SVEUČILIŠTE U ZADRU

Odjel za izobrazbu učitelja i odgojitelja

Odsjek za razrednu nastavu

EMOCIJE I SLIKOVNICE
SEMINARSKI RAD

KOLEGIJ: Medijska kultura

PROFESORICA:
STUDENTICA
Jelena Alfirević mag. philol. croat Monika Radović
 Zadar, svibanj 2022.

SADRŽAJ:

UVOD.........................................................................................................................................2

SLIKOVNICA – PRVI ČITATELJSKI MATERIJAL..............................................................3

OBILJEŽJA I DEFINICIJE SLIKOVNICE...............................................................................5

FUNKCIJE SLIKOVNICE.........................................................................................................7

KVALITETNA SLIKOVNICA..................................................................................................9

EMOCIJE I KNJIŽEVNOST..................................................................................................10

EMOCIJE – DEFINICIJA........................................................................................................10

DJEČJI EMOCIONALNI RAZVOJ.........................................................................................11

PROBLEMSKA SLIKOVNICA..............................................................................................12

ANALIZA PROBLEMSKIH SLIKOVNICA NA TEMU EMOCIJA.....................................13

SLIKOVNICE O SREĆI.......................................................................................................14

SLIKOVNICE O TUZI.........................................................................................................15

SLIKOVNICEO STRAHU...................................................................................................16

SLIKOVNICE O LJUTNJI...................................................................................................17

SLIKOVNICE O OSJEĆAJIMA PONIŽENJA, KRIVNJE, SRAMA I RAZOČARANJA 18

OBILJEŽJA PROMATRANIH SLIKOVNICA.......................................................................19

ZAKLJUČAK...........................................................................................................................21

LITERATURA.........................................................................................................................22

2
UVOD

U priloženom radu bavit ćemo se općenito slikovnicama i emocijama a poseban naglasak

stavljen je na problemske slikovnice izdavačke kuće Evenio, autorice Tatjane Gjurković i Tee
Knežević koje se bave emocijama kod djece. Ono po čemu se razlikuju od ostalih slikovnica
je to da su autorice u svakoj slikovnici ponudile i savjete roditeljima i svima koji sudjeluju u
odgoju djece, kako se nositi sa nekim osjećajem u određenoj situaciji. Djeca ne znaju uvijek
pravilno verbalizirati i preraditi svoje osjećaje, a čitanje od malih nogu put je prema stvaranju
pozitivne slike o sebi i mogućnosti da se nosimo sa emocijama na najbolji mogući način.

U prvom dijelu rada objasnit ćemo što je slikovnica, koje su njezine definicije, funkcije i kako
izabrati kvalitetnu slikovnicu koja će djetetu otkriti svijet i medij pisane riječi te u njemu
razviti spoznajni svijet djeteta. Kao što kaže pisac Neil Gaiman: „Knjiga je san koji držite u
ruci.1” , tako ćemo i mi naglasit važnost čitanja čak i u najranijoj dobi te naglasiti kako je
slikovnica neizostavni dio svakog djetinjstva, prozor u neki ljepši svijet i pomoć razumijevanju nekih
situacija sa kojima se male glave teško nose. Čitanjem slikovnica stvara se pozitivno obiteljsko
ozračje, jača se povezanost roditelja i djece, razvija se ljubav djeteta prema knjizi i bogati djetetov
rječnik, te istovremeno kod djece razvija maštu i jača koncentraciju. Kroz čitanje djeci i sa djecom
odgajamo ljude koji će jednog dana misliti i biti sposobni kritički promišljati.

U drugom dijelu rada pobliže ćemo objasniti što su emocije. Koja je njihova uloga u dječjem
razvoju, gdje ćemo naglasak staviti na povezanosti emocija i književnosti. Bilo da suosjećamo
ili se identificiramo s književnim likovima, bilo da nas je dotaknuo iskaz subjekta u lirskoj
pjesmi, bilo da se upuštamo u mentalnu igru razotkrivanja raspleta u kriminalističkim
romanima – u svim smo tim slučajevima kao čitatelji emocionalno upleteni. Isto tako i dijete,
koristeći se slikovnicama, kroz raznovrsnu tematiku susreće se sa emocijama i uči ih
kontrolirati i regulirati.

1
https://boookroom.wordpress.com/2019/10/23/30-najboljih-citata-o-citanju/ ( pristupljeno 28.4. 2022)

3
SLIKOVNICA – PRVI ČITATELJSKI MATERIJAL

„Proces integracije knjige u život čovjeka započinje vrlo rano

i traje kroz čitav život.
Samo ako taj proces započinje dovoljno rano ,
moći će se odagnati opasnost „moderne nepismenosti“.
(Peter Schoock prema Roller Halačev, 1972., str.11.)

Važnost koju knjiga ima u različitim segmentima života pojedinca neupitna je, a posebno
važnu ulogu ona ima u razvoju pismenosti. Svijest o toj činjenici vodi prema odgovornosti
koju odrasli pojedinci imaju u odnosu na načine, sredstva i vrijeme u kojem dijete uvode u
svijet pismenosti. Nužno je da dijete u doticaj s pismenošću dođe mnogo ranije nego što je
spremno samostalno čitati i pisati. Iako dijete prvu pisanu riječ možda susreće na kutiji od
igračke, nekom odjevnom predmetu, natpisu na svjetlećoj reklami ili drugdje, slikovnica je,
ako ne prvi, onda zasigurno najbogatiji izvor pisane riječi s kojim se dijete može susresti u
ranom djetinjstvu. Jedno od najopćenitijih tumačenja slikovnice jest da je ona knjiga za djecu
koja se sastoji pretežno od slika ili samo od slika ili crteža. Međutim zbog različitih oblika i
materijala od kojih može biti napravljena te zbog funkcija koje ju karakteriziraju, primjerenije
ju je odrediti kao prvi strukturirani čitateljski materijal namijenjen djeci.

