1.uvod, Zakonski Okvir

_______Smiljana Zrilić • Djeca s teškoćama u inkluzivnom vrtiću i školi – suvremeni pristup i metode
učenja______
Smiljana Zrilić
DJECA S TEŠKOĆAMA U INKLUZIVNOM VRTIĆU I ŠKOLI
SUVREMENI PRISTUP I METODE UČENJA
3. izmjenjeno izdanje
ZA RODITELJE, ODGOJITELJE I UČITELJE

Kako se igrati i učiti s djecom s teškoćama,
kako ih uspješno integrirati u vrtićki i školski socijalni kontekst,
kako učiti od njih?
Zadar, 2021.
učenja______
DJECA S TEŠKOĆAMA U INKLUZIVNOM VRTIĆU I ŠKOLI -

SUVREMENI PRISTUP I METODE UČENJA
SADRŽAJ
UVOD
OD SEGREGACIJE PREKO INTEGRACIJE DO INKLUZIJE

IZ POVIJESTI ODNOSA DRUŠTVA PREMA DJECI S TEŠKOĆAMA
SEGREGACIJA
INTEGRACIJA
INKLUZIJA
VRSTE PODRŠKE I PRIMJERENIH OBLIKA ŠKOLOVANJA DJECE S
TEŠKOĆAMA U REDOVITOM ŠKOLSKOM SUSTAVU
Individualizirani postupci u redovitom programu
Redoviti program uz prilagodbu sadržaja i individualizirane postupke
Posebni program uz individualizirane postupke
SUDIONICI INKLUZIVNOG ODGOJA I OBRAZOVANJA

DJECA S TEŠKOĆAMA
ODGOJITELJI I UČITELJI U UVJETIMA INKLUZIJE
Odgojitelj u inkluzivnom vrtiću
Učitelj u inkluzivnoj školi
RODITELJI DJECE S TEŠKOĆAMA
VRŠNJACI I VRŠNAČKE SKUPINE
STRUČNI SURADNICI U VRTIĆU I ŠKOLI
Pedagog
Psiholog
Edukacijsko-rehabilitacijski stručnjak
Logoped
Socijalni pedagog
Pomoćnik u nastavi
Stručni komunikacijski posrednik
OSTALI SUDIONICI
DJECA I UČENICI S TEŠKOĆAMA – VAŽEĆI PROPISI RH

Strategija obrazovanja, znanosti i tehnologije
Nacionalni kurikulum za rani i predškolski odgoj i obrazovanje
Nacionalni okvirni kurikulum za predškolski odgoj i obrazovanje te opće
obvezno i srednjoškolsko obrazovanje
Okvir nacionalnoga kurikuluma
Zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju
Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi
Državni pedagoški standard predškolskog odgoja i naobrazbe
Državni pedagoški standard osnovnoškolskog sustava odgoja i obrazovanja
Pravilnik o osnovnoškolskom i srednjoškolskom odgoju i obrazovanju učenika s
teškoćama u razvoju
učenja______
Pravilnik o broju učenika u redovitom i kombiniranom razrednom odjelu u

osnovnoj školi
Pravilnik o upisu djece u osnovnu školu
Pravilnik o pomoćnicima u nastavi i stručnim komunikacijskim posrednicima
POSTUPAK PEDAGOŠKE OPSERVACIJE
DJECA I UČENICI S OŠTEĆENJEM VIDA

OPĆA OBILJEŽJA – DEFINICIJA, ETIOLOGIJA I KARAKTERISTIKE
Orijentacijska lista
Karakteristike ponašanja slabovidnog djeteta
Kako pomoći slabovidnim učenicima u školi
Mogućnosti inkluzije slijepog djeteta u redoviti vrtić i školu
Igra kao poticaj za uspješnu inkluziju slijepog djeteta
Braillovo pismo ili brajica
Iskustva odgojitelja u radu sa slijepim djetetom (analiza slučaja)
Iskustva učitelja u radu sa slijepim djetetom (analiza slučaja)
DJECA I UČENICI S OŠTEĆENJEM SLUHA

Posljedice prelingvalne gluhoće na jezično-govornu komunikaciju
Značajke ponašanja i psihičkih procesa djece oštećena sluha
Učenik s oštećenjem sluha u osnovnoj školi
Posebnosti za rad s učenicima s oštećenjem sluha
Znakovni jezik
Učenik s oštećenjem sluha u školi – iz iskustva učitelja
DJECA I UČENICI S POREMEĆAJEM GOVORA, JEZIKA I GLASA

POREMEĆAJI GOVORA
Artikulacijski
Poremećaji fluentnosti
POREMEĆAJI GLASA
POSEBNE JEZIČNE TEŠKOĆE
Još neki neki od mogućih poremećaja govora
DJECA I UČENICI SA SNIŽENIM INTELEKTUALNIM SPOSOBNOSTIMA

Obilježja ranog razvoja i ranih interakcija
Mogućnosti inkluzije učenika sa sniženim intelektualnim sposobnostima
INKLUZIJA DJECE S DOWN SINDROM SINDROMOM U REDOVITE VRTIĆE I
ŠKOLE
Općenito o Down sindromu
Osnovne značajke djece s Down sindromom
učenja______
Najčešća karakteristična tjelesna obilježja djeteta s Down sindromom

Jezično-govorne teškoće djece s Down sindromom
Sposobnosti učenja djece s Down sindromom
Uključivanje djece s Down sindromom u predškolske i školske programe
Iskustva odgojitelja u radu s djetetom s Down sindromom – primjena elemenata
Montessori metode
Iskustva učitelja u radu s učenikom s Down sindromom (analiza slučaja)
Mentalne mape
DJECA I UČENICI S POREMEĆAJIMA IZ AUTISTIČNOG SPEKTRA

Obilježja ranog razvoja i ranih interakcija
Mogućnosti inkluzije učenika s poremećajima iz autističnog spektra
Aspergerov sindrom
Iskustva odgojitelja u radu s djetetom s autističnim poremećajem (analiza slučaja)
Iskustva učitelja u radu s učenikom s pervazivnim razvojnim poremećajem -
neodređenim (analiza slučaja)
Iskustva učitelja u radu s učenikom s Asperbergovim sindromom (analiza slučaja)
DJECA I UČENICI S MOTORIČKIM POREMEĆAJIMA I KRONIČNIM

BOLESTIMA
Razvojne značajke
Prilagodbe u nastavnom radu
NEPRIHVATLJIVA PONAŠANJA DJECE RANE I PREDŠKOLSKE

DOBI I UČENIKA NIŽIH RAZREDA
OPĆA OBILJEŽJA – TERMINOLOŠKA ODREĐENJA, DEFINICIJA I

KARAKTERISTIKE
Rizični i zaštitni čimbenici neprihvatljivih ponašanja djece rane, predškolske i
mlađe školske dobi
Individualni i vršnjački čimbenici rizika
Rizični čimbenici povezani sa školom
Obitelj kao rizični i zaštitnički čimbenik
Kurikulumi učiteljskih fakulteta – kompetencije kao preventivni faktor
Internalizirani (pasivni) poremećaji u ponašanju
Plašljivost
Potištenost
Nemarnost i lijenost
Povučenost
Eksternalizirani (aktivni) oblici neprihvatljivih ponašanja djece
Nametljivost
Nediscipliniranost
Laganje
učenja______
Prkos i suprostavljanje
Agresivnost
Bullying – nasilje među djecom
Ovisnosti o ekranima
On line igrice – put u dokolicu i poremećaje u ponašanju?
Cyberbullying
DJECA I UČENICI S POREMEĆAJEM PAŽNJE I HIPERAKTIVNOST
Uzroci nastanka poremećaja

Djeca s poremećajem pažnje
Djeca s izraženom hiperaktivnosti
Djeca s izraženom impulzivnosti
Preporuke za rad
Što mogu učiniti roditelji?
Hiperaktivno dijete u školi – iz iskustva učitelja (opservacija učenika prvog razreda)
Još jedan primjer učenika 2. razreda s hiperaktivnošću u školi (primjer
neadekvatnog pristupa učiteljice)
SPECIFIFIČNE TEŠKOĆE UČENJA
Uvodna riječ (pismo logopeda učiteljici)

Općenito o specifičnim teškoćama učenja
Povijesni osvrt proučavanja teškoća u učenju
Teškoće čitanja (disleksija)
Teškoće pisanja (disgrafija)
Vrste disgrafije
Analize pismenih radova učenika s disgrafijom
Još neki primjeri disgarfije (za samostalan rad i analize):
Teškoće računanja (diskalkulija)
Teškoće u matematici i disleksija
Teškoće u matematici i disgrafija
Neki didaktički materijali kao pomoć učenicima s diskalkulijom
Prilagodbe u nastavnom radu
Kompetencije učitelja u radu s djecom sa specifičnim teškoćama učenja
Ocjenjivanje učenika s disgrafijom
Primjeri loše komunikacije učiteljice i učenika
Primjeri dobre komunikacije učiteljice i učenika
Likovno izražavanje učenika sa specifičnim teškoćama učenja
Teškoće u socioemotivnoj prilagodbi učenika sa specifičnim teškoćama učenja -
iskustvo učenice s disleksijom i disgrafijom
ZAKLJUČAK
SAŽETAK
SUMMARY
učenja______
POJMOVNIK
LITERATURA
BILJEŠKA O AUTORICI
POPIS SLIKA
učenja______
UVOD
Kada govorimo o učenicima s posebnim potrebama, treba najprije pojasniti termine djeca s
teškoćama i djeca s posebnim potrebama.
DJECA S TEŠKOĆAMA su djeca sa sniženim intelektualnim sposobnostima, djeca s
poremećajima iz autističnog spektra, slijepa i slabovidna djeca, gluha i nagluha, djeca s
poremećajem govora, glasa i jezika, djeca s motoričkim poremećajima i kroničnim
bolestima, djeca različitih manifestacija neprihvatljivog ponašanja, s poremećajem
pažnje i hiperaktivnošću, te djeca sa specifičnim teškoćama učenja.
Sintagma djeca s posebnim potrebama je nešto šira i, kako je već rečeno, podrazumijeva
djecu s teškoćama, ali i darovitu i talentiranu djecu. Isto tako specijalni odgoj i specijalna
pedagogija, temini su koji su sve rjeđe u uporabi. U hrvatskom jeziku zamijenjuju ih termini:
Odgoj i obrazovanje djece s teškoćama, Odgoj i obrazovanje djece s posebnim potrebama,
Integrativna pedagogija, Inkluzijskii odgoj i obrazovanje itd.1
Djeca s posebnim potrebama su ona kojima je u odgoju i obrazovanju potrebna posebna
podrška, kako odgojitelja i učitelja, tako i stručnih suradnika, ali i vršnjaka, te roditelja.
Obično se, još uvijek pod posebnim potrebama podrazumijevaju samo teškoće, ali treba
istaknuti kako posebne potrebe imaju i darovita djeca, djeca iz disfunkcionalnih obitelji, djeca
koja žive u neadekvatnim uvjetima i sl2. Individualne razlike među učenicima mogu biti
nacionalne, vjerske, kulturne, one koje su proizišle iz socijalnoga statusa, podrijetla,
različitosti vezane uz obiteljski kontekst (djeca rastavljenih roditelja, udomljena, posvojena,
djeca s jednim roditeljem, bez roditelja), individualne razlike proizašle iz posebnih potreba
koje su uvjetovane teškoćama ili darovitošću itd.
Svakako traže posebnu podršku, potreban im je poseban pristup u odgojno-obrazovnoj
sredini, metodička ili sadržajna prilagodba kako se teškoće ne bi manifestirale u tolikoj mjeri
da djeluju na školski uspjeh.
1
U nekim govornim područjima, još uvijek je uobičajen, uz nove i termin specijalni odgoj: U engleskom jeziku:
children with special needs, children with disabilities, Inclusive education, u talijanskom: bambini con bisogni
speciali, bambini con disabilità, Educazione Inclusive, u francuskom: enfants ayant des besoins spéciaux, les
enfants handicapés, Education pour l'inclusion, u slovenskom : otroci s posebnimi potrebami, Inkluzivno
izobraževanje.
2
U ovoj knjizi će biti riječi samo o odgoju i obrazovanju djece s teškoćama.
učenja______
Djeca i učenici s teškoćama3 dugi niz godina bili su institucionalizirani i marginalizirani u

društvu. Razvojem svijesti društva o vrijednosti svakog pojedinca javlja se inkluzija kao
pokret u okviru socijalnog modela. Djeca s teškoćama uključena su u sve oblike odgojno-
obrazovnog rada u redovitom vrtiću i/ili školi u RH. Međutim, iako su stvorene pretpostavke
za inkluziju, (zakonski okvir, modeli školovanja, diferencirani kurikulumi, angažiranost
suradnika, treći odgojitelj, pomoćnik u nastavi) još uvijek nailazimo na brojne nedoumice i
nesuglasice.
Pokazalo se kako djeca s teškoćama u našoj odgojno-obrazovnoj praksi stvaraju problem
zbog odgojiteljevog i učiteljevog osjećaja nekompetentnosti, pa mu je svako dijete s
teškoćama svojevrsni izazov. Stoga je i neizostavno reći kako rad s djecom i učenicima s
teškoćama zahtijeva cjeloživotno obrazovanje odgojitelja i učitelja, uključujući seminare,
dodatne edukacije, te kontinuirano praćenje stručne i znanstvene literature. Specifičnost
područja ističe potrebu poznavanja uzroka oštećenja, metodiku rada u razredu, korištenje
brojnih specifičnih nastavnih pomagala, a osim stručnih, razvijene i socijalne kompetencije,
kako bi se spriječile možebitne emotivne i socijalne teškoće djece i učenika s teškoćama.
Naime, nerijetko ovu djecu vršnjaci izoliraju iz svoga okruženja, što na njih izrazito negativno
djeluje. To posebice dolazi do izražaja tijekom adolescencije kad su druženja s vršnjacima
najintenzivnija.
Dobra praksa u učenju djece sa posebnim odgojno obrazovnim potrebama ovisna je o
sljedećim faktorima: dobrih odnosa među učiteljima i stručnim suradnicima, dobre
komunikacije među osobljem, učenicima te roditeljima, diferencijacije zahtjeva, raznolikih
modela učenja, učiteljevog uvažavanja svakog djeteta kao pojedinca, kvaliteta pomagala u
učenju, uključivanja koordinatora za djecu sa posebnim odgojno obrazovnim potrebama
(Carter, 1996).
Odgojitelji, a posebice učitelji se gotovo svakodnevno susreću s brojnim problemskim
situacijama, te neki ističu kako nisu kompetentni rješavati složene situacije u odgojno-
obrazovnom okruženju. Ako su djeca s s teškoćama predstavljena samo kao djeca s
poremećajima, onda možemo reći da često nerealno ocjenjujemo vrijednost njihovih
dostignuća i previše ih ograničavamo ili štitimo umjesto da im dajemo poticaj pri izvođenju
različitih aktivnosti. Još oprezniji moramo biti prilikom korištenja izraza s kojima u
svakodnevnom životu označavamo dijete koje nije uspješno u učenju. Školski neuspjeh
predstavlja samo jednu dimenziju, a djeca neuspjeh doživljavaju i na socijalnom i emotivnom
3
Zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama definirano je da su u čenici s posebnim
odgojno-obrazovnim potrebama daroviti učenici i učenici s teškoćama. Kako će u ovom radu biti riječi o odgoju
i obrazovanju djece i učenika s teškoćama, koristit ćemo taj termin.
učenja______
području. A, upravo je to područje u kojem dolazi do izražaja kompetencija odgojitelja i

učitelja u radu s djecom koja imaju teškoće.
Dobra praksa u učenju djece s teškoćama ovisi o brojnim faktorima, a angažman odgojitelja i
učitelja jedan je od najvažnijih. Stavovi odgojitelja i učitelja prema učenicima s teškoćama u
njihovim razredima općenito snažno utječu na socijalni status tih učenika u razredu. Nažalost,
oni mogu biti i negativni i prenose se na ostale učenike u razredu. Veće mogućnosti uspješne
socijalizacije kroz uspješnije uključivanje u odgojno-obrazovne ustanove djeci pružaju
odgojitelji i učitelji koji prema njima ne iskazuju negativne stavove. Isto tako, odgojitelji i
učitelji moraju biti usmjereni na timski rad sa stručnim suradnicima i roditeljima, a njihovo
zanimanje postavljeno u kontekst cjeloživotnog obrazovanja što podrazumijeva stalni stručni
razvoj i angažman u procesu napredovanja.
Nova paradigma inkluzivnog odgoja i obrazovanja temelji se na različitosti kao bogatstvu, a
ne nedostatku. Priznavanje i prihvaćanje različitosti, jednostavno nije dovoljno. Treba je
uvažavati. A, sudionici inkluzivnog odgoja i obrazovanja nisu samo učenici s teškoćama i
njihovi učitelji, već i svi ostali učenici u razredu i školi. Živeći u razredu i školi s učenicima
koji imaju teškoće, kod drugih učenika se razvija socijalna osjetljivost, empatija i suživot u
zajednici različitih. Kad se riješimo predrasuda da djeca s teškoćama trebaju zadovoljiti
programski minimum, kad ih prestanemo sažaljevati, ili što je još gore, kad ih prestanemo
kažnjavati slabim ocjenama zbog nemira, ružnog rukopisa, dugog slovkanja ili nepravilnog
izgovora, kada mislimo da su dobri, jer su povučeni i potišteni i ne remete disciplinu u
razredu, kad shvatimo što znači neprepoznavanje i neuvažavanje teškoće koja zbog naše
nekompetentnosti i neadekvatnog metodičkog pristupa, rezultira školskim neuspjehom, moći
ćemo reći da provodimo inkluzivni odgoj i obrazovanje. Tu novu paradigmu inkluzivnog
odgoja i obrazovanja, temeljenu na novim metodama i pristupima u ozračju humanističkih
odnosa, kao i njezine najvažnije segmente elaborirat ćemo u ovom udžbeniku.
Udžbenik će svakako biti pomoć odgojiteljima i učiteljima. Prvenstveno, kako bi detektirali
teškoću, ali i da bi znali ispravno postupiti, te pripremiti ostalu djecu u vrtiću i školi, te
njihove roditelje. Podijeljen je u 12 poglavlja koje obuhvaćaju sadržaje o povijesti odgoja i
obrazovanja djece s teškoćama, sudionicima inkluzivnog odgoja i obrazovanja, zakonskim
odredbama, vrste podrške i primjerenih oblika školovanja djece s teškoćama u redovitom
školskom sustavu, zatim opis svake pojedine teškoće. O samoj etiologiji teškoće navedeni su
učenja______
samo neki elementarni pojmovi, a naglasak je uglavnom na metodama rada odgojitelja i

učitelja. Stoga su u nekim poglavljima prikazani i primjeri iz prakse4.
OD SEGREGACIJE PREKO INTEGRACIJE DO INKLUZIJE
Odnos prema djeci s teškoćama, posebice njihovom obrazovanju mijenjao se kroz povijest, a
ovisio je o brojnim faktorima: političkim, socijalnim, kulturnim, ekonomskim ili bilo kojim
drugim uvjetima u kojem se određeno društvo našlo. Segregacijska praksa, koja se bavi
razdvajanjem ljudi na osnovu različitih kriterija, koji se u pravilu kose s načelima ljudskih
prava i sloboda, te filozofija prošlosti u Americi i Europi imale su odlučujući utjecaj na
položaj djece s teškoćama, odnos škole i društva u cjelini. Ondašnje mišljenje da se osobama s
teškoćama može pomoći u odvojenom okruženju, izolirano od ostatka društva, dodatno je
pospiješilo socijalne stigme, odbojnost, klasifikacije i netoleranciju.
Iz povijesti odnosa društva prema djeci s teškoćama

