Miroslav Krlea: Gospoda Glembajevi

Najutjecajniji profesionalni hrvatski knjievnik prve polovice dvadesetog

stoljea (1915. - 1942.), Miroslav Krlea, nairoko je poznat po svojoj dramskoj, u suvremeno
doba i ekraniziranoj, trilogiji izdavanoj od 1926. do 1930. Rije je o trima djelima, 'Leda', 'U
agoniji' i 'Gospoda Glembajevi', od kojih potonje problematizira uspon i propast jedne
zagrebake patricijske obitelji. U kontekstu djela, ulomak je izvadak koji, pri kraju drame,
tematizira intimni dijalog Leonea i Angelike Glembaj prije krucijalnog ina ubojstva barunice
Castelli.
Leone je sin Ignjata Glembaja (poznatog po nadimcima Naci i Jacques),
ovjeka u ezdesetim godinama, suverene glave obitelji i vlasnika tvrtke Glembay Ltd., te
njegove prve ene grko-venecijanskog podrijetla Basilides-Danielli. Naime, Ignjat je s
prvom enom imao jo dvoje djece, Alisu i Ivana koji su smrtno stradali, dok mu je druga
ena, barunica Charlotte-Castelli Glembaj, podarila Olivera i Caddy. Nakon dugotrajnog
izbivanja od jedanaest godina, neurotini intelektualac, a ujedno i slikar Leone Glembaj,
primoran je vratiti se u zagrebaki dom u ast uspjenog poslovanja ve spomenute tvrtke.
No, odnosi meu lanovima su napetiji od oekivanih. Temelj dinaminog sukoba lei u
drevnoj barboczyjevskoj predaji prema kojoj je prvi pripadnik obitelji 1790. godine u umi
ubio i opljakao crkvenog zlatara, sebi izgradivi veliki dvor i podigavi drutveni ugled na
krvi novoizgraenoj karijeri. Takvim monstruoznim postupkom, krv obine meimurske
seoske obitelji koja se bavila poljodjelstvom, pretvara se u neutaivo, beskrupulozno i
goropadno rodoslovno stablo iji lanovi, poto poto, imaju tendenciju uspona na drutvenoj i
intelektualnoj razini, uz neizbjenu dozu hedonizma, boemtine i zgrtanja blaga, to, u
konanici, nije mogue zbog niske razine ljudskosti i morala onih koji to ele postii.
Fenomenu predstavljene glembajevtine, izriito se suprotstavlja tridesetosmogodinji Leone
koji simbolizira pobunu u vlastitim redovima. Uvia oholost svoga roda, prieljkivajui bijeg
od glembajevske krvi (imperativa), automatski dolazei u sukob s ocem Ignjatom i maehom
Castelli budui da su oni zadrti predstavnici dotine hedonistike ivotne filozofije. Leone
barunicu nikad nije prihvatio kao zamjenski autoritet nakon smrti majke, budui da je dotina
bila rastrona i ljubavniki nastrojena. Dodvoravala se kome je god stigla Angelikinom
muu Ivanu, veleasnom Silberbrandtu, industrijalcu Skomraku... Njen cilj je bio stei to vii
socijalni status uz lagodan ivot s ljubavnicima koji bi joj ugaali. Isto tako, sumnjiila se za
umijeanost u ubojstvo Fanike Canjeg i njene svekrve, a brani ju, od mua unajmljeni
odvjetnik, Puba Fabriczy. Radnja se odvija tijekom samo jedne noi (simbolika Glembajevi
su se obogatili preko noi), u kratkom vremenskom intervalu od jedan do pet ujutro u
obiteljskom salonu. Mjesto i vrijeme su u potpunosti reducirani kako bi se naglasila
psihologizacija likova, njihovi stavovi, svjetonazori i perceptivna sposobnost kroz struju
svijesti i asocijacije. Uvodna replika iz priloenog ulomka odaje Leoneovu neurotinu
podvojenost izmeu nagonskog, tjelesnog i ivotinjskog (naturalistiki glembajevski
elementi) te razumnog, duhovnog i ljudskog (danielijevski elementi). Razapet je izmeu te
dvije stvarnosti, to jest dvije krvi koje teku njegovim ilama dok ga vodi neutaiva e za
zatiranjem glembajevskog roda. Po svom dolasku, kida oev portret, struno uviajui
slikarske greke, fiziki se sukobljava s njim i psihiki ga unitava na to Ignjat pada u
nesvjesticu to Leone, ipak, uvia kao ''kriminalni noanji'' zloin sa svoje strane. Bio je to
konani obraun s ocem za kojeg se pripremao svo vrijeme izbivanja. Iz unutarnjih i vanjskih
sukoba, proizlazi osjetna dramska napetost. Jedini smiraj, Leone nalazi u udovici svoga brata
Ivana dominikanki Angeliki ija mu prisutnost, blizina i razgovor prijaju. Ona ga smiruje
odvraajui ga od zloinakih misli koje ga progone (,,Miluje ga toplo i samilosno kao
bolesno dijete: Ne, Leone, sve to nije tako crno. Vidjeti i znati da nema sposobnosti da protiv
svega toga neto uini, to bi bilo grozno i beznadno.''). Kako bilo, baruniin lik doveo je do

kulminacije Leoneovih unutarnjih previranja i podvojenosti izmeu ljudskog i nagonskog. Na

baruniine optube Angeliki kako je jedna obina drolja, Leone uzima kare, mahnito tri za
barunicom po kui i kolje ju. Drama zavrava cvrkutom ptica u dvoritu.
Takav nepromiljeni in Leonea je, ponovno, stubokom sunovratio u ponor
glembajevtine iz kojeg je htio izai. Njegov postupak se ne moe opravdati budui da je
jedino sredstvo, kojim se mogao suprotstaviti obitelji, upravo ona doza humanosti i razuma
koju im je bilo potrebno ucijepiti u svjetonazore. Gorei od elje da suzbije njihove porive,
nesvjesno oslobaa svoje, ne shvaajui da se tako sputa na njihovu nisku moralnu razinu uz
istu naturalistiku, bioloku, ivotinjsku motivaciju u kojoj, fiziki jai, prodire slabijeg.
Time, sva njegova nastojanja postanka boljim ovjekom, padaju u vodu. U konanici,
podravam Leoneov svjetonazor, no ne i postupak kojim ga je nakanio provesti.