Potpora roditeljstvu: izazovi i mogunosti

MIRA UDINA-OBRADOVI

Uiteljska akademija Sveuilite u Zagrebu Zagreb, Hrvatska

JOSIP OBRADOVI

Izvorni znanstveni lanak UDK: 173.5:304 Primljeno: rujan 2002.

Insitut drutvenih znanosti Ivo Pilar Zagreb, Hrvatska

U svome se radu daje prikaz suvremenih psiholokih znanstvenih spoznaja o pojmu roditeljstva u okviru ekolokog shvaanja obitelji, kao sustava interaktivnih podsustava majke, oca i djece. U okviru kontekstualnog modela roditeljskih odgojnih utjecaja (Darling iSteinberg, 1993.) iznose se istraivaki rezultati o doivljaju roditeljstva kao zavisne i nezavisne varijable, o roditeljskom stilu i njegovu utjecaju na ponaanje djece, uz upozorenja na mogue meukulturne razlike, te se razmatra koji roditeljski stil i ponaanje predstavlja dobro ili konstruktivno roditeljstvo. Na temelju rezimiranja i sueljavanja razliitih rezultata, predlau se mjere socijalne politike i obrazovni programi za roditelje, koji e dati potporu obitelji i roditeljima u izgradnji vlastite roditeljske kompetencije i optimalnog postupanja. Kljune rijei: obitelj, roditeljstvo, obrazovni programi za roditelje.

UVODNO RAZMATRANJE

Neosporna je injenica, roditelji su zasluni da postoje djeca, roditelji su zasluni da se drutvo reproducira, da povijest tee. No, dalje od toga? to znamo o njihovoj zasluzi za uspjeh djece, za sposobnost djece da se ukljue u drutvo na uspjean i koristan nain, da budu sretna i da nastave roditeljsku ulogu te produenje ciljeva drutva? A to znamo o njihovoj krivnji kada se ti ciljevi ne ispune, kad djeca izbjegavaju dunosti, nemotivirana su, neuspjena u koli, pribjegavaju drogi i alkoholu, kradu, tuku se i ubijaju meusobno, bezosjeajna su i prema obitelji i drutvu openito, kad su depresivna, agresivna i suicidalna? ija je krivnja? Drutvo, kola i medicinski strunjaci spremni su tada okriviti iskljuivo roditelje. Roditelji okrivljuju drutvo, kolu i vrnjake. Ali i sebe. Neprestano se suoavamo s roditeljskim preispitivanjima: gdje

i kada sam pogrijeio, to moram raditi da ne pogrijeim, kakav je dobar roditelj, to je kvalitetno roditeljstvo? A i drutvo se pita kada i kako moe, treba i mora pomoi roditeljima kada bi mogli dobro ispuniti svoju roditeljsku funkciju? No odgovori na ta pitanja vrlo su neizravni, jer su odnosi izmeu roditeljskih postupaka, odnosa okoline i djetetovih razvojnih rezultata sloeni, razliiti u razliitom ope drutvenom kontekstu i u razliitim razvojnim razdobljima. Pokuat emo u ovom tekstu potraiti odgovore na neka od ovih pitanja u golemom opusu psiholokih istraivanja roditeljstva i njegovih uinaka na dijete. Kao pojam roditeljstvo razumijevamo nekoliko skupina pojmova koje valja jasno odrediti kad se prouava i eli razlikovati bit roditeljstva, oblici roditeljstva i utjecaji roditeljstva na djecu. Najprije razlikujemo skup pojmova koji pripadaju

45

Rev. sac. polit., god. 10, br. 1, str. 45-68, Zagreb 2003.

udina Obradovi M., Obradovi L: Potpora roditeljstvu ...

u doivljaj roditeljstva. Njih ine: odluivanje na djecu, preuzimanje i prihvaanje roditeljske uloge, svjesno ili intuitivno postavljanje odgojnih ciljeva te doivljaj vlastite vrijednosti zbog ulaganja napora, zbog emocionalne povezanosti i djetetova uspjeha. Zatim, to je roditeljska briga, a to je raanje djece i briga za njihovo odranje, ivot i razvoj. Zatim, to su roditeljski postupci i aktivnosti koje roditelj poduzima kako bi ostvario roditeljske ciljeve i ispunio svoju ulogu. I na kraju, to je roditeljski odgojni stil, tj. emocionalno ozraje unutar kojeg se odvijaju sva meudjelovanja roditelja i djeteta. U psihologiji se najee i najdulje roditeljstvo definiralo i istraivalo sa svrhom odreivanja moguih povoljnih i nepovoljnih utjecaja roditelja na dijete i na djetetove razvojne rezultate. Suvremeno gledanje odbacuje mogunost jednosmjerShema 1.

nog utjecaja roditelja na dijete te uzima u obzir vanost meusobnog utjecaja djeteta, roditelja i ire socijalne okoline (Bronfenbrenner, 1979.). Jer, kao to roditelj utjee na dijete, tako i dijete svojim karakteristikama utjee na roditelja, izazivajui ga na ponaanje i postupke koji mogu povoljno ili nepovoljno djelovati na djetetov razvoj. Osim toga, i meusobni odnos roditelja djelovat e povoljno ili nepovoljno na svakog roditelja zasebno, a to e imati posljedice na oev i majin odnos prema djetetu. I samo roenje djeteta, kao i njegov temperament, prilagodljivost, iritabilnost i druge karakteristike, utjecat e na odnose roditelja, pa su tako dijete, otac i majka povezani gustom mreom meuodnosa imeudjelovanja koja stvara opu emocionalnu klimu i ope uvjete razvoja. Hoe li oni imati razorno ili poticajno djelovanje na razvoj,

Integrativni model roditeljstva, njegovih odrednica i posljedica (prilagoeno prema Brofenbrenner, 1979.; Belsky, 1984.; Martin iCoibert, 1997.; Stevenson-Hinde, 1998.)
Karakteristike roditelja Osobnost i spol Emocionalna zrelost i psiholoko zdravlje Razvoj (obitelj djetinjstva) Stavovi (djeca, brak) Znanje Obiteljski kontekst Ekonomska sigurnost Struktura obitelji Meusobni odnosi roditelja Brana potpora ira obiteljska potpora (emoc. i konkretna pomo) Drutveni kontekst Obiteljsko zakonodavstvo Radno zakonodavstvo Usklaenost radne i roditeljske uloge Pristupana institucionalna briga o djeci Karakteristike djeteta Spol Dob Temperament Usklaenost karakteristika roditelja i djeteta Sposobnosti

RODITELJSTVO Subjektivni doivljaj roditeljstva

Roditeljska

briga, ponaanje

i postupci

Roditeljski

odgojni stil

Razvoj djeteta Emocionalna sigurnost Samostalnost i nezavisnost Socijalna kompetencija Kognitivna zrelost kolska uspjenost Profesionalna USpjenost

Promjena Promjena Prilagodba Prilagodba Prilagodba promjene

Razvoj roditelja ciljeva i vrijednosti slike o sebi na viestrukost uloga na nove obiteljske odnose na djetetove razvojne

46

Rev. soc. polit., god. 10, br. l, str. 45-68, Zagreb 2003.

udina Obradovi M., Obradovi J,: Potpora roditeljstvu ...

ovisit e dalje o irem okruju u kojem je smjetena obitelj, tj. ima li obitelj potporu roaka, prijatelja, susjedstva, radnog mjesta i drutva u cjelini. Zato kad traimo naputak za praksu iz psihologijskih spoznaja o roditeljstvu, moramo najprije dobro poznavati tu iroku i gustu mreu meusobnih utjecaja djeteta i njegove okoline, kako bismo prepoznali poetne izvore utjecaja, krizna razdoblja i mjesta i najslabije, najtanje niti u mrei. Mrea meuutjecaja roditelja, djeteta i njhove okoline prikazana je u shemi 1. Ralanit emo najprije sastavnice pojma roditeljstvo, kako bismo mogli razumjeti njihovu meusobnu interakciju i utjecaj na razvoj djeteta. DOIVLJAJ RODITELJSTVA Tijekom povijesti mijenjalo se shvaanje vanosti djeteta i roditeljstva. U najnovije se vrijeme ini da u zapadnim drutvima tradicionalan stav o poeljnosti i centralnosti djeteta u ivotu odraslog pojedinca donekle uzmie pred vrijednostima individualizma, materijalizma i hedonizma, to se odraavaju u individualnoj odluci o (ne)raanju djeteta, kao elja za slobodom odluivanja, samopotvrivanjem u karijeri, slobodom od materijalnih i vremenskih ogranienja, te slobodom izbora vrste radne aktivnosti i slobodnog vremena (Alwin, 1996.; Jones i Brayfield, 1997.). Ipak, i danas roditeljstvo utjee na razvoj i snanu promjenu odraslih pojedinaca. Prisutnost djeteta u obitelji mijenja ponaanje i aktivnosti roditelja, izaziva snane pozitivne ali i negativne osjeaje. Ono mijenja miljenje, osjeanje i ponaanje roditelja, mijenja njihovu vlastitu sliku o sebi i sliku koju o njima ima okolina. Subjektivan doivljaj roditeljstva znaajna je promjena u cjelokupnom identitetu pojedinca. On ima vanu ulogu u odreivanju "klime djetetova razvoja" i snaan utjecaj na razvojne rpzultate (Bornstein, et a1., 1998.), a najee se opisuje pomou tri dimenzije:

1. roditeljsko zadovoljstvo, 2. zahtjevi i stres roditeljske uloge, 3. osjeaj roditeljske kompetencije (Sabatelli i Waldron, 1995.). Roditeljsko zadovoljstvo obuhvaa zadovoljstvo potporom branoga partnera, odnosom dijete-roditelj i vlastitom uspjenou u ulozi roditelja. Zahtjevi i stres roditeljske uloge jesu vanjski pritisci na pojedinca u smislu da ostvaruje roditeljsku ulogu u skladu s oekivanjima i normama okoline, a stres kao doivljaj pojedinca da nije u mogunosti ispuniti zahtjeve roditeljske uloge u skladu s osobnim oekivanjima i normama. Zahtjevi proizlaze iz djetetove neadaptabilnosti, neprihvatljivosti ponaanja, negativnog raspoloenja, rastresenosti i/hiperaktivnosti. U roditeljski stres pripada roditeljeva depresija, tjeskobna vezanost za dijete, vanjska ogranienja (ekonomska, vremenska), osjeaj roditeljske nekompetencije, usamljenost, loi odnosi s branim partnerom te ugroeno fiziko zdravlje. Subjektivna roditeljska kompetencija jest roditeljev osjeaj koliko je sposoban i uspjean kao roditelj. Ona se definira ili kao osjeaj tekoe u odgajanju djeteta u njegovim razliitim razvojnim razdobljima, ili kao samoprocjena znanja, vjetine, samoefikasnosti i samopotovanja, ili pak kao osjeaj roditelja da ima nadzor nad procesom djetetova odgoja. I na naem je uzorku predkolaca primijenjena skala samoprocjene kompetentnosti za roditeljsku ulogu (Gustovi-Ercegovac, 1992.). Faktorska analiza odgovora 406 roditelja s djecom predkolske dobi od 5, 6 i 7 godina (Ljubeti, 1998.) pokazala je slaganje s pojmom roditeljske kompetencije kako su je u svojim radovima definirali autori na amerikoj populaciji roditelja. Iako navedeni pojmovi doivljaja roditeljstva nisu u potpunosti jasno definirani, a i njihova mjerenja jo

47

Rev. soc. polit., god. 10, br. l, str. 45-68, Zagreb 2003.

udina Obradovi M., Obradovi J,: Potpora roditeljstvu ...

