SVEUČILIŠTE U RIJECI

UČITELJSKI FAKULTET U RIJECI

HANS CHRISTIAN ANDERSEN

Seminarski rad iz kojegija Dječja književnost

TAJANA JELAČIĆ

KRISTINA JURČIĆ

UČITELJSKI STUDIJ/ 5.SEMESTAR

dr.sc. MAJA VEDRONIK, viši predavač

Rijeka, studeni, 2012.

Sadržaj

1 O ANDERSENU................................................................................................................................1
2 UVOD..............................................................................................................................................3
3 ANDERSEN, DJEČJI PISAC?..............................................................................................................4
4 RUŽNO PAČE, ANDERSENOVA AUTOBIOGRAFIJA?.........................................................................6
5 ZAKLJUČAK.....................................................................................................................................8
6 LITERATURA....................................................................................................................................9
 1 O ANDERSENU

„Nema ljepših priča od onih, što ih piše sam život.“ –H.C.Andersen

"U bajkama je sve moguće. Golemi duh može se spremiti u omanju bocu. Za jedan dan
može se propješačiti udaljenost od godine dana hoda. Čovjek se može pretvoriti u konja,
drugovati s divovima, sjeći zmajevima glave, biti i sam mačem rasječen i – ostati poslije toga
živ i zdrav. Po tome su bajke nalik na snove. Sve što je moguće u snu, moguće je i u bajci...
Možda je prva bajka koju je netko nekome ispričao i bila samo ispričan san." –H.C.Andersen

Hans Christian Andersen danski je pisac rođen 2. travnja 1805. godine u danskom
gradiću Odense na otoku Fyn. Potječe iz radničke obitelji, koja je živjela vrlo skromno.
Njegov je otac također želio biti umjetnik, ali zbog siromaštva ta mu želja nije bila ispunjena.

Od svog oca, Hans je i naslijedio- kako ljubav prema umjetnosti, tako i želju da
postane slavan. Njegove priče opisivale su njegov život, pa je tako svoje mjesto u njegov priči
"Snježna kraljica" pronašao i vrt njegove majke koja je ondje uzgajala peršin i celer. Majka
mu je često pričala o djetinjstvu kakvo je ona imala. Morala je prositi, a Andersen je upravo i
iz toga stvorio priču "Djevojčica sa šibicama". Nakon očeve smrti, Hansov život postao je
teži time što se, vrlo mlad morao zaposliti. Njegova je kuća bila prepuna ručno izrađenih
lutaka koje je izrađivao sa svojim roditeljima, pa mu je to bilo jedino mjesto gdje se mogao
prepustiti svojim maštanjima.

Zbog velike želje da postane slavan, napustio je dom i u Kopenhagenu se školovao, a

uz to i radio kako bi postao baletan i pjevač. No, kada je upoznao Jonasa Collina, upravitelja
kazališta, koji je u njemu vidio potencijal- Hansov se svijet preokrenuo. Collin mu je osigurao
stipendiju i školovanje. "Nije bio neki sjajan učenik, bio je teško prilagodljiv pa je kasnije
razdoblje svog doškolovanja opisivao kao najmučnije u životu." (Sitta, 2011)

Andersenove priče ili bajke bile su u početku živa i dopadljiva prepričavanja onoga što
je čuo u djetinjstvu, a kasnije ih je i sam stvarao. Bio je svestran pisac, a iza sebe je ostavio
bogat opus književnih djela. Godina koja predstavlja prekretnicu u njegovu životu je 1835.

1
kada su objavljeni prvi i drugi svezak bajki i roman "Improvizator". Od tada, gotovo svake
godine su objavljivana njegova djela među kojima se nalaze romani, autobiografije, putopisi,
kazališni komadi, pjesme i vrlo značajne priče i bajke (Dvije barunice, Biti ili ne biti, Mala
sirena, Djevojčica sa šibicama, Pjesme, Pješačenje od Holmenskog kanala do istočnog rta
Amagera, Bajke (9 knjiga), Pripovijesti, Slikovnica bez slika, Postojani kositreni vojnik, Stara
ulična svjetiljka, Ružno pače, Carevo novo ruho, Mala princeza, Princeza na zrnu graška,
Snješko, Puž i ružin grm, Palčica i još mnoga druga djela.)