Važnost čitanja u najranijoj dobi zagovaraju mnogi stručnjaci i književnici „Čitanje djetetu
od najranije dobi vrlo je značajno za poticanje njegovoga cjelokupnog razvoja. To je jedan
od načina upoznavanja djeteta sa svijetom koji ga okružuje, jedan vid poticanja djetetove
mašte, kreativnosti i radoznalosti koja je preduvjet razvoja istraživačkoga duha kasnije u
životu.˝ 2

Budući da je slikovnica najčešće prvi pisani tekst s kojim se dijete susreće „ Njenu je ulogu
općenito, a posebno u okviru općega razvoja djeteta i ulogu u razvoju njegovoga jezika,
moguće označiti kao vrlo važnu.˝ 3

Tim činjenicama otvara se niz pitanja. Mnogi roditelji i drugi korisnici slikovnica susreću se s
pitanjem koja je slikovnica primjerena za koju dob djeteta te koje su značajke kvalitetne
slikovnice, koja slikovnica bi bila u skladu s razvojnim potrebama njegovoga djeteta.
Stvaratelji slikovnica su književni i likovni umjetnici, stvaraju za dijete, ne razmišljajući o
učincima i svrsi koju proizvod njihove kreativnosti ima. Ipak, možda se pitaju na koji način

2
Lisičić, B, Slikovnica kao sredstvo za razvoj govora, u Predškolsko dijete 1-2, 2003., str. 156.
3
Nikolajeva, M, Verbal And Visual Literacy: The Role of Picturebooks in the Reading Experience of Young
Children, 2003., str. 235-236

4
dobro povezati slikovnu i tekstualnu dimenziju, s kojom svrhom to činiti te za koga. „
Slikovnice su se donedavno najviše istraživale u okviru povijesti umjetnosti i dječje
književnosti. Tek od 1980-ih nadalje u studijama se u obzir se počela uzimati interakcija slike
i teksta u kreiranju značenja. ˝ 4

OBILJEŽJA I DEFINICIJE SLIKOVNICE

Slikovnicu je teško jednoznačno odrediti kao vrstu literature zbog njenih značajki. Stoga se u
literaturi, koja je više spominje nego se njome bavi, češće nailazi na njeno određenje kao prve
knjige djeteta, negoli na tumačenje onoga što ona predstavlja, odnosno njene definicije. Kad
su posrijedi definicije, najčešće ju se definira vrlo neutralno, stereotipno – prvom knjigom
djeteta, dječjom knjigom par excellence. 5

Osim od papira, slikovnica može biti načinjena i od drugih materijala, primjerice različitih
vrsta platna, plastike, kartona i sl. „ Postoje slikovnice koje formalno ne sadrže tekst,
međutim, kako dijete redovito ima posrednika kod čitanja slikovnica, za slikovnicu bez teksta
ipak se ne može apsolutno isključiti njegovo postojanje. Roditelj, odnosno netko drugi tko
djetetu govori, priča ili tumači, odnosno ono što slika prikazuje, stvara tekst. Za razliku od
teksta koji u slikovnici može izostati, slika je njen neizostavni element. Slika i tekst, dva koda
komunikacije, dakle likovno i jezično predstavljanje stvarnosti osnovne su značajke
slikovnice.˝ 6
U literaturi koja problematizira slikovnicu često se nailazi na naglašavanje
svojevrsne neravnopravnosti tih dviju značajki.

U samom terminu slikovnica, naglasak je stavljen na slikovni dio. Iz toga pojma proizlazi da
je „ slika važnija od riječi, da je riječ potisnuta u drugi plan, manje vrijedna˝. 7

Kad je o slikovnici riječ, općenito prednjači stav da u njoj prevladava slika, da ona dominira
nad tekstom, iako „ilustracije nastaju na temelju predodžbi tekstopisca˝.8 Ovakav i slični
stavovi doprinijeli su tome da je „ slikovnica istraživana najčešće kao strukturirani
čitateljski materijal namijenjen djeci rane i predškolske dobi. Kad prevladava tekst nad
likovnim izrazom govori se o ilustriranoj priči, odnosno knjizi ili ilustriranoj zbirci pjesama.
4
Nikolajeva, M, Verbal And Visual Literacy: The Role of Picturebooks in the Reading Experience of Young
Children, 2003., str. 236.

5
par excellence = savršeno, primjereno, uzorito, u najvećoj mjeri https://hjp.znanje.hr/index.php?
show=search_by_id&id=eFZhURE%25253D ( Pristupljeno 15.5.2022)
6
Crnković, M. Težak, D., Povijest hrvatske dječje književnosti od početaka do 1955.g., 2002.
7
Vaupotić, Literalne vrijednosti tekstova slikovnica, 1972., str. 47.
8
Čačko, P, Slikovnica i njezina definicija i funkcije u: Javor, R.(prir.), Kakva knjiga je slikovnica: zbornik,
Knjižnice grada Zagreba, Zagreb, 12-17.

5
Postoje i slikovnice koje sadrže vrlo malo teksta na malom broju stranica ili tekst uopće ne
sadrže ˝ 9. Količina teksta vrlo je važna kad se pristupa proučavanju slikovnica, međutim, ona
ne bi trebala biti polazni kriterij od kojega se kreće u njenom procjenjivanju.

Čačko (2000.) ističe da slikovnica ne sadrži ilustracije, nego slike koje nastaju u predodžbi
autora teksta, a ne u predodžbi likovnoga umjetnika. Stvarajući slike za slikovnicu, likovni
umjetnik nema mogućnost slobodnoga unošenja slika za razliku od ilustrirane knjige u kojoj
on tekst ilustrira temeljem vlastite interpretacije.10

Dvostruki izraz u slikovnici, slikovni i tekstualni, (ili čak u novije vrijeme

multidimenzionalan ukoliko objedinjuje sliku i tekst, zvuk i animaciju) iziskuje primjenu
najmanje dviju vještina pri njenom stvaranju, iz područja likovne umjetnosti i književnoga
stvaralaštva. Zato se „ slikovnica kao predmet istraživanja ponajprije pojavljuje u okviru
povijesti umjetnosti i književnosti. Povjesničari umjetnosti koji se bave slikovnicom pažnju
posvećuju slikovnoj strani, a zanemaruju tekstualnu. U okviru povijesti umjetnosti istraživači
se usredotočuju na liniju, boju, oblik, svjetlost i tamu, prostor, ignorirajući ne samo
tekstualnu komponentu, nego i dosljednu prirodu narativnosti slikovnice .˝ 11

Vrlo je vjerojatno da većina djece slikovnicom otvara svijet književnosti. Zbog te

vjerojatnosti ističe se važnost slikovnice, ali se izriče i svijest o tome da se u proučavanju
dječje književnosti krene od nje. Time što je se istražuje u okviru dječje književnosti
naglašava se vrijednost teksta u slikovnici. U istraživanjima slikovnice u području dječje
književnosti, slikovnici se pristupa kao cjelini sastavljenoj od tekstualnoga i slikovnoga
elementa i gleda je se kao dvodimenzionalan materijal.

