Pripovijetke i romani o životinjama 

Izvor
M. Crnković: Dječja književnost, 
str. 174-186.

• književna vrsta u kojoj su glavni likovi životinje u prirodi

• 4 različita pristupa prikazivanju životinjskog svijeta:
1. antropomorfno prikazivanje životinja 
2. prikazivanje životinja dodavanjem nekih ljudskih osobina (govor)
3. realističko opisivanje životinja na temelju zapažanja i promatranja
4. kombinacija umjetničkog i znanstvenog opisivanja životinjskog svijeta gdje su znanstveni podaci
uklopljeni u doživljaj prirode 

Felix Salten
(1869. – 1945.)

• Siegmund Salzam, austrijski pisac, rođen u Budimpešti, školovao se u Austriji, prije početka 2.
svjetskog rata prebjegao pred nacizmom u Švicarsku 
• pisao mnoga djela o životinjama, ali nijedno nije oduševilo kao Bambi po kojem je Walt Disney
snimio jedan od svojih najljepših filmova 
• neposredan, svjež, istinski doživljaj prirode, čitatelj prati Bambija od dolaska na svijet do zrele dobi –
mali ciklus života prirode koji se vječno ponavlja
• poetičnost, doživljaj šume i didaktičnost – umjesto mladog laneta ili srndaća možemo zamisliti
dječaka na putu sazrijevanja – odrastanja 
• ozbiljna priča o lijepim i grubim stranama životima

Romani i pripovijetke o životinjama u hrvatskoj dječjoj književnosti 

(izbor) 

• Vlatko Šarić: Rogan

• Maja Gluščević: Bundaš iz petog be 
• Kazimir Klarić: Mrnjau, grizu me 
• Anđelka Martić: Pirgo 
• Višnja Stahuljak: Don od Tromeđe
• Božidar Prosenjak: Divlji konj

Dječja poezija 

Izvori
M. Crnković: Dječja književnost
I. Zalar: Antologija hrvatske dječje poezije
D. Zalar: Poezija u zrcalu nastave 

• dječja poezija ima neke osobitosti po kojima se razlikuje od ostalih književnih vrsta dječje
književnosti:
• više se sluša, nego čita – dijete se susreće s poezijom prije nego s bajkom – putem uspavanki ili
dječjih brojalica 
• teško se prevodi
• djeca rano primaju poeziju, ali ju rano i napuštaju – oko 10. godine kad otkriju realističku pripovijetku
ili avanturistički roman
Što je dječja poezija?
• iz predgovora i različitih stavova sastavljača antologija dječje poezije proizlazi da unutar poezije
općenito postoji poezija “zaronjena u dječji svijet i djetetu bliska” (M. Crnković) 
• razlike između starije i novije dječje poezije veće su u izražajnim sredstvima, nego u motivima –
dječja poezija prati razvoj djeteta i njegovo uvijek slično otkrivanje svijeta 

Motivi
• dijete i njegov odnos s osobama iz najuže okoline
• igre
• igračke
• predmeti u dječjoj sobi
• članovi obitelji, prijatelji 
• životinjski svijet – “sobne” plišane životinje, domaće životinje 
• priroda, prirodne pojave
• humor i nonsens  

Hrvatski dječji pjesnici

Gustav Krklec (1899. – 1977.)

• vedra nonsensna poezija, kratke Telegrafske basne u stihu 

Grigor Vitez
(1911. – 1966.)
• 10 godina intenzivnog stvaranja 
• 1955. Vesele zamke – 1965. Gdje priče rastu
• najreprezentativniji i jedan od najplodnijih modernih dječjih pjesnika
• počeo pisati za djecu kad je pokrenut časopis Radost 1951. 
• zbirke pjesama:
• Prepelica 1956. – gotovo sve pjesme antologijske 
• Sto vukova 1957.
• Kad bi drveće hodalo 1959.
• Hvatajte lopova 1964.
• Gdje priče rastu 1965. 
• motivi: 
• igre riječima
• nonsens, vedrina, humor 
• djetetov doživljaj prirode 
• djeca u različitim situacijama
• moderan pjesnik: do igre riječima i nonsensne poezije slijedi put narodne poezije – Kako živi
Antutun, pouka nije nametnuta 

Zvonimir Balog (1932.)

