LITERATURA:

 Velički V. – Pričanje priča – stvaranje priča. Podnaslov: Povratak izgubljenomu

govoru.
 M. Čudina-Obradović - Igrom do čitanja.
 I. Posokhova – Izgovor: kako ga poboljšati.
 V. Štanger - Velički, B. Blažević – Svjetiljke za dječju dušu
 A. Peti-Stantić, V. Velički – Jezične igre za velike i male
 Skupina autora – Dosadno mi je, što da radim
 D. Težak, M. Čudina-Obradović – Priče o dobru, priče o zlu.
 Kenn Apel i Julie J. Masterson, prilagodila: Ilona Posokhova – Jezik i govor od rođenja
do 6. godine – Od glasanja i prvih riječi do početne pismenosti-potpuni vodič za
roditelje i odgojitelje
 Vladimira Velički, Ivanka Katarinčić – Stihovi u pokretu – Malešnice i igre prstima kao
poticaj za govor
KNJIGA 1.
VLADIMIRA ŠTANGER – VELIČKI, BRANKICA BLAŽEVIĆ
SVJETILJKE ZA DJEČJU DUŠU
Zbirka književnih tekstova, pjesama i ideja za susrete s djecom

U žurbi svakodnevnice često nam nedostaje vremena i volje za pronalaženje odgovarajućih

sadržaja kojima bismo ispunili naše zajedničke trenutke s djecom. Nerijetko nastojimo samo
zaposliti djecu pa pribjegavamo brzim sredstvima – televizija, računalo, igrice, slikovnice koje
su nam taj tren pri ruci. Taj tren ne razmišljamo o kvaliteti ponude, a zapravo bi sadržaji koje
nudimo djeci trebali biti kvalitetni. Knjiga „Svjetiljke za dječju dušu“ nastala je iz želje da djeci
damo ono najbolje – smijeh i istinsko djetinjstvo. Knjiga je namijenjena svima koji žive s
djecom, u obitelji, u dječjim vrtićima, igraonicama, pa i školama. Svima onima koji imaju volje
s djecom čitati, igrati se, maštati i stvarati.
Knjiga je podijeljena na 4 dijela – četiri godišnja doba. Na taj način pratimo ritam godine i
osmišljavamo zajedničke susrete s djecom. U knjizi se nalazi pregršt pjesama, priča, stihova,
ideja i igara, ali također ostaje i dovoljno mjesta za dječju maštu, ali i naše kreativno djelovanje.
Na kraju knjige nalaze se kreativni zadaci za rad s tekstom.
KREATIVNI ZADACI NAKON ČITANJA PJESME – nacrtaj što prikazuje pjesma, koji
stih ti je najljepši – nacrtaj ga, nauči napamet jednu pjesmicu i izgovori ju naglas, pjesmicu koju
si naučio prikaži uz pokret, nabroji sve riječi iz pjesme koje imaju isti završetak, pokušaj pjesmu
izgovoriti – sretno, tužno, ljutito, šaljivo, kao zapovijed, kao molbu, poput tajne, osmisli
zagonetku koja se odnosi na pjesmu.
KREATIVNI ZADACI NAKON ČITANJA PRIČE, BAJKE – ispričaj priču nekome tko je
stariji od tebe, napravi lutku uz pomoć koje ćeš prikazati glavni ili neki drugi lik iz priče, napravi
igrokaz na temelju proznoga teksta, izmisli drugačiji završetak priče, podijeli priču na 4 dijela,
izmisli naslov za svaki pojedini dio i nacrtaj po jedan crtež za svaki dio priče, kakvi su pojedini
likovi u priči – pokušajmo promijeniti njihove osobine (npr. Riječi suprotnog značenja – je li
se priča promijenila – pokušajmo ju ispričati), što misliš koji lik iz priče bi mogao biti tvoj
dobar prijatelj i zašto, izmisli i nacrtaj naslovnu stranicu za priču koju si pročitao, iz priče koju
si pročitao izdvoji – sve što možeš vidjeti, čuti, pomirisati, dotaknuti, okusiti
JESEN
Tito Bilopavlović („Što je to sreća?“)
Mladen Kušec („Kestenjara“)
Luko Paljetak („Osmijeh“)
Grigor Vitez („Dohvati mi tata mjesec“)
ZIMA
Dobriša Cesarić („Svjetlo u dolini“)
Luko Paljetak („Pahuljice“)
Vesna Parun („Uspavanka za ježa“)
PROLJEĆE
Zvonimir Balog („Kiša“)
Dobriša Cesarić („Tišina“)
Grigor Vitez („Djeca hvataju sunce“)
LJETO
Dobriša Cesarić („Na novu plovidbu“)
Zvonimir Balog („Priča o lavu i mravu“)
Grigor Vitez („Nema za mačke škole“) („Kakve je boje potok“)
Tito Bilopavlović („Sunce“)
PITANJE: Kako bi u budućoj praksi iskoristili savjete iz knjige „Svjetiljke za dječju
dušu“; autorica V. Štanger-Velički, B. Blažević?
___________________________________________________________________________

___________________________________________________________________________

___________________________________________________________________________

___________________________________________________________________________

___________________________________________________________________________

___________________________________________________________________________

___________________________________________________________________________

___________________________________________________________________________

___________________________________________________________________________

___________________________________________________________________________
KNJIGA 2.
VLADIMIRA VELIČKI
PRIČANJE PRIČA – STVARANJE PRIČA
Povratak izgubljenomu govoru
PRIČE:
- Unose red u kaos suvremenog života
- Daruju nam predvidljivost umjesto neizvjesnosti
- Daruju nam ritam i strukturu
- Pomažu nam u teškim trenutcima svojom jasnoćom, ali i prenesenim značenjem
(metaforama)
- Velike priče nude odgovore na bitna i najvažnija pitanja koja sam sebi čovjek ponekad
postavi (tko sam, odakle sam i kamo idem)
- Priča je uvijek upućena nekome, uvijek postoji pripovjedač, priča, nešto o čemu se
pripovijeda i netko komu se pripovijeda
- Djeca posebno trebaju priče, trebaju linearno strukturirane priče uz pomoć kojih će
svijet objasniti sebi, ali i sami sebe bolje razumjeti
- Djetinjstvo bogato lijepim slikama davat će snagu i stabilnost tijekom odrastanja i dalje
u budućnosti
- Priče ne služe samo za zabavu, već i da oplemene djecu
- Priče (narativni tekstovi) – posebno dobro motivacijsko sredstvo, kako za sveukupno
učenje, tako i za učenje jezika
- Priče su bitne za usvajanje i razumijevanje slikovnog govora
PRIČANJE PRIČA (povratak izgubljenim ljepotama govorenoga izražavanja i govoru
samom) – pričanje priča je dragocjeno sredstvo i pomoć u povratku izgubljenim ljepotama
govorenoga izražavanja i govoru samom – posebno je važno zbog sve manjeg razgovaranja s
djecom u današnje vrijeme, a zbog toga dolazi i do sve većih problema u usvajanju govora kod
djece
POEZIJA – uskraćivanje poezije duhovno osiromašuje djecu

Objasni podnaslov knjige – podnaslov: Povratak izgubljenomu govoru

Podnaslov knjige „Povratak izgubljenomu govoru“ znači ujedno i povratak svim onim
vrjednotama govorenoga jezika i onomu rječničkom blagu našega jezika kojega u
svakodnevnome govoru, u svakodnevnoj komunikaciji, sve manje ima.

U ranoj dobi VRJEDNOTE najbolje prenosi književnost

BAJKE – u ranoj dobi (i ne samo tada) najprimjerenije su za USMENO PRIČANJE –
stoljećima su bile dio isključivo pripovjedačke kulture
JEZIK – uči se SLUŠAJUĆI, GOVOREĆI i PROMATRAJUĆI – jedan od temeljnih
zadataka u predškolskom i ranom školskom razdoblju – naučiti djecu razumjeti i govoriti
materinski jezik, koji će na taj način postati temelj kasnijeg učenja, komuniciranja i
doživljavanja svijeta te odnosa prema njemu.
Kao posljedica čestog REKONSTRUIRANJA PRIČA možemo uočiti veliki tekstualno-
gramatički senzibilitet kod djece
BAJKA – jedinstvena književno umjetnička forma koja u sebi sadrži izravna i skrivena
značenja. Bajke dotiču našu dušu, dubine našega bića u kojima se nalaze duboka i samo naša
iskustva. Bajke ponavljaju upravo one situacije koje su u našim životima predstavljale izazov,
koje su tražile hrabrost ili izazivale strah. Bajke ne daju konkretne savjete, već nas uz pomoć
svojih SLIKA ohrabruju da se usudimo živjeti.
ZA DJECU – same riječi bajke posreduju ono što dijete treba – DOŽIVLJAJ
JEZIK – dijete se jezikom igra, ponavlja ga, osluškuje, prima i posreduje cijelim svojim
bićem.
 „Prenijeti djeci uvjerenje da je svijet dobar i prožet smislom, a život vrijedan truda, te
da i život svakog djeteta ima smisla – jedan je od najvećih pedagoških ciljeva i izazova.“
 „Djetinjstvo je onoliko bogato, koliko je prožeto lijepim slikama koje će jednom u
kasnijoj dobi zračiti životnu snagu i smisao.“
 „Bilo jednom davno…“
Svaka dobra bajka ima sretan kraj, zlo ne može pobijediti, dobro pobjeđuje strah, ako bajka ne
završava radosno, onda nije stvarna bajka.
KRAJ BAJKE – „Junaci još uvijek žive, ako nisu umrli.“ – Gdje žive? U nama! – „Tko ne
vjeruje, neka sam provjeri!“
Bajka govori u SLIKAMA. Prva slika – nepresušan izvor koji se nalazi u nama samima.
POLAZIRANOST LIKOVA – dobri-loši, lijepi-ružni – unose u kaos određeni red – iz tog
razloga djeca rado slušaju bajke
TUMAČENJE SIMBOLA – olakšava razumijevanje bajki, iako tek CJELOVITO
ČITANJE – uranjanje u sam tekst i slike u bajkama – tek to može donijeti cjelovitost
razumijevanja i doživljaja.
DIJETE ĆE ODREĐENA BAJKA PRIVUĆI OVISNO O NJEGOVIM INTERESIMA I
POTREBAMA – dijete često puta zahtijeva da mu jednu te istu bajku pričamo iznova.
Privremeno, nakon nekog vremena, može izgubiti interes za određenu bajku i radije slušati neku
drugu.. Kada mu se pruži prilika, ono će se vratiti istoj bajci kako bi STARA ZNANJA
PROŠIRILO ili ZAMIJENILO NOVIMA.
Razlika između PRIČANJA BAJKI i ostalih kratkih priča i ČITANJA KNJIGE; pripovjedač
je slobodan, čitač je vezan knjigom koju drži u ruci
PRIPOVJEDAČ – nije vezan ničime, stoji ili sjedi, može slobodno gledati publiku, može
slijediti ili voditi promjene raspoloženja, može upotrijebiti tijelo, oči, glas (geste i mimike).
Osobni šarm koji ostavlja pripovjedač, njegovo osobno iskustvo – uvijek su zanimljiviji od
napisanoga – na taj način se lakše zadržava dječja pozornost.
Bez obzira koliko je dobro PROČITANA neka priča, ISPRIČANA PRIČA uvijek je
SPONTANIJA, a veza s publikom NEPOSREDNIJA.
Djeca predškolskog uzrasta SPOZNAJU SVIJET preko SIMBOLIČKIH RADNJI, a svoje
dojmove, spoznaje i okoliš prerađuju uz pomoć PRIČA.
Za posredovanje bajke bitan je PRIPOVJEDAČ, odnosno OKRUŽJE u kojem se bajka priča.

DOK PRIČAMO DJECI PRIČE:

- Ulazimo u raznovrsnu komunikaciju
- Pričanje stvara odnos, bliskost
- Ne smijemo preskočiti POSTAVLJANJE PITANJA – napeto je gledati kako ćemo je
sastaviti poput ZAGONETKE – NA TAJ NAČIN PROVJERAVAMO I DJEČJE
RAZUMIJEVANJE ISPRIČANOGA I PROČITANOGA
- Cilj – težimo dovesti djecu do samostalnog potpunog jezičnog izričaja
PRIČANJE PRIČA potiče djecu na SPONTANI GOVOR za vrijeme pričanja (ako ga ne
uništimo umirivanjem)
Ako djeci pričamo priče koje smo sami izmislili to je za njih posebno vrijedno.
DIJETE KADA PRVI PUT ČUJE PRIČU:
- Preporuča se da se ista priča ispriča bar dvaput – može i s vremenskim razmakom
- Najčešće primaju one elemente koji odgovaraju njihovoj svakodnevnoj spoznaji
- Djeci je teško ono što je izrečeno predočiti u slikama
- Još je bolje nekoliko dana za redom pričati istu priču – nakon tjedan dana djeca se priče
ne sjećaju u potpunosti
PRETVARANJE PRIČE U PROJEKT – življenje s pričom, približavanje priče na različite
načine, različitim načinima izražavanja – slikom, pokretom, zvukom – tijekom duljeg
vremenskog razmaka – zasigurno će rezultirati samostalnim i potpunim jezičnim izričajem
GESTOVNO I IGRIVO PRIČANJE – nije samo trik kojim djecu održavamo dobre volje –
ono pomaže djetetu u razumijevanju priče i potiče dječje govorne sposobnosti
1. PRIPOVIJEDANJE – širi pojam koji obuhvaća i pričanje i prepričavanje. Složena
jezično-spoznajna sposobnost. Zahtijeva STRUKTURIRANJE PRIČE (početak,
sredina, kraj). Na jezičnom planu zahtijeva DEKONSTRUIRANJE JEZIKA I
JEZIČNO OBLIKOVANJE PRIČE.
2. PRIČANJE – ŽIVO USMENO IZLAGANJE IZVORNOGA SADRŽAJA.
Pričanjem iznosimo neposredno doživljene događaje. Moramo upotrijebiti vlastiti
rječnik, vlastitu sposobnost stvaranja rečenica i svoj način nizanja podataka –
harmonična cjelina. Za pričanje je potrebna STVARALAČKA AKTIVNOST –
KREATIVNOST
 3. PREPRIČAVANJE – USMENA INTERPRETACIJA PROČITANOG
SADRŽAJA – onoga što smo čuli ili pročitali – sažeto ili opsežno pripovijedanje,
odnosno iznošenje već poznatih informacija. Prepričavanjem posredno, odnosno po
sjećanju prepričavamo TUĐE DOŽIVLJAJE I DOGAĐAJE U KOJIMA NISMO
SUDJELOVALI. Prepričavanje je interpretacijski čin.
KOMPETENCIJE PRIPOVJEDAČA:
- Pričanje može uspjeti jedino ako pripovjedač voli odabranu priču, ako je ona postala dio
njega, njegovo duševno blago
- Kada je god moguće pričati bez tekstualnog predloška
- Znati napamet „shemu“ priče, odnosno tijek radnje i ključne rečenice
- Često uklopiti PONAVLJANJA (formule)
- S djecom održavati kontakt očima
- Kad god je moguće pričati u krugu (prisna atmosfera)
- Upotrebljavati GESTE i mimiku
- Uvažavati vrjednote govorenoga jezika (intonaciju, tempo, ritam, stanku, intenzitet)
- Ne pričati prebrzo
- Upotrijebiti različitu boju glasa (ne pretjerivati)
- Umetati stanke
- Upotrebljavati jezik koji djeca razumiju, ali ga i obogatiti kako bismo djeci bili dobar
govorni uzor
- Uključiti djecu u priču
- Nepoznate riječi objasniti unaprijed
- Preraditi kasnije priču – uz pomoć igara uloga ili lutkarske / stolne predstave

PRIJE PRIČANJA PRIČA SVAKI PRIPOVJEDAČ MORAO BI PRIČU DOBRO

POZNAVATI:
- Važno je samostalno se pozabaviti slikama u određenoj priči
- Razmisliti o osnovnom tonu priče – kako je doživljavamo nakon što je nekoliko puta
pročitamo
- Promatrati slike u svojoj mašti – kako izgledaju likovi
- Razmisliti o simbolima
- Razmisliti kako bi odabrana priča mogla djelovati na djecu
- Veseliti se pričanju – to pozitivno utječe na djecu
- Biti svjesni da pričamo zbog djece
 - Pripaziti da nakon pričanje ostane dovoljno vremena za smirenje i opuštanje – za
preradu doživljaja

5 POGLAVLJE U KNJIZI – „PRIČANJE PRIČA I BAJKI –

METODIČKI ASPEKTI“
PRIJE PRIČANJA – prilikom slušanja priče često se kod djece primjećuje nemir,
nestrpljivost, nepovjerenje – stoga je često potrebno pričanje obogatiti i drugim elementima –
najčešće vizualnim (geste, sredstva)
PRIČAJUĆI (a NE čitajući) – uspostavljamo kontakt s djecom, prije svega pogledom,
naglašavanjem određenih riječi, ovisno o potrebi i situaciji, te pokretom (mimikom i gestama)
GESTE – pričanje nadopunjeno gestama probuđuje dječji interes i potiče koncentraciju –
istovremeno djeca dobivaju nešto što mogu slušati i gledati.
Djeca od pripovjedača očekuju vodstvo kroz priču.
Pripovijedanje je samo po sebi promjenjivo, ono oblikuje, obilježava i stvara, kako
pripovjedača, tako i slušatelja.
Priču ćemo moći kvalitetno prenijeti djeci samo ako smo za nju otvoreni kako bi nas inspirirala
za pričanje, ako je ona zaista „naša“ priča, ako je u skladu s našim vrjednotama, stavovima,
iskustvom i željama
ODABIR PRIČE – starost djeteta NE MOŽE biti POLAZIŠTE za odabir priče. Zanemaruje
se INDIVIDUALAN PRISTUP svakom djetetu – a upravo je to najbitnije prilikom odabira
priče, jer utjecaj JEDNE PRIČE na djecu ISTE DOBI može biti vrlo različit.
Što određeno dijete zanima, što ga pokreće, što mu je poznati – OVISI O RAZVOJNIM
KARAKTERISTIKAMA SVAKOGA POJEDINOGA DJETETA – o okružju u kojem
dijete raste – gdje stanuje, o odnosima u obitelji, navikama, o načinima rješavanja konflikta u i
izvan kuće, o doticaju i poznavanju prirode te i poznavanju i korištenju televizije.