U Republici Hrvatskoj slikovnica je uvrštena u dječju književnost. Zanimljivo je promotriti

određenje njenoga mjesta u okviru dječje književnosti prema nekim od hrvatskih teoretičara
dječje književnosti. Crnković (1980.) slikovnicu određuje posebnim književnim žanrom i
odvaja je od ostalih književnih žanrova (bajke, basne, priče, romana, lirske poezije, knjige za

9
Crnković, M, Dječja književnost: priručnik za studente pedagoških akademija i nastavnike, 1980., str. 76.
10
Čačko, P, Slikovnica i njezina definicija i funkcije u: Javor, R.(prir.), Kakva knjiga je slikovnica: zbornik,
Knjižnice grada Zagreba, Zagreb, 12.-17.
11
Nikolajeva, M, Verbal And Visual Literacy: The Role of Picturebooks in the Reading Experience of Young
Children, 2003., str. 240.

6
djecu ilustrirane knjige) koji prema definiciji žanra12 možda to i nisu, barem ne na način na
koji je to slikovnica.13

Crnković i Težak (2002.) u klasifikaciji dječje književnosti 14 slikovnicu smještaju u prvu

skupinu, tzv. pravu dječju književnost koja obuhvaća još dječju poeziju, priču, dječji roman ili
roman o djetinjstvu, u opisu slikovnice kao književne vrste ističu njenu dvodimenzionalnost:
„slikovnica nije čista književna vrsta, nego kombinacija likovnog i književnog izraza.“ 15

Poteškoće pri opisivanju, definiranju, tumačenju i smještanju slikovnice u klasifikacijske

okvire dječje književnosti navode na zaključak da kriteriji koji se obično primjenjuju u
proučavanju dječje književnosti nisu dostatni te da za istraživanje toga kompleksnog
čitateljskog materijala treba osmisliti nove kriterije u okviru dječje književnosti ili pak ih
preuzeti iz drugih grana umjetničkih, ali i znanstvenih područja. Pa tako brojni autori se slažu
da „ Suvremena shvaćanja slikovnice ne zadovoljavaju se određenjima slikovnice kao
sinkretizma slike i teksta, nego nastoje otkriti prirodu toga odnosa. Iako njihove naznake
postoje ranije, tek u novije vrijeme dolazi se do konkretnih spoznaja o važnosti interakcije
slike i teksta te se proučavaju načini na koje se ona ostvaruje.˝ 16

Najcjelovitije tumačenje slikovnice donose Majhnut i Zalar, D. (2008.), iako je i oni definiraju
prema samo jednom segmentu – funkcionalnosti, te navode: „Slikovnica je prva knjiga u
životu djeteta, prijelaz od situacijskog konteksta na kontekst simbola. Svrha joj je da pomaže
djetetu otkriti svijet i medij pisane riječi; razvija spoznajni svijet djeteta; izaziva emocije;
razvija govor i bogati fond riječi; zadovoljava potrebu za novim“17

FUNKCIJE SLIKOVNICE
12
Žanr je zapravo riječ francuskoga podrijetla (preko lat. genus – rod). Tom se riječi označava rod, vrsta, način, a
zapravo je raspodjela specifičnih oblika umjetnosti po kriterijima jasne forme, međutim, u svim područjima
umjetnosti žanrovi su nejasne kategorije bez fiksne granice. Mnoga djela prelaze granice žanrova i koriste
kombinacije.
13
Crnković, M, Dječja književnost: priručnik za studente pedagoških akademija i nastavnike, 1980., str. 77.
14
U klasifikaciji dječje književnosti dječja književnost se dijeli na dvije osnovne skupine koje nisu određene
zajedničkim nadređenim pojmom osim da prema kriterijima književnosti za djecu ( pisane za djecu, junaci su
djeca, životnije ili nešto njima blisko, od nakladnika ili knjižničara deklarirane kao dječje) pripadaju pravoj
dječjoj književnosti ili pak su granične (Crnković i Težak, 2002.)

15
Crnković, M. Težak, D. Povijest hrvatske dječje književnosti od početaka do 1955.g., 2002., str. 15.
16
Nikolajeva, M, Verbal And Visual Literacy: The Role of Picturebooks in the Reading Experience of Young
Children, 2003., str. 245.

17
Majhut, B., Zalar, D., Slikovnica, u: Hrvatska književna enciklopedija, 2008., https://bib.irb.hr/prikazi-rad?
&rad=343733 , pristupljeno: 13.5.2022.

7
Odnos koji se ostvaruje kroz prožimanje prostorne (slika) i vremenske (tekst) dimenzije
slikovnice očituje se već na formalnoj, a posebno do izražaja dolazi na sadržajnoj razini,
odnosno u svim potencijalima koje ona posjeduje. „Slikovnica je od samih početaka nastajala
u različite svrhe, s različitim ciljevima, iz različitih motiva. Ona korespondira s potrebama
onoga kome je namijenjena.˝ 18

„Svrha je slikovnice pomoći djetetu otkriti svijet i medij pisane riječi; razvija spoznajni svijet
djeteta; izaziva emocije; razvija govor i bogati fond riječi; zadovoljava potrebu za novim.
Pokazuje odnose u ljudskoj okolini, pomaže sposobnosti pamćenja i zapamćivanja logičkih
odnosa. Predočuje pojave koje dijete ne susreće, tehnička dostignuća, prometna sredstva.
Navikava na uporabu knjige, razvija potrebu za njom, pruža djeci da vide očima umjetnika“ 19

Čačko (2000) navodi pet funkcija slikovnica: informacijsko-odgojna funkcija, spoznajna

funkcija, iskustvena funkcija, estetska funkcija i zabavna funkcija:

1. Informacijsko odgojna funkcija

- Dijete uz pomoć slikovnice dobiva odgovore na mnogobrojna pitanja koja si sama
postavlja ili se njima obraća roditeljima. Kako razumjeti odnose među stvarima i
pojavama, veze, promjene na kvalificiran i lakši način djeci se objašnjavaju
pomoću slikovnica. Djeca postupno uče da su knjige izvor znanja, a pomoću
slikovnice razvijaju mišljenja (analizu, sintezu, usporedbu, apstrakciju).
2. Spoznajna funkcija
- Dijete preko slikovnice provjerava svoje znanje i spoznaje o stvarima, odnosima i
pojavama, te na taj način dobiva sigurnost da su njegovi stavovi ispravni i istiniti.
3. Iskustvena funkcija
- Ta funkcija odnosi se na socijalizaciju djeteta, na njegovo oblikovanje kao
punopravnog člana ljudske zajednice i njegovom razvoju u ljudsko biće. Kroz
slikovnicu dijete upoznaje okruženje u kojem ne raste, razmjenjuje znanja i
iskustva.
4. Estetska funkcija
- U slikovnici veliku ulogu igra njezina estetska funkcija. Razvija u djetetu osjećaj
za lijepim, oku privlačnim, umjetnost, djeluje na njegovu pamet i ne ostavlja ga
hladna prema svijetu. Često su jedini i najvažniji poticaj interesa za knjigu upravo

18
Čačko, P., Slikovnica, njezina definiciija i funkcije, 2000., str. 12.
19
Zalar, D., Kovač-Prugovečki, S., Zalar, Z., Slikovnica i dijete: kritička i metodička bilježnica, 2009., str. 5.