nemaju sve poeljne karakteristike preciznosti i valjanosti (Sabatelli i Waldron, 1995.), oni jasno pokazuju da je doivljaj roditeljstva sloen od zadovoljstva djetetom, sobom kao roditeljem, uspostavljenim odnosom izmeu sebe i djeteta i razvojnim rezultatima djeteta, te da on moe biti pozitivan, negativan ili pomijeanih predznaka. Dva roditelja, dva subjektivna doivljaja roditeljstva: majinstvo i oinstvo Sve do poetaka 90-ih godina 20. stoljea roditeljstvo se poistovjeivalo s majinstvom, a u istraivanja su bile ukljuene samo majke. Iako se ve tijekom 70-ih, a osobito 80-ih, i oinstvo sve ee prihvaa kao od majinstva nezavisan i razliit oblik roditeljstva, pravo odvajanje tih dvaju doivljaja roditeljstva i njihove razlike predmetom su istraivakih napora od 90-ih godina naovamo. I iz istraivanja majinstva proizlazila je vanost oeva utjecaja na dijete, zbog njegova utjecaja na majku, a postupno se sve vie istie i nezavisan utjecaj oca na djetetov razvoj, kao poseban i specifian prinos oinstva. Osobito se 90-ih godina posebna vanost pridaje izuavanju oinstva zbog poveanog broja samohranih majka i mogueg odgojnog deficita, kao i zbog velikog broja obitelji u kojima je i majka zaposlena izvan kue. Suvremena drutva zbog toga sve snaniji zahtjev postavljaju na oeve, u smislu potpunijeg i obuhvatnijeg preuzimanja oinske uloge.
Majinstvo

Majinstvo, subjektivan roditeljski osjeaj majke, za ene predstavlja najvaniji izvor osobnog identiteta, mnogo snaniji od branog statusa ili profesije (Arendell, 2000.). Ovo je najuoljivije u ena koje ne mogu roditi, u velikom socijalnom pritisku na enu da se uda i rodi dijete, u spremnosti na golemo ulaganje vremena, napora i uivanja u bavljenju djecom. ini se da je doivljaj majinstva za ene 48

daleko vaniji negoli doivljaj oinstva za mukarce. No u doivaljaju majinstva izrazita je podvojenost majke, i to zbog istodobnih pozitivnih i negativnih aspekata majinstva. Majinstvo je temelj osobnog ispunjenja, razvoja i sree, ali ono je i izvor najveeg straha, depresije i tjeskobe. Ono donosi osjeaj ispunjenja ali i ekonomskog tereta, ograniavanja i podreenosti. Zbog toga mnogi smatraju da nije mogue podvesti pojam majinstva pod zajedniki nazivnik, nego da je ono jedinstven doivljaj, poseban i drugaiji za svaku majku. Pa ipak, unato razliitostima uvjeta u kojima se odvija majinstvo, postoji skup aktivnosti, tzv. "majinska praksa" koja je bit majinstva, a podrazumjeva njegu, zatitu i odgajanje djece. Zadaci koji pripadaju u majinsku praksu jesu: mijenjanje pelena, kupanje, hranjenje, presvlaenje, uspavljivanje, bavljenje djetetom nou, igranje s djetetom, itanje djetetu, nabava odjee, predmeta i igraaka za dijete, voenje u jaslice/vrti, odlazak lijeniku, voenje djeteta u etnju i na izlaske (Glysch iVandell, 1992.). Majinska praksa proizlazi iz neodgodivih djetetovih potreba i obuhvaa ne samo vjetine i znanja nego i uspostavljanje dubokog emocionalnog odnosa koji je neophodan za razvoj djetetova osjeaja sigurnosti i budue socijalne i kognitivne kompetencije. Neki smatraju da je majinstvo vie definirano majinskom praksom nego subjektivnim doivljajem majinstva (Ruddick, 1980.). Taj model majinstva, koji uglavnom naglaava tradicionalan oblik obitelji unutar kojega se odvija intenzivno majinstvo, u kojemu je majka potpuno predana potrebama djeteta i zanemaruje ili odgaa svoje potrebe za autonomijom i profesionalnim ili osobnim razvojem, jo uvijek se postavlja kao ideal i drutvena norma, i kao najsigurnije okruenje za pravilan i dobar djetetov razvoj. Nasuprot tome, suvremenija gledita naglaavaju razliitost konteksta u kojima

Rev. soc. polit., god. 10, br. l, str. 45-68, Zagreb 2003.

udina Obradovi M., Obradovi J.: Potpora roditeljstvu ...

se odvija odnos djeteta i majke, te njegovu ulogu za prirodu toga odnosa. Drugim rijeima, njega, zatita i odgajanje djeteta odvijat e se razliito u majki koje su u razliitim drutvenim i socio-ekonomskim prilikama, u razliitim oblicima obiteljskih odnosa te prilika za potporom drutva i obitelji. U skladu s ekonomskim, socijalnim i emocionalnim ogranienjima majke e imati razliite mogunosti ostvarivanja majinske prakse i razliito e doivljavati roditeljsko zadovoljstvo, kompetenciju i mogunosti utjecaja na razvoj djeteta (Arendell, 2000.). Suvremeni model priznaje esta odstupanja od univerzalistike norme majinstva, a oblici tih odstupanja su sve uobiajeniji i stavljaju u sumnju neupitnost norme intenzivog majinstva. To su zaposlene i samohrane majke, majke u nezaposlenim i nezbrinutim obiteljima, maloljetne majke. Njihovo e majinstvo ovisiti o vjetini suoavanja s problemima i nalaenja izvora potpore koji bi im omoguilo uspjeno obavljanje "majinske prakse", ili njezinu primjerenu zamjenu (Arendell, 2000.).
Oinstvo

Subjektivan doivljaj roditeljstva u oeva se donekle razlikuje od onoga u majki. Najprije, vei je drutveni pristisak na ene da postanu majke nego to je na mukarce da postanu oevi. Potom, neplodnost mnogo vie emocionalno pogaa enu koja to esto doivljava kao osobnu katastrofu, dok mukarcima neplodnost u braku predstavlja vie problem zbog enina nezadovoljstva i depresije nego zbog nemogunosti ostvarivanja oinstva. Ukratko, ini se da je majinstvo bitan dio enina identiteta, dok je oinstvo poeljna ali ne i neophodna mukareva uloga (Walker, 2000.). No sve vie istraivanja pokazuju da postoji jedinstvena, zasebna veza otac-dijete, koja je nezavisna o vezi majka-dijete ili otacmajka. Ona je provjerena istraivanjem

na 55.000 parova otac-dijete u 23 razliite kulture (Mackey, 2000.), a postoje i pokuaji da se dokae i njezina bioloka utemeljenost, i to kontinuitetom od primata i niih vrsta (Silverstein, 1993.). Stoga suvremena, uglavnom humanistika psiholoka shvaanja, oinstvo sve vie smatraju bitnom sastavnicom mukareva identiteta, a osujeenost potrebe za oinstvom smatraju izvorom prekida kreativnog razvoja odraslog mukarca (Abell i Schwartz, 1999.). Zbog rodne podjele uloga koja zapoinje ve u djetinjstvu, mukarci u prosjeku imaju manje prilike za socijalizaciju za oinsku ulogu, nego to ene imaju prilika za uenje uloge majke (Brayfield, 1995.). Zbog toga su mukarci nepripremljeni za oinstvo, i to je uglavnom najvaniji izvor njihove manje spremnosti da preuzmu oinsku ulogu nakon to se dijete rodi. Puni oinski identitet i doivljaj roditeljstva i roditeljske kompetencije otac stjee tek aktivnim ukljuivanjem u sve one aktivnosti koje obavlja i majka. Takvo "suvremeno oinstvo" (Levine, 1982., prema Settles, 2000.) ne stavlja naglasak samo na preuzimanje "majinske prakse" nego i na drukiji odnos oeva prema djetetu: ono naglaava vanost izraavanja topline i emocija, iskazivanje zatite, brige i zanimanja za djetetovo zdravlje, napredak i uspjenost u kolskoj i socijalnoj kompetenciji. Ispunjavanje oinske uloge i vee roditeljsko zadovoljstvo pristupnije je u oeva s djecom lakeg temperamenta, u kvalitetnijim brakovima, oni koji su veega samopouzdanja i oni socijalno osjetljiviji, te oni koji su sigurniji i pripremljeniji za novu oinsku ulogu (Walker, 2000.). Mnoga istraivanja usmjerena su na otkrivanje ovisnosti oinske uloge o intenzivnosti majine uloge. Neka od njih pokazuju da majina zaposlenost izvan kue nema utjecaja na intenzitet oeva bavljenja djecom (Brayfield, 1995.), a druga pak da majke predstavljaju izvjesnu "branu" izmeu djeteta
49

Rev. soc. polit.; god. JO, br. 1, str. 45-68, Zagreb 2003.

udina Obradovi M., Obradovi j.: Potpora roditeljstvu ...

i oca, pa su u odgoj vie ukljueni oni oevi ije ene imaju manje izraenu majinsku "posesivnost" (Levy-Shiff, 1994.). Ti su podaci u skladu s rezultatima koji pokazuju da najvie brige o djeci vode oevi u onim brakovima u kojima oba brana partnera imaju manje tradicionalno shvaanje rodnoodreenih branih uloga (Aldous et al., 1998.). S druge strane, rezultati istraivanja jasno govore rezultati istraivanja o pozitivnom utjecaju ispunjavanja oinske uloge na brano zadovoljstvo i osjeaj roditeljstva ene (Kalmijn, 1999.), na kognitivna postignua i socijalnu kompetenciju djece, a i na same oeve, kojima poveava emocionalnu dobrobit zbog dokazivanja u razliitim ulogama, te osjeaja bliskosti s djecom i enom (Brayfield, 1995.), a poveava i njihovu socijalnu, obiteljsku i radnu ukljuenost (Egbeerg i Knoester, 2001.). Slino kao i suvremeno majistvo, i oinstvo, tj. oinska uloga, podlono je promjenama i razgranosti oblika koji su posljedica suvremenih demografskih i drutvenih pomaka u svijetu, osobito u zapadnoj kulturi (Eggebeen i Knoester, 2001.,). Raznovrsni oblici oinstva postavljaju mukarca u zahtjevne, viestruke uloge, te e se doivljaj oinstva, zadovoljstvo i osjeaj kompetencije bitno razlikovati u razliitim okolnostima brane ukljuenosti i potpore (Marsiglio, et al., 2000.). Poznato je da e oinsku ulogu slabije ispunjavati oevi koji ne ive s djecom, njihova e veza s djecom tijekom vremena slabjeti, a mnoge tekoe nastaju u ispunjavanju oinske uloge s djecom iz prethodnih eninih brakova, zbog nejasno definirane ove vrste oinske uloge. Ujedno, istraivanjem se pokazalo da pravi doivljaj oinstva i ispunjenje oinske uloge imaju ponajvie oni oevi koji ive sa svojom maloljetnom djecom (Eggebeen i Knoester, 2001.). Istraivanje Rohner (1998.) pokazalo je da je "oeva ljubav" podjednako vana za djetetova postignua u odrasloj dobi 50

kao i "majina ljubav". No postoji i specifian dobitak koji oevi pridonose razvoju djeteta za razliku od majke. Oev "zaigrani" pristup i manja briga za detalje svakodnevice mogao bi imati pozitivne rezultate na djetetova kolska postignua i kreativnost (Brayfield, 1995.), a oeva igra s djetetom, hrabrenje i razgovor s djetetom pokazao se znaajnim utjecajem na djetetov dobar socioemocionalni razvoj, prilagodbu i ivotno zadovoljstvo u adolescenciji i odrasloj dobi, za djetetov intelektualni razvoj, socijalnu kompetenciju i unutarnji lokus kontrole (Rohner, 1998.). Osobito je pozitivan utjecaj oeva bavljanja djetetom bio izraen u djevojica (Flouri i Buchanan, 2002.). Mnogi od ovih uinaka primijeeni su u oeva koji su ivjeli s djecom, te onih koji su bili rastavljeni ali su bili ukljueni u djetetov odgoj (Marsiglio, et al., 2000.). Ti rezultati, a osobito rezultati studije Flouri i Buchanan (2002.) utemeljene na praenju 17.000 djece do odrasle dobi u Engleskoj, ukazuju na veliku vanost ukljuenosti i emocionalne bliskosti oca s djecom. Jer ta bliskost u ranom djetinjstvu ima utjecaja na i bliskost u adolescenciji, a ova pak na adaptiranost djece u odrasloj dobi, a i na adaptiranost u vlastitom braku. Istodobno, oeva ukljuenost u odgoj djeteta pomae i bliskost sa enom, utjee na enino zadovoljstvo i ukupnu branu i obiteljsku kvalitetu.
Suvremeno roditeljstvo