• najizrazitije ime hrvatske dječje poezije nakon Grigora Viteza
• Nevidljiva Iva 1970. – potpuna prevlast nonsensne poezije zasnovane na igri riječima  

Luko Paljetak (1943.)

• animalistička poezija, humor, igra riječima
• Miševi i mačke naglavačke

Pajo Kanižaj (1939.)

• konstruktivistička poezija – grafičke pjesme, često na kajkavskom narječju 
Basne
Izvori
M. Crnković: Dječja književnost, str. 167-173.
M. Crnković – D. Težak: Povijest hrvatske dječje književnosti
Basne, Školska knjiga, Zagreb, 2001. 

• od najranijih vremena čovjek je povezan sa životinjama: u borbi za održanje bori se s njima i

iskorištava ih za hranu ili odjeću
• likovi životinja na prvim likovnim ostvarenjima (Altamira), u mitologijama (bogovi u liku životinja),
bogovima se životinje prinose kao žrtve, u primitivnim plesovima i igrokazima oponašaju se životinje  
• povezanost je proizvela i posebnu književnu vrstu: basnu 
• u bajkama nalazimo istinske životinje, a u basnama životinje (a kasnije biljke i predmeti) govore i
ponašaju se kao ljudi 
• basna predstavlja viši stupanj prikazivanja životinja 
• basna je priča u prozi ili stihovima, redovito kratka, u kojoj glavnu ulogu igraju životinje, a ponekad i
biljke ili stvari, prikazane s ljudskim svojstvima koja imaju svoju podlogu u naravi tih životinja ili im ih
ljudi pridaju, te basna tako preko životinja, izričući uvijek neku pouku, prikazuje ljude 
• basna zanemaruje dio poredbe: samo naizgled ne govori ništa o onome koji se uspoređuje, nego
samo o onome s kim se uspoređuje, npr.: govori o lavu i mišu, a obraća se onima koji se ponašaju kao
lav i miš 
• basna je jedna od književnih vrsta koje su se najmanje mijenjale – motivi su uvijek isti, prerađivači
bezbrojni
• vrijednost prerade basne - prema primjenjivosti basne određenom vremenu i (najvažnije) prema
umjetničkoj obradi prerađivača 
• kompozicija basne: dva dijela – fabula (događaj) i moral (pouka)
• omjer fabule i morala - dva suprotna stajališta:
1. fabula kratka, moral opširan
2. fabula zauzima skoro cijelu basnu, a moral vrlo kratak 
• bolja je basna u kojoj je duža fabula, nego moral jer dobro ispričana fabula sama nameće čitaocu
pouku
• ako je izrečen, moral se nalazi na početku ili na kraju basne
• ako nije izrečen, moral izriče lice u fabuli ili se uspoređuju dvije fabule iz čega se poredbom
zaključuje o moralu

Ezop (grč. Αἴσωπος, Aísōpos, lat. Aesopus; 6. st. pr. Kr.) bio je starogrčki basnopisac čije su

jednostavne basne prožete humorom i protkane alegorijama o međuljudskim odnosima i karakterima.
Pretpostavlja se da svoje basne nije zapisivao, nego ih je pričao. Glavni su junaci većinom životinje, a
nakon svake basne slijedi koncizna pouka koja otkriva pravu istinu i smisao basne. Kao moguće
mjesto Ezopova rođenja navodi se Frigija u Maloj Aziji ili pak grčka Trakija. Jedna je od pretpostavki
da je bio rob koji je služio kod mnogih gospodara i da je dobio slobodu kao rezultat svoje mudrosti.
Upravo zbog njegove mudrosti pretpostavlja se i da je bio savjetnik kralja Likurga u Babilonu.