8
 ljepota likovnih i grafičkih komponenti koje bude želju za uzimanjem knjige u
ruke. A to utječe na ukus djeteta.
5. Zabavna funkcija
- Zabavna funkcija slikovnice nije ništa manje važna od ostalih, uloga slikovnice je
igra. Dijete upija znanje kroz igru, a trenutci provedeni uz knjigu ne smiju biti
dosadni, monotoni i odbojni.20

KVALITETNA SLIKOVNICA

Na tržištu je obilje knjiga za djecu i slikovnica, a roditelji su često u nedoumici što od toga
izabrati. „Slikovnice su danas vrlo dostupne i ima ih svuda: na benzinskim crpkama,
samposlužnim trgovinama, knjižarama, kioscima, štandovima... One se bitno razlikuju u
cijeni i u kakvoći. Česta je pojava kiča među slikovnicama a to su jeftino dopadljive
slikovnice bez prave estetske vrijednosti. Takve slikovnice nikako nisu dobro štivo, ni za
čitanje djeci ni za gledanje slika. Najčešće im je autor nepoznat, nenaveden autor teksta i
slika. Likovi su već zbog ponavljanja postali prepoznatljive šablone, slike su nemaštovite,
sladunjave i stereotipne. Tekstovi u njima su djetinjasti, jezično loši i često besmisleni.˝ 21

Prema autorici Čudini-Obradović (1995) kvalitetne slikovnice su one čiji je tekst napisao
pisac za djecu, a slike ilustrirao slikar. One se lako prepoznaju po maštovitom i bogatom
likovnom sadržaju koji uvlači dijete u novi svijet i sili ga na otkrivanje novih likovnih
doživljaja. Jezik takvih slikovnica je lijep i dobar, daje jednostavnu i kratku poruku, smisao i
zaključak. Na estetski, misaoni i govorni razvoj djeteta djelovat će pozitivno samo dobra,
umjetnički napisana i oblikovana slikovnica.22

Bitan je kvalitetan odabir slikovnica jer one kod djece stvaraju interes za čitanjem,
istraživanjem, slušanjem pročitanoga i daljnjim aktivnostima vezanim uz određenu
slikovnicu. Neki roditelji nemaju priliku kupiti ili posuditi kvalitetne slikovnice, a neki ne
znaju koliko su slikovnice važne u djetetovom razvoju. U knjižnicama su ponuđene kvalitetne
i pomno odabrane slikovnice koje roditelji mogu posuditi ili se doći informirati pa kupiti
takve. Slikovnice ne samo da popravljaju kišne dane, uspavljuju djecu, nego grade njihov
ukus za estetsko, za lijepo. Roditelji najbolje poznaju svoju djecu i bitno je da im odaberu
20
Čačko, P., Slikovnica, njezina definiciija i funkcije, 2000., str. 13.
21
Čudina-Obradović, M., Igrom do čitanja: Igre i aktivnosti za razvijanje vještina čitanja u djece od 3. do 10.
godine, 1995., str. 45.
22
Isto

9
slikovnice koje će ih zanimati, poticati, zabavljati i graditi njihove ličnosti i uvesti ih u svijet
mašte, književnosti, umjetnosti i fikcije.

Autorice Vizek Vidović i Hrabar (1999.) navode da od rođenja do druge godine života za
djecu treba izabrati slikovnice s jasnim, šarenim ilustracijama, malo teksta, kratkim tekstom
brojalica te ponavljanjem riječi. Knjige koje su izrađene od mekih, trajnih materijala koji se
mogu savijati i koji se teško trgaju pogodne su za djecu rane dobi. U trećoj i četvrtoj godini
djecu počinju zanimati priče o ljudima, životinjama te svakodnevnim događajima i
aktivnostima. U toj dobi pogodne su priče s jednostavnim zapletima kako bi djeca mogla
predviđati što će se dogoditi, dok u klasičnim bajkama uživaju te vole opasne situacije sa
sretnim završetkom. Djeca u toj dobi vole komične elemente u priči te ponekad i sama
izmišljaju nove dramatične i šaljive zaplete ili sama završavaju priču. U petoj i šestoj godini
raspon pažnje je znatno širi pa se djeca mogu usredotočiti na različite književne žanrove, iako
su slike i dalje važne te pomažu djeci da bolje prate složenije zaplete i nastale situacije. 23

EMOCIJE I KNJIŽEVNOST

Vezu između emocija i književnosti, kako navodi Brković (2015), doista nije potrebno
isticati. Na vezu književnosti i emocija, točnije na imanentnost emocija književnosti, referirali
su se različiti spisatelji i proučavatelji književnosti. Prisjetimo se da je već Aristotel isticao da
je glavni cilj tragedije izazvati osjećaje straha i sažaljenja. Virginia Woolf je, primjerice, u
eseju On Re-Reading Novels (1922) isticala da „sama knjiga‘ nije forma koju vidite, nego
osjećaj koji osjećate.“ 24

Proučavanje povezanosti književnosti i emocija razgranato je područje i posljednjih se

dvadesetak godina razvija u okvirima tzv. affective turn, s istraživačima poput Sare Ahmed,
Lauren Berlant, Melysse Gregg, Elspeth Probyn, Nigela Thrifta itd. Kao što sumira Brković
( 2015), tri središnja problemska kompleksa otvaraju poetike od antike do modernoga
vremena: „pitanje ekspresije, reprezentacije te recepcije književnih emocija.“ 25

EMOCIJE – DEFINICIJA

23
Vizek Vidović, V., Hrabar, D., Čitajmo djeci za laku noć: Priručnik za odgojitelje i roditelje djece predškolske
dobi, 1999.
24
Woolf, V., The Moment and Other Essays 1947 http://www.gutenberg.net. au/ebooks15/1500221h.html#ch19
pristupljeno 21.5.2022
25
Brković, I., Književnost i emocije – istraživačke smjernice, 2015., str. 404.

10
Emocije su jedan od najvažnijih činitelja koje utječu na cjelokupno funkcioniranje pojedinca i
imaju glavnu ulogu u interpersonalnom životu. Svako malo dijete na podražaje iz svoje
okoline reagira emocionalno.

