izvodi Pomet-druina. Budui da je vrijeme poklada, odluili su puku prikazati jednu komediju, koja moda nee biti toliko lijepa i dobra, ali e bar ene u publici biti lijepe, a dobri svi koji sluaju. Komedija donosi jednu novu i jednu staru stvar.

 Nova je ta to se ova komedija nastavlja na onu prvu, o Pometu, kako da je ona i ova sve jedna komedija; a stara je stvar to e u njoj biti isti likovi Dundo Maroje, Pavo Novobranin, Pomet i ostali.

 I prva je prikazana u Dubrovniku, a ova e bit u Rimu, a vi ete iz Dubrovnika gledat. Kau, ako publici scena nije dovoljno lijepa, to je zato to im arhitekti nisu tu; a i ako im komedija ne bude toliko draga, bar e im biti dragi likovi. Govore kako je uloeno puno truda u stvaranje komedije. est glumaca ju je u est dana sklopilo.

 Tada donose ukratko o emu se radilo u prvoj komediji, Pomet. Dundu Maroju sin je Maro ukrao dukate, a kada ih je vratio, Dundo je s njim sklopio pogodbu:
da Maro, ako eli da mu se oprosti, ode u Anconu s pet tisua dukata koje e mu Dundo dati, zatim iz Ancone u Firenzu kupiti tkaninu koju e prodati u Sofiji,

 i ako se vrati s dobitkom, dat e mu pismeni ugovor u kojem e se odrei sveg novca kako bi se Maro mogao oeniti i tada e Maro dobiti i sav ostali novac na raspolaganje.

 Pomet-druina upozorava gledatelje da nikada ne daju svoje novce ni sinu ni ijednom drugom mladiu dok ne vide kako se ponaa u svim bitnim situacijama jer je mladost po svoj naravi nesvijesna i puna vjetra, i blia je zlu nego dobrom; njezina je pamet ograniena i njom vlada volja vie nego razlog.

 To im govore da im se ne dogodi ono to se dogodilo Dundu Maroju, koji je dao sinu pet tisua dukata, nakon ega je Maro otiao u Anconu, no iz Ancone nije otiao u Firenzu, nego u Rim i tamo potroio sav novac.

 Saznavi to, Dundo se odmah uputio u Rim sa svojim vinarom Bokilom. to e slijediti nakon toga, otkrit e im komedija, koja e sretno zavriti. Druina dalje savjetuje gledatelje da uvaju novac od lude djece jer se ovakvo to dogaalo i u njihovu gradu, a nemaju svi sreu kao Dundo Maroje.

 U komediji e se dogoditi i to da e Marova zarunica, uvi za ludo Marovo ponaanje, bojei se da ju ne ostavi, uzme tristo dukata i zaputi se s bratom Divom u Rim, a putem se preruila u momka, glumei da je sluga svog brata.

 to e biti nakon toga, ispriat e komedija. I to je sve to Pomet-druina eli rei. Mole gledatelje da otvore srce i zavole njih i njihov rad; a ako uine suprotno, i lijepa komedija e im biti uasna. No znaju da su gledatelji dobri pa e zato i misliti dobro o njima, a sa zlima neka raspravlja negromant

SKUP
Raena po Plautovoj Aleulaliji. U poznati okvir Dri radnju smjeta u Dubrovni. Moe se vidjeti kako se u Dubrovniku ivi lijepo i ugodno kako kae ivo. Upravo ivo smjeta komediju u Dubrovnik. Mladii se oslobaaju srednjovjekovnih predrasuda ustaju protiv svojih oeva koji imaju samo strast za bogaenjem i jedini idol novac. Dri osuuje tu gramzljivost

GOVOR
Dri se sluio govorom koji je sluao svakodnevno na ulici. U narodnom govoru pronalazi veliko bogatstvo izraza. Ne uzima samo neke izraze nego se obilno koristi svim osobinama narodnog usmenog izraavanja. Tako u svoj jezik unosi vie jezine i sonosti Predstavnici sredina zadravaju osobitosti govora kraja iz kojeg dolaze. Govorom je jae naglasio socijalnu satiru.

SKUP
MJESTO I VRIJEME RADNJE: Komedija se zbiva u Dubrovniku, u Drievo doba, dakle u 16. stoljeu. To je razdoblje renesanse i prevlasti humanistikog nazora na svijet. Sama se radnja zbiva u rasponu od dva dana, tj. odreuje je skrivanje, nestanak i ponovni pronalazak Skupovog blaga, odnosno sklapanje, raskidanje i ponovno sklapanje zaruka.

 O PROLOGU ''SKUPA'': Na samom se poetku predstave na pozornici pojavljuje satir, lik poznat iz knjievne vrste pastorale, mitsko bie koje ivi u umi. On najavljuje predstavu, komediju o starom krcu i uvodi publiku u drugu, kazalinu stvarnost govorei joj da poistovjeuje sebe kao glumca s likom kojeg glumi ('I Stijepo sam i satir sam') i predstavljajui Njarnjase, glumaku druinu koja e igrati predstavu ('Njarnjasi, kako znate, veeras festiaju. (...) ovo je Njarnjas-grad, Njarnjasi ga su zidali, Njarnjasi ga gospoduju').

 Samo je ime Njarnjasi igra rijei koja oznaave one koji su gospodari, koji vladaju, dakako, u svom zamiljenom, kazalinom Njarnjas-gradu. Satir potom tumai o kojoj je komediji rije i koja je osnovna nit fabule. Najavljuje se i osnovni karakterni sukob na kojem e se temeljiti komedija: to je sukob izmeu krtosti i uivanja u blagu, izmeu starosti i mladosti, a ponajvie izmeu snaha i njihovih, nikad zadovoljnih, svekrva.

 Satir spominje da je komedija 'ukradena' iz neke prastare knjige, tj. od Plauta. Rimski komediograf Tit Makcije Plaut je u 3. stoljeu pr. Krista napisao komediju slinog sadraja pod nazivom ''up sa zlatom Aulularija''.