2
 2 UVOD

U ovom seminaru dotaknuti ćemo dvije izrazito zanimljive tematike. Poznato je, dakle, da
je Andersen svoje životne situacije "prepisivao" na papir i iz svoga života stvarao nama danas
vrlo poznate i popularne bajke i priče. Stoga, svakako nije neobično da su neki teoretičari
tvrdili da je njegovo "Ružno pače" upravo njegova autobiografija, dok s druge strane postoji
tvrdnja da Ružno pače ipak nije jedna od njegovih autobiografija. Povrh toga, zanimljiva je i
činjenica da je Andersen, iako prozvan dječjim piscem, bio pisac i za odrasle, što također
predstavlja zanimljivu polemiku na koju ćemo se osvrnuti u ovome seminaru. "Poznato je da
je 156 bajki bilo napisano i objavljivano za djecu – ali svi također znaju da su neke među
njima posebno kompleksne pa ih djeca bez pomoći odraslih ne mogu čitati." (Javor,2005:27)

Zbog raznolikosti i mnogobrojnosti Andersenovih djela teško je bilo odvojiti ona

najzanimljivija kao najpogodniji materijal za problematiku o kojoj ćemo pisati. No, cilj je bio
analizom djela, izdvojiti ono najznačajnije, prepoznati i zapamtiti pouke koje Andersen
poručuje svojim čitateljima, kako velikima, tako i malima.

3
 3 ANDERSEN, DJEČJI PISAC?

Problemsko pitanje : Da li je Andersen samo dječji pisac? Analiza priče “Carevo novo ruho”

Opće je poznato da je Andersen dječji pisac i to toliko kvalitetan da je nazvan “kraljem bajki”.
Pisao je razne vrste književnih djela, ali najveći doprinos dao je svojim bajkama i pričama
koje su prevedene na nekoliko stotina stranih jezika a broje oko 200 djela. U nižim razredima
osnovne škole njegove bajke korištene su kao lektire i dostupne su djeci da ih interpretiraju i
nauče razne pouke. Po jednom rađenom istraživanju upravo se Andersenove bajke nalaze
među najomiljenijim dječjim bajkama, a neke od tih su Ružno Pače, Mala sirena, Postojani
kositreni vojnik, Carevo novo ruho. (Delaš, M., Dragum, D. (2007). Recepcija Andersenovih
bajki i metodička interpretacija bajke Ružno pače u nižim razredima osnovne škole). Iz toga
možemo zaključiti da je Andersen bajke htio približiti djeci što je i uspio upravo pišući stilom
koji je blizak djeci i fabularnim zapletima koji čine bajke zanimljivima.

Nema sumnje da djeca uživaju u Andersenovim bajkama, ali postavlja se pitanje – da li su one
značajne i zanimljive i za odrasle? Za veliki broj Andersenovih priča, odgovor na to pitanje je
pozitivan. Naime, većina priča su priče za velike i male. To potvrđuje i izjava jednog kritičara
koji je rekao : “Andersen je znao udariti u žice koje će zatreperiti u srcima svih ljudi”.
(Andersen, 1995:9) Primjerice u priči Carevo novo ruho nalazimo metafore i prenesena
značenja putem kojih se odraslima poručuje pouka priče.

U priči se, dakle nalazi i dječak koji se ističe u masi, otvara se tzv. tema superiornog djeteta
što je djeci nesumnjivo zanimljivo i mogu se s njim poistovjetiti. Dijete je, u priči Carevo
novo ruho, podložno odraslima radi vlastitog moralnog napretka.

Iz priče vidimo da odrasli ponekad rade apsurdne stvari, koje su rezultat razmišljanja i
ponašanja u skladu s masom. „Komornici koji su imali pridržavati mu skute pipahu rukama
po podu, kao da ih dižu, pa koracahu držeći ruke u zraku, jer se nisu usuđivali pokazati kako
ništa ne vide.“ (Andersen, 1962:75). To naravno nije ispravno, trebamo kritički razmišljati o
stvarima koje nas okružuju i ne se povoditi većinom, već slobodno graditi i izreći svoja

4
mišljenje i stavove. U skladu s tim, mi ćemo kao budući učitelji sudjelovati u oblikovanju
mladih ljudi i trebamo ih usmjeriti prema stvaranju vlastitog mišljenja i slobode izricanja
istog. Ovaj dio priče odnosi se na otvaranje oči odraslih ljudi, koji realno vide svijet u kojem
žive, dok djeca nemaju sposobnost viđenja stvari iz te perspektive – ljudi se nekritički
priklanjaju “pravilima” društva.