Campos i sur. (1994; prema Oatley i Jenkins, 2003) opisuju emocije kao „ procese koji
uspostavljaju, održavaju, mijenjaju ili okončavaju vezu između pojedinca i okoline u stvarima
koje su za pojedinca značajne˝. Iz predloženog opisa konstrukta emocija, evidentna je važnost
emocija u svakodnevnom životu čovjeka te u svim segmentima života. Iz toga proizlazi
potreba za što točnijom definicijom emocija s ciljem daljnjeg razumijevanja i objašnjavanja
konstrukta emocija. 26

„ Komponenta osjećaja daje emociji subjektivni doživljaj koji ima i smisao i osobno značenje,
a ima osnovu u kognitivnim ili mentalnim procesima. Komponenta tjelesne pobuđenosti
uključuje biološku (muskulatura) i fiziološku (otkucaji srca, adrenalin u krvotoku) aktivaciju,
zajedno s aktivacijom autonomnog i hormonskog sustava budući da oni pripremaju i
reguliraju adaptivno tjelesno ponašanje suočavanja tijekom emocije. Nadalje, komponenta
svrhe pridaje emociji prema cilju usmjereno motivacijsko stanje te objašnjava zašto ljudi
imaju koristi od emocija. Socijalno-ekspresivna komponenta odnosi se na komunikacijski
aspekt emocija, a podrazumijeva socijalnu komunikaciju, facijalnu ekspresiju te glasovnu
ekspresiju. ˝ 27

DJEČJI EMOCIONALNI RAZVOJ

Usvajanje emocija odnosi se na izražavanje i percepciju emocija. Faza usvajanja emocija

uključuje refleksne reakcije, karakteristike temperamenta te usvajanje određenih
emocionalnih obilježja. Uz sposobnost emocionalnog reagiranja djeca uče prepoznavati
emocije, zavisno od genetskih predispozicija i karakteristika temperamenta. Faza usvajanja
emocija uglavnom se odvija u ranom djetinjstvu. Djeca od rođenja u interakciji s okolinom
pokazuju svoje osjećaje te uče prepoznavati i kontrolirati emocije. Pozitivne emocije kao što
su sreća, iznenađenje te negativne emocije poput ljutnje, tuge, straha, smatraju se osnovnim
emocijama i mogu se prepoznati vrlo rano u djetinjstvu. 28

26
Oatley , K., Jenkins, J. M., Razumijevanje emocija, 2003.
27
Reeve, J., Razumijevanje motivacije i emocija, 2010., str. 18.
28
Reeve, J., Razumijevanje motivacije i emocija, 2010., str. 25.

11
PROBLEMSKA SLIKOVNICA

Suvremena slikovnica pred djecom i odraslima otvara mnoštvo životnih tema koje uključuju
iskustva u obitelji, školi i na svim pozornicama svakodnevnog života. „ Ne ograničava se
samo na lijepe događaje i doživljaje, već se i riječju i slikom, trudi obuhvatiti život u njegovoj
punini. Sve više se razvija problemska slikovnica u kojoj nema tabu tema, a dijete i njegov
odgoj i nesmetan razvoj su najveći autoritet. U svakoj slikovnici, nastala ona nekad davno ili
u novije vrijeme, ima zanimljivih životnih pitanja i može biti poticaj za niz životno važnih
aktivnosti ili jednostavno za užitak i interakciju s nekim tko nam je drag.˝ 29

S velikim društveno-ekonomskim i civilizacijskim promjenama djeca sve manje borave u

otvorenim prostorima, pa su im slikovnice vrlo često, uz televiziju i roditelje, jedini izvor
spoznaje o životu i svijetu. Dobra slikovnica, smatraju Diklić, Težak i Zalar (1996), osim što
razvija maštu, bogati rječnik i pomaže stvarati pravilne jezične formulacije, nadomješta igru,
ona donosi pouke i intenzivira emocije. Upravo problemske slikovnice potiču djetetove
intelektualne kapacitete i potiču ga na rješavanje nekog problema s kojim se susreće u
svakodnevnom životu . 30

Problemske slikovnice bave se problemima međuljudskih odnosa u obitelji i društvu i u

žarištu interesa im je dijete. Takve slikovnice ne mogu riješiti probleme i izazove s kojima se
dijete susreće u svakodnevnom životu, ali pomažu djeci i roditeljima u olakšavanju
problemskih situacija. Svakodnevnica se ne sastoji samo od dobrih stvari i ne postoje samo
idealne obitelji s pametnom i poslušnom djecom koja žive savršen život okružena svojim
plišanim medvjedićima. U modernim slikovnicama se nastoji približiti stvarnom životu bez
idealiziranja i uljepšavanja. Ne postoji niti jedna životna situacija koja je toliko neobična ili
neugodna da se o njoj ne bi moglo progovoriti i riječju i slikom. Moderne problemske
slikovnice ne priznaju postojanje tabu-tema.31

Dobri dječji psiholozi ili poznavatelji psihologije znaju da su djeca usredotočena na slike dok
im odrasli čitaju tekst. Slike upozoravaju na ono ključno u priči. Veličina i boja mogu
povećati napetost ili pridonijeti smirenoj atmosferi. Neke boje izazivaju nemir, a neke osjećaj
smirenosti i harmonije. Iz svega navedenog dolazimo do zaključka da nije isto pisati za djecu
i o djeci. 32
29
Zalar, D., Boštjančić, M. I Schlosser, V., Slikovnica i dijete, Kritička i metodička bilježnica 1, 2008.,
30
Diklič, Z., Težak, D. i Zalar, I. Primjeri iz dječje književnost, 1996. str. 343-348.
31
Čačko P. Slikovnica, njezina definicija i funkcije, 2000., str. 15.
32
Zalar, D., Boštjančić, M. I Schlosser, V., Slikovnica i dijete, Kritička i metodička bilježnica 1, 2008.,

12
ANALIZA PROBLEMSKIH SLIKOVNICA NA TEMU EMOCIJA

Jedan od najvažnijih procesa u razvoju ličnosti je upravo emocionalni razvoj koji je rezultat
međusobnih utjecaja mehanizama reagiranja na emocionalne situacije koje nasljeđujemo i
procesa socijalizacije u obitelji i djetetovoj okolini. Prema Starc i dr. ( 2004 ) djetetove
emocije uvelike se razlikuju od emocija odrasle osobe. Dječje emocije su spontane i
jednostavne. Vrlo su česte, kratkotrajne, snažne i nestabilne. Djeca emocije pokazuju
otvoreno i bez suzdržavanja, što odraslima omogućava uvid u njihov svijet. 33