Za razliku od tradicionalnog shvaanja da se roditeljstvo moe poistovjetiti s majinstvom, da je majinstvo za (razliku od oinstva) bioloki utemeljeno i zbog toga nerazdvojan dio enina a ne mukarevog identiteta, te da oevi imaju vanu ulogu u ispunjavanju roditeljstva samo preko materijalne i psiholoke potpore eni - majci ili pak svojim specifinim prinosom putem igre i razgovora, suvremeni se pojam roditeljstva shvaa

Rev. soc. polit., god. 10, br. l, str. 45-68, Zagreb 2003.

udina Obradovi M., Obradovi ].: Potpora roditeljstvu ...

kao "ravnopravno roditeljsko partnerstvo" (Deutsch, 2001.). Ravnopravni roditeljski partneri odbijaju tradicionalne socijalne pritiske, uvrijeene stereotipe oinstva i majinstva i rodno podijeljene radne uloge u kui i izvan nje. Oni svakodnevnim dogovorom, zajedniki i fleksibilno odluuju o podjeli dunosti i poslova oko djece, s djecom, i zbog djece, i to prema naelu svrsishodnosti, ekonominosti i pravinosti raspodjele napora i vremenskih resursa, a ne prema naelu "mukih" i "enskih" poslova, "majinih" i "oevih" zadataka. Takvim zajednikim roditeljstvom najlake se izbjegava negativna obiteljska klima, koja u asu prerastanja braka u obitelj nastaje zbog preoptereenosti majke (Milkie i Peltola, 1999.) ili iskljuenosti oca (Levy-Shiff, 1994.) te jo izrazitije rodne podjele poslova (Cowan i Cowan, 2000.). Ravnopravna podjela roditeljskih dunosti pogodovat e nastanku pozitivnog doivljaja roditeljstva u oba roditelja (Levy-Shiff, 1994.), jer e majka osjeati zadovoljstvo zbog potpore i mueva sudjelovanja, dok se mu nee osjeati iskljuen, suvian i nevjea u "majinskoj praksi".
to sve djeluje na doivljaj roditelj stva?

Pod utjecajem doivljaja roditeljstva mijenja se i brano zadovoljstvo roditelja. Neki autori smatraju roenje djeteta obiteljskom krizom, a suvremenije je shvaanje da je to razvojna faza koja zahtijeva prilagodbu u odnosima partnera, te da izaziva niz promjena u osobnom i branom zadovoljstvu (Cowan i Cowan, 1992.). Veina se istraivanja slae da zbog djetetova roenja opada doivljaj branog zadovoljstva u prvoj godini, pa i do 18. mjeseca djetetova ivota, ali i da se za veinu branih parova nakon toga razdoblja, ini se, odnosi znatno popravljaju (Gable et al., 1995.). Brani parovi se znatno razlikuju u stupnju roditeljskog zadovoljstva i osjeaja kompetencije. Opisana su uglavnom etiri oblika brane prilagodbe na djetetovo roenje: naglo opadanje brane kvalitete, postupno opadanje brane kvalitete, nepromijenjena kvaliteta, ili blagi porast kvalitete (Belsky iRovine, 1990.). Koji e oblik od ova etiri poprimiti brani odnosi nakon roenja djeteta, ovisit e o znaajkama djeteta i roditelja, karakteristikama braka i branog okruenja. Stoga se uzimaju u obzir i uvjeti nastanka kvalitetnoga subjektivnog doivljaja roditeljstva, i mnoga su korisna saznanja plod upravo takvoga razraenijeg pristupa. ini se da je najvanija kvaliteta branih odnosa prije roenja djeteta (Wallace i Gotlib, 1990.), a budue majke koje pokazuju znakove branog hlaenja prije poroda, pokazuju i znakove slabije roditeljske kompetencije i topline (Cox, et al., 1999.). Posebno su za roditeljsko zadovoljstvo vana oekivanja od uloge roditeljstva. U radu Delmore-Ko i suradnika (2000.) pokazalo se da roditeljska kompetencija i subjektivan osjeaj roditeljstva u znaajnoj mjeri ovise o tome jesu li brani partneri pripremljeni, bojaljivi ili indiferentni prema roenju djeteta. Praenja nakon 6. i nakon 18. djetetova mjeseca pokazala su da su pozitivan doivljaj

Istraivanja pokazuju da je, nakon roenja djeteta, najee ugroen majin

osjeaj roditeljske kompetencije i zadovoljstva. Zbog uslonjavanja uloge, povea-

nja optereenja i elje za zadovoljenjem drutvenodefinirane uloge "dobre majke" i istodobno sve vee emocionalne povezanosti s djetetom, u majke se javljaju ambivalentni osjeaji koje neki ak poistovjeuju s dvostrukim odnosom ljubavmrnja (Lupton, 2000.). U onih majka koje su nedovoljno pripremljene, imaju nerealistika oekivanja i slabu potporu u okolini, kao i u onih koje su pokazivale psihiku nestabilnost i prije djetetova roenja, taj e konfliktni odnos biti osobito izraen (Cox et al., 1999.).

51

Rev. sac. polit., god. LO, br. 1, str. 45-68, Zagreb 2003.

udina Obradovi M., Obradovi J.: Potpora roditeljstvu ...

roditeljstva i roditeljsku kompetenciju doivjeli samo oni roditelji koji su bili pripremljeni i imali realistina oekivanja od budue roditeljske uloge. Majina oekivanja majke da e se problemi smanjiti "sami od sebe", kao i majina prevelika oekivanja pomoi od mua i ire obitelji, osobito razorno djeluju na roditeljsko zadovoljstvo i kompetenciju (Kalmuss et al., 1992.). Za nastanak pozitivnog doivljaja roditeljstva u oba roditelja izrazito je vana
podjela dunosti i poslova nakon roenja djeteta. U veini brakova nakon djetetova

roenja dolazi do jo izrazitije rodne podjele poslova, sada na "majine" i "oeve" (Cowan i Cowan, 2000.), a pokazalo se da majino dijeljenje dunosti i problema s djetetovim ocem i oevo pomaganje u svim poslovima oko djeteta, pozitivno djeluje na doivljaj roditeljske kompetencije i majke i oca (Levy-Shiff, 1994.). Karakteristike roditelja prije roenja djeteta takoer su vane. Vrlo povoljne za razvoj roditeljskog osjeaja jesu enina kontrola impulsivnosti i muevljeva karakteristika drutvenosti (Levi-Shiff, 1994.), kao i odsutnost depresivnosti te razvijena vjetina rjeavanja problema u oba brana partnera (Cox et al. 1999.). Negativno na razvoj roditeljskog osjeaja djeluje enina potreba za autonomijom te njezina usmjerenost na karijeru i posao izvan kue, ali i depresivnost i nesposobnost suoavanja s problemima u oba partnera (Cox, et al., 1999.). Karakteristike djeteta znaajno utjeu na doivljaj roditeljstva i subjektivne roditeljske kompetencije.
Novoroene i dijete u prvoj godini ivota ponajprije mijenja doivljaj roditelj-

stva zbog karakteristika svojega temperamenta (Belsky iRovine, 1990.). Osobito je vaan skup osobina koje zajedno ine "teak temperament", a to je velika uzbudljivost povezana sa slabom prilagodljivou i nedostatkom ritma hranjenja i

spavanja. Dijete tekoga temperamenta poveava roditeljski stres i smanjuje osjeaj roditeljske kompetencije, pa time oteava i stvaranje dobroga odnosa roditelj dijete. Zbog toga je ono u rizinoj situaciji, jer ima veu vjerojantost da e doi do pogoravanja okolinskih uvjeta njegova razvoja (Peterson i Hann, 2000.). U razdoblju djetinjstva djeca takoer znaajno utjeu na doivljaj roditeljske kompetencije, no ti su utjecaji manje istraeni nego utjecaji dojenake dobi. Izrazito obeshrabrujue na roditelje djeluju djeca s emocionalnim problemima i problemima pozornosti (hiperaktivna djeca), djeca s problemnim ponaanjem, agresivna i prkosna djeca. Ona u roditelja izazivaju osjeaj bespomonosti koja uzrokuje opadanje sposobnosti za voenje i odgajanje (Peterson i Hann, 2000.). U razdoblju adolescencije znaajnu prekretnicu u roditeljskom zadovoljstvu i kompetenciji predstavlja djetetov pubertet. Razvoj u pubertetu, ini se, predstavlja izraziti, privremeni prekid ranijih dobrih odnosa izmeu djeteta i roditelja, osobito majke, a za njega je tipino poveanje sukoba, neuspjenost roditelja u discipliniranju i kontroli djeteta, te smanjenje roditeljskih izraza topline i emocija. Adolescenti koji pokazuju delinkventno ponaanje izazivaju roditeljsko neprijateljstvo, kanjavanje i povlaenje. Nasuprot tome, roditelji koji primjeuju razvoj socijalne kompetencije u svoje djece-adolescenata, pokazuju veliko roditeljsko zadovoljstvo i potiu veu nezavisnost svoje djece (Peterson i Hann, 2000.). Usprkos svim krizama i kriznim razdobljima, veina roditelja izraava zadovoljstvo roditeljskom ulogom, pa i branim odnosima. I na naem uzorku od 505 branih parova u Zagebu i Zagrebakoj upaniji, dobili smo podatak da su ivotno najzadovoljniji brani partneri koji imaju dvoje ili vie djece, jasno ako se kontroliraju ekonomski imbenici (Obra-

52

Rev. soc. polit.; god. 10, br. l, str. 45-68, Zagreb 2003.

Udina Obradovi M., Obradovi J,: Potpora roditeljstvu ...

dovi i udina-Obradovi, 2001.). No postoje karakteristine prekretnice i u roditeljstvu. Primijeeno je postupno smanjenje zadovoljstva roditeljstvom tijekom djetetova odrastanja, a to je smanjenje najizrazitije izmeu djetetove 10. i 12. godine ivota. Neslaganje djeteta i roditelja u djetetovoj dobi izmeu 4. i 6. godine u znaajnoj je mjeri prediktivno za neslaganje u djetetovoj dobi izmeu 13. i 15. godine. Roditeljsko zadovoljstvo pokazuje znaajnu stabilnost, tj. u pojedinih je roditelja ono podjednako manje ili vee tijekom cijela djetinjstva. Takoer, roditeljsko je zadovoljstvo povezano s branim zadovoljstvom: majke izjavljuju vee roditeljsko zadovoljstvo nego oevi, a takoer vee je roditeljsko zadovoljstvo s biolokom djecom nego s djecom branoga partnera iz prethodnog braka (Demo i Cox, 2000). Kako doivljaj roditeljstva dijete? utjee na

znaajnoj mjeri uvjetuje ivotnu krizu za oba brana partnera. Kriza moe ugroziti uvjete djetetova razvoja zbog negativnog utjecaja na roditeljske postupke i odgojni stil, tj. neosjetljivost na djeje potrebe, agresivnost, kanjavanje, to sve proizvodi neeljene posljedice u djejem ponaanju i razvoju (Belsky, 1984.; 1990.). Meukulturne slinosti i razlike