TEMELJNO POLAZIŠTE U ODABIRU ODGOVARAJUĆE LITERATURE ZA

DJECU:
 Djeca se mogu uživjeti u priču i poistovjetiti se s njom samo onda kada pripovjedač
predočava svijet iz perspektive djeteta
 Kada uvažava jedinstvenost dječjeg svijeta i kada mu je polazište za pričanje priča
dječja stvarnost
 Ne smije otići u krajnost i ne smije izobličiti taj svijet prilagođavajući ga djeci, jer djeca
i odrasli ipak žive zajedno.
MORAMO VODITI RAČUNA O – što dijete kaže, čemu se veseli, što ga zabavlja, što želi
izbjeći, čega se boji, kako se snalazi s drugom djecom, što voli raditi, na što obraća ili ne obraća
pozornost.
ODGOVORNOST za pronalaženje ADEKVATNIH PRIČA imaju odrasli koji žive ili rade s
djecom
ODRASLI PRIPOVJEDAČ – mora biti dobro upoznat s bogatstvom priča, mora poznavati
različite priče i različite, a kvalitetne autore. Neovisno o dječjem interesu pripovjedač mora biti
1. upoznat s bogatstvom dječje književnosti, 2. voditi računa o IZVORNOME OBLIKU
(skraćene inačice u jeftinim slikovnicama nisu odgovarajuće)
UPORABA NOVIH RIJEČI – dolazimo do PRAGA STVARALAŠTVA – djeca će se s tim
riječima igrati i jezično ih prevrtati
Djeca će uz pomoć priče spoznati BOGATSTVO JEZIKA i IZRAŽAVANJA
Potrebno je voditi računa i o dobi djeteta – poštivati postupnost dječjeg razvoja, POKRET –
GOVOR – MIŠLJENJE
EMOCIJE – prvo ih trebamo doživjeti u govoru, u priči, kako bismo se kasnije u životu lakše
mogli nositi s njima, kako u sebi, tako i u susretu s drugima
Putem GOVORA i PRIČANJA – razvija se govor, ali i socijalno-emocionalna kompetencija
PRIČANJE U RANOJ DOBI – graniči s pjevušenjem – uspavanke (Malešnice), tapšalice,
kratke rimovane priče
U 2. i 3. godini života – GOVOR – još uvijek nije opušten, dijete ne govori kao odrasli, kod
djece je u slušanje uključeno cijelo tijelo, ponavljaju riječi koje čuju, bitne – igre prstima,
rimovane kratke priče
3-5 godina – govor je prije svega još uvijek OSJETILNI DOŽIVLJAJ (zvučno i glasovno
iskustvo) – nastaviti s rimovanim i ritmičnim pričama, uvoditi postupno priče s čudesnim
elementima; sve do duljih bajki (oko 4. godine)

3 OBILJEŽJA KOJA MORA IMATI PRIČA ZA DJECU STARIJU OD 3 GODINE;

a) Mora sadržavati određenu akciju
b) Radnja treba biti podijeljena u manje epizode
c) Jednostavni likovi i ponavljanje nekih dijelova priče
Upitat ćemo se;
a) Sadrži li radnja akciju koja je raspoređena u manje epizode bez nepotrebnih
komplikacija
b) Je li svaki događaj jedna maštovita slika koju čine jednostavni, djetetu poznati elementi
c) Jesu li likovi jednostavni i karakterno lako odredivi
d) Ima li u priči ponavljanja
PONAVLJANJE U PRIČI – pružaju sigurnost poznatog, ali istodobno daju određenu napetost
te omogućavaju iznenadni obrat
MALEŠNICE i RIMOVANE PRIČE – prenose ljubav i ugodu, izražavaju osjećaje i
ohrabruju dijete na kontakte i komunikaciju s drugima
PROBLEMSKE PRIČE, FANTASTIČNE PRIČE, BAJKE, PRIČE O OKOLINI I
POJEDINIM PODRUČJIMA ZNANJA
KAKO ĆEMO NAPISANU PRIČU PRETVORITI U PRIČU ZA
PRIČANJE?
1. BIRANJE PREDLOŠKA, TEKSTA, PRIČE – prvo pravilo: birati priču koja bi i nas
oduševila. Da bi jedna priča bila usmeno ispričana moram sadržavati JASNU, ZAOKRUŽNU
i ZATVORENU RADNJU. Koju priču želim ispričati? Kako ću priču prikazati?
2. UPAMTITI PRIČU – kako? – koncentrirati se na pojedinačne bitne elemente koji nam
omogućavaju pogled nad cijelom pričom. a) stvaranje shema, b) logika radnje u priči (radnju
pratimo u obliku unutrašnjih slika koje prenosimo riječima i gestama, dobre priče imaju vlastitu
logiku radnje).
Pravila pamćenja – tri puta pročitati tekst na glas, nakon toga maknuti predložak, predočiti
događaje poput unutrašnjeg filma, tijek radnje nanovo raščlaniti, promijeniti ako je potrebno
3. PRIKAZIVANJE GESTAMA – puno više od pukog ukrašavanja, pričanje priča praćeno
znakovima koji prate govor – jače od svakodnevnog usmenog pričanja, prikazivanje gestama
podržava sposobnost predočavanja, geste idu pod ruku s radnjom, geste prikazuju predodžbe,
predodžbe izazivaju geste. Pričanje priča uz pomoć gesta (audiovizualno predstavljanje). Geste
su od posebne važnosti – današnje moderno dijete ne zna što znači bunar. Ako gestama (blagom
pantomimom) pokažemo djeci bunar – oni će stvoriti konkretnu sliku dubine bunara i stvaraju
sve asocijacije koje su nam potrebne za razumijevanje simbolike – čarobni događaji gestovnim
prikazivanjem dobivaju puno jaču uvjerljivost
4. STVORITI FORMULE – najčešće određene, uvijek iste rečenice, sintagme kao i dijalozi
između likova, ponekad cijeli prozni odjeljci, ili samo jedna riječ, isti uvod („Bila jednom“),
isti kraj („I onda su sretno živjeli“). Od iznimnog značenja za zadržavanje dječje pozornosti,
osjećaja sigurnosti, poticaj za zajedničko pričanja. Djeca koja se ne usuđuju samostalno govoriti
pred skupinom, mogu tijekom pričanja, zajedno s ostalom djecom, pokušati izgovoriti formule
iz priče – način uključivanja u pričanje i govorenje. Zajedničko izgovaranje dijelova priče koji
se ponavljaju potiče koncentraciju. PONAVLJANJA – pozitivno POTICAJNO djelovanje na
slušatelja, jer naglašavaju one dijelove priče koji pobuđuju iščekivanje nečega što se treba
dogoditi.
BITNO:
a) Bajkoviti prostor – priče trebaju prostor, vrijeme i atmosferu
b) Bajkoviti pomagači – materijali koji djeci omogućuju da bajku dožive svim osjetilima
c) Važnost vizualnog okruženja – potrebno je da svjetlost, boje i simboli djeluju skladno
d) Važnost slušnog okruženja – produbiti priču zvukovima i tonovima, neobični glazbeni
instrumenti koji oponašaju zvukove iz prirode
e) Mirisi i okusi kao dio okruženja

KAKO PROVJERAVMO RAZUMIJEVANJE PROČITANOG?

Što djeca razumiju kada im pričamo priču?
Prvi put ona najčešće primaju one elemente koji odgovaraju njihovoj svakodnevnoj spoznaju.
Još uvijek im je teško ono što je izrečeno predočiti u slikama. Preporučamo da se ista priča
ispriča barem dvaput – može i s vremenskim razmakom. Još je bolje nekoliko dana zaredom
pričati istu priču. Nakon tjedan dana djeca se priče ne sjećaju u potpunosti. Kod ponovljenoga
pričanja ne smijemo se libiti postavljati pitanja. Napeto je gledati kako ćemo je sastaviti – poput
ZAGONETKE. Na taj način provjeravamo i dječje razumijevanje ispričanoga, slično kao i kod
dramatizacije. Posebno nam pritom postaje jasno da djeca u predškolskom i ranom školskom
razdoblju još ne vladaju jezikom samostalno, kao što bismo mi željeli vjerovati. Točno se
sjećaju pojedinih „FORMULA“, odnosno jezičnih izraza koji se ponavljaju. Cilj kojemu
težimo je dovesti dijete do samostalnoga i potpunoga jezičnog izričaja. Cilj koji se bi dijete
postavlja je ispričati priču, riješiti je, dovesti je do kraja. UPRAVO GESTIČKO I IGRIVO
PRIČANJE – NIJE SAMO TRIK KOJIM DJECU ODRŽAVAMO DOBRE VOLJE,
VEĆ ONO POMAŽE DJETETU U RAZUMIJEVANJU PRIČE I POTIČE DJEČJE
GOVORNE SPOSOBNOSTI.

KNJIGA 3.
KENN APEL i JULIE J. MASTERSON – prilagodila: Ilona Posokhova
JEZIK I GOVOR OD ROĐENJA DO 6. GODINE
Od glasanja i prvih riječi do početne pismenosti – potpuni vodič za roditelje i odgojitelje

SLUH I RAZUMIJEVANJE
1.) OD ROĐENJA DO 3 MJESECA
- strese se na glasne zvukove
- stišava se ili smiješi kada mu se obraćaju
- čini se da prepoznaje vaš glas, stišava se ako je plakalo
2.) OD 4. DO 6. MJESECI
- okreče oči u smjeru zvukova
- reagira na promjene u tonu glasa
- primjećuje igračke koje stvaraju zvukove
- obraća pozornost na glazbu
3.) OD 7. MJESECI DO 1. GODINE
- uživa u igri ku-kuc, u igrama rukama i prstima
- okreće glavu i gleda u smjeru zvukova
- sluša kada mu se obraćaju
- prepoznaje riječi za uobičajene predmete – šalica, cipla, sok
- počinje odgovarati na verbalne zahtjeve
4.) OD 1. – 2. GODINE
- na zahtjev pokazuje nekoliko dijelova tijela
- slijedi jednostavne upute i razumije jednostavna pitanja – „Baci loptu“, „Daj bebi pusu“, „Gdje
je cipela“
- sluša jednostavne priče, pjesmice i rime
- pokazuje slike u knjizi kada se imenuju
5.) OD 2. DO 3. GODINE
- razumije razlike u značenju idi-stani, u-na, veliko-malo, gore-dolje
- slijedi upute u nizu (dvije) – „Uzmi loptu i ubaci ju u koš“
6.) OD 3. – 4. GODINE
- čuje vas kada ga zovete iz druge sobe
- čuje televiziju ili radio na istoj razini glasnoće kao i drugi članovi obitelji
- odgovara na jednostavna pitanja – tko, što, gdje, zašto?
7.) OD 4.-5. GODINA
- pozorno sluša kratku priču i odgovara na jednostavna pitanja prema njoj
- čuje i razumije većinu toga što se kaže kod kuće ili u vrtiću

ODLIKE GOVORA:
1.) Od rođenja do 3. mjeseca
- Stvara zvukove zadovoljstva (guguće)
- Plače različito kada ima različite potrebe
- Smiješi se kada vas vidi
2.) Od 4.-6. mjeseci
- Brblja zvukove koji sve više nalikuju glasovima govora, s mnogo raznih glasova (p, b,
m)
- Vokalno pokazuje ushićenje i razočaranje
- Stvara zvukove grgljanja kada ga ostavite samoga i kada se igrate s njim

3.) Od 7. mjeseci do 1. godine

- Brbljanje ima dugačke i kratke skupine glasova „tata upupupup bibibiib“
- Služi se govornim i ne-plačućim glasovima da privuče ili zadrži pozornost
- Oponaša razne glasove govora
- Ima 1 ili 2 riječi (pa-pa, tata, mama) iako ih možda ne izgovara posve jasno

4.) Od 1.-2. godine

- Svakog mjeseca izgovara sve više riječi
- Postavlja pitanja s 1-2 riječi – „gdje maca“, „idi pa-pa“, „što to“
- Spaja dvije riječi zajedno – „još keks“, „ne sok“, „mama knjiga“
- Upotrebljava razne suglasnike na početku riječi

5.) Od 2. do 3. godine
- Ima riječi za gotovo sve
- Upotrebljava 2-3 riječi da priča i traži stvari
- Naviknuti slušatelji ga uglavnom uvijek razumiju
- Često traži ili privlači pozornost prema predmetima, imenujući ih

6.) Od 3.-4. godine

- Priča o tome što je radio u vrtiću ili kod prijatelja
- Ljudi izvan obitelji ga obično razumiju što govori
- Upotrebljava mnogo rečenica od 4 ili više riječi
- Obično govori glatko, bez ponavljanja slogova ili riječi

