IGRAMO SE

KAZALI[TA

- Od monologa do igrokaza -

(Izbor tekstova za dje~ju lutkarsku i ‘ivu scenu)

Izbor i priprema: Vera Stenzel, prof.

1
 Zagreb, 1995.
Izadava~:
Savez dru{tava "Na{a djeca" Hrvatske
Zagreb, Amru{eva 10/IV

Za izdava~a:
Dr. Emil Paravina

Urednica:
Antonija Posilovi}, prof.

Recenzentica:
Dr. Mira Peteh

Lektorica:
Olga Vitez-Babi}, prof.

Kompjutorska animacija naslova:

Martina Dimitrijevi}, u~. 7. raz.

Kompjutorska grafi~ka obrada:

"M&D" - Zagreb
Tisak:
Tiskara "M&D"
Naklada:
500 primjeraka
Tiskano:
1995. godine

CIP - Katalogizacija u publikacijama

Nacionalna i sveu~ili{na biblioteka, Zagreb
UDK 886.2(02.053.2)-2(082)
Igramo se kazali{ta. Od monologa do igrokaza.
Izbor tekstova za dje~ju lutkarsku i ‘ivu scenu.
Izabrala i priredila: Vera Stenzel Zagreb:
Savez dru{tava "Na{a djeca" Hrvatske 1995.
Str. 5-15 Rije~ dvije prije igre/Vera Stenzel. -
Bibliografija: str. 153-156
ISBN 953-6103-03-6
1. Stenzel, Vera
951003099

2
 O KNJIZI

Knjiga pred Vama sadr‘i izbor tekstova prikladnih za izvo|enje na lutkarskoj

ili ‘ivoj dje~joj sceni i to od monologa do igrokaza.
Izbor tekstova u~inila je Vera Stenzel, pedagog-lutkar-umjetnik.
Odabrala je one tekstove koje je, zajedno s lutkarima-amaterima-pedagozima,
ve} izvela pred dje~jom publikom ili s djecom, {to }e re}i - provjerila ih i
potvrdila u praksi.
Autorskim tekstovima i dramatizacijama dodala je jo{ i niz korisnih i
dragocjenih sugestija, uputstava i prijedloga da bi {to vi{e pomogla svima
onima koji kre}u ili su krenuli u ~arobni svijet lutkarstva, igre i stvarala{tva sa
scenskom lutkom... bilo da su oni odgajatelji, u~itelji ili djeca.
Sve u ovoj knjizi napisano ili zapisano predstavlja samo neka rje{enja iz niza
drugih i to ona, koja su na lutkarskoj sceni ostvarile lutkarice kzali{ta "Zlatni
dani" i Vera Stenzel s njima.
Drugim rije~ima, svi monolozi, dijalozi, pri~e, igrokazi iz ove knjige mogu se
ispri~ati, prikazati i odigrati na na~in kako je u knjizi predlo‘eno, ali i druk~ije...
bolje.
Knjiga stoga i nosi naslov Igramo se kazli{ta, jer mnogo toga ostavlja otvorenim
za kreativna rje{enja onih, koji }e potaknuti njenim ukupnim sadr‘ajem, krenuti u
ostvarenje nekog od tekstova, bilo na lutkarskoj ili ‘ivoj dje~joj sceni.
Umjetni~kim tekstovima, uputstvima, prijedlozima nadodano je jo{ i po nek-
oliko rije~i o autorima ~iji su tekstovi uvr{teni u knjigu, te onima koji su
napisali vi{e dramatizacija odabranih umjetni~kih tekstova.
Na kraju, u knjizi }ete na}i popis priloga o lutkarstvu koji su objavljeni u
~asopisu "Umjetnost i dijete", te vrijednih knjiga koje govore o lutkarskoj
umjetnosti i lutkarstvu.

Urednica

3
 "Njen dolazak je tajna...
Slatka tajna koju uvijek i
ponovo, strasno otkrivam...
Veo po veo ..."

Sanberg

4
 Vera STENZEL
RIJE^ DVIJE PRIJE IGRE

Jedna od najljep{ih, najprivla~nijih i najinteresantnijih scenskih umjetnosti za djecu

je lutkarstvo.
Me|utim, lutkarstvo nije samo za djecu, ono je isto tako do‘ivljaj i odraslima.
Pa zar se svi ne ‘elimo vrlo ~esto bar za trenutak vratiti u djetinjstvo, to doba
najintenzivnijeg ma{tanja, identificiranja s raznim likovima iz bajki i ‘elja da i ovaj
svijet, ‘ivot... i sve oko nas dobije ne{to od tih divnih i tajanstvenih likova.
Vrlo ~esto nakon predstave mo‘emo ~uti rije~i odraslih: "Zaista je bilo predivno",
"Ah, ovo je bilo za du{u", "^arobno", "Ovo vrijedi pogledati".
A {to se de{ava u du{i djeteta? Kako tek ono pro‘ivljava sve ono {to se doga|a na
sceni?
Pogledajte njihova lica. Prisluhnite {to govore. Spremni su sve sukobe rije{iti na licu
mjesta - na pozornici, pa ako treba i osobno, a glasno se radovati i skandirati
pozitivnim likovima. Zato se ~esto iz gledali{ta ~uju povici: "Tako ti treba", "Bio si
zlo~est i zato ti se to dogodilo", "E sad }e{ ti dobiti svoje". Dok pozitivnim likovima,
isto tako glasno, daju podr{ku rije~ima: "Tu ti je drvo, sakrij se" ili "Oti{la je po vilu
da ti pomogne" ili "Ne idi na onu stranu, tamo je lovac" itd.
Djeca pro‘ivljavaju sve situacije kroz koje prolaze likovi iz predstave. Emotivno se
ve‘u uz pozitivne likove, pa ~ak ~esto ‘ele tu lutku vidjeti iz bliza, dotaknuti je i
dr‘ati u ruci.
Pa za{to da im ne pru‘imo taj do‘ivljaj?
Dajmo im lutke u ruke - neka se igraju, neka s njima izvode razne pokrete, neka s
lutkom pri~aju.
Omogu}imo im prostor za igru, ali uz to ne zaboravimo i na glazbu.
Doga|at }e se neobi~ne stvari. Otkrit }ete njihovu intimu, njihove tajne, njihova
ma{tanja.
Spoznat }ete {to sve znaju o svijetu koji ih okru‘uje, o me|uljudskim odnosima, o
njihovim odnosima prema prirodi - biljnom i ‘ivotinjskom svijetu.
Djeca }e se osloboditi u govoru, a }ut }ete i mnogo lijepih pjesama, recitacija,
dijaloga, te vidjeti improvizacije.
Pa zar mo‘ete po‘eljeti ne{to ljep{e od scenske lutke u dru‘enju s djecom?
5
MONOLOG
Monolog je razgovor jednoga lica sa samim sobom. U dramskim izvedbama (prema
enciklopediji), glumac u monologu priop}uje gledaocima svoje namjere,
raspolo‘enja i sumnje.
A {to je s lutkom u rukama djeteta u odnosu na govor?
Ponaj~e{}e se doga|a monolog i to zato {to je lutka omiljena dje~ja igra~ka i vrlo je
~esto u njihovim rukama. Dijete je gleda, opipava, stavlja na ruku, poku{ava s njom
izvesti razli~ite pokrete, te }e s njom odmah htjeti i progovoriti. Najprije su to neka
isprobavanja vlastitog glasa, kojem se ~esto i samao dijete iznenadi, jer ono se i tada
igra.
Tek nakon toga dijete po~ne izgovarati rije~i, pa re~enice, a na kraju cjelovite
tekstove, ponajvi{e vezane uz njegov osobni ‘ivot i osobna iskustva.
Jasno je da sve {to je vezano uz govornu interpretaciju ovisi o dobi djeteta. Dijete s
lutkom u ruci po~inje govoriti samo sebi i time po~inje prvi monolog u kojem
nesvjesno dolaze do izra‘aja neke govorne vrednote kao {to su: boja glasa, trajanje
i ja~ina tona i sl. Osim toga, dijete takva igra odu{evljava i ono je ponavlja bezbroj
puta. Igra se.
Igra se vlastitim glasom, a lutka ga na to najbolje poti~e.
^ak vi{e ne ostaje samo u toj igri ve} kre}e k drugoj djeci sa ‘eljom da ga i oni ~uju.
Dijete je i dalje u monologu, ali sada ima slu{aoce, a to mu donosi jo{ ve}u radost.
Ono djecu oko sebe pozdravlja s lutkom, ne{to ih pita, zatim im ‘eli ne{to i ispri~ati.
A kada dijete uzima lutku, osobito ako ih je na raspolaganju vi{e razli~itih, naj~e{}e
}e izabrati one koje su privla~ne svojim izgledom, koje su prepoznatljive i lijepog
likovnog rje{enja, dok }e one druge lutke - izazovne ili bez prepoznatljivih karak-
teristika, ve}inom birati djeca s vi{e ma{te, s vi{e iskustva, djeca koja su se ~e{}e
sretala s lutkama.
Monolog }e biti odraz dje~jeg do‘ivljaja svega {to ga okru‘uje u njihovoj bli‘oj i daljoj
okolini, a bit }e tako|er i odraz njihovih ‘elja i htijenja. A nama odraslima, dje~ji
monolog je mogu}nost za otkrivanje njihovog govornog potencijala, kao i pokazatelj
od ~ega i kako da po~nemo s poticanjem monolo{kog govora i govora uop}e.
Uz to, svakako trebamo pokazati radost {to su odabrali igru lutkom, a i pru‘iti im na
dohvat mnogo lutaka i razne poticaje za do‘ivljaje i govorno izra‘avanje.
Pri~ati im pri~e, ~itati i recitirati stihove, razgovarati s njima, voditi ih u kazali{te,
prepri~avati razli~ite do‘ivljaje, igrati se razli~itih govornih igara, smi{ljati kvizove
rije~ima i drugo.
Ovakvim oblicima dru‘enja djeca }e se osloba|ati u govoru i jo{ s ve}im veseljem
uzimati u ruke scenske lutke, a njihova ma{ta }e se sve vi{e rasplamsavati i bit }e
nezaustavljivi u toj novoj igri - igri sa scenskom lutkom.
6
DIJALOG
Dijete se ne zadr‘ava dugo na monologu. Ono tra‘i sugovornika, pa tako brzo dolazi
i do dijaloga, a to je razgovor izme|u dva i vi{e lica u kojem se izra‘avaju misli,
mi{ljenja, uvjerenja, pogledi, osje}aji itd.
U igri s lutkom to su naj~e{}e pitanja i odgovori. A ta pitanja i odgovori opet su
pokazatelj dje~jeg govornog potencijala. Kod mla|e djece, i pitanja i odgovori vrlo
su kratki, dok kod starije djece dijalog postaje du‘i, dapa~e, nikad mu nema kraja.
Osim toga du‘ina dijaloga ovisi i o ‘ivotnom iskustvu i znanju djeteta. Dijete koje
dolazi u priliku da mu se obja{njava, ukazuje, da proba i dodiruje lutku, ima ve}a
iskustva od djeteta kojem nije data takva mogu}nost. K tome treba dodati razvijeniju
i neuhvatljiviju ma{tu takve djece, {to se sve odra‘ava i u dijalo{kom govoru djeteta
sa scenskom lutkom, bilo da ono pita ili odgovara.
Komuniciraju}i preko lutke djeca izmjenjuju svoja iskustva i znanja, prena{aju ih na
drugu djecu i zato taj dijalo{ki govor igra veliku ulogu u njihovom razvoju.
Prena{anje znanja mo‘e biti od djeteta na dijete, od odgajatelja na dijete, od u~itelja
na dijete.
Lutka je kao poticajno sredstvo komuniciranja govora nezamjenjiva, a dijete ima
veliku potrebu za razgovorom i dijalogom. Zato, ako u blizini nema nikoga s kim bi
7
 moglo razgovarati, ono s lutkom na ruci postavlja pitanja svojim igra~kama, na pr.
medi, a onda odmah samo i odgovara umjesto mede.
To je naj~e{}e slu~aj kod pred{kolske djece. Osoba koja se bavi djecom, ova pitanja
i odgovore treba pomno slu{ati, jer ona mogu itekako otkriti dje~ju du{u - njihovu
intimu.
Mla|e {kolsko dijete u toj }e igri ~esto puta i nesvjesno otkriti svoje male tajne. Zato
}emo u toj igri s lutkom ~esto ~uti pitanje: "Voli{ li me?" ili "A za{to ti voli{ Vesnu,
a ne mene?" ili "Otkrit }u ti malu tajnu".
Eto, u tome i jest ~ar i ljepota igre s lutkom, jer bilo da je dijete mla|e ili starije, ono
zna da je to lutka, ali onoga trenutka kada lutka do|e u njegove ruke doga|a se ne{to
neobi~no, ~udesno, neobja{njivo: igra~ pomo}u lutke otkriva, otvara svoju du{u
- sebe.
(Ovo se, znamo, doga|a i nama odraslima koji igramo s lutkom, htjeli mi to ili ne.)
U‘ivljavaju}i se u likove razli~itih karaktera, djeca vrlo ~esto i govorom opona{aju
odre|eni lik, ali jo{ uvijek ostaje prostora da dodaju toj igri ne{to potpuno svoje i
karakteristi~no samo za njih.
Dijalog je na neki na~in i po~etak socijalizacije djece u slobodnoj igri sa scenskom
lutkom, jer jedno dijete s lutkom u ruci svojim }e pitanjem potaknuti drugo dijete da
tako|er uzme lutku i tako zapo~nu komunicirati.
Za igru starije djece i djece mla|e {kolske dobi odabiremo one dijaloge koji su djeci
po sadr‘aju razumljivi i bliski. Tako|er, moramo pripaziti {to kojemu djetetu
ponuditi od umjetni~kih tekstova, a da udovoljimo njihovim ‘eljama i mogu}nostima
u odabiru uloga.
Samo tako }e vrlo brzo do}i do izra‘aja radost igranja sa scenskom lutkom.

8
IMPROVIZACIJA
Naj~e{}i i najinteresantniji oblik lutkarske igre je improvizacija. To je kreativna
sposobnost da se brzo i bez posebnih priprema na|e govorni izraz za odre|eni
sadr‘aj.
Stvaranje teksta na sceni, u ~asu igranja s lutkom, karakteristi~an je za djecu s
bogatom ma{tom i vokabularom. Za stvaranje teksta na licu mjesta sposobna su i
pred{kolska i {kolska djeca.
Improvizacija je mogu}a i u monologu i dijalogu, no do pravog izra‘aja dolazi tek
u ve}oj skupini djece, a to i jeste ne{to {to je najvrijednije. Djeca se prije izvo|enja
improvizacije dogovaraju, dijele uloge, lutke, snalaze se za rekvizite. To je pravo
dru‘enje i radost zajedni~kog igranja.
U takvoj zajedni~koj igri djeca ‘ele i publiku. Najsretniji su kada u gledali{tu opaze
odgajatelja ili u~itelja i kada ~uju pljesak. Tada postaju "pravi glumci". Natje~u se
tko }e ljep{e i bolje izvesti neki pokret s lutkom, u‘ivljavaju se u uloge koje su si
podijelili, a beskrajno su radosni kada iz gledali{ta dobiju poticaj, bilo pljeskom, bilo
ne~ijim pitanjem, ili ako se gledali{te, na njihovo tra‘enje, uklju~i u izvedbe
pjesmom ili nekim odgovorima.
Ta suradnja s gledali{tem velika je motivacija i poticaj djeci za igru sa scenskom
lutkom.
Djeca naj~e{}e improviziraju svoje do‘ivljaje, ali tako|er improviziraju i njima
poznate pri~e dodaju}i im, na svoj na~in, neke nove sadr‘aje koje su pri‘eljkivali
gledaju}i "pravu predstavu".
U svoje uloge toliko se u‘ivljavaju da ~esto dolazi i do obra~una s one strane
paravana.
9
DRAMATIZACIJA
Dramatizacija je obrada ili adaptacija umjetni~kog teksta i to na na~in da se
cjelokupni sadr‘aj podijeli na uloge likova koji se u tom tekstu javljaju.
Kao predlo‘ak lutkarskim izvedbama vrlo ~esto slu‘e dramatizacije vrijednih
umjetni~kih tekstova pisaca za djecu. To su naj~e{}e klasi~ne pri~e, bajke i basne,
zatim prikazi iz biljnog i ‘ivotinjskog svijeta, te do‘ivljaji djece ili oni sadr‘aji koji
djecu najvi{e zanimaju.
Najlak{e je dramatizirati tekstove koji imaju u sadr‘aju jasno izra‘en zaplet i rasplet,
te u kojima se javlja vi{e likova, dok je te‘e osmisliti dramatizaciju tekstova koji u
sebi imaju du‘e opise prirode ili raznih ambijenata, emocionalnih stanja i
raspolo‘enja, kao i poetske sadr‘aje. Takvi tekstovi mogu poslu‘iti vi{e kao
predlo‘ak za monologe, dijaloge i improvizacije, premda i svaka dramatizacija sadr‘i
u svojoj govornoj interpretaciji i monolog i dijalog, a kod iskusnih i ma{tovitih
izvo|a~a ~esto se javlja i improvizacija.
Pri izboru tekstova za lutkarske izvedbe treba voditi ra~una o nekim uobi~ajenim i
osnovnim kriterijima primjerenosti umjetni~kog djela djeci.
• Prije svega sadr‘aj takvog djela treba biti primjeren do‘ivljajnim
mogu}nostima djece, tj. prilago|en njihovom psihofizi~kom razvoju.
• Svojom temom (sadr‘ajem) i na~inom obrade djelo mora biti pro‘eto
skladno{}u, slikovito{}u, te ljepotom i puno}om interpretacije tj. najvi{im
estetskim vrijednostima.
• Tako|er, svaki odabrani tekst treba sadr‘avati edukativne vrijednosti, koje
mogu biti manje ili vi{e vidljive, a u glum~evu interpretaciju utkane
nenametljivo.
Odgajatelj i nastavnik su odgovorni za odabir tekstova. Svaki dramski tekst se mo‘e
i ne mora uvijek prihvatiti onakvim kako je napisan. Mo‘e ga se, u dogovoru s
piscem, prilagoditi odre|enoj dobi djece kojoj je predstava namijenjena.
Pri tome uvijek treba imati na umu da su u gledali{tu djeca i da ~udesni trokut
pisac-glumac-gledaoci treba {to vi{e o‘ivjeti kroz aktivno sudionit{vo djece u
predstavi.
Dramske tekstove naj~e{}e za djecu igraju-izvode odrasli, ali vrlo ~esto su mnogi od
njih izazov i djeci. A koje li radosti za pisca, kada mu se pri~a, bajka ili dramski tekst
na|e po stotinu puta na repertoaru. To i jeste razlog da ve}ina autora dozvoljava
onima koji kreiraju predstavu za djecu da u obradi njihovog teksta za izvedbu koriste
svoju vlastitu imaginaciju, ma{tu, a nadasve svoje poznavanje djece, te njihovih
interesa i mogu}nosti.
Koje li radosti za glumca kada iza paravana ~uje uzdahe u gledali{tu, ovacije u toku
izvo|enja, pjevanje zajedno s lutkama, te sve one predivne i spontane izljeve
nje‘nosti, koji se ~uju iza odigrane predstave.
10
Nema ve}e satisfakcije, radosti i motivacije za glumca od upravo takvih izraza
iskrenih dje~jih srca, koja ne znaju lagati, osobito ne u momentu kada jo{ ‘ive sa
svakim likom, kada se jo{ danima u svojim igrama identificiraju s nekim likom iz
predstave.
Zato je itekako va‘no oslu{kivati da se osjeti kako di{e gledali{te, a glumcu
omogu}iti da ponekad uspostavi i verbalni kontakt s gledali{tem, bilo da lutka ne{to
pita djecu ili djeci ne{to odgovara. Tako|er treba dopustiti djeci da ~ak i usred
predstave ispolje svoju radost skandiranjem, iako }e tako mo‘da do}i i do prekida
redovnog toka predstave.
Osim toga, glumac, koji izvodi predstavu za djecu, uz radost igranja mora imati i
sposobnost pronicanja u dje~ju du{u, jer }e upravo to djeca osjetiti prije svega.
Potrebna je stoga velika kreativnost, jer svaka nova predstava donosi nove situacije
i navodi glumca na nove prilagodbe.
Za cjeloviti do‘ivljaj lutkarske predstave neobi~no su va‘ni muzika i dekor. Kad je
rije~ o dekoru, to je ponekad ~itavo bogatstvo, a ponekad mogu biti samo dva cvijeta,
kojima }e se djeca jo{ vi{e radovati. Dovoljno je nekada da dekor samo ozna~ava
mjesto i vrijeme igranja radnje uz glazbenu pratnju dramskog teksta odnosno
dramske radnje.
Me|utim i djeca ‘ele igrati, ‘ele zajedno s lutkom ne{to ispri~ati, pokazati da i oni
mogu o‘ivjeti neki dramski tekst.
U osnovnoj {koli nastavnik mo‘e djeci ponuditi nekoliko dramskih tekstova, a oni
}e sami odabrati {to ‘ele.
Za pred{kolsku djecu tekstove bira odgajatelj i to su obi~no kra}i dramski tekstovi.
Naj~e{}e se radi o poznatim pri~ama koje su djeca dobro usvojila, a ~iji se dijalozi
i monolozi lako pamte, te oni koji se ponavljaju, kao {to su to "Djed i repa" ili
"Djedova poga~a".
Za osnovno{kolsku djecu tekstovi mogu biti du‘i, a kada se desi da ima vi{e djece
nego uloga, tada istu dramatizaciju mo‘emo izvoditi u vi{e postava, pri ~emu je
osobito nagla{en pedago{ki momenat (uklju~ivanje sve djece u zajedni~ki rad, te
u~enje jednih od drugih.)
Jasno da }e u takvim zajedni~kim igrama najvi{e do}i do izra‘aja individualno
stvarala{tvo, ali }e se istodobno osloba|ati ona djeca koja su stidljivija, a ‘ele
sudjelovati u takvim scenskim igrama.
U ovakvim situacijama odgajatelj ili nastavnik treba biti snala‘ljiv i zaposliti djecu
na zajedni~kim pripremama za "predstavu" i to na razli~ite na~ine: neki neka rade
na izradi kulisa, drugi lutaka, a neki neka se zabave odabirom glazbe.
^esto neke predstave nude i posrednika izme|u glumca i gledali{ta. To su uglavnom
pripovjeda~i koji stoje ispred paravana, a mogu biti i neki drugi likovi kao {to su
klauni, dvorske lude, novinari i sl.
Djeca vole ovu kombinaciju sa odraslim glumcem koji im poma‘e u razumijevanju
sadr‘aja predstave.
11
 Dramatizirane tekstove djeca mogu izvoditi igraju}i u ‘ivo s lutkom. Va‘no je da
djeci osiguramo prostor, ponudimo im ve}i broj lutaka, rekvizite, kostime i odabranu
glazbu.
Sve ostalo treba prepustiti njima.

ANIMACIJA I INTERPETACIJA

Igrati sa scenskom lutkom je "lutkarska umjetnost", a prema rije~ima velikog lutkara

Milana ^e~uka, i onaj koji vodi i nosi lutku mora biti umjetnik.
Animirati zna~i o‘ivjeti pokretom, tj. na lutku transponirati svoju pokreta~ku
sposobnost.
Za razliku od ‘ivog glumca, lutkar mora savladati vje{tinu vladanja mrtvim predme-
tom, koji gledan s one strane paravana, mora biti do‘ivljen kao ‘ivo bi}e. I upravo
je to ta umjetnost koja tra‘i mnogo anga‘iranosti, daleko vi{e od igre ‘ivog glumca
na sceni.
Emocionalna stanja i rasplo‘enja te{ko je predo~iti lutkom, jer ona ne mo‘e mijenjati
izraz lica svojom mimikom. Zato je na lutkaru da svojim govorom postigne taj
do‘ivljaj, a to je, opet, umjetnost.
Za animaciju lutke ne postoje pravila, zakoni. Pokretati lutku na sceni vje{tina je i
umjetnost glumca lutkara, koji }e osim psiholo{ke dimenzije morati sam prona}i
pokret adekvatan karakteru lutke. To vrijedi i za govor lutke. Ni tu nema pravila.
Glumac svojom animacijom i interpretacijom, prema rije~ima Luke Paljetka,
udahnjuje lutki du{u, ali samo toliko koliko je i on sam ima.
Animacija i interpretacija u kazali{tu lutaka je ~esto nepredvidiva. Dogodi se da
glumac u~i neki tekst, da pri tom razmi{lja i zami{lja koji }e pokret izvesti uz
odre|enu re~enicu, ali na licu mjesta - na pozornici, to ~esto nije tako. I upravo to
stvarala{tvo na licu mjesta prava je umjetnost.
Lutkar ne samo da mora oslu{kivati kako di{e gledali{te, {to sve djeca dovikuju, nego
mora pratiti i partnera s kojim igra, jer i on, iz raznih razloga, mo‘da mora promijeniti
tekst koji ima, pokret svoje lutke ili govor.
Dakle, svemu se tome treba prilago|avati u "hodu", tokom predstave.
Lutkarska umjetnost je upravo zbog toga interesantna, jer se mo‘e stalno ne{to
istra‘ivati, eksperimentirati, pronalaziti, otkrivati, a {to kod djece "pali". Jasno, uz
to djecu treba poznavati, voljeti ih, kao {to se mora voljeti i ono {to se radi, a to zna~i
voljeti se igrati i veseliti se tom stvarala~kom ~inu. Sve to zajedno je onda do‘ivljaj
i za gledaoca i za glumca-lutkara.
Lutka ~esto nosi neki rekvizit. On mora biti tako napravljen da ga lutka nosi spretno,
da ju ne ometa u kretanju i da djeluje uvjerljivo.
12
Ako pak lutka lutki dodaje neki rekvizit, to mora biti dobro uvje‘bano kako bi bilo
uvjerljivo.
Dekor i kulise moraju biti tako postavljene u odnosu na lutku da joj ne sputavaju
kretnje i da mo‘e slobodno ulaziti, izlaziti, provla~iti se, tj. slobodno kretati scenom.
Govor lutke u odnosu na pokret veoma je va‘an. Sklad jednog i drugog zajedno s
umjetni~kom pauzom, tj. momentom kada lutka govori svojim gegom, daje ukupan
do‘ivljaj za gledaoca. Izvesti geg znala~ki, prava je umjetnost.
Govor lutke ovisi o karakteru lika koji tuma~i, pri ~emu ne smijemo zaboraviti niti
jednu vrednotu govornoga jezika: izra‘ajnost, ja~inu, tempo, boju, pauziranje i dr.
Nije svejedno kako }e lutkar naglasiti koju rije~ u re~enici, kojom ja~inom tona
izraziti neku misao. I kretanje tona daje re~enici posebnu melodioznost. Dizanje i
spu{tanje tona odra‘ava misaono-emotivna stanja, pri ~emu opet veliku ulogu igra
"osobni faktor" glumca/lutkara.
Svaki dobar interpretator mora imati "dobro uho", jer kako ka‘e prof. Novakovi},
kretanje tona je najdelikatnija vrednota govornog jezika.
Va‘no je misliti i na tempo. Djeci ne smijemo govoriti brzo, jer ne}e mo}i pratiti
tekst. No, tempo ne smije biti ni prespor, jer tada djeluje monotono i uspavljuju}e.
Boja tona glasa je individualna osobina, kao i osje}aj za pauziranje.
Lijepo je slu{ati kada netko lijepo govori. Zato u~imo djecu i slu{ati i lijepo govoriti.

GLAZBA

I najljep{e izgovoreni stihovi bit }e jo{ ljep{i, ako su popra}eni adekvatnom glazbom,
kao {to }e i najnapetiji dramski tekst dobiti uz glazbu svoju ve}u izra‘ajnost.
Bez glazbe gotovo da i ne mo‘e biti lutkarske predstave.
Lutkarsko kazali{te mora imati glazbu, jer lutke pjevaju, ple{u..., a to se ne mo‘e bez
glazbe. Kada zasviraju prvi taktovi djeca u gledali{tu zaplje{}u i skandiraju u ritmu
glazbe.
Glazba se ~esto posebno pi{e za pojedine lutkarske predstave, no ona se mo‘e i
odabrati iz postoje}ih fondova i zatim pa‘ljivo utkati u lutkarsku radnju.
Kad nam je potrebna kao muzi~ka kulisa, glazbu mo‘emo prona}i i u klasi~nim
muzi~kim djelima, izvornim narodnim melodijama, vokalnoj glazbi, zbirkama
dje~jih pjesama o cvije}u, ‘ivotinjama, li{}u, pahuljicama i dr.
Odabir glazbe stvar je osobnog ukusa prire|iva~a predstave. Osoba koja odabire
glazbu mora je i sama poznavati i osje}ati je, kako bi iz bogatog glazbenog repertoara
izabrala ba{ ono {to odgovara odre|enom sadr‘aju. Neki puta }e to biti glazba cijelog
orkestra, drugi puta samo truba ili koji drugi instrument iz orkestra, a ponekad }e biti
dovoljan zvuk samo jednog malog triangla.
13
 Ukoliko se ne odabere glazba adekvatna sadr‘aju teksta, mo‘e se dogoditi da i
najljep{i tekst bude upropa{ten.
Za kazali{nu predstavu potrebni su ~esto i zvu~ni efekti koji imitiraju npr. grmljav-
inu, padanje ili {u{tanje li{}a, pucanj, pti~ji pjev i dr. Takve efekte najbolje je imati
snimljene na posebnoj traci i reproducirati po potrebi.
Glazbu mo‘emo koristiti i uz najkra}i monolog ili dijalog. Ako je neki monolog ili
dijalog lirskog sadr‘aja potra‘it }emo i takvu glazbu, a ako je neki tekst {aljiv,
potra‘it }emo veselu i vedru glazbu.
Kada je glazba samo zvu~na kulisa, tada ne smije biti preglasna, ve} treba samo
pratiti tekst. Kod dramskog teksta ona mo‘e biti glasnija, osobito u pauzi promjene
kulisa, ali i tokom samog izvo|enja predstave, {to ovisi o sadr‘aju teksta.
Ovdje tako|er opet nema pravila niti "recepta", jer je i to sposobnost, umije}e i
pitanje osje}aja re‘isera i cijele ekipe koja stvara predstavu.
Va‘no je znati da gotovo nema lutkarske predstave bez glazbe, jer svaka interpre-
tacija popra}ena glazbom budi i kod djece i kod odraslih najljep{e emocije, posebna
stanja i raspolo‘enja koja su osobna, divna i neuhvatljiva.

14
MONOLOZI

15
 U svojoj igri dijete tra‘i ~udesno bi}e
posvuda u stvarnosti, u starom ormaru
nekoj ladici na tavanu...
To je ~esto nevidljiv lik s kojim ono razgovara
Kasnije je to neka igra~ka, a onda odjednom
lutka - to ~arobno stvorenje
s pravim mjestom ro|enja u dje~joj sobi.

Lojze Kova~i}

16
 Zvonimir Balog
MI[JI OGLAS

Lutke: MI[ (lutka na {tapi}u)

(Na sceni se vidi smo jedna mala mi{ja rupa iz koje izlazi mi{. U velikom zanosu
(kao da ima dvorac) izgovara tankim glasi}em svoj oglas).

Mijenjam konfornu rupu

skupu, trorupu
s pogledom na ki{u.
[to }e to jednom mi{u!?
Rupu sa balkonom od trulog li{}a
i isto takvim roletama,
s grijanjem po sistemu:
GORI MI POD PETAMA.
Rupa je osvjetljena neonom:
MA^JE O^I zvan
od kojeg ne znam vi{e
kad je no} a kada dan.
Tako mi pe~enog pijetla
i rupu mijenjam
zbog prejakog svijetla.
Dao bih je
(kazat }ete: - gle bedaka - )
za bilo kakvu rupu
usred mraka.
Bolje me i ne patri.
Bitno je da ima poseban,
izlaz, dva-tri!

17
 Zvonimir Balog
MA^JI OGLAS

Lutke: MA^KA (lutka gignol)

Na scenu dolazi ma~ka, sjeda na rub paravana i ~ita s papira svoj oglas. Govori
"mazno" dive}i se samoj sebi.

Ma~ka
toliko i toliko duga~ka,
rep vi{e nego lijep,
mazna,
rese me svojstva razna
- jo{ se nitko nije drznuo,
da mi ne pohvli krzno,
gla|e je od najnje‘nijeg pli{a
tra‘im poznanstvno jednog mi{a.
Uvjet je da brkove ne {i{a.
Ako je k tome gojazan,
da mi ne}e odgovarati ne postoji bojazan.
Mi{ mi treba radi kulturno-zabavnog ‘ivota,
u obzir ne dolaze sastanci kraj plota.
Molim kandidate da do|u na probu
u sobu.
Jo{ ne{to va‘no za kandidate:
prednost imaju mi{evi
u pratnji mame i tate.

18
 Zvonimir Balog
CIPELE MU[KE

Lutke/lica: CIPELE (lutke na {tapu)

PRIPOVJEDA^ (lutka gignol ili osoba)
Na sceni su dvije cipele i izvode pantomimu - razne pokrete.
Cipele su lutke na {tapu, na~injene od spu‘ve ili ka{irane. Lijepe su i elegantne, ali
s obje{enim jezikom.
Zatim dolazi pripovjeda~ i govori stihove (monolog) sve do zadnje re~enice, dok tu
zadnju re~enicu izgovara jedna od cipela i to nagla{eno dubokim ("smije{nim")
glasom.

Cipele mu{ke
objese nju{ke
i dr‘e}i se bontona
doti~u se betona.

I lijeva i desna
stra{no pazi
kako gazi,
kako se vlada.

Poslije svakog koraka

jedna se drugoj obra}a:
- Izvolite, Vi ste na potezu
sada. -

19
 Pajo Kani‘aj
NAJ[ARENIJI LEPTIR

Lutke/lica: DJE^AK ili DJEVOJ^ICA (osobe ili lutke gignoli)

LEPTIRI (lutke na {tapi}u)
Na scenu dolazi djevoj~ica ili dje~ak i govori stihove.
U pozadini leti leptir bijelih krila, zatim dole}e {areni, a poslije opet bijeli leptir.

Jedan je leptir
stra{no tu‘an bio,
zbog bijelih krila
uvijek se je krio!

Bojao se svih leptira

{to imaju {are i pruge
a kad bi vidio admirala,
umirao bi od tuge.

Kad je jednog dana,

nabavio dosta para,
sretan je odlepr{ao
do najboljeg slikara.

Obojao mu slikar krila,

sretan se u zrak vinuo,
od prevelike sre}e
gotovo uginuo!

A onda je postajao
umi{njen sve vi{e,
i tako je to trajalo
sve do prve proljetne ki{e!

20
 Luko Paljetak
KANTA ZA SME]E

Lutke: KANTA ZA SME]E (plo{na lutka od spu‘ve s nacrtanim

o~ima (tu‘nog izraza), usta i nosom. usta su prorezana i anima-
tor ih pokre}e prstima kad izgovara tekst.) Kanta neka bude
dosta velika.

Jedna je kanta za sme}e

plakala: - Slabe sam sre}e,
vje~no sam tako prazna,
to mi je sigurno kazna,
nitko me, izgleda, ne}e,
zato sam tako jadna,
neprestano sam gladna,
ima li nevolje ve}e?
Apetit moj je velik,
‘eludac kao ~elik,
ja ne izigravam damu,
ne biram posebna jela,
ja samo jesti bi htjela
krpe, i papir, i slamu,
i kosti, i salamu,
ne dr‘im dijetu strogu,
ja, ako treba, mogu,
pojesti i sebe samu!