Kroz povijest je društvo imalo vrlo netolerantan stav prema djeci i osobama s teškoćama. U
gotovo svim starim kulturama njihove potrebe se nisu uvažavale, niti su ostali članovi
zajednice bili prilagodljivi5. Čak, štoviše, teškoće su se kroz neka razdoblja smatrale Božjom
kaznom, a djeca s teškoćama totalno su bila izolirana. U školama koje su egzistirale u starom
vijeku, te srednjem, djeca s teškoćama nisu imala pravo na obrazovanje i smatrana su
nesposobnim za bilo kakvo učenje i poučavanje.
U Sparti su djecu s teškoćama najčešće odvodili u planinu Tajget smatrajući da društvo nema
nikakve koristi od njih. Vrijednost čovjeka u Ateni mjerila se socijalnom upotrebljivošću.
Iako je zakon propisivao po prvi puta ravnopravnost svih ljudi bez obzira na podrijetlo
isključivao je djecu i osobe s teškoćama jer oni nisu sposobni za rat niti mogu biti aktivni u
ekonomiji i politici. Stav je bio netolerantan, te se dijete moglo ostaviti pored puta ili u šumi.
U Rimskoj državi roditelji su dijete s teškoćom puštali niz rijeku Tiber u košari od pruća. Kod
Hebreja su djecu s teškoćama prodavali kao roblje. O položaju djece s teškoćama u Staroj
4
Najveći dio radova preuzet je iz seminarskih i diplomskih radova studenata Odjela za izobrazbu učitelja i
odgojitelja Sveučilišta u Zadru. Neki radovi s disgrafijom su, uz dopusnicu roditelja, preuzeti iz bilježnica djece
s disgrafijom.
5
Iznimka je Stari Egipat gdje su osobe s teškoćama bile pod posebnom zaštitom bogova. Bila je zabranjena
njihova diskriminacija te su uživali priznanje. Tako postoje izvješća o slijepim umjetnicima i sl.
U Mezopotamiji (3 000 godina prije Krista) vladali su različiti stavovi prema osobama i djeci s teškoćama.
Prema ženama s lakšim tjelesnim teškoćama i gluhim osobama stav je bio pozitivan, a prema slijepima i
osobama s težim tjelesnim teškoćama negativan. Često ih se zvalo ne po imenu nego teškoći.
učenja______
Kini i Indiji zasad nema pouzdanih podataka, ali se u Kini smatralo da slijepi imaju razvijeno
pamćenje i mišljenje. U srednjem vijeku teškoće su bile povezivane s opsjednutošću tih osoba
zlim duhom. U 11. i 12. stoljeću utemeljuju se institucije koje osiguravaju stalnu brigu i
pomoć bolesnima, starima i osobama s teškoćama. Netolerantan stav se postupno transformira
u tolerantan stav temeljen na ideologiji kršćanstva koja zagovara samilost prema slabima i
nemoćnima. U doba reformacije tolerantan je stav djelomično narušen demonološkim stavom,
osobito u odnosu na osobe s intelektualnim teškoćama. U doba humanizma i renesanse djeca s
teškoćama postaju sve više predmetom interesa, najprije istaknutih pojedinaca, a zatim i
društva. Oni su svojim djelima direktno ili indirektno ukazivali na probleme djece s
teškoćama i njihov položaj u društvu i sustavu obrazovanja. Tek u 17. i 18. stoljeću. javlja se i
ideja školovanja djece s teškoćama. Objavljeni su izvještaji liječnika i pedagoga Itarda iz
1802. i 1806. o brizi i odgoju za jedanaestogodišnje dijete nađeno u šumama (divlje dijete –
Viktor) koji je rastao bez ljudske zajednice. On ga je želio socijalizirati. Zaključuje kako je
socijalizacija bitna u odgoju i kako su upravo deficiti u socijalizaciji učinili to dijete divljim
djetetom.
Spomenimo i neka značajnija imena iz toga razdoblja. Vives (1492.-1540.) izražava vjeru u
mogućnost školovanja i osposobljavanja slijepih čime je imućnije pojedince svoga vremena
potaknuo na organiziranje obrazovanja istih. I niz drugih mislilaca kao Rables F. (1494.-
1553.), Montagne, M. (1555.-1592.), Erazmo Roterdamski (1466.-1536.) i drugi u svojim su
djelima direktno ili indirektno ukazivali na probleme djece s teškoćama i njihov položaj u
društvu i sustavu obrazovanja. U tom pogledu značajan je i engleski filozof i pedagog Locke
J. (1632.-1704.) u čijim je djelima došao do izražaja njegov empirizam i pedagoški optimizam
izražen frazom tabula rasa.. On daje prednost odgoju nad nasljeđem. Descartes, R. (1569.-
1650.) te Condilac, E. B. (1715.-1780.) dali su indirektnu podršku djeci s teškoćama. U
Švicarskoj je Johann Heinrich Pestalozzi (1746. – 1827.) odgajao socijalno neprilagođenu
djecu koje je želio učiniti sposobnima i korisnima za život. Neki su učenje tj. upoznavanje
objektivnog vanjskog svijeta svodili na razum i tvrdili da je ono neovisno o svakom osjetnom
iskustvu, a drugi na osjetila, tj. da su osjetila, a ne um primarni u učenju, tj. osoba zdravog
uma, bez obzira na stanje osjetila, može učiti (tvrde racionalisti), odnosno osoba zdravih
osjetila, bez obzira na stanje uma, također može stjecati znanje (tvrde senzualisti, prema
kojima ništa nema u ljudskom umu što prethodno nije prošlo kroz osjetila). U tom pogledu
posebno mjesto pripada materijalistima 18. stoljeća (La Mettrie, Holbach, Helvetius, Diderot).
Diderot, D. (1713.-1784.), poznat je po čuvenim pismima »Pismo slijepima namijenjeno
onima koji vide« i »Pismo gluhima namijenjeno onima koji čuju«, 1751. godine tadašnjim
učenja______
tijelima vlasti u Francuskoj i općenito francuskoj javnosti skreće pozornost na slijepe i gluhe
osobe, a indirektno i na druge vrste teškoća s prijedlogom da se sustavnije izučavaju i
rješavaju njihovi obrazovni i socijalni problemi. To je pismo imalo odjeka ne samo u
Francuskoj nego i širom svijeta, a za njega je Maks Sefler u svom djelu »Slijepi u životu
naroda« (1956.) rekao da predstavlja most preko kojega su slijepe osobe iz srednjeg vijeka
ušle u 19. stoljeće.
Prva škola za slijepe osobe otvorena je u Parizu (Valentin Haüy, 1785.), kao i za osobe s
intelektualnim teškoćama (Eduard Seguin, 1837.). Broj tih škola postupno se povećavao
najprije u Francuskoj, a zatim i u drugim europskim zemljama i SAD. Prva škola za slijepe
osobe u Hrvatskoj i uopće na jugu Europe otvorena je u Zagrebu (Vinko Bek, 1895.), a za
gluhe osobe također u Zagrebu (Adalbert Lampe, 1885.). Obrazovanje djece s intelektualnim
teškoćama započinje u obliku posebnog razrednog odjeljenja u osnovnoj školi u Zagrebu
1930. godine. Od druge polovice 19. stoljeća do drugog svjetskog rata izrastao je poseban
sustav specijalnog školstva. Tako su nastala dva odvojena i samostalna sustava: redoviti i
specijalni obrazovni sustav. Pozornost se usmjerava na pojedinca i njegovu teškoću. Shodno
takvom pristupu segregacija je rezultat same prirode teškoće, a segregacijske mjere u svrhu
socijalne zaštite potencirale su njihove teškoće i dovodile do tzv. sekundarnih posljedica koje
su umanjivale njihove šanse da ih se promatra u terminima socijalne integracije i još više
potencirale njihovo izdvajanje iz društvene sredine. Rezultat je bila višestruka diskriminacija
s rezultatom separacije, getoizacije i socijalne isključenosti. To je bila, a djelomično je i
danas, bitna povijesna značajka odnosa društva i društvenih ustanova prema osobama s
teškoćama koja je za posljedicu imala marginalizaciju dijela stanovništva. U takvim
okolnostima osobe s teškoćama su učile, radile i živjele u zatvorenim i otuđenim oblicima
života koji nije osobito korespondirao sa životom otvorene društvene sredine. Njihovo je
separiranje u posebne škole, radne organizacije, stambena naselja, posebna društva itd. dovelo
do njihova izdvajanja i izoliranja iz stvarnog života.
Od 50- ih godina 20. stoljeća počinje se mijenjati stav društva prema osobama s teškoćama u
razvijenim državama svijeta. Koncept solidarnosti, izjednačavanja mogućnosti, integracija i
inkluzija novi su modeli prihvaćanja djece i osoba s teškoćama.
Postoje 4 modela odnosa prema djeci i osobama s teškoćama:
U medicinskom modelu koji je prevladavao 70- tih godina 20. stoljeća, dijete i osoba s
teškoćom tretira se kao problem. U središtu pozornosti bio je nedostatak (teškoća), a ne dijete
ili osoba. Cilj rehabilitacije je da se dijete promijeni, kako bi se mogli uklopiti u okolinu, zbog
čega društvo poduzima mjere kojima se osnivaju specijalne službe i postupci kojima se
učenja______
nastoje ublažiti ili otkloniti posljedice teškoće. Ako to nije moguće postići, tada se izdvaja iz
obitelji te isključuje iz lokalne zajednice i društva u ustanove na marginama zajednice.
Socijalni kontakt koji osoba može ostvariti ograničen je samo na stručnjake koji se
usmjeravaju na ozdravljenje, dok su potrebe poput onih za ljubavlju, sigurnošću, pripadanjem,
nezavisnošću, kao i mnoge druge, zanemarene i ne priznaju se.
Između 70- tih i 80- tih godina kao prijelaz od medicinskog ka socijalnom modelu javlja se
model deficita koji naglašava značenje utvrđivanja i zadovoljavanja posebnih potreba osoba s
teškoćama. Međutim, i tu je proces dijagnosticiranja usmjeren utvrđivanju onog što osoba ne
može, u čemu ima poteškoća, a rehabilitacijom se nastoji smanjiti ili otkloniti ono što čini
teškoću.
U tom se razdoblju javlja model integracije koji je uglavnom usmjeren na uključivanje djece
s manjim teškoćama u razvoju u redovni sustav odgoja i obrazovanja. Integracija se isključivo
odnosi na dijeljenje zajedničkog prostora i nekih aktivnosti koje su vremenski ograničene i
kontrolirane od djece bez teškoća u razvoju. No, na taj način ne dolazi do istinskog
uključivanja i prihvaćanja.
Socijalni model suvremeni je pristup, i u razvijenim zemljama svijeta on prevladava od 90-
tih godina. Polazi od pretpostavke da su položaj osoba i djece s s teškoćama i njihova
diskriminacija društveno uvjetovani, te se kao osnovni problem naglašava odnos društva
prema njima. Naime, oštećenje koje objektivno postoji ne treba negirati, međutim to oštećenje
ne umanjuje vrijednost osobe kao ljudskog bića. To znači da nije teškoća ono što ih isključuje
iz društva, već su to predrasude, neznanje i strahovi koji prevladavaju u društvu. Stoga
socijalni model naglašava prava pojedinca, a rješenje vidi u restrukturiranju sustava. U okviru
socijalnog modela javlja se inkluzija koja naglašava da svatko pripada društvu i na svoj mu
način pridonosi. Inkluzija ne znači da smo svi jednaki, niti da se svi slažemo, već stvara novi
odnos prema svemu što je različito. To je pristup kojim se naglašava da je različitost u snazi,
sposobnostima i potrebama prirodna i poželjna, pa u skladu s time socijalni model ne gleda na
osobe s teškoćama kroz njihova ograničenja i teškoće nego kroz njihove sposobnosti, interese,
potrebe i prava. (http://www.mathos.unios.hr/~akarjako/%C5%A1kola.docx ).
Snažnu potporu integraciji djece s teškoćama u redoviti odgojno-obrazovni sustav dale su
ideje o demokratizaciji obrazovanja, to jest zahtijevanju prava na jednak odgoj i obrazovanje
za sve ljude, bez obzira na postojeće razlike među njima (na osnovu Deklaracije o pravima
čovjeka iz 1948. godine). Ti zahtjevi su brzo našli svoje mjesto u dokumentima, preporukama
većine uglednih svjetskih organizacija, posebno Ujedinjenih naroda i UNESCO-a, što je
rezultiralo Deklaracijom o pravima osoba s mentalnom teškoćom (UN, 1971), Deklaracijom o
učenja______
pravima osoba s posebnim potrebama (UN, 1975), Konvencijom o pravima djeteta (UN,
19896). Svi ti zahtjevi ubrzo su prerasli u zakonske odredbe kojima se obrazovanje ozakonjuje
kao integrirano školovanje djece s teškoćama u razvoju i one bez njih. Takav zakon se pojavio
prvo u Švedskoj i nekim drugim skandinavskim zemljama 60-tih godina 20. stoljeća, a u
Hrvatskoj 1980. godine. Ovim idejama integracije dana je velika podrška posebno od strane
UNESCO-a i OECD-a. Na sastanku u Salamanci (Španjolska) UNESCO, 1994. godine,
proklamirao je sljedeće odrednice:
 Svako dijete ima fundamentalno pravo na obrazovanje i mora mu se pružiti mogućnost
ostvarivanja i postizanja na prihvatljiv način učenja.
 Svako dijete ima jednake karakteristike, interese, sposobnosti i potrebe učenja.
 Obrazovni sistem i njihovi programi trebaju biti sačinjeni i implementirani tako da
mogu odgovoriti brojnim različitostima ovih karakteristika i potreba.
 Djeca sa specijalnim obrazovnim potrebama moraju imati pristup redovnim školama
čiji bi se rad trebao zasnivati na pedagogiji ''dijete u centru'' kako bi se odgovorilo na
te potrebe.
 Redovne škole s integrativnom orijentacijom predstavljaju najefektnije načine
izbjegavanja predrasuda, stvaranja otvorenih društvenih zajednica, izgradnje
integrativnog društva i omogućavaju obrazovanje za sve.
Promjene su nastale i u samom terminološkom određenju učenika s posebnim potrebama, te

se u znanstvenoj i stručnoj literaturi više ne koriste termini poput: abnormalnost, anomalnost,
defektnost, suficijentnost, ometenost u razvoju, psihofizična oštećenja, invalidnost, hendikep,
zaostalost i sl. Termin teškoće u razvoju podrazumijeva djecu s teškoćama u intelektualnom,
motornom, senzornom i emocionalno-socijalnom razvoju.
Isto tako, treba naglasiti kako se kroz povijest podrazumijevalo da su osobe i djeca s
teškoćama one koje imaju mentalni ili tjelesni deficit, te oštećenje sluha ili vida. Danas su
definirani i brojni drugi poremećaji koji zahtijevaju uvažavanje i poseban pristup u odgojno
obrazovnom kontekstu. Uključuju hiperaktivnost s poremećajem pažnje i impulzivnošću,
disleksiju, disgrafiju, diskalkuliju, poremećaje iz autističnog spektra, gdje je osim mentalnog
6
Članak 23. Konvencije: Države stranke priznaju da dijete s teškoćama u duševnom ili tjelesnom razvoju treba
voditi ispunjen i pristojan život u uvjetima koji jamče dostojanstvo, jačaju djetetovo oslanjanje na vlastite snage i
olakšavaju njegovo djelatno sudjelovanje u zajednici.
Države stranke priznaju djetetu s teškoćama u razvoju pravo na posebnu skrb te će, ovisno o raspoloživim
sredstvima, poticati i osiguravati svakom takvom djetetu kao i onima koji su odgovorni za njegovu skrb,
pružanje pomoći koju zatraže i koja je primjerena stanju djeteta i uvjetima u kojima žive njegovi roditelji ili
drugi koji skrbe za njega.
učenja______
deficita naglasak i na socijalnoj (ne)prilagodljivosti, brojni poremećaji u ponašanju, te

poremećaji uvjetovani teškoćama iz obiteljskog okruženja (zanemarenost, zapuštenost,
zlostavljanje).
Hrvatski nacionalni okvirni kurikulum svim učenicima osigurava jednake mogućnosti za
sudjelovanje u odgojno-obrazovnom procesu u skladu s njihovim mogućnostima zajedno s
vršnjacima, čineći temelj za izradu individualiziranog kurikuluma. Tako izgrađeni kurikulum
nastave daje pretpostavku da učenici mogu razvijati svoje vlastite potencijale u skladu s
vlastitim pretpostavkama za učenje (od kognitivnih, afektivnih, motivacijskih do socijalnih).
Prije nekoliko desetljeća bili smo svjedoci početaka integracije djece s teškoćama u redoviti
odgojno obrazovni sustav u Republici Hrvatskoj. Iako je tada integracija bila veliki pomak od
segregacije, danas težimo inkluziji. Ona nalaže odgoj koji odgovara na različite odgojno-
obrazovne potrebe sve djece i svih učenika. Temelji se na njihovom ravnopravnom
uključivanju i sudjelovanju u odgojno-obrazovnom procesu. Za razliku od integracije ističe i
naglašava različite razvojne potencijale, a manje govori o nedostacima. Podrazumijeva
poticajno i podržavajuće okruženje, a ozračje u vrtiću i školi kreiraju odgojitelji i učitelji
svojim pozitivnim stavovima prema djeci s teškoćama. Stavovi odgojitelja i učitelja značajno
su se mijenjali tijekom vremena. Pokazalo se kako mlađi odgojitelji i učitelji imaju pozitivnije
stavove, a razlog može biti u njihovom obrazovanju. Danas, naime odgojitelji završavaju
sveučilišni petogodišnji studij, kao i učitelji. Osjećaju se kompetentnijima za rad s djecom s
teškoćama, jer noviji kurikulumi visokoškolskih ustanova sadrže kolegije koji ih
osposobljavaju za rad u inkluzivnom vrtiću i školi. Novi inkluzivni pogledi na odgoj i
obrazovanje djece s teškoćama naglašavaju i nove poglede na djetinjstvo. Institucijski
kontekst suvremenog djetinjstva uvažava različitosti, suživot s različitima obogaćuje našu
odgojno-obrazovnu praksu i razvija socijalne kompetencije djece od najranije dobi.
Odgoj djece s teškoćama u razvoju mijenjao je tijekom zadnjih desetljeća svoja polazišta,
načela i oblike: od diskriminacije i izdvajanja u posebne ustanove, preko prihvaćanja
različitosti do integracije i inkluzije. Zakonskim propisima iz 1980. g. započeo je proces
integracije djece s teškoćama u razvoju u redovni odgojno-obrazovni sustav Republike
Hrvatske.
Postoji nekoliko mogućnosti koji se nude u kontekstu odgoja i obrazovanja djece s posebnim
potrebama. To su: segregacija, integracija i inkluzija.
SEGREGACIJA
učenja______
Segregacija je izdvajanje djece iz redovitih ustanova, vrtića i škola i smještanje u

posebne odgojne skupine i/ili škole sukladno njihovim primarnim oštećenjima.
Model segregacije, još uvijek nije moguće totalno napustiti iz razloga što djeca s većim
teškoćama ne mogu biti uključena u redovite ustanove, vrtiće i škole, pa je uključivanje u
posebne ustanove jedini mogući model njihovog školovanja.
Sustav segregacije prvenstveno naglašava određenu teškoću. Djetetov angažman, trud i
socijalna motivacija se značajno smanjuju, što dovodi do pasivizacije djeteta u velikoj mjeri.
Smještaj djece u posebne ustanove pokazao se nekorisnim, jer su metode rada često bile
neprilagođene, ispod razine njihovih mogućnosti, čime nisu iskorišteni potencijali potrebni za
uspješno uključivanje u vrtiće i škole. Osim toga, iako kategorizacija ima i nekih pozitivnih
strana, izdvajanje je značilo i teškoće u kasnijoj integraciji u društveni život.
Pozitivne strane kategorizacije:
• određivanje kategorizacije može pomoći pri planiranju tretmana,
• dovodi do zaštitničkog odnosa od strane druge djece,
• pomaže boljoj komunikaciji među stručnjacima koji se bave djecom s teškoćama u

razvoju,
• daje mogućnosti uspostave posebnih oblika obrazovanja,
• omogućuje lakše usmjeravanje pozornosti šire javnosti.

Negativne strane kategorizacije:
• u prvom planu su djetetovi nedostaci,
• postavljanje niskih očekivanja, što može rezultirati neprimjerenim razvojem postojećih

potencijala,
• može dovesti do niskog samopouzdanja djeteta i do socijalnog odbacivanja od strane
ostale djece,
• jednom kategorizirano dijete teško se može riješiti te oznake,
• velik broj djece koja su kulturno različita ili socijalno uskraćena mogu se pogrešno
svrstati u kategoriju mentalno zaostale djece,
• kategorije su često opravdanje za izdvajanje djece iz redovitih razreda.
Odgojno-obrazovna inkluzija ne implicira ukidanje tzv. specijalnog odgoja u posebnim

ustanovama shvaćenog u smislu zadovoljavanja specifičnih odgojno-obrazovnih i
učenja______
rehabilitacijskih potreba djece s teškoćama, niti implicira uključivanje sve djece u redovite
odgojno-obrazovne ustanove.
Ipak, danas se na ovaj pedagoški pristup gleda kao na posljednju mogućnost!
Dakle, integrecija, time i inkluzija kad god je to moguće.
INTEGRACIJA
Integracija je uključivanje djece s teškoćama u redovite odgojno-obrazovne ustanove.
Javlja se kao suprotnost postupku izdvajanja (segregacije) djece s teškoćama.
Postupak integracije prvenstveno se odnosi na smještaj djeteta s teškoćama u razvoju u
predškolsku i školsku instituciju zajedno s djecom urednog razvoja.
Koncept integracije u redoviti obrazovni sustav nije na dovoljno jasan i prepoznatljiv način
predvidio neophodnu transformaciju sustava u prilagođavanju potrebama svakog djeteta.
INKLUZIJA
Kao krajnji oblik integracije daljnjim se napretkom razvija pokret inkluzije. Ova dva
termina često se koriste kao sinonimi, iako to nisu. Integracija naglašava potrebe djece s
teškoćama, a inkluzija njihova prava. Isto tako u integraciji je isti odnos prema svim
učenicima, gdje je naglasak na procesu, a inkluzijom svako dijete dobija podršku koja
mu je potrebna da bi maksimalno razvio svoje potencijale, a naglasak je na rezultatima.
Inkluzija sama po sebi ne podrazumijeva izjednačavanje svih ljudi, nego uvažavanje
različitosti svakog pojedinca. U tome i jest njena vrijednost, jer nam kroz razvoj opće
tolerancije prema individualnim razlikama i potrebama omogućava širenje spoznaja,
obogaćivanje iskustava i razvoj čovječnosti. Inkluzija svakom pojedincu pruža mogućnost
odlučivanja o vlastitom životu i preuzimanja odgovornosti. Inkluzija je pristup u kojem se
naglašava da je različitost u snazi, sposobnostima i potrebama prirodna i poželjna. Ona
zahtjeva razvoj osjetljivosti i stvaranje uvjeta za artikulaciju i zadovoljavanje različitih
individualnih potreba.
Danas je općenito prihvaćen socijalni model koji kao osnovni problem naglašava odnos
društva prema osobama sa teškoćama u razvoju. Osnovna je ideja modela da oštećenje koje
objektivno postoji ne treba negirati, no ono ne umanjuje vrijednost osobe kao ljudskog bića.
Ono što osobe i djecu sa teškoćama isključuje iz društva su neznanje, predrasude i strahovi
koji prevladavaju u tom društvu. Stavovi prema osobama s teškoćama u razvoju kao,
uostalom, i stavovi prema svim manjinskim grupama nisu urođeni, nego su naučeni, između
ostalog, i kroz predrasude i neznanje drugih. Mijenjanje stavova složen je i dugotrajan proces
učenja______
koji se velikim djelom zasniva na iskustvu. Dakle, želimo li da se stavovi društva promijene
treba stvarati uvjete u kojima će doći do interakcije između osoba sa i osoba bez teškoća u
razvoju. Prvi korak ka tome treba biti uključivanje djece u redovni sustav odgoja i
obrazovanja. Dosadašnja praksa pokazala je da se takvom interakcijom stječu pozitivna
iskustva. Iako različiti aspekti teškoća imaju brojne specifičnosti u etiološkom,
fenomenološkom i intervencijskom smislu, jedno im je zajedničko: sve se, više ili manje
izravno, odražavaju na socijalno funkcioniranje djece u organiziranim odgojno-obrazovnim
okruženjima, odnosno u dječjim vrtićima i školama (Bouillet, 2010). Da bi se navedene
vrijednosti poticale u odgojno-obrazovnom procesu, potrebno je ostvariti individualizirano
učenje i poučavanje na uvjerenju kako je svaki učenik jedinstven, de da nastava mora biti
diferencirana kako bi se uvažavale različitosti i omogućilo svakom djetetu ostvarenje njegovih
punih potencijala (Buljubašić-Kuzmanović, Livazović, 2010).
Osnovna poruka inkluzivnog odgoja i obrazovanja je da ne izdvaja niti jednog učenika, već se
radi na stvaranju adekvatnijih uvjeta za sve. Drugim riječima, cilj inkluzije nije samo
uključenost učenika u redovite razrede, nego i poboljšanje društvenog sudjelovanja.
Iako je cilj inkluzije prvenstveno socijalna inkluzija, propisi je malo ili gotovo nikako ne
određuju. To je ostavljeno na volju i znanje odgojitelju i učitelju. Ali, mnogi od njih, iz
neznanja, formiraju prema djeci s teškoćama niz predrasuda, te se uvijek ističu područja na
kojima nisu uspješna, ne uvažavajući tako posebne potencijale u područjima gdje mogu biti
uspješni. Dosta naših odgojitelja i učitelja nerado prihvaćaju djecu s teškoćama, kažu da se
muče s njima, da nemaju od nikog pomoći, čak ih nastoje izbjeći u svom razredu ili grupi,
govoreći da nisu dovoljno stručni. Posebno ih učitelji izdvajaju i/ili izoliraju iz izvannastavnih
aktivnosti, jer rad s njima, po njihovom mišljenju zahtjevna je zadaća i u redovitoj nastavi, a
kamoli još i u izvannastavnim aktivnostima gdje trebaju participirati samo najbolji. A, upravo
je ovo područje važno u životu učenika s teškoćama, upravo tamo mogu doći do izražaja
njihove posebne sposobnosti. Sve školske aktivnosti, bilo nastavne ili izvannastavne moraju
biti u funkciji prvenstveno socijalne inkluzije učenika s teškoćama. Učitelji su vrlo značajan
faktor u odgoju i obrazovanju djece s teškoćama i mogu znatno pridonijeti boljoj socijalnoj
inkluziji.
Inkluzijom se ostvaruje glavni cilj zbog kojeg se pristupilo njezinu provođenju, a to je
stjecanje povoljnijeg socijalnog i emocionalnog iskustva učenika s teškoćama, koje će im
omogućiti kasnije uspješno uključivanje u društveni i profesionalni život u svijetu većine.
Osim što nastavni program mora biti primjeren, prilagođen svakom djetetu s teškoćama,
učitelj treba razumjeti djetetove potrebe i ponašanja, razumijeti njegov jezik komunikacije
učenja______
(učenici traže pažnju, žele biti prepoznati kao vrijedni i cijenjeni), osiguravati pozitivnu
afirmaciju, omogućavati razvoj pozitivne slike o sebi, uočavati socijalne i emocionalne
vještine, razvijati empatiju, stvarati kod djeteta osjećaj prihvaćenosti, osiguravati prilike za
odgovorno ponašanje s vršnjacima i odraslima, stvarati prilike za stvaranje uspješnih odnosa,
osiguravati prilike za vježbanje socijalnih vještina, te postavljati uvjete u kojima se djeca
osjećaju pripadni i privrženi svojoj školi. Istraživanja su pokazala kako učenici s teškoćama
imaju manje prijatelja (Frostad i Pijl, 2007; Pijl i Frostad, 2010) i da se osjećaju usamljenije
od drugih učenika (Pijl i Frostad, 2010). Pripadanje vršnjačkim skupinama jedno je od bitnih
obilježja socijalnog koncepta ljudske zajednice, te potiče brojne pozitivne edukacijske i
socijalizacijske procese koji pridonose kvalitetnijoj socijalnoj inkluziji djece. Vještina
suradnje među vršnjacima važna je socijalna kompetencija koja pridonosi razvoju ostalih
međusobno povezanih sposobnosti.
Inkluzija zahtijeva višu razinu uvažavanja djece s teškoćama u razvoju, tretira ih kao potpuno
ravnopravne sudionike u odgojno-obrazovnom procesu unutar kojeg je osigurana
kontinuirana individualna pomoć u situacijama kada je neophodna. Za razliku od integracije
ističe i naglašava različite razvojne potencijale, a manje govori o nedostacima. Svakom
djetetu se omogućava napredak u skladu s njegovim mogućnostima, te mu se osigurava
aktivno sudjelovanje u društvenom životu. Uspješna inkluzija znači kako su SVA djeca
aktivno uključena u odgojno-obrazovne aktivnosti! Uvjeti učenja su tako kreirani da
osiguraju u svakom konkretnom slučaju adekvatnu okolinu za učenje.
Stoga inkluzija pretpostavlja i traži:
- individualizirani pristup svakom djetetu, uključujući i potrebne pedagoške
postupke,
- oblikovanje novih i raznolikih odgojno-obrazovnih alternativa,
- osiguranje povoljnih subjektivnih i objektivnih pretpostavki za psiho-socijalni
razvoj i obrazovni napredak djece s teškoćama u redovnim uvjetima,
- individualni i/ili grupni rad prema dodatnim obrazovnim programima,
- slabljenje i nestajanje segregacijskih mehanizama.
U inkluziji se odgoj i obrazovanje temelji na načelima:

- prihvaćanja različitosti,
- prihvaćanja različitih osobitosti i tempa razvoja,
učenja______
- osiguravanja uvjeta i potpore za ostvarivanje maksimalnoga razvoja potencijala

svakoga pojedinog djeteta,
- izjednačavanja mogućnosti za postizanje najvećega mogućeg stupnja obrazovanja,
Inkluzija je odgovara na različite odgojno-obrazovne potrebe sve djece i svih učenika, a

temelji se na njihovom ravnopravnom uključivanju i sudjelovanju u odgojno-obrazovnom
procesu. Školska inkluzija je trajni proces uvažavanja različitosti svakog učenika i njegovih
potreba, to je filozofija koja podržava jednakost prava i mogućnosti, bez stvaranja razlika.
VRSTE PODRŠKE I PRIMJERENIH OBLIKA ŠKOLOVANJA DJECE S
TEŠKOĆAMA U REDOVITOM ŠKOLSKOM SUSTAVU
Osnovnoškolski odgoj i obrazovanje djece s posebnim potrebama provodi se u:

1. redovitim osnovnim školama (potpuna integracija) u redovitim razrednim odjelima ili
djelomična integracija
2. posebnim odgojno-obrazovnim ustanovama
1. U redovitim osnovnim školama