7.) Od 4.-5. godina

 - Glas je jasan kao i kod druge djece
- U rečenicama iznosi mnogo pojedinosti – „Volim često čitati moje slikovnice“
- Priča priče u kojima se pridržava teme
- Glatko komunicira s drugom djecom i odraslima
- Većinu glasova izgovara ispravno, osim nekoliko poput (l, r, č, ć, s, ž, dž, đ)
- Služi se istom gramatikom kao i svi u obitelji
KAKO SE ODVIJA GOVORNO-JEZIČNI RAZVOJ U DJECE?
Većina dojenčadi dolazi na svijet željna, spremna i sposobna usvajati jezik. Imaju urođenu želju
da komuniciraju i sposobnost ovladavanja barem osnovama komunikacije iako još nisu bili
izloženi bogatstvu jezika. Glavno sredstvo koje dijete treba u govorno-jezičnom razvoju jesu
odrasli. Odrasli trebaju OBLIKOVATI DJETETOV JEZIK, a ne ispitivati dijete ili tražiti od
njega da ponavlja za nama ili nas oponaša. Jezik se ne poučava, nego se razvija. Kada govorimo
o oblikovanju djetetova jezika podrazumijevamo da sa djetetom razgovaramo služeći se
riječima i rečenicama koje se odnose na ono čime se dijete upravo bavi. Većina djece slijedi
sličan put jezičnog razvoja. Raznolikost u usvajanju jezika je pod utjecajem dječjih stilova,
temperamenata i osobnosti. U prvih 6. godina jedan od čimbenika koji može utjecati na to kako
i kada dijete nešto usvaja jest obiteljsko kulturalno i jezično podrijetlo.
JEZIK je glavni način kojim će vaše dijete komunicirati. Uključuje glasove i značenja riječi
koje koristi, kako slaže te riječi u razumljive rečenice i kako bira što će reći, ovisno o svrsi
komunikacije.
GOVORNO-JEZIČNI RAZVOJ je složen, zadivljujući proces – proces u kojem oboje, i
dijete, i vi, imate vlastite bitne i međusobno isprepletene uloge. Dijete uči s lakoćom kako
komunicirati – toliko toga dolazi posve prirodno. Međutim – aktivno sudjelovanje odraslih
obogaćuje dječje jezične sposobnosti.
JEZIK – bogat, slože i prilagodljiv sustav – način kombiniranja glasova, riječi, znakova i
rečenica u svrhu iskazivanja naših misli i razumijevanja drugih ljudi
- Tijekom prvih 6 godina života dijete će usvojiti osnove komunikacije koje će mu
koristiti cijeli život
- Kvaliteta djetetova života u velikoj mjeri ovisi o njegovoj sposobnosti za komunikaciju
Jezik se sastoji od 5 sustava ili aspekata komunikacije (sustavi uključuju glasove, značenje,
poredak i oblike riječi te društvenu upotrebu jezika):
a) Sustav glasova – FONOLOGIJA – (p, d, k, s, š, n) – građevni blokovi za razumijevanje
informacija među pojedincima
b) Sustav značenja – SEMANTIKA
c) Sustav poretka i oblika riječi – gramatika (sintaksa i morfologija)
d) Sustav društvenog jezika (pragmatika)
Razgovarajte sa svojim dojenčetom od prvog dana njegova života.
Dijete – u početku VOKALNE VJEŠTINE djeteta uključuju – plakanje, podrigivanje te
zvukova tipa – ooooo. Zvukovi ne sadržavaju „stvarne“ suglasnike ili samoglasnike. Unutar 3-
4 mjeseca dijete počinje stvarati samoglasnike i „ku-gu“. Pri kraju prvih 6 mjeseci dijete
proširuje svoj repertoar glasova. Od 4-6 mjeseci počinju eksperimentirati svojim ustima,
jezikom, i grlom, stvaraju škripave i kreštave zvukove, krikovi su načini kojima dojenče testira
svoje mogućnosti. Počinje izgovarati suglasnike, također može početi izgovarati T, P, uz
samoglasnike. U drugih 6 mjeseci života interakcije djeteta s odraslim postaju svrhovite, pred
kraj ovog razdoblja, možda malo i prije toga, dijete će izgovoriti svoju prvu riječ. Oko 6 mjeseci
počinje izgovarati nizove suglasnika i samoglasnika. To se brbljanje tipično sastoji od istih
nizova suglasnika i samoglasnika – postoji šanse da će te čuti suglasnike P, B, T, D, M, N –
abbababbabab, inininiin, tattatatat
GUD – GOVOR USMJEREN NA DIJETE
To je govor usmjeren na dijete, poseban ritam i visina tona. Muzikalnost (ton viši od
uobičajenog), sporiji, biranje jednostavnih riječi, kraće rečenice, manje riječi, rečenice imaju
jednostavnu gramatičku strukturu (Vidiš loptu? Velika lopta!), naglašavanje važnih riječi u
rečenici, GUD karakterizira visok stupanj uzvraćanja, istraživači su otkrili da bebe čije majke
koriste GUD imaju veći riječnih i gramatički pravilniji govor, GUD daje bebi samopouzdanje
da bude aktivni sudionik razgovora.
PRVE RIJEČI – kako pomagati bebi da uči upotrebljavati riječi?
Kada dijete počinje govoriti riječima odrasli mogu poticati to učenje
OPTIMIZIRANJEM INTERAKCIJA S DJETETOM:
a) ČITANJE – uspostavljanjem rutine čitanja knjiga djetetu u ranoj dobi pomažemo rano
osvijestiti važnost čitanja. Čak i u drugoj godini bebina života – čitanje je važna
aktivnost. Rutina koja može potrajati i onda kada dijete samo postane čitač. U drugoj
godini čitanje može trajati samo 5 minuta, ako i toliko. U ovoj fazi presudna kvaliteta,
a ne količina vremena koju provodimo s djetetom. Knjiga treba biti relativno
jednostavna, poput knjige za imenovanje predmeta, ljudi i radnji koje su poznate djetetu.
Dok čitamo – razgovarati o predmetima izgovarajući njihove nazive – upirati prstom u
njih. Nakon čitanja – „gdje je lopta“ – povremeno zamoliti dijete da imenuje sliku. Ako
dijete ponavlja naše riječi vlastitom inicijativom – pokazuje da shvaća određenu riječ ili
razlog za pričanje
PRIMJER: roditelj – gle, kamion!; Dijete – kamion!; roditelj – da, kamion! Veliki
kamion!
b) IGRANJE – dijete otkriva kako neki predmeti ili igračke mogu predstavljati, odnosno
zamjenjivati stvarne predmete. Usvajajući svu tu novu informaciju vjerojatno će pričati
o tome. Igranje treba biti usmjereno na interese djeteta. Ako se dijete želi igrati kućom
za lutke slijedite taj interes i igrajte se s njom, komentirajte što vi, ona, lutke i ostali
stanovnici lutkine kuće rade. Takva na dijete usmjerena igra/pozornost – najbolja za
poticanje upotrebe riječi, slijedite bebino vodstvo. Igranje je prilika da slijedite bebin
jezični stil. Kada se igrate možda ćete otkriti da beba voli igre koje uključuju
imenovanje poput igara „Što je to?“ ili „Gdje je tvoj (dio tijela)?“
 STVARANJE PRVIH REČENICA: PRIRODNI NAČINI
POTICANJA VAŠEG MALIŠANA
Jeste li znali? Riječ NE može značiti mnogo različitih stvari, mališani su izumitelji jezika,
trogodišnjaci mogu pričati o prošlosti i budućnosti.
Oko druge godine vaš mališan će vas iznenaditi spajanjem dviju riječi u svoju prvu rečenicu. U
to vrijeme njegov rječnik će eksplodirati i činit će vam se da uči toliko novih riječi da ih više
ne stignete prebrojavati.
Od spajanja 2 riječi u rečenicu do spremnosti za aktivnosti početnog čitanja i pisanja (s
četiri ili pet godina):
- Kada spoje svoju prvu rečenicu imaju raspon riječi od 30 do 50 riječi
- S navršene 3 godine služe se s više od 1000 riječi, a razumiju još i više
- Prvo usvajaju imenice, pa jednostavne glagole, opisne riječi i specifične riječi; ne, pa-
pa, još, nema
- Služit će se glagolima za izražavanje unutarnjih osjećaja ili stanja – želim, trebam
- Poslije toga idu glagoli koji se odnose na pet osjetila – vidim, čujem, diram, mirišem,
jedem – na kraju ove faze pojavit će se sofisticirani glagoli koji prikazuju mentalne
procese (mislim, znam, pitam, sanjam)
- Mališani počinju upotrebljavati riječi koje se odnose na pojam broja (mnogo, malo, dva
i četiri)
- Spajanje dviju riječi u jednu rečenicu obilježava početak nove razvojne faze
- Prve rečenice će se najvjerojatnije sastojati od riječi (ili vrsta riječi) koje su odavno u
upotrebi kao što su; mama, tata, sok, još, pa-pa, ne, nema, lijepo, idi
- Sada počinje; još sok, tata pa-pa, ne noć-noć
- Nove riječi i nove vrste riječi ćete u početku čuti u rečenicama od jedne riječi, postupno
dolazi do kombiniranja
- Poslije toga dolazi do primjenjivanja gramatike; upotreba odgovarajućih završetaka
riječi i manjih riječi (pomoćnih glagola) – je, su, sam
- Nema pas. – Nema psa. – upotrijebio je ispravni padežni oblik
- Umjesto svjetlucao – mališan kaže bjelucao; pogreške poput ove demonstriraju da
usvajanje jezika nije „golem memorijski zadatak“; mališani ne pamte svaki oblik koji
čuju da bi se njime poslije služili, umjesto toga, pokušavaju riješiti zagonetku, razbiti
šifru, kojom će se naoružati za stvaranje rečenica koje prije nisu čuli
- Ako dijete kaže padajućim tonom „tata otišao“ (tata je uistinu otišao), ako kaže „tata
otišao“ a podiže ton na kraju onda pita je li tata otišao ili ne, potom ide ubacivanje „je“
– Tata je otišao? – opet podizanje tona; tek na kraju dolazi do pravilnog razmještaja –
„Je li tata otišao?“
 - Kompleksnost rečenica primarno se određuje prisutnošću glagola – napreduju od
jednostavnih glagola (idi, trči), prema kompleksnijim (misli, obećaj) – s tim
promjenama dolaze promjene u kompleksnosti rečenice
- Oko trećeg rođendana – „Je li smo kokice. Gledali smo TV. Pili smo sok.“ – možda ne
prikazuje točan redoslijed radnji koje su se događale, ali ove rečenice demonstriraju
djetetovo razumijevanje – predstavljaju doživljenu situaciju ili zbivanje
- Stručnjaci za dječji izgovor su otkrili da je trogodišnjake moguće razumjeti oko 75%,
oko 4 godine to se povećava do 90% ili čak više
- Jednogodišnjaci mogu izbjegavati riječi koje sadrže teže izgovorljive glasove, međutim
dvogodišnjaci i trogodišnjaci si ne mogu priuštiti izbjegavanje riječi – oni jednostavno
imaju toliko toga za reći
- Dijete koje je nedavno napunilo 2 godine može izostavljati glasove na kraju riječi (sa
umjesto sat) ili slogove (te-fon umjesto telefon). Kasnije će ti dijelovi riječi doći na
svoja mjesta, ali će i dalje izostavljati dijelove suglasničkih skupina (dva ili više
suglasnika u nizu) – primjerice -tol umjesto stol i vata umjesto vrata
- Lakše izgovaraju – t, d, p, b, m, n, v
- Teže izgovaraju – k, g, s, z, š, ž, č, ć, dž, đ, r, l
- Posljedica toga (gore navedenoga) – vjerojatno ćete čuti da glasovi iz prve skupine
zamjenjuju glasove iz zadnje
- Dvogodišnjaci – najčešće izostavljanje glasova, trogodišnjaci – zamjenjivanje glasova
- Ako trogodišnjak zamjenjuje glas Š s glasom S – nije razlog za zabrinutost, ako
zamjenjuje glas S sa glasom V – razlog za zabrinutost
- Kontakt očima – osoba s kojom razgovaramo nas sluša, prije komentiranja moramo
pričekati da sugovornik završi svoj iskaz – mališani također počinju hvatati te migove
– „Mama gledaj me“ – takvi zahtjevi su dokaz da dijete cijeni ulogu kontakta očima u
razgovoru
- Bebe govore „ovdje i sada“ - pričaju o ljudima, predmetima i zbivanjima koji se
događaju na tom mjestu i u tom trenutku – za razliku od beba mališani se služe jezikom
da pričaju o prošlim ili budućim zbivanjima te o stvarima ili ljudima koji se ne nalaze u
njihovoj neposrednoj okolini
KAKO POMAGATI MALIŠANU U RAZVIJANJU JEZIKA?
- Napredak se događa u velikim skokovima
- Mi smo za našeg mališana glavni izvor znanja i učenja
- Svugdje i stalno poticat ćemo njegove cvatuće vještine
Konkretne stvari koje možemo činiti kako bismo utjecali na djetetov razvoj:
1. ČITANJE – kako dijete sazrijeva, povećava se njegova sposobnost da sjedi i sluša nas dok
mu čitamo knjigu, razumije složenije priče. Izbor knjiga treba se udaljavati od slikovnica koje
isključivo potiču imenovanje predmeta, prema knjigama u kojima postoji neki niz zbivanja. U
mnogim knjigama se radi o zbivanjima koja se događaju u životu vašeg mališana. Povećavamo
djetetovo razumijevanje kompleksnijih rečeničnih struktura i razumijevanje toga kako logično
u vremenskom redoslijedu složiti informaciju. Knjige uključuju riječi koje nisu toliko poznate
djetetu; odnosno one koje ne čuje svaki dan. OPETOVANO ČITANJE – koliko puta čitati
djetetu knjigu? Dijete će samo odrediti koje knjige treba koliko puta čitati. Mališani daju
prednost jednim knjigama više nego drugima; zbog tko zna kojeg razloga. Čitati knjigu u obliku
dijaloga (500 puta). Nakon toga izostaviti reče i odgovori; jednostavno pričati priču glasom
likova. Dijete počinje izgovarati, dovršavati rečenice; višestruko čitanje te knjige pomoglo mu
je naučiti određene rečenične strukture te kako ih izreći, barem u toj situaciji, kada dijete i onaj
tko je čitao zajedno stvaraju rečenice. Čitanje, kao i pričanje s djetetom tijekom cijelog dana –
vrijedno jezično edukativno iskustvo. Čitanje maloj djeci pomaže da bolje razumiju važnost
redoslijeda događaja u pričanju priča i da se priča mora razvijati u određenom logičkom i
vremenskom redoslijedu. Ako čitamo knjigu koju smo čitali već nekoliko puta, trebamo se
zaustaviti i pitati mališana – što se dalje dogodilo? – to mu omogućuje da uoči da se određena
zbivanja odvijaju određenim redoslijedom. Ponekad je zabavno ponuditi pogrešan odgovor
kako bi ga mališan ispravio – takva mu iskustva pomažu da promišlja, a zatim da priča o
doživljenim zbivanjima logički i u vremenskom slijedu.
2. IGRANJE – djeca su aktivna. Nastojati slijediti djetetovo vodstvo, usmjeravajući se na teme
koje ga zanimaju, te komentirajući njegove radnje i riječi. Dok trčkaramo okolo pokušavajući
slijediti dijete moramo primijeniti to važno pravilo, a reći ćemo i nekoliko prijedloga u kojima
se odražavaju djetetove nove jezične vještine. Davati dobre jezične modele – kada mališan kaže
riječ, nekoliko povezanih riječi ili rečenicu – želite ju proširiti.
Dijete: Volim bombone. Roditelj: Voliš bombone? Da, voliš sve vrste slatkiša, zar ne?
Usredotočujući se na djetetove ideje i proširujući ih – pokazujemo djetetu da je to što kaže
važno i da može reći čak i više, kada se njegova komunikacijske vještine poboljšaju. Igranje je
odlična prilika da izložite svog mališana novim riječima i izrazima. To će se događati spontano.
Igrajući se s djetetom, bit ćete u iskušenju da preuzmete ulogu učitelja. Poučavati djecu
određenim pojmovima, kao što su boje, suprotnosti – dijete to definitivno treba znati, ali kako
će on naučiti te pojmove može biti veoma prirodno, ili neprirodno, ovisno o procesu. Kada
dijete uči veliko-malo, vruće-hladno, gore-dolje – ne uči takvu vrstu riječi zajedno jer bi to bio
težak zadatak. Za vruće-hladno mališan treba razumjeti da obje riječi predstavljaju temperaturu
i da je vruće na jednom kraju toplinskog kontinuuma, a hladno na drugom. Zato će mališan
zbog težine zadatka naučiti govoriti o tom pojmu jednom od riječi (vruće), prije nego počne
upotrebljavati njenu suprotnost. Prije usvajanja drugog člana tog para mnogi mališani će
govoriti ne-vruće ili ne-veliko. Slova abecede – kao i učenje drugih pojmova, ovdje vrijedi isto
upozorenje – UVEDITE SLOVA U IGRU, umjesto da radite sa svojim mališanom puko
vježbanje.
Što vam preporučujemo da radite? – Tijekom igranja - IGRAJTE se sa svojim mališanom. Ne
možete ga sustavno poučavati jeziku, a osim toga, jezik se ne sastoji isključivo od boja, slova,
brojeva i specifičnih pojmova poput vrućeg i hladnog. Uvodite te pojmove u igru, umjesto da
ih činite središtem neke posebne aktivnosti, sve dok vaš mališan sam ne pokaže sklonost prema
tome. Kada se igrate kamiončićima i autićima, proširujte njegove riječi i iskaze, možete
uključivati riječi koje označuju boju predmeta (Ide auto? Da, evo ide žuti auto). Također,
možete poredati autiće i prebrojiti ih jesu li svi auti na broju. Možete čak komentirati slova koja
vidite na igračkama – Gle ovaj auto ima registracijsku tablicu sa slovom T, baš kao i ovaj.
Također nema ništa loše u pjevanju pjesmica koje uključuju te pojmove, jer su ponovno središte
svega zabava i igra, a ne pokazivanje uspjeha na kućnom testiranju. POTIČITE RAZVOJ
JEZIKA, NEMOJTE GA POUČAVATI.
3. IZLASCI – kada mališan prvi puta doživljava neko zbivanje (prvi puta jede u restoranu, prvi
puta je u kinu, ili cirkusu) – sve nove osobe, predmeti i radnje ga mogu donekle preplaviti.
Moramo djetetu olakšati to prvo početno iskustvo – prije nego idete na novo mjesto, popričajte
o tome što će se tamo dogoditi. Nakon što je zbivanje završeno, posjetite opet to mjesto i
prisjetite se naglas svih osoba, predmeta i radnji koje su se događale. Konačno, odlazite tamo
često. Putem ponavljanja iskustva, vaš će mališan razviti bolje razumijevanje važnih
komponenti tih zbivanja što i kako se događa, što će mu omogućiti da priča o tome s više logike
i ispravnosti u poretku.

KNJIGA 4.
Dr. sc. Mira Čudina – Obradović
Naslov: IGROM DO ČITANJA
Podnaslov: Igre i aktivnosti za razvijanje vještina čitanja

PREDČITAČKE I ČITAČKE VJEŠTINE

Čovjek nema posebnu „čitačku sposobnost“, kao što ima sposobnost govora. Pri čitanju čovjek
se služi nizom različitih kognitivnih sposobnosti, od kojih svaka sudjeluje u jednom dijelu, fazi
ili aspektu aktivnosti čitanja.
USVAJANJE VJEŠTINE ČITANJA – najvažniji je zadatak djeteta u početnom školovanju i
svladavanje tog zadatka otvara mu put za gotovo sve kasnije učenje.
SMISAO ČITANJA – je razumijevanje poruke koju je pisac ostavio u pisanom obliku, u
obliku koji su pisac i čitatelj poruke prije prihvatili kao zajednički. Poruka sadrži simbole,
zamjene za riječi složene u rečenice koje iznose smisao poruke. Riječi se u pisanome obliku
mogu prikazati na različite načine. Najstariji način – logografski sustav (slikovno pismo), u
kojem svaka riječ ima svoj zasebni simbol (prvo sliku, poslije znak). Sada imamo suvremeni –
ABECEDNI SUSTAV
ABECEDNI SUSTAV – temeljen na glasovnom, a ne slikovnom načelu. „Svaki pisani znak
(grafem) predstavlja glas ili skup glasova (fonem).“ Abecedni sustav zahtijeva niz složenih
procesa, među kojima je nužna RAŠČLAMBA, RAŠČLANJIVANJE RIJEČI (u glasovne
jedinice – foneme, i u vizualne jedinice – grafeme).
AKTIVNOST ČITANJA U ABECEDNOM SUSTAVU SADRŽI SLJEDEĆE PROCESE:
1. Raščlamba riječi u glasove
2. učenje i pronalaženje korespondencije između napisanog slova i pripadajućeg glasa
(dešifriranje)
3. Povezivanje glasova u cjelovitu riječ
4. Uočavanje značenja riječi
5. Ponavljanje prethodnog procesa u sljedećoj riječi
6. Uočavanje zajedničkog smisla prethodne i nove pridružene riječi
7. Ponavljanje prethodnog procesa do posljednje riječi u rečenici
8. Uočavanje smisla cjeline rečenice
9. Usklađivanje smisla rečenice s cjelinom teksta
SVRHA CIJELOG PROCESA – 10. Otkrivanje značenja, smisla cjeline; njegov temeljni dio
DEŠIFRIRANJE (ispravno uočavanje veze grafem-fonem).
Dobro uvježbano – dešifriranje – postaje automatizirano – čitač može usmjeriti pozornost na
smisao onog što čita, tj. na poruku napisanoga.

ŠTO JE ČITANJE?
1. Čitanje je složeni proces obrade podataka u kojemu istodobno sudjeluju procesi jednostavne
obrade (tehnika čitanja) i viši procesi obrade (razumijevanje pročitanoga)
2. Čitanje, čak i čitanje „u sebi“ ostvaruje se korištenjem vida, ali i sluha. Istodobno se odvijaju
procesi obrade slušnih i vidnih reprezentacija materijala koji se čita.
3. Kritična faza u procesu čitanje jest pretvaranje slova u glasove (tehnika čitanje). Zbog toga
je u učenju čitanja bitno učenje korespondencije između slova i glasova i pravila njihove
zamjene (abecedno načelo).
4. Da bi čitač mogao primijeniti abecedno načelo, nužno je da može uočiti od kojih se glasova
(fonema) sastoji riječ. To znači da može provesti GLASOVNU RAŠČLAMBU RIJEČI, tj. u
glavi čuti glasove u slijedu kojim se poredani u riječi. Taj se proces jednako odvija bez obzira
na to je li čitanje u sebi ili naglas.
5. Tijekom vježbanja tehnike čitanja (prepoznavanja i pretvaranja slova u glasove te
povezivanja glasova u riječi) neprestano se odvijaju procesi razumijevanja značenja riječi,
rečenice i cjeline teksta. Postupno se, strpljivom vježbom, tehnika čitanja potpuno automatizira,
tj. dobar čitač više ne mora riječ čitati slovo po slovo, nego je prepoznaje kao cjelinu. Zatim
postupno kao cjelinu prepoznaje i veće rečenične dijelove. Njegova se pozornost sada može
usredotočiti na sadržaj, smisao onoga što čita.
6. Svrha početnog učenja čitanja jest ovladavanje tehnikom čitanja kako bi ona postala
automatska vještina koja će se izgubiti iz svijesti čitača. Na njezino mjesto mora doći proces
traženja, pronalaženja i pamćenja smisla i sadržaja rečenice i cijelog teksta.
FAZE USVAJANJA RAZUMIJEVANJA PROČITANOGA:
Dijete neće moći ni razumjeti ni usvojiti tehniku čitanja ako od najranijeg djetinjstva nije razvilo
preduvjete za razumijevanje samog teksta.
Preduvjeti – razumijevanje riječi, razumijevanje rečenice, razumijevanje sadržaja priče,
razumijevanje prenošenja govora u pismo, prepoznavanje dogovorenih oblika pisma,
razumijevanje smisla pisanog prenošenja poruke.
Razvojne faze razumijevanja obuhvaćaju – razvoj govora, razvoj razumijevanja
razlike između govora i pisma te prenošenje govora u pismo i razumijevanje dogovorenih
pisanih običaja.
1. Razvoj govora – obuhvaća razumijevanje značenja riječi te povezivanje riječi u cjelinu
rečenice i razumijevanje te cjeline. Dijete govor uči od odraslih već pri kraju prve godine života,
prstićem pokazujući sve oko sebe i pitajući „Ta to?“ tj. „Što je to?“
- Strpljivim roditeljskim imenovanjem predmeta i bića, popraćivanjem radnji riječima,
ponavljanjem djetetova izričaja na ispravan način, širenjem i dodavanjem sadržaja
jednostavnim djetetovim izričajima, naizmjeničnim slušanjem djeteta i govorenjem
djetetu, roditelji razvijaju djetetov govor, njegovu mogućnost izražavanja želje, namjere
i misli te šire njegov rječnik
- Razvijanjem djetetova govora roditelji stvaraju prvu i temeljnu pretpostavku budućeg
razvoja čitačkih vještina
2. Razvoj razumijevanja sadržaja priče – Roditelji djeci pričaju priče. Djeca postupno
razumiju da se u priči zbiva neka radnja, da se nešto događa, da se to događa nekim likovima,
da likovi međusobno uspostavljaju različite odnose. Djeca usvajaju i oblik priče; početak,
sredinu i kraj; uviđaju da je početak najava priče ili uvod („Živjeli jednom…..“, „Nekad davno,
davno…“), a da je na kraju razrješenje i rasplet („I živjeli su tako dugo, dugo i sretno….“)
- Djeca uživaju u ponavljanju priče, u ostvarenju svojih očekivanja, u emocionalnom
rasterećenju pri raspletu priče i sretnom završetku
- Zbog toga djeca ne podnose nikakve promjene u priči, zahtijevaju ostvarenje već poznatog i
uživaju u istim, poznatim riječima. Tijekom vremena i sama mogu zapamtiti i prepričati kratku
priču. Pričanje priča djetetu roditeljima je najjednostavniji i besplatan način poticanja djetetova
govora i čitačkog razvoja.
3. Razumijevanje prenošenja govora u pismo – Dijete najprije treba razumjeti odakle
priča u knjizi, kako se govor pretače u pismo i kako roditelji iz pisma pretače priču u govor. Za
takvo je razumijevanje potrebno zajedničko čitanje slikovnice. U jasnoj i jednostavnoj
slikovnici dijete će, gledajući slikovnicu s roditeljem, uočiti kako napisane riječi označavaju
predmete i bića/slike u slikovnici, kako roditelj može te napisane riječi pročitati i kako te riječi
sastavljene u rečenice čine priču. Čestim ponavljanjem zajedničkog čitanja slikovnice dijete će
uočiti da knjiga sadrži pisani tekst koji se pretvara u priču kad roditelj pisane znakove pretvori
u izgovorene riječi. Postupno će se naviknuti da sluša napisanu priču i tražit će ponavljanje
čitanja iste priče završavajući svako čitanje zahtjevom – „A sad ispočetka!“ Razumijevanje
pretakanja pisanog teksta u priču velik je skok u razvoju pismenosti. Zajedničko čitanje
slikovnica najvažniji je put za postizanje tog skoka.
4. Razumijevanje dogovorenih pisanih običaja – zajedničko čitanje slikovnice važno
je i radi usvajanja dogovorenih pisanih običaja. Dogovoreni običaji – počinje se čitati od prve
stranice, redak na stranici čita se slijeva nadesno i odozgo prema nadolje, rečenica počinje
velikom slovom, završava točkom, upitnikom ili uskličnikom. Prateći roditeljevo čitanje i
pokazivanje riječi u tekstu, dijete će uočiti sve te pisane konvencije, privikavat će se na
prebacivanje pogleda s kraja retka na lijevu stranu stranice, gdje započinje sljedeći redak,
uočavat će oblik velikih slova na početku riječi i postupno će možda uočiti da se riječi sastoje
od dijelova, a to su slova. Sva ta znanja odlično će ga pripremiti za početak usvajanja TEHNIKE
ČITANJA.