21
 Stanislav Femeni}
^ETKA

Lutke/lica: ^ETKA (lutka na {tapi}u na~injena od spu‘ve ili ka{irana)

[E[IRI, KAPUTI, KAPE (plo{ne lutke, na~injene kao transpar-
enti) PRIPOVJEDA^ (glumac)

Na sceni skaku}e (u ritmu ~etkanja) ^ETKA i izgovara stihove prve kitice. Dok ona
izgovara stihove iza nje se pojavljuju {e{iri, pa se spuste. Zatim dva kaputa, pa se
spuste, pa tri kape, koje se tako|er spuste iza paravana.
Pri izgovaranju stihova druge kitice, na sceni je samo ^ETKA. U tre}oj kitici (kao
i u prvoj) ^ETKA izgovara stihove, a pojavljuju se i nestaju [E[IRI, KAPE, KAPUTI.
Stihove ~etvrte kitice izgovra PRIPOVJEDA^ ispred paravana, a scena je prazna.

Jedna ~etka Za to vrijeme,

Etka, Tog su
Ka- Dana-
^etkala je -ala-la... Cvrkutale ptice s grana:
Dva kaputa lisca ‘uta - Na{ magar~i},
I tri kape ‘apca Ar~i}
Jape... ^i}-
^etkala ih Sko~io u poto~i}!
Ala-La... Zlato sunce,
^etka-etka- Unce,
Nek se zna! Ce-
Sjalo iznad {umice...
Jedan jarac,
Arac,
Ac-
Slao kozi poljubac!

22
... A jo{ ~etka To mi re~e
Etka, Jednog petka,
Ka- @utog ma~ka sedma tetka:
^etka, ~etka... al -Mijauuuuuu
Ala-la! Jauuuuuuuu
... Sto {e{ira Auuuuuuu
Ujka @ira. Uuuuuuu
Dva kaputa - [to je,
Lisca ‘uta Da je-
I tri kape Kraj je tu!
@apca Jape! Takva vam je
Sad sve ~etka (Nek se zna)
Ispo~etka! Ova ~etka
Etka
Ka...!

23
 Stanislav Femeni}
REPORTER U ZOOLO[KOM VRTU

Lutke/lica: @IVOTINJE: lisica, vuk, slon, svinja, noj, krokodil, majmun,

deva, ‘irafa, papiga (izra|ene od spu‘ve, plo{ne ili ka{irane)
REPORTER (glumac)

Reporter (‘ivi glumac) dolazi ispred paravana i govori kiticu po kiticu.

Na paravanu se pojavljuje ‘ivotinja po ‘ivotinja u trenutku kada ih reporter na-
javljuje, a nestaju kada reporter govori stihove koje se odnose na njih.
Glumac svojim izgovorom i glasom opona{a svaku ‘ivotinju na koju se odnose
stihovi.

Gostoljubivost
Prvo stigoh lisici,
a ona }e smjesta:
- U mom stanu ima
i za perad mjesta! -

Skromnost
[to za ru~ak ‘eli -
Pitao sam vuka.
- Suha kruha - veli
- I glavicu luka -.

Malenkost
- Koliko si te‘ak? -
pristupim do slona.
- Nisam tako mnogo,
Nekoliko tona.

Higijena
Javilo se rok~u}i
Iz kalju‘e prase:
- Odgovornost primam
Zbog ~isto}e na se! -

24
Nojeva nezgoda
- [to ~eka{ pred vratima
preko cijelog dana? -
- Pojeo sam klju~eve
od vlastitog stana! -

Krokodilska
- A koja bi va{a
vru~a ‘elja bila? -
- Da ponovno stignem
na obalu Nila! -

Majmunska
Cereka se majmun,
pa mi re~e strogo:
- Od mene bi mogao
nau~iti mnogo! -

Ljepota
Uzdahnula deva
kad je vodu pila:
- S tri grbe bih mo‘da
Triput ljep{a bila..." -

Visoka ‘elja
irafa mi va‘no
Sa visine veli -
Da odavno Mjesec
obrstiti ‘eli...!

Kre{talica
Papiga je opet
Objavila svima:
- Ja kre{tati mogu
na svim jezicima! -

25
 Stanislav Femeni}
RAZGOVOR U PROLAZU

Lutke: TIKVA i PU@ (lutke na {tapu, ali tako na~injene da se svakoj

neki dio tijela mi~e)
Scena: Vrt s malim plotom, busenima trave i po kojim cvjeti}em.

TIKVA: Dobro jutro pu‘u!

Uberi mi ru‘u...
PU@: urim nemam vremena
Nisi iz mog plemena!
TIKVA: [to se ovdje {e}e{
Ako k meni ne}e{?
PU@: Ovdje mi se puzi
Po srebrnoj pruzi!...
TIKVA: Ja tako ne mogu
Nemam takvu nogu!
PU@: A ti onda puzi
Po debeloj guzi!
TIKVA: O pu‘i}u mu‘i}u...
[to te je spopalo...?
PU@: Ne{to mi se dopalo,
Pa me svrbi stopalo...
TIKVA: Jo{ dugo po‘ivio!
Krov ti se nakrivio...!
PU@: Kad ~u~i{ u travi
^e{kaj se po glavi...
TIKVA: Ako ti se puzi..
Ti opet dopuzi!

26
 Ratko Zvrko
ZEC I VJEVERICA

Lutke/lica: VJEVERICA i ZEC (lutke na {tapi}u ili gignoli)

PRIPOVJEDA^

Na scenu dolazi vjeverica (velikog repa) i {epuri se, a zatim se pojavi zec.
Iza scene pripovjeda~ izgovara prve dvije strofe svake kitice, ostalo zeko (tu‘no),
zatim vjeverica (jako va‘no)

Vjeverici kusat zeko

neki dana pod bukvom reko:
- Da je meni takav rep,
ko sunce bih bio lijep!

Vjeverica ko u {ali
zecu veli: - Ne budali!
Za poso se brini svoj,
a ne diraj repi} moj.

Svak pone{to lijepo ima,

^im prednja~i pred drugima.
Duge u{i tvoj su dar,
a rep dugi - moja stvar!

27
 Jadranka ^un~i}-Bandov
ZEKO i SNJEGOVI]

Lutke: SNJEGOVI] i ZEKO

Na sceni stoji snjegovi}, doskaku}e zeko i razgledava ga sa svih strana.

Po~inje dijalog. Zeko skaku}e i razgledava snjegovi}a iza svakog njegovog odgo-
vora. Na kraju odlazi osvr~u}i se nekoliko puta.

ZEKO: Snjegovi}u duga nosa od ~ega je tvoja kosa?

SNJEGOVI]: Moja kosa je od slame.
ZEKO: Zar od slame?
SNJEGOVI]: Da od slame. To je divna kosa za me.
ZEKO: A {toti je to na glavi?
SNJEGOVI]: Na glavi mi lonac plavi.
ZEKO: A {to }e ti metla ova?
SNJEGOVI]: Da pometem snijeg sa krova.
ZEKO: Ti si snje{ko ~udan tip,
od slame ti kosa,
stoji{ kao kip,
usred snijega bos.
Jo{ mi samo reci
od ~ega ti je nos?
SNJEGOVI]: Moj nos je od mrkve.
Eto ti od ~ega,
a ti zeko idi
{to dalje od njega.

28
IMPROVIZACIJE

29
 Nada Ivelji}
HVALA TI VJETRE

Lica: VJETAR, JABLANI (djeca u ‘ivo)

Scena: (Na otvorenoj sceni stoje djeca-jablani.

Uz prigodnu glazbu dotr~i na scenu vjetar-dijete i legne kraj jablanova (djece).

Zapo~inje dijalog. Tekst jablanova ne mora govoriti uvijek isto dijete (jablan), ve}
se mo‘e podijeliti izme|u vi{e njih. Hihotanje jablanova mo‘e biti zborno. Kada se
vjetar digne i uz muziku protr~i izme|u jablanova, oni se nji{u na sve strane (kako
koje dijete izmisli na licu mjesta).

JABLAN: Vjetar je ostario, ispru‘io se uz ‘ivicu kao ma~ak.

(Naruga se jedan od pet mladih jablanova u nizu.
Ostali zahihota{e)
JABLAN: Ba{ je stari ofucani ma~ak! Vi{e nema snage.
(^uv{i to, vjetar se nadme od bijesa i potrese jablanove).
VJETAR: Sada ste mi platili svoju drskost (hukne).
JABLANI: Opet si nasjeo na istu smicalicu (smijali su se zelenokosi
mom~i}i).
Ve} nas dugo nisi tako dobro ras~e{ljao. Hvala ti vjetre!

30
 Mladen Ku{ec
ZORANE RECI

Lica: ZORAN - dje~ak i OTAC (lutke gignoli ili ‘ivi glumci)

Pitao otac sina:

- Zorane,
{to je avion?
- ^eli~na ptica! -
Brzo }e on
- A {to je cesta?
- To su za vozila
Odre|ena mjesta!
- A raketa?
- Taksi
[to svemirom {eta!
- A sada mi lijepo
Opi{i kravu!
- Ne mogu, tata,
Ne poznajem tu spravu!

31
 Mladen Ku{ec
POZDRAV

Lica: PRIPOVJEDA^ (dijete - ‘ivi glumac), DJECA (cijeli zbor ili

nekoliko njih)
Scena: Na otvorenoj sceni stoje u polukrugu ili nekom zanimljivom
rasporedu djeca (zbor), a pred njima (okrenut zboru) pri-
povjeda~ (dijete) koje govori (obra~aju}i se zboru) ~itav tekst
osim "Laku no}", "Dobro jutro", "Dobar dan" ({to sve govori
zbor djece ili nekoliko djece /po ‘elji re‘isera/). U zadnjoj kitici
pripovjeda~ govori tekst do "Darovati osmijeh", {to sve (do
kraja kitice) govori zbor djece.

Svaku ve~er
Ljudima oko sebe treba po‘eljeti
"Laku no}".
Ne zbog obi~aja,
Ve} zbog prijateljstva.
Prijateljstvo, upamtite, ima veliku mo}.

Svako jutro
Ljudima oko sebe treba po‘eljeti
"Dobro jutro"
U podne "Dobar dan"
Ne zbog obi~aja.
Iz obi~aja ne valja pljeskati
Ni dlanom o dlan.

Svakog dana
Zbog prijateljstva
Ljudima treba po‘eljeti ne{to lijepo,
Darovati osmijeh,
cvije}e i blage rije~i,
treba im pomo}i
da se pribli‘e sre}i.

32
Zvonimir Balog
LUDA GLJIVA NA PREGLEDU

Lutke/lica: PRIPOVJEDA^ (‘ivi glumac)

PSIHIJATAR i GLJIVA (lutke na {tapu ili gignoli)
Scena: Paravan ispred kojega se pojavljuje pripovjeda~ i govori
uvodni tekst (prvu kiticu). Zatim se na rampi (paravanu) po-
javljuju obje lutke psihijatar (odjeven u bijelo) i luda gljiva.
Zapo~inje dijalog.

Pregledao psihijatar ludu gljivu

prepipao joj i svaku tetivu
da bi vi{e-manje
utvrdio njeno stanje.

- Je li vam tko u obitelji bio lud -

pitao je psihijatar
gledaju}i joj grud.
- Mo‘ete li mi o tome
{togod guknuti?
- Dapa}e, svi su mi u obitelji
bili }aknuti,
mati, otac, baba i djed
kao {to je kod ludih
gljiva red.
Nas lude gljive
hvata strava
da slu~ajno koja
ne rodi se zdrava.

33
 Grigor Vitez
DOZNALO SE

Lice/lutke: Dvije lutke (ljudski likovi) ili dvoje djece (u ‘ivo)

Ovaj tekst mogu izvesti ili dvije lutke (ljudski likovi) ili dvoje djece u ‘ivo. U oba
slu~aja izvode kao susret dvojice koji jedno drugog ‘ele izvjestiti o novosti.

Radmila u gaju bila

Sa svrakom se posvadila
Posvadila ba{!

"A otkud zna{?!

"Rekla mi je vjeverica."

"Otkud znade vjeverica?!

"Rekla joj je {eva ptica."

"Otkud znade {eva ptica?"

"Rekao joj siv oblak."

"Otkud znade siv oblak?

"Rekao mu vjetar lak."

"Otkud znate vjetar lak?

"Kako ne bi znao vjetar
Korak mu je kilometar,
A {iroka krila laka
Od oblaka do oblaka."

34
 Grigor Vitez
KAKO RASTU DJECA

Lica/lutke: DVIJE LUTKE (ljudski likovi) ili DIJETE (koje pita) i ZBOR
DJECE koja odgovaraju na pitanja.

Ovaj tekst mo‘e se izvesti kao razgovor dviju lutki (ljudski likovi) ili kao razgovor
izme|u jednog djeteta (koje pita) i grupe djece (zbora) koji mogu odgovarati na
pitanja pojedina~no ili kao zbor (nekoliko djece).

Kako rastu djeca?

Kao vrbe iz vode, kao u livdi trava,
Djeca rastu iz nogavice i rukava.

Kako tr~e djeca?

Kao kozli}i, kao leptiri, kao brza voda,
Dijete radije tr~i nego hoda.

Kako plivaju djeca?

Kao delfini, kao papu~e, kao la|e,
ve} kako se koje dijete sna|e.

Kako ‘agore djeca?

Kao ~avke, kao pokvareni motori, kao p~ele,
Bilo da se ljute, bilo da se vesele.

Kako se igraju djeca?

Kao djeca. Djeca se igraju toliko igara
Da ne bi stalo ni u pet ambara.

Kako se peru djeca?

Kao patke, kao jegulje, kao ma~ke kad ki{u.
Okupana djeca na prolje}e miri{u.

35
 Grigor Vitez
MA^AK NA KROVU

Lutke: MA^AK i LUTKA (koja mo‘e biti ljudski ili ‘ivotinjski lik)
Scena: Na sceni ku}a s velikim krovom, a na krovu sjedi ma~ak. Pred
ku}om stoji lutka koja zapitkuje ma~ka.

"Ma~ore sivih nogavica,

Zar te ne hvata vrtoglavica?"

"Sjedim na krovu, iznad ‘ice

Nek ptice misle da sam ptica."

"Misli{, pti~ji je narod lud?

Poznaju ptice tvoju }ud."

"Ipak, divno je kad sam najvi{i

Ljudi su dolje kao mi{i."

36
 Grigor Vitez
NEPOSLU[NE STVARI

Lutke: DJEVOJ^ICA i MAMA (lutke gignoli ili na {tapu)

Scena: ^ista. Dolaze lutke (djevoj~ica i mama) i zapo~inju razgovor.

"Uh, ma {to je smojim ~arapama?

Jesi li ih gdje vidjela, mama?"

"Da, vidjela sam jednu bijelu vranu,

Gdje ih nazuva jutros na tavanu!"

"Olov~ica mi je sino} ovdje bila,

A sad je nema. Gdje se samo skrila?"

"Ah, da sje}am se:

Ma~ak je svom pokojnom djedu
Pisao pismo.
A gdje ju je metnuo
to vidjeli nismo!"
"[al sam ovdje negdje ostavio,
Reci, mama, gdje bi on sad bio?

"Jutros pro|o{e dva {arena zeca

Ka‘u, treba im za put do Mjeseca!"

37
 Grigor Vitez
DOHVATI MI TATA MJESEC

Lica: OTAC i SIN/ili K]ER (lutke gignoli ili na {tapu)

Glazbena
kulisa: Frederic chopin: Impromptu broj 4 u Cis molu opus 66
Scena: Ve~ernja ili no}na atmosfera (blago zamra~enje - no}no nebo
s mjesecom) Dolaze lutke (otac i sin ili k}er) i zapo~inju
razgovor

"Dohvati mi, tata mjesec

Da kraj mene malo sja.
Dohvati mi, tata, mjesec,
Da ga rukom taknem ja!"

"Mjesec mora gore sjati,

Ne smije se on skidati
On mora kod zvijezda biti,
Put zvjezdama svijetliti,
Da zvjezdice ku}i znaju,
Kad se nebom naigraju.
I na zemlju mora sjati,
Da zec vidi ve~erati,
Da je‘ vidi putovati,
Da mi{ vidi tr~karati,
Da bi ptice mogle spati,
I da tebi, moje dijete,
Mjesec lagan san isplete
Od srebrnih niti
Pa da sniva{ i ti.

38
 Grigor Vitez
[TA RADI...[TA RADI

Lutke/lica: DVIJE LUTKE (gignoli ili na {tapu - ljudski likovi) ili GRUPA
DJECE, @IVI GLUMAC (koji postavlja pitanja) i GRUPA
DJECE (od kojih svako mo‘e odgovarati i improvizirati po
jedan odgovor).

[ta radi, {ta radi ... ki{a?

Ki{a ga|a kapljicama mi{a.
[ta rade, {ta rade ... djevoj~ice?
One ma~kama {iju papu~ice.
[ta rade, {ta rade ... lastavice?
Lepr{aju nebom ko proljetne zastavice.
[ta radi, {ta radi ... {ta vjetar radi?
On masla~ke po livadi sadi.
[ta rade, {ta rade ... krumpiri?
Razgrni zemlju pa zaviri.
[ta rade, {ta rade ... krave?
Dogovaraju se kako da mlijeko s kavom prave.
[ta rade, {ta rade ... bube?
Male bube cvjetove ljube.
[ta rade, {ta rade ... Eskimi?
Sanjakju se i ljeti i zimi.
[ta rade, {ta rade ... kitovi kad iz mora izvire?
[trcaju vodu i prave gejzire.
[ta radi, {ta radi ... radio?
Ne{to ka{ljuca, valjda se prehladio.
[ta radi, {ta radi ... ~vorak?
Jede gro‘|e da mu ‘ivot ne bi bio gorak.
[ta radi, {ta radi ... ~okolada?
Jedva ~eka da je okusi Nada...
39
 DIJALOZI

40
 An|elka Marti}
LJUBAV

Lutke: MEDO (lutka gignol), MRAV, PTI^ICA, PUH, MED-

VJEDICA (lutke na {tapu)
Glazbena
kulisa: Pietro Mascagni: Odlazak iz Cavalleria rusticana.
Scena: [uma, drve}e i jedan panj

Mali je medo razljutio mamu medvjedicu i ona ga je istjerala iz brloga.

I{ao je medo tu‘no {umom, i{ao i brundao sebi u bradu, a kad se umorio neveselo
je sjeo na stari panj. Puhnuo je vjetri} i stao obigravati oko njega. Prolazio onuda
mrav, vidio ‘alosnog medvjedi}a i upitao ga:
MRAV: Za{to si tu‘an medvjedi}u?
MEDO: Nitko me ne voli... (zajeca medo, a sitne mu se o~i napunile
suzama)
MRAV: Ja te volim (rekao je mrav).
MEDO: A za{to? (zinuo je medo i {apicom obrisao suzu).
MRAV: Nisi mi zgazio mravinjak kad si ju~er plesao svoj medvje|i ples
(odgovori mrav i ode {umskim puteljkom).
Medo ostane i dalje uzdi{u}i. Na nedaleku granu sjela pti~ica.
Cvrkutnula ne{to, pa ugledala medvjedi}a, a on spustio glavicu i
{mrca li, {mrca.
PTI^ICA: Za{to si tu‘an? (upita ga pti~ica).
MEDO: Tu‘an sam jer me samo mrav voli (zabugari medo).
PTI^ICA: Pa i ja te volim (zacvrku}e pti~ica).
MEDO: Kako to? (‘ivne medo, znati‘eljno gledaju}i u nju).
PTI^ICA: Ju~er si tresao stablo i nisi stresao moje gnijezdo, a u njemu su jaja
(re~e pti~ica, pa odleti).
Medo {apicom obri{e i drugu suzu. O~ice su sada bile malo
svjetlije, ali i dalje je bio tu‘an. Iz skrivene duplje u dnu starog
hrasta proviri mladi puh. Ugleda medvjedi}a i zapita:
PUH: Ho}e{ se li igrati sa mnom?
MEDO: Ne}u! (re~e medvjedi}). Vidi{ da sam ‘alostan!
41
 PUH: A za{to si ‘alostan?
MEDO: Nitko me ne voli ({mrcne medo, ali se brzo ispravi). Vole me samo
mrav i pti~ica...
PUH: Pa i ja te volim (rekne mladi puh i iza|e iz skrovi{ta).
MEDO: A za{to? (za~udi se medo, a o~ice mu ja~e zasja{e).
PUH: Ju~er nisi na kr~evini pojeo sve jagode. I meni si ostavio malo...
(odgovori puh i u tren oka nestane u zelenim granama).
Medo je i dalje sjedio na panju, bimbao no‘icama i trljao {apicom
nosi}. Na trenutak je zadrijemao, a kad je otvorio o~i pred njima
je stajala mama medvjedica.
Tuga ode kao rukom odnesena. Dok se stisako uz mamino meko
krzno, tiho je pitao:
MEDO: Zar me ti voli{ mama?
MEDVJEDICA: Kakvo pitanje! (pljesnula je {apama medvjedi}a). Pa jasno da te
volim (re~e pripijaju}i ~vr{}e maloga uza se. Kao dvije zvjezdice
sjale su sada medine o~i).
MEDO: A za{to me voli{? (pitao je bez daha).
MEDVJEDICA: Za{to? (~udila se medvjedica). Pa volim te jer te volim...
Medvjedi}, jo{ malo prije tako tu‘an, sretno je rekao:
MEDO: Jedino me moja mama voli samo zato jer me voli!
I ode s mamom sretno ku}i.

42
Nada Ivelji}
SRAME@LJIVI OBLAK

Lutke/scena: VRBE, TOPOLE, RU@I^ASTI OBLAK (Plo{ne lutke od kartona)

Glazbena kulisa: Frederic Schopin, Impromptu, br. 4 u Cis molu opus 66

Za ovaj dijalog lutke su ujedno i scena (vrbe, topole) na~injene od kartona plo{no, a listovi na~injeni
kola‘ tehnikom. Budu}i da je to drve}e koje govori, neka bude napravljeno tako da se jedna grana mo‘e
pomicati kada doti~no drvo govori.
Drvored ‘utih vrba uz rijeku i tri stare topole, koje su se uglavnom zabavljale
prebrojavanjem oblaka, ve} izdaleka su primijetile da prema njima plovi posebno
lijep, ru‘i~asti oblak.

TOPOLA I: Suton je jo{ daleko. Otkud nailazi ovaj ru‘i~asti nevaljanac (re~e
jedna topola).
VRBE: Mora da dolazi sa Crvenog mora (povika{e ‘ute vrbe uz hihot).
VRBA I: Mo‘da je dugo sjedio na crvenom crijepu nekog novog novcatog
krova (zapiskuta jedna od njih).
VRBA III: Ili se napio malinovca, {to mislite? (doda tre}a vragolanka, dok
su ostale bacale smijeh niz vodu).
TOPOLA II: Vi govorite koje{ta. Onda ste se vi napile limunade kad ste tako
‘ute (odreza najvi{a topola).
TOPOLA I: Prije bih rekla da su se vrbice nagutale mutnih valova. Stra{no! ne
bih mogla trpjeti da su mi noge u mulju, mokre i hladne i jo{ da
ih grizu ribe, pa i ‘abe (nadoveza prva topola).
VRBE: [to vi znate kako je nama! (povika{e vrbe u zboru). Vi ‘ivite u
stalnom strahu da }ete ostati bez vlage. A zna se {to to zna~i za
stabla i za cvije}e (izbrblja se drsko jedna mlada vrbica).
TOPOLA III: Pitat }emo oblak (predlo‘i najstarija topola). Eno ga gdje se
pribli‘ava no{en blagim ju‘nim vjetrom. Ej obla~i}u, rumeni,
ru‘i~asti obla~i}u, kakao to da nisi poput ostalih ni bijel, ni siv, ni
sivoplav, ve} ru‘i~ast?
OBLAK: Dobar dan (pristojno pozdravi obla~i}). Dobar dan svima.
Moram vam re}i da sam ina~e bijel kao janje. Samo sam ~uo kako
se netko ru‘no prepire pa se stidim. Eto, zato sam rumen. To niste
bile vi? (upita on topole).
43
 TOPOLE: O ne, ne, o ne (odgovore one tiho, posramljene). Mi smo
preozbiljen za to.
OBLAK: Ni vi niste bile? (obrati se on vrbama).
VRBE: Ne, nikako ne! (odgovore one {apatom). Mi u~imo pjesmice za
do~ek jeseni.
OBLAK: A tako (mirno re~e ru‘i~asti oblak). Onda sam krivo ~uo. I otplovi
plavetnilom dalje bijel kao latica jabukova cvijeta, kao gruda
snijega, kao janje.

44
 Stanislav Femeni}
MI[, REPA I KRUMPIR

Lutke: MI[, KRUMPIR, REPA (jedna s repom, druga bez repa)/sve lutke od spu‘ve na
{tapi}u/
Glazbena kulisa: P.I. ^ajkovski: Samo onaj koji poznaje ~e‘nju
Scena: Vrt sa suncokretima postavljeni lijevo i desno u raznim visinama. Ispod jednog
suncokreta le‘i repa, a ispod drugog krumpir.

Pojavljuje se mi{ i tr~kara od repe do krumpira, od krumpira do repe i tako dva tri
puta, dok se ne zaustavi kod repe.
Grickao mi{ repu za rep, a repa se dade u viku:
REPA: [to mi gricka{ rep?! [to mi gricka{ rep?!
MI[: Brusim zube!
REPA: A {to ih ne brusi{ na ne~em tvr|em? Prikladniji bi ti za taj posao
bio kamen. Za{to si ba{ odabrao moj repi}?
MI[: Rekao sam ti da brusim zube!
REPA: Rekao si, ali mi nisi rekao zbog ~ega ih ne brusi{ na kamenu?
MI[: Pa da usput pojedem i tvoj repi}.
REPA: Joj, joj... kakva }u ja to biti repa bez repa? Kakva?
MI[: Bit }e bezrepa repa! (nasmije se mi{ i mirno nastavi grickati).
REPA: Bezrepa repa! Pa tko je to vidio? Tko je ikada vidio bezrepu repu?
MI[: Bit }e{ repa kakvu jo{ nitko nije vidio. Bit }e{ ne{to posebno.
REPA: Ali ja nisam ‘eljela biti ne{to posebno! (uzdahne).
MI[: Jo{ bolje! (nasmija se). Bit }e{ ne{to posebno, a to uop}e nisi
‘eljela. Takvu sre}u nema svaka repa!
REPA: Zna~i, ja }u biti bezrepa repa. Izgledat }u kao krumpir.
MI[: O, ne. Vara{ se. Krumpiri su druga~iji. Sasvim druga~iji.
KRUMPIRKO KRUMPIRKOVI]: Tako je! Pravo ka‘e{, krumpiri su
druga~iji! (javi se odjednom neki ove}i krumpir).
REPA: O, i vi ste ovdje, Krumpirko Krumpirkovi}u? Pogledajte {to od
mene ~ini ovaj mi{!
45
KRUMPIRKO KRUMPIRKOVI]: [to? [to? (zgleda se krumpir u repu i
mi{a).
REPA: Grize mi repi} i veli da }u uskoro postati bezrepa repa...
KRUMPIRKO KRUMPIRKOVI]: To ne mogu gledati! Previ{e je okrutno!
REPA: Vi ne mo‘ete gledati, a kako je meni?
KRUMPIRKO KRUMPIRKOVI]: Da li vas boli? (upita krumpir osje}ajno).
REPA: Ne mnogo, ali {to }u ja bez repa? [to?
KRUMPIRKO KRUMPIRKOVI]: Da mogu, najradije bi se otkoturao
nekamo daleko... (uzvrpolji se krumpir).
MI[: Do}i }e{ i ti na red! (Cijukne mi{. Sti}i }u do tebe da ti malo
pregledam o~i!)
KRUMPIRKO KRUMPIRKOVI]: Nije potrebno. (prepla{eno }e krumpir).
Nije potrebno, s mojim je o~ima sve u najboljem redu. Jo{
mi nisu potrebne nao~ale!
MI[: Gotovo! (Cijukne mi{)
REPA: Gotovo! (Zacvili repa)
KRUMPIRKO KRUMPIRKOVI]: Gotovo? [to gotovo? (javi se krumpir i
zagleda u repu i mi{a).
MI[: Gotovo je. Za danas je dosta! (Re~e i {apicom obri{e nju{kicu,
zijevne i ode na spavanje, ostaviv{i tu‘nu repu i zbunjeni krumpir)

46
 Gustav Krklec
LAV

Lutke/lica: LAV, SLONICA, MEDO, VUK, MAGARAC, LIJA i ZEC

(sve lutke gignoli PRIPOVJEDA^ (‘ivi glumac)
Scena: Potpuno ~ista.
Pripovjeda~ dolazi ispred paravana, a na pravanu se pojavljuju ‘ivotinje redoslije-
dom kako u tesktu slijedi.

"[to ‘eli{?" pitao sam lava.

"Ja?... pilule od kojih se spava!"
"Va{a ‘elja, o slonice mila?"
"Da smr{avim bar tristo kila!"
"A vi medo?"
"Da nestanu pu{ke
i da rode u izobilju kru{ke!"
"[to ‘elite?" pitam vuka ti{e.
"Manje pasa, a ovaca vi{e!"
"Va{a ‘elja, o magar~e sivi?"
"Da se slavuj mom njakanju divi!"
"A vi ze~e?"
"Ja uz ‘elje mnoge
ponajvi{e ‘elim brze noge!"
Sve obi|oh tako prijatelje,
pa ih redom upitah za ‘elje.
Pitah zvijeri, ‘ivotinje, ptice,
Zebre, jarce, gnjurce, kukavice.
I, na kraju, do majmuna svratih,
Te se znancu starome obratih,
Skinuv kapu, rekoh: "Dobro ve~e,
{to ‘elite moj majmune di~ni?"
Namr{tiv se, majmun odmah re~e:
"Da mi ljudi budu manje sli~ni!"

47
 Narodna pripovijetka
MA^AK, PIJETAO I LIJA

Lutke: PIJETAO, LISICA, MA^AK (lutke gignoli)

Glazbena Anton Rubinstein: Romanza broj 3 u E duru opus 44/I (Muzika
kulisa: lagana. Malo napeta, malo tu‘na, malo romanti~na)
Scena: Ku}a s prozorom

MA^AK: "Ja }u po}i u {umu da na|em ne{to za ru~ak.

Ne {ali se i ne izlazi iz ku}e dok ja ne do|em,
jer mo‘e do}i lija i odnijeti te."
PIJETAO: "Ne}u, ne}u izlaziti. Samo se ti brzo vrati,
jer sam ogladnio."
Pijetao ostane sam iza prozora i gleda za ma~kom koji odlazi u
dubinu pozornice. S drugog kraja pozornice pojavljuje se lisica.
Dolazi polako, osvr~u}i se da je ne bi netko vidio. Stane pod prozor
i zapjeva:
LISICA: "Pjetli}u, pjetli}u,
crveni fesi}u,
zeleni repi}u,
donijela ti teta,
p{enice bjelice,
hodi, pojedi!"
PIJETAO: "Tko to tako lijepo pjeva?"
(Sko~i na prozor, a lisica ga uhvati i brzo se vrati odakle je do{la,
dok pijetao zapoma‘e.)
PIJETAO: "Maco, braco,
lija mene davi,
hodi me izbavi!"
(Ma~ak se pojavi tr~e}i prema lisici i pijetlu.)
MA^AK: "Ostavi lijo pjetli}a! Jo{ nije vrijeme za objed."
(Lisica pu{ta pjetli}a i bje‘i, a pjetli} se vrati u ku}u s ma~kom.)
MA^AK: "Pjetli}u, moram se vratiti i na}i ne{to za jelo. Ne {ali se i ne
izlazi iz ku}e dok se ja ne vratim, jer mo‘e do}i lija da te odnese!"
PIJETAO: "Ne brini sada }u se ~uvati."
48
LISICA: "Pjetli}u, pjetli}u,
crveni fesi}u,
zeleni repi}u,
donijela ti teta,
p{enice bjelice,
hodi, pojedi!"
PIJETAO: "Opet netko lijepo pjeva!"
(Sko~i na prozor, lisica ga ugrabi, i brzo krene prema drugom
kraju pozornice. Pjetli} zapoma‘e.)
PIJETAO: "Maco, braco,
lija mene davi,
hodi me izbvi!"
(Ma~ak dotr~i iz dubine pozornice, stane pred liju i vi~e na nju.)
MA^AK: "Nevaljalice, lijo! Ovoga pijetla ne}e{ ve~erati!"
(Otme joj pijetla i s njim po|e u ku}u, a lija uzdi{u}i otr~i s
pozornice.)
LISICA: "Joj, joj, ostat }u danas gladna!"
MA^AK: "Pjetli}u, uskoro }e ve~e, a mi jo{ nismo jeli. Idem ponovo u {umu,
a ti se dobro ~uvaj. Ne ‘ali se i ne izlazi iz ku}e dok se ja ne vratim.
Mo‘e do}i lija pa te odnijeti, a ja ne}u ~uti, jer }u i}i daleko!"
(Ma~ak odlazi)
PIJETAO: "Ah, tko }e odoljeti onoj lijepoj pjesmi
Samo da lija ne do|e!"
(Lisica ponovo dolazi pod prozor. Vrlo obazrivo se prikrada.
Pjeva).
LISICA: "Pjetli}u, pjetli}u,
crveni fesi}u,
zeleni repi}u,
donijela ti teta,
p{enice bjelice,
hodi, pojedi!"
(Pijetao se javlja iz ku}ice).
PIJETAO: "Ne}u iza}i!"
(Lisica se sakrije iza ku}ice).
LISICA: "Pjetli}u, pjetli}u,
crveni fesi}u,
zeleni repi}u,
donijela ti teta,
p{enice bjelice,
hodi, pojedi!"
49
 (Pjetli} samo izviri kroz prozor, ali ga lija ugrabi i otr~i s njim.
Pjetli} zaziva).
PJETLI]: "Maco braco,
lija mene davi,
hodi me izbavi!"
(Ma~ak se ne pojavljuje, a lisica s pijetlom otr~i s pozornice.)

50
 Stanislav Femeni}
SLON I BUBAMARA

Lutke/lica: LSON (lutka gignol), BUBAMARA (lutka na {tapi}u)

Glazbena
kulisa: Johanes Brahms: Dobro ve~e, laku no}.
Scena: Palma i malo grmlja.

Na scenu dolazi slon i zaustavlja se kod grmlja. Zatim doleti bubamara slonu na
surlu. Zapo~inje dijalog.

SLON: Hej, mala, za{to ne pita{ za dozvolu da li smije{ slijetati na moju

surlu?
BUBAMARA: Pa... htjela sam da mi prebroji{ to~kice, (zbunjeno promuca). Mi{
mi je rekao da mi jedna nedostaje.
(Prebrojao slon to~kice na bubamarinim krilima pa rekao):
SLON: Taj tvoj mi{ ne zna brojiti ili se ba{ ni{ta ne razumije u to~kice.
Jedno od toga jeste!
BUBAMARA: Koliko ima to~kica?
SLON: Sedam.
BUBAMARA: Onda je u redu. Sve su na broju!
SLON: Kakva bi ti bila bubamara da ti nedostaje koja to~kica?
BUBAMARA: Ima{ pravo slone...
SLON: Naravno da imam pravo, kakav bih ja bio slon da uvijek nemam
pravo?!
BUBAMARA: Hvala ti {to si mi prebrojao to~kice... idem! Sigurno sam ti ve}
te{ka?
SLON: Te{ka? Zar bubamara mo‘e biti te{ka?!
BUBAMARA: Mo‘e, mo‘e. od ju~er sam te‘a tri miligrama!
SLON: Phiii... a ja sam od ju~er te‘i za punih deset kilograma, pa se ne
hvalim.