- Potpuno uključivanje (redoviti razredni odjeli)
- po redovitom programu uz individualizaciju,
- po prilagođenom programu.
- Djelomično uključivanje
- redoviti razredni odjeli – predmeti iz područja kultura,
- posebni razredni odjeli – obrazovni predmeti po posebnom programu.
2. U posebnim odgojno-obrazovnim ustanovama
- po redovitom programu,
- po prilagođenom programu,
- po posebnom programu.
Za učenike koji se školuju prema redovitom programu / kurikulumu uz individualizirane

postupke, važno je da se individualizirani postupci izrade za cijelu nastavnu godinu. Godišnji
izvedbeni kurikulum, koji učitelji izrađuju za cijeli razredni odjel, ujedno je i kurikulum za
toga učenika.
Za učenike koji se školuju prema redovitom programu / kurikulumu uz prilagodbu
sadržaja i individualizirane postupke, uz godišnji izvedbeni kurikulum učitelji izrađuju
učenja______
individualizirani kurikulum u skladu s praćenjem napretka učenika na temelju učenikovih

jakih strana i odgojno-obrazovnih potreba te drugih okolnosti iz učenikova okruženja. Ako
učenik ne usvoji odgojno-obrazovne ishode predviđene individualiziranim kurikulumom,
učitelj će produljiti vrijeme za usvajanje ishoda, po potrebi smanjiti razinu odgojno-
obrazovnih ishoda, prilagoditi sadržaje i aktivnosti za ostvarivanje odgojno-obrazovnih
ishoda, fleksibilno odabirati strategije (metode učenja i poučavanja, sredstva, oblike rada i
aktivnosti).
Individualizirani postupci u redovitom programu
Individualizirani odgojno-obrazovni postupci odnose se na metodičku prilagodbu u

radu s učenicima, što je određeno člankom 5. Pravilnika o osnovnoškolskom i
srednjoškolskom odgoju i obrazovanju učenika s teškoćama u razvoju (NN 24/2015).
Redoviti program uz individualizirane postupke određuje se učenicima koji s obzirom na
vrstu teškoće mogu svladavati redoviti nastavni plan i program/kurikulum bez sadržajnog
ograničavanja, ali su im zbog specifičnosti u funkcioniranju potrebni individualizirani
postupci u radu.
Individualizirani postupci omogućavaju različite oblike potpore, prema potrebama učenika, i
to s obzirom na: samostalnost učenika; vrijeme rada; metode rada; provjeravanje vještina,
znanja i sposobnosti učenika; praćenje i vrednovanje postignuća učenika; aktivnost učenika;
tehnološka, didaktička i/ili rehabilitacijska sredstva za rad i primjerene prostorne uvjete (iz
Pravilnika).
Odnose se na primjenu onih metoda, sredstava i didaktičkih materijala koji podupiru
posebne potrebe djeteta (npr. potrebe uvjetovane teškoćama čitanja i pisanja, teškoćama
pažnje i koncentracije, hiperaktivnošću, oštećenjem vida, sluha, cerebralnom paralizom).
Zahtjevi s obzirom na samostalnost učenika, aktivnost i provjeravanje, odnose se na:
- stupnjevito pružanje pomoći pri samostalnom radu npr. čitanje umjesto učenika,
pomoć pri čitanju (učenici s disleksijom), usmjeravanje pri rješavanju različitih
zadataka, izvođenju pokusa, rukovanju priborom i sl. (npr. učenici s hiperaktivnošću),
- pojedinačno zadavanje zadataka, odabir tipova zadataka koji motiviraju učenika prema
načelu lakši – teži – lakši, odabir zadataka različite težine, češće vježbanje i
učenja______
ponavljanje (npr. učenici s hiperaktivnošću, teškoćama govorno-glasovno-jezične

komunikacije),
- samo usmena provjera ili davanje mogućnosti da učeniku (učenik s disleksijom) netko
drugi čita, češća provjera znanja u kraćim vremenskim jedinicama i s manjim brojem
zadataka ili pitanja u ispitivanju (npr. učenici oštećena sluha, učenici s
hiperaktivnošću),
- zajedničko planiranje rada s učenikom, češće promjene aktivnosti; fizičko
približavanje učenika izvoru promatranja, jasna struktura izmjene aktivnosti (učenici s
hiperaktivnošću, smetnjama ponašanja),
- dovoljna glasnoća govora učitelja, preciznost i kratkoća zadavanja uputa (učenici s
oštećenjem vida), provjera razumijevanja (npr. učenici s oštećenjem vida, sluha,
hiperaktivnošću itd…),
- zahtjevi s obzirom na prostor odnose se na npr. sjedenje učenika na mjestu koje mu
najbolje odgovara, obavještavanje o promjenama u organizaciji prostora (učenici s
oštećenjem vida), omogućavanje izmjena aktivnosti/prostora sa zadatkom vezanim uz
sadržaj rada,
- specifična oprema i didaktički materijali kao što je korištenje diktafona, braillovih
strojeva i pločica za učenike oštećena vida, uporaba magnetne ploče i podloge stola za
pisanje za učenike s tjelesnom invalidnošću itd, tekstovi za ljepljenje u bilježnice za
učenike s disleksijom.
Individualizirani rad s učenicima s posebnim obrazovnim potrebama podrazumijeva potrebu

izradbe pojedinačnih nastavnih postupaka (IOOP). Postupci i metode rada imaju različite
razine, ovisno o odgojno–obrazovnim potrebama učenika, a sadržavaju ciljeve, sadržaje,
metode, rokove, vrjednovanje i osobe zadužene za njegovu provedbu.
Individualizirane postupke odeđuju učitelj i stručni suradnici škole, o čemu roditelji/staratelji
učenika s teškoćama trebaju biti upoznati. IOOP se izrađuje za sve učenike s posebnim
obrazovnim potrebama temeljem Rješenja Ureda državne uprave i Odluke učiteljskog vijeća
škole. Predviđa se mogućnost uvođenja novih oblika rada koji obogaćuju postojeće, a mogu i
izvan same škole.
Individualizacija nastave, ustvari, predstavlja prilagođavanje didaktičkih aktivnosti
učenicima, gdje se vodi računa o njihovim individualnim mogućnostima i sposobnostima, što
bi trebalo podsticati aktivnosti pojedinca na putu njihovog razvoja.
učenja______
Glavni cilj individualizirane nastave je naučiti učenike učenju, formirati kod njih
pozitivnu motivaciju za učenje i osloboditi potencijalne sposobnosti svakog pojedinog
učenika.
Bonus nastava kao novi oblik rada predstavlja ponudu zamjenskih aktivnosti za predmete
koji se većinom zasnivaju na apstraktnom mišljenju, a odnosi se na stjecanje radnih vještina
učenika viših razreda. Posebno je korisna za male sredine radi sprječavanja upućivanja djece
u specijalizirane institucije i izdvajanja iz djetetu bliske sredine. Učenicima kojima nije
potrebna sadržajna prilagodba pristupa se samo prilagođenim i primjerenim metodama rada.

Redoviti program uz prilagodbu sadržaja i individualizirane postupke se odnosi na
sadržajnu i metodičku prilagodbu, što je određeno člankom 6. Pravilnika o
osnovnoškolskom i srednjoškolskom odgoju i obrazovanju učenika s teškoćama u
razvoju (NN 24/2015).
Redoviti program uz prilagodbu sadržaja i individualizirane postupke određuje se učenicima
koji s obzirom na vrstu teškoće ne mogu svladavati nastavni plan i program/kurikulum bez
sadržajnog ograničavanja te im je zbog specifičnosti u funkcioniranju potreban
individualizirani pristup u radu i sadržajna prilagodba.
Redoviti program uz prilagodbu sadržaja i individualizirane postupke je redoviti program
koji se sadržajno i metodički prilagođava učeniku.
Sadržajna prilagodba podrazumijeva individualiziranu prilagodbu nastavnih sadržaja
redovitog programa sukladno sposobnostima i sklonostima učenika, a zahtijeva smanjivanje
opsega nastavnih sadržaja. Opseg nastavnih sadržaja može se umanjiti do najniže razine
usvojenosti obrazovnih postignuća propisanih nastavnim planom i programom/kurikulumom
za razred u koji je učenik uključen, a iznad razine posebnog programa (iz Pravilnika).
Redoviti program uz prilagodbu sadržaja i individualizirane postupke je primjeren osnovnim
karakteristikama teškoće u djeteta, a u pravilu pretpostavlja smanjivanje intenziteta i
ekstenziteta pri izboru nastavnih sadržaja obogaćenih specifičnim metodama,
sredstvima i pomagalima. Prilagođeni program izrađuje učitelj u suradnji sa stručnim
suradnicima škole.
U ovom programu sadržaji se prilagođavaju djetetovim mogućnostima, pa npr. prilagodba iz
matematike može značiti da učenik s posebnim potrebama množi samo sa jednoznamenkastim
i dvoznamenkastim brojevima, dok vršnjaci množe s troznamenkastim.
Prilagođeni program:
učenja______
- izrađuje se za sve nastavne predmete u kojima su izražene veće teškoće u svladavanju

sadržaja učenja,
- obuhvaća sadržaje koje učenik zaista može svladati, obogaćene primjerenim
zahtjevima, metodama, oblicima rada i didaktičkim sredstvima koji će olakšati
usvajanje i razumijevanje gradiva,
- izrađuje se za svakog učenika zasebno ovisno o vrsti teškoće i obrazovnim potrebama
učenika,
- izrađuju ga učitelji u suradnji sa stručnim suradnicima, a usvaja se na učiteljskom
vijeću,
- ocjenjuje se opisno i brojčano ocjenama od 1-5 u odnosu na svladavanje prilagođenog
programa, a ne u odnosu na uspješnost ostalih učenika u razredu,
- dostupan roditelju/staratelju učenika.
Učitelj treba programski i izvedbeno smanjiti obrazovne zahtjeve:
- izdvojiti one sadržaje koje učenik doista može svladati,
- obogatiti ih učeniku primjerenim zahtjevima, metodama, oblicima rada (npr. učenje
kroz iskustvo, rad u grupi i uz podršku vršnjaka) i didaktičkim sredstvima (npr.
modeli, računaljke, žetoni, pojednostavljene slike, sheme, crteži na kojima su
izbjegnuti detalji),
- uključiti sadržaje koji će olakšati razumijevanje i usvajanje gradiva.
Program je primjeren osnovnim karakteristikama teškoće kod djeteta, a u pravilu pretpostavlja
smanjivanje intenziteta i ekstenziteta pri izboru nastavnih sadržaja obogaćenih specifičnim
metodama, sredstvima i pomagalima.
Nema univerzalnog prilagođenog programa koji bi se mogao izraditi za sve učenike s
teškoćama u razvoju, neovisno o vrsti i stupnju teškoće u razvoju. Prilagođeni program za
svakog učenika s rješenjem potrebno je izraditi do kraja rujna za svaku školsku godinu i
usvojiti ga na učiteljskom vijeću. Poželjno je da bude dostupan roditelju učenika, skrbniku,
staratelju, stoga bi ga trebalo prioložiti u dvevnik razrednog odjela.
Pri izradi prilagođenih programa, a osobito pri njihovom ostvarivanju neophodno je
ispuniti sljedeće preduvjete:
- utvrditi realnu (trenutnu) razinu učenikovih sposobnosti i znanja za svako nastavno
područje (inicijalno ispitivanje je obvezatno za svako nastavno područje svake škoske
godine),
učenja______
- odrediti godišnji cilj odgoja i obrazovanja, te odrediti kratkoročne ciljeve odgoja i

obrazovanja,
- utvrditi posebne učenikove potrebe,
- utvrditi opseg do kojeg će učenik sudjelovati u redovitom programu (poštujući
minimum zahtjeva),
- utvrditi vrijeme početka i trajanja individualne pomoći,
- odrediti objektivne kriterije, sredstva i metode evaluacije ciljeva odgoja i obrazovanja,
- navesti stručnjake odgovorne za izradu, ostvarenje, procjenu i moguće
- imati na umu činjenicu da dio učenika s teškoćama u razvoju može napredovati (u
svim ili nekim područjima) kao i njihovi vršnajci, dio samo do određene granice, ali
nema učenika koji se ne može odgajati i obrazovati sukladno svojim razvojnim
sposobnostima.
Za kvalitetnu odgojno-obrazovnu integraciju učenika s teškoćama neophodan je:
- interdisciplinarni pristup u radu s učenicima,
- trajno stručno usavršavanje učitelja i ostalih stručnih djelatnika,
- dobra i kontinuirana suradnja s roditeljima,
- stalna pomoć i potpora stručnjaka određene specijalnosti.
Pravilnikom se definira i mogućnost djelomične integracije u posebnim odgojno-obrazovnim
grupama za učenike na stupnju sniženih intelektualnih sposobnosti.
Didaktičko-metodička podrška u odnosu na spoznajne osobitosti:
- uporaba izvorne stvarnosti ili određeno perceptivno potkrjepljenje (neposredna
stvarnost, slike, simboli) uz usmjeravanje na bitno u percipiranju,
- primjena ciljanih, jednostavnih, preglednih, interesantnih nastavnih sredstava bez
suvišnih detalja usmjerenih na zadatak (slika, karta, crtež, shema, tabela) kojima se
konkretizira i pojašnjava pojam, vremenski slijed događanja, izdvaja bitno u sadržaju,
objedinjavaju sadržaji učenja,
- isticanje bitnog u tekstu različitim tipovima obilježavanja i/ili slikovnog predočavanja,
- sažimanje teksta izdvajanjem bitnih odrednica sadržaja ili bitnih činjenica,

smanjivanje broja činjenica,
- pojednostavljivanje sadržaja učenja preradom sadržaja u smislu uporabe poznatih
pojmova i jednostavnog govornog izraza,
učenja______
- uvođenje u postupak rješavanja zadataka stupnjevitim pružanjem pomoći s namjerom

postupnog poticanja sve veće samostalnosti učenika u radu,
- raščlanjivanje složenijih zadataka/pitanja i rješavanje po koracima,
- prilagođavanje razumljivosti (uporaba jasnih, razgovijetnih, kraćih rečenica s

poznatim riječima, ponavljanje izrečenog, jasno davanje uputa,
- poticanje spontanog govornog izraza učenika i proširivanja funkcionalnog rječnika,
- dugotrajnije vježbanje i opetovano ponavljanje bitnih dijelova sadržaja uz primjenu

individualiziranih nastavnih listića, provjeru razumijevanja i obaveznu provjeru rada,
- češća primjena usmenih oblika rada i načina provjeravanja.
Izradba programa temelji se na procjeni sposobnosti, interesa i potreba učenika, a tek
potom na procjeni područja koja treba razvijati.
Etape su izradbe:
- inicijalna procjena,
- određenje nastavnih predmeta i sadržaja,
- razine usvajanja sadržaja,
- vremenske dimenzije (kratkoročni i dugoročni ciljevi i zadatci),
- izbor metoda,
- individualiziranih postupaka,
- sredstava i pomagala,
- praćenje i ocjenjivanje postignuća učenika.
Planiranje i praćenje uspješnosti programa provodi se mjesečno. Ako škola nema stručnjaka
odgovarajućega profila, dužna je osigurati primjerenu odgojno-obrazovnu i rehabilitacijsku
potporu suradnjom sa stručnjacima izvan ustanove i ovlaštenim institucijama.
Pri izvođenju ovakvog programa učitelj za svakog učenika priprema zadatke koji za njega
nisu preteški ni prelagani (primjerenost učeniku). Prakticira se mentorska nastava,
individualni rad, prilagođeni programi, nastavni listići, nastava pomoću kompjutera, itd.
Svi dokumenti i prilozi praćenja učenika ulažu se u mapu učenika. Na kraju svake
školske godine stručni tim i učitelji škole dužni su izraditi pisano izvješće o
postignućima, kao i preporuke za daljnji rad.
Posebni program uz individualizirane postupke

Posebni program uz individualizirane postupke određuje se učenicima koji s obzirom na
njihovo funkcioniranje uvjetovano vrstom teškoće i/ili postojanje više vrsta teškoća ne
učenja______
mogu svladavati redoviti program uz individualizirane postupke ili redoviti program uz

prilagodbu sadržaja i individualizirane postupke, što je određeno člankom 8. Pravilnika
o osnovnoškolskom i srednjoškolskom odgoju i obrazovanju učenika s teškoćama u
razvoju (NN 24/2015).
Izrađuju ih učitelji i stručni suradnici škole za učenike sa sniženim intelektualnim
sposobnostima. Moraju biti usvojeni na sjednicama Nastavničkog vijerća, uz prethodnu
pismenu suglasnot roditelja.
Posebni program uz individualizirane postupke čini posebno strukturirani sadržaj nastavnih
planova i programa/kurikuluma izrađen prema mogućnostima i sposobnostima učenika.
njihovo funkcioniranje uvjetovano vrstom teškoće i/ili postojanje više vrsta teškoća ne mogu
svladavati redoviti program uz individualizirane postupke ili redoviti program uz prilagodbu
sadržaja i individualizirane postupke.
Posebni program uz individualizirane postupke može biti iz svih ili pojedinih predmeta. Ako
je samo iz pojedinih predmeta, tada učenik ostale predmete prema svojim sposobnostima
svladava po redovitome programu uz individualizirane postupke ili redovitome programu uz
prilagodbu sadržaja i individualizirane postupke (iz Pravilnika).
Pravilnikom se određuju još neke mogućnosti školovanja djece koja imaju trajne ili
privremene teškoće, kao što su bolest ili boravak u bolnici. To mogu biti: Posebni program uz
individualizirane postupke, Posebni programi za stjecanje kompetencija u aktivnostima
svakodnevnoga života i rada uz individualizirane postupke, Dodatni odgojno-obrazovni i
rehabilitacijski programi, Program edukacijsko-rehabilitacijskih postupaka, Program
produženoga stručnog postupka, Rehabilitacijski program.
Privremeni oblici odgoja i obrazovanja su:
- nastava u kući,
- nastava u zdravstvenoj ustanovi
- nastava na daljinu.
Nastava u kući osigurava se učenicima koji privremeno ne mogu polaziti nastavu u školi, a
čije predviđeno trajanje oporavka može utjecati na buduće praćenje i svladavanje nastavnih
sadržaja.
Nastava u zdravstvenoj ustanovi organizira se za učenike sa zdravstvenim teškoćama koji
se nalaze na stacionarnom liječenju ili na liječenju u dnevnoj bolnici.
učenja______
Nastava na daljinu (u novije vrijeme poznata kao on line nastava) je oblik nastave u kući ili
nastave u zdravstvenoj ustanovi kojim se učeniku omogućava praćenje nastave uz pomoć
računala na različitim platformama.
SUDIONICI INKLUZIVNOG ODGOJA I OBRAZOVANJA
Osim djece i učenika s teškoćama sudionici inkluzivnog odgoja i obrazovanja su: odgojitelji i
učitelji, vršnjaci i vršnjačke skupine, roditelji, stručni suradmici i stručne službe, pomoćnici u
nastavi , stručni komunikacijski posrednici, te ostali sudionici.
DJECA I UČENICI S TEŠKOĆAMA

Djeca s teškoćama su, kao što je već rečeno ona koja odudaraju od vršnjaka urednog
razvoja, imaju neku od teškoća, što ih ometa u prilagodbi i učenju.
Prema Orijentacijskoj listi vrsta teškoća, koja je sastavni dio Pravilnika o osnovnoškolskom i
srednjoškolskom odgoju i obrazovanju učenika s teškoćama u razvoju (NN 24/2015) skupine
vrsta teškoća su:
1. Oštećenja vida
2. Oštećenja sluha
3. Oštećenja jezično-govorne-glasovne komunikacije i specifične teškoće u učenju
4. Oštećenja organa i organskih sustava
5. Intelektualne teškoće
6. Poremećaji u ponašanju i oštećenja mentalnog zdravlja
učenja______
7. Postojanje više vrsta teškoća u psihofizičkom razvoju.
U Hrvatskom nacionalnom obrazovnom standardu (HNOS, 2005) navodi se kako su učenici s

teškoćama:
- Učenici s oštećenjem vida
- Učenici s oštećenjem sluha
- Učenici s poremećajima glasovno-jezično-govorne komunikacije
- Učenici s motoričkim poremećajima i kroničnim bolestima
- Učenici sa sniženim intelektualnim sposobnostima
- Učenici s poremećajima pažnje/hiperaktivnosti
- Učenici sa specifičnim teškoćama učenja
- Učenici s poremećajem u ponašanju i emocionalnim poremećajima
- Učenici s poremećajima iz autističnog spektra.
ODGOJITELJI I UČITELJI U UVJETIMA INKLUZIJE

Da bi dijete bilo uspješno uključeno u redoviti odgojno-obrazovni sustav odgojitelji i učitelji
se moraju dodatno profesionalno razvijati, te stjecati nove kompetencije. Dijete s posebnim
potrebama treba doživjeti kao izazov i novi interes u radu. Mora posjedovati kompetencije
kojima stvara pozitivno ozračje, djetetu s posebnim potrebama osjećaj sigurnosti,
prihvaćenosti i poštovanja, te mu omogućiti doživljaj uspjeha.
Prilikom uključivanja djece s posebnim potrebama u redovne institucije moramo uzeti u obzir
osnovne principe rada u suvremenoj školi:
- pozitivan odnos prema različitosti, što znači različite mogućnosti u obrazovanju sve
djece,
- prihvaćanje i druženje s vršnjacima,
- uzimanje u obzir individualnih potreba sve djece, što zahtjeva fleksibilnost i
prilagođavanje razlikama, obrazovanje po fleksibilno zasnovanom kurikulumu,
- angažiranost stručnjaka različitih profila,
- odgovarajući materijalni uvjeti (pomagala u učenju), te pomoć asistenata u nastavi,
volontera,
- potrebno je kod sve djece uzeti u obzir njihove posebne odgojno obrazovne potrebe.
učenja______
Odgojitelji i učitelji su vrlo značajan faktor u odgoju i obrazovanju djece s posebnim

potrebama. Oni promatraju, evidentiraju zapažanja i u suradnji sa specijaliziranim
stručnjacima planiraju rad s djecom. Isto tako, zna se dogoditi da djetetova teškoća nije
otkrivena prije polaska u školu (jedan od razloga može biti nepohađanje vrtića), te je učitelj
prva osoba koja detektira problem. U dogovoru s roditeljima šalje dijete kod stručnjaka (npr.
logoped), te surađuju kontinuirano. Poseban je i metodički pristup za koji odgojitelji i učitelji
moraju biti kompetentni. Stoga treba ispunjavati i niz subjektivnih uvjeta, kao:
- osnovno stručno znanje o kategoriji posebne potrebe (etiologija, brojne
mogućnosti realizacije nastave, specifičnosti metodičkog pristupa, korištenje novih
metoda i sredstava i sl.),
- spremnost i želju za cjeloživotno obrazovanje,
- emotivnu uravnoteženost, sposobnost za uspješno uspostavljanje emotivnog
kontakta s djecom,
- ljubav prema djeci kojoj se posvećuje,
- održavati kontakt s roditeljima djeteta i socijalnom sredinom u kojoj ono živi,
- razvijene socijalne kompetencije za rad u timu (suradnja sa stručnim suradnicima i
stručnjacima različitih profila).
Odgojitelji i učitelji mogu znatno pridonijeti boljoj integraciji djece s teškoćama ako:
- unaprijed pobliže upoznaju prirodu djetetove smetnje ali i njegove jake strane,
- pripreme učenike u razredu na dolazak takvog učenika,
- predvide moguće reakcije drugih učenika u razredu,
- utvrde učenikovo uvjerenje u vlastite sposobnosti učenja i njegove moguće
reakcije na školske zadatke.
Zadaci odgojitelja/učitelja u radu s djecom s teškoćama:
- uočavanje i prepoznavanje poteškoće,
- temeljito proučavanje dokumentacije o djetetu,
- pravilan pristup prema djetetu,
- pripremiti drugu djecu u skupini i podučiti ih kako mogu pomoći,
- permanentno obrazovanje (kroz literaturu, seminare, predavanja, radionice),
- suradnja sa stručnjacima,
- suradnja s roditeljima (posebno raditi s roditeljima druge djece).
Nastavni program mora biti primjeren, prilagođen svakom djetetu s posebnim potrebama, uz
obavezan individualni pristup. To znači da učitelj:
- učenje prilagođava djetetovim mogućnostima,
učenja______
- ispituje tako da se očekuje i postiže uspjeh, omogućava uspjeh,
- postavlja jasne granice i očekivanja,
- razumije djetetove potrebe i ponašanja,
- razumije njihov jezik komunikacije (traže pažnju, žele biti prepoznati kao vrijedni
i cijenjeni...),
- osigurava pozitivnu afirmaciju,
- omogućava razvoj pozitivne slike o sebi, pozitivan razvoj,
- uočava socijalne i emocionalne vještine, razvija empatija,
- stvara kod djeteta osjeća prihvaćenosti,
- osigurava prilike za odgovorno ophođenja s vršnjacima i odraslima,
- stvara prilike za stvaranje uspješnih odnosa,
- osigurava prilike za vježbanje socijalnih vještina,
- postavlja uvjete u kojima se djeca osjećaju pripadni i privrženi svojoj školi.