FAZE USVAJANJE TEHNIKE ČITANJA:

1. FAZA CJELOVITOG PREPOZNAVANJA – pri učenju tehnike čitanje dijete
najprije mora razumjeti KORESPONDENCIJU IZMEĐU CIJELE RIJEČI I NJEZINA
ZNAČANJA tj. napamet uči značenje cijele napisane riječi. To je LOGOGRAFSKA
STRATEGIJA – cijela napisana riječ znak je za izgovorenu riječ. Ta strategija tipična je za
početničko čitanje. Kad se tako naučene riječi nalaze uklopljene u cjelinu teksta, dijete može
„čitati“ tekst prepoznavajući naučene riječi i pogađajući po smislu ostale riječi. Riječ koju prvi
puta susreće POGAĐA PREMA MOGUĆEM SMISLU CJELINE REČENICE, a ako riječ stoji
sama za sebe, ne može ju ni pogađati.
2. FAZA POČETNE GLASOVNE RAŠČLAMBE - nakon uočavanja značenja
cjelovite riječi, dijete počinje obraćati pozornost i na slova – glasove koji tvore riječ. U
pogađanju nepoznatih riječi u cjelini teksta počinje pogađati ne samo po smislu, nego i po
prvom slovu – glasu u riječi. Primjer – „Ana i Ivo idu u šetnju.“ – umjesto u školu, jer će prvu
riječ pogađati po prvom glasu Š. To je početak glasovne raščlambe i on održava povećanje
svijesti o elementima koji tvore riječ.
3. FAZA PREVOĐENJA SLOVA U GLAS (primjena ABECEDNOG NAČELA) –
ovo je najteža i najvažnija faza u učenju čitanja. U toj fazi dijete se služi abecednom strategijom,
tj. prepoznaje slovo i prevodi ga u njegovu glasovnu zamjenu. Ova faza je najteža jer zahtijeva
glasovnu raščlambu riječi i glasovno pamćenje. Mnoga djeca tijekom učenja čitanja i sama
otkrivaju glasovni sustav riječi i metodu kako će riječ rastaviti i ponovno sastaviti u cjelinu.
Mnoga djeca trebaju poduku u toj vještini, i to u obliku GLASOVNOG (FONOLOŠKOG)
OSVJEŠĆIVANJA i UVJEŽBAVANJA GLASOVNE RAŠČLAMBE. (tko ne može savladati
tu fazu – imati će teškoće u čitanju tijekom cijelog školovanja, pa i poslije). U fazi prevođenja
slova u glasove djetetova sposobnost čitanja postaje mnogo elastičnija i ono može pročitati
svaku riječ, pa i onu, čiji smisao ne poznaje.
4. FAZA SLOŽENOG PREVOĐENJA GRAFIČKIH U GLASOVNE
JEDINICE – u ovoj je fazi dijete već vješt čitač koji se u prevođenju slovo – glas rukovodi
cjelinom gramatičke i sintaktičke strukture, a nove riječi izgovara i naglašava po analogiji s
poznatima. Osnovna strategija – ORTOGRAFSKA STRATEGIJA – čitač više ne rastavlja
napisanu riječ na njezine osnovne elemente – grafeme, nego uočava poznate pravopisne cjeline.
Ortografska strategija je kombinacija logografske strategije i glasovne raščlambe. To znači da
čitač lako i brzo čita cjelovito ono što prepoznaje otprije kao jezičnu i pravopisnu cjelinu, a kad
naiđe na nove i nepoznate cjeline, sposoban je za njezinu brzu slovno-glasovnu raščlambu.

PREDČITAČKE VJEŠTINE
- Svijest o pisanom jeziku razvija se vrlo rano (između 2 i pol i 3 godine) – prisutno
osnovno razumijevanje funkcije i značenja pisanoga jezika
- Osjetljivost za smisao i karakteristike pisanoga jezika istraživači su jednim imenom
nazvali PREDČITAČKE VJEŠTINE
PREDČITAČKE VJEŠTINE – preduvjet razvoju čitačkih vještina. Razvijenost predčitačkih
vještina u određenom razdoblju djetetova razvoja može biti jasan znak hoće li dijete imati
teškoća u čitanju u školi.
PREDČITAČKE VJEŠTINE – su svjesnost djeteta o pisanom jeziku, i to o njegova tri
aspekta; o funkciji pisanog jezika, o tehničkim karakteristikama pisma, te o procesima i
tehnici čitanja.
1. Funkcija i svrha pisanog jezika – dijete s 2 i 3 godine prepoznaje da netko upravo
čita ili piše, svjesno je da iz pisanog teksta proizlazi neka poruka, svjesno je da čitanje ima
svrhu da se uoči i primi poruka. Ta se svijest pojavljuje kao prvi pojam o pismu, a njezino
pojavljivanje ovisi o prilikama djeteta da primijeti uporabu pisanih informacija u svom
neposrednom okruženju te da u njoj i samo sudjeluje.
2. Pojmovi o tehničkim i dogovorenim karakteristikama pisma – sljedeća
razvojna razina pojavljuje se između 4 i 5 godine kao osvješćivanje pojmova o pismu;
osvješćivanje razlika u slovima, svijest o smjeru pisanja slijeva nadesno i odozgo - dolje,
razumijevanje osnovne interpunkcije, usvajanje rječnika koji opisuje pismo i njegove
karakteristike (riječi; riječ, slovo, točka). Osobito je važno pojavljivanje svijesti da su riječi u
pismu zasebne vizualne jedinice. Postupno se u ovoj fazi pojavljuje i osviještenost glasovne
strukture riječi . da se svaka riječ sastoji od zasebnih glasova. Najprije se pojavljuje kao
prepoznavanje rime, a poslije kao i prepoznavanje prvog glasa u riječi.
3. Svijest o uporabi glasovne strukture riječi u čitanju – između 5. i 6. godine
naglo je poboljšanje u zamjećivanju glasovne strukture riječi. Ono se očituje kao spremnost na
igru s rastavljanjem riječi na glasove, uživanje u rimi i uočavanje aliteracije. Ta je svijest
osnovna za razvijanje čitačke vještine, jer omogućuje djetetu da tijek glasovnoga govora
podijeli u apstraktne jedinice – foneme koji će odgovarati pisanim simbolima – slovima.
4. Grafo-foničko znanje – između 6. i 7. godine, a u mnoge djece i prije, uspostavlja se
spoznaja korespondencije između glasa i dogovorenog znaka za taj glas – slova. Sad je
spremnost za učenje čitanja na vrhuncu, a dijete usvajanjem korespondencije glasa i slova
poboljšava predčitačku vještinu raščlambe riječi na glasove.

ČITAČKE VJEŠTINE
Kad su sve predčitačke vještine usvojene, započinje primjena abecednog načela. Između 7. i 8.,
a najčešće neposredno prije početka škole, dijete uočava kako izgledaju grafičke zamjene za
svaki glas, tj. slova, te uči šifriranje i dešifriranje riječi uporabom slova. Osim toga što se
predčitačke vještine tim učenjem usavršavaju i automatiziraju, u prvom razredu se njima dodaje
automatiziranje abecednog načela, prepoznavanje velikih i malih slova, semantičko i
sintaktičko znanje (značenje i poredak riječi u rečenici, te pravopisno znanje. Između 8. i 9.
godine automatiziranje šifriranja i dešifriranja sve je bolje, pa djeca mogu punu pozornost
obratiti na smisao onoga što čitaju. U toj dobi postupno nestaje potreba za oslanjanjem na
ilustraciju, jer djeca postaju sposobna za samostalno zamišljanje i predočivanje. Prema tome,
brigu o razvoju predčitačkih sposobnosti valja započeti od rođenja, a najkasnije do djetetove
treće godine. To nikako ne smije biti sustavno tj. mehaničko podučavanje, već mora proizlaziti
iz svakodnevnih dječjih aktivnosti i igre, te komunikacije s odraslima.
VAŽNOST OKRUŽENJA ZA RAZVOJ PREDČITAČKIH VJEŠTINA:
RODITELJI, VRTIĆ, ŠKOLA
 - U razvoju vještine čitanja, osobito predčitačkih vještina, važnu ulogu ima „složena
kombinacija naslijeđenih osobina i utjecaja okoline“
- Uloga roditelja ima najveću važnost; za razvoj čitačkih vještina mogla bi biti čak i
značajnija kvaliteta okoline djeteta od nasljednih čimbenika

Što je kvalitetna okolina koja će biti poticajna za djetetov budući

čitački razvoj?
- Aktivno bavljenje djetetom od njegova rođenja
- Prva godina djetetova života, a vjerojatno i prve tri godine – najpresudnije za njegov
daljnji razvoj
- Tijekom prve tri godine života događaju se najveće promjene u djetetovu mozgu, stvara
se najveći broj veza i novih živčanih izdanaka nužnih za djetetovo učenje – te će se veze
između živčanih stanica održati samo ako su neprestano aktivne, a bit će aktivne ako
dijete iz okoline dobiva dovoljno poticaja
- „Djetetov mozak žudi za poticajima iz okoline“
- Za povoljan razvoj najvažnija je okolina koja je sigurna i daje djetetu velike mogućnosti
istraživanja, no najvažniji dio poticajne okoline bit će ljudi – ljudi koji dijete vole, grle
ga i ljuljaju, glade i masiraju, pjevaju mu, pričaju i čitaju slikovnice i priče

Što je kvalitetna okolina u smislu neposrednog poticanja čitanja?

- Djetetovo okruženje koje pridonosi kvalitetnom razvoju predčitačkih vještina: nastanku
svijesti o prirodi čitanja (abecedno načelo, fonološka korespondencija, linearni
redoslijed slijeva nadesno) i svijesti o smislu čitanja (prenošenje poruke, dobivanje
obavijesti), koje omogućuje djetetu doživljaj zanimljivosti, ljepote i smiješnoga u
pisanome tekstu, donosi mu ugodu i zadovoljstvo u zajedničkom doživljaju čitanja s
roditeljima
Kako roditelji, odgojitelji i učitelji postižu kvalitetno okruženje za razvoj predčitačkih
vještina?
- Oni daju primjer korištenja i odašiljanja pisanih obavijesti, uživanja u pričama i
zanimljivostima o kojima čitaju u pisanim tekstovima, organiziraju čitačko ozračje, te
svakodnevno čitaju djetetu i s djetetom.
- Ono postupno uključuju dijete u jednostavne aktivnosti primanja i odašiljanja obavijesti,
omogućuju mu sve složeniji uvid u smisao i značenje pisanoga teksta i organiziraju
aktivnost i igre koje u djetetu osvješćuju strukturu govora i pisanoga jezika

ODRASLI KAO PRIMJER KORIŠTENJA PISANE OBAVIJESTI

- Odrasli su primjer korištenja pisane riječi kao obavijesti, izvora znanja i pomoći u
raznim životnim situacijama – oni pokazuju djetetu da se važne stvari saznaju iz onoga
što piše na naljepnicama
 - Natpisi – ne ulazi, tišina, spavamo, čuvaj se psa, zauzeto – vrlo je korisno da odrasli
isprva sami, a zatim uz pomoć djeteta izrađuju male natpise koji upozoravaju na važne
obavijesti u kući – ti se natpisi koriste kad je god potrebno ostaviti trajniju obavijest, a
djeca će uživati da ih postavljaju na vrata svoje sobe, ne samo radi obavijesti nego i radi
šale i zafrkavanja odraslih – pritom djeca uče i usvajaju obavijesnu važnost riječi, ali
uočavaju i njihove razlike u duljini, obliku, početnom i završnom slovu, što je početak
osvješćivanja i glasovne raščlambe i abecednog načela
- Roditelji pokazuju primjerom kako dobivaju važne i zanimljive obavijesti iz novina i
knjiga, razgovaraju često međusobno pred djetetom o onome što su pročitali,
komentiraju s djetetom smiješne zgode o kojima su pročitali, čitaju mu iz novina
dijelove koji bi djetetu mogli biti zanimljivi – važno je pokazati djetetu da i ono samo
može dobiti obavijest iz knjige

ODRASLI KAO PRIMJER ODAŠILJANJA PISANE OBAVIJESTI

- Djeca moraju zamijetiti da pisanje poruke prenosi značenje, tj. obavijest, naredbu,
zabranu
- Najprije moraju sudjelovati u roditeljskom pisanju pisma i čestitki (diktiranje pozdrava
ili poruke u pismu), zatim samostalno diktirati neku obavijest, priču
- Zatim pronaći i primijeniti već gotova upozorenja, zabrane, molbe
- Tijekom tih aktivnosti dijete će pokazati želju da samostalno proizvede pisani trag koji
je njegova vlastita poruka
- Najlakše i najprije će napisati vlastito ime
- Valja ga hrabriti da se koristi tim znanjem kako bi poslalo poruku u obliku potpisanoga
crteža ili kao znak posjedovanja nečega
- Već u pisanju vlastitog imena može započeti razumijevanje abecednog načela i glasovne
raščlambe – to će se znanje postupno proširiti na ostala slova i riječi
- Ukratko – dijete mora biti okruženo odraslima koji pišu, čitaju i pismeno saobraćaju s
ostalima te biti uključeno u aktivnosti pisanja koje su mu razumljive, imaju jasan cilj,
zanimljive su i zabavne te pobuđuju u djetetu želju za vlastitim pisanim jednostavnim,
pa sve složenijim izražavanjem tj. obavještavanjem
SVAKODNEVNO ČITANJE DJETETU
- Osim obavijesti knjige su važan izvor uživanja u priči, zapletu, ljepoti riječi i slika
- Svakodnevno čitanje priča djetetu omogućit će mu da to spozna i da traženje takvog
užitka postane njegova stalna potreba
- Najbolje je čitanje priča koje se odvija uz osjećaj povezanosti, topline i zajedničkog
uživanja u priči
- Dobro je da za vrijeme čitanja dijete sjedi roditelju i krilu, da i samo gleda u slikovnicu,
prati tijek priče na stranici uz gledanje slika i redova slova, te da mu roditelj povremeno
pokazuje gdje se nalazi riječ koju upravo čita
 - DJECA UŽIVAJU U MNOGOBROJNIM PONAVLJANJIMA ISTE PRIČE, pa
će neke riječi, kraj rečenice ili početak i kraj priče naučiti napamet
- Prvo se čitaju slikovnice jednostavnog sadržaja, jasnih slika i s jednim ili dva glavna
lika
- Ozračje čitanja – opušteno, ugodno, toplo, a roditelj smiren i opušten, a ne nestrpljiv i
napet
- Ako roditelj čita mirnim i ugodnim glasom obgrlivši dijete – dijete će osjećati snažnu
ugodu zajedničke aktivnosti koju neće željeti prekinuti; suprotno tome; ako dijete osjeća
žurbu i napetost roditelja, čitanje kao obavljanje dužnosti – neće uživati i nastojat će
prekinuti čitanje
„Kada se dijete privikne na smirenje i usmjerenje pozornosti na riječi priče i gleda – prati slike
i tekst u knjizi, bit će optimalno svakodnevno čitanje u trajanju 20 minuta. Ako je moguće
uspostaviti stalno mjesto i vrijeme čitanja, da će to djetetu osjećaj stalnosti i male tradicije, što
je izvor sigurnosti i uporište za osjećaj vremena i životne organizacije. Dugotrajnim
održavanjem „svetog običaja“ zajedničkog čitanja s roditeljima dijete će naučiti da je čitanje
redovna, svakodnevna aktivnost, koja je važna, korisna i zabavna.“