Subjektivan doivljaj kompetentnog roditeljstva koji je utemeljen na pozitivnim samoprocjenama roditelja utjecat e na uinkovitost roditeljskih postupaka i stvorit e emocionalnu klimu koja e pozitivno djelovati na djetetov razvoj. Majke velikog samopouzdanja bavit e se djecom na optimalan nain, to znai uz toplinu, osjetljivost i reaktivnost na djetetove potrebe (Born stein et al., 1998.). Vanost subjektivnog doivljaja roditeljstva za razvoj djeteta naglasio je J. Belsky (1984., 1990., 1993.), zakljuivi da e roditeljstvo koje je "osjetljivo za djetetove mogunosti i razvojne zadatke" proizvesti brojne vrijedne razvojne rezultate "meu kojima su najvaniji emocionalna sigurnost, nezavisnost, socijalna kompetencija i intelektualna postignua djeteta" (Belsky, 1984.). Suprotno, Belsky je opisao kako negativan subjektivni doivljaj roditeljstva, izraen kao manjak roditeljske kompetencije i stres roditeljske uloge, u

Doivljaj roditeljstva jest skup samoprocjena o kvalitetnom ispunjavanju roditeljske uloge, uloge koja je odreena i definira normama odreene kulture. Oekivali bismo stoga velike meukulturne razlike u tom podruju, pa su i navedeni zakljuci o vrsti roditeljskih samoprocjena i njihovih promjena u tijeku vremena i u razliitim drutvenim i povijesnim kontekstima, ogranieni i vjerojatno najtonije opisuju zapadnu, tj. zapadnoeuropsku i sjevernoameriku kulturu. Istraivanjem Bornsteina i suradnika (1998.), koje je obuhvatilo 7 kulturno razliitih zemalja (Argentina, Belgija, Francuska, Izrael, Italija, Japan i SAD), otkrivene su zaajne razlike koje su se mogle objasniti specifinou normi i odgojnih ciljeva unutar svake pojedine kulture. No pokazala se i velika slinost meu kulturama: u svima je dobiven visok stupanj majina zadovoljstva roditeljskom ulogom. Autori tumae taj podatak dvama biolokim imbenicima. Prvi je luenje hormona oksitocina pred kraj trudnoe i u tijeku poroda koji potie laktaciju i dojenje, to uzrokuje doivljaj ujedinjenja majke i djeteta. Drugi bioloki izvor majina zadovoljstva je uvrivanje te primarne dojiteljske veze tijekom mnogobrojnih glasovnih, vidnih i dodirnih interakcija izmeu djeteta i majke i njeno prerastanje u vrstu afektivnu vezanost. Oba ova oblika bioloke utemeljenosti majinstva dokazana su u mnogobrojnim, meusobno vrlo razliitim kulturama (Stevenson-Hinde, 1998.). Slino, istraivanje utemeljeno na proma-

53

Rev. soc. polit., god. 10, br. l, str. 45-68, Zagreb 2003.

udina Obradovi M., Obradovi J,: Potpora roditeljstvu ...

tranju druenja oeva i djece u prirodnim situacijama u 23 razliite kulture, pokazalo je "da unutar svake kulture postoje jasni dokazi da mukarci vole svoju djecu, brinu se za nju, igraju se s njom, i spremni su je zatiivati i hraniti ... Dok su s djecom, mukarci se ponaaju prema njoj jednako kao to se ponaaju majke. Ti podaci ukazuju na zakljuak da (bez obzira na kulturu) postoji nezavisna afektivna veza imeu oeva i djece" (Mackey,
2000.). RODITELJSKO PONAANJE

Razliiti su pokuaji opisivanja roditeljskog ponaanja i postupaka koji dovode do poeljnih ili do neeljenih razvojnih rezultata. Istraivai su desetljeima nastojali odrediti i opisati oblike ponaanja roditelja za koje se unaprijed moglo znati kakav e utjecaj imati na razvoj djece. Suvremeni pokuaji definiranja tipova roditeljskog odnosa i ponaanja prema djeci razlikuju tri razliita, meusobno povezana pojma: (1) roditeljski ciljevi i vrijednosti, (2) roditeljski odgojni stil koji
Shema 2.

predstavlja ope ozraje, klimu u kojoj se odvijaju interakcije roditelj - dijete, (3) roditeljska aktivnost, tj. specifini roditeljski postupci. Ti su pojmovi i njihov odnos prikazani u kontekstualnom modelu roditeljskoga stila koji su predloili Nancy Darling i Laurence Steinberg (1993.), i koji unosi jasan sustav u raznolikost shvaanja pojma "stilovi roditeljstva" ili "roditeljski odgojni stilovi" (shema 2). Kako proizlazi iz sheme 2., u osnovi svih odgojnih postupaka jesu ciljevi i vrijednosti roditelja, tj. definirani razvojni rezultati koje oni ele postii i koji su u meudjelovanju s doivljajem roditeljske kompetencije. Roditeljski ciljevi i vrijednosti izravno odreuju roditeljski odgojni stil i istodobno utjeu na konkretne aktivnosti i postupke roditelja u vezi s djetetovim potrebama. Kako pokazuje shema, konkretni razvojni rezultati izravna su posljedica upravo roditeljskih aktivnosti. No i roditeljski odgojni stil utjee na razvojne rezultate, ali neizravno. Naime, on utjee na djetetovo prihvaanje roditeljskih utjecaja, na njegovu spremnost da

Kontekstualni model roditeljskih odgojnih uljecaja

Roditeljski odgojni stil

Djetetovo prihvaanje roditeljskih utjecaja

Odgojni ciljevi i roditeljske vrijednosti

Doivljaj roditeljske kompetencije RAZVOJNI REZULTATI

Roditeljska aktivnost i postupci

Prilagoeno prema: Darling iSteinberg,

1993.

54

Rev. soc. polit., god. 10, br. l, str. 45-68, Zagreb 2003.

udina Obradovi M., Obradovi].:

Potpora roditeljstvu ...

bude socijalizirano, a takoer i na to kako e dijete prihvatiti roditeljske aktivnosti i konkretne postupke. Iz toga proizlazi da je roditeljski odgojni stil kontekst, ozraje u kojemu dijete percipira, interpretira i prihvaa razliite roditeljske postupke. Iako izravan utjecaj na dijete imaju konkretni roditeljski postupci, upravo roditeljski odgojni stil odreuje kako e ih dijete interpretirati i prihvatiti. Zbog toga je roditeljski odgojni stil sredinji pojam i najvaniji moderator svih odgojnih utjecaja.
Odgojni ciljevi i roditeljske vrijednosti

jesu ciljevi koje roditelji ele postii u razvoju svoje djece. Neki opi ciljevi koji proizlaze iz temeljne roditeljske funkcije prisutni su u svim kulturama i socijalnim skupinama. To su: preivljavanje i zdravlje djeteta, elja da se dijete postupno ekonomski osamostali i da postigne drutveno propisane norme u pogledu postignua, moralnih ili religioznih stavova i osobne sree. U nekim drutvima odgojni je cilj nastavljanje tradicije, u nekima pak pronalaenje vlastite jedinstvenosti i individualnosti (Martin iKoIbert, 1997). Odgojni ciljevi u uem smislu odnose se na posebna podruja funkcioniranja, kao to je postizanje odreenih specifinih vjetina: socijalne vjetine, pristojno ponaanje, kolska uspjenost, ili ire shvaene djetetove karakteristike poput znatielje, motivacije, nezavisnosti i slino. Ti ui odgojni ciljevi pod snanim su utjecajem kulture, pa su u nekim kulturama vani ciljevi: poslunost i harmonino uklapanje u socijalnu skupinu, dok je u drugim kulturama vana nezavisnost, samopotovanje i socijalna odgovornost. Roditeljske vrijednosti i ciljevi utjeu na dijete ali samo tako to djeluju na roditeljsko ponaanje i roditeljski odgojni stil (shema 2.). Roditeljska aktivnost i postupci jest roditeljsko ponaanje koje je odreeno odgojnim ciljevima. Voenje djeteta u knjinicu, u kazalite lutaka, u muzej rodi-

teljska je aktivnost koja proizlazi iz odgojnog cilja razvoja pismenosti, upoznavanja okoline, razvijanja znatielje u djeteta. Roditeljski se postupci moraju promatrati unutar pojedinog podruja socijalizacije, kao to su postupci unutar podruja razvijanja nezavisnosti, ili osiguranja suradnje s vrnjacima, ili poticanja kolske uspjenosti.Takoer, oni se moraju promatrati i unutar roditeljskog odgojnog stila, jer e isti postupci imati sasvim drukije posljedice ako se odvijaju u toplom emocionalnom okruju, a drukije u okruju koje je strogo i bez topline. Roditeljski odgojni stil jest zbir roditeljskih stavova prema djetetu, emocionalna klima unutar koje se odvijaju razliiti roditeljski postupci. Budui da o njemu ovisi hoe li i kako dijete prihvatiti roditeljske odgojne postupke, roditeljski stil je od sredinje vanosti za uspjenost roditeljstva. Zbog toga se utjecaj roditelja najee istrauje upravo u obliku utjecaja roditeljskog stila na razvoj, pa emo se posebno osvrnuti na te istraivake rezultate. Ima nekoliko razliitih tipologija roditeljskog stila, a najee je predmetom istraivanja ona koju su definirali Maccoby i Martin (1983.), proirivi tipologiju D. Baumrind (1967.). Oni su smatrali da se svi roditeljski stilovi mogu svrstati u jednu od etiri skupine, prema tome koliko roditelji pokazuju topline prema djetetu i koliko mu zahtijeva postavljaju (nadzor).To su sljedea etiri roditeljska stila. 1. Autoritaran (kruti-strogi). Roditelji postavljaju velike zahtjeve i provode strog nadzor, a ne daju dovoljno topline i potore. Glavni odgojni ciljevi su uenje samokontrole (vladanja sobom) i poslunosti, a roditelji su autoritet koji postavlja zahtjeve i pravila bez potrebe objanjavanja i obrazloenja. Najvaniji zadatak roditelja je postavljanje granica i pravila, a prekraji se kanjavaju, esto i fiziki. Djeca koja neprestano ive u autokratskom okrue-

55

Rev. sac. polit., god. 10, br. l, str. 45-68, Zagreb 2003.

udina Obradovi M., Obradovi].:

Potpora roditeljstvu ...

nju sklona su promjenama raspoloenja, povuena su, nevesela, bojaljiva, razdraljiva i bez spontanosti. 2. Autoritativan (demokratski-dosljedan). Roditelji postavljaju velike zahtjeve, postavljaju granice i provode nadzor, ali pruaju veliku toplinu i potporu. Glavni odgojni ciljevi su djetetova znatielja, kreativnost, srea, motivacija i nezavisnost osjeaja. Roditeljska uloga je savjetnika, a ne kontrolorska. Postavljene granice i pravila djetetu se objanjavaju i obrazlau. Djeca koja ive u takvom okruenju spontana su i slobodna u izraavanju miljenja i emocija, pa djeluju manje posluno "odgojeno" nego djeca iz autoritarnog okruenja. 3. Permisivan (prepopustljiv). Roditelji postavljaju male zahtjeve i provode slabu kontrolu, daju veliku toplinu i potporu. Roditelji zadovoljavaju svaki djetetov zahtjev. No davanje prevelike slobode nije primjereno maloj djeci jer stvara nesigurnost, nesnalaenje u granicama, to potie impulzivno i agresivno djetetovo ponaanje. 4. Indiferentan (nemaran, zanemarujui). Roditelji postavljaju male zahtjeve, nema kontrole, ali nema ni topline niti potpore. Roditelji ili emocionalno odbacuju djecu ili nemaju vremena i snage brinuti se za njih. Reakcija na takav roditeljski odnos jest djetetovo neprijateljstvo i otpor, a zbog toga djeca ne uspijevaju nauiti socijalnu kompetenciju i neuspjena su u koli.Veliki dio vremena djeca provode bez nadzora i roditelji ne znaju gdje su im djeca, to rade niti s kim se drue. Iz takvoga roditeljskog konteksta najee se regrutiraju adolescenti koji pokazuju razliite oblike neprihvatljivog ponaanja (Martin i Colbert, 2000.). Utjecaji roditeljskoga odgojnog stila na dijete Macccobyjev i Martinov model roditeljskih odgojnih stilova (1983.) posluio 56