51
 BUBAMARA: Ooooo... Pa ne hvalim se ni ja. Samo sam zabrinuta. Za nas
bubamare je to mnogo. Do vi|enja! (Re~e bubamara u letu i
nestane).
(Klimnuo slon za njom surlom i pomislio):
SLON: Tri miligrama? Kako to mo‘e biti te{ko...? Ali sigurno bubamara
zna {to govori, ono {to za slona ne zna~i gotovo ni{ta, za bubamaru
je mnogo!

52
IGROKAZI

53
 Narodna pripovijetka
DJEDOVA POGA^A

Dramatizacija: Vera Stenzel

Lica/lutke: DJED, BAKA, ZEC, VUK, MEDO i LISICA (lutke gignoli) i POGA^A (plo{ni
rekvizit).
Glazbena kulisa: Eric Satie: Gimnopedija|
Scena/varijanta A: Scena I: Soba s prozorom, a od namje{tja: stol, stolice, pe}. Bakica i djed sjede za
stolom ili uz pe} i pri~aju.
Scena II: [uma s drve}em, panjevima i travom. Na scenu se dokotrlja poga~a, a za njom
dotr~i zec, te zapo~inje dijalog.
Scena/varijanta B: Sve se odvija uz istu scenografiju, koja do~arava rub {ume u ~ijoj je blizini ku}ica,
a uz ku}icu panj i trava.
U prvoj sceni bakica i djed razgovaraju na rubu {ume. Zatim baka odlazi u ku}u
pe}i poga~u, a djed ostaje na sceni cijepaju}i drva na panju i pjevu{e}i neku
pjesmicu.
Iz ku}ice se vra}a baka nose}i poga~u i stavlja je na panj da se ohladi. Zatim bakica i djed odlaze.
Po~inje glazba i poga~a se zapo~ne kotrljati uz glazbu. Na scenu dotr~i zec i po~inje razgovor s poga~om.

PRIZOR PRVI

(Soba s prozorom, pe}i, stolom i stolicom. U sobi sjede bakica i djed.)

DJED: Kako sam gladan, ba{ mi se jede poga~a. (tu‘no)
BAKA: Da imam bra{na, sad bih ti je umijesila.
DJED: Na}i }e se za toliko. Popni se bakice u ambar, pometi pod i sigurno
}e{ skupiti koje zrno p{enice.
BAKA: Dobro si se sjetio. (^uju se koraci koji se udaljuju.)
BAKA: (samo glas) Evo nakupila sam dovoljno ‘ita, sad }u ga samljeti...
tako! Pa }u od bra{na umijesiti poga~u i staviti je da se pe~e.
BAKA: (Dolazi i nosi poga~u)
Evo je, fina je i velika (Stavi poga~u pred djeda.)
DJED: Nije, prevru}a je..., ostavi je da se hladi.
BAKA: (mirno) Dobro djedice, dobro! Evo stavit }u je na prozor da se
ohladi (Bakica ode i odnese poga~u na prozor).

54
BAKA: Eto takao..., hajdemo dok se poga~a ne ohladi! (Oni odlaze, a za
to vrijeme poga~a se po~ne vrtjeti i okretati uz glazbu. Dok se
poga~a vrti, mijenja se scena.)

PRIZOR DRUGI

([uma, stabla, panjevi, trava... Dok se poga~a kotrlja, na scenu dotr~i zec).
ZEC: Oj, poga~o, poga~o, ja }u tebe pojesti! (Lovi poga~u)
POGA^A: Nemoj zeko, zeki}u, molim te, nemoj me pojesti - bolje poslu{aj
moju pjesmu.
(Zeko stane, na}uli u{i i slu{a)
POGA^A: (pjevu{i)
Poga~a sam nesta{na, umije{ena s malo bra{na.
Peko{e me i hladi{e, al’ sa mnom se ne sladi{e,
jer ja igru volim vi{e.
Ej, zeki}u za mnom potr~i ti.
Hajde, mo‘e{ li me uloviti?
(Poga~a potr~i i izgubi se u {umi. Zec ode za njom. Glazba.
Poga~a se nakon nekog vremena opet dokotrlja na scenu. Dolazi
vuk).
VUK: Oj, poga~o, poga~ice, ja }u tebe pojesti.
POGA^A: (vikne) Nemoj vu~e, molim te nemoj sada, bolje poslu{aj moju
pjesmicu.
(Poga~a pjeva istu pjesmicu. Dok pjeva, pobjegne od vuka. Vuk
ju ne mo‘e uhvatiti. Odlazi tr~e}i. Glazba. Poga~a se opet kotrlja
i kotrljaju}i dolazi na scenu... za njom se gega medvjed).
MEDO: O joj... vidi je joj... joj... poga~o, poga~ice, ja }u tebe pojesti (Krene
prema njoj)
POGA^A: Nemoj medo, nemoj, bolje prvo poslu{aj moju pjesmicu.
(Pjeva istu pjesmicu i pjevaju}i odkotrlja se sa scene, a medo za
njom. Glazba. Pojavljuje se opet poga~a, a za njom se {ulja lukava
lisica...)
LISICA: Dobar dan poga~o! Kako si okrugla, kako si rumena hmmm
(Pri{ulja joj se). Joj... joj... poga~o, poga~ice {to to pjeva{, ja sam
zna{ jako stara i gluha, a htjela bih da te bolje ~ujem (Pribli‘i joj
se jo{ vi{e)
POGA^A: O lijo, lijo..., ba{ si gluha, zar ne ~uje{...? Evo slu{aj. (Poga~a
sama po~ne pjevati i sko~i lisici u naru~je, pjevaju}i i dalje svoju
55
 pjesmicu.Glazba se ~uje sve ja~e, a lisica odjednom sko~i, zgrabi
poga~u i pojede je, te pobjegne...)

56
Narodna pripovijetka
DJED I REPA

Dramatizacija: Vera Stenzel

Lica/lutke: PRIPOVJEDA^ (‘ivi glumac), DJED, BAKA, UNU^ICA, PAS @U^O, MACA
i MI[ (sve su lutke gignoli), REPA (rekvizit, dosta velika)
Glazbena kulisa: Boccherini: Menuet iz guda~kog kvarteta broj 5 u E duru, opus II
Scena: Samo paravan na ~ijem rubu je izrezana trava i velika repa.

PRIPOVJEDA^: Posija djed repu. (U dubini pozornice djed sije repu). Djeco, jeste
li ~uli za ovo ~udo. Po~ela repa rasti, rasti. (Repa raste iz zemlje).
I naraste repa, golema pregolema.
DJED: O, gle, kako je narasla velika moja repa. Hajde da je i{~upam (Vu~e
repu.)
PRIPOVJEDA^: Povuci, potegni (Djed pote‘e.)
DJED: I{~upati ne mogu.
Hej, bako, do|i ovamo. Pomozi!
BAKA: Jao, gle, kakve li repe!?
DJED: Hajde da je i{~upamo.
PRIPOVJEDA^: Baka za djeda, djed za repu.
DJED i BAKA: Povuci, potegeni, i{~upati ne mogu.
BAKA: Nego, djede, da pozovemo u pomo} na{u unu~icu.
DJED: Dobro bi nam do{la.
BAKA: Unu~ice moja, prisko~i u pomo}.
UNU^ICA: A joj, {to to vidim! Kako je repa izrasla golema, pregolema.
DJED i BAKA: Pomozi nam da i{~upamo repu.
PRIPOVJEDA^: Unu~ica za baku, baka za djedu, djed za repu (Hvataju se
me|usobno.)
SVI ZAJEDNO: Povuci, potegniiiiiii, i{~upati ne mogu.
UNU^ICA: Gle, ide na{ @u}a. Do|i k nama @u}o!
U]O: Av, av, av
UNU^ICA: u}o pomozi nam da i{~upamo repu.
57
 PRIPOVJEDA^: u}o za unu~icu, unu~ica za baku, baka za djeda, djed za repu.
SVI: Povuci, potegni... I{~upati se ne da.
‘U]O: (Skaku}e okolo i laje)
Av, av, av, a {to ka‘ete da pozovemo na{u macu u pomo}?
SVI: Pa, naravano. Kako se nismo ranije dosjetili.
UNU^ICA: Maco, maco, do|i br‘e ovamo.
MACA: Mijau, mijau. Za{to me trebate?
BAKA: Pomozi nam da i{~upamo repu.
MACA: Ho}u. Hajdemo. Svi slo‘no.
PRIPOVJEDA^: Maca za @u}u, @u}o za unu~icu, unu~ica za baku, baka za djeda,
djed za repu.
SVI: Povuci, potegniiiii. I{~upati ne mo‘emo.
MACA: Evo na{eg mi{a Mije. On }e nam biti od koristi. Pri|i, pri|i, bli‘e.
Ne boj se!
UNU^ICA: Mi{i}u, pomozi nam da i{~upamo repu.
MI[: Ciu, ciu, ciu. Evo me, ve} dolazim!
PRIPOVJEDA^: Mi{ za macu, maca za @u}u, @u}o za unu~icu, unu~ica za baku,
baka za djeda, djed za repu.
SVI: Povuci, potegniiiiiii... (I{~upaju repu i padnu na le|a.)
DJED: I tako smo ipak {~upali golemu, pregolemu repu.

58
...
PRIJATELJI

Dramatizacija: Vera Stenzel

Lica/lutke: MEDVJEDI] DADO, MEDVJEDI] GIGO, ZEC KOKO (sve su lutke gignoli)
Glazbena kulisa: J.S. Bach: Suita za orkestar broj 2 u H molu i to za po~etak (kada dolazi Dado) i
za kraj (kada se pomire). Tommaso Giordani: Caro mio ben (u sredini igrokaza,
kada Gigo tuguje, sjetnija glazba)
Scena: [umica ili proplanak, ili livada s malo cvije}a.

PRIZOR PRVI

[uma. Vedra glazba

(Na scenu dolazi medvjedi} Dado. Nosi ko{aricu.)
DADO: Sun~an dan. Stvoren za {etnju i igru.
(Sjeda i ostavlja ko{aricu)
Nikoga nisam sreo. Eto, maj~ica mi je pripremila kola~i}e u
ko{araicu da ih podijelim s drugovima kad ogladnimo nakon igre.
(Pokazuje na ko{aricu)
(Iz daljine se ~uje pjevu{enje - dolazi medvjedi} Gigo na scenu).
DADO: Gigo! Kako mi je drago {to si do{ao.
GIGO: Ma, dobro, dobro. Uvijek pretjeruje{ kad se veseli{.
DADO: Kako se ne bih veselio, ve} ~ekam dugo da netko nai|e:
GIGO: I, eto, do{ao sam ja.
DADO: Hajdemo se igrati.
GIGO: Ti bi se uvijek igrao.
DADO: [to bismo drugo radili, kad je tako lijep dan.

GIGO: Onda dobro, idemo se igrati. Hm... Igrajmo se lovice. Ti lovi{!

DADO: Opet ja! Za{to uvijek ja? Neka lovi onaj, koga odredi brojalica.
GIGO: Uf, ti i tvoja brojalica. Neka bude, ali ja }u odbrojavati.
DADO: Broji onu koju svi znamo: Eci, peci, pec!
59
 GIGO: Brojim! Eci, peci, pec! (Pogrje{no odbrojava).
DADO: Nisi dobro brojio. Htio si me prevariti!
GIGO: Ba{ si dosadan! Kao da je va‘no tko lovi. Ponovit }u: Eci, peci,
pec! (Broji pravilno)
DADO: Ti lovi{!
GIGO: Hajde potr~i, ja hvatam.
(Tr~e i love se)
DADO: Vidi{ kako sam brz!
GIGO: Uf, ne mogu vi{e. (Stane).
Ne igra mi se.
DADO: Zavr{imo, molim te.
GIGO: Hop! Uhvatio sm te. (Hvata ga).
DADO: To ne vrijedi! Prekinuli smo igru.
GIGO: Ne budi toliko osjetljiv. [alim se. A... {to ima{ u ko{arici?
DADO: Kola~i}e!
GIGO: Kola~i}e?! Hm... ja sam mislio da ima{ neku zgodnu igra~ku.
(najednom ‘ivo) Dado! Sjetio sam se, hajdemo sagraditi {ator~i}!
DADO: Bravo! Uvijek sam ‘elio sagraditi {ator~i}.
GIGO: Eto, vidi{, ipak se nas dvoje mo‘emo slo‘iti. A sada idi!
DADO: Kuda?
GIGO: Prona|i negdje jednu veliku granu, ja }u ovdje pripremiti mjesto
i sakupiti manje gran~ice.
DADO: Zna{, Dado, radujem se. Prona}i }u najljep{u i najve}u granu.
GIGO: Hajde, po‘uri!
(Medvjedi} Dado odlazi)
He, he, he! To sam ‘elio - ostati potpuno sam. Da vidim, gleda li
me netko. He, he, he! Nikoga nema. A sada, navali narode na
kola~i}e!
(Prilazi ko{arici i jede)
Oh, kako volim kola~e. Mljac, mljac! Dobri su. Mljac, mljac! Ne
mogu odoljeti, pojest }u sve! Mljac, mljac!
(Na scenu dolazi medvjedi} Dado i nosi granu.)
DADO: Pogledaj, Gigo! Dali je dovoljno velika?
GIGO: Mm... molim? (Prevr}e ko{aricu)
DADO: Gigo, ti nisi ni{ta pripremio za {ator~i}? Oh, {to si radio?
GIGO: N... i{ta.
60
DADO: Opet si me prevario. Poslao si me u {umu samo da bi pojeo
kola~i}e.
GIGO: Opet trabunja{!
DADO: I jo{ mi sad ru‘no govori{. Prevario si me! Kola~i}i su ionako bili
za nas. Odlazim. Nemoj me vi{e tra‘iti. [mrc!
(Odlazi)
GIGO: Oh, oh! Osjetljiv~e! (Zastane)
Oh, ipak nije bilo lijepo od mene. Sada sam izgubio svog najboljeg
prijatelja. Bio sam grub prema njemu (Pla~e).
Dado, {mrc, {mrc! Dado, vrati se!
Prizor drugi
(Na scenu dolazi zec Koko. ^uje se sjetna glazba)
KOKO: Hop, hop! Gle, gle, tko bi rekao za ljutog Gigu. Suzice!
GIGO: [mrc! [mrc!
KOKO: Sve sam slu~ajno vidio i ~uo.
GIGO: [mrc! Nisam smio to uraditi.
KOKO: Nisi smio?! Nisi smio, {to{ta! Pravio si se va‘an!
GIGO: Da, pravio sam se va‘an.
KOKO: Za{to si nekada tako grub?
GIGO: Da, jesam. Grub sam!
KOKO: Nikako da se popravi{!
GIGO: Oh, ja se ‘elim popraviti. @elim, ‘elim! (pla~e)
KOKO: Hajde, smiri se.
GIGO: elim da se Dado vrati. [mrc, {mrc!
KOKO: Hm... hm... pri~ekaj malo!
(Zec Koko odlazi)
(Na scenu dolazi medvjedi} Dado)
DADO: Zdravo, Gigo! ^ujem da me treba{.
GIGO: Oh, Dado, nisam bio dobar prema tebi. [mrc!
DADO: [mrc! Nemoj plakati, o~i su ti jako crvene.
GIGO: Te{ko mi je.
DADO: I meni isto.
GIGO: Da li mi mo‘e{ oprostiti?
DADO: Zaboravit }emo sve {to se dogodilo.
GIGO: Bit }u od sada druk~iji. Obe}ajem!
61
 DADO: Pogledaj, Gigo! Vidi{ li onu zelenu livadu?
GIGO: [mrc! Vidim.
DADO: Po|imo tamo.
GIGO: Sigurno ‘eli{ da beremo cvije}e.
DADO: Kako si samo pogodio!
(Smiju se i odlaze)
(Vedra glazba kao i na po~etku)

62
MA^E
Prema pri~i Bjeli{eva

Lica/lutke: PRIPOVJEDA^ (‘ivi glumac ili lutka), MA^E, ZEKO, MAMA, JE@,
VJEVERICA (sve su lutke gignoli), VRANA (lutka na {tapu ili tankoj ‘ici)
Glazbena kulisa: Eric Satie: Gimnopedija (sjetna i nje‘na glazba)
Scena: [uma s ne{to drve}a. Jedno drvo mo‘e imati duplje iz kojega }e proviriti vjeverica.
Panj na koje }e sjesti ma~e.

PRIPOVJEDA^: ivjelo u jednom selu nesta{no ma~e. Jednom ma~e ode u {umu da
se pro{eta. I{lo je i{lo, pa je zalutalo. Ide ma~e po {umi, a nikako
da na|e put do svoje ku}e.
MA^E: Mijao, mijao (Pla~e).
ZEKO: Za{to ti tu sjedi{ i pla~e{?
MA^E: Izgubio sam se.
ZEKO: Ba{ si ~udan. Tko si ti?
MA^E: Ja ne znam. Ja sam mali.
ZEKO: Zna{ li ti skakati?
MA^E: Znam, ja dobro ska~em. Pogledaj!
ZEKO: E, ond si ti ze~i}. Hajdemo, odvest }u te ku}i.
(Dovodi ga do grma)
Mama, na{ao sam u {umi jednog malog zeca.
MAMA: Dobro, daj mu jesti i lezite spavati.
ZEKO: (Donosi list zelja i daje ma~etu) Uzmi i jedi.
MA^E: [to je to?
ZEKO: To je list zelja.
MA^E: Ja to ne znam jesti. Ja sam mali.
ZEKO: Ti stalano govori{ da si mali. I ja sam mali, a pogledaj kako jedem
(Jede list zelja.)
MA^E: (Pla~e) Mijau, mijau...
MAMA: Tko to pla~e? ^ekaj, ~ekaj, da te bolje vidim. Ne, ti nisi ze~i}. Zna{
li se ti penjati uz drve}e?
63
 MA^E: Znam. Ja se volim penjati uz drve}e.
MAMA: E, onda znam tko si ti. Ti si mali vjeveri}. U{i su ti malene, a rep
duga~ak. Hajdemo, odvest }u te ku}i.
ZEKO: Mama, zaista je vjeveri}. Kako se to odmah nismo sjetili.
MAMA: Po|imo do vjeverice. (Lupa po drvetu).
VJEVERICA: Tko je?
MAMA: To sam ja, ze~ica. Doveli smo ti zalutalog vjeveri}a.
VJEVERICA: Evo me! Silazim.
MA^E: Laku no} i hvala vam.
MAMA: Laku no}!
MA^E: (Penje se do duplja) Dobra ve~er!
VJEVERICA: Dobra ve~er! Kasno je ve}. Evo pojedi ovo, pa }e{ i}i spavati (Daje
mu {i{arku).
MA^E: [to je to?
VJEVERICA: To je {i{arka.
MA^E: Ja {i{arke ne jedem.
VJEVERICA: Ho}e{ li oraha?
MA^E: Hvala, ni orahe ne jedem.
VJEVERICA: Uh, {to da ti dam?
MA^E: Ja bih pio mlijeka.
VJEVERICA: Za{to mi to odmah nisi rekao, ja bih se sjetila da si ti je‘i}.
Hajdemo {to prije. Odvest }u te ku}i (Vodi ma~e je‘u).
Uzmite va{eg je‘i}a. Na{li smo ga u {umi.
JE@: Dobra ve~er. Hajde, popij ovo mlijeko (Ma~e pije).
MA^E: Hvala vam. Ba{ mi je prijalo. Bio sam jako gladan.
JE@: Lezi kraj mene. Spavat }emo. Kasno je.
MA^E: Evo idem (lije‘e). Joj, joj {to me to bode.
JE@: To su moje iglice.
MA^E: Ja nemam iglice.
JE@: Ti onda nisi je‘.
MA^E: Ja ne znam tko sam. Ja sam mali.
VRANA: Ja znam tko si ti. Ti si ma~e. @ivi{ u selu. Sada spavaj! A sutra
ujutro }u te odvesti ku}i.
64
MA^E: Odvedi me odmah.
VRANA: Ne mogu. No} je i svuda je mrak.
MA^E: Dobro, probudi me sutra pa }e{ mi pokazati put do ku}e.
MA^E: Laku no}! I tebi je‘i}u laku no}.
JE@: Laku no}!

65
 Milan ^e~uk
^AROBNJAK I SNENA BAKA

Dramatizacija: Milan ^e~uk

Lica/lutke: ^AROBNJAK, BAKA (lutke javajke) LASTAVICA (lutka na {tapu ili ‘ici)

Glazbena kulisa: Edvard Grieg: Jutro iz suite Peer Cynt broj I opus 46

Scena: opisana u tekstu.

(Scena je prazna i mra~na. Prostor se tek stvara dolaskom ~arobnjaka)

PRIZOR PRVI

(^arobnjak se stvori na sceni)

^AROBNJAK: Cijenjena velika jo{ cjenjenija mala publiko! Danga, mang, {anga,
pozdravlja vas ~arobnjak Dam~anga! (Skida cilindar i klanja se)
Dobra ve~er, dobar dan, dobro jutro, a mo‘e i obratno: dobro jutro,
dan jo{ bolji, a ve~er ponajbolja! Kako vidite i kako ste imali
prilike ~uti, pa makar i kroz jako zapuhan jesenski vjetar, ja sam
ve} tu! A gdje je baka? Ako se pri~a koju upravo o~ekujete zove
"^arobnjak i snena baka", onda bi i ta pospana, ho}u re}i snena
baka, ve} morala biti negdje u najbli‘oj blizini... (Razgledava
uokolo kao da je tra‘i. Doziva je). Hej, bako, bakice, gdje si? Bako,
bakice (Mala stanka u kojoj se nitko ne odaziva). Hm, ~ini mi se
da na{e bakice ipak nema ni podaleko, a kamoli u bliskoj blizini.
Ali, ako je sad jo{ nema, to ne zna~i da ve} u idu}em trenu ne mo‘e
biti. (Povi{enim, tajanstvenim, sve~anim glasom) Aka, saka,
savaraka, usred ovog crnog mraka nek se stvori snena baka! (Dok
govori posljednje rije~i ~uje se glazba koja uvodi u prizor 2)

66
PRIZOR DRUGI

(U prostoru pozornice, nasuprot ~arobnjaku, pojavi se malo nakrivljeni prozor i u

njemu baka, koja kao da sjedi u naslonja~u s pletivom u rukama. Pojavljuje se mirno
kli‘u}i. ^arobnjak se obra}a publici).

^AROBANJAK: Aha, {to sam rekao! Evo je, evo na{e bakice. Ve} je tu. ^ini mi se
ne{to marljivo plete. (Primakne se baki i prozoru) Draga bakice!
Danga, manga, ~aranga, zajedno sa svom ovom malom i velikom
publikom, najsrda~nije te pozdravlja ~arobnjak Dama~anga!
(Baka spu{ta ruke s pletivom. Govori malo tu‘no).
BAKA: Drago mi je, vrlo mi je drago, iako mi ba{ osobito ne poma‘e,"
(Jedva ~ujno zijevne).
^AROBNJAK: Ka‘e{ da ti ne poma‘e? Mo‘e biti, mo‘e biti... ([tapi}em dotakne
{e{ir) ~arobnjaci ~ak i oni najbolji i najvje{tiji, nikada nikome nisu
ba{ mnogo pomogli i {to se toga ti~e, ja se nimalo ne utvaram. Ali
reci mi za{to se tvoj prooo..
(Baka ga prekine vrlo glasnim zijevanjem)
BAKA: Aaaaaaaa. Oprosti {to sam te svojim zijevanjem prekinula u pola
rije~i, no po~elo mi se stra{no zijevati pa }e{ razumjeti. Reci, {to
si htio pitati?
^AROBNJAK: Da. Zanima me za{to se tvoj proooo...
(Baka opet zijevne).
^AROBNJAK: Uh, bakice, kako si pospana! mora da nisi spavala cijelu no}...
BAKA: Mnogo no}i, mnogo no}i, ~arobnja~e Demo... Dama... kako li se
ono zove{?
^AROBNJAK: Dama~anga, Dama~anga, bakice...
BAKA: Ah, da.
^AROBNJAK: Ka‘e{ dakle, da mnogo no}i nisi spavala.
BAKA: Ni oka sklopila!
^AROBNJAK: Onda doista nije nikakvo ~udo da si tako snena i pospana...

BAKA: I snena i pospana, i sanjiva i dremljiva! Nego, ded sad napokon

izreci svoje pitanje, ali {to hitnije mo‘e{, da te opet ne bi prekinula
svojom preglasnom pospano{}u!
^AROBNJAK: (govori brzo) Zanima me za{to se tvoj prozor tako na...
(Prozor {kripavo zijevne i zastane krilom).
67
 ^AROBNJAK: Eto, nikako da do kraja izreknem svoje pitanje. Opet te bakice
zgrabio glasan drijem, pa si zijevnula i to tako da se od tog i tvoj
prozor rastegnuo...
BAKA: E, ovaj put se vara{. Sad nisam zijevnula ja, nego ba{ on!
^AROBNJAK: Tko?
BAKA: Moj prozor!
(^arobnjak se nagne nad prozor).
^AROBNJAK: Zar je i on snen i pospan?
(Prozor drugi puta zijevne).
BAKA: Kako vidi{ i kako si se sam mogao uvjeriti, jest! A mo‘da je jo{
pospaniji od mene. Od toga se kao pijanac sav naherio, te jedva
stoji.
^AROBNJAK: Eh, ba{ sam te to malo prije htio pitati!
BAKA: [to?
^AROBNJAK: Za{to je tvoj prozor naheren?
BAKA: Sada zna{. Od silne pospanosti. A uz to zna biti i tako tu‘an da mu
suze potokom teku (^uju se {kripavi jecaji) Eto, mo‘e{ se i sam
uvjeriti. Opet mi se jadan rastu‘io.
(^arobnjak rastu‘en, tj. za~u|en).
^AROBNJAK: ^udnovato, doista pla}e kao ljuta godina. Ovo mi je prvi put u
‘ivotu da vidim kako prozor pla~e. Ali zbog ~ega bakice?
BAKA: Zbog iste tu‘ne tuge od koje i sama tugujem...
^AROBNJAK: A koja li je i kakva to tuga {to mu~i tebe i tvoj prozor?
BAKA: Malo previ{e zapitkuje{, ali budu}i da si ~arobnjak i da bi nam
tvoja smije{na ~arolija mogla pomo}i, re}i }u ti. Tuga nas oboje
mu~i zbog toga {to sad nama nema strehe s lastavi~jim gni-
jezdom...

^AROBNJAK: (obradovano) Oh, bakice, mogla si mi to odmah re}i, a ne toliko

okoli{ati. Ako je posrijedi samo to, onda }u vam va{u tugu odmah
odagnati! (povi{enim glasom) Eko, leko, rijeko, nad bakom i
njenim prozorom nek se smjesta stvori gnjezda{ce i streha!
(Stvori se najprije krov sa strehom, pa ispod strehe gnijezdo)
Eto bakice, nadam se da sada ti i tvoj prozor niste vi{e tu‘ni!?
BAKA: Nismo. Prozor opet pla~e. To jest, ipak jesmo.
^AROBNJAK: Gle, sad najprije ka‘e{ da niste, a onda ipak jeste. Pa zbog ~ega
ste sada opet tu‘ni?

68
BAKA: (S uzdahom i oklijevaju}i) Radi toga, {to u gnijezdu pod strehom
nema onog {to je najva‘nije, nema male laste. A zna{, ~arobnja~e
Dama~anga, stvar ti je zapravo u tome {to moj prozor i mene nema
tko ujutro buditi, pa se onda svu no} ne usu|ujem spavati...
^AROBNJAK: A, tako li je to! I zbog toga ste povazdan oboje sneni i pospani?
BAKA: Da, ba{ zbog toga. Lako nam je u prolje}e i ljeto, jer nas onda
svojim cvrkutom svako jutro bude laste, pa no}u mo‘emo mirno
spavati. Ali, kada do|e jesen, tada se sve laste odsele daleko na
topli jug i vi{e nas nema tko buditi. I tako ti moj prozor i ja svu
jesen moramo prejeseniti i svu zimu prezimiti bez pravog sna i
po~inka. A to, priznat }e{, nije ni malo lako.
^AROBNJAK: Doista nije!
BAKA: Nego, mo‘e{ li nam ti kakvom ~arolijom pomo}i, pa da se u
gnjezda{cu pod strehom, iako je hladna jesen, ipak stvori neka,
makar i najmalju{nija lasta?
(^arobnjak od{eta prema kraju pozornice s rukama na le|ima, pa
se vrati baki).
^AROBNJAK: Te{ko, vrlo te{ko bakice. Bilo bi to pravo ~udo! Ipak, poku{at }u...
({eta) samo dok se sjetim triju ~arobnih rije~i, koje bi mogle u~initi
takvu ~aroliju (Trenutak razmi{lja, dodiruju}i vrh {e{ira
{tapi}em, a onda kao da mu je iznenada sinulo). Aha! Asta, to je
jedna rije~... asta, asta... gasta, to je druga. Asta, gasta... asta, gasta
i...
BAKA: I ...
^AROBNJAK: (Ponavlja u istom tonu) Asta, gasta..
(Baka se naginje prema ~arobnjaku).
BAKA: Asta, gasta...
^AROBNJAK: Ne ide, pa ne ide! Nikako da se sjetim tre}e rije~i!
BAKA: Molim te, sjeti se! Poku{aj jo{ jednom!
^AROBNJAK: (Opet se zamisli) Asta, gasta... asta... (U tom trenutku neo~ekivano
doleti lastavica veselo pjevu{e}i).
LASTAVICA: Asta, gasta i cevasta ve} dolije}e mala lasta (Sleti na bakin prozor)
Ne treba{ se truditi ~arobnja~e Dama~engo! Ja sam ve} tu i bez
tvojih ~arobnih rije~i!
BAKA: (Sjedne i vikne obradovana) Gle, lasta. Mala, maju{na lasta.
(Uzme je u krilo). Oh, draga lastice! Da zna{ koliko ti se radujem!
No, kako si mogla tako hitno doletjeti s juga?

69
 LASTAVICA: Zapravo, do toplog juga nisam ni dospjela. Lete}i tamo, iznenada
sam se sjetila da ste ti i tvoj prozor ostali posve sami, da vas izjutra
nema tko buditi, pa sam se vratila s pola puta.
BAKA: Oh, kako si dobra i mudra. Ja ti zahvaljujem!
^AROBNJAK: Doista lastavice, lijepo od tebe da si se sama sjetila vratiti baki i
njenom prozoru! (zabrinuto) No, ne boji{ li se da }e{ se u gnijezdu
pod bakinom strehom smrznuti kad nahrupe studeni jesenski i
zimski vjetrovi, kad po~nu snje‘ne me~ave i mraz stegne svu
zemlju?
BAKA: Pa, ne mora u gnijezdu prebivati, ja }u je u svom toplom domu od
snijega i mraza skrivati. Nigdje joj ne}e biti toplije i ugodnije nego
kod mene.
^AROBNJAK: Zar iza tog naherenog prozora?
PROZOR: Oprostite, ako sam dosad i bio naheren i snen, odsad vi{e ne}u biti
i valjano }u baku i lastu od sveg zla braniti!
(Prozor se posve ispravi).
LASTAVICA: A ja }u tebi za uzvrat uvijek nove pri~e {aputati.
LASTAVICA: Divno bakice! (Sleti baki na rame).

^AROBNJAK: E, onda je kako vidim, sve kako valja. Lastavice, neka ti bakin
topli dom bude odsad najtopliji jug! Sretno mi obje jesen preje-
senite i zimu prezimite! Ti se, pak, bakin prozor~i}u, sad dobro
zatvori i protiv svake se hladne nevolje najo{trije bori! (Prozor se
zatvara) Na prolje}e }u svakako do}i da vas sve troje pohodim.
(Okre}e se publici uz naklon i skida {e{ir). A do tada... danga,
manga, ~aranga, najsrda~nije vas pozdravlja ~arobnjak
Dama~anga!
(Prozor se do kraja zatvori. Baka i lasta iza staklenih okana ma{u
~arobnjaku za rastanak, a on im uz veselu glazbu uzvra}a na isti
na~in).

70
Leopold Suhodol~an
DVANAEST SLONOVA

Dramatizacija: Jasminka Guinuio

Lice/lutke: PRIPOVJEDA^-BAKICA (‘ivi glumac), DJEVOJ^ICA, TATA, MAMA,

SELJANKA, @ENA S [E[IROM, MU[KARAC S LULOM (sve lutke su gig-
noli), SLONOVI (mogu biti lutke gignoli, ako u predstavi sudjeluje ve}i broj
izvo|a~a-djece, no ako je manji broj izvo|a~a, tada mogu biti izra|eni plo{no po
dva-tri na istom {tapu, s tim da svaki sloni} ima na sebi pokretljiv jedan dio, koji
}e se pomicati kada taj sloni} govori)
Glazbena W.A. Mozart: Tema iz sonte broj 16 u C durunapo~etku igrokaza) W.A. Mozart:
kulisa: Rondo alla turca iz sonate za klavir broj II u A duru (u sceni kada slonovi ple{u).

Scena: U prva dva prizora, kada Barbara razgovara s roditeljima i prolaznicima, scena
treba biti potpuno ~ista, a u tre}em i ~etvrtom prizoru na sceni se vidi polica sa
{alicama i tanjuri}ima (napravljenim od stiropora), a u pozadini prozor i mali zastor
kao u dje~joj sobi.
UVOD
Bakica (glumac) izlazi ispred paravana uz pratnju tihe i nje‘ne glazbe) i govori...

BAKICA: ... Evo me opet s vama... Koliko vas ima?... Hm..., a za{to sam
zapravo do{la?... Znam, do{la sam da vam ispri~am jednu pri~u...
^ekajte... Kako se ono zove pri~a?... Da pogledamo (gleda slik-
ovnicu, popravlja nao~ale)... Hm... "Dvanaest slonova"... ^udno!
Dvanaest slonova?...
(Stane, razmi{lja, razgleda slikovnicu)... Kako mo‘e dvanaest
slonova stati u tako malu slikovnicu?... Djeco, ja sam bila sa
svojim unukom u zoolo{kom vrtu i tamo sam vidjela slona, ali taj
slon je bio tako velik da ne bi stao ni u najdeblju knjigu, a ovdje
pi{e ~ak dvanaest slonova u jednoj slikovnici... ^udno!
(^uje se glazba i ‘amor dje~jih glasova).
DJE^JI GLAS: Bakice!!! Djeca bi gledala predstavu.
BAKICA: (gegaju}i odlazi) Da, da, gledajte vi predstavu, a ne ono {to ja
pri~am... idem.
GLAS: Bakiceee!
BAKICA: (mrmlja) Evo me... hm, hm, dvanaest slonova!!! (odlazi).
(@amor je sve glasniji. Buka s ulice. ^uju se dje~ji glasovi. Pale
se svjetla. Na sceni je prozor, vidi se otac koji {eta po sobi, ‘uri i
ne{to tra‘i.)
71
 PRIZOR PRVI

OTAC: (nervoznim glasom)... Gdje je ta mala... (Gleda kroz prozor).