Jean de La Fontaine (Château-Thierry, 8. srpnja 1621. - Pariz, 13. travnja 1695.), francuski književnik

iz XVII. stoljeća

Ogledao se u svim književnim rodovima, a glavna su mu djela "Basne i bajke", "Pripovijesti u stihu".
Od antičkih pisaca preuzeo je okosnicu, a basnu osvježuje elementima drame, satire i poezije.
Životinje njegovih basni kriju pod svojom kožom sve ljudske slabosti. Njegove basne vrlo su poznate i
smatraju se remek djelima svjetske književnosti. Inspirirane su Ezopom, Horacijem i staroindijskom
književnosti kao Pančantantra.

Ivan Andrejevič Krilov (rus. Иван Андреевич Крылов, 13. veljače 1768. - 21. studenog 1844.) je

bio ruski basnopisac i komediograf. Proslavio se prvenstveno svojim basnama, u kojima je često uz
općeljudske mane i poroke istodobno šibao i aktualna ruska društvena i kulturna zbivanja po čemu se
razlikovao od La Fontainea, kojega je mnogo prevodio i prerađivao i u kojeg se u mnogočem i
ugledao. Krilkoljeve basne, pisane gipkim i jampskim stihovima i narodu bliskim jezikom, uspjele su
prodrijeti i do europskih čitalaca i do ruskog puka, te pojedine Krilkoljeve sentencije žive i danas kao
narodne poslovice.

DE LA FONTAINE

SMRT I DRVOSJEČA
Pripovjedač nam govori o nesretnom drvosječi, njegovom teškom i turobnom životu. Starcu je dosta svega, on
zaziva smrt i ona dolazi. Međutim suočen s njom, starac se ipak predomišlja i odabire da je težak život bolji od
nikakvog.

Smrt će boli sve odnijeti;

Al gdje jesi, tu i budi!
Bolje trpjet no umrjeti:
tako mudri zbore ljudi.

Život je težak. Iako vele da je Božji dar, i da se životu treba veseliti, jadan starac suočen s njegovom surovošću,
poželi da dođe kraj njegovim teškim mukama, vječitoj besparici i bijednom životu. On zaziva Smrt misleći da će
ga ona riješiti svih njegovih problema, ali u trenutku kada se nađe licem u lice s njom, on shvati da je život
previše dragocjen, da sve one njegove teške godine još uvijek nije spreman predati Smrti, da bi rađe gledao i
radovao se svojoj obitelji nego bio spreman zauvijek otići od njih.

KIRILOV

MAGARAC I SLAVUJ
Magarac čuvši priču o prekrasnom pjevu slavuja, zamoli ga da
mu otpjeva jednu pjesmu kako bi se sam uvjerio u istinitost toga.
Doboronamjerni slavuj, uvijek spreman za pjesmu, pusti svoj glas
od kojeg sve se stiša:

Umuknu ptice, stanu vjeti s gore,

Mirno legnu stada.
Pastiru stade dah, od sreće trne,
Zatreperi sva mu duša,
K pastirici plahi pogled svrne,
Pun zanosa sluša.

Ali magarac kao magarac, preporuči slavuju da bi bilo dobro da čuje

seoskog pjetla kako u ranu zoru kukuriče jer bi od njega imao puno
toga za naučiti. Slavuj je u čudu gledao magarca i tek onda shvati da
nije bitno što ti netko kaže, već tko ti kaže.

Slavuj je umjetrnik, koji sa svojim talentom i nesvakidašnjim

umijećem veoma dobro radi ono što zna. Dapače, on pjeva besprijekorno.
Magarac je neuki kritičar koji u svojoj neukosti nije uspio dokučiti da nema
dovoljno znanja niti sluha da bi mogao kritizirati jednog vrsnog umjetnika.
Stoga neželeći prizanti si svoju glupost, magarac traži spas od pjetla, koji
se nalazi negdje između slavujeve genijalnosti i magarčeve stupidnosti.