je kao okosnica mnogobrojnih istraivanja pozitivnog i uinkovitog roditeljskog ponaanja. Velik broj istraivanja povezuje auoritativni stil s mnogim pozitivnim odgojnim rezultatima (Lamborn et al., 1991.; Herman, 1997.), kao to su kolska uspjenost (Steinberg et al., 1992.), socijalna kompetencija, nezavisnost i samopotovanje (Smetana i Asquith, 1994.), dobri odnosi s vrnjacima (Dekovi i Janssens, 1992.; Dekovi i Raboteg-ari, 1997.). Dok su toplina i zahtjevnost vani i u predkolskoj i kolskoj djejoj dobi, u adolescenciji posebno postaje vana trea dimenzija, tj. uravnoteenost moi koja se oituje kao sve vee ukljuivanje djece u zajedniko donoenje odluka i doputanje izraavanja vlastitog miljenja i stava (Weiss i Schwarz, 1996.). Istodobno, razliiti oblici nepoeljnog i neprihvatljivog djejeg i adolescentskog ponaanja istraivaki rezultati povezuju bilo s autoritarnim, bilo s indiferentnim, a ponekad i permisivnim roditeljskim stilom (Lamborn et al., 1991.). Tako se autoritarni, ali i permisivni roditeljski stil povezuje sa kolskim neuspjehom (Dornbusch et al., 1987.) i slabijom psihosocijalnom prilagodbom mladih te konzumiranjem droge i alkohola (Raboteg-ari et al., 2001.). Indiferentni i permisivni odgojni stilovi povezani su s puenjem i konzumiranjem alkohola i drogate devijantnim ponaanjem (Raboteg-Sari i Braja-Zganec, 2000.; Braja-ganec, et al., 2002.). U istraivanju su petogodinjim praenjem 3.400 obitelji, Amato i Fowler (2002.) doli su do opeg zakljuka da postoji "srika" ispravnog roditeljskog postupanja s djecom, koja vrijedi bez obzira na obiteljsku strukturu, obrazovanje roditelja, ekonomsku mo obitelji, etniku pripadnost ili spol djeteta. Najuspjeniji odgojni rezultati postiu se u obiteljima u kojima prisutna ta zajednika "srika", a to je visok stupanj roditeljske potpore, velik roditeljski nadzor i odsut-

Rev. soc. polit., god. 10, br. l, str. 45-68, Zagreb 2003.

udina Obradovi M., Obradovi J.: Potpora roditeljstvu ...

nost strogog kanjavanja. Time je potvrena univerzalnost povoljnih posljedica autoritativnog stila, koja je utvrena mnogobrojnim prijanjim istraivanjima. Ipak, ovdje valja napomeuti da su ti rezultati generalizirani za razliite "ekoloke nie" unutar kulture SAD, te valja i dalje voditi rauna o moguim meukulturnim razlikama. Jo su dva vana zakljuka proizila iz izuavanja roditeljskog odgojnog stila. Prvi se odnosi na vanost utjecaja majke i oca na djeake i na djevojice. Prema mnogim rezultatima, ini se da majinstvo ima znaajnije posljedice za djeake, a oinstvo za djevojice (McFarlane, et al., 1995.). Jasno je potvren podatak da samohrane majke u djetetovoj adolescenciji gube kontrolu i nadzor nad djecom, osobito djeacima (Kereste, 2001.), to dovodi do promjene majina odgojnog stila u strogi-kruti ili nemaran oblik, a to onda ima nepovoljne razvojne rezultate (Steinberg, et al., 1992.). Drugi je vaan zakljuak, potvren u mnogim istraivanjima, da je roditeljski odgojni stil i roditeljsko ponaanje mnogo vaniji utjecaj na razvoj i karakteristike adolescenata nego to je struktura obitelji. To znai da se djeca iz jednoroditeljskih ili rastavljenih obitelji nee meusobno razlikovati u razvojnim rezultatima ukoliko se ne razlikuju u bitnim karakteristikama roditeljskog odnosa (McFarlane, et al., 1995.). U istraivanju na naoj adolescentskoj populaciji (Braja-ganec, et al., 2002.) pokazalo se da je struktura obitelji (cjelovita - nepotpuna) utjecala na uporabu sredstava ovisnosti preko djetetove percepcije o roditeljskoj potpori. No istodobno je Keresteovo istraivanje (2001.) upozorilo na mogunost da samohrane majke doista imaju slabiju kontrolu nad djetetovim ponaanjem, tj. ne uspijevaju uspostaviti granice i pravila u ponaanju adolescenta.

Meukulturne slinosti i razlike

Roditeljski odgojni stil i odgojni postupci proizlaze neposredno iz roditeljskih odgojnih ciljeva i vrijednosti, pa ih i odraavaju. Iako nema sustavnih zanstvenih usporedbi kultura prema roditeljskim odgojnim ciljevima, etnografski i antropoloki podaci pokazuju znatne razlike o njima meu kulturama. Bornstein, et al. (1998.) nalazi razlike meu 7 kultura i u shvaanju odgojnih normi i ciljeva, ali i u nainu njihova prijenosa u praksu, budui da svaka kultura ima svoje, poneto specifine potrebe i razvojne ciljeve. Istraivanje na uzorku roditelja u Hrvatskoj (N=523) pokazalo je da od obiteljskih vrijednosti najveu vanost ima dijete, a da su najvaniji odgojni ciljevi: samostalnost, poslunost, snalaljivost i uspjenost djeteta (Jankovi, 1998.), ali i da u tom pogledu postoje i regionalne razlike. Zanimljivo je ovo paralelno pridavanje visoke vrijednosti dvjema naoko disparatnim znaajkama, tj. samostalnosti i poslunosti, pa bismo "poslunost" vjerojatno mogli poistovjetiti s "djetetovim prihvaanjem roditeljskih utjecaja". Budui da se moe pretpostaviti postojanje meukulturnih razlika u odgojnim ciljevima a i u nainima njihova postizanja, vano je pitanje koliko su podaci dobiveni istraivanjima o roditeljskom odgojnom stilu koja su provedena pomou teoretskog i istraivakog instrumentarija smiljenoga u SAD, primjereni i odgovarajui za nae socijalno-ekonomsko okruenje. I mnoga naa istraivanja ukazuju na pozitivan utjecaj autoritativnog stila na psihosocijalnu prilagodbu, na puenje, uporabu alkohola i droga, na manji stupanj devijantnog ponaanja, na kolski uspjeh, na pozitivne odnose s vrnjacima. Mogue je neizravno zakljuiti da se slini rezultati odnose i na rizino seksualno ponaanje, tj. da obitelji koje potiu otvorenu komunikaciju smanjuju intenzitet rizinosti djejega pona57

Rev. soc. polit., god. JO, br. l, str. 45-68, Zagreb 2003.

udina Obradovi M., Obradovi J.: Potpora roditeljstvu ...

anja. Rezultati tih istraivanja u skladu su sa zakljucima o smanjenoj kontroli i preuzimanju autoritarnog ili indiferentnog roditeljskog stila koji su dobiveni na populaciji adolescenata u SAD (Raboteg-ari, et al., 2000., 2001., 2002.; Braja-ganec, et al.,v2002.; Sakoman J et al., 2002.; Raboteg-Sari i Braja-Zganec, 2000.; Dekovi i Raboteg-ari, 1997.; tulhofer, 1999.; Kereste, 2001.). Razlike u odnosu roditelja prema mlaoj predkolskoj djeci bez razvojnih tekoa, te i prema djeci koja pokazuju poremeaje u ponaanju, tj. manje roditeljske brige i topline usmjerene na djecu s problemima u ponaanju, dobivene su i na uzorku djece u Hrvatskoj (Bai, 1990.), to je u skladu s istraivanjima u SAD (Peterson i Hann, 2000.). Mogla bi nas iznenaditi i velika slinost podataka u pogledu djelovanja roditeljskog stila, osobito autoritativnoga, u dvije tako udaljene kulture. No tu nam pomae zakljuak Stevenson-Hinde (1998.) da varijacije unutar kultura mogu biti isto toliko velike kao i one izmeu kultura, osobito izmeu urbanih i ruralnih dijelova. Mogli bismo zakljuiti da je naa odgojna filozofija vjerojatno u skladu s onom koja dominira u zapadnoj urbanoj kulturi i koja je opisana modelima Baumrinda (1967.) i Maccobyja i Martina (1983.). Ako elimo jasnije razluiti i vrste odgojnih filozofija koje koegzistiraju u naem drutvu, a osobito posljedice njihovih uinaka na djecu i adolescente, bilo bi potrebno uzeti u obzir i nieobrazovane, socio-ekonomski prikraene i neurbane socijalne slojeve.
DOBRO RODITEWSTVO

Fowler, 2002.). Shodno mnogobrojnim istraivakim rezultatima, "dobro" roditeljstvo se esto poistovjeuje s autoritativnim, ili roditeljstvom uz veliku potporu, te se jo naziva i "konstruktivno roditeljstvo" (Chen iKaplan, 2001.). U prve dvije godine ivota dobro roditeljstvo usmjereno je na zdrav socioemocionalni razvoj djeteta i razvoj kognitivno-motivacijske kompetencije. Ti se odgojni ciljevi postiu paljivom, toplom, poticajnom, reaktivnom i neograniavajuorn brigom za dijete. Najvanije je uspostavljanje djetetove sigurnosti, a to e postii majke/roditelji koje jasno tumae djetetove "poruke" i pokuaje komunikacije i na njih odgovaraju neposredno, tono i dosljedno. Glavne karakteristike dobroga roditeljskog ponaanja u prvoj godini djetetova ivota jesu osjetljivost, suradnja, prihvaanje i pristupanost (Posada, et al., 1999.). Uz razvijanje djetetove sigurnosti paralelna se briga posveuje kognitivno-motivacijskom razvoju, to se postie organiziranjem fizike okoline koja je poticajna za uenje, jer omoguuje istraivanje i otkrivanje rezultata vlastite aktivnosti (Martin i Kolbert, 1997.). Tijekom predkolskog razdoblja (3-6 godina) dobro roditeljstvo usmjereno je na razvijanje djetetovih socijalnih vjetina, tj. izraavanje prijateljstva i kooperativnosti, kao i sposobnosti da bude snalaljivo u okolini i motivirano za postizanje rezultata. To se postie velikim stupnjem potpore i nadzora. Djeca te dobi uspostavljaju nezavisnost i inicijativu, a roditelji mudrim nadzorom i usklaivanjem djetetovih zahtjeva s njegovim mogunostima uspostavljaju i postavljaju
vrste i jasne granice djetetova ponaanja,

Usprkos moguim kulturnim razlikama u ciljevima i postupcima roditelja, opi stav koji proizlazi iz rezultata jest da moemo prepoznati ope sastavnice koje ine "dobro roditeljstvo", za razliku od disfunkcionalnoga, grubog i zlostavljajueg/zanemarujueg roditeljstva (Amato i

u okviru toploga ozraja ljubavi i brige. U tijeku osnovnokolskog razdoblja odgojni ciljevi jesu postizanje unutarnje kontrole (vladanja sobom), prosocijalna orijentacija, razvijanje socijalnih vjetina uspostavljanja prijateljstva i suradnje s

58

Rev. sac. polit., god. JO, br. I, str. 45-68, Zagreb 2003.

udina Obradovi M., Obradovi J.: Potpora roditeljstvu ...