POTICAJNO ČITANJE
- Zajedničko čitanje slikovnica razvija u djeteta ljubav prema knjizi i čitanju, ali i
djetetove govorne sposobnosti
„Govorne su sposobnosti nužan preduvjet čitačke sposobnosti i kasnijeg napretka u školi.“
- Redovito čitanje djetetu od njegove druge godine poboljšava djetetov govorni razvoj -
ali, nije učinkovito jednostavno čitanje u kojem je roditelj samo čitač, a dijete pasivan
slušač
„Učinkovito zajedničko čitanje oblik je aktivnog poučavanja koje se odvija na određeni način i
mijenja tijekom vremena.“
- Mala djeca isprva komentiraju pročitano i daju imena slikama koje vide, ali ne mogu
prepričati sadržaj
- Postupno se njihov govor razvija i mogu sve bolje samostalno prepričati događaj u priči
- RODITELJI POMAŽU TAJ RAZVOJ AKO PRILAGOĐUJU NAČIN ČITANJA
SVE VEĆIM GOVORNIM VJEŠTINAMA DJETETA
- Učinkovito, poticajno čitanje – ima oblik razgovora u kojemu se faze čitanja izmjenjuju
s fazama razgovora o slikama i tekstu, a razgovor postaje sve složeniji i bogatiji

Načela poticajnog čitanja djetetu:

1. Korisnije je aktivno sudjelovanje djeteta nego pasivno slušanje (bolje je djetetu postavljati
pitanja nego od njega tražiti da mirno sluša ili da pokazuje na slici)
2. Govor roditelja mora sadržavati više od samog teksta (mora potaknuti dječji govor i reagirati
na njega proširenjem, objašnjenjem, davanjem primjera, ispravljanjem i pohvalom)
3. Zahtjevi za samostalnim govorom djeteta postupno se povećavaju; zahtijeva se sve veća
samostalnost i sve složeniji oblici izražavanja
- ta su načela primijenjena u programu DIJALOŠKOG (razgovornoga) čitanja
- svakodnevno dijaloško čitanje (najmanje 4 puta tjedno) što su ga provodili roditelji
dvogodišnjaka i odgojitelji u vrtićima s djecom iz nepoticajne okoline znatno je poboljšalo
razvoj govora i to već nakon četiri tjedna redovnog provođenja
- najvažnije je u dijaloškom čitanju shvaćanje i preuzimanje aktivne uloge roditelja ili
odgojitelja. Njegova je uloga postupno vođenja djeteta u sve složeniju uporabu riječi. Taj slijed
povećane složenosti ide od traženja djetetova imenovanja stvari i bića (krava), preko
imenovanja svoj-stava i funkcija (velika, daje mlijeko), pa do traženja djetetova sve duže i
bogatijeg govora. Drugi stupanj složenosti jest zahtijevanje iskaza od nekoliko riječi i
postupnog samostalnog opisa slike i sadržaja priče
DIJALOŠKO ČITANJE SLIKOVNICE
Odrasli i dijete čitaju slikovnicu tako da dijete sjedi odraslome u krilu i da oboje istodobno
gledaju slike i tekst. Odrasli je svojim ponašanjem, vedrinom i komentarima pripremio dijete
na čitanje kao na veselu međusobnu komunikaciju u nečem novom i zanimljivom ili već
znanom i poznato ugodnom. Vedri i djetetovim zanimanjem vođeni komentari djeteta i roditelja
smjenjuju se s dijelovima „običnoga“ čitanja. Odrasli i dijete često, gotovo svakodnevno
zajedno „čitaju“, svaku slikovnicu čitaju nekoliko puta zaredom, odrasli ponavlja i ispravlja za
djetetom riječi koje je dijete usvojilo čitanjem i u svakodnevnim situacijama podsjeća dijete na
razgovor o slikovnici i događajima u priči.
Sljedeći oblici komunikacije osobito su poticajni za dijete:
1. Jednostavna razina – POSTAVLJANJE POTICAJNIH PITANJA. Pitanja koja
započinju sa ŠTO, poticajni su, potiču dijete na samostalan govor. Valja izbjegavati pitanja
koja traže odgovor DA ili NE ili samo pokazivanje slike. Prema tome, prije, za vrijeme i nakon
čitanja valja pitati dijete: ŠTO JE OVO? ŠTO JE SVE NA SLICI? ŠTO OVDJE VIDIŠ?, dok
su NEPOTICAJNA PITANJA – Pokaži kravu!, Je li krava velika?
2. Obogaćivanje odgovora – Djetetov odgovor na pitanje valja obogatiti novim pitanjem.
Kad dijete nauči i ispravno imenuje predmet na slici, valja odgovor odmah obogaćivati pitanjem
o tom predmetu (ili biću): boji, obliku, dijelovima. Posebno je važno postavljati pitanja i akciji
i funkciji: Što radi biće, za što služi predmet, tko ga radi??
3. Ponavljanje odgovora – ispravnu djetetovu izjavu valja ponoviti kako bi dijete dobilo
ohrabrenje i podatak da je ispravno odgovorilo.
4. Pomaganje – roditelj mora da ti model, uzor dobrog odgovora i valja tražiti od djeteta da
oponaša taj uzor. Pritom ne treba dijete upozoravati na pogrešku, već treba nakon djetetova
pogrešnog odgovora jasno reći ispravan odgovor.
5. Pohvala i hrabrenje – za vrijeme čitanja dragocjeni su svi djetetovi komentari priče, jer su
oblici samostalnog govorenoga ponašanja. Valja ih zato zapaziti i poticati mirnim prihvaćanjem
– „Točno si zapazila!“, „Dobro kažeš!“, „Da, tako je!“
6. Uvažavanje djetetova zanimanja – dobro je prihvatiti djetetovo usmjeravanje pozornosti
na jedan dio slike i skretanje s glavne teme, jer ta privremena djetetova pozornost služi kao
odličan temelj za produktivan razgovor. Kasnije se ponovno vraćamo na nit priče.
7. Vedrina i šala – čitanje mora biti zabavno i vedro i odvijati se poput IGRE. Nikako se u
djeteta ne smije stvoriti dojam da odrasli procjenjuje koliko ono zna ili može zapamtiti ili
reproducirati. Kritični, sitničavi, nestrpljivi ili preambiciozni odrasli neka se ne poduzimaju
dijaloškoga čitanja, jer mogu nepotrebno izazvati u djeteta posramljenosti i strah od neuspjeha.

SLOŽENIJA RAZINA:
- U uznapredovaloj fazi zajedničkog čitanja, kad je dijete već sposobno za duže i složenije
samostalne iskaze, valja tražiti od djeteta da se govorno izrazi duljim i složenijim
konstrukcijama. Za to su potrebni sljedeći postupci:
1. POSTAVLJANJE PITANJA SLOBODNOGA ODGOVORA – potrebno postavljati šira
pitanja – „Što je na ovoj stranici?“ ili „Reci mi o čemu se ovdje radi?“ ili „Opiši mi što se
ovdje događa?“. Ta su pitanja teža nego ona pitanja tipa ŠTO?. Najprije će dijete na takva
pitanja davati siromašan odgovor – odrasli pohvaljuje svaki, pa i najjednostavniji djetetov
odgovor i odmah izriče primjer odgovora ili djetetov odgovor bogati dodatnim pitanjima.
Kad dijete iscrpi sve što može reći o stranici, dodaje mu se nov podatak.
2. POTICANJE DJETETOVA IZRIČAJA – svaki djetetov izričaj roditelj mora ponoviti uz
malo poboljšanje ili u malo složenijem obliku. Ako dijete kaže KRAVA, roditelj kaže DA,
TO JE KRAVA, ako dijete kaže KRAVA JEDE, roditelj može reći DA, KRAVA PASE.
Najbolje je proširenje koje dodaje sasvim malo novoga, tako da dijete može odmah
oponašati takvo proširenje.
3. VEDRINA I ŠALA – i na složenijoj razini čitanje mora biti zabavno i vedro i odvijati se
poput igre. U zrelijem su razvojnom razdoblju djeca još osjetljivija nego prije na moguću
porugu ili kritiku, pa je još važnije da odrasli budu opušteni, vedri i pokazuju bezuvjetno
prihvaćanje djeteta.
DIJALOŠKO ČITANJE PRIČA:
- U sljedećim razvojnim razdobljima, kad dijete preraste jednostavne slikovnice i
sposobno je pratiti dugačke priče i zaplete dječjih romana, poželjno je da se dio vremena
posveti dijaloškom, a ne doslovnom čitanju. U tim razdobljima dijaloško čitanje neće
imati ulogu poticanja isključivo govora. Razgovor o naslovu priče ili knjige, naslovnoj
i ostalim ilustracijama, pitanjima o mogućem sadržaju i likovima poticajno djeluje na
zanimanje, motivaciju za čitanje knjige. Velike su mogućnosti poticanja kreativnosti
ako se tijekom ili nakon priče pogađa ili smišlja kraj priče, traže drugačija rješenja ili
priča preseli u drugo vrijeme ili prostor. Razgovor prije, za vrijeme čitanja i nakon
čitanja priče s porukom koristan je način razjašnjenja moralnih dvojbi i usvajanja
moralnog i plemenitog ponašanja. Svi ti oblici aktivnog čitanja moraju biti nenametljivi,
umjerene količine i ne smiju pokvariti priču ili volju za njenim slušanjem. Za razliku od
faze slikovnice, sada roditelj mora poštivati djetetovo zanimanje za zbivanje u priči i
ostaviti vrijeme za razgovor nakon čitanja priče.
ČITANJE PJESMICA:
- Dijete do odlaska u školu čuje mnogo više priča nego dječjih pjesmica i stihova - sa
stajališta razvoja predčitačkih vještina, to je pogrešno
- Budući da je za razvoj predčitačkih vještina najvažniji preduvjet u fonološkom
osvješćivanju – važno je njegovo poticanje – slušanjem, uočavanjem i pamćenjem rime
 - Često slušanje, čitanje i ponavljanje jednostavnih pjesmica u rimi, hrabrenje djeteta da
predvidi završetak u rimi, da nadopunjuje stihove rimom, da pamti rimu, bit će vrlo
korisna vježba
- Sposobnost da prepoznaju i ponavljaju rimu, kao i da se vesele rimi i uživaju u njezinu
ponavljanju pokazuju djeca već od početka četvrte godine, a mnoga i prije
- Valja često i ponovljeno čitati dječje stihove u rimi i proširivati postupno zahtjeve da je
zapamte, predvide i sami proizvode.
STVARANJE ČITAČKOG OZRAČJA
- Dijete živi u ozračju u kojemu sve primjećuje i nastoji oponašati – ono će oponašati
roditelje kad čitaju, uočit će kada roditelji razgovaraju o onome što su pročitali, žive s
knjigama, posuđuju i donose knjige iz knjižnice, postupaju s knjigama s poštovanjem i
ljubavlju
- Mnogo lakše i brže će razumjeti važnost i smisao čitanja ako je okruženo odraslima koji
redovito čitaju i služe se različitim tiskanim materijalom
DJETETOV PROSTOR ZA ČITANJE
- Kada je dijete upoznalo smisao pisanog teksta kao obavijesti i ugodu što ga daje
aktivnost čitanja, počet će se zanimati i za samostalne čitačke aktivnosti
- Valja djetetu organizirati prostor za čitanje
- Pogodno je sve ono što djetetu približava i olakšava druženje s tekstom, kao i vlastito
izražavanje i stvaranje poruka
- U tom prostoru treba biti mala polica ili kutija sa slikovnicama i knjigama, jastuk ili
udobna niska stolica, stolić za pisanje s praznim papirima, olovkama, škarice za rezanje
papira, ljepilo, kutija sa starim novinama za izrezivanje, starim časopisima, kutija s
praznom karticama, papir za pisanje pisma i kuverte
- Na zid se može postaviti pano na koji će dijete lijepiti novopronađene natpise – sol,
nivea, ledo, kao i obavijesti i crteže koje je samo izradilo
- Postupno, kako se dijete razvija, prostor se treba bogatiti – u atraktivne kutije smjestiti
slova (slova-keksi, slova-tjestenina), magnetna slova, slova kocke, slovarica, dječja
tiskara, tipkovnica od računala
- U zasebnu kutiju stavljaju se gotove obavijesti (poruke, natpisi), koje je dijete izradilo
s roditeljima
- Kutić se može upotpuniti kasetama ili pločama s dječjim pričama te priborom za njihovo
slušanje
- Kutija s materijalima za dramatizaciju priče
- Roditelji se povremeno uključuju u igru, objašnjavaju pri uvođenju nove igre ili nove
aktivnosti, pomažu ako ih dijete zamoli – ali najčešće će dijete u tom kutiću provesti
mnoge sate samostalne igre ili igre s prijateljima, u kojoj će biti vrlo mnogo govora,
izražavanja, komunikacije i svih vrsta predčitačkih i čitačkih sposobnosti
ŠTO ČITATI DJECI
 - Nedvojbeno je potvrđeno da je za razvoj predčitačkih vještina potrebno da roditelji djeci
redovito čitaju
- Izbjegavati kič slikovnice bez autora, slikovnice koje su nemaštovite, koje imaju
ponavljanja (šablone) – psić, zečić, medo, maca, vještica, kraljevna
- Izbjegavati slikovnice koje su jezično loše
- Odabrati slikovnicu koju je napisao pisac za djecu, a ilustracije potpisao slikar – lako se
prepoznaje takva slikovnica jer ima bogat i maštovit likovni sadržaj koji uvlači dijete u
novi svijet i sili ga na otkrivanje novih likovnih doživljaja – jezik je u takvim
slikovnicama dobar i lijep, daje kratku i jednostavnu poruku, smisao i zaključak
2 TIPA SLIKOVNICA PREMA MIRI ČUDINI – OBRADOVIĆ:
1. SLIKOVNICA KOJA JE ZAPRAVO PRIČA (mnogo zastupljeniji tip slikovnice) –
slikovnica je zapravo priča, samo je kratka, posebno je raspoređen tekst i obogaćen je
ilustracijama. Jezik takve slikovnice najčešće je bogat i mnogo teži od djetetovih govornih
mogućnosti.
- kad su jezik, ilustracije i priča kvalitetni, takve je slikovnica vrlo dobra za čitanje
djetetu jer će dijete slušanjem obogaćivati i širiti razumijevanje i govor, jer će čestim
ponavljanjem i zaključivanjem iz cjelokupnog sadržaja priče spoznavati značenje
mnogih novih riječi i pojmova – uživat će u zapletu, smiješnim elementima, sigurnosti
koja proizlazi iz ponavljanja i predvidivosti, te u naglom opuštanju napetosti koja
proizlazi iz raspleta.
2. TIP SLIKOVNICE KOJI JE PREDVIĐEN ZA ZAJEDNIČKO ČITANJE DJETETA
I ODRASLE OSOBE - svaka je stranica oslikana jednostavnim prizorom koji je opisan
jednom ili dvjema kratkim i jasnim rečenicama. Takve slikovnice omogućuju djetetu da
povezuje sliku s tekstom, da shvati značenje teksta i njegovu opisanost radnje, predmeta i bića,
te da se privikava na pisane konvencije – slijed riječ, rečenica, redaka, stranica, smjer kretanja
očiju (rjeđe se nalaze u nas – slikovnice Dicka Brune i slikovnica „Medo bere jagode“). Čitanje
takvih slikovnica korisno je za uspostavljanje mnogih predčitačkih vještina, dok su
slikovnice prvog tipa prikladnije za razvijanje GOVORA, MAŠTE i LJUBAVI ZA ČITANJE.

ZA DJECU MLAĐU OD TRI GODINE:

- Slikovnice moraju biti velike, prikazivati samo jedan predmet jednostavnog i jasnog
oblika i primarne boje
Oko 5. godine:
- Dijete će uživati u proučavanju i otkrivanju sadržaja bogatoga crteža s mnogo
elemenata i brojnim međusobnim odnosima likova u akciji
NA GOVORNI, ESTETSKI I MISAONI RAZVOJ DJETETA DJELOVAT ĆE POZITIVNO
SAMO DOBRA, UMJETNIČKI OBLIKOVANA I NAPISANA SLIKOVNICA.
UTJECAJ BAJKE:
- Bruno Bettelheim u „Uporaba očaranosti“ (1976) – dječji psihijatar – zaključuje da su
horor-bajke dio folklornog naslijeđa gotovo svih naroda svijeta i da one imaju posve
jasnu pozitivnu ulogu u socijalizaciji djece
- U jednostavnom obrascu – hrabar, mudar ili plemenit dobiva nagradu (princezinu ruku,
ljubav ljepotica, bogatstvo, slavu i dug i sretan život), a zločestoga sustiže zaslužena zla
sudbina, dijete zadovoljava duboku potrebu za ispunjenjem pravde
- „Bajka nudi djetetu jednostavan uvid u dobro i zlo, a istodobno ga uvjerava da će
pobijediti dobro nad zlim i da će dobro biti nagrađeno.“
- Bajka zbog svoje jasne predvidivosti donosi emocionalno rasterećenje (katarzu), pruža
djetetu osjećaj vladanja situacijom i snagama kojima ono ne može ovladati u stvarnosti
- Bajke su djetetu potrebne u izvornom obliku, a isto tako i korisne, posebno između 4 i
9 godina
- Neka djeca počinju prije od ostale zamišljati i stvarati slike o onome što slušaju, pa je
potrebno pažljivo motriti dječje reakcije – ako dijete ne uživa u postupnom rastu
emocionalne napetosti i olakšanju nakon završetka priče (a to ćemo primijetiti ako ono
izbjegava priču, ako ne traži ponavljanje i pokazuje strah) to je znak da je zamišljanje
živo razvijeno i da je stoga osjetljivo na elemente priče koji su drugoj djeci još
nedostupni.
- Ako se dijete boji mraka, vuka, vještice i zmaja, treba li mu se reći da je sve to
izmišljeno? To bi uništilo ono što je djetetu potrebno i važno u bajci, to bi ga razočaralo
i ostavilo ga nezadovoljenim. Možda bi bilo dobro u tom slučaju prekinuti običaj čitanja
prije spavanja i za neko vrijeme odabirati priče s manje zastrašujućim likovima.
- Najvažnije je stalno naglašavati snagu dobra i sigurnu pobjedu nad zlim snagama, kao
i snagu roditelja i samog djeteta koji zajednički mogu otjerati i prestrašiti sve zle vještice
na svijetu
- Stvaranje slika u glavi dok slušamo priču – pojavljuje se tek u 8. ili 9. godini

PISANJE – aktivnost kojom dijete stječe sposobnost razumijevanja značenja pismenosti

(odašiljanje poruke), vježba pridavanje smisla svojoj napisanoj poruci, a istodobno je prisiljeno
i to mnogo više nego prije čitanja, prepoznati glasove u riječi i primjenjivati abecedno načelo.
Zbog toga je aktivnost pisanja istodobno vježba za povećanje glasovne osjetljivosti, vježba
stvaranja, konstrukcije smisla i sadržaja poruke, te vježba reproduciranja pokreta ruke potrebnih
za pisanje određenog slova.
GLAVNA SVRHA ČITANJA – je u primanju neke poruke i razumijevanju njezina smisla.
GLAVNA SVRHA PISANJA – odašiljanje neke poruke stavljanjem smisla u napisane riječi.
CILJ PISANJA I ČITANJA – konstrukcija i rekonstrukcija smisla pomoću pisanoga teksta.