Dječji roman 
(roman o djetinjstvu)

Izvori
M. Crnković: Dječja književnost
M. Crnković – D. Težak: Povijest hrvatske dječje književnosti od početaka do 1955. godine 

• 1928. objavljen je Kästnerov roman Emil i detektivi

• nov način pisanja: pisac skrenuo s crte izmišljenog svijeta u istinski život i suvremenu stvarnost –
realnost dobila nove čari poezije
• Emil i detektivi: higijenska knjiga nakon toliko nezdrave literature za djecu (Gustav Krklec)  
• od sredine 19. stoljeća paralelno se pišu priče i djela o stvarnom djetetu 
• Mark Twain: 
  Doživljaji Toma Sawyera, 1876.
  Doživljaji Huckleberryja Finna, 1884.  
• pisci koji, kao Kästner, pišu o stvarnom djetetu tehnikom pisanja kojom se ne skreće u bajkovito,
nego ju zovemo realističkom 
• ne pripadanje realizmu kao pravcu, nego opozicija fantastičnom svijetu priče ili pustolovnog
(avanturističkog) romana
• najopćenitiji naziv za tematiku iz tzv. običnog života 
• takva djela ne moraju biti omeđena djetinjstvom i dječjim likovima (Čiča Tomina koliba Harriet
Beecher Stowe), ali djecu najviše zanima djelo u kojem se radi o djeci
• realistički romani i pripovijetke prikazuju djecu u svim situacijama u kojima se nalaze u životu – škola,
dom, društvo
• ilustracija dječjeg života određene sredine
• najuspješniji među njima pokazuju ono što je bitno dječje 
• u dječjoj književnosti brojnije su književnice nego književnici
• ipak su dječaci češće nego djevojčice junaci dječjih realističkih romana – djecu privlači akcija –
dječaci pogodniji, djevojčice vezane za kuću (Male žene Louise May Alcott)  
• majstori (Twain, Kästner) se prepoznaju po tome kako istaknuti mlade junake u prvi plan, a ne ih
izolirati od odraslih o kojima su ovisni
• roman o djetinjstvu ima jasne odrednice: junaci djeca, dječaci i djevojčice, prikazuju se prizori iz
dječjeg života u stvarnim uvjetima i okolnostima 
• skupina djece, obično organizirana u družinu koja se napreže da izvede nekakav pothvat, a ulogu
organizatora i vođe obično ima dječak
• djeca nešto starije dobi (oko desete godine) i pripadaju različitim društvenim slojevima i sredinama 
• odnos između djece i odraslih u dječjem romanu različit:
  djeca zauzimaju sva mjesta, odrasli u drugom planu
  odrasli kao dječji saveznici
Erich Kästner 
(1899.-1974.)
• tip pisca za djecu kakav odgovara suvremenom vremenu i koga su djeca zavoljela i prihvatila kao
svog pisca
• humanih i naprednih pogleda na svijet, sklon humoru i uopće vedrom i optimističkom poimanju
života 
• poklonik stava: iskrenost osjećaja, jasnoća mišljenja i jednostavnost izraza u pisanju
• prvenstveno pisac realističkih knjiga za djecu u kojima djeca djeluju kao djeca
• u priči sljedbenik modernog komponiranja po kojem bajkovitost prelazi u duhovitu igru, a mitski
elementi se gube  
• u Kästnerovim romanima: gradska djeca gradskog načina i uvjeta života
• često se udružuju u skupine i rado sklapaju prijateljstva, ne priznajući pri tom društvene ograde:
bogata Točkica i siromašni Tonček, berlinska dječja skupina detektiva i skromni Emil, dječak iz
provincije 
• svi su Kästnerovi romani pomalo detektivski
• Emil i detektivi – maskulinski – svi junaci dječaci, jedna djevojčica u sporednoj ulozi
• Tonček i Točkica – djevojčica u prvom planu, dječji par sličan Heidi i Petru 
• Dvostruka Lota (Blizanke) – djevojčice jedine junakinje  
• Kästner dopušta djeci da kritiziraju odrasle, čak i odgajatelje, učitelje i roditelje
• djeca izvode pothvate kojima posramljuju odrasle ili im se moraju diviti 
• lopovi su uvijek odrasli 
• Kästnerov humor svodi na pravu mjeru herojstva i dostignuća dječjih junaka – izbjegnuta patetičnost 