Već odmalena djeca se razlikuju u čestini doživljavanja neke emocije i načinu kako će
reagirati na neku emociju. Naime, kako će neko dijete reagirati u određenoj situaciji
ponajprije ovisi o njegovom doživljaju iste, o naslijeđenom temperamentu i o tome kako se
ponašaju ljudi u njegovoj neposrednoj okolini koji su mu ujedno i uzor. Osnovne emocije,
pozitivne ili negativne, prepoznaju se već u ranom djetinjstvu.34

Promatranjem i oponašanjem ljudi u svojoj okolini, dijete uči koji predmeti, pojave i situacije
trebaju izazvati emocije kao što su strah ili radost, a koje ne. „ Kroz interakciju s okolinom
učimo i postajemo ili emocionalno otvoreni i zainteresirani za socioemocionalne odnose ili
emocionalno suzdržani. Namjerno odgajamo djecu da prikrivaju neke manje poželjne emocije
kao što je npr. bijes i da je izražavaju na društveno prihvatljive načine. Kontrola emocije
bijesa kroz sazrijevanje bitno se mijenja od fizičke agresije (udaranje sebe, odraslih i druge
djece) do verbalne (svađanje, vikanje, vrijeđanje) i socijalne (ignoriranje, isključivanje).
Upravo bijes je odličan primjer učenja samokontrole.˝ 35

Izdavačka kuća Evenio izdala je serijale slikovnica na temu emocija kod djece, čije autorice
su Tatjana Gjurković, magistra psihologije i Tea Knežević, registrirana terapeutkinja igrom.
Njihova ideja bila je kroz priču i jednostavnim rječnikom primjerenim djeci od druge godine
nadalje, provesti djecu kroz situacije u kojima najčešće izražavaju neku emociju. U
slikovnicama su životinjski likovi, a ono što ih izdvaja od ostalih slikovnica je to da sadrže i
edukativni dio za roditelje. U slikovnicama se u određenim životinjskim likovima nalazi i
roditeljska figura. Najveći utjecaj na emocionalni razvoj imaju roditelji jer oni osim što su
uzor, moraju pomoći djeci u prepoznavanju i nošenju s intenzivnim emocijama kod sebe i
drugih. Djeca uče kako se nositi s emocijama promatrajući roditelje i njihove reakcije, a za
njihov uravnotežen emocionalni razvoj važan je njihov odnos s njihovom okolinom u kojoj

33
Starc, B. i dr. Osobine i psihološki uvjeti razvoja djeteta predškolske dob, 2004.,
34
Isto.
35
Isto

13
vladaju osjećaji prihvaćenosti i usklađenosti međusobnih potreba (dostupno na:
https://www.evenio.hr/psihologinje-gjurkovic-knezevic-slikovniceucimo-djecu-roditelje-
osvijestiti-emocije/ )

Mala djeca ne mogu svoja iskustva i emocije pretočiti u smislenu priču i zbog toga su tu
odgojitelji i roditelji koji će djeci uvesti rutinu pričanja priča i birati ih prema situaciji koja je
u tom trenutku aktualna u njihovim životima kako bi im olakšali razumijevanje iste i pomogli
proraditi i definirati osjećaje koje kod njih izaziva. Iza svakog problema u ponašanju obično
stoji neka neprerađena emocija. Priče koje pomažu djeci ne moraju doslovno prepričavati
situaciju u kojoj se dijete nalazi, ali moraju se baviti djetetovim trenutnim osjećajima. Dijete
se mora moći poistovjetiti s glavnim likom priče i osjetiti olakšanje kada se pronađe rješenje
za postojeći problem. Priča mora pričati o nekim drugim likovima, životinjama ili nekoj
drugoj djeci, kako bi postojala neka zona komfora za dijete u kojoj će on moći razmišljati o
svemu. U svakom slučaju, čitanje djeci svakom roditelju će se višestruko vratiti (dostupno na:
https://www.evenio.hr/sto-terapeutskeprice-pomazu-djeci/ ).

SLIKOVNICE O SREĆI

Sreća je jedna od osnovnih emocija i podrazumijeva ugodno emocionalno stanje. Veže se uz

osjećaj zadovoljstva, slobode, sigurnosti, a javlja se i zbog brojnih drugih razloga kao što je
na primjer ostvarenje nečega što je djetetu bilo jako važno ili prihvaćanje i uvažavanje od
osobe do koje mu je stalo. Djeca teško kanaliziraju emocije u pravom smjeru i obično im je
potrebna pomoć pri razumijevanju istih.

U seriji slikovnica o sreći, autorica Tatjane Gjurković i Tee Knežević, nalazimo četiri
slikovnice sljedećih naslova: “Hrčak osjeća da postoji tiha i smirena sreća”, “Lavica može i
zna biti sretna radi drugoga”, “Lisica je naučila da sreća stanuje u srcima” i “Konjić sreću
dijelit zna nakon truda i uspjeha.” Pokazati djetetu da je sreća u druženju s bližnjima, a ne
samo u poklonima izrazito je bitna, smatraju Gjurković i Knežević. 36

36
Gjurković, T., Knežević, T., Terapeutske slikovnice o sreći, 2018.,
https://malicitaci.blogspot.com/2018/04/terapeutske-slikovnice-o-sreci.html ( pristupljeno 15.5.2022)

14
 Slika 1. Naslovnice serije slikovnica o sreći.

https://malicitaci.blogspot.com/2018/04/terapeutske-slikovnice-o-sreci.html

SLIKOVNICE O TUZI

Tuga je jedna od osnovnih emocija i kod djece se prvi put javlja već oko osmog tjedna života.
U tom razdoblju života beba je tužna ako nema pozitivnih interakcija sa odraslima.
Pozitivnom reakcijom na svaki djetetov plač i “poziv” do šestog mjeseca života, bebi
pružamo osjećaj sigurnosti i razvijamo njezino povjerenje u okolinu. Razlozi za osjećaj tuge
su gubitak ili odvojenost od dragocjenih predmeta ili okoline, ali i sama mogućnost i spoznaja
da se to može dogoditi. “Iza” osjećaja tuge javlja se potreba za podrškom, utjehom i
nadoknadom izgubljenog na način na koji je to moguće.