SAMOSTALNO NASTOJANJE DJETETA DA PORUKOM PRIOPĆI NEKI SADRŽAJ

NEKOME DRUGOME – olakšava djetetu shvaćanje svrhe i važnosti smislenosti pisanog
teksta. Zato je dobro početnu čitačku aktivnost djeteta započeti pisanjem jednostavnih poruka
(napisano vlastito ime na crtežu).

PREMA MIRI ČUDINI-OBRADOVIĆ:

ABECEDNO NAČELO – je osnova suvremenog pisma koje se temelji na glasovnom, a ne
slikovnom načelu. Po abecednom načelu svaki glas (fonem) u izgovorenoj riječi predstavljen
je pisanim znakom (grafemom), koji ima dogovoreni, uvijek isti oblik (slovo). Abecedni sustav
zahtijeva primjenu abecednog načela. To znači da učenik mora najprije naučiti korespondenciju
između svakog slova i pripadajućeg glasa, a zatim pretvarati niz napisanih znakova (slova) u
glasove i povezati ih u cjelovitu riječ (dešifriranje). Cilj procesa - otkrivanje značenja, smisla
cjeline, a temeljni dio je dešifriranje, tj. ispravno uočavanje veze grafem-fonem.
ČITAČKE VJEŠTINE – u najužem smislu jesi primjena abecednog načela. Dijete uči čitati
tako da najprije nauči kako izgledaju grafičke zamjene za svaki glas tj. slova. Zatim uči
šifriranje i dešifriranje glasova i njihovih sklopova – riječi uz pomoć slova. Vježbanjem procesa
šifriranja i dešifriranja, tj. čitanja i pisanja ti se procesi automatiziraju, tj. pozornost se prebacuje
na smisao cjeline riječi i rečenice. Nakon automatiziranja abecednog načela usvajaju se nove
čitačke vještine: prepoznavanje velikih i malih slova, semantičko znanje (osjetljivost za
značenjske razlike koje proistječu iz gramatičkih oblika) i sintaktičko znanje (osjetljivost za
razlike koje proistječu iz poretka riječi u rečenici), te pravopisne konvencije. Pri usvajanju
čitačkih vještina ne smije se zaboraviti da su one temeljene na dobro razvijenim predčitačkim
vještinama, te da poteškoće u učenju čitanja mogu proizaći iz nedovoljne razvijenosti
predčitačkih vještina.
DISLEKSIJA – jest teškoća usvajanja čitanja koja može biti različita težine i različitih uzroka.
Prema suvremenoj definiciji to je specifičan poremećaj govorne funkcije konstitucionalnog
podrijetla, za koju je tipična teškoća dešifriranja riječi. Najčešće je taj poremećaj prouzročen
nemogućnošću djeteta da čuje i raščlani riječ na glasove (manjak glasovne osjetljivosti).
Ponekad je glavni uzrok disleksije nemogućnost dešifriranja riječi zbog djetetove sporosti u
dosjećanju (prizivanju iz pamćenja) naziva predmeta i pojmova. Za rehabilitaciju je osobito
težak slučaj kad dijete pokazuje i glasovnu neosjetljivost i sporost dosjećanja (dvostruki čitački
deficit)
FONEM – najmanja glasovna jedinica riječi o kojoj ovisi značenje riječi. Primjerice, riječ
BRAT i BRAK razlikuju se po glasu T. Glas T koji je nosilac značenja u riječi VRAT jest
FONEM.
FONOLOŠKA OSVIJEŠTENOST – glasovna (fonološka) osviještenost – jest djetetovo
uočavanje da se riječi mogu raščlaniti i na glasove, iako je prirodniji oblik raščlambe prema
slogovima (ma-ma je jednostavnije nego m-a-m-a). Ta je osviještenost nužna na čitanje, jer
omogućuje pojedincu da nizove slova prevede (dešifrira) u nizove zasebnih, pa zatim povezanih
glasova. Glasovna osviještenost razvija se postupno, a osobito snažno između 5. i 6. godine.
Razvoju glasovnog osvješćivanja pogoduju igre s glasovnom raščlambom riječi (uočavanje
prvog i završnog glasa), igre s uočavanjem rime, a osobito igre sastavljanja i rastavljanja riječi
na glasove te samo učenje čitanja, tj. primjena slova kao znakova za glasove.
FONOLOŠKA RAŠČLAMBA – glasovna raščlamba – jest raščlamba riječi na glasove, a
očituje se kao sposobnost djeteta da primijeti (čuje u glavi) koji je početni i završni glas u riječi,
te koji glas slijedi iza prethodnog glasa u riječi. U čitanju se glasovna raščlamba provodi gotovo
istodobno s glasovnom sintezom, jer glasovi koji se u riječi „čuju“ odvojeno moraju se odmah
povezati u cjelinu. Glasovna raščlamba je potrebna za primjenu abecednog načela, jer je nužno
uočavanje glasova u riječi, kako bi se moglo provoditi prevođenje slova u pripadajući glas.
GRAFEM – je pisani znak koji odgovara određenom glasu (fonemu), tj. slovo određenoga
pisma.
PREDČITAČKE VJEŠTINE – jesu spoznaje o postojanju i karakteristikama pisanoga govora
prisutne u svijesti djeteta znatno prije nego što dijete nauči čitati i pisati. To je shvaćanje
funkcije pisanog jezika, razumijevanje tehničkih konvencija pisma (razlike u slovima, smjer
pisanja slijeva nadesno i odozgo – dolje, interpunkcija), te svijest o postojanju korespondencije
glasa i slova (abecednog načela). Početke predčitačke vještine moguće je zamijetiti u djeteta
između 2 i pol i 3 godine. Njezina razvijenost ovisi i o kvaliteti okruženja koje djetetu nudi
primjere korištenja pisanog jezika. Razvijenost predčitačkih vještina u određenom razdoblju
djetetova razvoja može biti jasan znak hoće li dijete imati teškoća u čitanju u školi, pa i u
odrasloj dobi. Stoga se sve veća pozornost pridaje njihovu pravilnom razvoju prije škole i
njihovoj zastupljenosti u predškolskim programima rada u obitelji i vrtiću.
FAZE RAZUMIJEVANJA PROČITANOGA PREMA M.Č.O:

 Razvoj govora – razumijevanje značenja riječi te povezivanje riječi u cjelinu rečenice

i razumijevanje te cjeline.
 Razvoj razumijevanja sadržaja priče – roditelji djeci pričaju priču te djeca postupno
shvaćaju da postoji početak (nekad davno…), sredina i rasplet (živjeli su tako
dugo….).
 Razumijevanje prenošenja govora u pismo – danas roditelji često umjesto za
pričom posegnu za dječjom knjigom i djeci čitaju priče umjesto da im ih pričaju.
Nedostaci toga su da se čitanjem gubi neposredna veza roditelja i djeteta.
 Razumijevanje dogovorenih pisanih običaja – rečenica započinje velikim slovom,
čita se slijeva-nadesno, odozgo prema dolje, rečenica završava s točkom, upitnikom ili
uskličnikom..
KNJIGA 5.
IZGOVOR: kako ga poboljšati
Priredila: ILONA POSOKHOVA
Autori: KENN APEL i JULIE J. MASTERSON
Izvorni naziv knjige: JEZIK I GOVOR OD ROĐENJA DO 6. GODINE
Od glasanja i prvih riječi do početne pismenosti – potpuni vodič za roditelje i odgojitelje

Dijete usvaja jezik i govor postupno, kao i izgovor. Dijete se postupno približava ispravnom
izgovoru svakoga glasa.
Glasovni sustav:
a) Glasovi ranog sazrijevanja – prije se pojavljuju glasovi koji su jednostavniji za
izgovor
b) Glasovi kasnijeg sazrijevanja – kasnije se pojavljuju glasovi koji zahtijevaju veću
potrošnju energije i složenije pokrete govornih organa, osobito jezika, a imaju i složenije
akustičke karakteristike.
3. godina – djeca obično ispravno izgovaraju sve samoglasnike (a, e, i, o, u) i oko 10
suglasnika. Ostale glasove izostavljaju (ruka – uuka) ili ih zamjenjuju drugim postojećim
glasovima (ruka – luka) ili ih izgovaraju umekšano, tepajući.
Nakon 3. godine – glasovi se postupno pročišćavaju i u petoj se godini izgovaraju čisto i
ispravno.
Prije toga je karakterističan BEBIN GOVOR – baby talk ili tepanje – fiziološko razdoblje
razvijanja i formiranja glasova – normalna pojava odrastanja koja se za izgovor složenih
glasova tolerira do 4 i pol, maksimalno do 5 i pol godina.
___________________________________________________________________________
___
1 – 2 godine → A, O, E, P, B
2 – 3 godine → I, U, F, V, T, D, N, NJ, M, K, G, H, J
3 i pol – 4 i pol godine → S, Z, C, Š, Ž, L, LJ
4 i pol – 5 godina → Č, Ć, DŽ, Đ, R
___________________________________________________________________________
Kako razlikovati poremećen izgovor od prirodne dječje artikulacijske nespretnosti?
Dijete usvaja jezik i govor postupno, to se tiče i izgovora. Prvi glasovi koje dijete proizvodi
izgovorno su nejasni i akustički neodređeni. S godinama se izgovor usavršava. Dijete se
postupno približava ispravnom izgovoru svakoga glasa. U glasovnom sustavu svakoga jezika
imamo glasove RANOG i KASNIJEG SAZRIJEVANJA.

DISLALIJA – poremećaj izgovora glasova u osobe s normalnim fiziološkim sluhom,

normalnom intervencijom govornih organa, normalnom inteligencijom i normalnom
razvijenošću ostalih jezičnih komponenata.
PODJELA DISLALIJA:
Dislalije (u odnosu na broj poremećenih glasova u djetetovom govoru):
a) POLIMORFNE – nestandardno izgovaranje glasova iz više artikulacijskih skupina (r,
l + š, ž)
b) MONOMORFNE – poremećen izgovor jednog ili nekoliko glasova iz iste
artikulacijske skupine (k,g,h)
Dislalije u odnosu na uzrok i mehanizam poremećaja:
a) ORGANSKE – uvjetovana anatomskim promjenama u perifernim govornim organima
(npr. nepravilnosti zuba i zagriza)
b) FUNKCIONALNE – uvjetovane slabošću neurodinamičkih moždanih procesa kad je
fiziološki sluh normalan i periferni organi ispravno građeni (funkcionalne – mnogo
češće)
FUNKCIONALNE DISLALIJE:
a) Motorička – uzrokovana nedovoljnom pokretljivošću i spretnošću govornih organa +
dobro razvijen fonemski sluh
b) Senzorička – primarno uvjetovana nedostacima u radu slušno-govornog analizatora =
fiziološki sluh dobro razvijen, ali fonemski sluh nije dobro razvijen. Slabo razvijeno
slušno pamćenje, brzo gube pozornost
c) Senzomotorička – primjerice, zbog nedovoljno razvijenog fonemskog sluha, osim
slušne percepcije u djeteta je otežano i formiranje čvrstih i jasnih kinestezija, koje su
nužne za izgovor.
FONEMSKI SLUH – specifičan sluh koji se ne odnosi na fiziološki, a ima sposobnost
prepoznavanja i razlikovanja glasova koji oblikuju riječ.
SPONTANI RAZGOVOR S DJETETOM:
Ispitivač uspostavlja prvi kontakt s djetetom spontanim razgovorom. U razgovoru koristimo
teme koje su djetetu bliske, ugodne i poznate, o kojima ono rado priča (omiljene igračke, obitelj,
prijatelji). Osim uspostavljanja prvog kontakta između ispitivača i djeteta, spontani razgovor
nam daje prvi uvid u stanje djetetovog razumijevanja govora drugih ljudi, a također u stanje
ekspresivnog povezanog govora (kvaliteta izgovora glasova, tečnost u govoru i razvijenost
leksičko-gramatičke komponente).

Predškolsko dijete od 5 godina i 6 mjeseci ili 6 godina – mora posve ispravno izgovarati
sve glasove.
DOB POJAVE STANDARDNOG IZGOVORA GLASOVA U GODINAMA:
 1-2 GODINE – a, o, e, p, b
 2-3 GODINE – i, u, f, v, t, d, n, nj, m, k, g, h, j
 3,5-4,5 GODINE – s, z, c, š, ž, l, lj
 4,5-5 GODINA – č, ć, dž, đ, r

RAZVOJ GOVORA I PREVENCIJA GOVORNIH POREMEĆAJA U DJECE:

1. RAZVOJ DJEČJEG GOVORA – od 1. – 3. godine – senzitivno razdoblje za razvoj govora,
dijete progovara na kraju prve godine
„Normalan razvoj“ – prosječan razvoj
„Uredan razvoj“ – raspon širi nego kod normalnog razvoja (postoje normalne individualne
razlike među djecom koje je potrebno razlikovati od razvojnih teškoća i psiholoških pojava) –
obratiti se logopedu ako roditelj sumnja na odstupanje u razvoju govora
FAZE:
1. FAZA PREDVERBALNE KOMUNIKACIJE (od rođenja do kraja 1. godine) – govor se
razvija još u utrobi slušanjem glasa majke i razlikovanjem istog od ostalih glasova – slušanjem
a) prva 2 mjeseca – faza fiziološkog krika i refleksivnog glasanja – spontano glasanje,
stvaranje prvih senzomotornih veza u živčanom sustavu, uspostavljanje kontrole nad
intenzitetom glasa – kontrola različitih pokreta govornim organima u usnoj šupljini, između 6
i 8 tjedana – prvi društveni, socijalni osmijeh
b) od 2. do 5. mjeseca – faza praćena kvalitetnom promjenom krika, pojavom smijeha i
gukanja – svjesna kontrola nad izgovorom i slušanjem govora – intonacijom, oko 10. tjedna
života počinje gukanje, prijelaz od refleksnog spontanog glasanja prema prvom
komunikativnom glasanju, oko 4. mjeseca oponašanje i aktivno smijanje
c) od 4 i pol do 7 i pol mjeseci – glasovne igre i brbljanje – početno slogovno glasanje (baaaa,
maaaa, taaaaa) koje kasnije prelazi u slogovno brbljanje, spajanja odvojenih glasova u glasovne
sekvence na temelju kojih se gradi govor
d) od 5 – 7 i pol mjeseci – do 12 i pol mjeseci – aktivno slogovno brbljanje – glasovi dječjeg
brbljanja podsjećaju na prave glasove materinskog jezika, socijalno brbljanje, početno
razumijevanje ljudskog govora, nakon 8-9 mjeseci počinje spajanje različitih slogova i
povezivanja sa značenjem, uz gestovnu imitaciju (pa-pa). Na kraju 1. godine reagira na ime,
jednostavan nalog, proširivanje pamćenja, oštra reakcija na odvajanje od majke, postupno i
svjesno gradi vlastiti senzomotorički govorni sustav, simptomi rizika pojave poremećaja govora
– odsutnost ili ukočenog slogovnog brbljanja, nerazumijevanje jednostavnih govornih uputa,
odsutnost govornog oponašanja
RAZVOJ GOVORA OD 1. DO 6. GODINA:
1. GODINA – intonacijski element govora povezan s emocijama, gestama. Prve smislene riječi.
Popunjavanje vokabulara – pasivan fond riječi (riječi koje zna, ali ih ne upotrebljava u vlastitom
govoru; odrasle riječi) i aktivan fond riječi (riječi koje koristi – prema veličini aktivnog rječnika
često procjenjujemo mentalni razvoj)
2. GODINA – sastojanje govora od pojedinih riječi iz govora odraslih, stvaranje prvih rečenica,
nejasan izgovor većine glasova, značenje pojedine riječi vrlo široko
OD 2. DO 6. GODINE – razumljiv i jasan izgovor, govor postaje gramatički ispravan, od 2 i
pol do 3 godine – razumijevanje kratkih priča i bajki, od 4. do 6. godine – razumije složene
proširene rečenice; usvajanje gramatičkih kategorija, obogaćivanje vokabulara, stvoren temelj
za čitanje i pisanje

RAZVOJ IZGOVORA GLASOVA U DJECE:

- U 3. godini izgovor svih samoglasnika i oko 10 suglasnika; izostavljanje glasova; ruka-
uka, ili zamjenjivanje glasova; ruka-luka, ili umekšan izgovor
- 4. i 5. godina – čist i ispravan izgovor
- „dječji govor“ se tolerira do 5., najviše 5,5 godina

DOB POJAVE ISPRAVNOG IZGOVORA GLASOVA:

1-2 – a, o, e, p, b
2-3 – i, u, f, v, t, d, n, nj, m, k, g, h, j
3,5 – 4,5 – s, z, c, š, ž, l, lj
4,5 – 5 – č, ć, dž, đ, r

Rast fonda riječi u djece do 4. godine; prema Bulleru:

DOB NAJMANJI BROJ RIJEČI NAJVEĆI BROJ RIJEČI
12-14 mjeseci 3 58
15-17 mjeseci 4 232
18-20 mjeseci 44 383
21-23 mjeseca 67 707
27-30 mjeseci 171 1509
 3-4 godine 598 2346

NAČELA RAZVOJA GOVORA:

OSNOVNO NAČELO POTICANJA RAZVOJA – „zona najbližeg razvoja“ – razmak
između razine trenutnog stvarnog razvoja djeteta i razine mogućeg razvoja tj. između onoga
čime dijete već vlada i onoga čime može ovladati u najbližoj budućnosti uz primjereno poticanje
– poticanje primjereno i ispravno tek onda kada ide ispred razvoja
POTICAJNA OKOLINA – soba prepuna različitih poticaja (uzorci, šarene slike, mobili),
slušanje glazbe, mirisi eteričnih ulja, nježne i pastelne boje zidova, jarke boje predmeta i slika
KRETANJE – kretanje i vježbe ravnoteže potiču razvoj mozga, motorika povezana s razvojem
govora, bebe trebaju imati priliku iskusiti i pasivno (nošenje, ljuljanje) i aktivno kretanje,
kretanje tj. kontakt s površinom poda pomaže bebi u razvijanju sheme tijela, aktivno puzanje u
ranoj dobi utječe na ovladavanje vještinom čitanja u školskoj dobi, što više izlagati dijete
prirodnom svjetlu i svježem zraku
EMOCIONALAN ODNOS – prisan odnos s majkom, dvomjesečno dojenče još uvijek nije
svjesno da je zasebno biće, nego osjeća jedinstvo s majkom, „majčina ljubav temeljna je
fiziološka potreba“
DJECOM SE TREBA BAVITI – treba razumno usmjeriti dječju znatiželju, poželjno je
odvojiti bar sat vremena dnevno koje ćemo provesti isključivo u aktivnoj stimulaciji dječjeg
razvoja; zajedničkom kreativnom igranju, čitanju slikovnica
INTERES JE TEMELJ POTICANJA – probuditi i održavati dječji interes, izazivanje
zanimanja za učenje, „ponavljanje je najbolji način održavanja interesa“
RAZGOVARAJTE S DJETETOM ŠTO VIŠE – dijete uči govor slušanjem i oponašanjem,
pričati emocionalno, raznom intonacijom
GOVOR NIJE IZOLIRANA FUNKCIJA, NEGO DIO CJELINE – poticanje govora
zajedno s ostalim psihičkim funkcijama, govor usko povezan s inteligencijom, pamćenjem,
pažnjom i percepcijom