Johanna Heusser Spyri

(1827.-1901.)
• švicarska književnica, osobni život dao joj mnogo materijala za pisanje – Heidi postoji i u nastavcima
• roman Heidi napisan početkom 80-ih godina 19. stoljeća (1880.-1881.) kad se pojavio na području
njemačkog jezika – i novost i rijetkost – jedina trajna vrijednost književnog rada Johanne Spyri  
• izvrsno ocrtani kontrastni likovi koji se upotpunjuju 
• divni opisi alpske prirode 
• Heidi pomalo divlja, ali neobično hrabra djevojčica koja uvijek postigne ono za što se bori,
samostalna, prirodna i slobodna (slična Pipi)
• “nesretno dijete” iz sentimentalnih tužnih pripovijesti 19. stoljeća pretvara se u sretno dijete  

Počeci hrvatske realističke dječje književnosti  

Izvori
S. Hranjec: Pregled hrvatske dječje književnosti, str. 51.-56.
M. Crnković – D. Težak: Povijest hrvatske dječje književnosti do 1955, str. 288-310.

 Jagoda Truhelka i Ivana Brlić-Mažuranić – prve hrvatske dječje književnice u današnjem smislu
riječi, bez pravih prethodnika
 izvrsnim književnim djelima ugradile temelje hrvatskoj dječjoj realističkoj književnosti  

Jagoda Truhelka
(1864. – 1957.)
Književni rad
 Zlatni danci, 1918.
 Bogorodičine trešnje, 1929.
 Dusi domaćeg ognjišta, 1930.
 književna trilogija na granici između romana i svojevrsnog niza pripovijedaka 
 slike iz života obitelji – sjećanja na vlastito djetinjstvo provedeno u Osijeku 
 glavni likovi: sestra i braća – Anica, Ćiro i Dragoš  

Ivana Brlić-Mažuranić
(1874. – 1938.) 
 Čudnovate zgode šegrta Hlapića, 1913. po mnogima početak hrvatske realističke dječje
književnosti  
 poetičnost realističkog pripovijedanja na granici priče i realističkog romana 
 vedrina i optimizam u gledanju na život, sklad idejnih i sadržajnih vrednota 
 Hlapić – pravi dječak kao nositelj ideje dobra i vjere u život kakvu može imati samo dijete 
 fabula pomalo naivna 
 Hlapić tijekom lutanja ne čini nikakva velika djela izvan granica svojih moći kao običnog dječaka – on
samo svagdje i uvijek pokazuje optimizam, spretnost, marljivost i spremnost da čini dobro – tako
pripovijetka zadržava realističnost, a ima i simboličnost 
 u svim kasnijim hrvatskim realističkim dječjim romanima i pripovijetkama naći će se se Hlapićeve
osobine: 
  malen kao lakat, veseo kao ptica, hrabar kao kraljević Marko, mudar kao knjiga i dobar kao sunce
 Hlapić, Anica, Ćiro i Dragoš započinju niz dječjih likova hrvatskog dječjeg realističkog romana Mate
Lovraka, Ivana Kušana, Milivoja Matošeca i drugih

Mato Lovrak
(1899.-1974.)
Izvor
M. Crnković – D. Težak: Povijest hrvatske dječje književnosti od početaka do 1955., str. 347-376.