Nikada ni{ta ne ~uje, nikada ni{ta ne slu{a! Tko zna {to }e od nje
biti? (Odlazi od prozora pa se opet vra}a)... Gdje li je samo..
(vikne): Barbaraaaa!!... Barbaraaaa! Barbaraaa!
(Ispred prozora pojavljuje se Barbara. Poskakuje, vrti se, plje{}e
rukama, i pjeva...)
BARBARA: (veselo, nesta{no) Evo me tatice, {to je, za{to me zove{ (Uop}e ne
gleda tatu) No, reci, {to me treba{?
OTAC: Ali Barbara, smiri se, molim te! Opet }e{ pasti u pijesak, razbiti
koljena, probuditi susjede. Joj... ti se pona{a{ kao neki... sloni}.
BARBARA: (za sebe) [to je rekao?!... Sloni}... pa da sjetila sam se! (istr~i)
(U sobi, iza prozora, Barbara tr~kara po sobi.)
BARBARA: Hej tata, za{to ne bismo nabavili slona?
OTAC: (za~u|eno) Slona! Hajde, hajde, djevoj~ice moja (Zagrli Barbaru
i pogladi po kosi)... Hm, hm, da sjetio sam se, mi ne mo‘emo
nabaviti slona, jer ja ne znam adresu niti jednog slona!
BARBARA: (sko~i) Oh, oh, sitnica, sitnica. Pogledat }emo u telefonski imenik,
ovdje su sve adrese!
OTAC: (nasmija se) No, dobro, dobro, Barbara, pro~avrljali smo malo o
slonovima, a sda moram dovr{iti jedan posao (Pogladi Barbaru
po kosi i ode).
BARBARA: Ja sam mislila da }emo cijeli dan razgovarati o slonovima... (Krene
prema prozoru i zami{ljeno promatra. Ispred prozora protutnji
kamion uz {kripu ko~nica. ^uje se opet tihi ‘amor).
BARBARA: Hej, hej {to je to... pa to je... slon! (Otr~i i pojavi se ponovo ispred
prozora i nastavlja): Sva{ta... ma bio je slon, sigurna sam (Okrene
se publici)... samo se pravio da je teretnjak.. (ode).
(@amor se poja~ava. Mijenja se scena: ulica, ku}e, prolaznici,
automobili).

PRIZOR DRUGI

BARBARA: (tr~e}i) I... {to ka‘ete? Je l’ tako da je ono bio slon, koji se pravio
da je teretnjak? (Gleda u pravcu u kojem je nestao teretnjak)... Ja
~ekam slona... hej vi, jeste li ga mo‘da vidjeli?
72
@ENA SA [E[IROM: (napirlitana) Ne,ne. Danas jo{ nisam vidjela slona.
(Ode.)
BARBARA: Ako ga vidite, recite mu da ga ja nestrpljivo ~ekam!
@ENA SA [E[IROM: Ma naravno, re}i }u mu... (Odlazi).
BARBARA: Hej vi, stanite malo... Jeste li vi mo‘da danas vidjeli slona?
(Obra}a se mu{karcu).
MU[KARAC SA LULOM: (mumlja) Hm, hm, nisam jo{... ali kad ga vidim
tako }u u njega puhnuti, puh, puh... i to }e ga odnijeti k
tebi... puh, puh! (Pu{e i odlazi). Puh, puh!
BARBARA: (Glasno se smije) Ha, ha, ha... Sretnete li ga, recite mu da sam ve}
ljutita i da nije pristojno kasniti u posjetu... (Tr~i po sceni)... Jeste
li vi mo‘da vidjeli slona?
SELJANKA: (Nosi ko{aru s jabukma) Ne, ne nisam, milo moje dijete. (Gladi
Barbaru po glavi)... ali zna{... ne{to }u ti re}i... Slonovi ne mogu
‘ivjeti sami, zato }e ti se ve} danas javiti tvoj slon.
BARBARA: (Poskakuje veselo)... Ba{ ste me sad razveselili... Evo, vi{e nisam
ljuta, jer }e mi se slon sigurno javiti... Pa da, da, ne mo‘e on ‘ivjeti
sam... Zapravo nitko ne mo‘e ‘ivjeti sam na svijetu... to je tako
tu‘no.
(Barbara odlazi na jednu, a seljanka na drugu stranu scene).
SELJANKA: Ne brini malena, sloni} }e te sigurno posjetiti ve} danas, ne mo‘e
on ‘ivjeti sam... ne mo‘e... Dovi|enja malena! (odlazi)
(^uje se tiha glazba. Mijenja se scena: Barbarin stan - kuhinja)

PRIZOR TRE]I

(Barbara poskakuje i pjevu{i. Na vratima se pojavljuju otac i majka).

MAJKA: Barbara, Barbarice na{a, evo tata i ja idemo na slavlje, a ti ostani
kod ku}e i budi na{a dobra marljiva djevoj~ica.
OTAC: Tako, tako (Gladi Barbaru po glavi) budi na{a marljiva k}er, pa
malo pospremi ku}u i ~uvaj je dok se ne vratimo.
BARBARA: (veselo) Da, da, naravno da }u biti marljiva. Samo vi idite, samo
vi idite i ni{ta ne brinite (Pozravlja se s roditeljima, a oni odlaze.)
BARBARA: (Juri po sobi) Brzo, brzo, moram sve pospremiti, sve uredno slo‘iti
jer bi slon mogao svakoga trenutka pokucati na vrata.
(Obra}a se lutkama i medvjedi}u)... Nastojte se lijepo pona{ati,
jer je slon iz ugledne i fine obitelji... Budite pristojni i nemojte me
73
 osramotiti. (Gleda na vrata. Vra}a se, pjevu{i, opet gleda na vrata,
pa odlazi do prozora.)
(Tiha glazba).
BARBARA: Koliko ljudi na ulici, a koliko djece..., a nigdje niti jednog jedinog
slona... Joj, a mo‘da ve} ~eka na vratima (Tr}i na vrata)... Nema
nikog!... Nema... (^uje se glazba).

BARBARA: E kad ga vidim re}i }u ja tom slonu slonastom, kako sam ga ~ekala,
~ekala...
(Glazba sve ti{a. ^uje se grebanje po vratima.)
BARBARA: Uh, {to je to? Jeste li ~uli ne{to? (Opet grebenje)
Djeco, to bi mogao biti slon... Idem otvoriti vrata!
(Na vratima stoji ogroman plavi slon)
SEBASTIJAN: (mumlja) Dobar dan! Ovo je divan dan, ali ja nisam mogao u tvoj
stan, pa skoro odoh i bio bi to lo{ i krivi dan.
BARBARA: (zadivljeno) Pa da... da dakako, potpuno krivi. Ali eto, ja sama ~ula
kucanje i otvorila ti vrata... Izvoli gospodine slone! Izvoli Sebasti-
jane, u|i!... Ja sam Barbara...
(Slon polako prolazi kroz vrata).
BARBARA: (za sebe): A tata je rekao da slonovi ne mogu kroz na{a vrata...
Malo se prevario... Evo Sebastijane, izvoli, sjedni ovdje!
SEBASTIJAN: (nji{e se i mrmlja) Ludi dan, divan dan... Jel’ to neki san... A kako
krasan stan...
(^uje se zvono)
BARBARA: Hej, tko je to? Slon sigurno nije, kad zna pozvoniti.
(Tr~i do vrata, a na vratima stoje dva slona).
JAKOB: (zatrubi) Ja sam Jakob, a ovo je moj mla|i brat Filip. Zna{, on je
jako znati‘eljan.
BARBARA: (za~u|ena) Samo naprijed, izvolite, u|ite!
FILIP: (gleda oko sebe) Ha, ha, vidi, vidi kako je ovdje lijepo!... Zna{,
rekli su nam da si nas pozvala u goste.
BARBARA: Naravno, izvolite, samo u|ite, tu se smjestite. Ja se zovem Bar-
bara, a ovo je Sebastijan.
SEBASTIJAN: Dobar dan, ja sam Sebastijan, klanjam se, surlu dam!
BARBARA: (Tr~i po sobi i tiho govori) Joj, joj, ludi dan, koliko slonova, gdje
li su {alice, tanjuri, slatki{i (tra‘i po policama)
FILIP: (Gleda u lutke i medu na policama) Hej mala, jesu li dobre ove
lutke ili {tipaju?
74
 JAKOB: Ne boj se Filipe, pa ti ima{ debelu ko‘u, ne mogu tebe te male
lutkice {tipati tako jako da te boli (Svi se smiju).
(Odjednom se svi trgnu, jer se izvana ~ula tutnjava i u sobu banu
jo{ tri debela slona).
MIHA, LUKA, FERDINAND: (uglas) Nas trojica smo uvijek zajedno...
Miha... Luka... Ferdinand. (Klanjaju se i predstavljaju).
BARBARA: (Klanja se) Oho, dobar dan, izvolite! Bolje tri slona nego ni jedan.
Jedan, dva, tri... Ja sam Barbara, a ovo su... (Slonovi se pred-
stavljaju jedni drugima. Pri~aju svi u isti ~as, tako da je odjednom
nastala gu‘va i buka).
(Odjednom se ~uje truba)
FILIP: Ja sam gladan! A ti?
SVI SLONOVI: Svi smo gladni!
BARBARA: Evo idem gledati imali jo{ kola~i}a koje je majka ispekla za
slavlje. (Barbara pjevu{i i odlazi te se vra}a s kola~i}ima i nudi
ih slonovima, a oni jedu vrlo halapljivo).
BARBARA: Izvolite sloni}i, probajte tortu. Gle, gle, kako samo brzo jedete, pa
vi ste zbilja izgladnjeli.
FILIP: Vidi, vidi kako visoko leti ovaj tanjuri}.
LUKA: Duhuhuhu, kao grizbi... vidi ovo... (Baca svoj tanjuri} visoko).
MIHA: Hej, dodaj meni!
BARBARA: Joj, ~ekaj, pazi, razbit }ete... kakva gu‘va... (Gura se me|u
njima)... Kako, ve} vas je {est?
JAKOB: Ako misli{ da je netko suvi{an samo reci!
FILIP: Mi odlazimo!
BARBARA: Ne, ne, nitko nije suvi{an. Ma ba{ ste mi svi slatki mali, debeli i
drago mi je da ste me posjetili.
(Zvono zvoni. Barbara otr~i)
BARBARA: (^uje se samo glas) Jao, jao! Jedan, dva, tri, ~etiri, pet, {est... (U
sobu ulazi polako, gegaju}i se jo{ {est slonova)
FLORIJAN: Hej, dru{tvo, upravo se vra}amo od zubara i ~uli smo da je kod
Barbare zabava i mi smo evo navratili.
SILVESTAR: A gdje je Barbara?
(Glazba. Po~inje valcer)

BARBARA: (Gura se me|u njima, jedva se vidi) Tu sam, evo me, zdravo,
izvolite, samo se smjestite... idem jo{ po kola~a. (Odlazi. ^uje se
tiha glazba).
75
 FILIP: (Gura se) Hej Jakobe kakve velike u{i ima{!
SEBASTIJAN: Pssst, kakav dan! Budite pristojni i iza|ite van.
MIHA: Da, da, budite pristojni, mi smo u gostima.
FERDINAND: A {to se radi u gostima?
SILVESTAR: Pa... u gostima se jede, pije, ple{e! (Po~inje plesati)
BARBARA: (^uje se samo glas) Sad }u donijeti {alice i tanjure.
(Glazba je sve glasnija, a slonovi se polako ljuljaju u ritmu
glazbe).
BARBARA: Joj, evo {alica i tanjura... Ali joj, kakva gu‘va!... Evo, evo, iz-
volite... Jedite! (Ostavlja im {alice i tanjure, probija se i odlazi po
jo{...)
FILIP: Vi samo ple{ite, a ja }u malo razgledati stan.
(Svi slonovi ple{u lagano, nji{u se na glazbu valcera /koreo-
grafija/)
BARBARA: (Samo glas) Pazite, dragi moji sloni}i, na ovu {alicu s crvenim
rubom. (Vikne) Dobila sam je za ro|endan!
FILIP: O, ne brini Barbara... mi slonovi osobito pazimo na {alice.
(Glazba je sve glasnija)
BARBARA: (Probija se me|u njima i vi~e) Hej vi... sloni}i moji!... mo‘ete sve
pojesti i popiti, ali ba{ da ple{ete...
FERDINAND: Ja najvi{e volim plesati... Ovako, ovako... (Vrti se na jednu, pa na
drugu stranu i sve udara oko sebe).
BARBARA: (vikne) Dosta!!! (Glazba stane). Tako, a sada }u pospremiti
posu|e!
SVI SLONOVI: Mi }emo ti pomo}i, mi!!! (vi~u)
BARBARA: (Odrje{ito) Neee, ne treba! Vi ste moji gosti, a gosti ne spremaju.
SILVESTAR: (umiljato) Ali mi ti ‘elimo samo pomo}i i znamo kako se to
najbolje i najbr‘e radi.
FILIP: (vikne) Znam, uz ples i glazbu!!!
(Opet po~inje glazba br{eg ritma. Slonovi ple{u i uz ritam spre-
maju, lete tanjuri, {alice. Barbara se skli‘e po slonovskim sur-
lama, penje se po le|ima i poku{ava uloviti svoje posu|e... Na
klupi ostaje samo {alica sa crvenim rubom).
SEBASTIJAN: Mi ~istimo!
MIHA: I spremamo!
FILIP: Mi bri{emo!
FERDINAND: I di{emo!
76
MIHA: Sve ~a{ice!
SILVESTAR: I fla{ice!
FILIP: Sve la|ice!
SILVESTAR: I {alice!
BARBARA: (vrisne) Jao, moja {alica! Zgazit }ete je vi debeli, nespretni...
(Glazba stane. Stali su i slonovi.)
BARBARA: (Spusti se do svoje {alice) Tako, sada }u te spremiti na sigurno...
SEBASTIJAN: A mi }emo ti opet pomo}i.
(Uz laganu glazbu slonovi Barbaru prebacuju od surle do surle,
preko svojih le|a, sve do polica sa {alicama).
JAKOB: Evo, ti si na sigurnom i tvoja {alica je na sigurnom!
FERDINAND: Vidi{ Barbara, ipak smo ti mi od pomo}i!
FILIP: Iako smo debeli, veliki, nespretni!
BARBARA: Ma, neka ste al’ ba{ ste mi dragi, svi... svih dvanaest!
(Svi su se nje‘no pogledali. ^uje se jo{ uvijek lagana glazba.)
FLORIJAN: Barbara, ho}e{ li nam pokazati svoj dom?
BARBARA: Naravno, Do|ite svi sa mnom. Tako... ovdje... polako...
(Barbara i slonovi krenu uz glazbu.
Mijenja se scena: Barbarina soba, igra~ke, krevet...)

PRIZOR ^ETVRTI

GLASOVI: Kako smo mi duga~ki red...! I debeli...! I veliki...! (Sti‘u, ~uje se

glazba).
BARBARA: Evo, to je moja soba, moje igra~ke, police, kreveti}...
FILIP: Ba{ sam se umorio, i ispru‘it }u se ovdje. (@eli le}i u Barbarin
kreveti})
FERDINAND: Ne, ne Filipe, tu spava Barbara.
FILIP: A zna{ li kako spava Barbara?
SEBASTIJAN: Barbara spava kao Barbara, a slonovi spavaju kao slonovi.
BARBARA: (zijevaju}i) Oooo... hvala vam na pomo}i i lijepom dru‘enju!
Vidimo se opet... ooo... laku no}!
SVI SLONOVI: Laku no} Barbara...
77
 (Uz glazbu slonovi su uljuljkali i u{u{kali Barbaru u njen krevet i
tiho, jedan po jedan iza{li iz sobe.)
GLASOVI: Pssst, tiho... ti{e... najti{e... jo{ ti{e... najti{e...
BAKICA (‘ivi glumac): ... I tiho, ti{e, najti{e svih dvanaest slonova je od{etalo
iz Barbarine sobe, a mo‘da i iz Barbarinog sna... Pa jo{ ti{e
dvanaest slonova oti{lo je niza stepenice... iz ku}e... niz
ulicu i... tiho, ti{e, najti{e zavr{ila je na{a pri~a koju nemojte
zaboraviti...!

78
Leopold Suhodol~an
TAPATAPAVKO

Dramatizacija: Jasminka Giunio

Lutke/lica: PRIPOVJEDA^-BAKICA (‘ivi glumac), POLONCA, MAJKA, SUSJEDA,
^UVAR MUZEJA, TAPATAPAVKO i LUTKE U MUZEJU (sve lutke su
gignoli, dok IGRA^KE na policama u muzeju mogu biti izra|ene plo{no)
Glazbena Frederic Chopin: Minutni valcer Valcer broj 6 u Des duru opus 64/I (u sceni kada
kulisa: lutke ple{u)
Johanes Brahms: Ma|arski ples broj 6 u D duru (u sceni kada ple{u klauni)
Frederic Chopin: Impromptu broj 4 u Cis molu opus 66 (u sceni kada Polonca
spava)
Scena: Livada sa cvije}em koje mo‘e biti na~injeno od kola‘ papira, tkanine i drugih
materijala/plo{no (za prvi i drugi prizor.)
Muzej s policama na kojemu su igra~ke i lutke koje ple{u (od tre}eg prizora do
kraja igrokaza).

PRIZOR PRVI

Scena: (Paravan, a ispred paravana je mala pe}. Tiha glazba. Dolazi

bakica i nosi slikovnicu)
BAKICA: (drhtavim glasom) Jako sam, jako stara, ali djeca ka‘u da za pri~e
pri~at imam dara (uzdahne)... i jo{ djeca ka‘u: "Nemoj sada bako
pe}i kola~e, pusti bako macu neka po dvori{tu ska~e. ostavi vunu
i konce i sve kuhinjske lonce". Jo{ mi ka‘u: "Sjedi bako, eto tu
kraj pe}i (sjeda), ugrij ruke, noge, nemoj le}i, budi prava, budi
jaka, zdravlja puna, sna‘na baka" (uzdahne). Tako sam eto po{la,
vama do{la, pa sam sjela... Tako }u, eto, mo}i pri~at pri~e cijele
no}i
(Uzima slikovnicu i promatra je)...
Ova pri~a se zove, ka‘e moj unuk Pavko, Tapatapatavko
(Uz tihu glazbu baka ~ita uvod iz slikovnice, a zatim se otvara prvi
paravan, koji prekrije bakicu i pojavljuje se kuhinja susjede)

PRIZOR DRUGI

(Polonca pjevu{i, majka nosi ko{aricu s igra~kama)

SUSJEDA: Dobro jutro Polonca. Polonca moja bez kraja i konca, kako si
Polonca bez lonca?

79
 POLONCA: Dobro sam. (nagla{ava) Dobro jutro susjedo (Osvr}e se za ma-
jkom koja joj ma{e). Mama, do|i danas brzo po mene! Ho}e{ li?
MAJKA: Ho}u, ‘urit }u se kakao bih do{la {to prije. Lijepo se igraj sa svojim
igra~kama. Zdravo Polonca!!
POLONCA: Zdravo mama!!!
SUSJEDA: (Uhvati Poloncu za ruku) No hajdemo moja Polonca, Polonca bez
lonca..., jo{ ~etiri su dana do konca... sunce roni kroz oblake poput
ronca..., Ah..., ah..., moja Polonca kad ve} nemamo zvonca, evo
tebi tvojih igra~aka, pa se lijepo igraj bez kraja i konca (Nosi joj
ko{aru s igra~kama) i odlazi mrmljaju}i...
POLONCA: (za sebe) ... kako je dosadna sa svojim zvoncima i loncima i
koncima (Pogleda ko{aricu s igra~kama)... A i meni je ve}
dosadno... {to bih se igrala, dosadno... ({e}e)... dosadna susjeda,
dosadne igra~ke... Aha, sjetila sam se ({ap}e)... tiho }u se iz{uljati
poput mi{i}a u vrt i nabrati malo cvije}a...
SUSJEDA: (samo glas) jesi li dobra Polonca? (zastane)... Oh nigdje mog
najve}eg lonca!
POLONCA: (trgne se)... Jesam! Dobra sam... evo tu sam, igram se bez kraja i
konca (Okrene se, tiho nasmije i {mugne u vrt).
(Tiha glazba. Promjena paravana, scena vrta: cvije}e, trava,
grmlje)

PRIZOR TRE]I

POLONCA: (veselo) Kakav ~aroban vrt. Gle ima raznobojnog cvije}a (saginje
se)... A kako divno miri{e!
(Odjednom zastane, ~udi se, saginje. Iz trave izviruje glava Ta-
patatavka)
Gle, gle, {to je ovo (Podi‘e ga i zagrli)... Tko si ti? Hajde ka‘i,
ka‘i tko si? Jesi li klipi} ili ~ovje~i}... Tko zna, mo‘da si se izgubio
u travi, mo‘da su te tu djeca bacila... a mo‘da si ti nekad bio
igra~ka... O kako si zgodan, ovako {utljiv, tih, sam... Do|i (Grli
ga i {e}e s njim) Do|i, ja }u te ~uvati i igrati se s tobom... Vidi{...
vidi{ sada vi{e nisi sam.
SUSJEDA: (samo glas) Polonca jesi li gladna?... Zna{, ‘ivio neko~ ~ovjek i
bio je manji nego ti, ali je uvijek jeo za tri... ti moja lonca Polonca?
POLONCA: (Sti{}e Tapatapatavka i tiho govori) Jo{ kad ne bi bilo njenog
zvonca!

80
 (U taj tren Tapatapatavko sko~i iz njene ruke i po~ne tapkati po
travi - ~uje se tapat...)
O... gle, gle... kako li smje{no tapka{... hi, hi, hi, ... tapa, tapa, ...
tapa... tapka{, pa da ti si tapatapatavko, da, da, zvat }u te Tapata-
patavko! (Gladi ga po glavi)... Sigurno su te ve} zadirkivali da
ima{ veliku, ru‘nu i tvrdu glavu... O moj tvrdo tvrdoglavko... Ba{
si sladak... Ima{ o~i si}u{ne kao u mi{a... Hajde! Zar me ne }e{
uloviti?!
SUSJEDA: (gleda zbunjeno) Uhuhuhu... Gdje si samo na{la tu ru‘nu stvar.
Daj ovamo, odnijet }u je i baciti u pe}! O joj, joj, koliko su ti lijepih
igra~aka pokupovali, o ba{ si Polonca na{eg kova i konca. Hajde
brzo daj mi ga!
(Zgrabi Tapatapatavka i krene prema kuhinji).
POLONCA: (krikne) Ne, ne, ostavite ga. Tapatapatavko je moj... Ne, ne, ne
dam ga on je moj (pla~e).
SUSJEDA: (za~u|eno, ljutito) Gdje si ga na{la?
POLONCA: U vrtu!
SUSJEDA: To sam i mislila... Jao jao... Moja Polonca, sigurno je le‘ao
zaprljan na zemlji! A zacijelo ga je i neko pseto ve} razvla~ilo
zubima...
Uostalom... pogledaj ga kako je ru‘an! (krene).
POLONCA: (jako pla~e): Ne, ne... Molim vas dajte mi ga... Dajte. To je moj
Tapatapatavko...
Nemojte ga baciti u pe}... Dajte mi ga (Vje{a se susjedi na ruku)
SUSJEDA: (Na trenutak stane, promatra je, a zatim joj gurne Tapatapatavka
u ruke i ljutito promrmlja) Sva{ta!
POLONCA: Ni{ta se ti ne boj Tapatapatavko, ni{ta se ne boj, mali tvrdotvrdo-
glavko. Ne smije ti ni{ta ona zvonca... (gladi ga). Ja }u te ~uvati
bez kraja i konca. Ja tvoja Polonca. (Govori sve ti{e i ti{e... i odlazi)
(Tiha glazba - promjena scene)

PRIZOR ^ETVRTI

Scena: Muzej igra~aka: police, vrata, igra~ke.

(Polonca ‘uri, dolazi do ~uvara, a na vratima zastane i ne{to skriva)

^UVAR: Ohohoho, zdravo mala. Opet ti, krasno, jasno... a ti ovako sama je
li? Jasno-krasno.

81
 POLONCA: Dobar dan! Mogu li i danas pogledati igra~ke u muzeju?
(Skriva Tapatapatavka iza le|a)
^UVAR: Naravno. Samo izvoli, krasno-jasno, krasne su te igra~ke, jasno-
krasno... Evo u|i, samo izvoli.
(^uvar polako, {etaju}i odlazi)
POLONCA: Psssst, Tapatapatavko, nije te primijetio!... Gle, gle koliko
igra~aka (tiha glazba)
POLONCA: (razgledava igra~ke) Vidi, vidi, koliko pajaca, lutaka, vojnika...
Vidi{ li ih? A mo‘da nekoga i poznaje{...
... Gle, gle, lutka od porculana... A ono je stari drveni konji}...
Gleda{, gleda{, a ne nagleda{ se. Ha ha hi hi... A gle, gle ovaj pajac
je najsmje{niji! Ima nos kao valju{ak... Hihihi...
(^uju se koraci, dolazi ~uvar, Polonca skriva Tapatapatavka iza le|a).
^UVAR: Hej djevoj~ice, ti najradije gleda{ ptice... Ma krasno, jasno!
POLONCA: Sve volim gledati... Sve... i moj Tapatapatavko!!! (naka{lja se)
^UVAR: O krasno-jasno! A tko je Tapatapatavko?
POLONCA: Nitko!... (Naka{lja se i sakrije brzo Tapatapatavka iza le|a)
^UVAR: Zna{... mala moja, nekada su ove igra~ke ‘ivjele kod ljudi... s
djecom im je bilo krasno... ma jasno..., a onda su ih neki odbacili,
drugi zaboravili, tre}i otputovali... i eto, krasno-jasno, mi smo ih
stavili na police, uredili i sredili. Eto tako... krasno-jasno!
Ljudi sada dolaze, razgledavaju ih i podsje}aju se na nekada{nje
dane i svoje djetinjstvo.
POLONCA: Znate, ja ~esto dolazim tu u ovaj muzej igra~aka. Stanujem u
blizini.
GLAS: ^uvaaaar! ^uvar! Do|iteeee!
^UVAR: O, o krasno, o jasno, moram i}i. Ti samo gledaj, mala... jasno-
krasno.
POLONCA: Pogledaj moj Tapatapatavko, pogledaj ove psi}e, medvjedi}e,
sloni}e, ma~i}e...!
GLAS: Zatvaramoooo!
POLONCA: (Dvaput se osvrne i odlu~no stavi Tapatapatavka na jednu policu)
Tu }u te staviti... a ti, ti }e{ me ~ekati. Moram te ostaviti, jer }ete
ina~e ona susjeda zvonca baciti u pe}, a moglo bi te neko pseto
rastrgati zubima... Evo, pogledaj Tapatapatavko... tu su ti prijatelji
i ne }e{ biti sam, a ja te ne }u zaboraviti.
GLAS: Zatvaramoooo!
POLONCA: (slegne ramenima) Aha, jasno - krasno!

82
 PRIZOR PETI

(Soba, krevet - tiha glazba)

MAJKA: Polonca, jesi li umorna i pospana?
POLONCA: Aha! (zijeva).
(Majka ju stavlja u krevet, nje‘no je dira po kosi)
POLONCA: ({ap}e) Mama, reci mi, da li je Tapatapatavko lijepo ime?
MAJKA: A, tko je Tapatapatavko?
POLONCA: Netko koga volim.
MAJKA: Najljep{a imena imaju oni koje volimo. Laku no} Polonca!
POLONCA: Laku no}, mama!
(Tiha glazba. Polonca se uspavljuje, zijeva i ~uje tapkanje...
tapa... tapa... tapa, tapa)
POLONCA U SNU: ... Jesi li to ti Tapatapatavko, jesi li to ti moj {apu{apu-
tavko, jesi li to ti moj gologologlavko... o... o... (Zijeva)
krasno... jasno...

(Glazba-paravan se pomi~e, pokriva scenu s Poloncom, a

otkriva se scena - muzej igra~aka)

PRIZOR [ESTI

Scena: (Muzej - samo ulazna vrta. Dotr~i Polonca)

POLONCA: (uspuhano) Uhuhuhu, kako sam se umorila tr~e}i. Jo{ samo da
prona|em... Hej, {to je ovo?
(Pojavljuje se natpis - DANAS ZATVORENO)
D, A, D, A, ...
POLONCA: (tu‘no) Joj, joj, joj... {to }u sada? Znam, probat }u u}i na stra‘nja
vrata (otr~i).

PRIZOR SEDMI

Scena: (Ista kao i IV. Muzej, police i igra~ke)

83
 POLONCA: (zadihano) Jedva sam uspjela na}i vrata. Kako je tiho. Ovdje nitko
ne ‘ivi, ne stanuje. Stra{na ti{ina... aha, evo te... tu si moj Tapata-
patavko, moj {apu{aputavko... opet sam s tobom... nikad te vi{e
ne}u ostavljati... Od sada }emo uvijek biti zajedno. (Grli ga,
pogleda jo{ jednom oko sebe... i odlazi. Odjednom stane... ^uje
se klju~, zaklju~avanje vrata i koraci)
POLONCA: Ha! [ta }emo sad moj Tapatapatavko, zaklju~ali su nas ovdje!
(Tr~i scenom. Vikne) Gospodine, o kako se ono ka‘e, gospodine
Krasno-jasno, nas dvoje smo ovdje... Ja i... i... Nitko me ne ~uje...
(vikne) Gospodineeee! Otvorite nam!... O gospodine... nas dvoje
smo jo{ ovdje... Do{la sam po Tapatapatavka... On ‘eli stanovati
sa mnom... Otvorite!!! (sti{}e Tapatapatavka). Ne boj se moj
gologologlavko, moj {apu{aputavko, vidjet }e{ da }e nam gospo-
din Krasno-jasno otvoriti... (zijeva)... ve} sam se umorila (sjeda)
(Tiha glazba. Polonca sklizne na pod, obri{e suze, zagrli Tapata-
patavka i zaspi)
(Uz glazbu na sceni pojavljuje se mjesec, a igra~ke po~inju svoj
ples i igru: klanjaju se, ljuljaju, zvone, cvrku~u. Mimohod.)
(Jutro)
^UVAR: O gdje je? Gdje je ta mala, krasno-jasno. Tra‘e je cijele no}i.
Ohohoho, gle gle, jasno-krasno pa ti si tu... Zna{ tra‘e te cijele
no}i!
POLONCA: Joj.. znate... znate... gospodine Krasno-jasno... Ja sam prekju~er
ostavila ovdje svog Tapatapatavka (pokazuje ga).
^UVAR: Prekju~er! Krasno-jasno,... prekju~er!
POLONCA: Da, da, a ju~er sam do{la po njega, a muzej je bio zatvoren.
^UVAR: Krasno-jasno, pa bila je nedjelja i kako si u{la?
POLONCA: U{la sam na neka mala stra‘nja vrata... a vi ste...
^UVAR: A ja sam...?
POLONCA: A vi ste, ~ula sam, zaklju~ali i niste ~uli da sam vas zvala i
dozivala...
^UVAR: Hm, hm, jako krasno, jako jasno i ti si onda ovdje na podu...
zaspala... Ha, ha mala moja
POLONCA: Da, da... Spavala sam, ali nisam bila sama, bila sam sa svojim
Tapatapatavkom!
^UVAR: O krasno-jasno, to je tvo... to je zaista Tapatapatavko!
POLONCA: A da samo znate {to sam sanjala.
^UVAR: A {to? (Sjedne i namjesti se za slu{anje)
(Tiha glazba)

84
POLONCA: Sanjala sam... sanjala da su ove igra~ke o‘ivjele, ormari su postali
velike staklene ku}e, a na policama su zaplesali medvjedi...
^UVAR: O... krasno... jasno!
POLONCA: ^ak i slonovi su plesali, a lutke su tr~ale i lovile se s vojnicima-
junacima, drveni konji}i toptali su po dvorani...
^UVAR: Jasno... krasno (uzdi{e).
POLONCA: Sletjele su i ptice, te od mjese~ine pravile svoja gnijezda, a
klaunovi su se vrtili i vrtili, smijali i svirali! (Glazba je sve ti{a)
^UVAR: O kako krasno, kako jasno, a da li se igrao s njima tvoj Tapata-
patavko?
POLONCA: Ne, ne... pla{io se i stiskao uz mene (grli ga).
^UVAR: Naravno, krasno-jasno, pa ti si njegova najdra‘a igra~ka, a on je
tvoja...
POLONCA: A gospodine Krasno-jasno mo‘ete li nas sada odvesti ku}i?
^UVAR: Da, da... Evo idemo... Najradije bih pozvao djecu da do|u jo{ i po
ostale igra~ke (odlaze).
(Glasovi se udaljuju, sve ti{e i ti{e)
POLONCA: ... Zovite gospodine, zovite svu djecu ovoga grada da uzmu ove
igra~ke i da se s njima igraju i da ih nikada ne ostave, ne zaborave...
da se brinu o njima... da... (odlaze)
(Tiha glazba - izlazi pred paravan bakica... Razgovara s djecom
o pri~i i slikovnici. Improvizira).

85
 Ela Peroci
MACA PAPU^ARICA

Dramatizacija: Vanda [estak

Lica/lutke: ^ETIRI MAJKE, JOVICA, SLAVICA, TON^I], TONKA, MACA (sve su lutke
gignoli)
Glazbena W.A. Mozart: Andante iz klavirskog koncerta broj 21 u C duru (u sceni kada djeca
kulisa: tr~e kroz {umu)

Vokalna glazba (pjesma Mace na po~etku i pjesma djece) prema izboru re‘isera).
Scena: Selo s mnogo ku}ica u nizu, a na ku}icama otvoreni prozori (u prvom prizoru).
[uma, a u daljini macina ku}ica (u drugom prizoru).

PRIZOR PRVI

(Dignuta pokretna scena: Selo s ~etiri ku}ice. Ku}ice imaju otvorene prozore, na
kojima se naizmjence pojavljuju lica djece i njihovih majki. ^uje se pjesma mace.)

PJESMA MACE

Razbacane papu}e
zovu me i mame me.
Da ih smjesta pokupim
o~istim i okrpim.

Ja sam Papu~arka-maca, selom tiho {to koraca cijelu no}!

Dosta im je skitanja
od sumraka do svitanja
Djeca za njih ne brinu
ostave ih gdje ih skinu!

Ja sam Papu~arka-maca, selom tiho {to koraca cijelu no}!

(Dok traje pjesma mace, na prozorima se ritmi~ki pojavljuju i nestaju lica djece.
Zvu~ni efekt - napetost. Na prozoru prve ku}ice pojavljuje se lice dje~aka).

86
JOVICA: Mama, gdje su moje papu~e? (Lice nestaje. ^uju se zvukovi
tra‘enja, svaki puta dalje i druk~ije. Na prozoru lice majke).
MAJKA: Ako ih nisi sino} spremio, odnijela ih je Maca!
(Odlazi lice majke, na prozoru je ponovno lice djeteta.)
JOVICA: E, ta Maca papu~arica!
(Na prozoru druge ku}ice pojavljuje se lice djevoj~ice)
SLAVICA: Mama, gdje su moje papu~e?
(Nestaje lice djevoj~ice, pojavljuje se lice majke, ~uju se zvukovi
tra‘enja)
MAJKA 2.: Ako ih nisi sino} spremila, odnijela ih je Maca!
(Nestaje lice majke, ponovno se vidi lice djevoj~ice. Na prozoru
tre}e ku}ice pojavljuje se lice dje~aka)
TON^I]: Ali mama, nema nigdje mojih papu~a!
(Lice majke)
MAJKA 3.: Maca ti ih je odnijela, jer ih nikada ne spremi{!
(Ponovno lice dje~aka, a u ~etvrtoj ku}ici - lice djevoj~ice. ^uje
se pla~.)
TONKA: Gdje su moje papu~e, gdje su?
(Lica s prozora nestaju, svjetlo je slabije, glasovi su tihi.)
GLASOVI: Maca papu~arica, Maca papu~arica!
(Scenom polako prolazi Maca, oko nje na {tapovima mnogo
papu~ica.)
PJESMA MACE
IGRA PAPU^ICA
(Maca odlazi, iza drve}a di‘e se Sunce - svu~ni efekt)

JOVICA: Mamica, napolju je toplo, mogu li iza}i?