Važno je naglasiti da kada odgojitelji i učitelji ustanove kako neko dijete manifestira
odstupanja u stupnju razvoja s obzirom na većinu njegovih vršnjaka, didaktičko-metodički
pristup djetetu prilagođava na više razina:
- na razini percepcije,
- na razini spoznaje,
- na razini govora i
- na razini zahtjeva.
Perceptivno prilagođavanje odnosi se na prilagođavanje:
- sredstava za predočavanje: slike, karte, crteži, sheme – pojednostavljivanjem,
izdvajanjem bitnog, izostavljanjem suvišnih detalja,
- tiska: uvećanje ili pojačavanje tiska, povećanje razmaka između riječi,
rečenica ili redova teksta,
- prostora za čitanje/pisanje: uvećavanje prostora za čitanje/pisanje, te na
- razne oblici isticanja u tekstu: podcrtavanje, markiranje, uokviravanje,
mijenjanje boje, tiska, papira i sl.
Spoznajno prilagođavanje odnosi se na:
- uvođenje u postupak: stupnjevito pružanje pomoći u rješavanju zadataka,
učenja______
- planiranje teksta: osvješćivanje slijeda putem različitih dispozicija (slike, pitanja,

riječi),
- sažimanje teksta: izdvajanje bitnih odrednica sadržaja, smanjivanje broja činjenica
- semantičko pojednostavljivanje sadržaja učenja: prerada sadržaja sukladno
spoznajnim sposobnostima djeteta,
- primjena shematskih prikaza: analitičko/sintetičko predočavanje sadržaja na
pregledan način, stupnjevito perceptivno potkrepljenje istog sadržaja, postupno
uvođenje u apstraktan način mišljenja (KOGNITIVNE MAPE).
Govorno prilagođavanje odnosi se na:
- prilagođavanje izražajnosti: boja, visina i jačina glasa, uz primjerenu gestu i
mimiku,
- prilagođavanje razgovijetnosti: govorenje u neposrednoj blizini djeteta, licem
u lice,
- prilagođavanje razumljivosti: uporaba jasnih, razgovijetnih, jednostavnih i
kraćih rečenica s poznatim ili objašnjenim novim riječima, ponavljanje
izrečenog, provjera razumijevanja slušanog putem pokazivanja, pitanja i sl.,
postavljanje jednog po jednog pitanja, dodatno pojašnjavanje izrečenog,
- govorno usmjeravanje pažnje: izričajima kao što su npr. „molim vas, pazite“,
„molim, slušajte“, „ovo je važno“.
Prilagođavanje zahtjeva
- zahtjevi u odnosu na samostalnost: stupnjevito pružanje pomoći i nadzora pri
rješavanju različitih zadataka, izvođenju pokusa ili postupaka, rukovanju
strojevima, alatima,
- zahtjevi u odnosu na vrijeme rada: predviđanje duljeg vremena za rješavanje
zadataka, osobito u pisanim provjerama znanja,
- zahtjevi u odnosu na način rada: pojedinačno zadavanje zadataka, korištenje tipova
zadataka različite „težine“, kao npr. dvočlanog izbora, mnogočlanog izbora,
uspoređivanja i sređivanja, nadopunjavanja, dosjećanja, češće vježbanje i
ponavljanje,
- zahtjevi u odnosu na provjeravanje: samo usmena ili samo pisana provjera znanja
ili davanje mogućnosti da djetetu netko drugi čita, češće provjere znanja u kraćim
vremenskim jedinicama i s manjim brojem zadataka ili pitanja,
- zahtjevi u odnosu na aktivnost: zajedničko planiranje rada s djetetom, češće
promjene aktivnosti, fizičko približavanje djeteta izvoru spoznavanja itd.
učenja______
Od presudne je važnosti da odgojitelji i učitelji postave osnove za gestovnu i verbalnu

komunikaciju i simboličku igru, treba slijediti djetetovo vodstvo, služiti se njegovim
emocijama, te ga uključivati u svaku interakciju.
Složeni zadaci koji se postavljaju pred odgojitelje i učitelje uspješno se rješavaju iako su
različita djeca i učenici s različitim obrazovnim potrebama velik izazov. Stoga, odgojitelji i
učitelji moraju biti usmjereni na timski rad sa stručnim suradnicima i roditeljima, a njihovo
zanimanje postavljeno u kontekst cjeloživotnog obrazovanja što podrazumijeva stalni stručni
razvoj i angažman u procesu napredovanja. Dobra praksa u učenju djece sa posebnim odgojno
obrazovnim potrebama ovisi o brojnim faktorima, a angažman odgojitelja i učitelja jedan je
od najvažnijih. Sustavnim stručnim usavršavanjem učitelja i stručnih suradnika osigurava se
potrebna razina kompetentnosti za rad s učenicima s posebnim obrazovnim potrebama, od
prepoznavanja njihovih posebnosti, izbora najprikladnijih didaktičko-metodičkih pristupa i
oblika rada do vrjednovanja uspješnosti, vodeći računa o potencijalima i potrebi za uspjehom
svakog učenika.
Odgojitelj u inkluzivnom vrtiću

Kako je jedan od ciljeva inkluzivnog ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja razvoj
kvalitetnog sustava podrške razvoju djeteta s teškoćama u uvjetima inkluzije te jačanje
djetetovih osobnih potencijala neophodnost je svakako, kao i pretpostavka uspješne inkluzije,
kompetentan odgojitelj. Danas je studij ranoga i predškolskog odgoja i obrazovanja
sveučilišni petogodišnji studij na kojem odgojitelji stječu kompetencije za rad s djecom s
teškoćama. Odgojiteljevo djelovanje i angažman usmjereni su na dijete, njegove interese,
sposobnosti, vještine i potencijale.
Zajedno sa stručnom službom odgojitelji izrađuju osobni kurikulum za dijete s teškoćama, što
uključuje kompetencije uočavanja i utvrđivanja teškoća te procjenu odgojno-obrazovnih
potreba djeteta, određivanje oblika uključivanja, planiranje i uvođenje podrške, te
vrednovanje djetetova razvoja
U dječjim vrtićima odgajatelji neposredno rade s odgojno-obrazovnom skupinom u koju se
uključuju i djeca s teškoćama.
U sklopu toga njihova je uloga:
- pratiti psihofizički razvoj djeteta, njegova postignuća i ponašanje u kontekstu
- svakodnevnih situacija učenja

učenja______
- upoznati tim zapodršku s uočenim odstupanjima i surađivati s roditeljima radi
- zajedničkog upućivanja vanjskom stručnjaku, ovisno o vrsti teškoće
- izrađivati inicijalne procjene, dokumentirati odgojno-obrazovni proces u koji je dijete

s teškoćama uključeno i voditi bilješke o djetetu
- sudjelovati u izradi osobnog kurikuluma
- u skladu sa specifičnim potrebama djeteta s teškoćama mijenjati i prilagođavati

okruženje, postupke, metode i oblike rada te izrađivati i primjenjivati individualizirane
materijale za učenje u suradnji s timom za podršku
- stvarati povoljno emocionalno ozračje za uključivanje djeteta s teškoćom.
Učitelj u inkluzivnoj školi

Višeznačnost uloge učitelja u nastavnom procesu ogleda se u činjenici da se razvoj njegovih
kompetencija sve više nadopunjuje ulogom suradnika, kreatora i moderatora socijalnih
odnosa, ali i u organizaciji primjerenih oblika nastave koji će učenicima omogućiti ozračje
međusobnog razumijevanja, socijalne osjetljivosti, ravnopravne interakcije i suradničkog
učenja. U tom se smislu pristup u radu s učenicima s teškoćama ne temelji samo na
otvorenosti prema različitostima, nego i na njihovom priznavanju i prihvaćanju. Nužno je
upravljati heterogenošću unutar grupe u razredu, slomiti barijere, proširiti upravljanje
razredom na širi prostor, razvijati suradnju među učenicima u jednostavnim oblicima
zajedničke obuke. Profesionalna izgradnja i smisao profesije očituje se u suočavanju s
obvezama i dilemama profesije. Uključuje borbu protiv predrasuda i diskriminacije;
sudjelovanje u stvaranju pravila zajedničkog života u svezi školske discipline, sankcija i
procjene ponašanja; analiziranje pedagoških odnosa, autoritet, komunikaciju u razredu;
razvijanje smisla za odgovornost te osjećaj pravde Perrenoud (2002).
Uspješnom i učinkovitom metodologijom izrade razlikovnih kurikuluma učitelj određuje
suvremenu razinu odgoja i obrazovanja prema individualnim razlikama učenika, razvija
ciljeve, planira i programira nastavne sadržaje, regulirane postavljenim ciljevima poučavanja i
učenja, na fundamentalnoj, komplementarnoj i povezujućoj razini te na količini pojmova.
Zatim, izabire organizaciju nastavnog rada, donosi odluku o korelaciji nastavnih metoda,
donosi odluku o primjeni razumne umrežene kombinacije socijalnih oblika rada, primjeni
didaktičkih sredstava, tehnike, elektronike te o primjeni didaktičkih sustava nastave
(heuristička, egzemplarna, programirana, problemska, projektna nastava). Na kraju izabire
postupke određivanja vrijednosti učenikova postignuća na temeljima vlastitih kompetencija
učenja______
(shvaćanje školske ocjene, primjena principa, analitičko praćenje, shvaćanje pojma znanje,
pravednost, objektivnost, umijeće umanjivanja učenikova straha od školskog neuspjeha).
Dobra praksa u radu s učenicima s teškoćama ovisna je o brojnim faktorima i obuhvaća
kooperativne odnose učitelja i stručnih suradnika, dobru komunikaciju među osobljem,
učenicima i roditeljima, diferencijaciju zahtjeva, raznolike modele učenja, učiteljevo
uvažavanje svakog učenika kao pojedinca, kvalitetu pomagala u učenju te uključivanje
pomoćnika u nastavu (Carter, 1996).
Socijalne kompetencije učitelja uključujući empatiju, komunikacijske vještine, toleranciju,
kooperativnost i uzajamnu pomoć, odgovornost prema sebi i drugima, ustrajnost u obavljanju
zadataka, odgodu zadovoljstva, kontroliranje nasilnih poriva, iskazivanje osjećaja vrijednost i
jedinstvenost svake osobe, pozitivnu sliku o sebi. Sve su to bitne prepostavke za
uspostavljanje uspješne komunikacije s učenicima u školi, te istodobno predstavljaju model
učenja ponašanja učenika. Na učiteljevoj sposobnosti kontrole ponašanja, reguliranja emocija,
empatije, tolerancije, suradnje, učenici će na prihvatljiv način naučiti zadovoljiti svoje, a
uvažavati i tuđe potrebe. Učiteljeve kompetencije utječu na razvoj učenika, posebice na
njegovo: samopoštovanje, otvorenost svijesti, motivaciju, poštivanje razlika, poštenje,
kreativnu znatiželju, i iznad svega na, spremnost za sudjelovanjem i suradnjom u rješavanju
problema grupe. Costa (1999) ističe i važnost međusobne osjetljivosti, želje za dobrim
odnosima, disciplinarne sposobnosti, usmjerenosti prema suradnicima, grupni rad i suradnju,
inicijativu, fleksibilnost.
Nedvojbeno je da kvaliteta profesionalnih kompetencija učitelja, njihova usmjerenost na
poštivanje potreba učenika, na suradnju i timski rad u procesu odgoja i obrazovanja, čini bitan
i nezamjenjiv element sustava inkluzivnog odgoja i obrazovanja. Treba, međutim, znati da će
različiti učitelji u objektivno sličnim okolnostima osigurati različitu kvalitetu odgoja i
obrazovanja, afirmirajući različite profesionalne kompetencije, polazeći od različitih
vrijednosnih usmjerenja i koristeći različite elemente iz socijalnog okruženja. Kompetentnost
se generira u praksi, a ne u zadanim ulogama (Ajello, Ghione, 2000).
Da bi se učenik uspješno uključio u redoviti odgojno-obrazovni sustav učitelji se moraju
dodatno profesionalno razvijati, te stjecati nove kompetencije. Učenika s posebnim potrebama
treba doživjeti kao izazov i novi interes u radu. Mora posjedovati kompetencije kojima stvara
pozitivno ozračje, učeniku s posebnim potrebama osjećaj sigurnosti, prihvaćenosti i
poštovanja, te mu omogućiti doživljaj uspjeha. Sposobnost sagledavanja problema iz
perspektive učenika uvažavajući pri tome njegovo podrijetlo, dob i razinu obrazovanja
uključuje sposobnost opažanja, prihvaćanja i osjećanja poštovanja prema sličnostima, kao i
učenja______
prema razlikama između učitelja i učenika te između samih učenika; poštivanje prava učenika
i osjetljivost na njihove potrebe i interese; spremnost na obradu kontroverznih tema i
sposobnost suočavanja s nejasnim i složenim situacijama u učionici i školi.
Učitelji su vrlo značajan faktor u odgoju i obrazovanju učenika s teškoćama. Oni promatraju,
evidentiraju zapažanja i u suradnji sa specijaliziranim stručnjacima planiraju rad s učenicima.
Isto tako, zna se dogoditi da teškoća nije otkrivena prije polaska u školu, te je učitelj prva
osoba koja uočava problem. U dogovoru s roditeljima šalje dijete kod stručnjaka (npr.
logoped), te surađuju kontinuirano. Poseban je i metodički pristup za koji učitelj mora biti
kompetentan.
Nastavni program mora biti primjeren, prilagođen svakom učeniku s posebnim potrebama, uz
obavezan individualni pristup. To znači da učitelj: učenje prilagođava mogućnostima svakog
učenika, ispituje tako da se očekuje i postiže uspjeh, omogućava uspjeh, postavlja jasne
granice i očekivanja, razumije učenikove potrebe i ponašanja, osigurava pozitivnu afirmaciju,
omogućava razvoj pozitivne slike o sebi, pozitivan razvoj, uočava socijalne i emocionalne
vještine, razvija empatiju, stvara kod učenika osjećaj prihvaćenosti, osigurava prilike za
odgovorno ponašanje s vršnjacima i odraslima, postavlja uvjete u kojima se učenici osjećaju
pripadni i privrženi svojoj školi i drugo.
Važna dimenzija učiteljeve socijalne kompetencije je sposobnost dati učeniku priliku iskazati
svoje mišljenje i stavove bez straha i srama, pokazati mu uvažavanje uvijek i u svim
svakodnevnim aktivnostima, dakle dati mu komunikacijsku slobodu. Stvaranjem
podržavajuće i prihvaćajuće okoline u kojoj je pažnja usmjerena na pozitivno i pohvale u
kojima nema kritiziranja i represivnih reakcija, učitelj stvara ozračje komunikacijske
neugroženosti, a učeniku otvara put razvoju komunikacijskih sposobnosti. Tolerancija i
socijalna osjetljivost odnose se na vještine upuštanja u međusobne odnose s članovima
razredne zajednice - u odnosu učitelj-učenik, učenik-učenik. Da bi uspješno komunicirali
važno je vježbati, ali i moći ovladati unutarnjom kontrolom. Dakle, važna je samodisciplina,
samopoštovanje, vladanje sobom, samokontrola, mišljenje i djelovanje prema vlastitim
vrijednosnim mjerilima. Znati slušati, čitati neverbalne znakove i simbole, bez kojih bi
komunikacija bila siromašnija, određuju pismenost u komunikaciji. Sposobnost empatije
posebno se naglašava kao preduvjet uspješne komunikacije učitelj – učenik. Prepoznavanje
elemenata razlikovanja i uvažavanje razlika određuje kvalitetu komunikacije na individulanoj
razini specifičnih potreba, ali i na razini svih drugih različitosti, uključujući kulturu,
podrijetlo, religiju, jezik, obiteljski kontekst itd. Školske programe treba bogatiti sadržajima
učenja______
koji potiču i razvijaju interpersonalnu komunikaciju (Milhous, 1996; Ekachai i Komelsevin,

1998).
Socijalne kompetencije učitelja, najvažnije su u prilagodbi i uspješnom emocionalnom i
socijalnom životu učenika s posebnim potrebama. Učenika s posebnim potrebama treba
doživjeti kao izazov i novi interes u radu, a učitelji moraju posjedovati kompetencije kojima
stvaraju pozitivno ozračje, a djetetu s posebnim potrebama osjećaj sigurnosti, prihvaćenosti i
poštovanja, te mu omogućiti, ako ne akademski uspjeh, svakako doživljaj uspjeha. Na taj
način se složeni zadaci postavljeni pred učitelje uspješno rješavaju iako su različita djeca i
učenici s različitim obrazovnim potrebama velik izazov. Kao što je već rečeno, dobra praksa u
učenju djece sa posebnim odgojno obrazovnim potrebama ovisi o brojnim faktorima, a
angažman učitelja jedan je od najvažnijih. Uz to, da bi se učenici s teškoćama uspješnije
socijalizirali u redovnim razredima, posebno je važno omogućiti im sudjelovanje u
aktivnostima u kojima, unatoč svojim teškoćama, mogu sudjelovati ravnopravno s ostalim
učenicima i u njima postizati uspjehe, kako se ne bi osjećali odbačeno i izolirano.
Učitelji u osnovnim školama stvaraju, planiraju i provode odgojno-obrazovne aktivnosti u
neposrednom radu s učenicima. Stvaranje poticajnog okruženja za učenje jedna je od njihovih
temeljnih uloga u radu sa svim učenicima. To uključuje i osiguravanje jednakih mogućnosti
za učenike s teškoćama, a pritom trebaju:
- proučiti postojeću dokumentaciju o učeniku s teškoćama,
- pratiti psihofizički razvoj učenika, odgojno-obrazovne potrebe učenika, njegova
postignuća, uratke i ponašanje u školskom kontekstu,
- upoznati tim za podršku s uočenim odstupanjima i surađivati s roditeljima radi
zajedničkog upućivanja vanjskom stručnjaku, ovisno o vrsti teškoće,
- u skladu sa specifičnim potrebama učenika s teškoćama prilagođavati okruženje,
- postupke, metode i oblike rada te izrađivati i primjenjivati individualizirane materijale
za učenje u suradnji s timom za podršku,
- sudjelovati u radu tima za podršku, u izradi školske dokumentacije za praćenje
napretka učenika te stvaranju stručnog mišljenja i prijedloga najprimjerenijeg
programa podrške za učenika s teškoćama,
- izrađivati, provoditi i vrednovati osobne kurikulume za učenike s teškoćama za svoje
područje,
- redovito stvarati prilike za optimalnu uključenost djeteta/učenika u odgojno-obrazovni
proces postavljajući jasna i visoka očekivanja primjerena njihovim sposobnostima i
sklonostima,
učenja______
- stvarati povoljno emocionalno ozračje za uključivanje učenika s teškoćama.
RODITELJI DJECE S TEŠKOĆAMA

Posebnu potporu neophodno je dati roditeljima djece s teškoćama. Mnogi se od njih ne
snalaze u zatečenoj situaciji, ne razumiju teškoće, kao ni načine uspješne prilagodbe njihove
djece u vrtiće i škole. Suradnja s roditeljima, postaje partnerstvo, a oni aktivno i kontinuirano
participiraju u životu vrtića i škole. Izgradnja partnerstva između roditelja i odgojitelja i
učitelja je u funkciji potpore roditeljstvu i pozitivnom obiteljskom funkcioniranju. Moguće je
uočiti višestruke dobrobiti uspostave partnerskih odnosa. Tako Moran i suradnici (2004)
navode trostruke pozitivne ishode partnerskih odnosa s roditeljima: ishodi za dijete (pozitivno
ponašanje, emocionalni razvoj i edukacijska postignuća), ishodi za roditelje (roditeljske
vještine, roditeljski stavovi i uvjerenja, roditeljska znanja i razumijevanja te emocionalno i
mentalno zdravlje roditelja) te ishodi za dijete i roditelja (pozitivni odnosi djece i roditelja).
Rano, pravovremeno i kontinuirano pružanje potpore obiteljima djece s teškoćama rezultira
dugoročnim pozitivnim ishodima. Mc Wayne, i suradnici (2004) su ukazali na pozitivnu
povezanost između uključenosti roditelja u partnerske odnose s odgojno-obrazovnom
ustanovom i djetetovih socijalnih i školskih postignuća. „ Djeca koja očituju pozitivne
rezultate učenja te pozitivna druženja s vršnjacima i odraslima imaju roditelje koji aktivno
potiču učenje kod kuće, roditelje koji održavaju izravne i redovite kontakte s odgojno-
obrazovnom ustanovom te roditelje koji percipiraju manje prepreka u procesu suradnje s
pedagoškim djelatnicima“ (Nenadić Bilan, 2014). Rezultati istraživanja Lau i suradnika
(2011) otkrivaju kako su bolje spremna za školu djeca čiji su roditelji iskazali višu razinu
uključenosti, a Galindo i Sheldon (2012) također dovode u pozitivnu korelaciju roditeljsku
uključenost u partnerske odnose s pedagoškim djelatnicima i uspješniji razvoj čitalačkih i
matematičkih vještina djece.
Stručne službe vrtića i škole, kao i odgojitelji, te učitelji dužni su obavijestiti i upoznati
roditelje o svim koracima u postupku utvrđivanja teškoće i upućivati ih na njihova prava i
obveze.
VRŠNJACI I VRŠNJAČKE SKUPINE

Specifičnosti rada s učenicima s teškoćama odnose se i na preporuke za međuučeničku
komunikaciju (omogućiti učenje uz pomoć drugog učenika, poticati učenike na pozitivnu
interakciju provođenjem zajedničkih aktivnosti, senzibiliziranje ostalih učenika za njihove
potrebe, pomoć i suradnju).
učenja______
Stavovi odgojitelja i učitelja prema učenicima s teškoćama općenito snažno utječu na socijalni
status. Nažalost, stavovi mogu biti i negativni (Sekulić-Majurec, 1997) i prenose se na ostalu
djecu. Kako stavovi odgojitelja i učitelja prema djeci s teškoćama utječu na njihov socijalni
status, veće mogućnosti uspješne socijalizacije kroz uspješnije uključivanje pružaju odgojitelji
i učitelji koji prema njima ne iskazuju negativne stavove. Stoga se kroz cijelo razdoblje
provođenja integracije i inkluzije u odgoju i obrazovanju proučavaju i mogućnosti formiranja
pozitivnih stavova odgojitelja i učitelja, prema djeci s teškoćama.
Inkluzija znači stvaranje takvog okruženja u kojem sva djeca, pa tako i djeca s teškoćama,
imaju priliku razviti sve svoje potencijale. Podrazumijeva poticajno i podržavajuće okruženje.
Osnovna poruka inkluzivnog odgoja i obrazovanja je da ne izdvaja niti jednog učenika, već se
radi na stvaranju adekvatnijih uvjeta za sve.
Koristi za dijete s teškoćama:
- razvoj socijalnih vrijednosti, stavova, pogleda na svijet i opće sposobnosti,
- predviđanje i utjecaj na buduće mentalno zdravlje djeteta (djeca koja imaju slabe
odnose s vršnjacima i ostaju socijalno izolirana, sklona su psihičkim problemima
kad odrastu),
- pomoć pri razvijanju širih pogleda na svijet i pomak od egocentrizma,
- utjecaj na akademski uspjeh,
- veće samopoštovanje zbog boravka u redovitoj grupi
Koristi za vršnjake urednog razvoja:

- prilike za učenje o razlikama,
- razvoj empatije,
- socijalna kompetentnost,
- veće samopoštovanje zbog pomaganja drugima,
- učenje novih socijalnih vještina interakcije s djecom različitih sposobnosti,
- osjetljivost prema potrebama drugih i bolje razumijevanje različitosti,
- spoznaja da pojedinac može prevladati svoje teškoće i tako postići uspjeh.
STRUČNI SURADNICI U VRTIĆU I ŠKOLI

učenja______
Dodatnu podršku uključivanju djece/učenika s teškoćama u odgojno-obrazovni proces pružaju

stručni suradnici. Iako djeluju u timu, doprinos pojedinih stručnih suradnika temelji se upravo
na specifičnostima njihovih kompetencija. Djeca s teškoćama, koje se manifestiraju i kao
teškoće u učenjuu školi često imaju pomoć (najčešće pedagoge, psihologe ili logopede), koji
su fokusirane na teškoće savladavanja školskih obaveza. No, fokusiranjem na te specifične
teškoće ne može se obuhvatiti cjelokupno stanje djeteta (Berk, 2015). Zato je izrazito bitno
multidisciplinarno pristupanje djetetu, ne zanemarujući psihološki aspekt djeteta.
Emocionalne teškoće se često pojavljuju kod takve djece, jer se teško nose s kašnjenjem u
razvoju i frustracijama uslijed nemogućnosti praćenja pravila ili svojih vršnjaka(Tomljanović,
2019).
Pedagoškim standardom za predškolski odgoj i obrazovanje NN 63/2008, te Državnim
pedagoškim standardom osnovnoškolskog sustava odgoja i obrazovanja NN
63/2008 određen je broj stručnih suradnika u vrtićima i školama s obzirom na broj djece i
učenika.
Standardi dječjeg vrtića:

Broj stručnih suradnika s obzirom na broj odgojno-obrazovnih skupina ili ukupan broj djece
jest sljedeći:
- za 10 odgojno-obrazovnih skupina ili 200 djece, jedan stručni suradnik s punim
radnim vremenom,
- za 11 do 20 odgojno-obrazovnih skupina ili do 400 djece, dva stručna suradnika
(različitih profila) s punim radnim vremenom,
- za 21 do 30 odgojno-obrazovnih skupina ili do 600 djece, tri stručna suradnika
(različitih profila) s punim radnim vremenom.
Ako su u dječjem vrtiću ustrojene odgojno-obrazovne skupine s posebnim programom za

djecu s teškoćama ili programi za darovitu djecu, broj stručnih suradnika povećava se za 0,10
radnoga vremena po odgojno-obrazovnoj skupini tjedno. Broj stručnih suradnika može se
povećati s obzirom na posebne potrebe djece, dislociranost objekata i različitost programa koji
se provode u vrtiću.
Profil stručnog suradnika odabire vrtić na osnovi potreba djece i programa koje provodi. U
učenja______
odabiru stručnih suradnika potrebno je poštovati zahtjev multidisciplinarnosti tima stručnih

suradnika (pedagog, psiholog i stručnjaci edukacijsko-rehabilitacijskog profila).
Iznimno, ovisno o potrebama djece i roditelja te potrebi programa, ustanova može uz
suglasnost osnivača imati i veći broj stručnih suradnika od broja utvrđenoga ovim
Standardom.
Ako na području jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave postoji veći broj
manjih dječjih vrtića, tada poslove stručnih suradnika može provoditi jedan tim stručnjaka za
to područje (pedagog, psiholog i stručnjaci edukacijsko-rehabilitacijskog profila) te viša
medicinska sestra.
Standardi osnovne škole:

- Svaka redovita osnovna škola koja ima do 180 učenika zapošljava 2 stručna suradnika
od kojih jedan mora biti pedagog.
- Osnovna škola koja ima više od 180, a manje od 500 učenika zapošljava 3 stručna
suradnika. Škola koja ima više od 500 učenika zapošljava 4 stručna suradnika.
- Osnovna škola koja ima od 15 do 20 učenika s rješenjem o primjerenom obliku
školovanja, integriranih u redovite razredne odjele, ima pravo na stručnog suradnika
edukacijsko-rehabilitacijskog profila.
Stručni suradnici u dječjem vrtiću i školi su:

- pedagog,
- psiholog,
- edukacijsko-rehabilitacijski stručnjak,
- logoped,
- socijalni pedagog.
Pedagog
Osnovna je uloga pedagoga praćenje i unaprjeđivanje odgojno-obrazovnog procesa uz
pružanje podrške svim sudionicima (djeci, odgojiteljima, učiteljima, roditeljima, te suradničko
djelovanje sa svim drugim stručnim suradnicima).
Stoga su i njegove temeljne zadaće:
- surađivati sa članovima tima za podršku u izradi kurikuluma za učenike s teškoćama,
- sudjelovati u formiranju razrednih odjela,

učenja______
- planirati i provoditi akcijska istraživanja radi unapređenja inkluzivne prakse u suradnji

s edukacijskim rehabilitatorom, logopedom i/ili socijalnim pedagogom,
- sudjelovati u procesu samovrednovanja škole, posebice u procjeni inkluzivnosti,
- u radu s učenicima i roditeljima razvijati proaktivnost u odnosu na prava djece s

teškoćama,
- sudjelovati u organizaciji i osiguranju socijalne i zdravstvene zaštite djece/učenika.
Uloga pedagoga u inkluzivnom odgoju i obrazovanju, osim utvrđivanja psihofizičkog stanja

djeteta i njegove spremnosti za vrtić i školu, provođenja opservacijskih programa, te
participiranja u izradi prilagođenih i individualiziranih programa, naizraženija je,
najznačajnija i najzahtjevnija u kontinuiranoj suradnji s odgojiteljima, učiteljiima i roditeljima
te u razvoju pozitivnog ozračja, kako bi se ostala djeca senzibilizirala za specifične potrebe
djece s tekoćama.
Zadaća pedagoga u vrtiću je praćenje realizacije odgojno-obrazovnog rada, stručno
pridonosi maksimalnoj efikasnosti odgojno-obrazovnih ciljeva te unapređuje cjeloviti
odgojno-obrazovni proces; predlaže inovacije, suvremene metode i oblike rada; predlaže,
sudjeluje i pomaže odgojiteljima u ostvarivanju programa stručnog usavršavanja i njihova
cjeloživotnog obrazovanja; ostvaruje suradnju s roditeljima i pomaže im u odgoju i
obrazovanju djece te rješavanju odgojno-obrazovnih problema; surađuje s drugim odgojno-
obrazovnim čimbenicima; pridonosi razvoju timskoga rada u dječjem vrtiću; javno
predstavlja odgojno-obrazovni rad dječjeg vrtića (iz članka 30. Državnog pedagoškog
standarda predškolskog odgoja i naobrazbe) .
Zadaća pedagoga u školskom okruženju značajna je i u aktivnostima koje se odnose na
organiziranje izvannastavnih aktivnosti, radionica, susreta i druženja gdje se potiču
sposobnosti djece s teškoćama koje su bile zanemarene tijekom nastavnog sata (talenti u
likovnom, glazbenom, literarnom izričaju i sl.). Posebno su važne za djecu koja zbog
ignoriranja, neuvažavanja ili neprepoznavanja teškoća mogu biti trajno neuspješna u školi.
Odnos s drugim učenicima, njihove međusobne interakcije, i uključivanje u sve aktivnosti
smatraju se jednim od glavnih čimbenika uspješne socijalizacije i integracije i inkluzije
učenika s teškoćama. Odgoj i obrazovanje učenika s teškoćama nije moguće zamisliti i
ostvariti bez svekolikog sudjelovanja stručnjaka različitih profila, a angažman pedagoga
praksu inkluzivnog odgoja i obrazovanja čini potpunijom i kvalitetnijom.
učenja______
U školama se kao stručni suradnici najčešće zapošljavaju pedagozi jer oni u klasifikaciji
zanimanja imaju status osnovnih stručnih suradnika. Pedagozi sudjeluju u planiranju i
programiranju (stručno usavršavanje, sudjelovanje u izradi godišnjeg plana i programa
ustanove, plan zdravstvene, socijalne i ekološke zaštite djece, plan kulturne i javne djelatnosti
ustanove, sudjelovanje u izradi plana rada s djecom s teškoćama u razvoju i plana rada s
darovitom djecom i dr.), imaju svakodnevno neposredne kontakte s učenicima, učiteljima i
roditeljima, te surađuju s ravnateljstvom ustanove i ostalim stručnim suradnicima, ali i drugim
ustanovama u lokalnoj zajednici. U kontekstu odgoja i obrazovanja djece s teškoćama,
pedagozi učiteljima osobito pomažu putem koordiniranja timskog rada, iniciranjem
individualnog rada s djecom i njihovim roditeljima, ali i putem ograniziranja pedagoških
radionica u razrednim odjelima/odgojnim skupinama te na roditeljskim sastancima.
Integraciju djece s teškoćama treba doživjeti kao izazov u pedagoškoj praksi. Pedagozi su
pozvani da, u suradnji s učenicima, roditeljima i učiteljima, te drugim stručnim suradnicima,
koriste svoje profesionalne kompetencije i osmišljavaju aktivnosti koje će na najbolji mogući
način poticati i razvijati ozračje uvažavanja i prihvaćanja različitosti. Time pridonose razvoju
kulture (su)života u različitostima koje obogaćuju suvremenu odgojno-obrazovnu ustanovu.
Uz svakodnevnu suradnju pedagoga i učitelja posebno treba naglasiti važnost suradnje s
roditeljima. Jurić (2005) ističe da je poticanje otvorene komunikacije, uz osiguravanje
kvalitete škole, stalnu brigu za učenje i napredovanje, unutarnju i vanjsku povezanost,
racionalno korištenje radnog vremena, briga za idealne uvjete učenja, visok stupanj
približavanja s roditeljima vodilja školskog kurikuluma. Naime, u praksi nije rijedak slučaj da
roditelji ne prihvaćaju za svoje dijete rad po posebnom ili prilagođenom programu. Rezultat
toga može biti smanjenje motivacije za školu, osjećaj manje vrijednosti, ali i brojne teškoće u
socijalnoj prilagodbi. Stoga, poseban razgovor s roditeljima, uz dodatna objašnjenja može
ublažiti, u početku, nesuradnički stav roditelja.
Osnovna je uloga pedagoga praćenje i unapređivanje odgojno-obrazovnog procesa uz
pružanje podrške svim sudionicima (učenicima, učiteljima, roditeljima, ostalim stručnim
suradnicima).
U odnosu na djecu/učenike s teškoćama, zadaće su stručnog suradnika pedagoga:
- surađivati s ostalim članovima tima za podršku u izradi osobnih kurikuluma za
učenike s teškoćama,
- sudjelovati u formiranju razrednih odjela i optimalnom korištenju stručnim resursima,
učenja______
- planirati i provoditi akcijska istraživanja na razini škole radi unapređenja inkluzivne

prakse u suradnji s edukacijskim rehabilitatorom, logopedom i/ili socijalnim
pedagogom,
- sudjelovati u vrednovanju osobnih kurikuluma i podrške djeci/učenicima s teškoćama
te sudjelovati u procesu samovrednovanja škole, posebice u procjeni inkluzivnosti,
- u radu s učenicima i roditeljima razvijati proaktivnost u odnosu na prava djece s
teškoćama / osoba s invalidnošću, posebice prava na sudjelovanje u obrazovanju,
- sudjelovati u organizaciji i osiguranju socijalne i zdravstvene zaštite djece/učenika (Iz
Okvira za poticanje i prilagodbu iskustva učenja te vrednovanje postignuća djece i
učenika s teškoćama).
Psiholog
U stručnom timu ustanova ranoga i predškolskoga odgoja i obrazovanja, te škola neizostavno
je angažiiran psiholog koji procjenjuje psihomotorni, kognitivni i socioemocionalni razvoj
djetete, te kvalitetu adaptivnog ponašanja. Psiholozi sudjeluju u planiranju i vrednovanju
osobnog kurikuluma s naglaskom na razvoj strategija podrške u psihomotoričkom,
kognitivnom i socioemocionalnom području. Njihova je uloga značajna u prepoznavaju
problema u ponašanju i odnosima među vršnjacima te pružanju pomoć u njihovu rješavanju.
Posebice ako su ti problemi u ponašanju uvjetovani događanjima u obiteljskom kontekstu.
Pružaju savjetodavnu pomoć i podršku djeci/učenicima, te njihovim roditeljima, pomoć u
suočavanju s izazovima odrastanja i prihvaćanja njihovih teškoća.
Kompetencije stručnog suradnika psihologa ujedinjuju znanja i vještine poznavanja tijeka i
specifičnosti razvoja djeteta/učenika u svim razvojnim područjima te poznavanje odgojno-
obrazovne prakse i njezina utjecaja na taj razvoj. Psiholozi su zaduženi za emocionalno
zdravlje djece. Jedino školski psiholog može u realnom vremenu procijeniti teškoće kod
djeteta i pružiti mu pomoć(Farrell, 2010; Forlin, 2010). Niti jedan drugi stručnjak u školi
nema znanja, vještine niti je licenciran da procjenjuje i donosi adekvatne odluke po pitanju
psihičkog zdravlja djeteta (Farrell, 2009).
Zadaće psihologa u dječjem vrtiću su praćenje psihofizičkog razvoja i napredovanja
pojedinačnog djeteta, psiholog postavlja razvojne zadaće i skrbi se o psihičkom zdravlju
djece. Svojim djelovanjem pridonosi razvoju timskog rada u dječjem vrtiću i sudjeluje u
stvaranju temeljnih uvjeta za ostvarivanje dječjih prava. Posebno je važna uloga psihologa u
prepoznavanju djece s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama (djece s teškoćama i
darovite djece) i promišljanju razvojnih zadaća za njihovo napredovanje prema
učenja______
sposobnostima. Radi i s djecom s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama i njihovim

roditeljima na emocionalno-psihološkome snaženju obitelji za kvalitetniju pomoć u
odrastanju djeteta. Surađuje i sudjeluje u programima stalnog usavršavanja odgojitelja, s
roditeljima i lokalnom zajednicom te unapređuje cjelokupan rad u dječjem vrtiću. Povezuje se
sa zdravstvenim ustanovama i ustanovama socijalne skrbi, koristi se supervizijskom pomoći i
sudjeluje u istraživanjima u dječjem vrtiću te javno prezentira rezultate (iz članka 30.
Državnog pedagoškog standarda predškolskog odgoja i naobrazbe) .
Zadaće psihologa u školi su:
procjenjivati psihomotorički, kognitivni i socioemocionalni razvoj te adaptivno ponašanje
primjenom psihodijagnostičkih sredstava radi utvrđivanja teškoća i jakih strana
djeteta/učenika te pisati psihologijsko mišljenje,
u timu za podršku sudjelovati u planiranju i vrednovanju osobnog kurikuluma s
naglaskom na razvoj strategija podrške u psihomotoričkom, kognitivnom i
socioemocionalnom području,
pratiti utjecaje odgojno-obrazovnog okruženja na kognitivni, emocionalni i socijalni
razvoj djeteta/učenika i predlagati mjere podrške,
prepoznavati probleme u ponašanju i odnosima među vršnjacima te pružati pomoć u
njihovu rješavanju,
pružati savjetodavnu podršku djeci/učenicima sa socioemocionalnim i obiteljskim
problemima, pomoć u suočavanju s izazovima odrastanja i prihvaćanja njihovih teškoća
(Iz Okvira za poticanje i prilagodbu iskustva učenja te vrednovanje postignuća djece i
učenika s teškoćama).
Zadaće psihologa u vrtiću i osnovnoj školi koja ustrojava i provodi opservaciju djece s
teškoćama u razvoju su sljedeće:
- temeljito upoznati dokumentaciju o djetetu,
- na osnovi tih podataka intervjuirati dijete i roditelje,
- sudjelovati u izradi programa opservacije,
- s obzirom na vrstu i stupanj teškoće u razvoju djeteta utvrditi, pratiti i opservirati
specifične intelektualne, motorike, emocionalne i voljne značajke djeteta i dati mu
primjerenu pomoć koristeći specifični psihologijski instrumentarij,
- konzultirati se s učiteljima, rehabilitatorima, pedagogom i liječnikom s ciljem
uspješnijeg provođenjapojedinih zadaća određenih u programima opservacije
pojedinog djeteta,
učenja______
- sudjelovati u izradi izvješća o ostvarivanju programa opservacije u kojem

potvrđuje, dopunjuje odnosno obrazlaže da su utvrđene specifične teškoće u
djeteta ublažene, djelomično otklonjene,sanirane i dr. tijekom provođenja
pedagoške i zdravstvene opservacije
- na zahtjev stručne komisije dati i dodatna objašnjenja u odnosu na psihologijsku
obradu djeteta na opservaciju
- savjetodavni rad s roditeljima djece sa emocionalnim i socijalizacijskim
teškoćama.
Edukacijski rehabilitator
Edukacijsko-rehabilitacijska djelatnost obuhvaća: rano otkrivanje i intervenciju, timsku
dijagnostiku, procjenu potreba za podrškom, izradu individualiziranih programa poticanja,
osobno usmjerenih i obiteljski usmjerenih planova podrške, procjenu profesionalnih interesa i
sposobnosti, promicanje prava djece s teškoćama u razvoju i njihovih roditelja, kao i osoba s
invaliditetom u zajednici, edukacijsko-rehabilitacijske individualne i/ili grupne postupke i
programe, odgojno-obrazovni rad s djecom s teškoćama u razvoju, koordinaciju podrške u
različitim sustavima u svrhu zastupanja, upućivanje i praćenje korisnika, edukacijsko-
rehabilitacijsku superviziju, savjetovanje, suradnju, timski rad.
Edukacijdki rehabilitator provodi edukacijsko-rehabilitacijsku procjenu razine motoričkog,
senzornog, spoznajnog, emocionalnog i socijalnog funkcioniranja djece i učenika s teškoćama
radi prepoznavanja odgojnih i obrazovnih potreba.
Predlaže strategije podrške u odgojno-obrazovnom procesu.
Stručnjaci edukacijsko-rehabilitacijskog profila u dječjem vrtiću rade na prepoznavanju,
ublažavanju i otklanjanju teškoća djece. Utvrđuju specifične potrebe djece s teškoćama i o
njima informiraju odgojitelje, ostale suradnike i roditelje. Stvaraju uvjete za uključivanje
djece u posebne i redovite programe dječjeg vrtića. U suradnji s odgojiteljima, stručnim
timom (i roditeljima) utvrđuju najprimjerenije metode rada za svako pojedino dijete te ih
primjenjuju u svome radu. Surađuju sa zdravstvenim ustanovama i ustanovama socijalne
skrbi te drugim čimbenicima u prevenciji razvojnih poremećaja u djece. Prate, proučavaju i
provjeravaju u praksi znanstvene i teorijske spoznaje s područja edukacijsko-rehabilitacijskih
znanosti. Unapređuju vlastiti rad i cjelokupan proces uključivanja djece s teškoćama u
zajednicu (iz članka 30. Državnog pedagoškog standarda predškolskog odgoja i naobrazbe).
učenja______
Uloga je stručnog suradnika edukacijskog rehabilitatora u školi unapređivanje

uključivanja učenika s teškoćama. Edukacijski rehabilitator kompetentan je za podršku u
planiranju i provođenju odgojno - obrazovnog procesa kod djece i učenika s teškoćama.
U skladu s navedenim, stručni suradnik edukacijski rehabilitator:
- provodi edukacijsko-rehabilitacijsku procjenu razine motoričkog, senzornog,
spoznajnog, emocionalnog i socijalnog funkcioniranja djece i učenika s teškoćama
radi prepoznavanja odgojnih i obrazovnih potreba (intelektualne teškoće,
poremećaj iz spektra autizma, teškoće učenja, ADHD, motorički poremećaji,
teškoće senzorne integracije, oštećenja vida, kronične bolesti, višestruke teškoće)
te procjene njihova životnog okruženja,
- predlaže potrebne prilagodbe odgojno-obrazovnih očekivanja i ishoda i pristupa
učenja i poučavanja,
- predlaže strategije podrške u odgojno - obrazovnom procesu, posebice u odabiru i
primjeni metoda rada i usvajanju obrazovnih vještina (čitanja, pisanja, računanja,
vremenske i prostorne orijentacije, praktičnog rada i dr.),
- prati učenike s teškoćama, pruža edukacijsko-rehabilitacijsku podršku i savjetuje
odgajatelje/učitelje i pomoćnike u nastavi u provedbi inkluzivnog odgojno-
obrazovnog procesa,
- informira, savjetuje i educira roditelje učenika s teškoćama te vršnjake i roditelje
učenika bez teškoća o prihvaćanju različitosti, toleranciji i odgojno-obrazovnoj
inkluziji te promicanju prava djece s teškoćama,
- pruža podršku, savjetovanje i edukaciju odgajatelja, učitelja i pomoćnika u
nastavi u kreiranju inkluzivnog i poticajnog okruženja za učenje i prihvaćanje
djece/učenika s teškoćama,
- izrađuje stručno mišljenje i predlaže oblike dodatne podrške djeci i učenicima s
teškoćama (Iz Okvira za poticanje i prilagodbu iskustva učenja te vrednovanje
postignuća djece i učenika s teškoćama).
Logoped
Logoped se bavi prevencijom, dijagnostikom i rehabilitacijom poremećaja komunikacije,
jezika, govora i glasa. Spomenuti poremećaji uključuju poremećaje izgovora, poremećaje
fluentnosti govora (mucanje i brzopletost), jezične poremećaje, usporeni jezični razvoj, afazije
i druge neurogene poremećaje jezika i govora, poremećaje pisanog jezika (dyslexia,
učenja______
dysgraphia), poremećaje koji otežavaju matematičko i logičko rezoniranje (akalkulia) i

poremećaje glasa (funkcionalnih uzroka, posljedice trauma ili organskih oštećenja).
Logoped pomaže pojedincima u poboljšanju komunikacijskih vještina i učinkovitosti
(primjerice redukcija naglaska, korekcija izgovora, poboljšanje glasovnih kvaliteta vokalnih
profesionalaca, rad s osobama iz dvojezičnih sredina i sl.). Provodi prevenciju, dijagnostiku i
rehabilitaciju poremećaja verbalne i neverbalne komunikacije osoba s posebnim potrebama
(mentalnom retardacijom, cerebralnom paralizom i kroničnim bolestima, sljepoćom i
slabovidnošću, autizmom), rehabilitaciju slušanja jezika i govora, te pruža savjetodavne
usluge osobama oštećena sluha i njihovim obiteljima. Nadalje, bavi se prevencijom,
dijagnostikom i rehabilitacijom poremećaja oralno- laringealnih funkcija (gutanje) i srodnih
poremećaja. Provodi terapiju u cilju održavanja komunikacije osoba s cerebralnim
poremećajima koji prate starenje, odabire, unaprjeđuje i razvija podupiruće i alternativne
komunikacijske sustave (https://e-usmjeravanje.hzz.hr/logoped).
Uloga je stručnog suradnika logopeda u odgojno-obrazovnoj ustanovi podrška istručno
djelovanje u području poremećaja humane komunikacije, odnosno poremećaja slušanja i
slušne obrade, govornog i pisanog jezika (čitanja i pisanja) te socijalne komunikacije, kao i
uvođenje znakovnog jezika i odgovarajućih oblika potpomognute komunikacije.
U odnosu na djecu/učenike s teškoćama, zadaće su stručnog suradnika logopeda u dječjem
vrtiću i školskoj ustanovi sljedeće:
- provoditi logopedsku procjenu za široki raspon teškoća koje se očituju u
komunikacijskim, jezičnim i govornim sposobnostima te predvještinama i
vještinama čitanja, pisanja i računanja,
- provoditi individualni i/ili grupni probir djece rizične za nastanak jezičnih teškoća,
odnosno specifičnih teškoća učenja,
- planirati i provoditi preventivne programe radi što ranijeg prepoznavanja djece
rizične za komunikacijske, jezične i govorne teškoće,
- organizirati i provoditi znanstveno utemeljene intervencijske pristupe radi ciljanog
poticanja komunikacijskih, slušnih, jezičnih i govornih sposobnosti te predvještina
i vještina čitanja, pisanja i računanja,
- predlagati oblike podrške za učenika s teškoćama s naglaskom na odabir
primjerenog oblika osobnog kurikuluma radi ostvarivanja odgojno-obrazovnih
očekivanja i ishoda povezanih s područjem komunikacije, slušanja, jezika, govora,
čitanja, pisanja i računanja (Iz Okvira za poticanje i prilagodbu iskustva učenja te
vrednovanje postignuća djece i učenika s teškoćama).
učenja______
Socijalni pedagog
Socijalni pedagog pruža odgojno-obrazovnu podršku djeci/učenicima kod koje postoji rizik za
razvoj problema u ponašanju te osmišljava i provodi stručne intervencije za djecu/učenike s
već razvijenim problemima u ponašanju, a sve radi njihova uspješnog svladavanja zahtjeva
odgojno-obrazovnog sustava te poticanja i podržavanja njihova zdravog razvoja. Socijalni
pedagog radi i s drugom populacijom djece/učenika kada problemi u ponašanju postanu
znatna teškoća koja ometa učenika u njihovu odgojno-obrazovnom procesu i zdravom
razvoju. Također, oblikuje i provodi preventivne programe kojima osnažuje školsko
okruženje, smanjuje rizične i jača zaštitne čimbenike za razvoj problema u ponašanju.
U odnosu na djecu/učenike s teškoćama, stručni suradnik socijalni pedagog u predškolskoj
i/ili školskoj ustanovi:
- provodi procjenu potreba djeteta/učenika (uključujući procjenu rizika), problema
u ponašanju i potencijala djeteta/učenika i njegovih okruženja u funkcioniranju na
brojnim životnim područjima važnih za ukupnu socijalnu integraciju
- razvija, provodi i vrednuje, s procjenom potreba usklađene i na dokazima
učinkovitosti utemeljene, individualne i grupne sociopedagoške intervencije s
učenicima - od preventivnih za cijelu populaciju učenika, učenike kod kojih postoji
riziku za razvoj problema u ponašanju (npr. školski preventivni program) do
stručnih intervencija za učenike s problemima u ponašanju (univerzalna,
selektivna i indicirana razina),
- predlaže drugim sudionicima odgojno-obrazovnog procesa (roditeljima,
učiteljima, drugim stručnjacima i drugim važnim odraslim osobama iz učenikove
okoline) različite oblike podrške učenicima kod kojih postoji rizik za razvoj
problema u ponašanju te različite načine sudjelovanja u stručnom tretmanu
učenika s problemima u ponašanju u okviru odnosa koji s učenikom ostvaruju,
- predlaže oblike podrške usmjerene ponašanju i promjeni ponašanja za učenike s
drugim/kombiniranim teškoćama,
- provodi savjetodavni rad s učiteljima, roditeljima i drugim važnim odraslim
osobama radi stvaranja uvjeta povoljnih za zdrav razvoj djece i učenika i
promjenu ponašanja u smjeru djelotvornog zadovoljavanja vlastitih potreba i
uvažavanja postavljenih pravila i granica (Iz Okvira za poticanje i prilagodbu
iskustva učenja te vrednovanje postignuća djece i učenika s teškoćama).
učenja______
Pomoćnik u nastavi
U Republici Hrvatskoj uobičajen je termin pomoćnik u nastavi. U drugim zemljama najčešće
se koristi termin asistent u nastavi (npr. Malta), ali i asistent posebnih potreba (Irska),
asistent učeniku s posebnim potrebama (Njemačka), asistent nastavniku (Španjolska).
Prva inicijativa o pomoćnicima u nastavi u Republici Hrvatskoj pojavila se 2005. godine
kada je Udruga roditelja djece s posebnim potrebama PUŽ (Put u život) pokrenula projekt
„Asistent u nastavi“ na natječaju Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske
solidarnosti, uz suglasnost Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa (Zrilić, Buterin, 2016).
Prvi učenici koji su imali pomoćnike u nastavi bili su učenici s teškoćama koji su članovi
udruge PUŽ, a bili su uključeni u osnovne škole grada Zagreba. Projekt je tijekom godina
poprimio sve veće razmjere, a danas se takvi projekti provode u skoro svim hrvatskim
gradovima.
Kako je položaj pomoćnika u nastavi kao sudionika inkluzivnog procesa postao sve
značajniji, uočena je potreba zakonske regulative njihovog položaja i djelokruga djelatnosti.
Višegodišnji napori doprinijeli su donošenju Pravilnika o pomoćnicima u nastavi i stručnim
komunikacijskim posrednicima kojim je, između ostaloga, definiran djelokrug djelatnosti
pomoćnika u nastavi:
Pomoćnik u nastavi je osoba koja pruža neposrednu potporu učeniku tijekom odgojno-
obrazovnoga procesa u zadacima koji zahtijevaju komunikacijsku, senzornu i motoričku
aktivnost učenika, u kretanju, pri uzimanju hrane i pića, u obavljanju higijenskih potreba, u
svakodnevnim nastavnim, izvannastavnim i izvanučioničkim aktivnostima, a sve prema
izrađenome programu rada prema utvrđenim funkcionalnim sposobnostima i potrebama
svakoga pojedinog učenika te uputama učitelja/nastavnika, stručnih suradnika škole, odnosno
stručnoga tima. Pomoćnik u nastavi može pružati potporu jednom ili dvoje učenika u istome
razrednom odjelu ili različitim razrednim odjelima ili kao pomoćnik u nastavi skupini učenika
istoga razrednog odjela/odgojno-obrazovne skupine uzimajući u obzir individualne potrebe
svakog učenika.
Poslovi pomoćnika u nastavi su:
- Potpora u komunikaciji i socijalnoj uključenosti: poticati učenika na suradnju
s ostalim učenicima, poticati i usmjeravati učenika na prihvatljive oblike
ponašanja te upozoravati učenika na štetnost i posljedice neprihvatljivih
oblika ponašanja uz prethodno savjetovanje s učiteljem/nastavnikom i/ili
učenja______
stručnim suradnikom,pružiti potporu učeniku u provedbi pravila rada i

igre,davati potporu u socijalizaciji uz interakciju s drugim učenicima.
- Potpora u kretanju: voditi učenika kojemu je potrebna potpora u kretanju
(pridržavati, usmjeravati, upozoravati na prepreke i sl.), pružiti potporu
učeniku koji se kreće u kolicima pri svladavanju prepreka, voziti učenika u
kolicima ako se učenik ne može samostalno voziti te upravljati pomagalima za
penjanje i spuštanje u svrhu svladavanja prostornih prepreka, pružiti potporu
učeniku u promjeni položaja tijela.
- Potpora pri uzimanju hrane i pića: dodatno pripremiti hranu učeniku: rezanje,
usitnjavanje i sl., hranjenje ovisno o potrebi učenika, pružiti potporu učeniku
pri pijenju.
- Potpora u obavljanju higijenskih potreba (samo u slučaju nepostojanja
adekvatne medicinske/njegovateljske pomoći za obavljanje tih potreba):
pružiti potporu pri održavanju higijene, pružiti potporu učeniku u kretanju
(vođenje, vožnja) pri odlasku u toalet, pružiti potporu učeniku pri korištenju
toaleta (stavljanje na toalet i pridržavanje tijekom sjedenja; higijena tijela
nakon obavljene nužde; mijenjanje higijenskih uložaka i higijena tijela pri
mijenjanju; svlačenje i odijevanje odjeće; presvlačenje pelena i higijena tijela
pri presvlačenju; pranje ruku nakon obavljene nužde), pružiti potporu učeniku
pri presvlačenju (skidanje i odijevanje odjeće i obuće) tijekom boravka u školi
i izvanučioničkim aktivnostima ovisno o potrebi učenika i situaciji.
- Potpora u obavljanju školskih aktivnosti i zadataka: pružiti potporu učeniku u
korištenju pedagoško-didaktičkih pomagala (Brailleova stroja, taktilne i/ili
elektronično-akustične opreme, alternativnih oblika komunikacije te drugih
specifičnih pomagala i opreme), pisati prema diktatu učenika u zadacima koji
zahtijevaju pisanje rukom i/ili na računalu vodeći računa da se ne ometa
nastavni proces, pružati tehničku potporu učeniku u čitanju, pisanju,
računanju i izvođenju grafičkih radova, dodavati učeniku školski pribor,
pridržavati udžbenik, fiksirati radne listiće i bilježnice za radnu podlogu,
pružati potporu učeniku pri izvođenju praktičnih radova prema naputku
učitelja/nastavnika, pružati potporu učeniku u izvođenju primjerenoga
programa tjelesno-zdravstvene kulture prema naputku učitelja/nastavnika i
nadležnoga školskog liječnika, pružati potporu učeniku u provođenju
izvanučioničke nastave uz prethodnu potvrdu liječnika školske medicine za
učenja______
učenika izdanu na zahtjev škole u navedenu svrhu prema individualnim

stanjima i potrebama učenika, dodatno pročitati zadatak i/ili uputu učeniku,
usmjeravati pažnju učenika na nastavne aktivnosti, poticati učenika na
izvršavanje zadanih uputa, pružati potporu učeniku u samovrednovanju svoga
rada i uspjeha te riješenih zadataka, voditi/usmjeravati učenika u izvršavanju
zadataka na nastavnome materijalu (iz Pravilnika o pomoćnicima u nastavi i
stručnim komunikacijskim posrednicima).
U relevantnoj suvremenoj literaturi prepoznata je aktualnost i značenje koncepta pomoćnika u

nastavi. Bentham i Hutchins (2006) obrazlažu temeljne uloga pomoćnika u nastavi: davanje i
pojašnjavanje uputa; motiviranje i poticanje učenika; uspostava toplog i podržavajućeg
odnosa s drugom djecom; promicanje i poticanje djetetova samopouzdanja i neovisnosti;
poticanje učenikova postavljanja vlastitih ciljeva i samoprocjene, te pomoć učeniku u učenju i
praćenju nastave. McConkey i Abbott (2011) upozoravaju kako bi u programima
osposobljavanja pomoćnika u nastavi naglasak trebao biti na specifičnim ulogama i
dužnostima pomoćnika te specifičnostima rada u odnosu na teškoću koje dijete ima.
Guralnick (2011) ističe važnost tzv. sistemske perspektive, odnosno bolju uključenost
roditelja i obitelji. Pomoćnici u nastavi trebaju potporu i kontinuiranu suradnju ne samo s
učiteljima i stručnom službom škole, nego i roditeljima djece s teškoćama u razvoju. Škola
ima zakonsku obvezu uključiti roditelje i surađivati s njima u svim etapama inkluzije djece s
teškoćama u razvoju.
Kod inkluzije djece s teškoćama vrlo je važno voditi brigu o specifičnim potrebama svakog
djeteta, te što je više moguće surađivati sa obitelji. Uz pomoć stručnih djelatnika povećavaju
semogućnosti obitelji da se nose s teškoćama što je presudno za kasniji životni uspjeh njihove
djece.
Stručni komunikacijski posrednik