• već prva Lovrakova zbirka pripovjedaka Slatki potok i druge priče za djecu 1930. predstavila je
Lovraka u njegovim prepoznatljivim značajkama: gradski dječak dolazi za vrijeme ljetnih praznika
stricu na selo, u društvu seoskog dječaka provodi lijepe dane, upoznaje prirodu, sluša objašnjenja
seoskog dječaka, sudjeluje s njim u igrama i pothvatima i doživljava preporod  
• 1933. izlaze Lovrakovi romani Djeca Velikog Sela (Vlak u snijegu) i Družba Pere Kvržice
• sve što je Lovrak unio u hrvatsku dječju književnost, sve sa čime je na crti razvoja hrvatskog dječjeg
romana prekinuo, svi njegovi odgovori na zahtjeve toga žanra kakav se razvio u svjetskoj dječjoj
književnosti – jasno je određeno i razvidno u ovim romanima    
• do kraja života Lovrak će u brojnim djelima proširivati tematiku i uvoditi nove dječje likove, ali neće
napisati ni boljih ni reprezentativnijih romana nego što su prva dva
• romani se događaju na selu, jedan u cjelini, a drugi djelomice dotiče grad 
• djeca nastupaju kao skupina, družina ili družba u kojoj se bistri ambiciozni dječak nameće za vođu 
• u središtu radnje je vrlo zahtjevan pothvat 
• jasno su određene odrednice vremena 
• s Matom Lovrakom počinje novo razdoblje hrvatske dječje književnosti: prekida se dominacija
fantastike i priče 
• Lovrak se odlučuje za dječji roman poznat kod Twaina ili Molnara, a uspješno ga je inaugurirao
Kästner
• Lovrak se drži realnog, zaokupljen je pojavama u društvu, prekida s tipom autobiografske priče
Jagode Truhelke, unosi svoje doživljaje učitelja u romane, ali ne govori o svom djetinjstvu 
Lovrak u hrvatsku dječju književnost uvodi:
• dječji roman kao najprikladniji žanr
• skupinu djece ili dječju družinu 
• selo kao najčešće mjesto radnje romana 
• učitelja kao izravnog ili skrivenog pokretača radnje 
• krupni pothvat koji djeca ostvaruju 
• dječake kao najčešće aktere 
• svijest djece o društvenim prilikama, o klasnim sukobima, o borbi malih ljudi za održanje i za ljudska
prava 
• likove bistrih dječaka iz siromašnih slojeva, tzv. dječake s “kvržicom” koji imaju ideje, teže za nekim
ciljevima i sposobni su da kao vođe organiziraju družine i oduševe ih za društvene ciljeve 

Ivan Kušan 
(1933.)

Izvor
S. Hranjec: Pregled hrvatske dječje književnosti, str. 100-106.