Čitajte djetetu što više priča i poezije:

 učenje dječje poezije izvrstan je poticaj za razvoj govora, pamćenja, emocija, mentalnih
i kreativnih potencijala

1) kriterij dostupnosti kod biranja poezije → treba učiti stihove koji sadrže poznate mu riječi

2) treba biti tematski zanimljivo i blisko

3) stih se mora osobno svidjeti djetetu

Poticanje razvoja fine motorike izravno utječe na govor:

 kada razvoj pokreta prstiju odgovara dobi, razvoj govora je također uredan (čak i kada
je gruba motorika dobro razvijena)
  možemo stimulirati prste već sa šestomjesečnom bebom → nježnim masiranje dlana i
svakog prstića (svakodnevno 2-3 min.)
 nakon 9.mj. aktivne vježbe za prste (okretanje kuglica, ručni radovi: crtanje, pletenje,
lijepljenje, izrezivanje…)
 postupno smanjivanje dimenzije predmeta kojim se dijete igra radi stimuliranja veće
točnosti i spretnosti pokreta

→ jednostavne konstrukcijske igre, ritmične pjesme koje uključuju pokrete prstiju, igre prstima
„sjene životinja“

KNJIGA 6.
PRIČE O DOBRU, PRIČE O ZLU
Priručnik za razvijanje moralnog prosuđivanja u djece
Priče izabrala: Dubravka Težak
Stručno psihološki obradila: Mira Čudina-Obradović
1. Dobro i zlo u književnosti za djecu – Dubravka Težak
2. Dobro i zlo u dječjem shvaćanju – Mira Čudina-Obradović
3. Moralni razvoj
4. PRIČE KAO PRIMJER, POUKA I POČETAK RAZGOVORA
PRIČE O ČISTOĆI, UREDNOSTI I PRISTOJNOSTI – Maca Papučarica, Čudan ormarić,
Pipi ne može u školu
PRIČE O VLADANJU SOBOM – Paunaš, Skok u plavo, Hrabri dječak, Put u svijet, Žablja
utrka, Ja imam, ti nemaš
 PRIČE O RAZUMIJEVANJU I SUOSJEĆANJU – Tisuću puta lijepa, Priča s kraja grada,
Crni dječak, Žuti dječak, Ludi Ivica
PRIČE O POŠTENJU – Pinokio, Kradljivac, Vila ga proklela, Priča o siromašnom rudaru,
Priča o izdajici
PRIČE O PLEMENITOSTI – Zvjezdani taliri, Sreće, Siromah i bogataš, Nevjerni prijatelj,
Lisica i Mali Princ, Plesna haljina žutog maslačka, Samoživi div, Lav i čovjek

KNJIGA 7.
VLADIMIRA VELIČKI
IVANKA KATARINČIĆ
STIHOVI U POKRETU
Malešnice i igre prstima kao poticaj za govor

 Govor upućen djetetu ima značajan utjecaj na njegov osjećajni život, može potaknuti ili
osiromašiti njegov razvoj, posebno njegov emocionalni i socijalni aspekt.
 Poticati govor kod djeteta, njegovati govor znači razumjeti zakonitosti njegova razvoja,
ali i individualnost svakog djeteta, te u skladu s time stvoriti okruženje poticajno za
govor. To se prije svega odnosi na stvaranje okoline u kojoj će se dijete osjećati sigurno
i prihvaćeno.
  U predškolskom razdoblju u brizi za djecu nužno je prije svega zadovoljiti njihove
potrebe, a jedna od osnovnih i potreba za sigurnošću, za ljubavlju i pripadanjem. Da bi
te potrebe bile zadovoljene, prijeko je potrebno djeci pružiti predvidljivost umjesto
nesigurnosti, linearnost umjesto umreženosti, ritam umjesto kaosa, rituale umjesto
neizvjesnosti.
 Danas u vrijeme tehničke civilizacije i promijenjene slike djetinjstva važno je više nego
ikada stvoriti poticajno okruženje za govor.
 Dijete jezik ne uči, ono ga usvaja te možemo reći da se materinski jezik razvija unutar
djetetova govornog organizma – preduvjet za to jest okolina koja govori – jezična
zajednica.
 Sadržaji kojima okružujemo dijete obilježavaju ga za čitav život.
 U ranoj dobi s djetetom je u poticanju govora bitno slijediti prirodan tijek razvoja, od
pokreta do uspravljanja, odnosno od samoglasnika preko suglasnika koji stoje na
samom izvoru jezika. Samoglasnicima se izriču osjećaji i raspoloženja, a suglasnici
obilježavaju odnos prema vanjskom, pojavnom svijetu.
 Spajanjem samoglasnika i suglasnika započinje faza gukanja nakon koje dolazi govorna
faza. Ritmičkim ponavljanjem samoglasnika i suglasnika, prvim rimovanim stihovima
Malešnica koji se izgovaraju u zajedništvu odraslih i djece, poticajno ćemo utjecati na
zdrav razvoj govora, i na cjelokupno zdravlje djeteta.
RAZVOJ GOVORA
„Govor je temelj ljudske komunikacije i značajan je za cjelokupan djetetov razvoj. Već prva
izgovorena riječ predstavlja veliku radost.“
„Za razumijevanje i poticanje dječjeg govora od velike je važnosti poznavati faze njegova
razvoja.“ – faze su samo smjernica, jer se svako dijete individualno razvija – stoga, dijete je
potrebno promatrati cjelovito, uzimajući u obzir i ostale čimbenike poput socijalnog okruženja
predispozicija i slično.
Govor možemo pratiti preko dva osnovna razdoblja:
1. predverbalno – od rođenja do prve smislene riječi, a po nekima i do prve rečenice
2. verbalno – od prve smislene riječi / rečenice do automatizacije govora (oko 10. godine) i
dalje (bogaćenje rječnika, složenije rečenice)
PREDVERBALNA FAZA:
a) OD ROĐENJA DO 2. MJESECA – FAZA FIZIOLOŠKOG KRIKA I REFLEKSNOG
GLASANJA – spontana glasanja koja odražavaju fiziološko i emotivno stanje djeteta,
dominiraju zvukovi slični samoglasnicima (uz blagu nazalnost glasa) – iako u ovoj fazi još
uvijek ne možemo govoriti o govorno-jezičnom aspektu govornog razvoja ova faza je vrlo
važna za cjelokupan govorni razvoj. Uspostavljane rane emotivne komunikacije u ovoj fazi
bitno je za zdrav opći i govorni razvoj djeteta, jer u toj fazi počinje stvaranje prvih za govor
važnih senzomotoričkih živčanih veza.
- OD 2. MJESECA – SPECIFIČNA REAKCIJA NA LJUDSKI GOVOR O OBLIKU
SLUČNE KONCENTRACIJE
 - IZMEĐU 6 I 8 TJEDANA U KONTAKTU S ODRASLIMA POJAVLJUJE SE PRVI
SOCIJALNI OSMIJEH
- Govor još uvijek nije komunikacijski usmjeren, ali svakako u ovoj fazu treba reagirati
i na dječje glasanje i na plač, jer se na taj način uspostavlja prva emotivna komunikacija
koja je preduvjet kako za zdrav govorni razvoj, tako i za cjelokupan djetetov razvoj
b) OD 2. DO 5. MJESECA – FAZA GUKANJA – popraćena kvalitetnom promjenom krika,
pojavom smijeha i gukanja – dijete počinje ovladavati intonacijom, gukanje je povezano s
osjećajem ugode, nalazimo ga u glasanju sve djece bez obzira na rasu i kulturu kojoj pripadaju,
jednako kao i kod djece oštećena sluha, pod utjecajem govora okoline gukanje se mijenja i
pojavljuju se prvi elementi komunikacije (u govoru djeteta postupno ostaju oni glasovi koji se
nalaze u govoru njegove okoline). Dijete na razne načine upućuje majci kako se osjeća te reagira
na govor roditelja. Vidljivo je da u gukanju oponaša intonaciju odraslih, a vremenom se reakcije
produljuju, postaju ritmičnije i intonacijski složenije. Od presudne je važnosti i u ovoj fazi
reagirati na sve govorne pokušaje djeteta, ali i na izraze neugode, dakle na plač. Važno je s
djetetom uspostaviti što bogatiju emotivnu komunikaciju, a okružje u kojem se dijete nalazi
treba biti smireno. Od iznimne je važnosti u ovoj fazi razvoja djetetov SLUH i djeca su u toj
dobi posebno osjetljiva na one značajke zvukova koje su bitne za razvoj govora. Stoga je važno
paziti na zdravlje dišnog sustava djeteta te na zvukove koji djecu okružuju (govor, glazba,
buka). Osjetljivost djeteta od 5 ili 6 mjeseci za visoke tonove gotovo je jednako dobra kao u
odraslih. U ovoj fazi dojenče uspostavlja slušnu kontrolu nad glasovima koje je spontano
proizvelo te prelazi u komunikativno glasanje. Pojavljuju se počeci oponašanja i aktivan smijeh.
Gukanje znači otvaranje djeteta prema vanjskom svijetu i to uz pomoć samoglasnika (aaaa-
oooo-iiii). Na kraju ove faze pojavljuju se REDUCIRANI SUGLASNICI. Glasovi gukanja
javljaju se tijekom izdaha te se uočava početak govornog disanja. Govorno disanje je specifično
disanje koje obavljamo tijekom govorne aktivnosti, a njegov mehanizam razlikuje se od
fiziološkog disanja.
c) OD 4-5 MJESECI DO 7 I POL MJESECI – u toj se fazi pojavljuju glasovne igre i
brbljanje, dijete izgovara sve više suglasnika. Javlja se početno slogovno glasanje produljenih
slogova (baaa, maaa, taaaa) koje kasnije prelazi u slogovno brbljanje, odnosno ponavljanje
slogova uz slušnu kontrolu. Upravo je ovo razdoblje od velikog značaja za govorni razvoj jer
se ostvaruje spajanje odvojenih glasova u glasovne sekvence na temelju kojih se gradi govor.
d) OD 5-7 I POL MJESECI DO 12 I POL MJESECI – slogovno brbljanje u ovoj je fazi
aktivno, a glasovi dječjeg brbljanja sliče glasovima govora okoline.
- s otprilike 6 mjeseci starosti započinje faza SLOGOVANJA – produkcija glasova više je
voljna, dolazi do oponašanja glasova iz okoline i sve veće komunikacijske usmjerenosti prema
okolini.
- nakon 8. – 9. mjeseci slogovno je glasanje mnogo bogatije – dijete počinje spajati različite
slogove i izgovara ih sa značenjem, a intenzivno se razvija i razumijevanje govora
- kad dijete u razvoju svoga govora iz predverbalne faze gukanja prijeđe u verbalnu fazu, pa se
ritam slogova pretvori u ritam riječi, kažemo da je dijete progovorilo.
- prva riječ se pojavljuje između 10. i 15. mjeseca života – na početku se djeca igraju glasovima
i slogovima, zatim riječima, vlastitim glasom i pokretima. U toj igri bitna je prisutnost osobe
koja se za dijete brine, osjećaj sigurnosti i prihvaćanja.
- u dobi od 1 do 1 i pol godine dijete izgovara riječi koje ujedno imaju i funkciju rečenice, tzv.
riječ-rečenica. Neprestano usvaja nove riječi, odaziva se na vlastito ime. Prema nekim autorima,
dijete će do dvije godine starosti već imati rječnik od pedesetak riječi. Dužina rečenice
dvogodišnjaka otprilike je dvije riječi, i to one koje su ključne za poruku, a takav način govora
naziva se „telegrafski govor“. Od pojave prve rečenice počinje i svladavanje gramatike te govor
naglo napreduje.
- u dobi od 2 do 2 i pol godine dijete, uz vlastito ime, počinje za sebe vezivati JA koje se odnosi
na tjelesno JA – dijete doživljava sebe kao posebnost u odnosu na okolinu što je vrlo važan
trenutak u razvoju govora – to još uvijek nije svijest o sebi kao tjelesnom biću, nego tek znak
razumijevanja odvojenosti od okoline
- pojavljivanje zamjenice JA u dobi od 18 mjeseci
- u trećoj godini dijete u govoru upotrebljava sve vrste riječi, rečenica mu se sastoji od tri ili
više riječi, govorno disanje trebalo bi biti dobro razvijeno – dijete primjenjuje osnovna
gramatička pravila te se može reći da je svladalo osnovu materinskog jezika
- do polaska u školu dijete bi trebalo pravilno izgovarati sve glasove materinskoga jezika i
većina djece slijedi ovakav tijek jezičnog razvoja
- na brzinu usvajanja jezika utječu različiti čimbenici – osobnost djeteta, okolina u kojoj odrasta
(obitelj, kultura), zdravstveno stanje i sl.
- iako se kod većine djece govorno-jezični razvoj odvija na sličan način, u promatranju i
prosuđivanju potrebna je fleksibilnost, stoga, još jednom naglašavamo važnost poticajnog
okruženja te govornih uzora, odnosno sadržaja kojima je dijete okruženo jer upravo oni bitno
utječu na ujednačavanje dječjeg govora te na njegov pravilan razvoj
POTICANJE GOVORA
- RAZVOJ POKRETA, USVAJANJE GOVORA I BUĐENJE RAZMIŠLJANJA –
važni su koraci razvoja u prve 3 godine djetetova života.
- MJESTO JEZIKA – u posredovanju između vanjskog pokreta i čina razmišljanja
- Jezik ima kvalitetu da unutrašnje čini vanjskim i da vanjsko, točnije igru u pokretu,
uzima natrag
- Poznato je da razvoj govora u dječjoj dobi ovisi između ostaloga i o tome posjeduje li
dijete tjelesnu spretnost i uvježbanu grubu motoriku kao temelj za razvoj fine motorike
koja pak stoji u vezi s govorom / jezikom
- Govor – originalno osobno sredstvo izražavanja
- Govor živi u zajedništvu
- Čim netko govori, a drugi sluša, i govornik i slušatelj dolaze u zajedničku sferu pokreta
koja ne obuhvaća samo riječ kao takvu, već i sve što se u jeziku može nazvati
muzikalnim – INTONACIJU, MELODIJU REČENICE, NAGLASAK, BOJU
TONA, RITMIČKE STRUKTURE, NIJANSE GLASA, GLASNO, TIHO, BRZO,
POLAKO, KAO I GESTE – sve su to ELEMENTI GOVORA koji kod malog djeteta
djeluje dublje nego sadržaj izgovorenoga
- Svuda gdje se pjevanje i igra, govor i pokret, sjedinjuju u cjelinu djeca se osjećaju u
svom elementu – dakle, djeca imaju dobar razlog da traže stihove i rimu ne samo
jednom, već uvijek iz početka.
- Kada promatramo djecu koja uče govoriti, uočavamo da vole PONAVLJANJA
- Ako promatramo djecu između 2 i 3 godine kad pokušavaju izgovoriti komplicirane
riječi, vidimo kako cijelo tijelo govori s njima
- Kod djece je već u slušanje uključeno cijelo tijelo, donja se vilica opušta, usne se malo
pokreću zajedno s govornikom i djeca ponavljaju riječi koje čuju
- Za dijete od 3. do 5. godine govor je prije svega osjetilni doživljaj, zvučno i glasovno
iskustvo
- S RITMIČKI PONAVLJANIM JEZIČNIM DOBROM dijete dobrovoljno vježba
jezik, ono uči točno i čisto izgovarati suglasnike i samoglasnike, povezivati ih i pritom
nije ometeno značenjem, vježba tehniku i govor, ali zato što se veseli zvuku
- Današnja djeca mogu vikati, mogu glasno izgovarati neke skupine samoglasnika, ali ne
mogu ARTIKULIRANO GOVORITI – upravo iz tog razloga važno je s djecom
ponavljati stihove koji sadrže onomatopeje i ponavljanja
- Takvim stihovima uvježbavamo samoglasnike i suglasnike u njihovoj povezanosti i to
zbog njih samih, njihova utjecaja na razvoj djeteta, a ne zbog smisla koji prenose – djeci
nije toliko stalo do informacije, već uživaju u snazi glazbe riječi koja struji u vremenu
- Odrasli govornici orijentirani su pretežito na značenja i upotrebljavaju govor prije svega
za prijenos informacija, a pritom često zaboravljaju koliko govor kazuje svojim
glasovima, zvukom
- Samoglasnici – prijenosnici duševnog stanja, oni izražavaju unutarnji svijet, dok
suglasnici oponašaju ono što se događa u okolini, u predmetnom svijetu, svijetu koji
možemo imenovati
- Način na koji dijete stvara suglasnike govori o tome kako ono opaža vanjski svijet
- S djecom je iznimno važno što duže igrati igrice u koje je uključeno PONAVLJANJE
SAMOGLASNIKA, dakle, igrice vokalizacije, jer se na taj način dijete otvara prema
vanjskome svijetu; ono stvara te glasove koji se emotivni, duševni i voljni i koji
izražavaju na koji način dijete osjeća vanjski svijet
- SAMOGLASNICI I SUGLASNICI – stoje na samom izvoru jezika, taj prapočetak i
danas riječi nose u sebi, a on je najviše vidljiv u poetskom jeziku.
- Ako dijete dobiva previše gotovih slika, njegova sposobnost slikovitog predočavanja
zamire, a time i bitan dio njegova unutarnjeg (duhovnog) razvoja
- Uz pomoć jezika razvijaju se mašta i sposobnost predočavanja
- Medijima koji posreduju govor (televizija, računalo) nedostaje ono bitno – intencija,
namjera govora
- Znanstvenici se slažu u tvrdnji da je vrijeme koje dijete provede ispred televizijskih i
ostalih zaslona u porastu, što na razvoj govora djeluje vrlo loše i to ne samo zato što
djeca gledajući televiziju samo šute, već i stoga što su tada preplavljena brzim vizualnim
informacijama koje često nemaju dodir s realnošću i ne omogućavaju djetetu da u
potpunosti slijedi radnju, ne ostavljaju vremena za preradu dojmova, ne potiču
kreativnost i maštu – zastupljenost prirodnih pokreta znatno je smanjena i na taj način
djeca ne dobivaju odgovarajuće poticaje koji će im biti potrebni za razvoj grube
motorike i fine motorike te osjetilnog sustava, što sve zajedno nimalo poticajno ne
djeluje na razvoj govora
- Naš svakodnevni govor potrebno je osvijestiti, pretvoriti stihijski govor u svjesni
- Preoblikovanjem riječi, svjesnim govorom, preoblikovanjem metafora, mijenjat ćemo i
svoj život i život povjerene nam djece
- Komunikacija s djecom odvija se uvijek i u svakom trenutku koji provodimo s djecom,
u svakom trenutku prenosimo im svoje stavove i svoje vrijednosti
- Roditelj, odnosno odgojitelj trebao bi uvijek iznova propitivati vlastito ponašanje i
postupke, a također bi trebao propitivati vlastiti govor, govor koji nudi djeci te govorno-
jezične i književnoumjetničke sadržaje kojima djecu okružuje, njihovu primjerenost te
adekvatnost okruženja za slušanje i poimanje takvih sadržaja
- Jezik, odnosno govor pruža temeljnu mogućnost za komunikaciju s drugim ljudima, za
kontakt
- Govorom izražavamo misli, osjećaje i svoju volju omogućavajući nam da sebe
pojasnimo drugima, da razumijemo druge, a na taj način i da bolje razumijemo sami
sebe, on je potreban za naš vlastiti razvoj kako bismo mogli reflektirati svoje ponašanje
ili ga promijeniti
- Govor je preduvjet za mnoga druga područja razvoja u skladu s godinama – čitanje i
pisanje, socijalizaciju, razvoj mišljenja
- HOD, GOVOR I MIŠLJENJE NEDJELJIVO SU POVEZANI I
NADOGRAĐUJU SE MEĐUSOBNO
- Tek kad je govor dobro razvijen, jasan i točan, a rječnik djeteta u skladu s njegovom
dobi, ono će se lakoćom usvajati i čitanje i pisanje
- S obzirom da je govor posvuda – gotovo da ga i ne primjećujemo. Izgleda da se u zadnje
vrijeme situacija mijenja – govor postaje sveprisutan, sve je manje izvornoga govora,
razgovora – u obiteljima sveden na 10-12 minuta dnevno – stoga djeca ne usvajaju govor
više samo spontano, nego govor mora biti potaknut, a za to su potrebni prije svega dobri
i stvarni govorni uzori, potrebna je interakcija s odraslima
- Stihovi, brojalice, tapšalice, razne druge pokretne igre – tako se djeca uvode u jezik
- Stihovi i igre povezuju stvaranje glasova s gestama, s plesom ili glazbom, postaju
gotovo malo „cjelovito umjetničko djelo“ koje na djetetov organizam utječe
oživljavajuće i potiče njegov napredak
- Kad promatramo djecu u takvoj igri, vidimo da ona uvijek iznova žele iste stihove i
odgovarajuće pokrete i kao da im nikad nije dovoljno, uistinu mora proći puno vremena
dok se ne zasite
- Ritam tih stihova ujednačen je i stoga omogućava pravilnost u fiziološkom i govornom
disanju te predstavlja dragocjenu pomoć u uspostavljanju, odnosno iscjeljivanju te
funkcije
- Za kvalitetan i pravilan razvoj djetetova govora od presudne je važnosti da odrasli
odvoje vrijeme za poticanje govora te da razviju stav kako je „njihovo“ i ono vrijeme
koje provedu s djecom – i upravo je to vrijeme posebno vrijedno
- Prema tome – dijete za razvoj govora treba poticajno okruženje, a prije svega zahtijeva
našu prisutnost, uzajamnost, dobar govorni uzor s kojim će podijeliti svoje misli,
osjećaje i želje, s kojim može razgovarati
 - Da bi govor bio ostvaren, on u načelu (ako nije monološki) mora biti upućen nekome i
netko ga treba prihvatiti i kao takvog prepoznati. Poruka mora biti očitana i vraćena.
- U usvajanju govora u dječjoj dobi iznimno je jaka socijalna povratna sprega (dijete
izgovara rečenice i gleda kako će na njih reagirati okolina, hoće li ih vratiti na
„popravak“ ili će ih prihvatiti), odnosno vanjska / socijalna povratna sprega znatno je
jača od unutarnje u cijelom predškolskom razdoblju – na taj način djeca uče govoriti,
dakle govoreći, a ne slušajući
- Dijete bogati rječnik – oponašanjem govora okoline, stvaranjem vlastitih jezičnih
konstrukcija, odnosno na temelju iskustva i urođenih procesnih mehanizama za
stvaranje govora
- Određeno iskustvo, poticaj okoline i oponašanje prijeko su potreban preduvjet za
razvoj govora na temelju koje će razvijati govorne sposobnosti
- Komunikacijska funkcija jezika samo je jedna od njegovih komponenti i temelji se
na pragmatičnom vokabularu
Stjecanjem zajedničkih iskustva u cijelome djetinjstvu igra veliku ulogu, a ta je uloga posebno
značajna u prvim godinama života. Sliku koju odrasla osoba daje djetetu obilježava ga u puno
većoj mjeri od bilo kojih drugih odgojnih metoda i pravila. Dijete mora osjetiti da se njegova
okolina zanima za njega i njegov govorni izraz. Osim toga treba i sadržaje koje mu nudimo
kako bi također zadovoljilo svoju prirodnu znatiželju. U ranoj dobi takve nam sadržaje pruža
književnost, a posebno poezija.
MEĐUOVISNOST GOVORA I MOTORIKE
- Dijete usvaja govor slušajući ga i govoreći, dakle uz pomoć osjetila za sluh i govornih
organa
- POVEZANOST GOVORA I POKRETA – odnosno, povezanost ruku i govora – naše
su ruke neprestano aktivne preko njih velikim dijelom komuniciramo sa svijetom oko
sebe. Ruke povezuju senzoriku i motoriku: opipavamo neki predmet (taktilno) i njime
ciljano manipuliramo (pokretom, prije svega prstiju) – upravo kod djece ta
DVOSTRUKA FUNKCIJA igra značajnu ulogu prije nego što dijete progovori –
dojenče upoznaje / shvaća svijet tako što ga dodiruje, što ga dohvaća, a ne tako što ga
imenuje
- Funkcija ruke razvija se od cjeline (cijela ruka) prema dijelovima (lakat, pojedinačni
prsti) te od sredine dlana prema van (vrhovi prstiju)
- Posebno značajna – mogućnost kontroliranja ruku uz pomoć očiju – koordinacija oko-
ruka
- Fina motorika prstiju – povezana s govorom
- „Kada govorimo o razdoblju pripreme za aktivni govor djeteta, ne smijemo uvažavati
samo trening govornog aparata, već moramo misliti i na pokrete prstiju.“
- Djeca koja rano koriste geste sklona su ranom govornom imenovanju stvari i bića iz
najbliže okoline.
- Kako dijete raste, sve će manje koristiti geste, a razvoj govorne kompetencije bit će u
porastu. Govor će polako istiskivati gestu, iako će geste pratiti govor tijekom cijelog
života i nikad neće u potpunosti nestati
 - I govor i djelovanje mogu se razviti samo u kontekstu međuljudskih odnosa i veza
- Osobe za koje je dijete vezano trebaju od dana rođenja biti u djetetovoj blizini kako bi
mu pružile prvo motoričko iskustvo, tj. kako bi dijete razvilo sposobnost oponašanja –
najbolje tijekom zajedničke igre s djetetom
- U igri se također pokazuje povezanost radnje i govora – s 18 mjeseci dijete je u stanju
poredati radnje logičkim slijedom, što je odlučujući preduvjet za igru
- Za pojavu radnje / geste i za pojavu govora od presudne je važnosti uspostavljanje
odnosa u kojem neće biti stresa, straha i napetosti, jer upravo oni reduciraju rad zrcalnih
neurona (dijete je spremno za izgradnju međuljudskih odnosa, za razvoj empatije, no
hoće li se to razviti ovisi o tome jesu li osobe koje se brinu o djetetu iskoristile priliku
za stvaranje odnosa, tj. je li dijete imalo priliku gledati sebe u odrasloj osobi kao u
zrcalu, jer tek tada dijete može prepoznati sebe sama i razviti stabilan osjećaj vlastite
vrijednosti, vlastitu individualnost i temperament
- „Pravilan razvoj djeteta i njegova govora moguć je samo u interakciji djeteta i drugih
ljudi, napose relevantnih odraslih osoba (osoba za koje je dijete posebno vezano), kao i
u interakciji s vršnjacima.“
MALEŠNICE U DJEČJOJ KNJIŽEVNOSTI
Malešnice, pučke dječje pjesme, razvijaju se kod svih naroda. One su u načelu prvi pjesnički
tekstovi s kojima se dijete susreće. Najčešće su nastale i nastaju prilikom susreta roditelja i
djece, povezuju se s igrom u kojoj dijete aktivno sudjeluje te uključuju i riječi i pokret.
NURSERY RHYMES – pojavljuju se na engleskom jeziku vrlo rano / MILAN CRNKOVIĆ
– MALEŠNICE (naziv predložio M. Crnković) – na temelju analize dotadašnjih naziva i
vlastitog promišljanja. (malešnice – prema malešan).
Djeca se na temelju malešnica mogu identificirati kao pripadnici istog kulturnog kruga te se u
životu, u poslu, u književnosti, u politici, suvereno služe istim simbolima i poredbama. To su
pjesmice koje su utkane u dječji život i u kojima dijete ne ostaje pasivni promatrač, ona
obilježavaju susret, odnos odraslih i djece.
Podvrste malešnica – uspavanke ili uspavalice, bajalice, brojalice, razbrajalice, nabrajalice,
tepalice, molitvice, pitalice, rugalice, zagonetke, pjesme za igru, cupkalice – nazivi upućuju na
bogatstvo malešnie
FONOLOŠKA STRUKTURA MALEŠNICA U SEBI SADRŽI SVE GLASOVE JEZIKA
KOJE DIJETE TREBA USVOJITI.
Hrvatske malešnice izgrađene su velikim dijelom na narodnim govorima – upravo iz tog razloga
ukorijenjenosti u tradiciji i jeziku određenog kraja, odnosno zemlje, u materinskom jeziku
djeteta malešnice su najpouzdanije i najprimjenjivije za uvođenje djeteta u govor, za poticanje
njegova kvalitetnog i jednostavnog usvajanja. Sam govor upućen djetetu biva na taj način
dopunjen i obogaćen onim dijelovima koji su u svakodnevnoj komunikaciji manje prisutni:
rimom, tempom te kombinacijom glasova i slogova potrebnih za pravilan izgovor.
FUNKCIJA MALEŠNICA I IGARA PRSIMA
Oslanjajući se na Frobela, pedagoški zahtjevi tj. aspekti vezani uz malešnice (igre prsima) mogu
se svesti na sljedeće:
a) emocionalni aspekt – igre prstima trebaju djeci pričinjavati radost, djeca ih s oduševljenjem
trebaju oponašati pa je na taj način potrebno osmišljavati pedagoške ciljeve i metodičke
postupke
b) motorički aspekt – igre rukama zahtijevaju određene oblike pokreta, određene forme, npr.
kod nekih pjesmica brze, međusobno suprotne pokrete, kod nekih povezane motoričke uzorke,
ili pak određeni redoslijed prstiju kod drugih. Upravo to poticanje finomotoričkih radnji stoji u
uskoj povezanosti s postignućima u predpisačkim i predčitačkim vještinama (povezanosti
glasova i pokreta, kasnije slova, redoslijed riječi u rečenici)
c) senzorički aspekt – igre prstima omogućuju povezivanje različitih osjetilnih sustava u svrhu
promatranja i kontrole pokreta. Osim osjećaja za motoriku ruku (kinestetike), važno je i osjetilo
za vid (vizualna percepcija), odnosno koordinacija oko-ruka.
d) kognitivni aspekt – Frobel izravno naglašava upravo ovaj aspekt, a posebno ulogu igara
prstima u uočavanju i zornom prikazivanju tijeka radnje, uzroka i posljedica. Tekst malešnice
na temelju kojeg se izvodi igra prstima samo pritom u stihove pretače konkretno dječje iskustvo
koje dijete u stvarnosti mora proživjeti.
e) neuropsihološki aspekt – igre tematiziraju jednu od središnjih tema neuropsihologije –
koordinaciju lijeve i desne polovice tijela, odnosno lijeve i desne ruke. Igre prstima zahtijevaju
tu koordinaciju u raznim varijantama – paralelan položaj ruku, poticanje pokreta dominantne i
nedominantne ruke, prelaženja središnje linije tijela – što potiče lateralizaciju te boljku
koordinaciju lijeve i desne moždane polutke
f) jezični aspekt – OVAJ ASPEKT VALJA POSEBNO NAGLASITI – malešnice zahtijevaju
promišljeno i ciljano korištenje govornih oblika koji su sadržani u stihovima. To se odnosi na
sve vrednote govorenoga jezika – intonaciju, ritam, tempo, pauze. Djeca tako koriste različite
modulacije glasa (glasno-tiho), pamte redoslijed (serijalitet, važan radi kasnijeg uočavanje
redoslijeda glasova u riječima, odnosno glasovne analize i sinteze), bogate rječnik (imenovanje
prstiju ili pokreta, kao i drugih riječi koje su upotrebljavane u personificiranom obliku), itd.