Stručni komunikacijski posrednik je osoba koja pruža komunikacijsku potporu gluhim,
nagluhim i gluhoslijepim učenicima u onom sustavu komunikacije koji preferira gluhi,
nagluhi ili gluhoslijepi učenik: hrvatski znakovni jezik, prilagođeni hrvatski znakovni jezik
(taktilni, locirani, vođeni) ili ostale sustave komunikacije koji se temelje na hrvatskom jeziku
(simultana znakovno-govorna komunikacija, ručne abecede, titlovanje ili daktilografija,
očitavanje govora s lica i usana, pisanje na dlanu i korištenje tehničkih pomagala).
učenja______
Poslovi stručnog komunikacijskoj posrednika su: pružati komunikacijsku potporu u onom

sustavu komunikacije koji učenik preferira, pripremati se za nastavu i neposredni rad s
učenikom u svrhu objašnjavanja/prevođenja određenih pojmova učeniku prema uputama
učitelja/nastavnika, pomagati učeniku pri upotrebi radnih materijala i korištenju udžbenika,
dodatno objasniti/prevesti pojmove učeniku, poticati učenika na pisanje i izražavanje u onom
sustavu komunikacije koji učenik preferira, a u skladu s učenikovima mogućnostima i
sklonostima, poticati učenika na suradnju s ostalim učenicima, pružati pomoć u kretanju za
gluhoslijepe učenike i osigurati prenošenje vizualnih/auditivnih informacija (opisivanje
okoline u nastavnim, izvannastavnim i izvanučioničkim aktivnostima), ispisivati na računalu
tekst izlaganja predavača tijekom nastave, surađivati s učiteljima/nastavnicima i stručnim
suradnicima te obavljati ostale poslove sukladno potrebama učenika.
Stručni komunikacijski posrednik posreduje u komunikaciji između učenika i okoline tijekom
odgojno-obrazovnoga procesa u svakodnevnim nastavnim, izvannastavnim i izvanučioničkim
aktivnostima, prema izrađenome programu rada i uputama učitelja/nastavnika, stručnih
suradnika škole odnosno stručnoga tima.
U jedan razredni odjel/odgojno-obrazovnu skupinu može biti uključen samo jedan stručni
komunikacijski posrednik. Iznimno, zbog organizacijskih mogućnosti škole, u isti razredni
odjel mogu biti uključena dva stručna komunikacijska posrednika, o čemu odlučuje osnivač
uz prethodnu suglasnost Ministarstva.
Učenici koji imaju osiguranu potporu stručnoga komunikacijskog posrednika ne mogu imati i
osiguranu potporu pomoćnika u nastavi. (iz Pravilnika o pomoćnicima u nastavi i stručnim
komunikacijskim posrednicima).
OSTALI SUDIONICI
Ostali sudionici u inkluzivnom odgoju i obrazovanju su sve one institucije, udruge i pojedinci
koji daju potporu djeci i roditeljima. Nabrojit ćemo samo neke od njih: jedinice lokalne
samouprave koje financijski pomažu projekte pomoćnika u nastavi, visokoškolske institucije
koje obrazuju buduće odgojitelje i učitelje za rad s djecom s tešlkoćama, brojne udruge
roditelja djece s teškoćama kojima najjaču potporu daju županije, gradovi i općine ustupanjem
prostora, te financijskom pomoći. Udruge roditelja djece s teškoćama organiziraju brojna
događanja, seminare, radionice, predavanja, obilježavanje važnih datuma, razmjenjuju
iskustva, međusobno pomažu jedan drugome. Teško bi ih bilo sve nabrojati, egzistiraju u
gotovo svakom gradu, kao Udruga roditelja djece s Down sindromom, Udruga roditelja djece
učenja______
s autizmom, Udruga roditelja djece s cerebralnom paralizom, na razini države Hrvatska

udruga za disleksiju itd.
DJECA I UČENICI S TEŠKOĆAMA – VAŽEĆI PROPISI RH7
Djeca i učenici s teškoćama uključuju se u odgojno-obrazovni sustav uz odgovarajuće mjere

potpore u različitom opsegu, a prema osobnim potrebama, što se uređuje pratećim zakonskim
i podzakonskim aktima. Posebno je važno osigurati dostupnost do prilagođenih oblika
odgojno-obrazovnoga rada te drugih stručnih i potpornih služba i programa.
U predškolskim ustanovama uz kurikulum za predškolski odgoj i obrazovanje, izrađuju se i
implementiraju individualizirani kurikulumi uz dodatnu stručnu potporu, kao i posebni
kurikulumi za predškolski odgoj i obrazovanje za djecu s većim teškoćama u posebnoj
odgojno-obrazovnoj skupini. U osnovnoj školi izrađuju se jezgrovni i razlikovni kurikulum uz
dodatnu stručnu potporu, jezgrovni i razlikovni kurikulum s individualiziranim planom i
programom, te posebni kurikulum unutar posebnoga odjela u školskoj ustanovi.
U Hrvatskoj su na snazi sljedeći dokumenti kojima se određuju mogućnosti školovanja djece s

teškoćama:
 Strategija obrazovanja, znanosti i tehnologije, NN 124/14.
 Nacionalni kurikulum za rani i predškolski odgoj i obrazovanje, NN 05/15.
 Nacionalni okvirni kurikulum za predškolski odgoj i obrazovanje te opće obvezno i
srednjoškolsko obrazovanje (2011). Republika Hrvatska. Ministarstvo znanosti,
obrazovanja i športa.
 Okvir nacionalnoga kurikuluma (2017). Prijedlog nakon javne rasprave. Ministarstvo
znanosti i obrazovanja.
https://mzo.gov.hr/istaknute-teme/odgoj-i-obrazovanje/nacionalni-kurikulum/
nacionalni-kurikulumi/531 Preuzeto 10.7.202
 Zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju, NN 10/97, 107/07 i 94/13.
 Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi pročišćeni tekst zakona NN
87/08, 86/09, 92/10, 105/10, 90/11, 5/12, 16/12, 86/12, 126/12, 94/13, 152/14, 07/17,
68/18, 98/19, 64/20NN 07/17, 68/18, 98/10
 Državni pedagoški standard predškolskog odgoja i naobrazbe, NN 63/08, NN 90/10.
7
Iz propisa su izdvojeni i preuzeti u cijelosti članci i stavci koji se odnose na djecu s teškoćama.
učenja______
 Državni pedagoški standard osnovnoškolskog sustava odgoja i obrazovanja, NN

63/08, 90/10.
 Pravilnik o osnovnoškolskom i srednjoškolskom odgoju i obrazovanju učenika s
teškoćama u razvoju NN 24/2015.
 Pravilnik o broju učenika u redovitom i kombiniranom razrednom odjelu u osnovnoj
školi, NN, 124/2009.
 Pravilnik o upisu djece u osnovnu školu, NN 13/91.
 Pravilnik o pomoćnicima u nastavi i stručnim komunikacijskim posrednicima (NN
102/2018)
Strategija obrazovanja, znanosti i tehnologije NN 124/14.
Strategiju obrazovanja, znanosti i tehnologije donio je Hrvatski sabor 17. listopada 2014.
Godine. U Strategiji se naglašava kako je obrazovanje u Republici Hrvatskoj svakomu
dostupno, pod jednakim uvjetima, u skladu sa sposobnostima.
Predložena vizija odgoja i obrazovanja u središte procesa stavlja dijete/učenika kojemu sustav
odgoja i obrazovanja osigurava najbolje moguće uvjete i podršku za uspješno učenje i cjelovit
osobni razvoj. Promoviraju se odgoj i obrazovanje koji aktivno potiču cjelovit individualni
razvoj svakog djeteta i mlade osobe, promiču društvenu jednakost i demokratske vrijednosti.
Teži se uspostavi odgojno-obrazovnog sustava koji svakoj osobi omogućuje stjecanje znanja,
vještina i stavova potrebnih za uspješan život u suvremenom društvu.
Kao odgojno obrazovna vrijednost naglašavaju se, između ostalog: visoka kvaliteta odgoja i
obrazovanja za sve, jednakost obtrazovnih mogućnosti za sve, uključenost svih učenika u
odgojno-obrazovni proces, poštivanje ljudskih prava i prava djece. Interkulturalizam.
Cilj 2. Naglašava razvoj cjelovite podrške učenicima. Jedan od najdjelotvornijih načina
unapređivanja kvalitete obrazovnih sustava jesu intervencije na školskoj razini koje su
usmjerene na učenika. Tim se intervencijama uspostavljaju mehanizmi identificiranja
poteškoća u učenju i mehanizmi pružanja dodatne podrške učenicima s pomoću kojih se
unapređuju njihova postignuća. Stoga uspješni obrazovni sustavi, jednako kao i uspješne
škole (na mikrorazini), osobitu pozornost posvećuju individualnoj podršci učenicimai to ne
samo učenicima s teškoćama i darovitima nego svima.
učenja______
Jedan od najdjelotvornijih načina unapređivanja kvalitete obrazovnih sustava je intervencija

na školskoj razini koje su usmjerene na učenika. Tim se intervencijama uspostavljaju
mehanizmi identificiranja teškoća u učenju i mehanizmi pružanja dodatne podrške učenicima
s pomoću kojih se unapređuju njihova postignuća. Stoga uspješni obrazovni sustavi, jednako
kao i uspješne škole (na mikrorazini), osobitu pozornost posvećuju individualnoj podršci
učenicima. U obrazovnom sustavu postoji određen broj pojedinačnih oblika podrške
učenicima koji su usmjereni na poboljšanje njihovih obrazovnih postignuća, razvoj njihovih
osobnih potencijala i njihove sveukupne dobrobiti, no oni nemaju sustavan karakter. Stoga je
glavni cilj u ovome tematskom području osiguranje cjelovita sustava podrške djeci i
učenicima koji ujedinjuje različite mehanizme podrške unutar odgojno-obrazovnih institucija i
izvan njih, a uključuje podršku u učenju, psihološku podršku i karijerno savjetovanje, kao i
dodatne specifične oblike podrške djeci i učenicima s teškoćama
U cilju 6.1. Strategije naglašava se uspostava standardiziranih mehanizama rane identifikacije
razvojnih potreba i mogućih teškoća djece. Obrazovni sustav utemeljen na jednakim
obrazovnim prilikama podrazumijeva sustav podrške djeci usmjeren na zadovoljavanje
specifičnih potreba svakog djeteta. Zato je nužno sustavno provoditi ranu identifikaciju
razvojnih potreba i mogućih teškoća kod djece. Rana identifikacija razvojnih i okolinskih
rizika od ključne je važnosti za pravovremenu i učinkovitu ranu intervenciju, prevenciju
problema, unapređenje mentalnog zdravlja i stvaranje uvjeta za kvalitetan odgoj i obrazovanje
svakog djeteta. U sustav rane identifikacije trebaju biti uključena sva djeca do polaska u
školu, neovisno o tome jesu li uključeni u programe ranog i predškolskog odgoja. Da bi se
ovaj cilj ostvario potrebno je osigurati: obvezno redovito provođenje postupaka rane
identifikacije mogućih
teškoća kod djece između njihove 3. i 5. godine korištenjem prikladnih metoda.
Također se naglašava kako je potrebno sigurati kadrovske (psiholozi, edukacijski
rehabilitatori i logopedi, mobilni stručni timovi), financijske i prostorne uvjete u vrtićima i
osnovnim školama za provođenje standardiziranih postupaka rane identifikacije teškoća kod
djece.
U postupku utvrđivanja spremnosti djece za osnovnu školu određen je i sastav stručnog
povjerenstva gdje su sastav stručnog povjerenstva u koji su obvezno uključeni psiholozi,
edukacijski rehabilitatori i logopedi koji su osposobljeni za korištenje standardiziranih
postupaka za ranu identifikaciju posebnih odgojno-obrazovnih potreba djece.
Cilj 6.2. naglašava cjelovit sustav podrške djeci I učenicima u odgojno-obrazovnim
ustanovama. Rano i predškolsko razdoblje iznimno je važno razdoblje u razvoju pojedinca i
učenja______
zato je predmet posebne društvene brige i zaštite. U ranom i predškolskom razdoblju stvaraju
se temelji za cjelokupan kasniji razvoj pojedinca, pa tako i za kvalitetu njegova odgoja i
obrazovanja. Posebno je važna sustavna podrška djeci s teškoćama i njihovim roditeljima kao
i djeci iz socijalno osjetljivijih skupina i njihovim roditeljima.
Potrebno je uspostaviti mehanizme rane intervencije, praćenja psihofizičkog razvoja,
savjetovanja roditelja i podrške djeci s teškoćama.Neophodno je i organizirati sustav
individualnog savjetovanja učenika i roditelja sa školskim psihologom, razrednikom,
učiteljima, nastavnicima i odgojiteljima, kao i organizirati sustav dodatnoga individualnog
savjetovanja učenika s teškoćama i njihovih roditelja s logopedom, socijalnim pedagogom i/ili
edukacijskim rehabilitatorom. Važno je i osigurati ljudske, financijske i prostorne resurse za
poludnevni boravak tijekom kojega se provodi produženi stručni postupak, kao i osigurati
pomoćnika u nastavi. U ovoj se cilju navodi i kako je neophodno osmisliti skupine vršnjačke
potpore, te organizirati dopunsku nastavu, dodatnu nastavu i izvannastavne aktivnosti Na
satovima redovne nastave i satovima razredne zajednice, predavanjima i radionicama
senzibilizirati svu djecu, učenike, njihove roditelje i zaposlenike vrtića i škola za specifične
potrebe djece i učenika s teškoćama.
Nacionalni kurikulum za rani i predškolski odgoj i obrazovanje (NN 05/15)
Osiguravanje kontinuiteta u odgoju i obrazovanju jedna je od iznimno važnih zadaća

Nacionalnoga kurikuluma za rani i predškolski odgoj i obrazovanje jer stvara polazište i
osigurava uvjete za zadovoljavanje jednog od temeljnih prava djeteta prava na odgoj i
obrazovanje.Nacionalni kurikulum za rani i predškolski odgoj i obrazovanjeusmjeren je
prema osiguranju dobrobiti za dijete. Osiguranje dobrobiti je multidimenzionalni, interaktivni,
dinamični i kontekstualni proces kojim se integrira zdravo i uspješno individualno
funkcioniranje te pozitivni socijalni odnosi u kvalitetnom okruženju vrtića.Osiguravanje
dobrobiti za dijete podrazumijeva usmjerenost planiranja odgojno-obrazovnog procesa na
dijete i njegovu dobrobit. Razumijevanje dobrobiti i njezinih dimenzija proizlazi iz znanja i
očekivanja odgojitelja te njegovih shvaćanja djeteta, djetinjstva, socijalizacije, odgoja i
obrazovanja, što znači da je psihološki, pedagoški i didaktički utemeljeno. Planiranje
odgojno-obrazovnoga procesa usmjereno je na promišljanje dobrobiti i načine na koji se ona
može ostvariti, a ne na parcijalne ciljeve, tj. područja i sadržaje učenja, nezavisno od
individualnih značajki svakog djeteta.Nacionalni kurikulum za rani i predškolski odgoj i
obrazovanje uključuje: osobnu, emocionalnu i tjelesnu, obrazovnu i socijalnu dobrobit djeteta.
učenja______
ostvarivanje individualiziranoga i fleksibilnoga odgojnoobrazovnog pristupa kojim se

omogućava zadovoljenje različitih potrebadjece (tjelesnih, emocionalnih, spoznajnih,
socijalnih, komunikacijskih i sl.).
Djeca s teškoćama uključuju se u predškolske odgojno-obrazovne ustanove uz potrebnu
stručnu, didaktičko-metodičku i rehabilitacijsku potporu. Za djecu koja trebaju veći opseg
potpore organizira se posebna odgojno-obrazovna skupina. Kada se uz primjeren program
potpore u redovitim uvjetima ne postižu ciljevi u skladu s mogućnostima i potrebama djeteta,
mogu se uključiti u odgojno-obrazovne ustanove pod posebnim uvjetima.Bitno je rano
prepoznavanje i pružanje potpore djeci s teškoćama u redovnoj predškolskoj odgojno-
obrazovnoj ustanovi te suradnja s roditeljima kojima se pružaju potrebni savjeti i potpora.
Nacionalni kurikulum za osnovnoškolski odgoj i obrazovanje - prijedlog nakon javne

rasprave. Ministarstvo znanosti i obrazovanja).
Nacionalnim o kurikulumom osiguravaju se djeci i učenicima s posebnim odgojno-

obrazovnim potrebama uvjeti za učenje u skladu s njihovim mogućnostima i potrebama.
Ovim se dokumentom uvode promjene u organizaciji odgojno-obrazovnoga procesa. Posebno
je značajno uvođenje fleksibilnoga planiranja učenja i poučavanja na dnevnoj, tjednoj i
mjesečnoj razini. Učiteljima i školama pruža se autonomija u određivanju načina realizacije
odgojno-obrazovnih ciljeva i ishoda te u izboru aktivnosti i sadržaja ishoda uvažavajući
individualne razlike u sposobnostima i interesima učenika te specifičnosti pojedine škole, što
doprinosi većoj kvaliteti njihova rada.
U skladu s načelom učenja i poučavanja koje se odnosi na individualizaciju, vodi se računa o
individualnim razlikama među učenicima koje su određene njihovim različitim razvojnim
potrebama, sposobnostima, osobnosti, zdravljem, socijalnim okruženjem, jezikom, kulturom,
ali i njihovim interesima. Svim učenicima nastoji se omogućiti da u što većoj mjeri ostvare
željene ishode učenja, što znači da poučavanje mora biti prilagodljivo, uvažavati i prihvaćati
različite okolnosti, iskustva i mogućnosti učenika. Osobito je važno voditi računa da
zahtjevnost zadataka koji se stavljaju pred pojedinoga učenika bude takva da mu omogućava
postizanje uspjeha. Prilagodbom načina učenja i poučavanja učenikovim individualnim
potrebama, osim lakšega ostvarivanja ishoda učenja, postiže se i veća motiviranost učenika za
učenje, veće zadovoljstvo školom, ali i veće samopoštovanje. Pritom određenim skupinama,
kao što su to učenici s teškoćama i daroviti učenici, treba omogućiti posebnu podršku, od
učenja______
pravovremenoga prepoznavanja njihovih potreba do oblikovanja primjerenoga pristupa. U

osnovnoškolskome odgoju i obrazovanju primjenjuju se načela inkluzivnoga (uključujućega)
odgoja i obrazovanja kojim se svim učenicima pruža prilika za optimalan razvoj njihovih
potencijala, neovisno o njihovim različitostima u sposobnostima, kulturi, socijalnomestatusu i
drugim karakteristikama.
Pristup odgoju i obrazovanju učenika s teškoćama opisan je u Okviru za poticanje i
prilagodbu iskustava učenja te vrednovanje postignuća djece i učenika s teškoćama, a temelji
se na univerzalnim vrijednostima jednakih prava na obrazovanje svakoga djeteta. Učenici s
teškoćama imaju pravo školovati se na jednakopravnoj osnovi i s istim prilikama za odgojno-
obrazovno napredovanje u ostvarenju njima primjenjivoga skupa odgojno-obrazovnih ishoda.
Da bi se u tome uspjelo, potrebno je provesti određene prilagodbe u osnovnim sastavnicama
kurikuluma: ishodima, aktivnostima i sadržajima učenja i poučavanja, pristupima učenju i
poučavanju te vrednovanju i ocjenjivanju. Prilagodbe se odnose na strategije, sredstva,
postupke i oblike podrške koji se implementiraju u odgojno-obrazovnome procesu kako bi se
osigurale jednake mogućnosti u ostvarivanju ishoda navedenih u predmetnim kurikulumima i
kurikulumima međupredmetnih tema. Njihova je uloga učenicima s teškoćama pružiti
mogućnost da budu uspješni u učenju tako da stečena znanja, vještine i vrijednosti mogu
pokazati i primijeniti.
Uz odgovarajuće prilagodbe i podršku većina učenika s teškoćama svladavat će
osnovnoškolski kurikulum istoga opsega i dubine kao i njihovi vršnjaci, a za neke će učenike
s teškoćama neki ishodi biti djelomično ili u cijelosti drukčiji. Prilagodbe omogućavaju
učenicima dostizanje skupa odgojno-obrazovnih ishoda potrebnih za prijelaz iz jednoga
odgojno-obrazovnog ciklusa u drugi kao i za prijelaz iz osnovnoškolskoga odgoja i
obrazovanja u srednjoškolski.
Za učenike s teškoćama izrađuje se osobni kurikulum te prijedlog primjerene podrške da bi se
zadovoljile individualne odgojno-obrazovne potrebe učenika uzimajući pritom u obzir njihove
sposobnosti, razlike u dinamici napredovanja, specifične stilove učenja i motivacijske
čimbenike. Osobni kurikulum pripremljen je za svakoga pojedinog učenika i precizira ciljeve
koji se planiraju i ishode učenja koje učenik treba postići u određenome razdoblju, s pomoću
strategija poučavanja, resursa i podrške neophodnih za ostvarenje tih ciljeva. U odgojno-
obrazovnome procesu važno je stvoriti poticajno i podržavajuće okruženje za učenje i
poučavanje u kojemu će učitelj poticati učenikovo napredovanje primjenjujući metode,
postupke i oblike poučavanja koji najbolje odgovaraju učenikovim razvojnim mogućnostima i
koji su podudarni s njegovim stilom učenja.
učenja______
Cilj je Nacionalnoga okvirnoga kurikuluma omogućiti polaznicima odgojno-obrazovnih

ustanova na razini predškolskoga, osnovnoga i srednjoškolskoga odgoja i obrazovanja
stjecanje najviše razine znanja, sposobnosti i vještina u skladu s njihovim mogućnostima za
samostalan i uspješan život, ispunjen učenjem, radom, samopoštovanjem i općim
zadovoljstvom.
Uključujuće (inkluzivno) obrazovanje temelji se na osiguranju uvjeta, koji u redovitomu
školskomu sustavu, zajedno s vršnjacima, omogućuju djeci i učenicima s teškoćama stjecanje
što više očekivanih postignuća. Odgojno-obrazovna ustanova postaje interaktivna zajednica
koja uči i koja teži učenicima osigurati iskustvo uspješnosti i pripremu za svijet rada i život u
odrasloj dobi.
Nacionalni okvirni kurikulum uređuje i odgojno-obrazovnu ponudu djeci i učenicima čije
mogućnosti dopuštaju praćenje posebnih programa koji se odnose na stjecanje znanja,
razvijanje sposobnosti i vještina potrebnih za što neovisnije svakodnevno življenje i aktivno
uključivanje u radnu okolinu i neposredno društveno okruženje. Učenici s teškoćama koji su
uključeni u razredne odjele osnovnih škola dobivaju cjelovitu i pojedincu primjerenu potporu
koju izvodi sama odgojno-obrazovna ustanova u suradnji sa službama potpore na razini
lokalne i područne zajednice. Stručna služba matične odgojno-obrazovne ustanove uz pomoć
učitelja te drugih stručnjaka, prema potrebi, izrađuje individualizirani program koji prati i po
potrebi revidira.Individualizirani kurikulum temeljen je na jezgrovnomu i razlikovnomu
kurikulumu, a izrađuje se prema stručnoj procjeni učenikovih sposobnosti i mogućnosti, kako
bi se pratio njegov uspjeh u postizanju odgojno-obrazovnih ciljeva. Planiranje
individualiziranoga kurikuluma počiva na realno postavljenim ciljevima, polazi od učenikovih
sklonosti, od njegovih prepoznatih mogućnosti, a sadržava i podatke o potrebnim oblicima
potpore, tijeku provođenja potpore te postignutim ishodima.
Okvir za poticanje i prilagodbu iskustva učenja te vrednovanje postignuća djece i

učenika s teškoćama – prijedlog nakon javne rasprave, prosinac 2017.
Okvir je nacionalni document u kojem je detaljno opisana uloga svih nositelja provedbe
kurikuluma, od odgajatelja, učitelja, ravnatelja, stručnih suradnika i roditelja do
pomagača/pomoćnika u nastavi te stručnih komunikacijskih posrednika. U cijelom Okviru
posebno je vidljiva uloga tima za podršku djetetu/učeniku s teškoćama. Okvir također
određuje načine praćenja, dokumentiranja i izvješćivanja o napredovanju i postignutim
učenja______
odgojno-obrazovnim očekivanjima i ishodima djece i učenika s teškoćama, a istaknuta je i

uloga roditelja kao partnera u odgojno-obrazovnom procesu.
Promovira jednakost svih sudionika te autonomiju svih institucija i djelatnika koji preuzimaju
odgovornost za uspješan ishod odgojno-obrazovnog procesa. Okvirom se određuju smjernice
za utvrđivanje teškoća te određivanje vrste i razine odgojno-obrazovne podrške.
Definirane su smjernice za kurikularno planiranje, izradu i vrednovanje osobnog kurikuluma
te određenje prilagodba odgojno-obrazovnih ishoda, pristupa učenja i poučavanja,
vrednovanja učeničkih postignuća i uvođenja drugih oblika podrške.
Načela učenja i poučavanja definirana Okvirom vrijede za svu djecu i sve učenike, a ovdje se
ističu pojedina od tih načela koja su iznimno bitna u radu s djecom i učenicima s teškoćama:
- usmjerenost na cjelovit razvoj i dobrobit djeteta i učenika,
- povezanost s njihovim životnim iskustvom i interesima,
- jasna i visoka očekivanja prema individualnim sposobnostima i mogućnostima,
aktivnoj ulozi i individualnom angažmanu djece i učenika u učenju,
- osiguravanje sigurnog i poticajnog okruženja te pružanje odgovarajuće,
- odgojno-obrazovne podrške, poštujući individualne potrebe djece i učenika.
Svaka odgojno-obrazovna ustanova treba osigurati uvjete za uključivanje djece/učenika s

teškoćama. Svako dijete I svaki učenik s teškoćama ima pravo na osobni kurikulum.
Specifičnosti svakog osobnog kurikuluma proizlaze iz specifičnih odgojno-obrazovnih
potreba svakog djeteta/učenika s teškoćama. Osobni kurikulum za svako dijete s teškoćama
temelji se na individualnim potrebama.
HNOS – Hrvatski nacionalni obrazovni standard (2005). Republika Hrvatska.