• začetnik modernog, suvremenog, urbanog dječjeg romana

• rođen u Sarajevu, u 6. godini seli s roditeljima u Zagreb – pravi njegov grad školovanjem,
djelovanjem i književničkom inspiracijom (piše za djecu i odrasle)  
Kušanov doprinos dječjoj prozi – nekoliko tematskih cjelina
1. Kokov krimi-serijal 
    roman Uzbuna na zelenom vrhu, 1956. – prevratnički, nakladnik ga odbio jer nije umjetnički – nije
se uklapao u tadašnji književni socobrazac
• Kušanovo prevratništvo – pisac razgrađuje lovrakovski i ratni kanon dječjeg romana, s pozitivnim
junacima socijalističkog realizma, s krajnje discipliniranom strukturom i naglašenom odgojnošću 
• zaokret tumačimo u tipološkom i u periodizacijskom smislu  
• pisac gradi fabulu inspirirajući se romanom detekcije, krimićem i preuzima tehniku građenja
dramskog djela: poimence su predstavljeni junaci, kao u dramskom tekstu
• najavljen krimi-zaplet: pojava lopova u prigradskom zagrebačkom naselju za koje policija nema
vremena pa mali detektivi postaju dječaci, družba Koka (Ratka Milića) 
• Kušan stvara standard dječjeg krimića praveći odmak od krimi-strukture za odrasle upravo
diskretnim, nenametljivim izrugivanjem, ležernošću i igrom 
• Kušanovi dječaci – novost u dotadašnjoj hrvatskoj dječjoj književnosti – školnički – doista
nepedagoški - gradski fakinčići, ali ne i prijestupnici 
• njihova pustolovina služi plemenitom cilju 
• djeluju u složnoj družini – svi su jedna klapa s naglašenim individualnostima 
• psihološki uvjerljivi, autor ih ne opterećuje poratnim nedaćama jer su djeca
• krimić – stilski – pojačavanje napetosti: tajanstveni i dvosmisleni naslovi poglavlja, početak poglavlja
in medias res i njegov nagli završetak    
• dobar, tečan i bogat jezik, svježi opisi i usporedbe, hotimična depoetizacija kao segment modernosti 
• Uzbuna na Zelenom Vrhu – Kušanovo ishodišno djelo, začetak novog književnog senzibiliteta, nove
poetike i novog pristupa djetetu, mladom čitatelju  
• Koko i duhovi, 1958.
• Zagonetni dječak, 1963.
• Koko u Parizu, 1972.
• Strašni kauboj, 1982. 
• Ljubav ili smrt, 1987.
• Koko u Kninu, 1996.
2. Domaća zadaća, 1960.
      odrasli likovi uz djecu, nema Koka i krimi-strukture
3. Lažeš, Melita, 1965.
      karakterološka feminizacija – protagonistica djevojčica 
      najpedagoškiji Kušanov roman 
4. Strašni kauboj, 1982.
      zbirka pripovjedaka, reciklira poznate događaje i likove koji spominju i komentiraju već objavljene
romane o njima  
• Kušanovi likovi drugačiji od Lovrakovih – suvremeno življenje i odrastanje – ravnopravni, samostalni
sa svojim svijetom, željni pustolovina, vole preuveličavati, suprotstavljaju se roditeljima, najčešće imaju
nadimke, djeluju u družinama s ravnopravnim članovima, približno iste dobi, stvarni i uvjerljivi  
• struktura djela – krimić s obiljem događaja, katkad zasićenim, s napetom fabulom i dječacima
istražiteljima – igra se strukturom prevladavajući time “odrasli” krimić, odnosno stvorivši uzorak krimića
u dječjem hrvatskom romanu 
• romani složeni u serijal – prvo djelo se spominje i u idućem, autor razgovara s junacima – narušava
pravilo jedinstva pisac – djelo – čitatelj s ciljem: učiniti djelo što receptivnijim (prihvatljivijim)
• odstranjuje iz djela svu stršeću pedagogiku ili ideološku tendenciju 
• baštinio stilska obilježja svjetskog i hrvatskog dječjeg romana – Kästnerov utjecaj 
• izvrstan i originalan jezik i stil  

Suvremena hrvatska dječja književnost 

(pregled)