U priči postoji i drugi dio koji je zanimljiv za mlađe čitatelje zbog uvođenja prije spomenute
teme superiornog djeteta. Samo dijete gleda vlastitim očima i iskazuje svoje iskreno mišljenje
koje bude i jedino istinito. „Ta on nema ništa na sebi! – povika neko dijete“ (Andersen,
1962:75). Djeca iz ovog dijela mogu naučiti da treba razmišljati “svojom glavom”, izreći
svoje mišljenje, čak i ukoliko se ponekad suprotstavlja mišljenju odraslih. To je pouka za
djecu iz koje vidimo da odrasli nisu nepogrešivi te da im ponekad nedostaje upravo malo one
naivne i iskrene dječje strane.

Zaključujemo, kako je i navedeno, da je Andersen prije svega dječji pisac, ali da će

njegova djela nesumnjivo biti interpretirana i od strane odraslih. Razlog tome mogu biti želje
svakog pojedinca da različita autorova mišljenja odgonetne sam za sebe ili zbog mogućnosti
odraslog da otkriva veća značenja u Andersenovim djelima od onih koja djeca mogu otkriti.
Međutim, važno je napomenuti da ta činjenica svakako ne umanjuje sposobnosti i mogućnosti
mlađih čitatelja.

"Bajke pišem za djecu, a radujem se svakom odraslom čitatelju jer su pouke iz njih
univerzalne"  -H. C. Andersen

5
 4 RUŽNO PAČE, ANDERSENOVA AUTOBIOGRAFIJA?

1. Problemsko pitanje: Andersenov život bio je preobražaj iz ružnog pačeta u labuda. Da

li je Ružno pače Andersenova autobiografija?

"Osuđen sam da pišem za malu zemlju, a koliko me ljudi poznaje i razumije? Biti drvo
naranče u mulju... Ah, moj Bože! Moja čežnja za jugom raste iz dana u dan!" (H.C.Andersen-
citat iz dnevnika).

U raznim literaturama nalazimo informacije da je Andersen živio u siromaštvu, bio je

nedovoljno obrazovan, često je doživljavao neuspjehe, bio je ismijavan i odbacivan. Nije
imao lagano djetinjstvo, ali sve te nevolje nisu ga odredile kao osobu, jer nije nikada izgubio
vjeru. "Cijelo vrijeme on traga za priznanjem i uspjehom – ali istodobno gleda na sebe kao na
izuzetnu osobu – izabranog pojedinca. On vjeruje u sudbinu – i vjeruje u Boga koji je
stvoritelj njegova života." (Javor,2005:25) Bio je uporan i ustrajno slijedio svoje snove, što je
rezultiralo odlaskom u Kopenhagen gdje je s vremenom postao vrlo uspješan. Dakle usprkos
tome što je bio poput ružnog pačeta, živio u sredini kojoj jednostavno nije pripadao,
ismijavan zbog netalenta za ples i pjevanje, uspio je pronaći svoj pravi identitet, i postao je
jedan od najuspješnijih pisaca bajki i priča. Njegov život “labuda”, bio je suprotnost prošloga
života, jedna lijepa avantura, bogata srećom, slavom i materijalnom stabilnošću. "Andersenov
društveni uspon čest je neposredni i posredni motiv u velikom broju njegovih bajki, romana i
kazališnih komada, i to kao plodonosan izvor u njegovoj potrazi za novim identitetom i kao
izvor neriješenih trauma." (Ostergaard,2005)

Ružno pače je bajka o ljepoti, pripadnosti, identitetu … Kao i Andersen ružno pače bilo je
ismijavano, znalo je da ne pripada sredini u kojoj se nalazilo te također nije odustajalo u
potrazi za “sobom”. Putovalo je s mjesta na mjesto zbog potrebe za pripadnošću. Postavlja se
i pitanje o ljepoti. Da li sve lijepo postaje važno i da li je važno upravo ono što je lijepo?!
Naravno da teza nije istinita jer ljepota i važnost nemaju zajedničkih poveznica. (Ibrahimović,
2005). Nažalost, često u svakodnevnom životu nalazimo upravo takve situacije – nešto lijepo
automatski dobiva na važnosti zbog svog izvanjskog, neovisno o onom unutarnjem.