MAJKA: Sad mo‘e{!
(Jovica izlazi)
JOVICA: Ton~i}u, Slavice, iza|ite!
TONKICA: Eto i mene!
TON^I]: Svi smo bosi!
SLAVICA: Ipak je ljep{e u papu~ama!
TON^I]: Ka‘u da Maca ‘ivi u na{oj {umi!
TONKA: Po|imo!
SLAVICA: Potra‘imo je!
JOVICA: Mo‘da }e nam vratiti papu~ice!

87
 PJESMA DJECE
(Djeca ple{u, oko njih se di‘e kru‘i} u boji. Djeca prolaze, za njima kru‘i}i. Odlaze.
Igra kru‘i}a. Scena se mijenja.)

PRIZOR DRUGI

([uma, nailaze djeca i pjevaju).

PJESMA DJECE

Idemo sad!
Idemo!
Idemo sad!
Idemo!
Sun~ev trag nas vodi,
Dalek je put.
Korak po korak,
I sve smo bli‘e,
Ovim se putem
do mace sti‘e.
Ona }e nama
papu}e dati
ne}emo vi{e
bosi hodati.
Idemo sad!
Idemo!
Idemo sad!
Idemo!
TON^I]: Pogledajte...
TONKA: Macina ku}a!
SLAVICA: Lijepa je!
JOVICA: Eto Mace!
(Na vratima se pojavljuje Maca)
MACA: [to ‘elite, draga djeco?
SVI: Papu~e!!!
MACA: A, da! U|ite!
(Maca otvara vrata i jedno po jedno dijete ulazi)

88
GLASOVI: Papu~ice!
TON^I]: Ja ne vidim svoje!
SLAVICA: Ove su sli~ne mojima, ali ipak, ne znam...
JOVICA: Sve su o~i{}ene i pokrpane!
(Maca na rampi, izvodi pantomimu)

SONG MACE
(U songu tekst kao "prepoznati mo‘ete papu~ice svoje". Djeca odgovaraju u songu:
"Eto mojih, i mojih..."
Izlaze iz ku}ice, vrte se oko Mace, ple{u...)

MACA: Kad zapadne snijeg, sa{it }u nove papu~ice!

TON^I]: Ho}e{ li i meni?
MACA: Ho}u!
SVI: I meni, i meni...!
(Djeca odlaze i ma{u Maci. Maca ostaje, ulazi u ku}u, iznosi jedne
poderane papu~ice)

SONG (Kao na po~etku)

(Igra papu~ica i Mace. Papu~ice hodaju, di‘u se, lete. Maca kao da ih {ije. Velika
zlatna igla i konac. Papu~ice postaju kao nove.)
U songu tekst: "Djeca su odsada ~uvala svoje papu~ice..."

89
 Sun~ana [krinjari}
PLESNA HALJINA @UTOG MASLA^KA

Dramatizacija: Vanda [estak

Tekstovi za Pjesmu cvije}a i Pjesmu masla~ka: Ana Kraljevi}
Lica/lutke: 5 KUKACA, KUKAC BABAC (lutke na {tapu), POTO^NICA, LJUBICA,
RU@A, JORGOVAN, MASLA^AK, BUBAMARA i PAUK (sve su lutke gig-
noli)
Glazbena Aram Ha~aturijan: Ples sablji (u svim scenama kada se pojavljuju kukci)
kulisa:
Giuseppe Verdi: Pjesma za Violetu iz Traviate (u sceni plesa cvije}a prije
sve~anosti)
^ajkovski: Valcer cvije}a (u sceni plesa cvije}a na sve~anosti)
^ajkovski: Capriccio italien (u sceni kada masla~ak tuguje)
Marc-Antoine Charpentier: Eurovizijska tema (u sceni ulaska masla~ka u sve~anoj
haljini u dvoranu za ples)
Pjesmice u igrokazu mogu lutke recitirati, a mo‘e se komponirati vokalna glazba.
Scena: Livada na kojoj se doga|a cijela radnja igrokaza.

PRIZOR PRVI

Scena: Vlati trave, panj, gljiva, nisko granje

Glazba: Vedra (instrumentalna, ritmi~ka)
(Na scenu uz plesni ritam dolaze kukci. Svi ‘ivo igraju. Kad zavr{e ples odlaze. Jedan
se vra}a. Smje{no se kre}e... Pada... Spoti~e se, poskakuje i vrti.)
BUBAC: Hi, hi! Klip-tvip. Bog. Da vam ka‘em ne{to, bit }e super. Ludi
ples. Narod cvije}a sprema ~agu. Joj, sad ne znam kuda da krenem.
Hm... Pa nije bitno! Na}i }u ih ve}. Klip-tvip.
(Odlazi iza scene)

ZBOR CVIJE]A

Pjesma cvije}a
Zasviraj muziko Muzika spremna
Zaple{ite bube Spremne su bube

90
 Do|imo, do|imo Veselje nek vlada
zovu nas trave nek zaore trube

I. II.
Bit }e bal cvije}a Do|ite cvjeti}i
Pjevaju ptice Veliki i mali
Uredimo svoje Bit }e ples
[arene latice Nek se slavi

(Na scenu dolazi ~etiri cvjeta: Ljubica, Poto~nica, Jorgovan i Ru‘a).

LJUBICA: Vrijeme tako sporo odmi~e.

POTO^NICA: Jo{ nas dijeli ~itav jedan dan do plesa.
JORGOVAN: U prijevodu, to je dvadeset i ~etiri sata. Hm...
RU@A: Vi ste jorgovane uvijek tako matemati~ki raspolo‘eni.
POTO^NICA: Da! Uvijek ne{to ra~una.
LJUBICA: Niste ni malo romanti~ni.
JORGOVAN: Uvi|ate li mili moji, kako su se okomile na mene, a nemaju pojma.
Oh!
SVI: O ~emu?
JORGOVAN: O ovome (i pokazuje...)
RU@A: Mislim da vam je srce u pitanju:
JORGOVAN: Da premila ru‘o!
POTO^NICA: Bolesno?
JORGOVAN: Ne poto~nice.
LJUBICA: Tu‘no?
JORGOVAN: O ne Ljubice!
RU@A: Ipak mo‘da romanti~no, zaneseno.
JORGOVAN: To! To! Romanti~no, zaneseno.
SVE: O, o, o!
JORGOVAN: To neka vam bude mirisne djeve pouka da ne sudite prebrzo!
Muzike! Muzike! Dajte mi muzike!
(Na scenu dolazi bubac i nosi kazetofon)
BUBAC: Hi, hi! Klip-tvip! Nosim Muziku!
SVI: Muzika!

91
 BUBAC: Koju vrstu ‘elite? Opernu? Baletnu? U stilu panka ili roka mo‘da?
JORGOVAN: Ne tako ‘urno Bubac. Ne{to za probu.
RU@A: Tako ve} da!
JORGOVAN: Ne{to kao tango.
BUBAC: Mislim da ima. Eto tu je kazeta! Stavljam je i mo‘ete zaplesati!
JORGOVAN: Zaple{ite drage moje.
(Muzika vedra, lagana, tango- ples cvije}a)
RU@A: Mislim da smo svi u dobroj formi.
LJUBICA: Na plesu }emo pokazati {to umijemo.
POTO^NICA: I zato krenimo!
JORGOVAN: Ja imam sve spremno samo mi nedostaje ma{na.
RU@A: A vi djevojke?
POTO^NICA: O~ekujemo biserne kapljice za sjaj.
LJUBICA:
Trava ih je sakupila za nas.
(Odlaze sa scene i pri~aju)
RU@A: [to }ete s njima?
LJUBICA: Ja }u ih odjenuti u latice!
POTO^NICA: Ja na obra{~i}e!
(Odlaze)
BUBAC: Kompliciraju stvari. Mirisi, ukrasi, haljine, ma{ne. Uf! [to se
mo‘e! Cvije}e je takvo. Mo‘e muzike jo{? Jel’ da mo‘e? ^ujte
malci! Ovo mi se str{ano svi|a. pravi hit!
(Stavlja plo~u i ple{e. Glazba vrlo dinami~na.)
BUBAC: Kip-tvip! Ha! Stra{na stvar! A sad, bog i ja ‘urim! Moram se
okupati ({ap}e). Ve} dugo nisam! Hi, hi!
(Uzima kazetofon i odlazi. Svjetlo jenjava. Kratka stanka.)
(Na scenu dolazi stara Bubamara).
BUBAMARA: Ve} me moje stare noge te{ko slu‘e. Sjest }u da ih odmorim.
(Sjeda i uzdi{e. Muzika vokalna Pjesma masla~ka)

Pjesma masla~ka
Meni masla~ku
‘utome, ‘utome
slomi{e latice
malene, malene

92
 ovo cvije}e
ove livade {arene
na bal i veselje sprema se, sprema se!

(Bubamara ustaje i oslu{kuje pjesmu.)

BUBAMARA: Dal’ ja to dobro ~ujem? Tu‘ne li pjesme?
(^uje se i pla~. Bubamara hoda i nikoga ne vidi)
BUBAMARA: Tko si? Gdje si? Poka‘i se staroj baki, tu‘ni stvore!
(Iz trave se podi‘e masla~ak)
MASLA^AK: [mrc... {mrc...
BUBAMARA: Pa to si ti masla~ku mali!
MASLA^AK: Da... {mrc...
BUBAMARA: [to se dogodilo?
MASLA^AK: Izgazio me dje~ak u jarku. I sad ne mogu, oh ne mogu i}i...
BUBAMARA: Gdje?
MASLA^AK: [mrc... na P..les!
BUBAMARA: Oh da!
MASLA^AK: A tako sam se radovao.
(Glazba)
BUBAMARA: A za{to ne bi ipak i{ao?
MASLA^AK: Ne mogu bakice. Vidi{ kako izgledam. Moja haljinica je uni{tena.
Izga‘ena! Pogledaj moje lice! Pogledaj moje latice!?
BUBAMARA: Ipak, glavno je da si ~itav. Hm... Mu~i te zna~i tvoja haljinica. Htio
bi biti uredan i sve~an?
MASLA^AK: [mrc... Da!... Htio bih biti lijep. Ovakav ne}u nigdje. Ostat }u
ovdje u jarku, {mrc... {mrc.
BUBAMARA: Umiri se Masla~ku. Otpast }e ti trepavice od tolikog pla~a.
Poslu{aj sada baku! Ti si dobro dijete! Oti|i na poto~i} i umij se!
MASLA^AK: Dobro bakice! Ali... {mrc... Pa dobro, poslu{at }u te!
(Odlazi sa scene. Glazba. Mirna - instrumentalna).
BUBAMARA: Upitat }u kukce za savjet. Dozvat }u ih. Klip-tlip, klip-tlip! ^ujem
ih, dolaze!
(Na scenu dolaze kukci)
I. KUKAC: Zdravko bakice!
II. KUKAC: Zabrinuta si?
BUBAMARA: Jako!

93
 III. KUKAC: Mi }emo ti pomo}i ako }emo znati!
IV. KUKAC: Reci bakice!
BUBAMARA: Masla~ak je zga‘en i tu‘an. Haljinica mu je uni{tena.
KUKCI: Oh, oh, oh!
BUBAMARA: I vi bi mo‘da mogli, p{, p{, p{. ({ap}u)
I. KUKAC: Da razmislimo.
SVI: Mislimo! ^mr, ~mr, ~mr!
SVI: Ni{ta!
BUBAMARA: Ni{ta!
I. KUKAC: Ne znamo! Zaista bi pomogli!
BUBAMARA: Jadni masla~ak.
SVI: Jadni!
(Odlaze sa scene. Glazba: - ista - traje i jenjava).
(Kratka stanka)
(Glazba: vokalna - plesna - Pjesma pauka)
PAUK: Ho, ho, ho! Ja sam stra{ni nemogu}! Od svih najgori" Pozdravljam
ovo predve~erje. @elim biti zlo~est. Jako, jako zlo~est! Gle, gle,
gle... ~ujem ali ni{ta ne vidim.
(Vokalna pjesma - Pjesm masla~ka - Tiha. Na scenu dolazi
masla~ak pjevaju}i)
PAUK: Tu‘no li izgleda! Ha, ha, ha...
MASLA^AK: Dobro ve~e, pau~e stra{ni!
PAUK: Da si bubac pojeo bih te, a mo‘da i ne bih! [to? [to govorim! Ne,
ne! ovako ne{to u svom ‘ivotu nisam izgovorio.
MASLA^AK: A {to si to izgovorio?
PAUK: To je bila zabuna! He, he, he!
MASLA^AK: Ionako bi bilo svejedno.
PAUK: Za{to si tako malodu{an? Ho, ho, ho! Meni ne bi nikako bilo
svejedno da me netko ‘eli pro‘drijeti!
MASLA^AK: [mrc, {mrc!
PAUK: ^ak i suzice naviru. Umiri se. Gledaj ti mene! Postajem tje{itelj
velikog stila. To ne! Ne, ne!
MASLA^AK: Ru‘an sam. Pogledaj mi haljinicu. Moje latice. Trebao sam biti na
plesu cvije}a.
PAUK: Ho, ho. Za{to ipak ne bi tamo bio?

94
MASLA^AK: Zar ti nije jasno pau~e. Krijem se u jarku da me nitko ne gleda.
[mrc, {mrc.
PAUK: Hm, hm. Tu je problem - haljinica! Haljinica!
(za sebe) Oh! Dobrostive misli mi naviru. To ne. Ne. Ne. Ne. (vi~e)
MASLA^AK: Nemoj vikati pau~e. Tako si dobar!
PAUK: Misli{?
MASLA^AK: Ipak si porazgovarao sa mnom. Nikada do sada nisi.
PAUK: Hm. Slu{aj me masla~ku, nisam dobar nikada bio!
MASLA^AK: Za{to?
PAUK: Sad nije va‘no! (za sebe): Hm... Ipak se ~udno osje}am ve~eras.
Ne mogu se oduprijeti. Osje}am potrebu da ne{to dobro u~inim
bar jednom u svome ‘ivotu.
MASLA^AK: Ne{to si rekao pau~e?
PAUK: Sebi sam rekao! Previ{e si radoznao masla~ku. Ipak re}i }u ti.
Odlu~io sam da ti pomognem.
MASLA^AK: Meni?
PAUK: Da! I}i }e{ na ples i bit }e{ lijep.
MASLA^AK: Ali kako?
PAUK: Isplest }u ti haljinu i to takovu u kakvoj se do sada nitko nije
pojavio na plesu cvije}a.
MASLA^AK: O kako da ti zahvalim pau~e?!
PAUK: Ne treba masla~ku! A sada na spavanje mali!
MASLA^AK: Ja bih radije...
PAUK: Ne brini. Svoja obe}anja redovno odr‘im. Hajde ve} jednom! Kad
radim, volim biti sam!
MASLA^AK: Laku no}!
PAUK: A sada na posao!
(Muzika: instrumentalna - vrlo izra‘ajna.)
(Pauk prolazi scenom. Izviru prvi dijelovi mre‘e. Postepeno se
naziru dijelovi haljinice. Iznad scene sporo kru‘e zvijezde ili
mjesec. Svjetlosni efekti.)
PAUK: Tako! Pro{la je no}. Moj posao je skoro pa gotov! Haljinu treba
samo sastaviti. Sad }u se uvu}i u ku}u da je zavr{im. Onda }emo
obu}i masla~ka.
(Uzima i odlazi).
(Kratka stanka)
(Na scenu dolazi bubac s gramofonom)

95
 BUBAC: ^ujete li ih? Od rana jutra pjevaju. Moram priznati predivni su!
A ja? Pogledajte me ovako! Pa ovako! Nisam ni ja lo{, zar ne? Sve
je spremno! Ovdje je grem! Ovdje su plo~e!
(Na scenu dolaze cvjetovi u povorci)
JORGOVAN: Drage moje, ushi}en sam va{im izgledom!
OSTALI: Oh, oh! Hi, hi!
POTO^NICA: Ru‘o, vi ste danas kraljica u svojoj ljepoti.
RU@A: Ne }emo se sada darivati hvalama djevojke!

BUBAC: Suvi{no, klip-tlip! Plemeniti jorgovan ve} je to potvrdio. Klip-

tlip!
POTO^NICA: Gle, dolazi nam bubamara!
RU@A: Uzbu|ena je!
(Na scenu dolazi bubamara i vi~e)
BUBAMARA: Pri~ekajte, pri~ekajte!
RU@A: Tek smo se sakupili.
BUBAMARA: Pri~ekajte jo{ masla~ka.
POTO^NICA: On je rekao da ne}e do}i!
LJUBICA: Zbog izgu‘vane haljinice.
JORGOVAN: I ostat }e u jarku. @ao mi je!
BUBAMARA: O ne! Ima novu haljinicu!
SVI: Novu?!
BUBAMARA: Pauk mu je izatkao plesnu haljinicu.
SVI: Pauk?
POTO^NICA: Pauk. Ne mogu vjerovti!
RU@A: Ni ja! Nemogu}e!
SVI: Nemogu}e!
BUBAMARA: Vidjela sam na svoje o~i. No}u dok ste spavali tkao je i mrmljao.
Jedino {to sam mogla razabrati bilo je... ipak bar jednom... dobar...
JORGOVAN: Po‘elio je da u~ini barem jedno dobro djelo u svome ‘ivotu.
RU@A: Da! I zato je pomogao masla~ku.
POTO^NICA: To je lijepo!
(Glazba: instrumentalna - valcer)
SVI: Dolazi!

96
JORGOVAN: To je praznik za moje o~i. Tako ne{to lijepo jo{ nisam vidio.
(Glazba)
(Na scenu dolazi masla~ak u plesnoj haljinici. U me|uvremenu se
bubamara markira u tre}i plan)
MASLA^AK: Smijem li k vama?
RU@A: Ne pitaj masla~ku. Uvijek si smio!
LJUBICA: Pru‘i mi ruku!
POTO^NICA: Pridru‘i nam se!
MASLA^AK: Ovo je moj najsretniji dan!
JORGOVAN: A sada mi dozvolite da kao najstariji otvorim ples. Neka zapo~ne
no} cvije}a!
BUBAC: Spreman sam!
JORGOVAN: Pa onda zaple{imo!
(Glazba: valcer)
SVI: Zaple{imo!
(Svi ple{u)
BUBAC: A sada ne{to ja~e. Treba se razgibavati. ^ujte ovo!
(Glazba: vedra, brza)
(Cvije}e jedno vrijeme ple{e na sceni i ple{u}i odlazi.)
BUBAC: To nije sve. Proplesat }e cijela livada. Sad }e biti tu, sad tamo! [to
}ete? Klip-tlip! Hvatam grem i tr~im za njima. Klip-tlip!

97
 Sun~ana [krinjari}
BAJKA O ORA[KU I MRVICI
(iz knjige Ljeto u modrom kaputu)

Dramatizacija: Sun~ana [krinjari}

Lica/lutke: BAKA, DJED, ORA[KO + dubleta, MRVICA + dubleta, SVEZNADAR, PETAR
(sve lutke su gignoli), PRIPOVJEDA^ (‘ivi glumac ili gignol), ORAH (ka{irani
rekvizit)
Glazbena Friedrich Chopin: Etuda u D duru (za prvi i drugi prizor)
kulisa:
Franz Schmidt: Notre Dame (za tre}i prizor)
Scena: Soba bake i djeda sa stolom, stolicama i malom pe}i (za prvi i tre}i prizor).
Ulica i trg s kioskom ili elektri~nim stupom pokraj kojega Ora{ko susre}e Mrvicu.
Na uglu ulice pekarova ku}ica s nacrtanim perecom na vratima (za drugi prizor.
Sajamsko raspolo‘enje).

PRIZOR PRVI

Uvodni song

U svakoj staroj pri~i, takav je red -

postoji baka, a uz nju i djed.

Postoje tajne, postoje ~uda -

junaci lutaju tko zna kuda...

I dok se kraljevi bore za prijesto -

pekari mijese kola~e i tijesto.

Kotrlja se pri~a ko zrno gra{ka -

tra‘imo Mrvicu i Ora{ka!
BAKA: Oh, djede, kako bi nam bilo veselo da imamo dje~a~i}a - unu~i}a
na{eg. Kad bi nam ustrebalo pru}a, ne bi se ti, djede, morao mu~iti
- donio bi nam ga dje~arac. A povrh toga u ku}i bi bilo uvijek
veselo i ne bi nam ovog slatkog pekmeza preostajalo iz zime u

98
 zimu. Ovako smo sami, bez unu~adi, bez ikoga svoga, ‘ivot nam
je vrlo te‘ak.
DJED: (zami{ljeno) [to se mo‘e! Idem skupiti orahe pod stablo, strpati
ih u vre}u, odnijeti baki da imamo {to krckati po ~itave ve~eri,
kako bi nam pro{lo vrijeme. A i baki }e ustrebati za orehnja~u...
(Krckanje oraha)
BAKA: Pogledaj, djede, neki ~udnovati orah, povelik i tvrd. Nikako ga ne
mogu razbiti. Poku{aj ti, djede!
DJED: (^uje se krckanje)... Orah je tvr|i od kamena. Nikako da se
razlomi. Uzet }u kola, natrpati ih kamenjem i upregnuti konje...
(Zvu~ni efekti kola i konja)... namjestit orah pod kota~e, ne bih li
ga ipak nekako slomio... Taako! (za~u|eno) ^udnovatog li oraha!
Kako je smao spretno odsko~io u stranu! I ostao ~itav... Uzet }u
ga i staviti u kuhinju na ormar s posu|em... @eno, to je zaista neki
~udnovati orah. Tko zna {to }e jo{ biti iz njega. Neka stoji ovdje.
Hajdemo na spavanje!
(Otkucava pono})
ORA[KO: (zijeva) Tek je pono}, a ve} sam se probudio. Do jutra ima jo{
vremena, a ja sam jo{ uvijek pospan... (ponovno zaspi)
BAKA: Dobro jutro, djede! Pogledaj! O, kako krasan mali{an u na{em
orahu, lijep da ne mo‘e biti ljep{i... tako maju{an. Dat }emo mu
ime Ora{ko, jer je na|en u orahu.
DJED: Lijep je na{ Ora{ko, samo {teta {to je tako malen.
BAKA: Narast }e. Dobro }emo ga hraniti kola~ima i mlijekom, pa da vidi{
~uda!
DJED: (Poslije nekog vrmena - za~u|eno, prestra{eno) Bako, zar ti nije
~udan na{ Ora{ko. Dobro si ga pazila i hranila kola~ima, gibani-
com, sirom, jajima i mlijekom. Ali uza sve to on nije porastao,
ama ba{ ni za centimetar.
BAKA: A ve} je nekoliko godinica s nama...
(kratak prijelaz)
ORA[KO: (‘alosno, za sebe) Potra‘it }u lijeka toj nevolji, jer ovako si}u{an
nisam ni od kakve koristi, a ne}u da me djed i baka i dalje hrane.
Otputit }u se u daleki svijet. U obli‘njem selu odr‘ava se sajam.
Potra‘it }u svemo}nog i slavnog ~arobnjaka SVEZNADARA.
Mo‘da }e on na}i lijeka mojoj nevolji...

99
 PRIZOR DRUGI

(Sajamsko, bu~no raspolo‘enje)

SVEZNADAR: (neljubazno) A ~ime }e{ platiti? Ima li u tebe zlatnika? Jer da zna{,
moji su savjeti skupocjeni i zato nisu besplatni.
ORA[KO: (tu‘no) Jao, nema u mene novaca, silni ~arobnja~e! Ali ako mi
pomogne{ da narastem, ja }u ti to drage volje odraditi. Radit }u za
tebe marljivo i sve {to mi naredi{, ne bi li se ipak nekako odu‘io.
SVEZNADAR: (ljutito) Taman posla! Kamo bih ja do{ao na taj na~in? Idi ti, moj
sinko, odakle si i do{ao, pa ne zanovijetaj po{tenim ljudima, a
mene pusti na miru. Malen si i malen }e{ ostati.
ORA[KO: (tu‘no) [to mi drugo preostaje, nego da se uputim dalje u svijet?
(^uje se pla~ djevoj~ice)
ORA[KO: (prijazno) Hej, koga to vidim? Dobar dan, djevoj~ice, draga. Za{to
sjedi{ uz rub plo~nika? Za{to pla~e{? Kako si ti malena! Reci mi
radije kako se zove{?
MRVICA: (pla~ljivo) Zovem se Mrvica. Kako vidi{, jako sam malena, pa su
me moji roditelji jednostavno izgubili.
ORA[KO: (nje‘no) Ta ne pla~i, Mrvice. I sa mnom je sli~no. I ja sam kako
vidi{, malen. Po}i }emo zajedno da po svijetu tra‘imo mudra i
dobra ~ovjeka koji }e nam pomo}i da narastemo.
MRVICA: (veselije) Hajdemo! Pru‘i mi ruku, Ora{ko!
PRIPOVJEDA^: I tako Mrvica i Ora{ko, onako maleni i hrabri, po|o{e u veliki
svijet. Sunce je ve} zalazilo, a oni su upravo prolazili kraj jedne
pekarnice iz koje je divno mirisao svje‘e pe~eni kruh. Na vrata se
naslonio debeo, rumeni pekar da se nadi{e ~ista zraka.
MRVICA: Eh, ba{ sam gladna! Ne bismo li zamolili za komadi} svje‘eg
kruha. Ta nama ne treba mnogo.
ORA[KO: Pekaru, stri~e, molim vas, dajte nam komadi} svje‘eg kruha. Mi
smo putnici izdaleka.
PEKAR: (~ude}i se) Oh, pa gdje ste? Gle, kako ste maleni! Cijeli mo‘ete
stati na moj dlan. Eh, djeco moja, a tko vas goni da putujete ovako
maleni svijetom? Zar vam ne bi bilo bolje da sjedite kod ku}e?
ORA[KO: Ne bi stri~e... jer, eto, mi ‘elimo narasti da budemo veliki kao i
ostali ljudi. Htjeli bismo raditi, a ne da budemo lijen~ine koje drugi
hrane.

100
 PEKAR: (za~u|eno) Gle ti njega! Kako on to mudro zbori! No, mo‘da bi
se tome dalo dosko~iti. (mrmljaju}i, za sebe) Dat }u im velik
komad kvasa...
(glasno) Vidite djeco! Od ovoga raste kruh, pa biste mo‘da i vi mogli narasti.
PRIPOVJEDA^: I on im pru‘i kvas. Ora{ko i Mrvica po~e{e ‘urno i hrabro gutati
kvas, iako nije bio osobita ukusa. Ali oni su silno ‘eljeli narasti! I
gle ~uda! Pekar je imao pravo. Ora{ko i Mrvica rasli su iz ~asa u
~as, najprije su bili pekaru do polovine gle‘nja, zatim do koljena,
pa onda odjednom do pasa, i {to bi okom trepnuo, oni mu stigo{e
gotovo do ramena...
PEKAR: (zabrinuto) Dosta! Dosta! Dosta djeco! Ne jedite dalje! Sada }ete
opet previ{e narasti!
ORA[KO i MRVICA: (sretno) Dragi na{ stri~e, kako da ti zahvalimo za tvoj
mudri savjet? [to da u~inimo za tebe?
PEKAR: Eto, draga djeco, pomozite mi da izvadim ove hljebove iz pe}i, a
zatim idite svojim ku}ama i razveselite starce.

PRIZOR TRE]I

PRIPOVJEDA^: I tako i bi! Lako su Ora{ko i Mrvica prona{li sada Mrvi~ine

roditelje, koji su bili duboko rastu‘eni zbog nestanka njihove
malene k}eri. Lako su prona{li djeda i bakicu. Bilo je tada sre}e i
slavlja, pa su priredili i veliku gozbu. Ni pekara nisu zaboravili
pozvati, pa je i on tamo bio, kola~e jeo i medovinu pio, s Ora{kom
i Mrvicom se veselio.

ZAVR[NI SONG

D‘epovi su puni medenjaka,

djeca rastu i bez ~arobnjaka.

I nema pri~e, nema vi{e...

Ora{ko Mrvici srce ri{e.

101
 Sun~ana [krinjari}
LUDI LAMPION

Dramatizacija: Vanda [estak

Lutke/lica: LAMPION, SUNCOBRAN, KARNEVALSKI NOS, PAPIRNATA ZMIJA,
KARTA-KRALJ, KNJIGA 1, KNJIGA 2 (sve lutke na {tapu s pokretljivim
rukama), BAKICA (‘ivi glumac)
Glazbena J.S. Bach: Menuett u G duru (u scenama hodanja ulicom)
kulisa:
Georg Friedrich Handel: Largo iz XerXes (u sceni susreta s bakom)
Vokalna glazba lampiona po izboru re‘isera
Scena: Ulice, a u svakoj su ulici razli~ite ku}e. Ku}e treba napraviti tako da budu dvije-tri
povezane radi lak{eg smje{taja na sceni. U zadnjem prizoru na sceni je samo jedna
ku}a s velikim prozorom na kojem }e se pojaviti baka - (‘ivi glumac).

PRVI PRIZOR

(Lagano se osvjetljava scena, proviruju knjige iza kulise, {apu}u, prilaze rampi,
pogledavaju se. ^uje se glazba).

1. KNJIGA: ^ujte, ~ujte, ~ujte jednu.

2. KNJIGA: Staru, staru, staru pri~u.
1. KNJIGA: Da li ste ikada ~uli da papir i vatra mogu biti prijatelji?
2. KNJIGA: Papir i vatra? Prijatelji?
1. KNJIGA: Nekada davno u jednoj dalekoj, dalekoj zemlji, ljudi su od lijepog
‘utog papira napravili lampion.
2. KNJIGA: A vatra?
1. KNJIGA: Vatru su stavili u grudi lampiona.
2. KNJIGA: I? Lampion je svijetlio?
1. KNJIGA: Pa naravno! Vatra je gorjela u lampionu, a on je od sre}e svijetlio.
2. KNJIGA: No, no, kako je to zapravo bilo?
1. KNJIGA: Lampion je dugo, dugo spavao sam bez vatre, mo‘da su ga ve} i
zaboravili. Poslu{ajmo pri~u.

102
 (Glazba je sve glasnija. Prva knjiga zapo~inje song, a za njom
slijedi song druge knjige. Proviruje lampion, knjige su iznena|ene
i raduju mu se, Veselo odlaze komentiraju}i njegov dolazak).

DRUGI PRIZOR

(Ulica grada. ^uje se ‘amor ljudi, veselje. Lampion gleda svjetle}e prozore zgrada
i hiho}e).
LAMPION: Ha, ha, ha! I to je, dakle, grad? Koliko ku}a! Koliko ulica! Ljep{e
nego {to sam zami{ljao. Ljudi se vesele. (Glasovi, smiijeh, ‘amor
ljudi). Dobro mi je govorila stara knjiga. ([e}e scenom, mijenja
glas - opona{a knjigu). Jednom }e ovaj grad odlu~iti - postat }e
grad veselja - mo‘da je to i sada, u ovoj ludoj no}i, ba{ sada.
(@amor tiho nestaje, lampion {e}e cestom, ogledava se - za~uje se
stenjanje).
LAMPION: Tko bi rekao? U ovoj radosti netko nije ba{ sretan. (^uje se sve
ja~e stenjanje i pla~). Tko bi to mogao biti? Gle, gle - napukli
suncobran (tu‘no).
SUNCOBRAN: Oooo, napukli, napukli, pa {to onda?
LAMPION: (bri‘no) Boli li te?
SUNCOBRAN: Ne i da! Neko} sam ljudima slu‘io kao pomo} i za{tita. Bio sam
cijenjen i ugledan u svome rodu, a sada, kad mi i samom treba
pa‘nja, odbaci{e me kao staru krpu. Zar nema vi{e nikoga da mi
pru‘i ruku? (jeca)
LAMPION: Nemam ruku, ali nudim ti svoje prijateljstvo jer u dvoje, ~ini mi
se, ljep{e je putovati.
SUNCOBRAN: (Prestaje plakati, gleda lampion iznena|eno). O, da! Oooo! Pri-
jateljstvo? Ve} mi je toplije oko srca.
LAMPION: Ti si, vidim, spreman za pustolovinu!?
SUNCOBRAN: (Podi‘e se visoko i zavrti) [to? Za pustolovinu?! Za pustolovinu
sam uvijek spreman. Uvije, uvijek...
(Song lampiona. Suncobran ga prati pogledom, nji{e se u ritmu
muzike, muzika je sve glasnija, pjevaju zajedno i odlaze sa scene).

103
 TRE]I PRIZOR

(Scena se mijenja - neka nova ulica. U pozadini ~uju se glasovi suncobrana i

lampiona i ‘amor vesele no}i. Suncobran i lampion ponovo dolaze na scenu
pjevaju}i).
SUNCOBRAN: Dobro se sla‘emo!
LAMPION: Naravno, lijepo nam je zajedno!
SUNCOBRAN: Hajde, igrajmo se. Hodaj kao ja: malo lijevo, malo desno, sada
sko~i visoko, visoko, do neba, poku{aj i ti.
LAMPION: (opona{a) Malo lijevo, malo desno, pa visoko, visoko...
SUNCOBRAN: Hej! Pogledaj!
(Na sceni se polako, gegaju}i pojavljuje veliki karnevalski nos).
LAMPION: Smije{nog li nosa! (Lampion i suncobran prilaze nosu pa‘ljivo ga
razgledavaju}i).
NOS: Aaaapciha! (Kihne sna‘no, a suncobran i lampion sru{e se na pod.
Isti prizor ponavlja se jo{ dva puta).
NOS: Izgubljen sam! Izgubljen! Oh, oprostite! Prehla|en sam. Izgubljen
sam i ‘elim da me netko ponovo na|e. To je nevolja. Ovo je prava
no} za smije{ne noseve, a ja ~amim u tami umjesto da na nekom
plesu nasmijavam ljepotice.
SUNCOBRAN: Ha, ha, ha! Ba{ si smije{an!
LAMPION: Ipak nekog nasmijava{.
SUNCOBRAN i LAMPION: (zajedno) Nas! Ha, ha, ha, ha!
LAMPION: (Prilazi nosu) Po|i s nama. Kad si u dru{tvu ne }e{ biti izgubljen,
lak{e }e te na}i, a ovdje, ovdje na plo~niku, mogu te i zgaziti.
SUNCOBRAN: Po|i, nosu!
NOS: Ho}u! Ho}u! Po}i }u!
Aaaaapciha! (Suncobran i lampion opet padaju).
NOS: Oprostite! Ovo je moj posljednji cih. Prestajem biti izgubljen. Ja
sam zapravo ovoga ~asa prona|en.
(Glazba - svi zajedno pjevaju. Song lampiona. Nos poskakuje,
suncobran se vrti, lampion se visoko uzdi‘e).
SUNCOBRAN: Hej, nosi}u!
NOS: ^ekaj, sad - da sam ba{ nosi}. (Svi se smiju).
SUNCOBRAN: Oh, oprosti. Nosonjo, hajde da se poigramo - sko~i mi na lice.