Određenje termina
• načelno dječja književnost koju stvaraju pisci rođeni 40-ih godina 20. stoljeća i u drugom
neposrednom poraću pa, okvirno, do osamostaljivanja Hrvatske
• promjene na državno-političkom planu doprinijele su oblikovanju suvremene hrvatske dječje
književnosti  
Razdoblje NDH
• kratko razdoblje, zbog Drugog svjetskog rata i podijeljenosti zemlje – nepogodno za književno
stvaranje
• u četiri ratne godine tiskano malo knjiga i još manje novih djela  
• ipak se pojavljuju neki autori ili se autori afirmiraju nakon što su se pojavili u prethodnom razdoblju, a
prisutno je i posebno poimanje dječje književnosti i odnos prema istaknutim piscima 
• uklanja se socijalistički orijentirana struja dječje književnosti kakvu je predvodio Mato Lovrak koji u
ovom razdoblju “šuti”
• suprotnost Lovrakovoj revoluciji: tradicionalni tijek i pisci koji nastavljaju na svoj način djelo Ivane
Brlić-Mažuranić i Jagode Truhelke – “hlapićevska tradicija, glavne zasade: umjereni realizam, životni
optizimam, slikanje djeteta u dječjim okvirima, vezanost za igru, jači ili blaži ton vjerske ili nacionalne
obojenosti 
Pisci 
• Jagoda Truhelka – sabrana djela s preuređenim Zlatnim dancima, uključena i 4. knjiga: Crni i bijeli
danci, 1944.
• Josip Cvrtila: Pastirska frulica, Božićna priča
• Zlatko Špoljar: Leptir Šarenokrilac
• Edo i Branko Špoljar, Zdenka Jušić-Seunik, Agata Truhelka, Gabrijel Cvitan, Vlatko Šarić

Prve poratne godine 

• velike društvene promjene odražavaju se u dječjoj književnosti:
• tradicija ustupa mjesto borbi za novi svijet
• ukidaju se stari dječji časopisi pa i Smilje koje je bez prekida izlazilo do 1945. 
• sve duhovne vrijednosti se politiziraju
• “preživljava” Lovrakov roman pa 1945. počinje opet izlaziti Družba Pere Kvržice i 1946. Vlak u
snijegu
• Lovrak postupno zauzima mjesto prvog i najcjenjenijeg pisca 
• Josip Pavičić – pisac izrazite socijalističke orijentacije 
• agitpropovska književnosti: tendecija mora biti jasno vidljiva - dvije glavne teme: događaji iz NOB-a i
pozivanje na izgradnju zemlje
• novo – 4. doba hrvatske dječje književnosti – bogato umjetničkim ostvarenjima – započinje 1956.
Prepelicom Grigora Viteza i prvim djelima Ivana Kušana i Milivoja Matošeca  
• 50-ih godina objavljena su djela s tematikom iz NOB-a, najboljima se smatraju Pirgo Anđelke Martić
(1953.) i Modri prozori Danka Oblaka (1958.)
• 1951. izlazi dobro uređivan dječji časopis Radost (urednik Grigor Vitez) kao zamjena za Smilje 

Najnovije doba 
• Domovinski rat ostavio je traga u dječjoj i književnosti za mlade, ali većina autora ne čini pomak od
svog uobičajenog načina stvaranja – Maja Gluščević, Nada Iveljić, Hrvoje Hitrec
• Maja Brajko-Livaković: Kad pobijedi ljubav, 1997. – tema droge, skoro 20 godina nakon knjige Mi
djeca s kolodvora ZOO Christiane F, 1979.  
Fantastična književnost nakon Priča iz davnine Ivane Brlić-Mažuranić:
• Anto Gardaš, Sunčana Škrinjarić
• Zvjezdana Odobašić: Čudesna krljušt, 1995. – motivi iz sjevernjačkih mitova 
• Snježana Grković-Janović: Striborovim stazama, 1997. – svijet izgrađen od poznatih dijelova Priča iz
davnine 
Suvremeni autori (izvor: S. Hranjec)
• Milan Taritaš (1932-1996)
• Mladen Kušec (1938)
• Ljubica Kolarić-Dumić (1942)
• Enes Kišević (1947)
• Dubravka Ugrešić (1949)
• Pavao Pavličić (1946)
• Dubravko Jelačić Bužimski (1948)
• Božidar Prosenjak (1948)
• Zlatko Krilić (1955)
• Sanja Pilić (1954)
• Miro Gavran (1961)
• Zoran Pongrašić (1961)
• Ana Đokić-Pongrašić (1965)
• Silvija Šesto-Stipaničić (1962)
• Sanja Lovrenčić (1961)
• Zvjezdana Odobašić (1977)
• Ivona Šajatović (1975)