6
Priča "Ružno pače" nije autobiografski zapis, ali sadrži doživljaje iz Andersenova života i
metaforična je slika njegove životne sudbine. Uvijek trebamo imati na umu da je ono vanjsko
promjenjivo, neprestano se susrećemo s ljudima koji iz ružnih pačeta postaju labudovi.
Također ne smijemo osuđivati različitosti, ono što je različito nije i manje važno. (Andersen,
1995)

Priča nam u budućem radu može biti vrlo korisna da bi kroz sve navedeno djecu naučili
pravim vrijednostima i toleranciji na ono “drugačije”. Trebamo im ukazati na potrebu za
ustrajnošću pri slijeđenju vlastitog puta ma koliko god se on činio neuhvatljiv. Mi ćemo biti
jako utjecajne osobe u životu naših učenika i trebamo se potruditi svakome dati priliku.
Nikada ne znamo koliko se “malih ružnih pačeta” upravo zahvaljujući našoj podršci može
pretvoriti u labudove.

Kad sam bio ružno pače, o ovakvoj sreći ni sanjao nisam! (Andersen,1997)

7
 5 ZAKLJUČAK

Potaknute tragom koji je Andersen na nas ostavio još u mlađoj dobi, odlučile smo kroz
naš seminar pisati upravo o njemu. Nakon kratkih natuknica o njegovom životu, analizirale
smo priču "Carevo novo ruho". U navedenoj priči suprotstavlja dva svijeta u čemu i leži
kvaliteta njegovih priča. Metaforama koje potiču na razmišljanje šalje poruke odraslim
ljudima, dok s druge strane piše jednostavnijim stilom primjerenim dječjoj dobi. Na temelju
toga, zasigurno možemo zaključiti kako je Andersen pisac za svaku životnu dob, odnosno da
on nije pisac samo za djecu, kako ga se slovi.

U drugom dijelu seminara analizirale smo priču "Ružno pače" koja otvara široku paletu
pitanja za raspravu. To je bajka o ljepoti, pripadnosti, pronađenom identitetu, drugome i
nasilju prema njemu. (Ibrahimović, 2005) Andersenov život nije bio lagodan, stoga je kao i
Ružno pače tražio odgovore na ta pitanja. S obzirom na to, postavile smo pitanje da li je
"Ružno pače" Andersenova autobiografija. Postoji mnoštvo materijala koji nas navode
upravo na tu tezu, što ipak nije točno, upravo zbog činjenice da je on sva svoja djela pisao
inspiriran doživljajima iz svog života. Zato zaključujemo da "Ružno pače" nije autobiografski
zapis, ali uvelike prikazuje tijek Andersenova života. Bitno je spomenuti jednu od najvažnijih
pouka priče koja glasi da moramo cijeniti ono unutarnje u ljudima, a ne izvanjsko.

Važno nam je da možemo saznanja koja smo stekle upotrijebiti u svome budućem
radu. Zaključile smo da priče, osim "zabavnog i zanimljivog" dijela, imaju veliku moć da
direktnim i indirektnim putevima nauče djecu nekim od najvećih životnih vrijednosti.

8
 6 LITERATURA

 Andersen, H.C. (1997), Najljepše bajke i priče, Zagreb: Pavčić

 Andersen, H. C. (1995), Bajke i druge priče, Zagreb: Čvorak
 Andersen, H. C. (1962), Bajke, Zagreb: Mladost
 Andersen, H.C. (1962), Priče, Zagreb: Mladost
 Crnković, M., Težak, D. (2002), Povijest hrvatske dječje književnosti od
početaka do 1955, Zagreb: Znanje
 Javor, R. (2005), Dobar dan, gospodine Andersen, zbornik, Zagreb:Knjižnice
grada Zagreba
 Sitta,S. (2011), Dobra večer, gospodine Andersen, Bjelovar: Gradski muzej
Bjelovar
 Crnković, M. (1987), Sto lica priče, Zagreb: Školska knjiga
 Ostergaard, A.M., (2005), Stručni članak: Hans Christian Andersen (2.travnja
1805.- 4. Kolovoza 1875), Danski kulturni institut u Mađarskoj
 Ibrahimović, N., (2005), Sturčni članak: Andersenove čežnje za društvenom
rekoncilijacijom, Filozofski fakultet, Tuzla, BiH
 Delaš, M., Dragum, D. (2007). Recepcija Andersenovih bajki i metodička
interpretacija bajke Ružno pače u nižim razredima osnovne škole. Život i
škola: Časopis za teoriju i praksu odgoja i obrazovanja. Pribavljeno
01.11.2012. sa http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=33031
 http://www.lektire.me/prepricano/hans-christian-andersen-ruzno-pace_285

 http://www.zekaem.hr/predstave/ruzno-pace/?id=46

 http://www.manager.hr/naslovnica/item/christian-andersen-zivot-uspjeha

 http://www.hcandersen-homepage.dk/mit_livs_eventyr_generelt.htm