104
NOS: Smije{ne li igre. Sko~it }u, sko~it }u, sa zadovoljstvom. Samo se
malo spusti.
(Suncobran se spusti, a nos mu se na|e nasred lica - svi prasnu u
smijeh).
LAMPION: A sad meni.
(Nos sko~i lampionu na lice, svi urlaju od smijeha i komentiraju
lampionov izgled - smijeh prekida nagli udarac papirnate zmije
na plo~nik, koja je pala. Svi se tresu i drhte. Tr~e i skrivaju se,
penju se jedan na drugog.)
NOS: ({ap}e) Stra{na zmiija.
LAMPION: Samo papirnata.
SUNCOBRAN: ^ekaj, ~ekaj. ^ini mi se da je ljuta i uvrije|ena...
ZMIJA: (Ci}i i urla) Ljuta sam, ljuta. Ba~ena sam kroz onaj prozor
(pokazuje). Oh, kako su ovi ljudi bezobrazni. Dobro je da sam
ostala ~itava (pla}e).
LAMPION: Po|imo je utje{iti. (Svi joj prilaze).
LAMPION: (nje‘no) [u{kiceeee.
SUNCOBRAN: Ha, ha. [u{kiceeee.
ZMIJA: Zar meni ka‘ete [u{kice! Jednoj obi~noj, papirnatoj, karnevalskoj
zmiji? Oh, kako ste vi dobri. Mislim da vas poznajem. Gledala
sam vas s onoga prozora. Bili ste veseli i pjevali ste. Oh, kako ste
lijepo pjevali.
LAMPION: Kako smo pjevali?
ZMIJA: Oh, ne znam, ne znam. Nisam upamtila pjesmu.
SUNCOBRAN: Ma hajde, sjeti se kako smo pjevali.
NOS: Pjevaj nam, [u{kice.
ZMIJA: Oh, sramim se. Znate, oduvijek sam ‘eljela pjevati u operi.
LAMPION: Ma hajte, pjevaj nama.
ZMIJA: (Imitira njihovu pjesmu, grleno, visoko i smije{no)
SVI: Bravo, bravo, [u{kice!
LAMPION: Po|i s nama. Zar vrijedi o~ajavati? Pogledaj koliko nas ima. Svi
smo prijatelji. I u ovoj ludoj no}i zajedno }emo se dru‘iti i veseliti.
(Po~inje muzika, svi zapjevaju refren songa Lampiona i odlaze sa
scene)

105
 PRIZOR ^ETVRTI

(Promjena scene - napu{ten park, u daljini se ~uje ‘amor. Lutke dolaze polako,
gledaju naokolo).
NOS: Jao! Spotakao sam se.
SUNCOBRAN: Pa pogledajte! To je nekakvo brdo.
SVI: (zaurlaju) Trbuh!
ZMIJA: (va‘no) Le‘e}i trbuh.
SUNCOBRAN: ({ap}e) Haa, pa to je igra~a karta. I... ~ini mi se, dvoglavi kralj.
LAMPION: Da, da! To je kralj! I zato mu se poklonimo. (Svi se s po{tovanjem
poklone. Kralj le‘i nasred parka).
NOS: Stanite malo, mo‘da nije ‘iv.
LAMPION: (Naginje se nad kralja) Kralju, jesi li ‘iv?
KRALJ: (dubokim glasom) Nisam ‘iv - ja sam mrtav.
NOS: ^ekaj! Sad }emo to doznati. (Svi prilaze i slu{aju da li se ~uje
disanje. ^uju se jaki udisaji).
NOS: Di{e!
SUNCOBRAN: Di{e, di{e!
ZMIJA: (zadivljeno) Ima dva srca!
LAMPION: Vidi{ da si ‘iv!
KRALJ: [to mi to vrijedi! Odba~en sam! Nisam vi{e mogao stati me|u
ostale karte zbog svog veeelikog trbuha.
ZMIJA: Trbuh, trbuh! Da mi vidimo taj trbuh. (Legne na trbuh i ska~e po
njemu). A tako ti je velik i lijepo kao jastuk.
SUNCOBRAN: I kao malo brda{ce!
KRALJ: (Di‘e se polako) A da znate, nekada su se igra~i otimali za mene,
a sada lutam svijetom no{en vjetrom, jer budu}nost mi je sva u
sme}u.
SVI: Nije kralju, nije!
LAMPION: Kralju, po|i s nama - postajemo sve ja~i, sve sjajniji. Bit }e{ nam
prijatelj!
KRALJ: (Gleda ih s nevjericom) Ako je tako, po}i }u s vama, jer ja sam
upravo sada o‘ivio. @iv sam! @iv sam! @iiiv!!!
LAMPION: ‘iv si kralju! @iv!

106
 (Po~inje muzika i lampion pjeva svoj song - pridru‘uju mu se svi i pjevaju}i odlaze).

PRIZOR PETI

(Na sceni samo ku}ica. Lutke dolaze jedna za drugom, dozivaju se i pogledavaju).
SUNCOBRAN: (dotr~i) Pogledajte! (prilazi ku}ici) Mala ku}a!
NOS: Ima malo svjetla.
ZMIJA: Ima li koga u njoj, nosi}u?
LAMPION: Sad }u vidjeti. (prilazi i vra}a se) Vidio sam!
SUNCOBRAN: [to si vidio?
LAMPION: Bakicu. (Svi zajedno i iznena|eno prilaze ku}ici).
SUNCOBRAN i KRALJ: (zajedno) Bakicu?
LAMPION: Ona je tako sama.
SUNCOBRAN: Razveselimo je.
NOS: Tiho, tiho. ^ini mi se da drijema.
(Svi tiho {apu}u pored prozora. Glazba se poja~ava, a prozor se
polako otvara. Na prozoru se pojavljuje lice starice - prvo ih gleda
zami{ljeno, tada sve vedrije - lutke joj prilaze jedna po jedna,
skaku}u, ne{to izvode, a ona je sve veselija. Uz glazbu, pokretom
ih poziva u ku}icu. Lutke odlaze sa scene i pojavljuju se u okviru
otvorenog prozora uz sna‘nu glazbu koja do~arava veselu atmos-
feru. Bakica mazi lampion koji u trenutku zasvijetli i zasja na
njenom prozoru. Glazba je sve ti{a, lutke i bakica se povla~e, a
lampion blje{ti na prozoru. Glazba utihne i ~uje se tihi song knjiga,
koje se polako pojavljuju na sceni).
PRVA KNJIGA: I onda, prijateljice moja, da li je tvojoj pri~i kraj?
DRUGA KNJIGA: Ha, ha, do|i, pogledaj!
(Prilaze lampionu na prozoru)

DRUGA KNJIGA: Lampion sjaji od sre}e.

PRVA KNJIGA: A vatra?
DRUGA KNJIGA: Vatra se zapalila u srcu lampiona, jer je prona{ao svoje
prijatelje i usre}io jednu usamljenu staricu.
PRVA KNJIGA: Pa u ovoj no}i nitko nije sam, sve gori, sve plamti, sve sjaji. Kakva
luda no}: kao - novogodi{nja!

107
DRUGA KNJIGA: Pssss... Tiho, tiho! Nju }emo jo{ malo pri~ekati, a do
onda... (pogledaju se zna~ajno)
PRVA KNJIGA i DRUGA KNJIGA: (zajedno) Pri~i je kraj...

108
 Sun~ana [krinjari}
NEZADOVOLJNA BUBAMARA

Dramatizacija: Sun~ana [krinjari}

Lica/lutke: PRIPOVJEDA^ (‘ivi glumac), BUBAMARA,
SKAKAVAC, @ABA, GUSJENICA (sve su lutke gig-
noli)
Glazbena kulisa: Jacques Offenbach: Barkarola iz Hofmanovih pri~a ili
Robert Schumann: Sanjarenje (za prvi i drugi prizor)
J.S. Bach: Suita za orkestar broj 2 u H molu (za prvi dio
tre}eg prizora), Schumannovo Sanjarenje (u drugom di-
jelu tre}eg prizora, te
B. Boccherini: Menuet iz guda~kog kvinteta broj 5 u E
duru opus II (za kraj tre}eg prizora)
Scena: Livada s mnogo razli~itog cvije}a i trave (za prvi i tre}i
prizor)
Livada, a na njoj u prvom planu slikarski stalak i uz njega
jedna kanta (u drugom prizoru)

PRIZOR PRVI

PRIPOVJEDA^: Djeco, nosimo vam igru i smijeh! @elimo se dru‘iti s

vama. Uz prolje}e, nje‘no i vedro godi{nje doba u kojem
se sve budi i ponovno cvjeta odabrali smo za vas pri~u
Sun~ane [krinjari}: NEZADOVOLJNA BUBAMARA.
(Obra}a se djeci) Da li ste vidjeli pravu bubamaru? Da li
ste prebrojili njene to~kice? Zna li mo‘da netko neku
pjesmu o bubamari? Ako ste se dobro smjestili i spremili
na slu{anje, pri~a mo‘e po~eti...
(Malo promijeni ton i na~in kazivanja)
Na livadama, me|u cvije}em i travama ‘ivi svijet kukaca,
si}u{an i gotovo nevidljiv. Me|u njima bila je i slo‘na
obitelj bubamara, gdje se izdvajala svojom hirovito{}u,
jedna osebujna, uvijek nezadovoljna. Ako su njene sestre
u‘ivale u toplom, proljetnom suncu i izvodile razne ve-
109
 sele igre u travi, nezadovoljna bubamara bila je namr{tena
i radila je upravo suprotno.
GLAZBENI MOTIV BUBAMARE
Jednoga dana odlu~ila je da potpuno sama ode u svijet.
BUBAMARA: (Pojavljuje se na sceni, govori za sebe) Ah, dosadile su
mi te crne to~kice! Ne svi|a mi se da ih svako dijete kojem
sjednem na rukav, broji kao da je to jedino ~ime se
odlikujem. Ba{ su nepotrebne i suvi{ne!
SKAKAVAC: (U nekoliko elegantnih i gipkih skokova osvane na sceni)
Oh, varate se! Hop-la! Va{e crne to~kice su izuzetne!
Originalne i elegantne! Hop-la! Ja bih bio vrlo sretan da
imam takve to~kice, a ne da sam ovako obi~no zelen.
Hop-la!
BUBAMARA: (zaneseno) Ah, zelena boja je ne{to najljep{e na svijetu!
Pogledajte samo, vi ste zeleni, trava oko nas je zelena, pa
meni se ~ini da je ~itav svijet zelen. Oh, da sam barem i
ja zelena!
SKAKAVAC: Hop-la! Bubamara ostaje bubamara, a skakavac -
skakavac! Hop!
BUBAMARA: Va{ je ‘ivot neobi~an i zanimljiv, po{tovani skakav~e!
Nije dosadan i prazan kao moj. Oh, kad bih i ja mogla
ovako skakati!
(Izvede nekoliko smije{nih i nespretnih skokova)
SKAKAVAC: ^udna ‘elja! Zaista, ~udna! Ali, oprostite! Moja je
potreba za skakanjem neodoljiva! Hop-la! Moram oti}i!
Oprostite! Vje‘ba ~ini majstora. Vjerojatno }emo se opet
negdje sresti. Svijet nije velik za skakavce. Hop-la! Hop-
la!
(Ska~u}i u taktu skakavac izlazi sa scene)
PRIPOVJEDA^: Tako je govorio skakavac. Ovaj put je odsko~io tako
visoko da se vi{e nije vratio.
Bubamara poku{a u~initi to isto, ali joj nije uspjelo.
BUBAMARA: (Nespretno opona{a skakavca, zatim se ponovo po~inje
ogledati s nezadovoljstvom). To~kice mi se ne svi|aju, pa
gotovo. U Du}anu kod svrake bila je izlo‘ba ljetnih
uzoraka za haljine i nisam vidjela ni{ta to~kasto. Potpuno
sam zastarjela. Ah, da sam bar zelena kao {to su skakavac
ili ‘aba! Zelena boja je ne{to najljep{e na svijetu!
110
 (Najprije se ~uje muzi~ki motiv koji najavljuje ‘abu.
Zatim se i ‘aba pojavi na sceni)
‘ABA: Kvak! Kvak! Kakvo je ovo ~eljade? Hej vi! [to to radite?
BUBAMARA: Poku{avam skakati kao skakavac!
‘ABA: Kvak! Kvak! Zar vi ne znate ni skakati? To je barem
jednostavno! Evo, kako se to radi! Gledajte mene, kvak!
BUBAMARA: ^ini mi se da ne mogu! Ah, {to je to te{ko!
‘ABA: Imate previ{e to~aka, kvak! @abom ne mo‘e postati svak!
Uostalom, dijete, {to ste vi po zanimanju?
BUBAMARA: Ja sam bubamara. Ali mo‘da to ne}u ostati do kraja
‘ivota.
‘ABA: Kvak! Kvak! Da ne mislite mo‘da postati ‘aba?
BUBAMARA: To ipak ne! ^inite mi se prekrupni! A osim toga, mi
bubamare mo‘emo lejeti!
‘ABA: Tko jo{ do toga dr‘i? Sada ve} lete i ljudi, ako niste znali,
kvak! @abom ne mo‘e postati svak!
BUBAMARA: Ali, voljela bih kad bi mogla zadobiti va{u divnu zelenu
boju. Htjela bih promijeniti svoju odje}u, a htjela bih
nau~iti i skakati! To je sigurno prekrasan osje}aj.
‘ABA: Naravno! Naravno! Kvak! Ali kao {to rekoh, ‘abom ne
mo‘e postati svak!
BUBAMARA: Pri~ala mi je moja baka da se u ponekoj ‘abi krije dragulj.
Je li to istina?
‘ABA: O, ne samo dragulj, nego i princ... Da, da... ~ak i princ.
Ne mo‘da previ{e lijep i mudar, ali ipak princ...
BUBAMARA: A u vama? [to se u vama krije?
‘ABA: A {to bi se krilo, vi mala ludo? Svugdje o~ekujete samo
- ~udo! Ja sam ‘aba i ni{ta vi{e - kvak! Uostalom, ‘abom
ne mo‘e postati svak!
BUBAMARA: No, dobro... Ali kad bih promijenila boju, mo‘da bih
nau~ila i skakati? [to mislite o tome, mudra ‘abo?
‘ABA: Kvak! Kvak! Ni{ta ne mislim! Tko bi jo{ uop}e
razmi{ljao o tome? Ve} me spr‘ilo sunce, pa moram
111
 potra‘iti neku baru! I evo vam jedan besplatan savjet -
okanite se skakanja! To nije za vas. Nemate talenta!
Kvak! Kvak! @abom ne mo‘e postati svak!
(@aba dostojanstveno i umi{ljeno odlazi sa scene. Sada
bi se, eventualno, mogao ponovno pojaviti PRI-
POVJEDA^ koji se obra}a maloj publici)
PRIPOVJEDA^: Jeste li ~uli za neku pri~u o ‘abi? Ili znate neku pjesmicu?
Hajde da opona{amo ‘abe... itd.
BUBAMARA: (Stoji postrance i nezadovoljno ogledava svoju odje}u.
^uje se glazbeni motiv gusjenice)
GUSJENICA: Oh, kad }u se ve} jednom raspu}i! Ovo je neizdr‘ljivo!
Odijelo mi postaje tijesno, a puzanje po travi i li{}u
nesnosno! Stra{no je ovo ~ekanje!
BUBAMARA: [to je ovo? Kakve su to ~udne rije~i? Zaista, neobi~na
osoba! Tko ste vi, po{tovana neznanko?
GUSJENICA: Ja sam zasad gusjenica, a {to }u biti, ne znam to~no.
Svakako ne{to vrlo lijepo.
BUBAMARA: Pa, vi ste i ovako, zanimljivi. Svi|a mi se va{e zeleno
odijelo s bijelim ovratnikom. Pa, i neobi~no ste otmjeni,
utegnuti i savitljivi. Svakako, mnogo ste ljep{i od gliste.
GUSJENICA: Oh, koje{ta! O ~emu vi govorite? Kakva glista! Pa, to je
gotovo - uvred! Rekla sam vam: Ja sam zasad gusjenica,
ali to je samo prelazno razdoblje. Kasnije }u se pretvoriti
u ono pravo.
BUBAMARA: Vi ste, dakle, vje{tica? Slu{ala sam o tome od moje bake.
Jao! Jao! Molim vas nemojte me pretvoriti u ne{to ru‘no.
Ali, ako mo‘ete pretvorite moju crvenu haljinicu s crnim
to~kama u zelenu. Obo‘avam zelenu boju.
GUSJENICA: Ta, ne budalite! Kakve su vas to ~udne misli spopale? Zar
ja izgledam kao vje{tica? Pa, ja sam samo obi~na gus-
jenica - i ni{ta vi{e. I uz to vrlo nesretna. Da, vrlo nesretna
i nestrpljiva!
BUBAMARA: Oh! Ali vi ste sami pri~ali o pretvaranju iz gusjenice u
ne{to drugo... To mi se ~ini ~udesnim. I ne shva}am zbog
~ega ste tu‘ni, kad imate tako ogromnu mo}...

112
GUSJENICA: To nije nikakva mo}, to je pravilo za sve gusjenice.
Naravno, za sve one koje ne uhvati neka pro‘drljiva ptica.
Shva}ate li?
BUBAMARA: Ne, zaista, ne.
GUSJENICA: Sve gusjenice postaju jednog dana - leptiri. Je li vam sad
jasnije?
BUBAMARA: Vi ste, dakle, samo privremeno gusjenica?
GUSJENICA: Da, upravo tako. Moje odijelo me ve} po~elo zamarati.
@elim promijeniti oblik. @elim postati leptir i to {to prije!
BUBAMARA: Ali to nije pravedno!
GUSJENICA: [to opet?
BUBAMARA: Od vas }e jednog dana postati leptir, a ja }u uvijek biti
ono {to jesam: obi~na bubamara.
GUSJENICA: Zar vam se to ne ~ini jednostavnijim i ljep{im?
BUBAMARA: Ne! To nikako! Zar da ja cijeli ‘ivot budem samo obi~na
bubamara u crvenom ruhu s crnim to~kama? Dok vi
mijenjate ~itav lik, ja da ane promijenim ni boju! To je
besmisleno i nepravedno!
GUSJENICA: Vi ste mala buntovnica, ~ini mi se! Mislim da se nemate
na {to ‘aliti. U ovom mom odijelu trpim stra{ne muke.
Osje}am se kao u nekom gvozdenom oklopu. Jedino {to
me tje{i to je da }u jednoga dana postati divan, zanosan,
slobodni leptir.
BUBAMARA: A i ja }u postati ne{to drugo, vidjet }ete!
GUSJENICA: Poku{ajte, ako ba{ toliko ‘elite. Odoh da potra‘im jo{ koji
ukusni list. [to budem vi{e jela, to }u prije napustiti ovo
neudobno odijelo. Do vi|enja, nezadovoljna bubamaro!
BUBAMARA: Do vi|enja, gusjenice, budu}i leptiru!
(Gusjenica odlazi na osebujan na~in, uvijaju}i se uz svoj
muzi~ki motiv).
PRIPOVJEDA^: (Obra}a se maloj publici) Onda, djeco, {to mislite o
gusjenicama? Nisu ba{ lijepe... A leptiri? Znate li neku
pjesmicu o leptiru? Itd. (Tekst treba prilagoditi djeci u
vrti}u).

113
 PRIZOR DRUGI

PRIPOVJEDA^: poslije kra}eg obra}anja maloj publici nastavlja pri~u o

NEZADOVOLJNOJ BUBAMARI.
No, slu~aj je htio da je podalje, u travi kraj potoka donio
svoj stalak i boje neki mladi slikar. Dan je bio vedar i
prozra~an, kao stvoren za rad u prirodi i slikar je sav
zanesen, marljivo radio. Bio je to pravi slikar, mladi i
lijep, iako mu kosa nije bila duga, a o bradi da se i ne
govori. Koji put bi modrim o~ima pogledao u nebo kao
da razgovara s oblacima, a zatim bi svrnuo pogled na sliku
koja je stajala na stalku i kraj nje razli~ite boje...
(Ovaj se tekst mo‘e i mora prilagoditi prilikama i izgledu
glumca koji se pojavljuje kao slikar. U dnu scene mo‘e
stajati kanta sa zelenom bojom u koju "upada"
bubamara. Ili je slikar mo‘e obojati velikim kistom zelene
boje... U tom "farbanju" mogu oboje oti}i sa scene, a
zatim se bubamara ponovno vra}a u novom kostimu
zelene boje, koji mora djelovati ru‘no i neprikladno.
Slikar je mo‘e obojati i zato jer mu smeta u slikanju. Ova
se scena mo‘e rije{iti na razne na~ine, a mo‘e djelovati
groteskno.)
PRIPOVJEDA^: Njezina ‘elja da postane zelena, bila je tako velika da je
po~ela ometati slikra u njegovom poslu...
BUBAMARA: (Pojavljuje se u novom, zelenom kostimu i zadovoljno
pjevu{i. Mora izgledati ru‘no i smije{no tako da se djeca
po~inju rugati)
Zelena trava, zeleno more -
Zeleni gra{ak, zelene gore -
Najljep{a na svijetu zelena boja,
a sada je, eto, postala i moja!
PRIPOVJEDA^: (Mo‘e prihvatiti bubamarinu pjesmicu. Poslije je pri-
hva}aju i djeca. Mo‘e se povesti razgovor s djecom o
bojama. Na primjer, koju boju najvi{e vole i za{to?)
BUBAMARA: (za sebe) Postala sam zelena, a to je najva‘nije! Eh, kad
me opet ugleda skakavac! Od ~uda }e prema{iti svoj
posljednji rekord u skakanju!
PRIPOVJEDA^:
114
 (obra}a se djeci) Djeco, mo‘e li prava bubamara biti
zelena? Mo‘e li vrabac biti crven? Mo‘e li roda biti
ljubi~asta? Ili majmun plav? Ili magarac ru‘i~ast? Mo‘e
li kos biti posut to~kicama? Mo‘e li konj imati pruge kao
zebra? (itd... djeca, uglavnom, reagiraju odre~no i zatim
pripovjeda~ nastavlja pri~u o nezadovoljnoj bubamari).
Eto, vidite, ne mo‘e... a {to se dogodilo s na{om bubama-
rom? (Bubamara je u me|uvremenu oti{la sa scene) Ona
je odletjela do svog stana u blizini golemog krastavca.
Bilo je lijepo popodne i mnogo se bubamara okupilo po
obli‘njim listovima i travama. Bubamara, koja je postala
zelena, banu odjednom me|u njih, ali je one i ne primi-
jeti{e. - Hej, sestre, zar me ne prepoznajete? To sam ja,
va{a drugarica u igri. Jedino {to sam promijenila to je
boja. Postala sam zelena. Zar ne da mi ta boja odli~no
pristaje?
- Ali, djeco, na{a se bubamara prevarila. Najstarija
bubamara joj je podrugljivo odgovorila: - Nisi ti nikakva
bubamara, nego obi~an, ru‘an, zeleni kuk~i}. Gdje ti je
ostala lijepa crvena boja i tko ti je izbrisao divne crne
to~kice? Prava bubamara ne mijenja svoj lik!
To su potvrdile i ostale bube, pa po|o{e svaka svojim
poslom. Zelena bubamara ostade nesretna na zelenom
listu i nitko je uop}e nije primijetio...

PRIZOR TRE]I

(Glazbeni motiv bubamare. Na scenu dolazi bubamara.)

BUBAMARA: (Za sebe, vrlo snu‘deno) Postigla samo ono {to sam
‘eljela, pa ipak nisam sretna. Zar nitko ne opa‘a moju
ljepotu? (Okre}e se oko sebe u svom nezgrapnom
kostimu. Pojavljuje se velikim skokovima skakavac.)
BUBAMARA: Hej, susjede, skakav~e dragi! Pogledajte malo ovamo!
SKAKAVAC: Hop-la!! Gle, to ste vi! Hop-la! Prepoznao sam vas po
glasu! Nezadovoljna bubamara! Ali {to ste to u~inili od
sebe? Hop-la! Zar ne znate da je prirodna ljepota vrednija
od la‘ne? Hop-la! Smjesta skinite tu ru‘nu zelenu boju!
115
BUBAMARA: Bojim se da ne }u mo}i... Hm, mislila sam da je ljep{e biti
zelen, a sada sam opet nezadovoljna i razo~arana. [to da
radim, dragi prijatelju skakav~e?
SKAKAVAC: Hop-la! Hoooop! ^ekajte da razmislim! Hop-la! Evo
rje{enja! Zelena boja je stvorena za skakavce...
BUBAMARA: Da, i za ‘abe, travu, li{}e...
SKAKAVAC: Hop-la! Tako je! A vi pri~ekajte da padne ki{a. Ona }e s
vas sprati ovu nepodesnu boju i vi }ete opet biti u svom
crvenom ruhu s crnim to~kama. Hop-la!
BUBAMARA: To je mudar savjet. Potra‘it }u neki udoban list...
(Skakavac odska~e sa scene, a bubamara se snu‘deno
povla~i)
PRIPOVJEDA^: Zatim skakavac ode na spavanje, a bubamara je cijelu no}
provela na listu ~ekaju}i ki{u.
(Glazbena kulisa - nevrijeme)
I doista! O pono}i nastupilo je nevrijeme, sijevale su
munje i gromovi, a ki{a je lijevala u mlazevima.
Bubamara se upla{ila i htjela sakriti pod list, ali onda se
sjetila skakav~eva savjeta i hrabro ustrajala na ki{i...
(Glazbena kulisa - postepeno smirivanje)
PRIPOVJEDA^: Drugo jutro osvanulo je svje‘e i blistavo. Ki{a je oprala
s bubamare svu zelenu boju. Crne to~ke zablista{e starim
sjajem... i evo je, dolazi!
(Bubamara se pojavljuje u starom kostimu s to~kicama)
BUBAMARA: (pjevu{i) Ne dam svoje to~kice za zelenu boju -
haljina mi crvena, posebna u kroju
djeca mi se raduju - to~kice mi broje -
dobro re~e skakavac: svakom svoje!
Djeco, pjevajte sa mnom!
(Pri~a se mo‘e zavr{iti na ovom mjestu, a mo‘e se nasta-
viti daljnjim kazivanjem pripovjeda~a)
PRIPOVJEDA^: Na livadi, u vedrom proljetnom raspolo‘enju sakupio se
{aren i nemirni svijet kukaca. Svi su oni zapjevali
pjesmu...
(Pjesmu mo‘e izvoditi cijela ekipa male predstave)
Mo‘e li pu‘ postati ptica?
pijetao - vuk, a gavran - lisica?
Pliva li koko{, a prase svira?
116
 da l’ pjesma ‘abe u srce dira?
Mo‘e{ li zamisliti sliku gluplju
od srne {to ~u~i ko }uk u duplju?
ili lava {to travu pase
ili cvr~ka {to goni prase?
Sve {to se u prirodi zbiva -
skladnu neku namjenu skriva!
PRIPOVJEDA^: Bubamara je sada bila zadovoljna i ponosna na svoju
crvenu haljinu s crnim to~kicama i ne bi je vi{e nipo{to
mijenjala. Ta, tko u svijetu kukaca ima takvu odje}u,
lijepu i neobi~nu?
I to je, eto, sva pri~a o nezadovoljnoj bubamari.

SONG ZA NEZADOVOLJNU BUBAMARU

Eto me sad zelene, ispunjenih ‘elja -

ipak nisam sretna bez dru‘be prijatelja.
Odrekoh se to~kica, boje i navika -
postala sam buba bez imena i lika.

Mo‘da olako ne valja mijenjati boje -

mo‘da je mudrije ~uvati samo svoje.
Tu‘na sam i nesigurna u novoj ko‘i -
kako da se bubamara s tu|om bojom slo‘i?

117
 Sun~ana [krinjari}
PLANET PLAVOG I ZELENOG PAJACA

Dramatizacija: Sun~ana [krinjari}

Lica/lutke: VJE[TICA i PAJACI - Plavi i Zeleni (lutke gignoli), a
MI[, HR^AK i ^INOVNIK (lutke na {tapu)
Glazbena kulisa: J. Ph. Rameau: L’indicrete iz koncerta za guda}e (svaki
put kada Vje{tica leti na metli)
L. Sorko~evi}: Andante iz III. simfonije u D duru (u
prizoru kada se pojavljuju cvjeti}i i hr~ak, te na kraju kada
govore pajaci)
A. Corelli: Badinerie (u prvom prizoru kada mi{i} tr~i
oko kutije tj. od ku}e do ku}e)
Scena: Ku}ice od kartona (prvi i drugi prizor)
Plo{ni cvjeti}i koji se di‘u uz glazbu (tre}i prizor)

PRIZOR PRVI

(Na sceni nekoliko ~etvrtastih ku}a - kutija: poredane su u redoslijedu od

najmanje do najve}e. Mi{ protr~ava nekoliko puta iz jedne ku}e u drugu.)
MI[: Ah, ve} mi se vrti u glavi od silnih putovanja! Kakve
dosadne ku}e u kojima nema ~ak ni sira!
VJE[TICA: (Mlada, odjevena u {arene krpice, izlazi iz jedne ku}e i
~isti svoju metlu) Kakav ru‘an posao! Sve puno pau~ine!
MI[: Oh, vi, vi... to je nevjerojatno! Zar ste vi mo‘da - vje{tica?
VJE[TICA: Moja {ukun-{ukunbaka smrtno je stradala u onoj stra{noj
pri~i o Ivici i Marici, pa ja sad ne mogu na}i nikakav
pristojan posao. Pisci me tjeraju iz svojih pri~a kao osu.
Nitko ne ‘ali moju {ukun-{ukunbaku.
MI[: To nije pravedno. I ja sam ~uo za tu pri~u. Ivica i Marica
bili su zapravo radoznala i nesnosna djeca.
VJE[TICA: Raduje me {to se sla‘ete sa stanovi{tem jedne vje{tice
(Sjeda na metlu)
118
MI[: Oh, uzletit }ete? Priznajem da to jo{ nikada nisam vidio.
VJE[TICA: Mo‘ete sa mnom, ako ‘elite. Moram do oglasnog ureda.
Tra‘im novo namje{tenje. Posao je u ovoj ku}i u‘asan.
Pauci naprosto rastu iz stropa. Razapinju pau~inu kao
ribari mre‘e.
MI[: (Prihvati se {apicama za dr‘ak metle) Kakva dobra pus-
tolovina!
VJE[TICA: (Izvu~e spray i nalakira kosu)
MI[: Mislio sam da vje{tice nose na glavi zmije umjesto kosu.
VJE[TICA: Ljudske izmi{ljotine. Zmije ne podnose lak.
(Smje{ta se na metli, obra}a se mi{u) ^uvajte se! Uzli-
jetanje katkad izaziva mu~ninu!
(Vje{tica i mi{ odlete na metli. Scena se mijenja, ostaje
samao najve}a ku}a. Na njenom prozoru, kao na {alteru
pojavljuje se ^inovnik.)

PRIZOR DRUGI

(Na prozoru najve}e ku}e, kao na {alteru pojavljuje se ^inovnik).

^INOVNIK: Ni{ta za vas, goso|ice... Ne tra‘e se vje{tice, samo
tipka~ice, ku}ne pomo}nice, ~ista~ice... Zapravo, postoji
ponuda jednog muzeja... ovdje je, molim lijepo.
MI[: Vi ste premladi za muzej... [to }ete tamo? Stajat }ete
cijele dane u nekom uglu, a {kolska djeca buljit }e u vas.
Ni ja se nisam tamo dobro osje}ao. Nigdje ni mrvice
hrane, ~isto}a je naprosto grozna.
VJE[TICA: Ali {to }u? Zar da ~istim pau~inu do kraja ‘ivota? Uzgred,
mi vje{tice dugo ‘ivimo...
^INOVNIK: Zapravo, za muzej uvijek imate vremena... S va{im licem
i stasom, i jo{ uz takvu prikladnu metlu, ja bih krenuo na
putovanje...
MI[: ... zabavno putovanje na nekom jedrenjaku, ili izlet u
tvornicu sira... mogli bismo zajedno bu{iti rupe. I to je
vrijedan posao.
119
VJE[TICA: Ah, to je dosadno, ba{ kao i skidanje pau~ine. Htjela sam
se probiti na film i televiziju. Izjurili su me iz svih
slikovnica. Tamo su se sad ugurali automobili.
^INOVNIK: ‘alim, radno vrijeme je zavr{eno. Onda, do bolje prilike.
(Zatvara prozor~i} i nestaje sa scene zajedno s ku}om).
MI[: To je stvar odgoja. Ni ja ne prolazim bolje. Na{e slavno doba
je pro{lo. S time se treba pomiriti. Moj najslavniji predak
Mickey Mouse ~ami u kinotekama i enciklopedijama.
VJE[TICA: (Petlja oko metle) A tom i D‘eri? Vrte se svakodnevno...
MI[: Nemojmo o tome... Televizija me zamara.
VJE[TICA: Odletimo malo... na neku cvjetnu livadu. Gu{i me gradski
smog.
(Mi{ i vje{tica se uspnu na metlu i uzlete. Odlete sa scene).

PRIZOR TRE]I

(Na sceni se pojavljuju cvjetovi. Hr~ak gura vre}u sa zrnevljem. Bubamara se

nji{e na travci. Ujedna~enim, skladnim korakom na scenu sti‘u i dva pajaca.
Jedan je zelen, a drugi plav. Njihove su kretnje stilizirane i gipke. Izvode
nekoliko gimnasti~kih vje‘bi. Pona{aju se kao da im je dosadno. Legnu izme|u
cvije}a i trava. Neko se vrijeme odmaraju u ti{ini. Pojavljuju se vje{tica i mi{
na metli. Lete iznad njihovih glava. Vje{tici spadne s noge cipelica).
ZELENI PAJAC: Ne{to me kvrcnulo po nosu.
PLAVI PAJAC: Ovdje netko silazi.
ZELENI PAJAC: Vje{tica je izgubila cipelu.
PLAVI PAJAC: Sve su se stare pri~e izmije{ale.
ZELENI PAJAC: Stigao je i jedan mi{. Ali nema Ma~ka u ~izmama.
(Vje{tica i mi{ si|u s metle).
VJE[TICA: Ne mislite na pro{lost. Nemam nikakve veze s Pepelju-
gom. (Zeleni pajac joj spretno navu~e izgubljenu cipe-
licu. Plavi pajac pogladi metlu. Mi{ {mugne me|u
cvije}e). I vi putujete?
PLAVI PAJAC: (Nakloni se) Mi stalno putujemo.
120
 (Vje{tica izvu~e onekud ogledalce i zapo~e se u njemu
ogledavati)
ZELENI PAJAC: Zar je to ~araobno ogledalce iz pri~e o Snjeguljici?
PLAVI PAJAC: Vama nije potrebno, jer ste ionako najljep{i na svijetu.
VJE[TICA: Oh, vi pretjerujete. Ali, sla‘em se, valja zaboraviti te
stra{ne stare pri~e. Mi se igramo jedne nove.
PLAVI i ZELENI PAJAC (Naklone se pred vje{ticom). Htjeli bismo vas ne{to
zamoliti...