vrnjacima, razvijanje pozitivne slike o . sebi i samopotovanja, i intelektualni razvoj (Martin i Kolbert, 1997.). O mogunostima uspjenog roditeljstva s djecom adolescentske dobi dobivamo podatke na temelju spoznaja o pozitivnim utjecajima autoritativnog roditeljstva. Chen iKaplan (2001.) predlau 5 oblika prikladnog roditeljskog ponaanja, a to su: nadzor, komunikacija, ukljuenost u kolsko uenje, iskazivanje meusobnog potovanja i ljubavi, te disciplina. Tome valja dodati i zakljuke koji proizlaze iz istraivanja negativnih utjecaja na predadolescente i adolescente (Raboteg-ari, et al., 2002.), kao i najnovija gledita o posljedicama recipronog utjecaja ponaanja adolescenata i roditeljskih postupaka (Reuter iConger, 1998.). Za razumijevanje promjena u odnosima adolescenata i roditelja osobito su vana dva zakljuka Reuterove iCongera (1998.). Prvi je, da su neminovni sukobi roditelj-adolescent ako roditelji primjenjuju autoritarni i nedosljedan stil. A ako pak adolescent pokazuje izrazit otpor i prkos, razvit e se reciproan negativan odnos. Adolescent e svojim prkosom i nedostupnou u roditelja izazvati smanjenje topline, brige i zatitnitva, a poveati strogost, discipliniranje i postavljanje zahtjeva. Time se otvara zaarani krug negativnih interakcija, a tijekom vremena sve su manje mogunosti roditelja da postavlja granice i uspostavi dobre odnose s adolescentom. Znatno se manje negativnih odnosa izmeu adolescentima i roditeljima dogaa u onim obiteljima koje su, unato prkosnom odnosu svojih adolescenata, uspjele zadrati karakteristike autoritativnog stila: neposredne i pozitivne metode nadzora, uz nagraivanje dobrog ponaanja. Iz tih zakljuaka istraivanja Reuterove i Congera (1998.) dobivamo naznake kako bi se

roditelji, usprkos djetetovim stvarnim negativnim, tekim i tekopodnosivim oblicima ponaanja, morali truditi da zadre tople odnose, jer je to, ini se, jedini put ponovnog uspostavljanja dobrih odnosa s adolescentom kad proe to burno razdoblje. Uzmemo li u obzir sve navedene spoznaje o znaajkama djece i adolescenata, moemo zakljuiti da su sljedei postupci neophodni za odranje dobrog roditeljstva: 1. nadzor, tj. poznavanje djetetovog kretanja, drutva, vrsta aktivnosti i naina provoenja slobodnog vremena; 2. komunikacija i sudjelovanje u zajednikom odluivanju, tj. est razgovor i rasprava s djecom o njihovim "temama", te ukljuivanje u teme od obiteljskog interesa; 3. ukljuenost u kolsko uenje, tj. zainteresiranost i obavijetenost o kolskim sadrajima i problemima, te osiguranje prilika za uenje i obrazovanje;
4. iskazivanje nja i ljubavi; meusobnog potova-

5. "disciplina", tj. postavljanje kriterija ponaanja i usporeivanje stvarnog ponaanja s kriterijem; 6. briga za ukljuivanje u pozitivnu skupinu vrnjaka, naglaavanje prosocijalnih i kooperativnih odnosa;
7. briga za strukturiranost svakodnevice, tj. planiranje svakodnevnih aktivno-

sti, samostalnih ili obiteljskih, te odravanje plana;

8. briga za strukturiranost slobodnog vremena, tj. ukljuivanje mladih u sport-

ske, kulturno-umjetnike i ostale oblike koritenja slobodnog vremena, uz ograniavanje i planiranje odlazaka u diskoklubove i "kafie"; 9. izbjegavanje negativnoga zaaranog kruga "prkosni adolescent mjere". - otre

59

Rev. sac. polit., god. 10, br. l, str. 45-68, Zagreb 2003.

udina Obradovi M., Obradovi].:

Potpora roditeljstvu ...

OBLICI POTPORE RODITELJSTVU

Izneseni istraivaki zakljuci i teoretske pretpostavke nemaju vrijednosti za sebe ako se ne prihvate kao polazite za uvoenje promjena i poboljanja u praksi roditeljstva. Prema iznesenoj analizi, obitelj jest krhka dinamika struktura osjetljiva na vanjske utjecaje i unutarnje promjene koje proizlaze iz promjena u njezinoj strukturi, u lanovima i promjenama odnosa njezinih lanova. Razumijevanje promjena u obitelji i njezinih kriznih razdoblja moe nam pomoi da sagledamo razliite putove kojima se moe pomoi roditeljska funkcija pruanja potpore i nadzora, bez strogog kanjavanja i uz odranje toplih odnosa. . Zato je ponajprije vano: uspostaviti bazu podataka o znanstvenim spoznajama obiteljskih i roditeljskih procesa, koja e se neprestano obnavljati i upotpunjavati novim spoznajama te biti pristupana u obliku praktinih sinteza i biltena svim donositeljima odluka i praktiarima u podruju roditeljstva; na temelju znanstveno utemeljenih i praksi usmjerenih naputaka, djelovati na roditeljstvo u svim podrujima utjecaja (prema shemi 1.): - mijenjanjem karakteristika roditelja (utjecaj na znanje, stavove i psihiko zdravlje roditelja); - osiguranjem ire socijalne potpore roditeljstvu (obiteljsko i radno zakonodavstvo, olakanje usklaenosti radne i roditeljske uloge, osiguranje pristupane institucionalne brige za djecu); - osiguranjem potpore obitelji u rizinim razdobljima (obitelji koje oekuju dijete, obitelji s novoroenim djetetom, obitelji s djecom prije ulaska u kolu, obitelji s predadolescentskom djecom, obitelji s odraslom djecom koja odlaze); - osiguranjem potpore rizinim tipovima obitelji (siromane, jednoroditelj60

ske, obitelji s djecom koja imaju probleme u koli, ponaanju ili razvojnim problemima, obitelji adolescenata, obitelji u razdoblju rastave i nakon rastave); - olakavanjem nadziranja slobodnog vremena djece i mladih (organiziranje pristupanih tehnikih, kompjutorskih, internetskih, likovnih, glumakih, glazbenih, voenih klupskih aktivnosti, pristupanih teajeva stranih jezika, klubova za razvijanje pismenosti i ljubavi za itanje, ekolokih i prirodoznanstvenih grupa, pedagoki nadziranih sportskih terena, dobrovoljakih grupa za pomaganje u starakim domovima, vrtiima, u ekolokom radu, u turizmu - u koje bi se ukljuivale kole, knjinice, obrazovani pedagoki dobrovoljci i ostali zainteresirani; - organiziranjem savjetovalita za tekoe u uenju (za djecu i roditelje); - organiziranjem savjetovalita za odgojne probleme (osobito za samohrane roditelje, obitelji u krizi i roditelje adolescenata). Posebno znaajno mjesto za spreavanje problema roditeljstva imaju razliiti oblici obrazovanja roditelja.
Obrazovanje roditelja

Budui da kvalitetno roditeljstvo u znaajnoj mjeri ovisi o roditeljskom zadovoljstvu u koje pripada osjeaj roditeljske kompetencije, osjeaj udovoljavanja ulozi roditeljstva, djetetova napretka i uspostavljenih odnosa topline i uzajamnosti izmeu roditelja i djeteta, potrebno je ponajprije omoguiti pozitivan razvoj roditeljske kompetencije. To je osobito vano u razdoblju nastanka roditeljstva, u razdoblju djetetova puberteta i adolescencije, te za sve roditelje djece s tekoama u razvoju, pozornosti i ponaanja, tj. u onim razdobljima i za one roditelje iji je doivljaj roditeljske kompetencije najvie ugroen. Taj se cilj moe postii organziranjem "kole za rodite-

Rev. sac. polit., god. 10, br. 1, str. 45-68, Zagreb 2003.

udina Obradovi M., Obradovi J,: Potpora roditeljstvu ...

Ije", i to za budue roditelje, za roditelje djece u predpubertetu, roditelje koji ulaze u proces rastave braka ili su ga zavrili, kao i osnivanjem stalnih savjetovalita za roditelje s djecom kolske dobi, adolescenata i roditelje s djecom koja naputaju roditeljski dom. Svi se obrazovni programi za roditelje, budue roditelje ili one iz rizinih skupina i razdoblja, temelje na naelu da im se mora omoguiti razvoj osjeaja samoutjecajnosti, osjeaja da imaju kontrolu nad svojim ivotom i ivotom svoje djece i da o njihovim naporima i nastojanjima ovise rezultati i zadovoljstvo njih i njihove djece. Taj osjeaj samoutjecajnosti imat e samo oni roditelji koji razumiju to im se dogaa, koji poznaju osnovne procese odnosa izmeu roditelja i djece u razliitim razdobljima te koji posjeduju vjetine potrebne za donoenje odluka i provoenje promjena u svome i djetetovu ponaanju. Evo i prijedloga sadraja i tema programa kojima bi se, neophodnim znanjem i ispravnim stavovima o roditeljstvu, mogla ojaat~ roditeljska funkcija.

kad se dijete rodi, otac e prirodno i spontano preuzeti sve obveze kao i majka; kad se dijete rodi, svi e roaci i prijatelji svim silama pomagati mladim roditeljima, osobito majci; problemi koji se pojave, sami e se od sebe rijeiti tijekom vremena; djeca su slatka i dobra ako se s njima dobro postupa; roditeljstvo smisao ivotu; donosi golemu sreu i

nema zloeste djece; samo roditelji mogu biti loi. . 2. Upoznavanje s osnovnim odgojnim ciljevima, kriterijima i normama "dobrog roditeljstva". Program razvijanja realistinih oekivanja od roditeljstva 1. Upoznavanje s odgovornou, dunostima, poslovima, vremenskom optereenou odricanjima i ogranienjima, te naporom podizanja djeteta, umorom, brigom, ali i zadovoljstvom zbog djetetova napretka i rastue uzajamne ljubavi. 2. Upoznavanje s moguim promjenama u branim odnosima, opasnostima od pogoranja raspoloenja roditelja, osobito majke; pada samopotovanja roditelja, osobito majke; opasnostima od poremeaja branih odnosa s negativnim posljedicama za roditelje, brak i dijete. 3. Razvijanje egalitarnog jeli dunosti u kui. stava o pod-

OBRAZOVNI PROGRAM
PRIPREME ZA RODITELJSTVO Program razvoja roditeljske kompetencije (sadraj) 1. Razbijanje ustaljenih pogrenih stereotipa o roditeljstvu. Za buduu roditeljsku kompetenciju najpogubnija su sljedea shvaanja: dijete na putu jest dovoljan za sklapanje braka; razlog

dijete e spasiti brak koji je u krizi; velika ljubav u braku rijeit e sve probleme; velika roditeljska ljubav rijeit sve roditeljske probleme; e

Program razvijanja roditeljskih vjetina 1. Upoznavanje s pojmom roditeljske kompetencije i imbenicima koji je mogu ugroziti. 2. Upoznavanje s postupcima "dobrog roditeljstva" u prvoj godini djetetova ivota. 61

kad se dijete rodi, roditelji e prirodno i intuitivno znati to trebaju raditi.

Rev. soc. polit., god. 10, br. l, str. 45-68, Zagreb 2003.

udina Obradovi M., Obradovi

J,: Potpora

roditeljstvu ...