U seriji slikovnica o tuzi nalaze se četiri slikovnice sljedećih naslova: “Mišić je tužan jer mu
nedostaju roditelji”, “Žirafica je tužna jer djeda više nema”, “Praščić je tužan i ljubomoran na
brata” I “Ježić je tužan jer nije pobijedio u igri”.37

37
https://evenio.hr/autorice-predstavile-slikovnice-pricale-osjecaju-tuge-kod-djece/ ( Pristupljeno 17.5.2022)

15
 Slika 2. Naslovnice serije slikovnica o tuzi .

https://evenio.hr/autorice-predstavile-slikovnice-pricale-osjecaju-tuge-kod-djece/

SLIKOVNICEO STRAHU

Sva djeca katkad doživljavaju strah. Strah se smatra normalnim dijelom odrastanja. Osim
toga, tijekom odrastanja se javljaju i takozvani razvojni strahovi. Između šestog i osmog
mjeseca dijete se može prestrašiti nepoznatog lica, a od osmog do 11 mjeseca života javlja se
separacijska anksioznost odnosno strah od odvajanja od roditelja. Oko druge godine javlja se
strah od životinja, najčešće buba i pasa, oko treće godine javlja se strah od čudovišta, paukova
i sličnoga, a oko pete i šeste godine života javljaju se strahovi od mraka i zlih ljudi, rata,
provalnika, vještica, duhova i čudovišta. Bez obzira na to što se roditeljima ti strahovi
najčešće čine neralnima, važno je djetetu pomoći da se nosi sa strahom, pružiti mu podršku uz
pomoć fizičkog kontakta i umirujućih riječi. Svi ti strahovi za dijete su itekako stvarni. 38

38
https://evenio.hr/proizvod/slikovnice/ovcicu-je-strah-jer-ce-dobiti-brata/ ( Pristupljeno 17.5.2022)

16
 Slika 3. Prikaz naslovnica serije slikovnica o strahu

https://evenio.hr/proizvod/slikovnice/ovcicu-je-strah-jer-ce-dobiti-brata/

.
SLIKOVNICE O LJUTNJI

Ljutnja pripada skupini osnovnih emocija i može biti jako snažna. Ako se ne znamo
adekvatno nositi s njezinim javljanjem, osim negativnog raspoloženja, može potaknuti
nepromišljene odluke i reakcije. U nošenju s dječjim iskazivanjem ljutnje, jedan od najvećih
izazova jest to što se i kod roditelja istodobno mogu javiti snažne emocije. Roditelj mora prije
svega naučiti regulirati svoje ponašanje kako bi dijete naučio na prihvatljiv način iskazati
svoju ljutnju. Oponašajući roditelja dijete će naučiti kako se nositi sa ljutnjom i kako je
izraziti na adekvatan način. Kada se javi osjećaj ljutnje važno ga je imenovati i ne reagirati
burno. Imenovanjem osjećaja djeca shvaćaju da je ljutnja normalna emocija i da se javlja i
kod odraslih osoba. Ako se roditelj ne uspije iskontrolirati, važno je ispričati se djetetu i
priznati svoju pogrešku. Ljutnja nužno ne mora biti vezana 27 za konkretan događaj, može
biti rezultat dugo potiskivanih emocija.

U seriji slikovnica o ljutnji, autorica Tatjane Gjurković i Tee Knežević, nalazimo četiri
slikovnice sljedećih naslova: “Kad je ljut, nilski konjić grize”, “Kad je ljuta, macu boli trbuh”,
“Kad je ljut, zeko se ozljedi” i “Kad je ljuta, vjeverica ne sluša. ”39

39
https://evenio.hr/proizvod/Bez%20kategorije/kad-je-ljut-zeko-se-ozlijedi-rasprodaja/ ( Pristupljeno 17.5.2022)

17
 Slika 4. Prikaz naslovnica serije slikovnica o ljutnji.

https://mali-i-veliki.hr/serija-slikovnica-emocije-ljutnja/

SLIKOVNICE O OSJEĆAJIMA PONIŽENJA, KRIVNJE, SRAMA I

RAZOČARANJA

Ovo je nova serija edukativnih slikovnica izdavačke kuće Evenio, koja se bavi se malo
kompleksnijim i vrlo neugodnim emocijama – krivnjom, razočaranjem, poniženjem i sramom.
Razlikuju se naslovnicom kako bi se razlikovale od osnovnih emocija iz prethodnih serija.
Autorice priča, Tatjana Gjurković i Tea Knežević, dječje su psihologinje i terapeutkinje igrom
koje su u radu s djecom i roditeljima primjetile da negativni osjećaji loše utječu na psiho-
emocionalni razvoj djeteta. Cilj ovih priča je da pomognu djeci u prepoznavanju i imenovanju
emocije koju osjećaju, a autorice donose savjete kako djeci olakšati u takvim situacijama.
Također donose savjete roditeljima i odgojiteljima kako izbjeći kritiku I posramljivanje u
odgoju odnosno radu s djecom.

U ovom serijalu slikovnica poznati su naslovi “Pogrešno ponašanje boli: Vučić osjeća
krivnju”, “Kritika boli: Majmunica se osjeća posramljeno˝, “Ruganje i odbacivanje boli:
Magarac se osjeća poniženo”, “Neispunjeno očekivnje boli: Kornjača se osjeća razočarano”.
40

40
https://evenio.hr/proizvod/slikovnice/slozene-emocije-sram-krivnja-ponizenje-razocaranje/ ( Pristupljeno
17.5.2022)

18
 Slika 4. Prikaz naslovnica serije slikovnica o sramu, krivnji, poniženju i razočaranju.

https://evenio.hr/proizvod/slikovnice/slozene-emocije-sram-krivnja-ponizenje-razocaranje/

OBILJEŽJA PROMATRANIH SLIKOVNICA

Slikovnice koje su prikazane u radu ilustrirala je Jelena Brezovec. Ilustratorica se u svim

slikovnicama koristi digitalnom ilustracijom. Likovi su plošni i s dosta detalja prikazanih
posebno na njihovoj odjeći. Koristi tople i hladne boje koje nisu upadljive. Likovi nisu
jednolično obojani i ne koristi naglašene linije. Boje koristi u dočaravanju rasploženja koje
vlada i u službi su emocija. Kada se govori o neugodnim emocijama koje muče glavnog lika
iz priče, ilustratorica koristi tamnije i hladnije boje. Sve slikovnice priču pričaju kroz likove
životinja, a ilustracije istih vrlo jasno dočaravaju emocije. Ilustracije su tako dobro izvedene
da je gotovo nemoguće ne prepoznati kako se lik u priči osjeća. Ilustratorica se poslužila
maštovitim i šarenim oblicima koji su vrlo bliski djeci i lako zaokupljaju pažnju.

Ako analiziramo slikovnice neovisno o promatranim slikovnicama, može se ustvrditi da se u

većini slikovnica s tekstom opisuje prije svega radnja, detaljno se opisuje izgled likova pa i
mjesto odvijanja radnje. U promatranim slikovnicama, autorice se ne bave prethodno
navedenim opisima, već detaljno opisuju unutrašnje emocionalno stanje lika koristeći dijalog.
Iz dijaloga glavnog lika s roditeljima ili vrlo često sovom koja je simbol mudrosti i u
prenesenom značenju može predstavljati roditelje, dolazimo do saznanja kako se glavni lik iz
priče osjeća i što je dovelo do takvog stanja. Tekst je u slikovnicama dugačak, obiluje
deminutivima, metaforama i djeci nepoznatim izrazima koji su svakako u ostvarivanju

19
govorno-jezične funkcije slikovnice pa je za očekivati da će roditelji sudjelovati u čitanju iste
i objašnjavanju nepoznatih riječi djetetu.