VJE[TICA: O ~emu se radi? Ne znam ni{ta o zakopanom blagu, o

~arobnim {tapi}ima, o lete}im sagovima, o ~izmama od
sedam milja, o ljubavnim napicima, o otrovnim jabukama...
PLAVI PAJAC: Ta ne... nismo mislili na ~arolije.
VJE[TICA: Bila sam lo{a u~enica u vje{ti~joj {koli. ^im sam se
dokopala metle, odjurila sam u svijet. Imam samo
voza~ku dozvolu.
ZELENI PAJAC: Krivo ste nas shvatili. Nije nam do zakopanog blaga.
PLAVI PAJAC: Ni{ta od toga. Mi ne tra‘imo ni{ta.
ZELENI PAJAC: Ili jo{ bolje: mi tra‘imo sve.
(Za vrijeme ovog razgovora hr~ak skuplja zrnevlje u
svoju vre}icu. Mi{ ga netremice promatra i sve mu se vi{e
pribli‘ava.)
PLAVI PAJAC: ‘elimo smisliti neke nove pri~e.
ZELENI PAJAC: ‘elimo o‘ivjeti na{u pri~u koja ve} postaje jednoli~na.
VJE[TICA: Zar bih vam u tome mogla pomo}i?
PLAVI i ZELENI PAJAC: Naravno! Pojavili ste se u pravom trenutku. Ve}
smo se uko~ili od dosade.

VJE[TICA: Ah, mislila sam da se pajaci uvijek zabavljaju.

(Mi{ se pribli‘io hr~ku. Poma‘e mu natovariti vre}u na le|a.)
HR^AK: ^ini mi se, po{tovani mi{u, da vi imate smisla za poljo-
privredu. Krenite za mnom, na}i }e se posla i za vas...
MI[: Zar da se ponovno vratim u one najve}e, ve}e i najmanje
ku}e? Zaista, bolje je da postanem poljski mi{. Tako }u
lak{e prezimiti.
121
VJE[TICA: Ako si prona{ao mjesto u svojoj novoj pri~i, onda ne
oklijevaj! @elim ti sretan put!
ZELENI i PLAVI PAJAC: Ne zaboravite nas!

MI[: Jo{ }emo se mi sresti, dragi prijatelji! Nisam znao da }u

upasti u tako dobru izmi{ljotinu.
(Hr~ak i mi{ odlaze).
PLAVI PAJAC: Nisam znao da su vje{tice lijepe.
ZELENI PAJAC: Nisam znao da su vje{tice dobre.
VJE[TICA: Ne treba imati predrasuda. Dakle, {to predla‘ete?
PLAVI PAJAC: Predla‘emo novu pri~u.
ZELENI PAJAC: Predla‘emo nov po~etak.
VJE[TICA: (Pljesne rukama) I {to je za to potrebno?
(U me|uvremenu cvije}e, trave i bubamara nestaju sa
scene. Pozornica ostaje sasvim ~ista; na njoj se nalaze
zeleni i plavi pajac, te vje{tica uz svoju metlu).
PLAVI PAJAC: (Poslije stanke) Ovdje nema sunca.
ZELENI PAJAC: Mislim da je sunce va‘no za po~etak.
VJE[TICA: Da, va‘no je imati lijepo nebo.
(Pojavljuje se plavozeleno veliko i novo sunce. Vje{tica
ga ~isti, a pajaci u~vr{}uju)
ZELENI PAJAC: Treba ga u~vrstiti da ne padne.
(U~vr{}uje trake sunca selotejpom)
PLAVI PAJAC: Nama nisu potrebni oblaci.
VJE[TICA: Na~init }emo nove ku}e; neka budu nalik na gljive, lopte,
brodove i ptice.
(Vje{tica i pajaci se igraju. Stvaraju veseo, ma{tovit
svijet. Na sceni se mogu pojaviti vjetrenja~e, mre‘e,
zavjese i lampioni, prema mogu}nostima i vje{tini
izvo|a~a. Gledaoci mogu sudjelovati u igri pre-
poznavaju}i pojedine predmete).
ZELENI PAJAC: Evo, upravo po~inje na{a nova pri~a...
PLAVI PAJAC: A na po~etku je uvijek naslov!
VJE[TICA: Evo, napokon sam na{la namje{tenje! Bit }u ~ista~ica u
sasvim ~istoj i novoj pri~i...
122
PLAVI i ZELENI PAJAC: Nazvat }emo je: Planet plavog i zelenog pajaca!
(Zajedno pjevaju i ple{u)
‘ivjela su tako dva pajaca,
jedan zelen, a drugi plav,
{etala su oko svijeta
i tra‘ila zaborav...
VJE[TICA: (dodaje sa strane) Pajaci su no}as po nebu stihove pisali.
Pajaci su jutros dugo pod oblacima disali.
ZELENI PAJAC: Plavi pajac je ‘ivio na morskom uglu.
PLAVI PAJAC: Zeleni pajac nosio je ~udnu kuglu.
ZELENI PAJAC: Plavi pajac sun~ao se na pijesku.
PLAVI PAJAC: A zeleni je tra‘io med u vrijesku.
ZELENI PAJAC: Plavi pajac se kupao na pu~ini...
PLAVI PAJAC: ... zeleni je na{ao tricu u ku~ini.
ZELENI PAJAC: Plavi pajac se vozio na jahti.
PLAVI PAJAC: A zeleni je spavao na plahti.
ZELENI PAJAC: Plavi je pisao pjesme o ‘alu...
PLAVI PAJAC: zeleni je plesao na karnevalu.
ZELENI PAJAC: Plavi je lovio ribe na udicu.
PLAVI PAJAC: Zeleni je ga|ao ljude u ‘icu.
ZELENI PAJAC: Plavom pajacu trebala je kupka...
PLAVI PAJAC: zeleni pajac mrsio je klupka.
ZELENI PAJAC: Plavom pajacu narasla je brada...
PLAVI PAJAC: Zeleni je donio brkove iz grada!
VJE[TICA: (upadne) I tako bi se moglo u nedogled...
PLAVI PAJAC: ... da nije plavi spustio pogled.
ZELENI PAJAC: Dosta!
PLAVI PAJAC: Rekao je o{tro zeleni pajac...
VJE[TICA: Iza te rije~i nastao je tajac!
(Stavi prst na usta. Pajaci se naklone.)

123
 Vanda [estak
SJENKO

Dramatizacija: Vanda [estak

Lica/lutke: MOMCI, DJEVOJKE, SJENKO, MI[I], PJETLI] i
KRAVICA (sve su lutke na {tapu), a DJED, BAKA,
JOZO i JAGICA (lutke gignoli)
Glazbena kulisa: Jedno me|imursko kolo - po izboru redatelja (za prvi
prizor)
"Me|imurje moje malo zeleno" - instrumentalna izvedba
(uvijek kada se spu{ta i di‘e kulisa)
Scena: U prvoj i zadnjem prizoru na sceni se nalaze, s jedne i
druge strane, po jedan suncokret. U ostalim prizorima
seoska ku}a u sredini scene, s jedne strane scene je plast,
a s druge {talica.

PRIZOR PRVI

(Na scenu dolaze (u kolu) momci i djevojke. Ple{u, podcikuju.)

MOMAK 1: Odmorimo se!
MOMAK 2: Sakupimo granja! Zapalit }emo vatricu!
SVI: (razdragano) Ugrijat }emo se!
DJEVOJKA 1: I vi }ete se ugrijati djeco!
Sakupimo granje!
MOMAK 2: Ja }u potpaliti!
(Pucketanje vatre i svjetlosni efekti)
SVI: (razdragano) Vatrica! Gori!
(Sjedaju u krug oko vatre)
MOMAK 1: E, ~ime da se sad zabavimo?!
MOMAK 2: Brojimo brojalicu!
DJEVOJKA 2: Pri~ajmo pri~u!
DJEVOJKA 1: Neka djeca odlu~e: pri~u ili brojalicu!
124
DJECA: Pri~u!
MOMAK 1: Ja znam jednu novu, nikad slu{anu!
SVI: Hajde pri~aj, pri~aj!
MOMAK: Odlazite! Pustite me!
(Kolo odlazi, kulise se di‘u)
MOMAK 1: Bilo jedno malo selo zvano Grudica. U tom selu ku}ica.
Kraj ku}ice {talica. Kraj {talice veliki plast sijena. U
ku}ici ‘ive djed i baka.
Dobri ljudi, vedrih lica. Nemaju mnogo!
Ku}icu, ne{to dvori{ta, malo vrta i jednu kravicu po
imenu Ru‘a.
Ali djed i baka jako ostari{e. Umori{e se.
A tko }e kravu Ru‘u voditi na pa{u? A tko }e se brinuti
o kravici?
Vidi, vidi, djed i bakica!
Bakica miluje kravicu i opra{ta se od djeda?!
Djed odlazi s kravicom! Kuda?
Mo‘da su je odlu~ili prodati! Prodati kravicu?
Prodati ... prodati!

PRIZOR DRUGI

(Bakica izlazi iz ku}ice, hoda. Poja~ava se svjetlo.)

BAKICA: Djedice, djedice! (uzdahne) Jo{ ga nema!
PIJETAO: Ku-ku-riku!
BAKICA: (pjetli}u) Ve} se trebao vratiti sa sajma!
PIJETAO: Ku-ku-riku!
BAKICA: Tko zna je li prodao kravicu?! (uzdi{e) Kako }emo bez
nje?
(Kome{anje plasta i ~i~ka, otvaraju o~i).
PIJETAO: Ku-ku-riku!
BAKICA: Pjetli}u, miruj! No} ve} pada, treba{ rano ustati i jutro
nam dozivati!
125
 (Pjetli} odlazi na ogradu. Iza plasta proviruju djedica i
kravica).
KRAVICA: Mu-uuu!
DJEDICA: Hajde, Ru‘o!
BAKICA: ^ujem li dobro?!
(Vidno kome{anje plasta i ~i~ka)
DJEDICA: ^uje{, bakice!
(Dolazi na scenu sa kravicom)
BAKICA: Djedice! Ru‘o!
KRAVICA: Mu-uuu! (umiljava se)
BAKICA: Sjedni djedice! Odmori se! Ja }u Ru‘u odvesti u {talicu.
(Ru‘i) Hajde, Ru‘o!
KRAVICA: Mu-uuu!
(Bakica odvodi Ru‘u u {talicu, vra}a se)
BAKICA: (veselo) I tako na{a Ru‘a nije prodana!
DJEDICA: Nije, bako!
BAKICA: Nije bilo kupaca?
DJEDICA: Koliko ho}e{! Nagrnuli oko nas, pa je gledaju i nude
novac!
BAKICA: I ...
DJEDICA: Ru‘a me gleda, sva drhti i o~i joj suze.
BAKICA: Oh ...
DJEDICA: Steglo me oko srca. Govorim u sebi: Ne dam Ru‘u!
BAKICA: I {to je bilo dalje?
DJEDICA: Ja tako sve {ap}em, a onda sve glasnije: Nedam Ru‘u za
nikakav novac!
BAKICA: Neka, neka!
DJEDICA: Ljudi me gledaju i jedan od njih povi~e: Ludoga li djeda!
[to si onda do{ao na sajam!?
BAKICA: Oooh!
DJEDICA: Tada su ostali povikali: [to nas stari zavitlava! A ja njima:
Oprostite, ljudi, mislio sam prodati kravu, ali ne mogu!
126
 [to bismo bakica i ja bez nje! Uzmem Ru‘u za uzicu i
po|em ku}i!
(Bakica grli djedicu).
BAKICA: Dobro si u~inio, djedice! Ve} }emo nekako!
DJEDICA: E, kad bismo imali nekoga!
BAKICA: Bili bismo veseli!
DJEDICA: Brinuo bi se o kravici! Da, da... Tko bi bio sretniji od nas!?
BAKICA: Hajdemo djedice u ku}u ve~erati, pa }emo na spavanje.
DJEDICA: Hajdemo.
(Djedica ustaje, zajedno ulaze u ku}u, u ku}i se pali
svjetlo. Pijetako slije}e sa ograde, {e}e scenom).
PIJETAO: Kukuriku-u! Ostarje{e djed i baka! Hm, hm... (tiho doz-
iva) Mijo! Mijo! Izlazi!
(Iza plasta proviruje mi{i} i brzo dolazi)
MI[I]: Jao! Jao! Ciju-u! Jao! Jao!
PIJETAO: Ne jau~i, Mijo! Nije svijet propao!
MI[I]: Ciju! [mrc! Pa nije, ali ipak!
PIJETAO: Slu{aj, trebalo bi im pomo}i!
MI[I]: Ciju! Smislimo ne{to!
PIJETAO: Smislimo!
(Stanka)
MI[I]: Ciju! Ja mislim, da, hm... Ma, ni{ta mi pametno ne pada
na pamet! (tu‘no)
PIJETAO: Nije tako dobro. Ja }u oti}i na onu stranu, (krene desno)
a ti kreni prema plastu i tamo misli: kako pomo}i baki,
kako pomo}i djedici.
MI[I]: Ciju! Vrijedi!
(razilaze se)
(Zvu~ni efekti kotrljanja. Mi{i} prestra{eno tr~i do
pjetli}a, drhti)
MI[I]: Ciju! Jao! Jesi li ~uo, pjetli}u?! Oh!
PIJETAO: [to bi to moglo biti?
MI[I]: Ne znam Bojim se!
127
PIJETAO: Umiri se, Mijo! Hajdemo pogledati! Ma hajde!
MI[I]: Ne, ja se bojim!
PIJETAO: Onda }u ja sam!
MI[I]: Ovaj, ipak idem s tobom!
(Polako prilaze plastu, obilaze ga, pijetao izvla~i
opan~i})
MI[I]: Kosa!!
PIJETAO: Kosa od sijena? Netko se krije u plastu!
MI[I]: Sad mi je lak{e! Glavno da nije nekakav stra{an ma~ak!
PIJETAO: Potra‘imo!
MI[I]: Ciju! Potra‘imo!
(Odlaze iza plasta)
MI[I]: Ciju! Prona{ao sam! ^ekaj, ^ekaj!
(Izvla~i Sjenka)
PIJETAO i MI[I]: Joj! Te‘ak je, {to je to?
(Donose na rampu, pogledaju ga).
PIJETAO: Dje~ak!
MI[I]: Dje~ak (zadihano) od sijena! Ima nos!
PIJETAO: Naravno ima nos!
MI[I]: Ima i o~i! Ima sve! Pravi dje~ak!
PIJETAO: Tako! A sada }emo ga uspraviti da stoji!
(podi‘u ga) Pomogni!
MI[I]: Ciju! Kako je lijep!
PIJETAO: Kao da je ‘iv!
MI[I]: Samo da mi je znati odakle dje~ak u plastu!?
PIJETAO: Kukuri-ku! Sad se sje}am! Napravila ga je djevoj~ica iz
grada. Morala se vratiti ku}i i spremila ga je u plast da ga
nitko ne prona|e.
MI[I]: Mi }emo ga ~uvati!
PIJETAO: Ho}emo, Mijo! - Mi }emo ga ~uvati!
(Tiha glazba, igra svjetla, sjene i boje, efekt)
MI[I]: Ciju! Oh, ~uje{ li?
128
PIJETAO: Kukuri-ku! ^ujem!
MI[I]: Postajem lagan!
PIJETAO: I ja! Lagan, lagan.
(Mi{i} nje‘no ciju~e, pjetli} kukuri~e, ne dr‘e vi{e Sjenka,
on sam stoji. Svi se kre}u, di‘u se i lebde u zraku. Glazba
ja~e, igra svjetla sve br‘a - polako prestaje, svi stanu).
MI[I]: Ciju! Zavrtjelo mi se u glavi!
PIJETAO: I meni! I meni!
MI[I]: (pjetli}u) Pogledaj!
(Sjenko mi~e rukama i sve ‘ivlje se kre}e)
PIJETAO: On je ‘iv!
MI[I]: ‘iv je!
SJENKO: Dobar dan, prijatelji!
MI[I]: Ti govori{?
PIJETAO: Ti govori{?!
SJENKO: I govorim i hodam i mislim!
(Vokalna pjesma Sjenka) I. puta
MI[I]: Sada }e bakica i djedica imati Sjenka!
PIJETAO: On }e se brinuti o kravici Ru‘i.
MI[I]: I igrati se s nama.
SJENKO: I biti }e nam lijepo!
(Vokalna pjesma Sjenka) II. puta
(Svi odlaze, zamra~enje
Scena se spu{ta.
Na veselu glazbu dolazi kolo, igra i odlazi.
Momak I ostaje. Dok on pri~a di‘e se nova scena sa
suncokretima.)

PRIZOR TRE]I

(Tiha glazba. Svjetlo.)

MOMAK 1: Ovoj pri~i nije kraj.
129
 Sjenko je sretno ‘ivio sa bakicom i djedicom. Vodio
kravicu na pa{u, pjevao joj, a nave~er bi dugo pjevao s
prijateljima mi{i}em i pjetli}em.
Psst... netko dolazi. Vidi, vidi, mu{karac i ‘ena.
Ona izgleda strogo i opasno. A on, on je umoran i blentav.
To su ljudi sa sajma, evo ih dolaze, bje‘im!
JAGICA: Jozo! Jozo! Kako nisi onog starog mogao nagovoriti da
nam proda kravu?!
JOZO: Neki tvrdoglavi djed! Ve} smo i cijenu dogovorili, a on
je neda, te je neda!
JAGICA: Poznajem ja njega!
JOZO: Poznaje{?
JAGICA: On je iz sela Grudica. Ima bakicu. Ku}a im je na kraju
sela. Dobro}udni ljudi.
JOZO: [to }e im krava! Stari su! Kravu treba njegovati, voditi je
rano na pa{u! Te{ko je s njom!
JAGICA: Ej, Jozo! Po|imo do njih! Ostaviti }emo novac i uzeti
kravu!
JOZO: O...?
JAGICA: [to je? (ruga se) Ooo...! Na sajmu ste dogovorili cijenu,
vidjeli su ljudi pa }e potvrditi i nitko nam ne mo‘e ni{ta!
JOZO: Hm... hm...
JAGICA: [to ti je, ~ovje~e?! Ka‘em ti, ostavit }emo novac u {tali,
i vi{e nego {to smo dogovorili! Smiriti }e se kada vide
onoliki novac!
JOZO: Kuda si zapela za tu kravu! Ima jo{ dobrih, i boljih na
sajmu!
JAGICA: Nema, Jozo! Takvu jo{ nikada nisam vidjela! Puca od
zdravlja i ljepote! Prodavat }emo njeno mlijeko, praviti
sir i maslac, ‘ut kao dukat! Ha, ha, ha!
(Glazba - vokalna, pjeva Jagica. Jozo nemo}no klima
glavom. Prozor se zatvara.)
MOMAK I: Jeste li ih vidjeli - strogi su, ali i opasni. Ukrali bi kravicu
Ru‘u! Na{u Ru‘u..., e ne}e! Ha, ha, ha... zaboravili su na
Sjenka, Sjenka, na Sjenka!
130
 PRIZOR ^ETVRTI

(Sjenko dolazi s kravicom s jedne strane, a djedica s druge).

KRAVICA: Muu-muuu!
SJENKO: Djedice evo me s pa{e!
DJEDICA: Ispri~aj nam djete {ta si radio na pa{i.
SJENKO: Igrao sam se s djecom! Pekli smo kukuruz.
DJEDICA: Neka, neka dijete drago!
SJENKO: Zna{, djedice, kada sam se vra}ao s livade, iz grmlja su
izvirili neki ljudi. Mu{karac i ‘ena. Idem ja, a oni za
mnom! @ena potjera mu{karca da nas stigne, a ja u trk!
Ru‘a je brza pa smo pobjegli.
KRAVICA: Muuuu
DJEDICA: [to su htjeli od tebe?
SJENKO: Htjeli su vidjeti Ru‘u. @ena je vikala: stani da vidimo
kravu! Stao bih ja, ali vidio sam na njima da ne misle
dobro.
DJEDICA: Hm, hm, jesu li se vratili?
SJENKO: Jesu, djedice! Oti{li su odakle su i do{li (za sebe) Ali
nisam siguran.. A sada budimo veseli, zapjevajmo!
(glazba vokalna)
DJEDICA: A sada po|imo - ve~era ~eka! A onda na spavanje!
SJENKO: Djedice, mogu li spavati kod Ru‘e u {talici?
BAKICA i DJEDICA:
(smiju se) Mo‘e{!
KRAVICA: Muuuu
(Sjenko i kravica odlaze u {talu, a djeda u ku}icu. U ku}ici
se pali svjetlo. Mi{i} i pjetli} proviruju iza plasta sjena).
MI[I]: Ciju! Pjetli}u, spava{?
PIJETAO: Jo{ ne! Sad }u zaspati!
MI[I]: Ciju!
PIJETAO: Umiri se, Mijo!
MI[I]: Ne{to ~ujem!
131
PIJETAO: ^ini ti se!
MI[I]: Ne! Evo, dolaze: ^ovjek i ‘ena!
PIJETAO: Zaista!
(Na scenu dolaze Jozo i Jagica. [uljaju se).
JAGICA: Cijeli dan jurimo za kravom i tim ~upavim dje~akom!
JOZO: Ti{e, ‘eno! Otkrit }e nas!
JAGICA: Dosta mi je svega! Nisi za ni{ta!
JOZO: Vidi{ da u ku}ici jo{ gori svjetlo! Kad ga ugase, onda
}emo odvesti kravu!
JAGICA: Dobro, vidjet }emo! Sakrijmo se!
(Jagica i Jozo odlaze. Stanka)
MI[I]: ^uo si ih?
PIJETAO: Jesam!
MI[I]: Stra{ne li ‘ene!
(Iz {talice izlazi Sjenko)
SJENKO: To su ti ljudi koji su i{li za mnom!
MI[I]: ‘ele nam odvesti Ru‘u!
PIJETAO: Treba ih otjerati!
SVI: Treba!
SJENKO: Smislio sam kako! Pokazati }emo mi njima!
(Sakupljaju se i tiho dogovaraju. Sjenko odlazi u {talicu,
mi{i} se uvla~i pod plast. Pjetli} ska~e na ogradu. U
ku}ici se gasi svjetlo. Dolaze Jozo i Jagica, {uljaju se,
Jozo se spotakne)
JAGICA: [eprtljo, pazi kako hoda{!
JOZO: Ne vidim u mraku!
JAGICA: Uhvati se za mene!
JOZO: Gdje si? Oh...! Padam! Joj! Joj!
JAGICA: Uh! Uh! Ustani!
JOZO: Ne mogu! joj, ne{to me {tipa! Jooj!
JAGICA: Uh! Kukavico! Pao si na obi~an ~i~ak! (vu~e ga) Ustani!
132
JOZO: Ne mogu! Dr‘i me!
JAGICA: Ustaj! (Vu~e ga i di‘e)
OBOJE: Uh!
JAGICA: [to sam te vodila sa sobom,mogla sam to sama obaviti.
(Jozo pokunjeno gleda u stranu)
Hajdemo, ~uje{ li, hajdemo!
(Polako se primi~u {talici. Iz plasta proviruje Mi{i} i tr~i
prema Jagici)
MI[I]: Ciju-uu! Ciju-uu!
(Jagica se trese i vri{ti. Jozo ska~e k Jagici i pokriva joj
usta)
JOZO: [uti, Jagice!
JAGICA: Mi{! Mi{!
JOZO: I{! I{! (Mi{i} bje‘i u {talicu) Potjerao sam ga! Nema ga!
JAGICA: Ne! Ne mi~em se odavde! U {tali je! Idi sam! Idi!
JOZO: D..o..bro!
JAGICA: Ovdje je vre}ica s novcem (pru‘a mu). Ostavi je na
vidnom mjestu!
JOZO: D..o..bro!
(Jozo ide prema {talici. ^uje se glasnija glazba. Efekt.
Jozo ulazi u {talicu. Iz {talice se za~uje glas, Jozo izlazi
natra{ke, trese se)
SJENKO: Hu-uuu! (Izlazi Sjenko, maskiran) Odlaziteeee!
JAGICA: Joj! Utvara! Joj!
(Jozo ide natra{ke do Jagice i oboje padnu)
OBOJE: (prestra{eno) Joj!
(Ustaju i povla~e se)
PIJETAO: Ku-ku-riku!
(Izlazi djedica iz ku}e)
DJEDICA: Uf, uf, {to se to doga|a? Kakva je to buka? Sjenko, kako
to izgleda{?
SJENKO: Ni{ta ni{ta djedice (skida povez). Na{alio sam se s onim
zlo~estim ljudima sa sajma. Prestra{io sam ih! Pobjegli
su.
133
DJEDICA: Pobjegli su? I spasio si na{u Ru‘u?
SJENKO: Nisam samo ja! Da nije bilo mi{i}a i pjetli}a... (Mi{i}
ciju~e a pjetli~ kukuri~e).
DJEDICA: Ti{e, ti{e, da ne probudimo baku i Ru‘u. Hajdemo tiho
svi na spavanje.
SJENKO: Hajdemo.
PIJETAO: Hajdemo.
MI[I]: Hajdemo.
(Izranja kolo, prizor tone, vatra pucketa)
DJEVOJKA 1: Da imamo lonac...
SVI: E, nemamo ga!
MOMAK 2: Ja ga imam! (pokazuje lonac) Evo lonca!
MOMAK 1: I pri~i je konac!
SVI: Ne, ne!
MOMAK 1: Ipak je konac! Hajdmo u kolo!
(Glazba - instrumentalna. Ples. Podcikuju. Odlaze.
Ostaje vatra koja se polako gasi.)

134
 Grigor Vitez
OGLEDLCE

Dramatizacija: Vanda [estak

Lutke/lice: SUNCE i OBLAK (plo{ne lutke na {tapu), ZEC,
VJEVERICA, [OJKA KRE[TALICA, MEDVJED,
MEDVJEDICA i DVA MEDVJEDI]A (sve su lutke
gignoli)
Glazbena kulisa: Edvard Grieg: Jutro iz suite Peer Gynt broj I opus 46 (u
prizoru razgovora sunca i oblaka)
L.V. Beethoven: Rondo a capriccio (u prizoru susreta zec
s ostalim ‘ivotinjima)
J.S. Bach: Menuett u G duru (u prizoru kada medo odlazi
sa svojom obitelji u ku}u)
Scena: [uma s nekoliko drve}a. Jedno drvo ima duplje za
vjevericu. Grm na kojem je naslonjeno ogledalce.

PRIZOR PRVI

([uma. Glazba nje‘no-instrumentalna. Na scenu dolazi sunce, koje slijedi

bijeli oblak.)
OBLAK: [to si zastao, prijatelju?
SUNCE: Ogledavam se, prijatelju.
OBLAK: U {to se ogledava{?
SUNCE: Pogledaj tamo dolje, na proplanku. Vidi{ li?
OBLAK: Zaista! Ogledalce u travi. (pjesma).
SUNCE: U njemu se vidim ‘uto i ‘rko. Pogledaj se i ti!
OBLAK: Gle, ja sam potpuno bijel.
SUNCE: Kao snijeg!
OBLAK: Kada prolazimo iznad mora, onda smo plavi.
SUNCE: Nad jezerima smo zelenkasti.
135
OBLAK: A nad rijekom smo srebrnkasti.
SUNCE: U ogledalcu smo onakvi kakvi smo u stvarnosti, kakvima
nas drugi vide.
OBLAK: Ho}emo li se jo{ ogledavati?
SUNCE: Vrlo rado, ali moramo krenuti dalje.
OBLAK: Krenimo... hm... (Lagano kre}u). Otkud ogledalce na
ledini {umskog proplanka? (za sebe).
SUNCE: Netko ga je izgubio i tako je tamo ostalo.
OBLAK: Mo‘da neka pastirica koja je ~uvala ovce.
SUNCE: Mo‘da lovac ili djeca koja su se tamo igrala.
OBLAK: Tko zna?
SUNCE: Zaista, tko zna? (Odlaze. Glazba ista).

Prizor drugi

(Na scenu doskaku}e zec. Pjesma).

ZEC: Hop, hop! Sad }u presko~iti ovaj panj. (Visoko posko~i).
Uh! [to ovo svjetluca? (Uzima ogledalce). Gle, gle!
Vidim svoje u{i, svoje brkove i o~i. To je moja slika. Oh,
kako sam lijep! Hop, hop, na{ao sam svoju sliku. Hm...
samo se ne mogu sjetiti kada sam je izgubio. Hm... hm...
(pjesma).
(Na drvetu se pojavljuje vjeverica).
VJEVERICA: Brko, brko! [to si se zamislio! Gle, ne{to si na{ao?
ZEC: Na{ao sam svoju sliku. Samo se ne mogu sjetiti kada sam
je izgubio.
VJEVERICA: (Silazi s drveta i dotr~i do zeca). Daj da vidim.
ZEC: Pri~ekaj, dok se ne sjetim.
VJEVERICA: Daj mi da vidim. Ti se dotle prisjeti.
(Zec daje ogledalce vjeverici).
ZEC: Vidi onda!
VJEVERICA: Oh, oh! Pa to je nemogu}e.
136
ZEC: [to je nemogu}e?
VJEVERICA: Oh, oh! Pa to sam ja!
ZEC: [to si rekla?
VJEVERICA: Rekla sam da sam to ja, a to zna~i da je to moja slika.
ZEC: Tvoja?
VJEVERICA: Moja i ni~ija!
ZEC: Pri~a{ sva{ta.
(Uzima vjeverici ogledalce).
VJEVERICA: Ne trgaj mi sliku.
ZEC: Prvo to nije tvoja slika. Lijepo se vide moje duge u{i i
moji sjajni brci.
(Vjeverica naglo otima ogledalce zecu).
VJEVERICA: To sam ja, a ne ti. Lijepo se vide moje kratke u{i i dio
repa. Malo si protrljaj o~i!
ZEC: Hop, hop! Postaje ljut (Za sebe vi~e) To sam ja, ~uje{ li?
To je moja slika!
VJEVERICA: Nije tvoja, moja je!
(Na scenu dolazi {ojka kre{talica. Instrumentalna
glazba).
[OJKA KRE[TLICA: Cijela {uma odzvanja od va{e vike. Za{to se prepirete?

ZEC: Dobro je {to si do{la.

VJEVERICA: Ba{ je dobro!
ZEC: To sam ja rekao i ne ponavljaj za mnom.
VJEVERICA: Imam pravo.
[OJKA KRE[TALICA: Prestanite se prepirati. Ispri~aj, Brko!

ZEC: Ja sam na{ao svoju sliku, a vjeverica tvrdi da je to njena...

Trebala bi kupiti nao~ale, jer mislim da ne vidi dobro.
VJEVERICA: (ljuto) Previ{e si se kupusa najeo, pa ti se ne{to preokre-
nulo u glavi. Eto, {ojko, uzmi sliku i reci!
([ojka kre{talica uzme ogledalce).
[OJKA KRE[TALICA: Da vidim. Joj, joj!
137
OBOJE: [to je?
[OJKA KRE[TALICA: Pa to je...

OBOJE: ^ija slika?

[OJKA KRE[TALICA: Moja!

OBOJE: Tvoja? Oh, oh!

[OJKA KRE[TALICA: Na slici se vidi moj kljun, moje perje, a ja mislim da
od vas nitko nema ni kljun ni perje. La, la, la! To je moja
slika! La, la, la (pjeva).

ZEC: Ne dozvoljavam tako ne{to. To je moja slika, daj mi je!

([ojka kre{talica se okre}e i krije{ti).
[OJKA KRE[TALICA: Ne dam, to je moja slika!

VJEVERICA: Nije nego moja!

(Na scenu dolazi medvjed. Instrumentalna glazba.)
MEDVJED: Brom, brum! [to se dogodilo? Vi~ete toliko da se zemlja
trese.
ZEC: Hop, hop! Ja sam na{ao svoju sliku. Vidi se dobro da sam
to ja. Tada je do{la vjeverica i tvrdi da je to njezina slika...
[OJKA KRE[TALICA: (upada) Nije njihova, nego moja!

SVI: (vi~u) Moja je, moja slika!

MEDVJED: Ti{ina! Dajte da vidim tu sliku.
([ojka kre{talica dade medvjedu ogledalce).
MEDVJED: Ha, ha, ha! [to je vama? Ha, ha, ha! Nitko od vas se nije
dobro naspavao, zato ne vidite dobro. (vi~e). Poslu{ajte
sada! Ovo je moja slika!
OSTALI: Oh!
MEDVJED: Neka se samo netko usudi re}i da je to njegova slika.
Poletjet }e preko brda u drugu {umu. Jeste li ~uli?
OSTALI: Jesmo! Oh!
(Medvjed brundaju}i odlazi, nose}i ogledalce. Instru-
mentalna glazba)
ZEC: Oh! Idem da se odmorim.
138
VJEVERICA: I ja sam umorna.
[OJKA KRE[TALICA: Hm... Zbrka nad zbrkama. I ja idem...

(Svi odlaze).

PRIZOR TRE]I

(Ku}ica ispred {ume. Medvjed dolazi s ogledalcem).

MEDVJED: Izi|ite imam iznena|enje.
(Izlazi medvjedica s dva mala medvjedi}a).
MEDVJEDI]I: Tatice!
MEDVJEDICA: [to nam nosi{?
MEDVJED: Svoju sliku.
MEDVJEDICA: Odakle ti slika?
MEDVJED: Zamislite, zec, vjeverica i {ojka su se prepirali na pro-
planku oko moje vlastite slike.
MEDVJEDI]I: A za{to, tatice?
MEDVJED: Svaki od njih je tvrdio da je to njegova slika. Pogledajte!
(Medvjedica uzima ogledalce).
MEDVJEDICA: To je zaista tvoja slika. Prava medvje|a glava. [to im je
bilo?
MEDVJED: Hm... pa da!
MEDVJEDI]I: I mi bismo pogledli.
MEDVJEDICA: Pogledajte dje~ice!
MEDVJEDI]I: To si ti tata, samo kada si bio malen.
MEDVJED: Ha, ha, ha! Vidi{, ‘eno, oni su jo{ mali, pa vide umanjeno.
Ne smeta. Va‘no je da vide da je to moja slika.
MEDVJEDICA: Hajdemo u ku}u!
MEDVJED: Objesit }emo je na zid neka je svatko vidi.
SVI: Bravo!
(Ulaze u ku}u).
(Glazba: vedra instrumentalna).
139
 Grigor Vitez
BIJELA PRI^A

Lica/lutke: BODO, SESTRICA, MAJKA, SNJEGOVI], MED-

VJEDI]I (sve su lutke gignoli ili djeca) OBLACI, MJE-
SEC, ZVIJEZDE (plo{ne lutke na {tapu)
Glazbena kulisa: Antonio Vivaldi: Zima iz ^etiri godi{nja doba. Vokalna
glazba po izboru re‘isera iz zbirki dje~jih pjesmica o zimi,
pahuljicama, snjegovi}u)
Scena: Posvuda mnogo snijega (na krovu ku}ice, na granama
drva, preko paravana) (u prvom prizoru). A u drugom
prizoru mnogo oblaka koji ulaze jedan u drugi (plo{ni) i
nisko postavljeni na sceni.

PRIZOR PRVI

(^uje se pjesma "Istresla je baka zima". Na prozoru se pojavljuje Bodo.)