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa.
Hrvatski nacionalni obrazovni standard (HNOS), nacionalni obrazovni standard u
Hrvatskoj. Standard se odnosi na cjelovit pristup obrazovnomu procesu i uključuje ciljeve
odgoja i obrazovanja, odgojno-obrazovne sadržaje, prijedloge metoda poučavanja, očekivane
ishode učenja i poučavanja te nastavno okružje
HNOS sadrži elemente razlikovanja, pa je nužno uočiti kompetencije na više razina
zahtjevnosti, ispod i iznad normalnog standarda, kako bi svaki učenik mogao u potpunosti
izraziti sebe, steći znanje i proširiti kompetencije. U uvodnom dijelu HNOS-a posebno se
elaboriraju pristupi u radu s učenicima s teškoćama, koji se prema novim terminološkim
određenjima kategoriziraju u učenike s teškoćama. Njihova integracija u redoviti odgojno-
učenja______
obrazovni sustav podrazumijeva prakticiranje posebnih sadržaja, načina, metoda rada i

vrjednovanja postignuća. Posebnosti za rad s ovim učenicima odnose se i na preporuke za
komunikaciju, te didaktičko-metodičke postupke (omogućiti učenje uz pomoć drugog
učenika, poticati učenike na pozitivnu interakciju provođenjem zajedničkih aktivnosti,
senzibiliziranje ostalih učenika za njihove potrebe, pomoć i suradnju).
U uvodnom dijelu HNOS-a daju se metodički naputci za rad s učenicima s teškoćam, ali treba
reći kako su napuci koncipirani tako da već pretpostavljaju kompetentnog učitelja, te da se
samo nabrajaju neke posebnosti. Naime, rad s učenicima s teškoćama kompleksan je i krajnje
odgovoran posao, gdje učitelj svojim djelovanjem sprječava nastavak brojnih drugih teškoća i
neuspjeha na emotivnom i socijalnom polju koje djeca mogu doživjeti ako ih se u nastavi ne
uključuje kao i ostale učenike. Programski sadržaji koji su navedeni uz pojedine teme
predstavljaju minimum koji učenik mora usvojiti ali, ipak ne ograničavaju proširenje
sadržajne ponude.
Učenici s lakšim teškoćama u razvoju u pravilu se uključuju u redovite razredne odjele te
svladavaju redovite nastavne programe uz individualizirane postupke s obzirom na posebne
potrebe koje učenik ima ili prilagođene programe sukladne njihovim sposobnostima.
Zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju NN 10/97, 107/07, 94/13, 98/19
Zakonom o predškolskom odgoju i obrazovanju određeno je da se u ustanovama ranoga i

predškolskog odgoja i obrazovanja, između ostalih, provode i posebni programi za djecu s
teškoćama.
Tako je u člankom 17. određuje da se u dječjim vrtićima programi za djecu rane i predškolske
dobi s teškoćama u razvoju organiziraju po posebnim uvjetima i programu koji propisuje
ministar nadležan za obrazovanje. Vrstu i stupanj teškoće u razvoju djeteta te potrebu
odgovarajućih uvjeta za njegu, odgoj i zaštitu djece s teškoćama u razvoju, na prijedlog
liječnika primarne zdravstvene zaštite, utvrđuje stručno povjerenstvo ustrojeno prema zakonu
kojim su uređeni odnosi u području socijalne skrbi.
Članci Zakona se detaljnije obrazlažu u pravilnicima, naputcima, Državnom pedagoškom
standardu i Okviru za poticanje i prilagodbu iskustva učenja te vrednovanje postignuća djece i
učenika s teškoćama.
učenja______
Državni pedagoški standard predškolskog odgoja i naobrazbe NN 63/2008

(Navode se izvatci iz članaka Standarda koji određuju odgoj i obrazovanje djece s
teškoćama)
Članak 1.
Ovim Državnim pedagoškim standardom predškolskog odgoja i naobrazbe (u daljnjem tekstu:
Standard) utvrđuju se: programi s obzirom na trajanje i namjenu, te predškolski odgoj i
naobrazba djece i djece s posebnim potrebama i to djece s teškoćama i darovite djece.
Članak 2.
Dijete s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama jest: dijete s teškoćama – dijete s
utvrđenim stupnjem i vrstom teškoće po propisima iz socijalne skrbi, koje je uključeno u
redovitu i/ili posebnu odgojnu skupinu u dječjem vrtiću, ili posebnu odgojno-obrazovnu
ustanovu.
Članak 4.
Djeca s teškoćama uključuju se u redoviti ili program javnih potreba predškolskog odgoja i
naobrazbe. Djecom s teškoćama u smislu ovoga Standarda smatraju se:
- djeca s oštećenjem vida,
- djeca s oštećenjem sluha,
- djeca s poremećajima govorno-glasovne komunikacije,
- djeca s promjenama u osobnosti uvjetovanim organskim čimbenicima ili psihozom,
- djeca s poremećajima u ponašanju,
- djeca s motoričkim oštećenjima,
- djeca sniženih intelektualnih sposobnosti,
- djeca s autizmom,
- djeca s višestrukim teškoćama,
- djeca sa zdravstvenim teškoćama i neurološkim oštećenjima (dijabetes, astma, bolesti srca,
alergije, epilepsija i slično).
Lakšim teškoćama djece smatraju se:
- slabovidnost,
- nagluhost,
- otežana glasovno-govorna komunikacija,
- promjene u osobnosti djeteta uvjetovane organskim čimbenicima ili psihozom,
- poremećaji u ponašanju i neurotske smetnje (agresivnost, hipermotoričnost,
poremećaji hranjenja, enureza, enkompreza, respiratorne afektivne krize), motorička
učenja______
oštećenja (djelomična pokretljivost bez pomoći druge osobe),

- djeca sa smanjenim intelektualnim sposobnostima (laka mentalna retardacija).
Težim teškoćama djece smatraju se:
- sljepoća,
- gluhoća,
- potpuni izostanak govorne komunikacije,
- motorička oštećenja (mogućnost kretanja uz obveznu pomoć druge osobe ili
elektromotornog pomagala),
- djeca značajno sniženih intelektualnih sposobnosti,
- autizam,
- višestruke teškoće (bilo koja kombinacija navedenih težih teškoća, međusobne
kombinacije lakših teškoća ili bilo koja lakša teškoća u kombinaciji s lakom
mentalnom retardacijom).
Članak 5.
Programi rada za djecu s teškoćama provode se s djecom starosne dobi od šest mjeseci do
polaska u školu, i to uključivanjem djece u: odgojno-obrazovne skupine s redovitim
programom, odgojno-obrazovne skupine s posebnim programom ili u posebnim ustanovama.
Članak 6.
U odgojno-obrazovne skupine s redovitim programom uključuju se, na temelju mišljenja
stručnog povjerenstva (osnovanog po propisima iz područja socijalne skrbi), mišljenja
stručnih suradnika (pedagoga, psihologa, stručnjaka edukacijsko-rehabilitacijskog profila),
više medicinske sestre i ravnatelja dječjeg vrtića kao i odgovarajućih medicinskih i drugih
nalaza, mišljenja i rješenja nadležnih tijela, ustanova i vještaka, i to:
- djeca s lakšim teškoćama koja s obzirom na vrstu i stupanj teškoće, uz osiguranje
potrebnih specifičnih uvjeta mogu svladati osnove programa s ostalom djecom u
skupini, a uz osnovnu teškoću nemaju dodatne teškoće, osim lakših poremećaja
glasovno-govorne komunikacije;
- djeca s težim teškoćama uz osiguranje potrebnih specifičnih uvjeta, ako je nedovoljan
broj djece za ustroj odgojno-obrazovne skupine s posebnim programom.
Članak 7.
U odgojno-obrazovne skupine s posebnim programom u dječjem vrtiću uključuju se djeca s
teškoćama kojima se vrsta i stupanj teškoće utvrđuje prema propisima iz područja socijalne
skrbi.
Djeca iz stavka 1. ovoga članka sukladno svojim sposobnostima, potrebama i interesima
učenja______
imaju pravo i na uključivanje u redovite, posebne te alternativne programe s ostalom djecom.

Prosudbu o uključivanju djece iz stavka 1. ovoga članka donosi tim stručnjaka (stručni
suradnici, viša medicinska sestra i ravnatelj) dječjeg vrtića.
Tim stručnjaka dječjeg vrtića, u svrhu ostvarivanja prava djeteta iz stavka 1. ovoga članka na
uključivanje u redovite, posebne i alternativne programe s ostalom djecom donosi program
uključivanja za svako dijete prilagođen njegovim sposobnostima, potrebama i interesima.
Broj djece u odgojno-obrazovnoj skupini u redovitom programu utvrđuje se ovisno o dobi
djeteta i broju djece s teškoćama uključene u odgojnu skupinu.
U odgojno-obrazovnu skupinu djece u redovitom programu u dobi:
– od navršenih šest do navršenih 12 mj. može se uključiti najviše 5 djece,
– od 13 do 18 mjeseci može se uključiti najviše 8 djece,
– od 19 do 24 mjeseca može se uključiti najviše 12 djece,
– u trećoj godini može se uključiti najviše 14 djece,
– u četvrtoj godini može se uključiti najviše 18 djece,
– u petoj godini može se uključiti najviše 20 djece,
– u šestoj godini može se uključiti najviše 23 djece,
– u sedmoj godini do polaska u školu najviše 25 djece.
U odgojno-obrazovnu skupinu može se uključiti, na temelju mišljenja stručnih

suradnika dječjeg vrtića, samo jedno dijete s lakšim teškoćama i tada se broj djece u
skupini smanjuje za dvoje djece.
U odgojno-obrazovnu skupinu može se uključiti samo jedno dijete s većim ili
kombiniranim teškoćama ako je nedostatan broj djece za ustroj odgojne skupine s
posebnim programom i tada se broj djece smanjuje za četvero.
U mješovitoj odgojno-obrazovnoj skupini u redovitom programu u odgojno-obrazovnu

skupinu djece u dobi:
– od 1 do 2 godine može se uključiti najviše 10 djece,
– od 3 godine do polaska u školu može
se uključiti najviše 20 djece,
– od 4 godine do polaska u školu može
se uključiti najviše 22 djece.

učenja______
Broj djece s teškoćama u odgojno-obrazovnim skupinama posebnog programa u dječjim

vrtićima i posebnim ustanovama utvrđuje se ovisno o dobi djece i vrsti teškoće.
Za djecu s istom vrstom teškoće u odgojno-obrazovnu skupinu djece u dobi:
– od 1 do 2 godine može se uključiti najviše 3 djeteta,
– od 3 do 7 godina može se uključiti najviše 5 djece,
– od 4 do 7 godina može se uključiti najviše 7 djece.
(Za djecu s autizmom, djecu različite dobi i djecu s različitom vrstom teškoće u odgojno-
obrazovnu skupinu djece u dobi:
– od 1 do 2 godine može se uključiti najviše 2 djeteta,
– od 2 do 5 godina može se uključiti najviše 3 djeteta,
– od 3 do 7 godina može se uključiti najviše 3 djeteta,
– od 6 do 7 godina može se uključiti najviše 4 djeteta.

Iznimno, ovisno o uvjetima rada, potrebama djece i roditelja, uvođenju pokusnih programa i
slično, dječji vrtić može, uz suglasnost osnivača, u odgojnu skupinu uključiti manji broj djece
od broja djece za odgojne skupine utvrđene ovim Standardom.
Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama (pročišćeni tekst) NN

87/08, 86/09, 92/10, 105/10, 90/11, 5/12, 16/12, 86/12, 126/12, 94/13, 152/14, 07/17, 68/18,
98/19, 64/20
(Navode se izvatci iz članaka Zakona koji određuju odgoj i obrazovanje djece s teškoćama)
Članak 20.
Prije redovitog upisa u prvi razred osnovne škole stručno povjerenstvo škole utvrđuje
psihofizičko stanje djeteta.
Psihofizičko stanje djeteta, odnosno učenika utvrđuje se i radi prijevremenog upisa, odgode ili
privremenog oslobađanja od upisa u prvi razred osnovne škole, privremenog oslobađanja od
već započetog školovanja i radi utvrđivanja primjerenog školovanja.
Psihofizičko stanje djeteta, odnosno učenika iz stavka 2. ovoga članka utvrđuje stručno
povjerenstvo ureda državne uprave, odnosno Gradskog ureda.
Postupak utvrđivanja psihofizičkog stanja djeteta, odnosno učenika iz stavka 1. i 2. ovoga
članka te sastav stručnih povjerenstava iz stavka 1. i 3. ovoga članka propisuje ministar
učenja______
nadležan za obrazovanje (u daljnjem tekstu: ministar), uz prethodnu suglasnost ministra

nadležnog za poslove zdravlja.
Ured državne uprave, odnosno Gradski ured na prijedlog povjerenstva iz članka 20. stavka 3.
ovoga Zakona, donosi rješenje o:
- prijevremenom upisu,
- odgodi upisa u prvi razred osnovne škole,
- privremenom oslobađanju od školovanja,
- primjerenom programu osnovnog ili srednjeg obrazovanja za učenike s teškoćama u
razvoju,
- o ukidanju rješenja o primjerenom programu osnovnog ili srednjeg obrazovanja za
učenike s teškoćama u razvoju.
Članak 32.
Škola može, uz suglasnost Ministarstva, ustrojiti poseban razredni odjel za djecu s teškoćama
radi izvođenja posebnog programa koji nije utvrđen mrežom školskih ustanova i programa
obrazovanja.
Članak 33.
Za učenike kojima je potrebna pomoć u učenju škola je dužna organizirati dopunsku nastavu.
Dopunska nastava organizira se na određeno vrijeme kad je takav oblik pomoći učenicima
potreban.
Vrste na temelju kojih učenik ostvaruje pravo na primjerene programe školovanja i
primjerene oblike pomoći školovanja propisuje ministar, kao i posebne nastavne planove i
programe za školovanje učenika
Državni pedagoški standard osnovnoškolskog sustava odgoja i obrazovanja, NN 63/08,

90/10. (Navode se izvatci iz članaka Državnog pedagoškog standarda koji određuju odgoj i
obrazovanje djece s teškoćama)
Članak 9.
U razrednom odjelu s posebnim programom može biti najviše:
7 učenika s oštećenjem vida, sluha, glasovno-govorno-jezičnim teškoćama, motoričkim
poremećajima ili organski uvjetovanim poremećajima u ponašanju te učenika s poremećajima
u ponašanju koji su smješteni u odgojne domove,
9 učenika sniženih intelektualnih sposobnosti,
učenja______
3-5 učenika s autizmom i značajno sniženim intelektualnim sposobnostima.
Članak 33.
Odgoj i obrazovanje učenika s teškoćama provodi se u redovitoj školi uz potpunu ili
djelomičnu integraciju prema stupnju i vrsti teškoće, po redovitim, individualiziranim i
posebnim nastavnim programima ili iznimno, ako je učenicima potrebna i dodatna
zdravstvena i socijalna skrb, u posebnim odgojno-obrazovnim ustanovama. S istim se
učenicima provodi individualizirani ili posebni nastavni program u redovitim osnovnim
školama i odjelima uz sudjelovanje učitelja odgovarajuće stručne spreme za rad s tim
učenicima. S istim se učenicima provodi i produženi stručni postupak ili edukacijsko-
rehabilitacijski postupak, a s njihovim roditeljima/skrbnicima savjetodavni rad.
Provođenje posebnog nastavnog programa, sukladno utvrđenom primjerenom programu
školovanja, provodi se u razrednom odjelu s posebnim programom, u redovitoj osnovnoj školi
najbližoj mjestu stanovanja učenika ili u najbližoj posebnoj odgojno-obrazovnoj ustanovi ako
vrsta i stupanj teškoća učenika zahtijeva i dodatne rehabilitacijske, odnosno zdravstvene
postupke i tretmane. Uvjeti za ustroj razrednog odjela posebnog programa su broj učenika s
utvrđenim primjerenim programom školovanja, osigurana primjerena nastavna sredstva i
pomagala i osigurani učitelji i stručni suradnici odgovarajuće stručne spreme za rad s tim
učenicima.
Za učenike s teškoćama koji su integrirani u redovite osnovne škole prema utvrđenim
potrebama u školi osigurava se radni prostor za ostvarivanje dodatne pomoći za
rehabilitacijski tretman i posebne oblike odgojno-obrazovnog rada. U školama s više od 10
razrednih odjela prostor se osigurava u školskoj zgradi, a za više manjih škola osigurava se
prostor u školi, sukladno mreži škola.
Za učenike sniženih intelektualnih sposobnosti i za učenike sa senzoričkim i motoričkim
oštećenjima vida, sluha, s glasovno-govorno-jezičnim teškoćama, motoričkim oštećenjima i
kroničnim bolestima prema utvrđenim potrebama u školi se, za produženi stručni postupak za
skupinu do 10 učenika, osigurava radni prostor od 30 m2, a za rehabilitacijske i posebne
oblike odgojno-obrazovnog rada za skupinu do 5 učenika radni prostor od 15 m 2.
(6) Za učenike s organski uvjetovanim poremećajima u ponašanju prema utvrđenim
potrebama u školi se za produženi stručni postupak osigurava radni prostor od 30 m 2, a za
posebne oblike odgojno-obrazovnog rada radni prostor od 15 m2.
učenja______
Pravilnik o osnovnoškolskom i srednjoškolskom odgoju i obrazovanju učenika s

teškoćama u razvoju NN 24/2015 (Navode se izvatci iz najznačajnijih članaka Pravilnika)
Ovim Pravilnikom utvrđuju se vrste teškoća učenika s teškoćama u razvoju na temelju kojih
učenici ostvaruju pravo na primjerene programe školovanja i primjerene oblike pomoći
školovanja.
Odgoj i obrazovanje učenika temelji se na načelima prihvaćanja različitosti učenika,
prihvaćanja različitih osobitosti razvoja učenika, osiguravanja uvjeta i potpore za ostvarivanje
maksimalnoga razvoja potencijala svakoga pojedinog učenika, izjednačavanja mogućnosti za
postizanje najvećega mogućeg stupnja obrazovanja te osiguravanja odgoja i obrazovanja
učenika što bliže njegovu mjestu stanovanja.
Članak 3.
Programska potpora obuhvaća različite vrste primjerenih programa odgoja i obrazovanja,
dodatne odgojno-obrazovne i rehabilitacijske programe te privremene oblike odgoja i
obrazovanja koji se provode u školama i drugim javnim ustanovama koje provode djelatnost
odgoja i obrazovanja (u daljnjem tekstu: škola), a sukladno Mreži školskih ustanova ili uz
suglasnost ministarstva nadležnog za obrazovanje.
Primjerene programe odgoja i obrazovanja, dodatne odgojno-obrazovne i rehabilitacijske
programe utvrđuje Stručno povjerenstvo Ureda u postupku utvrđivanja psihofizičkog stanja
djeteta/učenika.
Primjereni program odgoja i obrazovanja je nastavni plan i program i/ili kurikulum koji
omogućava odgojno-obrazovno napredovanje učenika poštujući specifičnosti njegove
utvrđene teškoće, specifičnosti njegova funkcioniranja i njegove odgojno-obrazovne potrebe.
Primjereni programi odgoja i obrazovanja učenika su:
- redoviti program uz individualizirane postupke,
- redoviti program uz prilagodbu sadržaja i individualizirane postupke,
- posebni program uz individualizirane postupke,
- posebni programi za stjecanje kompetencija u aktivnostima svakodnevnoga
života i rada uz individualizirane postupke.
Primjereni programi odgoja i obrazovanja ostvaruju se u:
- redovitome razrednom odjelu,
- dijelom u redovitome, a dijelom u posebnome razrednom odjelu,
- posebnome razrednom odjelu,
- odgojno-obrazovnoj skupini.
učenja______
Dodatni odgojno-obrazovni i rehabilitacijski programi koji se određuju kao dio primjerenoga

programa odgoja i obrazovanja učenika su:
- program edukacijsko-rehabilitacijskih postupaka,
- program produženoga stručnog postupka,
- rehabilitacijski programi.
Primjereni program odgoja i obrazovanja učenika u školi ostvaruje se u razrednim odjelima i
odgojno-obrazovnim skupinama strukturiranim prema dobi učenika i vrsti primjerenoga
programa odgoja i obrazovanja.
Privremeni oblici odgoja i obrazovanja su:
- nastava u kući,
- nastava u zdravstvenoj ustanovi,
- nastava na daljinu.
Redoviti program uz individualizirane postupke
Članak 5.
Redoviti program uz individualizirane postupke određuje se učenicima koji s obzirom na
vrstu teškoće mogu svladavati redoviti nastavni plan i program/kurikulum bez sadržajnog
ograničavanja, ali su im zbog specifičnosti u funkcioniranju potrebni individualizirani
postupci u radu.
Individualizirani postupci omogućavaju različite oblike potpore, prema potrebama učenika, i
to s obzirom na: samostalnost učenika; vrijeme rada; metode rada; provjeravanje vještina,
znanja i sposobnosti učenika; praćenje i vrednovanje postignuća učenika; aktivnost učenika;
tehnološka, didaktička i/ili rehabilitacijska sredstva za rad i primjerene prostorne uvjete.
Članak 6.
Redoviti program uz prilagodbu sadržaja i individualizirane postupke određuje se učenicima
koji s obzirom na vrstu teškoće ne mogu svladavati nastavni plan i program/kurikulum bez
sadržajnog ograničavanja te im je zbog specifičnosti u funkcioniranju potreban
individualizirani pristup u radu i sadržajna prilagodba.
Redoviti program uz prilagodbu sadržaja i individualizirane postupke je redoviti program koji
se sadržajno i metodički prilagođava učeniku.
Članak 8.
Posebni program uz individualizirane postupke čini posebno strukturirani sadržaj nastavnih
planova i programa/kurikuluma izrađen prema mogućnostima i sposobnostima učenika.
učenja______

njihovo funkcioniranje uvjetovano vrstom teškoće i/ili postojanje više vrsta teškoća ne mogu
svladavati redoviti program uz individualizirane postupke ili redoviti program uz prilagodbu
sadržaja i individualizirane postupke.
Posebni program uz individualizirane postupke može biti iz svih ili pojedinih predmeta. Ako
je samo iz pojedinih predmeta, tada učenik ostale predmete prema svojim sposobnostima
svladava po redovitome programu uz individualizirane postupke ili redovitome programu uz
prilagodbu sadržaja i individualizirane postupke.
Posebni program uz individualizirane postupke iz svih predmeta provodi se u posebnim
razrednim odjelima škole, a provodi ga edukacijski rehabilitator i učitelj/nastavnik sukladno
Zakonu i provedbenom propisu koji propisuje odgovarajuću vrstu obrazovanja učitelja,
nastavnika i stručnih suradnika.
osebni programi za stjecanje kompetencija u aktivnostima svakodnevnoga života i rada uz
individualizirane postupke
Članak 9.
Posebni program za stjecanje kompetencija u aktivnostima svakodnevnoga života i rada uz
individualizirane postupke je program koji se provodi u odgojno-obrazovnoj skupini kao
obvezno osnovno obrazovanje koji s obzirom na funkcionalne sposobnosti učenika ima za cilj
osposobiti učenika za najjednostavnije aktivnosti svakodnevnoga života i rada, a provodi se
od 6. do 21. godine života.
Učenik završnoga razreda osnovnoškolskoga posebnog programa uz individualizirane
postupke, ako nije u mogućnosti nastaviti srednjoškolsko obrazovanje po posebnom
programu, uz individualizirane postupke može nastaviti osnovno školovanje u posebnome
programu za stjecanje kompetencija u aktivnostima svakodnevnoga života i rada uz
individualizirane postupke, ali najdulje do 21. godine života odnosno do završetka nastavne
godine u kojoj navršava 21 godinu.
Članak 10.
Program edukacijsko-rehabilitacijskih postupaka sastoji se od posebnih edukacijsko-
rehabilitacijskih sadržaja koji se različitim postupcima provode u svrhu uspješnijeg usvajanja
nastavnih sadržaja.
Program edukacijsko-rehabilitacijskih postupaka osigurava se svim učenicima koji svladavaju
poseban program uz individualizirane postupke i potrebna im je dodatna pomoć
edukacijskoga rehabilitatora tijekom odgojno-obrazovnoga procesa.
učenja______
Program edukacijsko-rehabilitacijskih postupaka provodi edukacijski rehabilitator radom u