3. Razvijanje vjetina "dobrog roditeljstva" u prvoj godini djetetova ivota. 4. Razvijanje vjetina "majinske prak-

OBRAZOVNI PROGRAM RODITEWSKE PRIPREME OEVE Razvijanje pozitivnih ma oinstvu (upoznavanje uloge oca za dijete). i

ZA

se".
Program obrazovanja za ''partnersko roditeljstvo" 1. Razbijanje stereotipa o "mukim" "enskim" poslovima u obitelji.

stavova pres vanou

2. Razbijanje stereotipa o razlici u "majinim" i "oevim" roditeljskim dunostima. 3. Razvijanje istih kuanskih i odgojnih vjetina u ena i u mueva. 4. Razvijanje vjetina planiranja rasporeda poslova i dunosti prema mogunostima i o optereenjima svakoga branog partnera. Program razvijanja vjetina planiranja, rjeavanja problema i suoavanja sa stresom roditeljstva 1. Upoznavanje s oblicima mogue potpore roditeljima (partnerska potpora, obiteljska potpora, potporna prijateljska mrea, potpora drugih roditelja koji su u istoj situaciji, institucionalna potpora - plaeno uvanje, jaslice, vrtii, igraonice s punim ili skraenim boravkom). 2. Razvijanje vjetina dogovaranja izmeu branih partnera, zajednikog rjeavanja problema i planiranja aktivnosti i raspodjele dunosti. 3. Planiranje tetova roenja: i organiziranje prije dje-

Razvijanje potpornog stava prema eni i obitelji (upoznavanje s vanou izbjegavanja brane krize nakon roenja djeteta, uzrocima krize i tehnikama rjeavanja problema). Razvijanje oekivanja. Upoznavanje som". realistinih roditeljskih prak-

s "majinskom

Razvijanje egalitarnog jeli dunosti u kui.

stava o pod-

Upoznavanje s pojmom roditeljske kompetencije i imbenicima koji je mogu ugroziti. Razvijanje tehnika rjeavanja problema, organizacije ivota, pronalaenja vanjske potore, usklaivanja obiteljskih i radnih obveza. OBRAZOVNI PROGRAMI ZA RODITELJE S DJECOM KOJA SE PRIPREMAJU ZA KOLU Upoznavanje s pojmom roditeljske kompetencije i imbenicima koji je mogu ugroziti kad djeca krenu u kolu. Upoznavanje s postupcima "dobrog roditeljstva". Razvijanje teljstva". vjetina "dobrog rodirazvija-

osigurati potrebna materijalna sredstva za plaenu pomo i nepredvidive trokove; kupovine, posudbe i razmjene je opreme od rodbine i prijatelja; dje-

Upoznavanje s vjetinama nja kolske motivacije.

Razvijanje djetetova samopouzdanja kroz usvajanjem elementarnih socijalnih i kolskih vjetina. Razvijanje prema koli. djejeg pozitivnog stava

potporne mree prijatelja i roaka s jasnom raspodjelom dunosti i raspodjelom vremena; zdravstvene davne potpore. 62 i strunjake savjeto-

Razvijanje poetnih kolskih vjetina kroz igru (obraanje i zadravanje pozornosti, sluanje, komunikacija, razumi-

Rev. soc. polit., god. 10, br. l, str. 45-68, Zagreb 2003.

udina Obradovi M., Obradovi J.: Potpora roditeljstvu ...

jevanje pria, glasovna osjetljivost, pojam koliina i prostorna orijentacija).

OBRAZOVNI PROGRAMI
ZA RODITEWE PREDADOLESCENATA

Upoznavanje s promjenama u roditeljskom doivljaju djeteta u pubertetu. Upoznavanje s nerninovnou i univerzalnou emocionalnog negativiteta u adolescenata. Upoznavanje s opasnostima uspostavljanja jednosmjernog ili recipronog negativnog odnosa roditelj - predadolescent. Upoznavanje s postupcima "dobrog roditeljstva" u djetetovoj adolescenciji. Razvijanje vjetina "dobrog roditeljstva" u djetetovoj adolescenciji. Razvijanje vjetina nereciprone komunikacije s predadolescentom. Razvijanje vjetina zajednikog donoenja odluka u postavljanju granica. Razvijanje vjetina u izbjegavanju kruga negativnog odnosa, ustrajanjem na nadzoru i toplini odnosa bez obzira na djetetovo ponaanje. Ustrajanje na nadzoru djetetove strukture vremena i izbora vrnjakog drutva Ustrajanje na interesu i potpori u kolskom uspjehu i izvankolskom obrazovanju djeteta.

Razvijanje vjetina osiguravanja sigurnosti i topline djeteta. Upoznavanje s opasnostima nenamjerne promjene u stilu roditeljstva od autoritativnoga u autoritarni stil. Razvijanje vjetina izbjegavanja kruga negativnog odnosa ustrajanjem na nadzoru i toplini odnosa bez obzira na djetetovo ponaanje. Razvijanje vjetina osiguravanja obiteljske, izvanobiteljske i prijateljske potporne mee. Upoznavanje s vanou drugoga roditelja za dijete te razvijanje vjetina konstruktivnog zajednikog roditeljstva nakon rastave.
UINKOVITOSTI I DOMETI OBRAZOVNIH PROGRAMA ZA RODITELJE

OBRAZOVNI PROGRAMI

ZA

RODITEWE U TIJEKU RASTAVE ILI NAKON RASTAVE

Upoznavanje s promjenama u djetetovu doivljaju sigurnosti zbog rastave roditelja, te tipinim reakcijama "na van" i "na unutra". Upoznavanje s tijekom djetetovih faza "alovanja". Upoznavanje s postupcima "dobrog roditeljstva" .

Svi roditelji trebaju potporu. Veini roditelja nedostaju znanje i vjetine za postizanje "dobrog roditeljstva", osobito u razdobljima kriza. No mnogi roditelji ne znaju to im se dogaa, oslanjaju se na intuiciju pri rjeavanju problema, okrivljuju djecu i njihovo drutvo, kolu, nastavnike i drutvo u cjelini, te ili pootravaju odgojne mjere, primjenjujui sve otrije oblike nadzora i kanjavanja, ili pak "diu ruke" i povlae se u rezignaciju i potpuni gubitak osjeaja kontrole i roditeljske kompetencije. Oni najosvjeteniji osjeaju da im je potrebna pomo i rado bi se ukljuili u "roditeljsku kolu". No u bilo koji obrazovni roditeljski program najtee je dobiti roditelje koji najvie trebaju pomo: roditelji s niim obrazovanjem, niim ekonomskim stanjem, autoritarne roditelje, samohrane roditelje, roditelje-zlostavljae, prezaposlene, nezaposlene i nemarne roditelje. Zato svaki . obrazovni program za roditelje mora biti organiziran tako da bude roditeljima privlaan, da osjeaju kako uz znanje dobivaju i potporu i pomo, da im je program
63

Rev. sac. polit., god. 10, br. l, str. 45-68, Zagreb 2003.

udina Obradovi M., Obradovi].:

Potpora roditeljstvu ...

pristupaan vremenski i organizacijski, a to sve osobito vrijedi za one skupine roditelja koji su najtee dostupni. Praksa je pokazala da to vie pomoi dobivaju roditelji, to je manja vjerojatnost njihova neprimjerenoga roditeljskog stila i postupaka (Hashima i Amato, 1994.), pa je to vanije obuhvatiti to vie roditelja iz rizinih skupina. Analizirat emo karakteristike dobro organiziranoga programa za roditelje. Regrutiranje roditelja za program. Podatke o lanovima ciljanih skupina moe se dobiti u medicinskim ustanovama (trudnice, djeca s razvojnim tekoama i problemima u ponaanju), u vrtiima, kolama, mjesnim zajednicama, socijalnim slubama. Vano je lanovima tih skupina poslati privlanu i jasnu obavijest o korisnosti programa, a osobito tekodostupne lanove valja motivirati na ukljuivanje i osobnim kontaktom telefonom, posjetom u kuu ili pozivom na kavu. Sadraj programa i ciljana skupina. Sadraj programa mora biti jasno namijenjen odreenoj uskoj, ciljanoj skupini (budui roditelji, samohrani roditelji i sl.), mora biti zanimljiv skupini i usmjeren na njezine konkretne, specifine probleme. Valja voditi rauna i o specifinim interesima i potrebama majki i oeva, pa je neke programe bolje organizirati posebno za majke, i posebno za oeve, a neke je opet bolje organizirati zajedniki (Lengua, et al., 1992.). Grupni rad. Program je najbolje organizirati u malim skupinama, od najvie 12-15 lanova. Skupina sudjeluje na predavanjima, u raspravama, iznoenju vlastitih primjera, radionicama za uvjebavanje odreenih vjetina, gledanju videozapisa o ispravnom roditeljskom ponaanju. Svi lanovi skupine dobivaju pisane materijale u obliku letaka, jednostavnih prirunika i uputa na iru literaturu, "domae zadae". Izmeu sastanaka, lanove se naziva telefonom radi odranja mo64

tivacije i pojanjenja nejasnih pojedinosti u primjeni nauenoga. Vrlo je korisno potaknuti lanove skupine da se, i mimo programa, samostalno organiziraju u skupinu samopomoi, da budu u meusobnoj telefonskoj vezi, da razmjenjuju iskustva i raspravljaju o pisanim materijalima i literaturi. Vaan je i izbor "osobe za kontakt", oko koje e se oformiti budua skupina samopomoi. Valja potaknuti lanove na odranje skupine i nakon zavretka programa za organiziranje, u vrstu skupinu samopomoi. Vrijeme i organizacija. Uspjeni roditeljski programi uobiajeno se organiziraju u trajanju od 8 do 16 tjedana, sa sastancima jednom tjedno po 2 sata (Long, et al., 2001.; Forgatch iDeGarmo, 1999.). Kako bi se sprijeio otpad sudionika, potrebno je program organizirati u najpovoljnije vrijeme za polaznike, obino u ranim veernjim satima, osigurati uvanje djece, a eventualno prirediti lagani obrok i/ili osvjeavajua pia. Osoba za vezu treba i u tijeku tjedna odravati telefonski kontakt sa sudionicima, brinuti se za mogunost nadoknade proputenog predavanja, motivirati sudionike na dolazak, slati redovito (jednom mjeseno) letke i materijale s obavijestima o radu i napretku skupine, davati sudionicima osjeaj kontinuiteta i pripadanja skupini. Evaluacija programa. Sadraj i metode programa trebaju se temeljiti na znanstvenim spoznajama i podacima o uspjenosti programa. Potrebno je osigurati elemente za procjenu uspjenosti programa prije poetka, za vrijeme i nakon zavretka programa, te prema ciljevima programa unaprijed odrediti mjere i kriterije promjena u ponaanju koje smo eljeli postii (Mathews i Hudson, 2001.). Po svojoj uspjenosti poznat program Promjenom do dobrog roditeljstva (Forgatch iDeGarmo, 1994.) koji je namijenjen samohranim majkama u trajanju od 16 i pol tjedana. On sadri sve nabrojene

Rev. soc. polit., god. 10, br. I, str. 45-68, Zagreb 2003.

udina Obradovi M., Obradovi].:

Potpora roditeljstvu ...

elemente dobrog programa roditeljstva, a njegove provjere pokazuju da su majke u programu, za razliku od neobuhvaenih samohranih majki, znaajno promijenile roditeljsko ponaanje: dolo je do smanjenja nasilnog roditeljstva, zaustavljeno je smanjenje pozitivnog roditeljstva i do poveanja koliine uinkovitih postupaka. Primijeene su pozitivne promjene i u ponaanju djece, a poboljan je i njihov kolski uspjeh. Slino se uinkovitim pokazao i Program pozitivnog roditeljstva (Long, et al., 2001.) koji je bio usmjeren

na razvijanje kompetencije roditelja s djecom mlaom od 5 godina. Provjera uinaka programa pokazala je poveanu subjektivnu roditeljsku kompetenciju, uz smanjenje roditeljske tjeskobe i depresije, te objektivno mirnije i energinije postupanje s djecom. Oba su ta programa pokazala da e obrazovni program za roditelje biti to uspjeniji to je bolje sadrajno i metodiki zamiljen te to vie sadri elemenata osobne brige i praenja za svakog sudionika.

LITERATURA Abell, S., Schwartz, D. (1999.) Fatherhood as a growth experience: Expanding humanistic theories of paternity, Humanistic Psyehologist 27:221-241.

Aldous, J., Mulligan, G. M., Bjarnason, Th. (1998.) Fathering over time: What makes the difference?, Journal of Marriage and
the Family 60:809-835.

renthood, Mariage and Family Review 13:133-156. Bornstein, M. H., Hanes, O. M., Azuma, H., Galperin, c., Maital, Sh., Ogino, M., et al. (1998.) A crossnational study of self-evaluations and attributions in parenting: Argentine, Belgium, France, Israel, Italy, Japan and the United States, Development
Psychology 34:662-676.