BODO: Juhu! Snijeg! Do|i sestrice pogledaj, sigurno je visok
jedan cijeli metar! (prilazi sestrici).
SESTRICA: [to ti je, {to vi~e{? Gle, vani je sve bijelo! Ja volim zimu.
BODO: I ja! Hajde van na snijeg!
SESTRICA: Hajde da se poigramo snijegom!
BODO: Nemoj zaborviti uzeti kapu i {al. Vani je hladno. (Obla~e
se i pjevaju "Pahuljice". Izlaze iz ku}e.)
BODO: (vi~e) Snje‘i}! Pahuljice! Kako je lijepo! (Valja se)
SESTRICA: Vidi! (Uzima snijeg, baca ga u vis. Smiju se: ha, ha, ha!)
BODO: Imam ideju! Hajde da napravimo snjegovi}a!
SESTRICA: Mo‘e! (Prave snjegovi}a i pjevaju "Tulu-lulu". Po-
javljuje se snjegovi})
BODO: Pravi snjegovi}!
SESTRICA: Na{ snjegovi}!
140
BODO: Sestrice, donesi brzo neku kapu ili {e{ir iz ku}e.
SESTRICA: Evo, nosim! Jo{ mu i metla nedostaje.
BODO: Sad }u ja na}i metlu-{tap! Evo metle!
SESTRICA: Sad si pravi snjegovi}! A {ta }emo sada?
BODO: A da malo ple{emo oko snjegovi}a!
SESTRICA: Tako je! Ba{ si se lijepo sjetio. (^uje se pjesma "Snje-
govi}" i gitara)
MAJKA: Djeco!
BODO: Mama nas zove sestrice!
MAJKA: Dje~ice, do|ite! Ve~era je gotova.
OBOJE: Dobro dolazimo! (Bodo se vra}a i prilazi snjegovi}u)
BODO: Laku no} snjegovi}u!
SNJEGOVI]: Laku no}!
(^uje se glazba. U ku}i se pali svjetlo. ^uje se zveket
posu|a.)
BODO: Mama, mogu li odnijeti snjegovi}u ve~eru?
MAJKA: Mo‘e{!
BODO: (Polako izlazi nose}i ve~eru) Snjegovi}u, donio sam ti
ve~eru da ne bude{ gladan. Ostavit }u i pticama. Laku no}
snjegovi}u! Sutra }emo se opet vidjeti.
SNJEGOVI]: (Lagano se pomi~e, pokre}e) Bodo je dobar dje~ak.
Nje‘an je prema meni i pticama.
(Glazba prestaje)
SNJEGOVI]: Idem pogledati da li Bodo spava. Bodo...!
BODO: (prilazi prozoru) To si ti, {to se dogodilo?
SNJEGOVI]: Do{ao sam ti zahvaliti {to si mi donio ve~eru.
BODO: Ja te volim snjegovi}u, zato sam ti donio ve~eru. I ptice
volim!
SNJEGOVI]: Ako ho}e{ odvest }u te u Bijelu zemlju. Tamo je moj
zavi~aj. Htio bih ti ga pokazati. (Opisuje Bijelu zemlju).
Ho}e{ po}i sa mnom?

141
BODO: Ho}u! Ho}u, kako da ne! A ti snjegovi}u budi tiho da ne
probudimo sestricu.
SNJEGOVI]: Do|i, dr‘i se za mene, ja }u te voditi.
(Pojavljuje se oblak)
BODO: Gledaj oblak!
SNJEGOVI]: Sada }emo mi Bodo sjesti na oblak i poletjeti!
BODO: Juhu! Kako je lijepo. Oblak je mekan. (Putuju. Glazba
"Crni leptir")
MJESEC: Kuda putujete snjegovi}u?
SNJEGOVI]: Vodim Bodu u Bijelu zemlju.
MJESEC: Vodi ga samo, on je dobar dje~ak.
SNJEGOVI]: Dobar je! Zaslu‘io je da po|e malo po svijetu.
MJESEC: Sretan vam put!
BODO: Dovi|enja Mjese~e! Pogledaj snjegovi}u i zvjezdice pu-
tuju.
SNJEGOVI]: Tako smo im blizu.
(Zvjezdice ple{u uz glazbu - valcer)
BODO: Gle, pa zvjezdice ple{u!
BODO: Pogledaj snjegovi}u, dolaze ptice.
SNJEGOVI]: To su ptice iz Bijele zemlje.
BODO: Zna~i da smo blizu Bijele zemlje.
SNJEGOVI]: Da, tu smo!
(Oblak se polako spu{ta. Bodo i snjegovi} silaze. Glazba
prestaje)
BODO: Bijela zemlja! Kako je lijepa.
(^uju se glasovi djece - dovikivanje: Pazi, ~uvaj, povuci
sanjke i sl.)
BODO: Dolaze djeca!
1. DIJETE: Vidi, vidi tko nam sti‘e!
2. DIJETE: Zar to nije onaj dje~ak koji je hranio snjegovi}a i ptice?
3. DIJETE: U pravu si, to je Bodo.
BODO: Drago mi je {to smo se sreli.
142
1. DIJETE: O tebi nam je pri~ao Mjesec.
BODO: Ti se {ali{!
2. DIJETE: Ne, rekao nam je da si dobar.
3. DIJETE: A zvjezdice su nam rekle da dolazi{ k nama u Bijelu
zemlju. (Svi se smiju).
1. DIJETE: ‘elimo da se igra{ s nama.
BODO: Ho}u! Ali mi prvo ka‘ite kako se zovete.
1. DIJETE: Ja se zovem Danica.
2. DIJETE: Ja se zovem Iva.
3. DIJETE: Ja se zovem Marko.
BODO: A sad mi ka‘ite {to da se igramo?
1. DIJETE: Vozit }emo te na saonicama.
2. DIJETE: Ja sam dovukla saonice. Sjedni Bodo! (Bodo sjeda na
saonice, a djeca ga vuku).
3. DIJETE: Zar nije lijepo juriti niz brijeg.
SVI: Hura...!
BODO: Ba{ mi je lijepo s vama. Vozite me jo{!
(Nailaze medvjedi}i)
BODO: Gle, pa tko su sad’ ovi?
SNJEGOVI]: To su medvjedi}i!
(Medvjedi}i ple{u uz glazbu)
BODO: Medvjedi}i ple{u! Kako su dragi.
(Medvjedi}i ple{u, poklone se i odu).
SNJEGOVI]: Bodo, idemo, dosta mi je igre.
BODO: Zar je ve} vrijeme za povratak?
SNJEGOVI]: Da, moramo i}i. Mo‘da te mama i sestrica tra‘e.
(Prilaze oblaku, penju se i odlaze)
BODO: Moram po}i prijatelji dragi. Moram nahraniti ptice i
moram se pripremiti za dolazak Djeda Mraza.
(Glazba novogodi{nja. Ma{u jedni drugima,
pozdravljaju se: Zdravo! Dovi|enja!)
143
 DRUGI PRIZOR

(Oblak se spu{ta. Silaze Bodo i snjegovi}. ObLak odlebdi dalje. Bodo i

snjegovi} mu ma{u.)
ZAJEDNO: Hvala ti obla~i}u! (Ma{u mu. Glazba prestaje).
BODO: I tebi hvala dragi snjegovi}u.
SNJEGOVI]: Nema na ~emu. Drago mi je da imam tako dobrog pri-
jatelja.
BODO: Oh, jesam li ja to sve sanjao?
SNJEGOVI]: Mislim da nisi. Vidjet }e{ sutra. Laku no} Bodo!
BODO: Laku no} snjegovi}u!
(Bodo odlazi u ku}icu. Snijeg po~inje ja~e padati.)

NOVOGODI[NJA PJESMA

Godina Nova nam sti‘e

u bijelom pla{tu svom

A Djed Mraz sanjkama sti‘e

Darove nosi nam on (2 x)

Srebrna bljesnut }e jelka

U kasni pono}ni sat

I bezbroj }e ‘elja se re}i

sretna nam godina ta! (2 x)

144
 O AUTORIMA TEKSTOVA I
DRAMATIZACIJA U KNJIZI

BALOG, Zvonimir

Pjesnik i prozni pisac, ro|en je 1932. u mjestu Sv. Petar ^vrstec. Pu~ku {kolu
polazio u rodnom mjestu, gimnaziju i Poljoprivredni tehnikum u Kri‘evcima.
Studirao u Zagrebu na [koli primjenjenih umjetnosti i Pedago{koj akademiji,
te na Pedago{kom fakultetu u Rijeci.
Od mnogobrojnih zanimanja kojima se u ‘ivotu bavio, pisanje i slikanje u
kjigama za djecu zasigurno je najplodnije i najuspje{nije, te su stoga mnogi
njegovi knji‘evni tekstovi (18 knjiga za djecu) do‘ivjeli svoje prikazivanje na
dje~joj sceni (‘ivoj i lutkarskoj).

FEMINI], Stanislav

Pjesnik i prozni pisac za djecu, ro|en je 1924. u Carevoj ]upriji. Osnovnu

{kolu i Realnu gimnaziju polazio je u Vinkovcima. Diplomirao na Medicin-
skom fakultet u Zagrebu.
Kao slobodni umjetnik pisao za djecu u mnogobrojnim knjigama i slikovni-
cama, koje su do‘ivljavale po nekoliko izdanja.

IVELJI], Nada

Pjesnikinja i prozna spisateljica, ro|ena 1931. u Zagrebu. Pu~ku {kolu i

Klasi~nu gimnaziju polazila u Zagrebu, a na Filozofskom fakultetu u Zagrebu
diplomirala hrvatski jezik i knji‘evnost.
Za djecu napisala 22 knjige (pjesama, pripovijedaka, romana), tekstove za
mnogobrojne slikovnice.
145
KANI@AJ, Pajo

Pjesnik, satirik, aforistik, pisac za djecu, ro|en u \elekovcu 1939.

Osnovnu {kolu i gimnaziju zavr{ava u Koprivnici, a Filozofski fakultet u
Zagrebu.
Svoje pjesme, pri~e, romane za djecu ispisao je u deset knjiga i {est slikovnica.
Osim toga napisao brojne radio igre za djecu, televizijske scenarije, songove
za kazali{te, televiziju i film, te kazali{na djela za ‘ivu i lutkarsku scenu.

KU[EC, Mladen

Pjesnik i pripovjeda~ za djecu, ro|en je u Zagrebu 1938. Osnovnu {kolu,

gimnaziju i Filozofski fakultet zavr{ava u Zagrebu, gdje djeluje kao pisac i
novinar.
Za djecu napisao 13 knjiga, 6 kazali{nih djela, te 2 televizijske serije za djecu.

MARTI], An|elka

Spisateljica za djecu i prevoditeljica, ro|ena je 1934. u Zagrebu. Zavr{ila

srednju trgova~ku {kolu.
Za djecu napisala 14 knjiga (objavljenih u mnogobrojnim ponovljenim izdan-
jima), kao i tekstove za brojne slikovnice.

PALJETAK, Luko

Pjesnik, prevodilac, kazali{ni i likovni kritik, redatelj, feljtonist, esejist, pisac

za djecu, ro|en je 1943. u Dubrovniku. Tu zavr{ava osnovnu {kolu, U~iteljsku
{kolu i Pedago{ku akademiju, a zatim u Zadru Filozofski fakultet.
Za djecu napisao ~etiri knjige pjesama i jednu pripovijedaka.

[KRINJARI], Sun~ana

Pjesnikinja, prozna spisateljica i scenaristica, ro|ena je 1931. u Zagrebu. Tu

je polazila i zavr{ila osnovnu {kolu, Realnu gimnaziju i Pedago{ku akademiju.
Za djecu napisala brojne knjige (14) pripovijedaka, pjesama, romana, te velik
broj lutkarskih, radio i televizijskih igara. Lutkarski igrokaz Bajka o masla~ku
do‘ivio velik broj izvedbi u Zagrebu, Rijeci, Uppsali ([vedska). Po njezinu
scenariju snimljen je dugometra‘ni crtani film ^udesna {uma. Objavila
tako|er i desetak slikovnica.
146
VITEZ, Grigor

Pjesnik, esejist, pripovjeda~, prevoditelj, ro|en je 1911. u Kosovcu kraj

Oku~ana, a umro 1966. u Zagrebu. Zanimanjem u~itelj i urednik u Izdava~kom
poduze}u "Mladost", u kojem je osnovao biblioteku "Vjeverica".
Pisao je pjesme za odrasle, ali je ve}i dio svog knji‘evnog opusa posvetio djeci.
Iza sebe je ostavio 8 knjiga pjesama za djecu, 6 slikovnica i 1 knjigu proze i
nekoliko igrokaza.
Velik broj pjesama Grigora Viteza uglazbljeno je i zabilje‘eno na plo~ama i
kasetama. Igrokaz Plava boja snijega izvo|en je na mnogobrojnim dje~jim i
profesionalnim scenama.

ZVRKO, Ratko

Pjesnik, publicist i prevodilac, ro|en je 1910. u Beogradu. Tu zavr{ava

osnovno{kolsko i gimnazijsko {kolovanje, nakon ~ega ‘ivi u Dubrovniku, a
zatim u Zagrebu.
Za djecu napisao desetak knjiga (objavljenih u vi{e izdanja) i petnaestak
slikovnica.
Dramatizacija njegove pjesme Grga ^varak prikazivana je na sceni Dje~jeg
kazali{ta u Osijeku.

Giunio, Jasminka

Ro|ena je 1958. godine u Zagrebu, gdje je diplomirala pred{koslki odgoj na

Filozofskom fakultetu.
Od 1984. godine ~lanica je lutkarskog kazali{ta "Zlatni dani", kao odu{evljeni
lutkar animator, ali i tvorac dramatizacija tekstova iz slikovnica za lutkarsku
scenu.

[ESTAK, Vanda

Ro|ena 1946. godine u Zagrebu, gdje zavr{ava i svoje {kolovanje.

Lutkarskom se amaterski bavi od 17. do 29. godine ‘ivota. Nakon toga dobiva
status umjetnika, te samostalno djeluje do danas kao lutkar, pisac scenarija,
re‘iser i animator.
Veliki dio stvarala~kog rada posvetila je djeci, koju je vodila u Lutkarskom
studiju Centra u Ribnjaku, OKC-u i Muzejskom prostoru.
147
Danas vodi Malo kazali{te lutaka "Let" u Zagrebu, u kojem s ~etrnaestoro
mladih lutkarskih volontera izvodi predstave za djecu i odrasle.

STENZEL, Vera

Odgajateljica, diplomirani {kolski pedagog ([kola za odgjatelje u Zagrebu,

Filozofski fakultet u Zagrebu), predava~ na Pedago{koj akademiji u Petrinji i
Zagrebu, te na Kolegiju scenske kulture i lutkarstva na Studiju pred{kolskog
odgoja i razredne nastave Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Nadasve
zaljubljenik u igru lutkom i lutkarsko stvarala{tvo.
Ro|ena je 1934. u Zemunu, a od djetinjstva ‘ivi u Zagrebu.
Osnovno pedago{ko obrazovanje oboga}eno i oplemenjeno stvarala~kom
igrom - scenskom lutkom, beskrajna ljubav i predanost kreativnom odgojnom
radu s najmla|om (pred{kolskom) djecom, oblikovali su Veru Stenzel u
sjajnog pedagoga-umjetnika, koji svu svoju bogatu osobnost ostvaruje u
odgoju djece umjetno{}u i to na prostoru lutakrske scene.
Prve korake lutkara Vera Stenzel u~inila je davne 1968. godine u zagreba~kom
Dje~jem kazali{tu "Centar", a nakon ~etiri godine uspje{nog igranja u tom
kazali{tu, osniva, zajedno s Vlastom Pokrivkom, lutkarsku grupu "Kvak".
S lutkarskom grupom "Kvak" Vera Stenzel ostvaruje brojne uspje{ne nastupe
po dje~jim verti}ima, festivalima i lutkarskim susretima ([ibenski festival
djeteta, Susret lutkarskih kazali{ta u Osijeku i dr.), te na gostovanjima u zemlji
i u inozemstvu (Norve{ka, [vedska).
Uz lutkarenje u grupi "Kvak" odr‘ava ogledna predavanja iz lutkarstva na
brojnim seminarima, aktivima odgajatelja, savjetovanjima. Radoznalo{}u is-
tra‘iva~a uspje{no djeluje i u nekoliko stru~nih timova (muzi~kom aktivu
odgajatelja koji vodi 3 godine, u grupi prof. Smolca, u svrhu istra‘ivanja
usvajanja matemtai~kih pojmova, te u ekipi za didakti~ku opremu pred{kolskih
ustanova u Zavodu za {kolsku opremu).
Nemirni duh i stvarala~ka energija Vere Stenzel bili su razlogom da 1972.
godine, zajedno s Vandom [estak i grupom odgajatelja, osnuje novu lutkarsku
grupu "Zlatni dani".
I s ovom grupom Vera Stenzel ostvaruje velik broj nastupa u dje~jim vrti}ima,
bolnicama, kulturnim priredbama ("Ljeto u Maksimiru", "Nedjeljni vrti} u
Lisinskom", "Prolje}e u Novom Zagrebu", "Kerempuhove ve~eri", "Za-
greba~ko ljeto", SLUK, PIF, [ibenski festival djeteta), te velik broj predstava
u mnogobrojnim gradovima Hrvatske i Europe.
148
Gluma~ke i animatorske sposobnosti Vere Stenzel oboga}ene glazbenim
obrazovanjem, omogu}ile su joj da realizira niz izuzetnih uloga, ali i da se
oku{a kao redatelj i autor dramatizacija mnogobrojnih umjetni~kih tekstova.
Svoja stru~na znanja i spoznaje o scenskoj lutki i lutkarstvu kao umjetni~kom
izrazu kao i efikasnom mediju za odgoj i obrazovanje djece, Vera Stenzel ve}
godinama prenosi na druge: studente, odgajatelje, u~itelje, dru{tvene radnike,
u svojim sjajnim, ‘ivim i kreativnim predavanjima i demonstracijama rada s
lutkom, te u nizu stru~nih priloga u knjigama i pedago{koj periodici.
Da bi u praksi provjerila djelotvornost svojih predavanja, osnovala je student-
sku lutkarsku grupu "Zvon~i}i" i s njima pripremila i odr‘ala niz lutkarskih
predstava za najmla|e.
S lutkarskim kazali{tem "Zlatni dani" pripremila je i 19 lutkarskih predstava
koje su prikazane na TV Zagreb u okviru Dje~jeg programa.
Za cjelokupni svoj pedago{ki i stvarala~ki rad s djecom dobila je najvi{e
priznanje za prosvjetne radnike Nagradu "Ivan Filipovi}".
Kako je u 27 godina svog pedago{kog i stvarala~kog rada s lutkom Vera
Stenzel uvijek i nanovo ~inila, ne samo lijepe nego i korisne stvari od pomo}i
drugima, tako je i ovom knjigom (zajedno s izdava~ima) u~inila jo{ jedan takav
korak.

149
 BIBLIOGRAFIJA

PRILOZI O LUTKARSTVU U ^ASOPISU "UMJETNOST I DIJETE"

BOGNER [aban, dr. Antonija: PRIKAZ KNJIGE "LUTKARSTVO NA SLOVENSKEM"
Helene Vergel. Broj 118-119 (5-6 iz 1988.), str. 301
BROOK, Peter: O LUTKAMA. Broj 118-119 (5-6 iz 1988.), str. 247
BURAZIN, mr. Slobodanka i DRLJE-Kusik, Renata: ANALITI^KA PROCJENA UZORKA
LUTKARSKIH TEKSTOV KORI[TENIH U ODGOJNO-OBRAZOVNOM RADU
S PRED[KOLSKOM DJECOM. Broj 121-122 (2-3 iz 1989.), str. 105
CHYTIL, Velimir: U ^AROBNOM SVIJETU PRINCEZE MAJOLENKE. Broj 2, str. 45
CHYTIL, Velimir: LUTKA KAO SIMBOL DJETINJSTVA. Broj 136 (5 iz 1991.), str. 269
^E^UK, Milan: APSOLUTNI LUTKAR JO@E PENGOV. Broj 2, str. 50 i 56
" " : AUTENTI^NO LUTKRSTVO. Broj 2, str. 58
" " : TENDENCIJE I OSTVARENJA. Broj 3, str. 65
" " : KAZALI[TE LUTAKA - ALI ZA KOGA? Broj 6, str. 5
" " : POGLEDI NA II SUSRET KAZALI[TA LUTAKA. Broj 8, str. 43
" " : OKRNJENA SMOTRA (Post scriptum Tre}em me|unarodnom festivalu
kazali{ta lutaka na esperantu). Broj 11-12, str. 61
" " : DVIJE LUTKARSKE SMOTRE. Broj 16-17, str. 3
" " : KAZALI[TE LUTAKA I SLIKOVNICA. Broj 19-20, str. 80
" " : AKTUALAN LUTKARSKI TRENUTAK. Broj 27, str. 54
" " : GLUMAC U (NA[EM) KAZALI[TU LUTAKA. Broj 33, str. 30
" " : SPORNO NEOSPORNI FESTIVAL. Broj 36-37, str. 33
" " : UZLETI PREMA NOVIM ^UDIMA ILI NOVI PAD U BEZIMENOST? Broj
41, str. 39 i broj 42-43, str. 74
^E^UK, Mario: PINOCCHIO NA SCENI ZAGREBA^KOG KAZALI[TA LUTAKA. Broj
86 (3 iz 1983.), str. 35
FRISCH, Max: O MARIONETAMA. Broj 118-199 (5-6 iz 1988.), str. 249
GRUI], Iva: PIF ’94. Kronika festivala. Broj 149-150 (5-6 iz 1994.), str. 359
HRANJEC, dr. Stjepan: KORELACIJA SCENSKE LUTKE U NARODU I U DJE^JOJ IGRI.
Broj 118-119 (5-6 iz 1988.), str. 241
JOVI], Milica: LUTKA - ^OVJEKOV STVARALA^KI ^IN. (Godina 1992. u znaku
lutaka.) Broj 141 (4 iz 1992.), str. 203
JOVI], Milica: LUTKE IZ SVIJETA PRI^A. (19. me|unarodni lutkarski festival PIF, Zagreb,
1986.). Broj 107 (6 iz 1986.), str. 487
JOVI], Milica: LUTKANIJA LIVIJE KROFLIN. (Prikaz knjige "ZAGREBA^KA ZEMLJA
LUTKANIJA" Livije Kroflin), Broj 145-146 (1-2 iz 1994), str. 95
JOVI], Milica: 24. ME\UNARODNI FESTIVAL LUTAKA. Broj 136 (5 iz 1991.), str. 289

150
JURKOWSKI, dr. Henryk: KAZALI[TE LUTAKA U POTRAZI ZA APSOLUTNIM. Broj
33, str. 23
KAUZLARI], Vesna: NA[E LUTKARSTVO DANAS. Broj 1, str. 49
KOVA^EVI], Lojze: DETE I LUTKA. Broj 4-5, str. 69
KROFLIN, Livija: ^ETIRI LUTKARSKA FESTIVALA. Broj 126 (1 iz 1990.), str. 49
KROFLIN, mr. Livija: FESTIVAL LUTAKA. Broj 149-150 (5-6 iz 1994.), str. 365
KROFLIN, Livija: KORIJENI ZAGREBA^KOG LUTKARSTVA. Broj 118-119 (5-6 iz
1988.), str. 201
KROFLIN, Livija: RAZGOVOR SA ZLATKOM BOUREKOM. Broj 118-119 (5-6 iz 1988.).
str. 229)
VARAVA NEPRETENCIOZNOST (uz 21. PIF) Broj 118-119 (5-6 iz 1988.), str. 303
KROFLIN, mr. Livija: ZANIMLJIVA KNJIGA O NA[EM LUTKARSTVU (Prikaz knjige
"TRAGOM LUTKE I PRI^ALA" dr. Antonije Bogner-[aban). Broj 149-150 (5-6 iz
1994.) str. 369
LAZI], dr. Radoslav: POEZIJA LUTKARSKE RE@IJE (Razgovor s Lukom Paljetkom). Broj
96 (1 iz 1985.), str. 35
" " : LUTKARSKA RE@IJA U TEATRU I NA TELEVIZIJI (Razgovor sa
Srboljubom Stankovi}em). Broj 101 (6 iz 1985.), str. 567
" " : RAZGOVOR S POLJSKIM TEATROLOGOM DR. H. JURKOWSKIM.
Broj 101 (6 iz 1985.), str. 559
" " : REDATELJ I GLUMAC (Razgovor s Nevenkom Filipovi}). Broj 102-103
(1-2 iz 1986.), str. 101
" " : U TRAGANAJU ZA ESTETIKOM LUTKARSTVA. Broj 105 (4 iz
1986.), str. 265
" " : LUTKARSKA RE@IJA I MUZIKA (Razgovor s re‘iserom i violon~el-
istom Edvardom-Edi Majaronom). Broj 110 (3 iz 1986.), str. 261
" " : METARE‘IJA LUTKARSTVA (Razgovor s re‘iserom Davorom Mlad-
inovom). Broj 118-119 (5-6 iz 1988.), str. 207
" " : SU[TINA LUTKARSKE RE@IJE (Razgovor s re‘iserom, dramaturgom
i teatrologom Borislavom Mrk{i}em). Broj 118-119 (5-6 iz 1988.), str. 213
" " : PRIRODA SCENSKE LUTKE (Razgovor s Vlastom Pokrivkom,
osniva~em i animatorom Lutkarskog studija "Kvak" u Zagrebu). Broj 118-119 (5-6 iz
1988.), str. 219
MA[TROVI], Tihomil: ZADARSKO LUTKARSTVO. Broj 100 (5 iz 1985.), str. 427
MAVROVI], @eljko: DRAMATIZACIJA "SEBI^NI DIV" Oscara Wilde-a. Broj 118-119
(5-6 iz 1988.), str. 295
MIHANOVI]-Salopek, mr. Hrvojka: TEATAR MARIONETA - VISOKI DOMET PRO-
FESIONALIZACIJE LUTKARSTVA U HRVATSKOJ (Prikaz knjige
"MARIONETE OSVAJAJU ZAGREB" dr. Antonije Bogner-[aban). Broj 121-122
(2-3 iz 1989.), str. 217
MIHANOVI]-Salopek, mr. Hrvojka: ^ETIRI RAZLI^ITA LICA
KRILI]EVE LUTKARSKE IGRE (Prikaz knjige "KAZALI[TE LUTAKA I
DRUGI IGROKAZI" Zlatka Krili}a). Broj 128 (3 iz 1990.), str. 197
151
MIJOVI]-Ko~an, Stijepo: IZ BANALNOSTI - ^AROLIJA (Razgovor s Vlastom Pokrivka).
Broj 90-91-92 (1-2-3 iz 1984.), str. 99
MIJOVI]-Ko~an, Stijepo: KAMILO TOMPA - SLJEDBENIK ILI PRETE^A. Broj 93 (4 iz
1984.), str. 221
MIO^, Pero: PRAGMATI^NA PROPEDEUTIKA SINDROM U BI]U SUVREMENE
LUTKARSKE UMJETNOSTI. Broj 107 (6 iz 1986.), str. 437
MISAILOVI], Milenko: LUTKE I LJUDSKA SUDBINA. Broj 100 (5 iz 1985.), str. 401
MEDI], Ivo: MARIONETSKO KAZALI[TE U EL SHATTU. Broj 53, str. 64
MRK[I], Borislav: IZVOR TEATARSKE IGRE LUTKE. Broj 28, str. 28
" " : LUTKE DALEKOG ISTOKA. Broj 30-31, str. 45
" " : "THEATRUM MUNDI" I KAZALI[TE NA VODI. Broj 32, str. 64
" " : DRVENE MARIJE, broj 33, str. 68
" " : U KOV^EZIMA OD NEMILA DO NEDRAGA. Broj 34, str. 33
" " : MASKE I TIPOVI, Sjene i ruke. Broj 36-37, str. 49
" " : OD "SPEJBLA" DO "TRAGEDIJE PAPIRA". Broj 38, str. 81
" " : IZ KRONIKE NA[IH MARIONETA. Broj 39, str. 57
" " : OD NONSENSA DO APSOLUTNE LUTKE. Broj 40, str. 38
" " : IGRA PREDMETA I CRNO KAZALI[TE. Broj 42-43, str. 98
" " : DRVENI OSMIJESI. Broj 44, str. 39.
" " : EGZISTENCIJA LUTKE NA SCENI. Broj 100 (5 iz 1985.), str. 417
" " : PRED NOVIM NEDOUMICAMA. Broj 61-62, str. 60
" " : OBRASCOV, Sergej: MOJA PROFESIJA: REDATELJ LUTKARSKOG
TEATRA. Broj 118-119 (5-6 iz 1988.)
PALJETAK, Luko: RAZGOVOR SA S. OBRASCOVIM. Broj 90-91-92 (1-2-3) iz 1984.),
str. 140
PODEHL, Enno: ZAMI[LJENO KAZALI[TE LUTAKA. O DRAMATURGIJI
KAZALI[TA FIGURA. Broj 118-119 (5-6 iz 1988.)
POKRIVKA, Vlasta: LUTKE SU NAS ODABRALE. Broj 53, str. 71
" " : POLETTI, Michel: RE@IJA LUTAKA. Broj 118-119 (5-6 (iz 1988.)
RADI], Milan: LUTKARSKO KAZALI[TE U FUNKCIJI NASTAVE. Broj 93, (4 iz 1984.)
str. 239
STANKOVI], Srboljub: GLUMAC U POZORI[TU LUTAKA. Broj 33, str. 44
" " : SVJETLOST I TMINA. (O radu kazali{ta sjena Gioco Vita prikazanom
na 17. PIF-u). Broj 95 (6 iz 1984.), str. 472
[TIMEC, Spomenka: OTKRITI SVOJU ISTINU. (Uz 17. PIF). Broj 95 (6. iz 1984.), str. 450
" " : TIHA @ETVA KRUPNOG ZRNEVLJA (Uz 16. PIF). Broj 90-91-92
(1-2-3 iz 1984.), str.
" " : UZ PETNAESTU OBLJETNICU PIF-a. Broj 82, str.
VARL, Bred: SUVREMENO JUGOSLOVENSKO OBLIKOVANJE LUTAKA. Broj 118-
119 (5-6 iz 1988.), str. 281

152
VITANOV, Risto: LUTKARSKO POZORI[TE - OD TRADICIJE KA EKSPERIMENTU.
Broj 118-119 (5-6 iz 1988.), str. 233

KNJIGE
BOGNER-[aban, dr. Antonija: "MARIONETE OSVAJAJU ZAGREB". Hrvatsko dru{tvo
kazali{nih kriti~ara i teatrologa, Zagreb, 1988.
BOGNER-[aban, dr. Antonija: "TRAGOM LUTKE I PRI^ALA". AGM, Zagreb, 1994.
^E^UK, Milan: "LUTKARI I LUTKE - Ogledi i osvrti." Izabrao i priredio: Borislav Mrk{i}.
Zajednica profesionanlnih pozori{ta Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1981.
"DJECA I SVIJET". Jugoslavenski festival djeteta, [ibenik, 1980.
KRILI], Zlatko: "KAZALI[TE LUTAKA I DRUGI IGROKAZI" Izdava~ki centar Rijeka,
Rijeka, 1989.
KRILI], Zlatko: "KRILATE LUTKE". Sedam lutkarskih igrokaza. Me|unarodni centar za
usluge u kulturi, Zagreb, 1994.
KROFLIN, Livija: "ZAGREBA^KA ZEMLJA LUTKANIJA. Zagreba~ko lutkarstvo 1945-
1985. godine" Prilog prou~avnju hrvatskog lutkarstva. Me|unarodni centar za usluge
u kulturi, Zagreb, 1992. LUTKE IZ DAVNINE IVANE BRLI] MA@URANI]
Uredila: Livija Kroflin Me|unarodni centar za usluge u kulturi, Zagreb, 1994.
MRK[I], Borislav: "DREVENI OSMIJESI". Eseji iz povijesti i teorije lutkarstva. Centar za
van{kolski odgoj Saveza dru{tava "Na{a djeca" Hrvatske, Zagreb, 1975. (Poseban
otisak iz ^asopisa "Umjetnost i dijete")
NOVAKOVI], Novak: "GOVORNA INTERPRETACIJA UMJETNI^KOG TEKSTA".
[kolska knjiga, Zagreb, 1980.
POKRIVKA, Vlasta i ^UN^I], Jadranka: "OD CVIJETA DO TIKVE OD TIKVE DO
LUTKE". Lutkarsko kazali{te "Kvak" i USIZ za dru{tvenu brigu o djeci pred{kolskog
uzrasta, Zagreb, 1982.
POKRIVKA, Vlasta: "DIJETE I SCENSKA LUTKA". Priru~nik za odgajatelje u dje~jim
vrti}ima. [kolska knjiga, Zagreb, 1985. "UMJETNOST ZA DJECU I DJE^JE
UMJETNI^KO IZRA@AVANJE". Studijski razgovori XXI-XXIV Jugoslavenskog
festivala djeteta, 1985. "Ognjen Pric", Karlovac, 1985.

153
 Sadr‘aj

O KNJIZI (Urednica) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
RIJE^ DVIJE PRIJE IGRE (Vera Stenzel) . . . . . . . . . . . . . . .

MONOLOZI
MI[JI OGLAS (Zvonimir Balog) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
MA^JI OGLAS (Zvonimir Balog) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
CIPELE MU[KE (Zvonimir Balog) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
NAJ[ARENIJI LEPTIR (Pajo Kani‘aj) . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
KANTA ZA SME]E (Luko Paljetak) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
^ETKA (Stanislav Femeni}) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
REPORTER U ZOLO[KOM VRTU (Stanislav Femini}) . . . . . . . . .
RAZGOVOR U PROLAZU (Stanislav Femini}) . . . . . . . . . . . . . .
ZEC I VJEVERICA (Ratko Zvrko) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
ZEKO I SNJEGOVI] (Jadranka ^un~i}-Bandov) . . . . . . . . . . . . .

IMPROVIZACIJE
HVALA TI VJETRE (Nada Ivelji}) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
ZORANE RECI (Mladen Ku{ec) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
POZDRAV (Mladen Ku{ec) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
LUDA GLJIVA NA PREGLEDU (Zvonimir Balog) . . . . . . . . . . . .
DOZNALO SE (Grigor Vitez) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
KAKO RASTU DJECA (Grigor Vitez) . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
MA^AK NA KROVU (Grigor Vitez) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
NEPOSLU[NE RIJE^I (Grigor Vitez) . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
DOHVATI MI TATA MJESEC (Grigor Vitez) . . . . . . . . . . . . . . .
[TA RADI... [TA RADI (Grigor Vitez) . . . . . . . . . . . . . . . . . .

DIJALOZI
LJUBAV (An|elka Marti}) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
154
SRAME@LJIVI OBLAK (Nada Ivelji}) . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
MI[, REPA I KRUMPIR (Stanislav Femeni}) . . . . . . . . . . . . . . .
LAV (Gustav Krklec) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
MA^AK, PIJETAO I LIJA (Narodna pripovijetka) . . . . . . . . . . . . .
SLON I BUBAMARA (Stanislav Femeni}) . . . . . . . . . . . . . . . . .

IGROKAZI

DJEDOVA POGA^A (Narodna pripovijetka) . . . . . . . . . . . . . . .

DJED I REPA (Narodna pripovijetka) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
PRIJATELJI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
MA^E (Prema pri~i Bjeli{eva) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
^AROBNJAK I SNENA BAKA (Milan ^e~uk) . . . . . . . . . . . . . .
DVANAEST SLONOVA (Leopold Suhodol~an) . . . . . . . . . . . . . .
TAPATAPATAVKO (Leopold Suhodol~an) . . . . . . . . . . . . . . . .
MACA PAPU^ARICA (Ela Peroci) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
PLESNA HALJINA @UTOG MASLA^KA (Sun~ana [krinjari}) . . . . .
LUDI LAMPION (Sun~ana [krinjari}) . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
BAJKA O ORA[KU I MRVICI (Sun~ana [krinjari}) . . . . . . . . . . .
NEZADOVOLJNA BUBAMARA (Sun~ana [krinjari}) . . . . . . . . . .
PLANET PLAVOG I ZELENOG PAJACA (Sun~ana [krinjari}) . . . . .
SJENKO (Vanda [estak) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
OGLEDALCE (Grigor Vitez) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
BIJELA PRI^A (Grigor Vitez) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
O AUTORIMA TEKSTOVA I DRAMATIZACIJA U KNJIZI . . . . . .
BIBLIOGRAFIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
PRILOG . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

155