manjim skupinama u školi prema potrebama učenika, ako nije moguće osigurati produženi
stručni postupak.
Program se ostvaruje sukladno školskom kurikulumu, a plan je određen nastavnim planovima
i programima/kurikulumima odgoja i obrazovanja.
Članak 11.
Program produženoga stručnog postupka sastoji se od pomoći u učenju, edukacijsko-
rehabilitacijskih programa, strukturiranih slobodnih aktivnosti, kreativnih radionica i
izvannastavnih aktivnosti.
Produženi stručni postupak organizira se u odgojno-obrazovnim skupinama organiziranim
prema obrazovnim potrebama i interesima učenika prije i/ili poslije redovite nastave u
školama sukladno Mreži školskih ustanova ili uz suglasnost Ministarstva, a provodi ga
stručnjak edukacijsko-rehabilitacijskoga profila u opsegu svoje stručnosti: edukacijski
rehabilitator, logoped ili socijalni pedagog.
Program produženoga stručnog postupka određuje se školskim kurikulumom, a plan je
određen nastavnim planovima i programima/kurikulumima odgoja i obrazovanja.
Članak 12.
Rehabilitacijski programi obuhvaćaju one postupke i aktivnosti koje uspostavljaju, obnavljaju,
održavaju i/ili modificiraju učenikove osjetilne, motoričke, jezično-govorno-glasovne,
komunikacijske, kognitivne, psihološke, emocionalne i interakcijske sposobnosti te vještine
izvedbe aktivnosti svakodnevnoga života, a koje značajno utječu na rezultate učenja te time i
na odgojno-obrazovni proces.
Rehabilitacijski programi utvrđeni su školskim kurikulumom, a plan je određen nastavnim
planovima i programima/kurikulumima. Izrađuju ih i provode stručnjaci edukacijsko-
rehabilitacijskoga profila u opsegu svoje stručnosti: edukacijski rehabilitator, logoped ili
socijalni pedagog te stručnjaci drugih profila prema potrebama učenika.
Rehabilitacijski programi provode se izvan nastavnoga procesa. Provode se u ustanovama
koje osiguravaju posebne uvjete odgoja i obrazovanja, a uz posebnu suglasnost Ministarstva
mogu se provoditi i u školama koje su Mrežom školskih ustanova utvrđene za provođenje
programa za učenike s teškoćama u razvoju, osobito ako škole koje osiguravaju posebne
uvjete odgoja i obrazovanja nisu dostupne na području lokalne zajednice.
Članak 13.
učenja______
Na temelju utvrđenih potreba učenika, prilikom utvrđivanja primjerenoga programa

obrazovanja, Stručno povjerenstvo Ureda daje prijedlog o pedagoško-didaktičkoj prilagodbi
koja je potrebna učeniku.
Pedagoško-didaktička prilagodba podrazumijeva:
- prilagođenu informatičku opremu,
- specifična didaktička sredstva i pomagala,
- udžbenike prilagođene posebnim odgojno-obrazovnim potrebama učenika (u
jeziku, pismu i mediju),
- elektroakustičku opremu,
- prilagođene oblike komuniciranja i dr.
Članak 14.
Posebni razredni odjeli i posebne odgojno-obrazovne skupine mogu se ustrojiti uz prethodnu
suglasnost Ministarstva.
Uz zahtjev za ustrojavanjem posebnih razrednih odjela ili posebnih odgojno-obrazovnih
skupina, škola je obvezna priložiti:
- mišljenje osnivača škole i Ureda o potrebi ustroja odjela ili skupine odnosno
programa školovanja učenika s teškoćama u razvoju u toj školi,
- očitovanje škole o prostornim i kadrovskim uvjetima za provođenje programa i
- rješenja o primjerenome programu obrazovanja za učenike koji bi polazili taj
razredni odjel ili skupinu.
Kada na određenome upisnom području postoji od 3 do 5 učenika kojima je kao primjeren
oblik obrazovanja utvrđeno školovanje u posebnom razrednom odjelu iz članka 5. stavka 5. ili
članka 6. stavka 6. ovog pravilnika, u kojima se provode redoviti programi uz
individualizirane postupke i/ili redoviti programi uz prilagodbu sadržaja i individualizirane
postupke, uz prethodnu suglasnost Ministarstva posebni razredni odjeli mogu biti ustrojeni
kao kombinirani razredni odjeli od I. do IV. razreda ili od V. do VIII. razreda osnovne škole i
od I. do završnog razreda srednje škole.
Posebni razredni odjeli iz članka 8. ovog pravilnika, u kojima se provode posebni programi uz
individualizirane postupke, uz prethodnu suglasnost Ministarstva, mogu biti ustrojeni kao
kombinirani razredni odjeli od I. do IV. razreda ili od V. do VIII. razreda osnovne škole i od I.
do završnog razreda srednje škole.
(5) Iznimno uz prethodnu suglasnost Ministarstva, posebni razredni odjeli u kojima se
provode posebni programi uz individualizirane postupke, mogu biti ustrojeni kao kombinirani
razredni odjeli od I. do VIII. razreda osnovne škole.
učenja______
Uz prethodnu suglasnost Ministarstva, posebne odgojno-obrazovne skupine iz članka 9. ovog

pravilnika, u kojima se provode posebni programi za stjecanje kompetencija u aktivnostima
svakodnevnoga života i rada uz individualizirane postupke, kao i posebne odgojno-obrazovne
skupine iz članka 11. ovog pravilnika, u kojima se provodi program produženoga stručnog
postupka, mogu biti ustrojene kao kombinirane skupine.
Članak 15.
Nastava u kući osigurava se učenicima koji privremeno ne mogu polaziti nastavu u školi, a
čije predviđeno trajanje oporavka može utjecati na buduće praćenje i svladavanje nastavnih
sadržaja.
Nastavu u kući provodi škola koju je učenik pohađao prije nego što mu je zbog zdravstvenih
razloga onemogućeno redovito praćenje nastave.
Program nastave u kući izvodi se sukladno nastavnom planu Ministarstva u 50% trajanju
tjedne satnice programa u koji je učenik uključen.
Pravilnik o upisu djece u osnovnu školu (NN 13/1991).
Ovim pravilnikom ureduje se postupak utvrdivanja psihofizičkog stanja djece prije upisa u
osnovnu školu, razlozi zbog kojih se može odgoditi upis u toj godini i postupak utvrdivanja
primjerenog odgoja i obrazovanja djece s teškoćama u razvoju.
Prije upisa u osnovnu školu obvezno je utvrđivanje psihofizičkog stanja djeteta.
Psihofizičko stanje djeteta utvrduje komisija koju ćine liječnik, psiholog ili pedagog,
defektolog i učitelj.
Komisiju osnivaju općinski ogran uprave nadležan za poslove školstva i općinski organ
uprave nadležan za poslove zdravstva. odnosno organ uprave nadležan za poslove školstva i
organ uprave nadležan za poslove zdravstva grada Zagreba.
Komisija utvrduje psihofizičko stanje djece dorasle za upis u osnovnu školu u vremenu od 1.
travnja do 30. lipnja svake godine.
Komisija utvrduje psihofizičko stanje djeteta u pravilu pri zdravstvenoj organizaciji koja
provodi zdravstvenu zaštitu učenika škole u koju se dijete treba upisati.
Ako je dijete u vremenu od 1. travnja do 30. lipnja na bolničkom liječenju, na rehabilitaciji u
zdravstvenoj organizaciji organizaciji socijalne skrbi ili obiteljskom domu i ne može pristupiti
komisijskom pregledu, roditelj ili staratelj obvezan je o tome donijeti potvrdu komisiji koja
utvrduje psihofizičko stanje djece dorasle za upis u osnovnu školu.
učenja______
Pravilnik o broju učenika u redovitom i kombiniranom razrednom odjelu u osnovnoj

školi (NN, 124/09):
Članak 3.
(1) Redoviti razredni odjel je razredni odjel sastavljen od učenika istoga razreda u kojem se
izvodi nastava prema redovitom ili posebnom nastavnom programu.
(2) Redoviti razredni odjel ima od 14 do 28 učenika.
(3) Iznimno od stavka 2. ovog članka, područni razredni odjeli, razredni odjeli u bolnicama,
razredni odjeli u malim otočnim, planinskim i seoskim školama te razredni odjeli sa
specifičnim uvjetima rada, uz prethodnu suglasnost ministarstva nadležnog za obrazovanje,
(u daljnjem tekstu: Ministarstvo) mogu imati i manje od 14 učenika.
(4) Broj učenika u razrednim odjelima koji izvode nastavu u bolnicama ovisi o broju
raspoloživih kreveta i prostornom kapacitetu bolnice u kojoj se izvodi nastava.
(5) U redoviti razredni odjel mogu se uključiti najviše 3 učenika s teškoćama kojima je
utvrđen primjereni program obrazovanja, na sljedeći način:
- odjel s jednim učenikom s teškoćama može imati najviše 26 učenika
- odjel s dva učenika s teškoćama može imati najviše 23 učenika
- odjel s tri učenika s teškoćama može imati najviše 20 učenika.
(6) Ako neki od učenika iz stavka 5. ovoga članka ima osobnog pomoćnika ili pomoćnika u
nastavi, broj učenika se ne smanjuje.
Članak 4.
(1) Redoviti razredni odjel u kojem se izvodi nastava prema posebnom nastavnom programu
za učenike s teškoćama (u redovitim osnovnim školama i u posebnim odgojno-obrazovnim
ustanovama) može imati najviše:
- 7 učenika s oštećenjem vida, oštećenjem sluha, glasovno-govorno-jezičnim
teškoćama, motoričkim poremećajima ili organski uvjetovanim poremećajima
u ponašanju te učenike s poremećajima u ponašanju koji su smješteni u
odgojne domove ili
- 9 učenika sniženih intelektualnih sposobnosti ili
- 3-5 učenika s autizmom, učenika značajno sniženih intelektualnih sposobnosti
i učenika s kombiniranim i višestrukim teškoćama.
učenja______
(2) Redoviti razredni odjel u kojem se izvodi nastava prema posebnom nastavnom programu
za učenike s teškoćama u redovitim osnovnim školama može imati najmanje:
- 3 učenika s oštećenjem vida, oštećenjem sluha, glasovno-govorno-jezičnim
teškoćama, motoričkim poremećajima ili organski uvjetovanim poremećajima
u ponašanju te učenike s poremećajima u ponašanju koji su smješteni u
odgojne domove ili
- 4 učenika sniženih intelektualnih sposobnosti ili
- 2 učenika s autizmom, učenika značajno sniženih intelektualnih sposobnosti i
učenika s kombiniranim i višestrukim teškoćama.
(3) Učenici značajno sniženih intelektualnih sposobnosti i učenici s kombiniranim i
višestrukim teškoćama su učenici koji se s obzirom na vrstu i stupanj teškoća osposobljavaju
za stjecanje kompetencija za samostalni život.
Članak 7.
(4) Kombinirani razredni odjel iz stavka 1., 2. i 3. ovoga članka ima najviše 10 učenika ako
je u razredni odjel uključen jedan učenik s oštećenjem vida ili jedan učenik s oštećenjem
sluha ili jedan učenik s motoričkim teškoćama ili jedan učenik s organski uvjetovanim
poremećajima u ponašanju kojemu je utvrđen primjereni program školovanja.
(5) Broj učenika u razrednom odjelu iz stavka 1., 2. i 3. ovoga članka smanjuje se za 4
učenika za svakog učenika s ostalim teškoćama kojemu je utvrđen primjereni program
školovanja.
(6) Ako neki od učenika iz stavka 4. i 5. ovoga članka ima osobnog pomoćnika ili pomoćnika
u nastavi, broj učenika se ne smanjuje.
(7) U kombinirani razredni odjel iz stavka 2. i 3. ovoga članka, ne mogu biti uključeni učenici
s teškoćama, osim u slučaju kada to zahtijevaju prostorni, organizacijski i drugi opravdani
razlozi.
(8) Kombinirani razredni odjel učenika djelomično integriranih u redovitu osnovnu školu,
ima najviše 5 učenika i to za dio nastave koji se provodi po posebnom nastavnom planu i
programu.
Pravilnik o upisu djece u osnovnu školu (NN 13/91):

Članak 1.
učenja______
Ovim pravilnikum ureduje se postupak utvrdivanja psihofizičkog stanja djece prije upisa u
osnovnu školu, razlozi zbog kojih se može odgoditi upis u toj godini i postupak utvrdivanja
primjerenog odgoja i obrazovanja djece s teškoćama u razvoju.
Članak 2.
Prije upisa u osnovnu školu obvezno je utvrđivanje psihofizičkog stanja djeteta.
Psihofizičko stanje djeteta utvrduje komisija koju čine liječnik, psiholog ili pedagog,
defektolog i učitelj.
Komisiju osnivaju općinski ogran uprave nadležan za poslove školstva i općinski organ
uprave nadležan za poslove zdravstva. odnosno organ uprave nadležan za poslove školstva i
organ uprave nadležan za poslove zdravstva grada Zagreba.
Komisija utvrduje psihofizičko stanje djece dorasle za upis u osnovnu školu u vremenu od 1.
travnja do 30. lipnja svake godine.
Komisija utvrduje psihofizičko stanje djeteta u pravilu pri zdravstvenoj organizaciji koja
provodi zdravstvenu zaštitu učenika škole u koju se dijete treba upisati.
Ako je dijete u vremenu od 1. travnja do 30. lipnja na bolničkom liječenju, na rehabilitaciji u
zdravstvenoj organizaciji organizaciji socijalne skrbi ili obiteljskom domu i ne može pristupiti
komisijskom pregledu, roditelj ili staratelj obvezan je o tome donijeti potvrdu komisiji koja
utvrduje psihofizičko stanje djece dorasle za upis u osnovnu školu.
Članak 9.
Ako komisija smatra da u djeteta postoje takve psihofizičke teškoće zbog kojih više od godinu
dana ne može biti uključeno u redovnu nastavu, pokreće postupak za utvrđivanje primjerenog
oblika odgoja i obrazovanja djeteta i o tome obavještava općinski organ uprave nadležan za
poslove školstva, odnosno organ uprave nadležan za poslove školstva grada Zagreba.
Radi utvrđivanja psihofizičkog stanja djeteta iz stavka 1. uvoga članka komisija dijete
upućuje na specijalističke preglede u odgovarajuće zdravstvene organizacije po svom
nahođenju ili u dogovoru s roditeljem ili starateljem.
Ako komisija procijeni da su socijalne okolnosti obitelji ili teškoće u djeteta takve prirode da
će biti potrebno školovanje izvan prebivališta, odnosno u posebnoj organizaciji, ili pak
ostvarivanje prava s osnove socijalne skrbi komisija će roditelja uputiti u nadležni centar za
socijalni rad da pribavi odgovarajuću dokumentaciju.
Zdravstvenu i socijalnu dokumentaciju roditelj odnosno staratelj dostavlja komisiji najkasnije
do 15. srpnja.
učenja______
Pravilnik o pomoćnicima u nastavi i stručnim komunikacijskim posrednicima NN

102/2018
Ovim Pravilnikom utvrđuju se načini uključivanja, način i sadržaj osposobljavanja i

obavljanja poslova pomoćnika u nastavi i stručnih komunikacijskih posrednika u školama 8 i
drugim javnim ustanovama koje provode djelatnost odgoja i obrazovanja (u daljnjem tekstu:
škola) te uvjeti koje moraju ispunjavati, kao i postupak radi ostvarivanja prava učenika s
teškoćama u razvoju (u daljnjem tekstu: učenik) na potporu pomoćnika u nastavi i stručnih
komunikacijskih posrednik.
Pomoćnik u nastavi može pružati potporu jednom ili dvoje učenika u istome razrednom odjelu
ili različitim razrednim odjelima ili kao pomoćnik u nastavi skupini učenika istoga razrednog
odjela/odgojno-obrazovne skupine uzimajući u obzir individualne potrebe svakog učenika.
U jednome razrednom odjelu/odgojno-obrazovnoj skupini može biti samo jedan pomoćnik u
nastavi. Iznimno, zbog organizacijskih mogućnosti škole, u isti razredni odjel mogu biti
uključena dva pomoćnika u nastavi, o čemu odlučuje osnivač škole koju učenik pohađa (u
daljnjem tekstu: osnivač) uz prethodnu suglasnost Ministarstva.
Učenik ima osiguranu potporu jednog pomoćnika u nastavi, a iznimno pri premještanju
učenika iz kolica u drugi položaj potporu mu može pružiti i pomoćnik u nastavi osiguran
drugom učeniku u školi i tijekom izvanučioničkih aktivnosti.
Pomoćnik u nastavi nije nositelj nastavnoga procesa niti smije izrađivati primjeren program
obrazovanja i sredstva za rad s učenikom. Pomoćnik u nastavi nije zamjena za dodatne
odgojno-obrazovne i rehabilitacijske programe namijenjene učeniku tijekom odgoja i obra
Poslovi pomoćnika u nastavi realiziraju se tijekom boravka učenika ili skupine učenika u školi
i izvanučioničkim aktivnostima, koje su sastavni dio kurikuluma i godišnjega plana i
programa škole.
POSTUPAK PEDAGOŠKE OPSERVACIJE

Prije upisa u osnovnuškolu obvezno je utvrđivanje psihofizičkog stanja djeteta. Psihofizičko
stanje djeteta se utvrđuje radi:
- redovitog upisa u prvi razred osnovne škole,
- prijevremenog upisa u prvi razred osnovne škole,
8
Poslovi pomoćnika u nastavi i stručnih komunikacijskih posrednika su navedeni u poglavlju Stručni suradnici u
vrtiću i školi, te ih nije potrebno ponovo navoditi.
učenja______
- odgode upisa u prvi razred osnovne škole,

- predlaganja primjerenog programa školovanja i primjerenog oblika pomoći djeci s
teškoćama tijekom osnovnoškolskog obrazovanja.
Pedagoška opservacija je postupak koji se provodi nakon sumnje na određene teškoće

kod djeteta. Teškoće se uglavnom uočavaju na testiranju prilikom predupisa u školu.
Nakon toga učenik je u opservaciji, prati se njegov napredak, mogućnosti usvajanja
sadržaja, a opservaciju provodi učitelj, u suradnji sa stručnim suradnicima u školi.
Opservacija može trajati tri mjeseca, iznimno duže.
Cilj opservacije je što bolje upoznati učenika s teškoćom u razvoju kroz prepoznavanje
njegovih potencijala, sposobnosti, ograničenja, kako bi se postigla i njezina svrha, a to je
izrada programa školovanja i uključivanja u socijalnu grupu.
Program opservacije obuhvaća praćenje uspješnosti djeteta u svladavanju programskih

sadržaja, izbor specifičnih metoda i oblika rada s djetetom, praćenje psihičkih i fizičkih
osobina djeteta, emocionalnih i socijalnih osobina djeteta, suradnju roditelja/skrbnika i
učitelja te vrijeme trajanja opservacije. Program opservacije zajednički izrađuju: član stručnog
povjerenstva koje je dijete uputilo na opservaciju, stručnjak edukacijsko-rehabilitacijskog
profila, pedagog, psiholog, učitelj u školi i liječnik.
Nakon završetka pedagoške opservacije, a prije donošenja primjerenog oblika školovanja, ako
je to potrebno, pozivaju se roditelji ili staratelji na razgovor.
Opservacja se provodi i u vrtićima, ako je teškoća kod djeteta primijećena prije polaska
u vrtić.
U tom slučaju, prije uključivanja u vrtić potrebno je provesti inicijalni intervju s roditeljima u
sklopu kojeg se prikupljaju anamnestički podaci, medicinska dokumentacija, način i rezultati
tretmana. Nakon toga slijedi postupak u kojem se:
- prema vrsti i težini oštećenja dijete uključuje u primjerenu odgojnu skupinu,
- provodi postupak opservacije djeteta u skupini i upoznavanje s
mogućnostima funkcioniranja i ograničenjima djeteta,
- izrađuje individualni program,
- longitudinalno prati razvoja djeteta, te na osnovu dobivenih pokazatelja
korigiranje i dopunjavanje individualnih programa.
učenja______
-
Što je važno za ostvarivanje pedagoške opservacije?
1. strogo uvažavanje pedagoških standarda s obzirom na broj djece u grupi ili broj
učenika u razredu, stručnu spremu odgojitelja i učitelja,
2. odgojitelji i učitelji koji provode opservacija, u pravilu, ne bi smjeli biti početnici u
radu,
3. vrtić i škola moraju imati pedagoga, psihologa, specijalizirane stručnjake, koji mogu
pružiti podršku i pomoć,
4. pedagog je koordinator tima za opservaciju, stručnu pomoć i podršku,
5. podrška roditelja, odnosno skrbnika,
6. opservacija u različitim situacijama (situacija igre, rada u grupi, samostalnog rada, u
učenju, pisanju, govoru, kontaktima s vršnjacima).
Rezultate opservacije važno je promatrati u kontekstu ukupnih spoznaja o djetetu, te ne

donositi zaključke ishitreno i bez uvida u cjelokupnost rezultata. Suradničko djelovanje
učitelja, roditelja i stručnih suradnika svakako pridonosi kvaliteti i odabiru adekvatnih
programa i metoda rada.

1.uvod, Zakonski Okvir

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

1.uvod, Zakonski Okvir

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

_______Smiljana Zrilić • Djeca s teškoćama u inkluzivnom vrtiću i školi – suvremeni pristup i metode

ZA RODITELJE, ODGOJITELJE I UČITELJE

DJECA S TEŠKOĆAMA U INKLUZIVNOM VRTIĆU I ŠKOLI -

OD SEGREGACIJE PREKO INTEGRACIJE DO INKLUZIJE

SUDIONICI INKLUZIVNOG ODGOJA I OBRAZOVANJA

DJECA I UČENICI S TEŠKOĆAMA – VAŽEĆI PROPISI RH

Pravilnik o broju učenika u redovitom i kombiniranom razrednom odjelu u

POSTUPAK PEDAGOŠKE OPSERVACIJE

DJECA I UČENICI S OŠTEĆENJEM VIDA

DJECA I UČENICI S OŠTEĆENJEM SLUHA

DJECA I UČENICI S POREMEĆAJEM GOVORA, JEZIKA I GLASA

DJECA I UČENICI SA SNIŽENIM INTELEKTUALNIM SPOSOBNOSTIMA

Najčešća karakteristična tjelesna obilježja djeteta s Down sindromom

DJECA I UČENICI S POREMEĆAJIMA IZ AUTISTIČNOG SPEKTRA

DJECA I UČENICI S MOTORIČKIM POREMEĆAJIMA I KRONIČNIM

NEPRIHVATLJIVA PONAŠANJA DJECE RANE I PREDŠKOLSKE

OPĆA OBILJEŽJA – TERMINOLOŠKA ODREĐENJA, DEFINICIJA I

DJECA I UČENICI S POREMEĆAJEM PAŽNJE I HIPERAKTIVNOST

Uzroci nastanka poremećaja

SPECIFIFIČNE TEŠKOĆE UČENJA

Uvodna riječ (pismo logopeda učiteljici)

Djeca i učenici s teškoćama3 dugi niz godina bili su institucionalizirani i marginalizirani u

području. A, upravo je to područje u kojem dolazi do izražaja kompetencija odgojitelja i

samo neki elementarni pojmovi, a naglasak je uglavnom na metodama rada odgojitelja i

OD SEGREGACIJE PREKO INTEGRACIJE DO INKLUZIJE

Iz povijesti odnosa društva prema djeci s teškoćama

Promjene su nastale i u samom terminološkom određenju učenika s posebnim potrebama, te

deficita naglasak i na socijalnoj (ne)prilagodljivosti, brojni poremećaji u ponašanju, te

Segregacija je izdvajanje djece iz redovitih ustanova, vrtića i škola i smještanje u

• dovodi do zaštitničkog odnosa od strane druge djece,

• pomaže boljoj komunikaciji među stručnjacima koji se bave djecom s teškoćama u

• omogućuje lakše usmjeravanje pozornosti šire javnosti.

• postavljanje niskih očekivanja, što može rezultirati neprimjerenim razvojem postojećih

Odgojno-obrazovna inkluzija ne implicira ukidanje tzv. specijalnog odgoja u posebnim

U inkluziji se odgoj i obrazovanje temelji na načelima:

- osiguravanja uvjeta i potpore za ostvarivanje maksimalnoga razvoja potencijala

Inkluzija je odgovara na različite odgojno-obrazovne potrebe sve djece i svih učenika, a

Osnovnoškolski odgoj i obrazovanje djece s posebnim potrebama provodi se u:

1. U redovitim osnovnim školama

Za učenike koji se školuju prema redovitom programu / kurikulumu uz individualizirane

individualizirani kurikulum u skladu s praćenjem napretka učenika na temelju učenikovih

Individualizirani postupci u redovitom programu

Individualizirani odgojno-obrazovni postupci odnose se na metodičku prilagodbu u

ponavljanje (npr. učenici s hiperaktivnošću, teškoćama govorno-glasovno-jezične

Individualizirani rad s učenicima s posebnim obrazovnim potrebama podrazumijeva potrebu

Redoviti program uz prilagodbu sadržaja i individualizirane postupke

- izrađuje se za sve nastavne predmete u kojima su izražene veće teškoće u svladavanju

- odrediti godišnji cilj odgoja i obrazovanja, te odrediti kratkoročne ciljeve odgoja i

- sažimanje teksta izdvajanjem bitnih odrednica sadržaja ili bitnih činjenica,

- uvođenje u postupak rješavanja zadataka stupnjevitim pružanjem pomoći s namjerom

- prilagođavanje razumljivosti (uporaba jasnih, razgovijetnih, kraćih rečenica s

- dugotrajnije vježbanje i opetovano ponavljanje bitnih dijelova sadržaja uz primjenu

Posebni program uz individualizirane postupke

mogu svladavati redoviti program uz individualizirane postupke ili redoviti program uz

SUDIONICI INKLUZIVNOG ODGOJA I OBRAZOVANJA

DJECA I UČENICI S TEŠKOĆAMA

7. Postojanje više vrsta teškoća u psihofizičkom razvoju.

U Hrvatskom nacionalnom obrazovnom standardu (HNOS, 2005) navodi se kako su učenici s

ODGOJITELJI I UČITELJI U UVJETIMA INKLUZIJE

Odgojitelji i učitelji su vrlo značajan faktor u odgoju i obrazovanju djece s posebnim

- ispituje tako da se očekuje i postiže uspjeh, omogućava uspjeh,

- postavlja jasne granice i očekivanja,

- razumije djetetove potrebe i ponašanja,