Alwin, D. F. (1996.) Social change and declines in marriage and fertility, Journal of
Marriage and the Family 59:37-49.

Amato, P. R., Fowler, F. (2002.) Parenting practices, child adjustment and family diversity, Journal of Marriage and Family 64: 703-716. ArendelI, T (2000.) Conceiving and investigating motherhood: The decade's scholarship, Journal of Marriage and the Family 62:1192-1207. Bai, J. (1990.) Razlike u odnosima roditelja prema predkolskoj djeci koja manifestiraju odnosno ne manifestiraju neke oblike poremeaja u ponaanju, Defektologija 26: 69-81. Belsky, J. (1984). The determminants of parenting: A process model, Child Development, 55:83-96.

Braja-ganec, A, Raboteg-ari. R. (2002.) Gender differences tionship between some family tics and adolescent substance
tvena istraivanja 11:335-353.

Z., Glavak, in the relacharacterisabuse, Dru-

Brayfield, A (1995.) Juggling jobs and kids: The impact of employment schedules on father's caring for children, Journal of
Marriage and the Family 57:321-332.

Brofenbrenner, U. (1979.) The ecology of human development: Experiments by nature and design. Cambridge, MA: Harvard

Belsky, J. (1993.) Promoting Father Involvement: An Analysis and Critique, Comment on Silverstein, Journal of Family
Psychology 7:287-292

Belsky, J. iRovine, M. (1990.) Patterns of marital change accross the transition to pa-

University Press. Chen, Z., Kaplan, H. (2001.) Intergenerational transmission of constructive parenting, Journal of Marriage and the Family 63:17-31. Cowan, C. P. Cowan, P. A (1992.) When partners become parents. New York: Basic Books. Cox, M. J., Paley, R, Payne, C. e, Burchinal, M. (1999.) The transition to parenthood: Marital conflict and withdrawal and paerent-infant interaction, u: M. J. Cox i J. Brooks-Gunn (ads.). Conflict and Cohe-

65

Rev. soc. polit., god. 10, br. 1, str. 45-68, Zagreb 2003.

udina Obradovi M., Obradovi J,: Potpora roditeljstvu ...

sion in Families: Causes and Consequences.

adolescent functioning, Journal of Adolescent Research 12:1-34

Mahwah, NJ, Erlbaum Darling, N., Steinberg, L. (1993.) Parenting style as context: An integrative model,
Psychological Bulletin 3:487-496.

Jankovi, J. (1989.) Vrednote u kontekstu obiteljskog sustava, Revija za socijalnu politiku 1:13-22.

Dekovi, M., Raboteg-ari, Z. (1997.) Roditeljski odgojni postupci i odnosi adolescenata s vrnjacima, Drutvena istraivanja 4-5:427-445. Dekovi, M., Janssens, J. M. A. M. (1992.) Parents' child-rearing style and child's sociometric status, Developmental Psychology 5:925-932. Delmore-Ko, P., Pancer, S. M., Hunsberger, B., Prat, M. (2000.) Becoming a parent: The relation between prena tal expectations and postnatal experience, Journal of
Family Psychology 14:625-640.

Jones, R. K., Brayfield, A. (1997.) Life's greatest joy? European attitudes toward the centrality of children, Social Forces 75: 1239-1270. Kalmijn, M. (1999.) Father involvement in childrearing and the perceived stability of marriage, Journal of Marriage and the Family 61:409-421.

Kalmuss, D., Davidson, A., Cushman, L. (1992.) Parenting expectations, experiences, and adjustment to parenthood: A test of violated expectations framework, Journal of Marriage and the Family 54:516--526.

Demo, D. H., Cox, M. J. (2000.) Families with young children: A review of research in the 1990s, Journal of Marriage and the Famiy, 62:876-895.

Deutsch, F. M. (2001.) Equally shared parenting, Current Directions in Psychological

Science 10:25-28.

Dornbusch, S. M., Ritter, P. L., Leiddeerman, p. H., Roberts, D. F. iFraleigh, M. J. (1987.) The relation of parenting style to adolescent school performance, Child Development 59:1244-1257.

Kereste, G. (2001.) Roditeljsko ponaanje i obiteljska klima u obiteljima samohranih majka, Drutvena istraivanja 54/55:903-928. Lamborn, S. D., Mounts, N. S., Steinberg, L., Dornbusch, S. M. (1991.) Patterns of competence and adjustment among adolescents from authoritative, authoritarian, indulgent, and neglectful families, Child
Development 62:1049-1065.

Eggebeen, D. J., Knoester, D. (2001.) Does fatherhood matter to men? Journal of

Marriage and the Family 63:381-393.

Forgatch, M. S., DeGarmo, D. S. (1994.) Parenting through change: An effective prevention program for single mothers, Journal of Consulting and Clinical Psychology

Lengua, L. J., Roosa, M. W. (1992.) Using focus groups to guide the development of a parenting program for difficult to reach high risk families, Family Relations 41:2. Levi-Shiff, R. (1994.) Individual and contextual correlates of marital change accross the transition to parenthood, Developmental Psychology 30:591-601.

64:711-724. Gable, S., Belsky, J., Crnic, K. (1995.) Coparentning during the child's 2nd year: A descriptive account, Journal of Marriage and
the Family 57:609-616.

Ljubeti, M. (1998.) Samoprocjena kompetentnosti roditelja za roditeljsku ulogu,

Napredak 139:290-297.

Long, A., McCarney, S., Smyth, G., Magorrian, N., Dillon, A. (2001.) The effectiveness of parenting programs facilitated by health visitors, Journal of Advanced Nursing 34:611.

Gustovi - Ercegovac, A. (1992.) Prikaz skale percepcije kopetentnosti za roditeljsku ulogu, Defektologija 28:51-57. Hashima, P. Y., Amato, P. R. (1994.) Powerty, social support, and parental behavior,
Child Development 65:344-403.

Mackey, W. C. (2001.) Support for the existence of an independent man-to-child affiliative bond: Fatherhood as a biocultural invention, Psychology of Men & Masculinity 2:51-66.

Herman, M. R., Dornbusch, S. M., Herron, M. e, Herting, 1. R. (1997.) The influence of family regulation, connection, and psychological autonomy on six measures of

Marsiglio, w., Amato, P., Day, R. D. (2000.) Scholarship on fatherhood in the 1990s and beyond, Journal of Marriage and the
Family 62:1173"'::1191.

66

Rev. sac. polit., god. 10, br. l, str. 45-68, Zagreb 2003.

udina Obradovi M., Obradovi

J.: Potpora

roditeljstvu ...

McFarlane, A H. (1995.) Family structure, family functioning and adolescent well-being: The transcendent influence of parental style, Journal of Child Psychology and
Psychiatry 36:847-864.

Sabatelli, RM., Waldron, R J. (1995.) Measurement issues in the assessment of the experience of parenthood, Journal of Marriage and the Family 57:969-980.

Milkie, M., Peltola, P. (1999.) Playing all the roles: Gender and the work-family balancing act, Journal of Marriage and the Family 61:476-491.

Sakoman, S., Braja-ganec, A, Glavak, R (2002.) Indikatori ranog prepoznavanja visokorizine populacije hrvatske mladei u odnosu na zlouporabu sredstava ovisnosti,
Drutvena istraivanja 58/59:291-310.

Obradovi, J., udina-Obradovi, M. (2001.) Number of children in the family as a predictor of parents' life satisfaction, Drutvena istraivanja 54-55:685-708.

Peterson, G. W, Hann, D. (2000.) Socializing children and parents in families, in: Sussman, M. B., Steinmetz, S. K i Peterson, G. W (eds.) (1999.) Handbook of Marriage and the Family. Plenum Press. Posada, G., Jacobs, A., Carbonell, O., Alzate, G., Bustamante, M. R, Arenas, A (1999.) Maternal Care and Attachment Security in Ordinary and Emergency Contexts, Developmental Psychology 6:1379-1388.

Settles, B. H. (2000.) The future of families, u: Sussman, M. B., Steinmetz, S. K i Peterson, G. W (eds.) (1999.) Handbook of Marriage and the Family. Plenum Press. Silverstein, L. B. (1993.). Primate Research, Family Politics, and Social Policy: Transforming "Cads" Into "Dads", Journal of
Family Psychology 7:267-282.

Smetana, J. G., Asquith, P. (1994.) Adolescents' and parents' conceptions of parental authority and personal autonomy,
Child Development 65:1147-1162.

Raboteg-ari, Z., Braja-ganec, A (2000.) Roditeljski odgojni postupci i problematino ponaanje djece u ranoj adolescenciji, u: J. Bai i J. Jankovi (ur.) Rizini i
zatitni imbenici u razvoju poremeaja u ponaanju djece i mladei. Zagreb: Povje-

Steinberg, L., Lamborn, S., Dornbusch, S., Darling, N. (1992.) Impact of parenting practices on adolescent achievement: Authoritative parenting, school involvement, and encuragement to succeed, Developmental Psychology 63:1266-1281.

renstvo Vlade Republike Hrvatske za prevenciju poremeaja u ponaanju djece i mladei i zatitu djece s poremeajima u ponaanju (155-171). Raboteg-ari, Z., Rijavec, M., Braja-ganec, A (2001.)The relation of parental practices and selfconceptions to young adolescents' problem behaviors and substance use, Nordic Journal of Psychology 55:203-211. Raboteg-ari, Z., Sakoman, S., Braja-ganec, A (2002.) Stilovi roditeljskoga odgoja, slobodno vrijeme i rizino ponaanje mladih, Drutvena istraivanja 11:239-265. Rohner, R. P. (1998.) Father love and child development: History and current evidence, Current Directions in Psychological
Science 7(5):157-161.

Stevenson-Hinde, J. (1998.) Parenting in different cultures: Time to focus, Developmental Psychology 34:698-700.

tulhofer, A (1999). Terra incognita? Adolescentska spolnost i rizino ponaanje,

Drutvena istraivanja 40-41:267-286.

Sussman, M. B., Steinmetz, S. K., Peterson, G. W (eds.) (1999.) Handbook of Marriage and the Family. Plenum Press. Walker, A.. (2000.) Gender and family relationships, in: Sussman, M. B., Steinmetz, S. K, Peterson, G. W (eds.) (1999.) Handbook of Marriage and the Family. Plenum Press. Wallace, P. M., Gotlib, I. H. (1990.) Marital adjustment during the transition to parenthood: Stability and predictors of change,
Journal of Marriage and the Family, 52:

Reuter, M. A, Conger, R D. (1998.) Reciprocal influences between parenting and adolescents' problem solving behavior,
Development Psychology 34:1470-1482.

Ruddick, S. (1980.) Maternal thinking, Feminist Studies 6:343-367.

21-29. Weiss, L. H., Schwarz, J. (1996.) The relationship between parenting styles and adolescents personality, academic adjustment and substance use, Child Development 67:2101-2114.

67

Rev. soc. polit., god. 10, br. 1, str. 45-68, Zagreb 2003.

udina Obradovi M., Obradovi J,: Potpora roditeljstvu ...

Summary SUPPORT TO PARENTHOOD: CHALLENGES AND POSSIBILITIES

Mira udina Obradovi Teacher's Academy, University of Zagreb Zagreb, Croatia Josip Obradovi Insitute of Social Sciences Zagreb, Croatia A review of modem psychological research data on the concept of parenthood in the ecological framework is offered. Starting with the contextual model afparental style influences (Darling & Steinberg, 1993) the research results on the subjective parental competence and satisfaction are analysed both as a dependent and independent variable, as well as the results on the parenting styles and its influence on children, cautiously taking into account possible crosscultural differences. A special accent is given to the modem concept of good parenting and its constituents. Finally, based on the confronta tion of all the reviewed data a proposal of possible social measures and especially of parental education is given as a mean to support parental struggle in developing their own parental competence and optimal parenting practices.

Key word: family, parenthood, parental education.

68

. :- ..