Autorice su u svim slikovnicama ponudile objašnjenje emocije kojom se priča bavi, ali i
savjete roditeljima i svima koji na neki način sudjeluju u odgoju, kako postupiti u određenoj
situaciji, kako iskontrolirati vlastite emocije i pomoći djetetu da na ispravan način kanalizira
svoje. To je zapravo još jedna činjenica koja ide u prilog tome da su autorice zamislile da će
ove priče roditelji čitati djeci i skupa sa djecom razgovarati o situacijama iz priče ili onima u
kojima se i samo dijete našlo. Tu se opet vraćamo na ilustracije koje prate radnju iz teksta, no
i radnja koja nije popraćena odnosno opisana tekstom prikazana je kroz ilustracije. Naime, u
prvom planu uvijek imamo glavni lik i roditelje odnosno sovu, dok je ilustratorica bogato u
pozadini prikazala ostale likove o kojima dijete kasnije može i sigurno će razmišljati. Na
primjer što rade prijatelji iza grma, kako se igraju dok glavni lik iz priče prolazi kroz ugodnu
ili neugodnu situaciju i da li suosjećaju sa njim. To ostavlja velik prostor za razgovor djeteta i
onoga tko mu priču čita.

20
ZAKLJUČAK

U današnje vrijeme postoje brojni odgojno-obrazovni sadržaji, materijali, igre, vježbe i

zadatci, no vrijednost slikovnice uvijek će biti izrazito značajna za razvoj djece rane i
predškolske dobi. Zato je važno nastaviti pedagogizirati navedeni slikovno-književni materijal
te ga dovesti na još veću razinu pedagoške primjenjivosti i kvalitete, a sve radi dobrobiti
najvažnijeg sudionika odgojno obrazovnog procesa – djeteta.

Roditelji, odgajatelji i sve osobe koje na neki način sudjeluju u odgoju djece, ponekad se nađu
u situaciji kad je teško kanalizirati dječje osjećaje na ispravan način i pokušati im objasniti
kako da se nose sa njima. Djeca tek uče i kroz odrastanje razvijaju kapacitet koji je potreban
za nošenje sa različitim emocijama u različitim situacijama.

Problemske slikovnice bave se problemima s kojima se djeca svakodnevno susreću i djeci su

odličan saveznik u svladavanju teškoća s kojima se susreću. Znati prepoznati emociju,
verbalizirati je i na pravilan način kanalizirati, ključna je stvar u socijalno – emocionalnom
razvoju djeteta. Čitanje slikovnica djeci potiče njihov razvoj i zadovoljava njihovu potrebu za
pažnjom, ljubavi i prihvaćanjem. Dijete kroz slikovnice uči prepoznavati različite osjećaje
kod sebe i drugih. Povezuje ih s situacijama koje su ih izazvale. Serija slikovnica o
osjećajima, izdavačke kuće Evenio, izvrstan je saveznik i roditeljima u odgoju. Naime, za
zdrav razvoj izuzetno je važno kod roditelja osvijestiti kakve će poruke djeci prenositi u
odgoju. Emocije su ono što nas razlikuje od ostalih živih bića i bolje je odgajati dijete koje će
imati pozitivnu sliku o sebi, nego “popravljati” odraslu osobu niskog samopoštovanja.
Slikovnice osim što su djetetov prozor u svijet, roditeljima su partneri u pokušaju da taj svijet
učine što sretnijim mjestom za njih.

21
LITERATURA

1. Brković, I., Književnost i emocije – istraživačke smjernice. Povijesni zbornik LXIII, 2:

2015.
2. Crnković, M. Dječja književnost: priručnik za studente pedagoških akademija i
nastavnike. Školska knjiga, Zagreb: 1980
3. Crnković, M. i Težak, D. Povijest hrvatske dječje književnosti od početka do 1955.
godine. Znanje, Zagreb: 2009.
4. Čačko, P., Slikovnica, njezina definicija i funkcije. Knjižnice grada Zagreba, Zagreb:
2000.
5. Čudina-Obradović, M., Igrom do čitanja, Školska knjiga, Zagreb: 1995.
6. Diklić, Z., težak, D. i Zalar, I., Primjeri iz dječje književnosti. DiVič, Zagreb: 1996.
7. Lisičić, B. Slikovnica kao sredstvo za razvoja govora, u: Predškolsko dijete 1-2: 1973.
8. Majhut, B. i Zalar.D. „Slikovnica“. U Hrvatska književna enciklopedija 2008.
https://bib.irb.hr/prikazi-rad?&rad=343733 (pristupljeno 13.5.2022.)
9. Nikolajeva, M., Verbal And Visual Literacy: The Role of Picturebooks in the Reading
Experience of Young Children. U Handbook of Early Childhood Literacy, ur. N. Hall,
J. Larson, i J. Marsh, London - New Delhi: Tohousands Oaks - Sage Publications:
2003.
10. Oatley , K., Jenkins, J. M. Razumijevanje emocija. Naklada Slap, Jastrebarsko: 2003.
p://www.gutenberg.net. au/ebooks15/1500221h.html#ch19 (21.5.2022. ).
11. Reeve, J. Razumijevanje motivacije i emocija. Naklada Slap, Jastrebarsko: 2010.
12. Starc, B. i dr. Osobine i psihološki uvjeti razvoja djeteta predškolske dobi.Golden
marketing-tehnička knjiga, Zagreb: 2004.
13. Vaupotić, M. Literarne vrijednosti tekstova slikovnica. Zagreb: 1972.
14. Vizek-Vidović V., Hrabar, D., Čitajmo djeci za laku noć : priručnik za odgojitelje i
roditelje djece predškolske dobi, Udruga za inicijative u socijalnoj politici : Centar za
prava djeteta, Zagreb: 1999.
15. Woolf, Virginia. The Moment and Other Essays : 1947
16. Zalar, D., Boštjančić, M. I Schlosser, V. Slikovnica i dijete, Kritička i metodička
bilježnica 1. Golden marketing-tehnička knjiga, Zagreb: 2008.
17. Zalar, D., Kovač-Prugovečki, S. i Zalar Z. Slikovnica i dijete: kritička i metodička
bilježnica 2, Golden marketing-tehnička knjiga, Zagreb: 2009.

22