Temeljno polazište u određivanju prirode metodike je ODGOJNO-OBRAZOVNI ČIN –

smisao i svrha su prijenos sasvim konkretnih ljudskih spoznaja, znanja i umijeća na one članove
ljudske zajednice koji ih nisu usvojili.

Pedagogija (ono opće) – znanost o odgoju

Didaktika (ono posebno) – znanost o organizaciji odgojno-obrazovnog čina
Metodika (pojedinačno) – metodika iz svakog područja
Institucije u kojima se ostvaruje odgojno-obrazovni čin – obitelj, vrtić, škola, razne
organizacije
Uobičajeni oblik odgojno-obrazovnog čina – aktivnost, nastavni sat
METODIKA – konkretan nastavni sadržaj iz konkretnog područja / nastavnog predmeta koji
djeca / učenici određenim metodičkim instrumentarijem trebaju usvojiti kao znanje ili vještinu
METODIKA – PRIMARNO PRAKTIČNA DISCIPLINA – u njoj se primjenjuju postojeća
praktična iskustva i teorijske spoznaje
ODGOJ I OBRAZOVANJE – spontane, a zatim i kao organizirane ljudske funkcije nastale
su primarno kao praksa, iskustvo
METODIKA – po svojoj PRAKTIČNOJ UTEMELJENOSTI – TEHNOLOŠKA tj.
KOMUNIKACIJSKA DISCIPLINA – bitno je što efikasnije prenositi znanje
PRAKSEOLOŠKA STRANA METODIKE – personalizacija je u „dobrom metodičaru“ –
visoko metodičko umijeće, pedagoške aktivnosti i po odgojnim učincima vrlo kvalitetno
METODIČKO UMIJEĆE – istodobnost prakse i teorije
NUŽNE PRETPOSTAVKE ZA USPJEŠNOG ODGAJATELJA / UČITELJA:
- Sklonost prema pozivu
- Poznavanje struke
- Osposobljenost u metodičkoj praksi i teoriji
- Potrebno je poznavati struku i biti osposobljen, biti korektan i korektno odrađivati svoj
posao bez obzira volimo li djecu ili ne
STRUKTURA METODIKE:
METODIČKO POLJE – formira se na području dodira i djelomičnog prožimanja osnovnih
činjenica odgojno-obrazovnog čina – dijete / učenik – nastavni sadržaji – mehanizmi
posredovanja nastavnih sadržaja (pedagoška dokumentacija)
DIJETE / UČENIK – subjekt s određenim psihološkom strukturom koja se diferencira
genetski i generacijski – kolektivan i individualan pristup
STRUČNO je i METODIČKI KOMPETENTAN samo onaj odgajatelj / učitelj koji je
osposobljen kao stručnjak MATIČNE ZNANOSTI
GENERIČKA STRUKTURA METODIKE (za svaku metodiku) – matična znanost,
filozofija, psihologija, pedagogija i didaktika – SUPSTRATNE ili SUPSTANCIJALNE
znanosti za svaku metodiku
SUPSTACIJALNE ZNANOSTI (supstratne) – suštinske, jezgrene znanosti
MATIČNE ZNANOSTI METODIKE HRVATSKOG JEZIKA – hrvatski jezik, svjetska i
hrvatska dječja književnost, kroatistička lingvistika, književnost općenito, teorija knjiženosti,
jezično izražavanje, mediji (komunikacija)
KORELACIJSKE DISCIPLINE – lingvistika, prirodne znanosti, teologija, strani jezici,
povijest, povijest umjetnosti, geografija
POMOĆNE ZNANOSTI – antropologija, pravo, ekonomija, statistika, etnografija,
politologija – sudjeluju u znanstvenim istraživanjima programiranja i recepcije pojedinih
nastavnih sadržaja
METODIKA kao EPISTEMOLOŠKI SUBJEKTIVITET – nastaje međuodnosom više
znanosti pa je ona TIPIČNA INTERDISCIPLINARNA ZNANOST (više znanosti) i
prakseološka. Ante Bežen zaključuje – tipična interdisciplinarna znanost.

IZVORI, SREDSTAVA I METODE U AKTIVNOSTI HRVATSKOG JEZIKA –

aktivnost vezana za razvoj govora i književnost – ima svoju materijalnu i tehničku osnovu –
materijalna sredstva na kojima utemeljuje proces odgoja i obrazovanja
Ante Bežen – „Izvori znanja ili izvori odgojno-obrazovnih utjecaja“ – obilježja specifično
organiziranog nastavnog procesa / aktivnosti
METODIČKI ARTEFAKTI (ljudskom rukom načinjen predmet) – rukom izrađeni materijali
koje unosimo u odgojno-obrazovni proces kako bi dijete nešto naučilo
Izvori, sredstva i pomagala:
1. Izvor – svaki ostvaraj hrvatskog jezika u svim njegovim usmenim i pisanim oblicima, dakle
tekst uzet u najširem lingvističkom značenju te riječi (enciklopedija) – ne samo književni, nego
i znanstveno popularni tekstovi
2. Sredstvo – prijenosnik teksta, sredstvo kojim se tekst djetetu predstavlja, predočuje
3. Pomagalo – naprava, aparat ili stroj potreban za pokazivanje
IZVORI, SREDSTVA I POMAGALA U DIJALOŠKOM ČITANJU SLIKOVNICE:
IZVOR – slikovnica (slika i tekst)
SREDSTVO – glas odgajatelja, komunikacija s djetetom, živa riječ odgajatelja i djece
POMAGALO – samo uređaji i naprave (crtani film na TV-u)
POČETNI CENTAR ČITANJA I PISANJA – potreban za razvijanje PREDČITAČKIH
VJEŠTINA – važnije imati 3 kvalitetna centra, nego 7 pretrpanih. Kada imamo previše
pretrpanih centara djeci nije zanimljivo.
NASTAVNE METODE – „Nastavne metode su svrsishodni načini zajedničkog rada
nastavnika / odgajatelja i učenika / djeteta u toku nastavnog procesa / aktivnosti, pomoću kojih
učenici / djeca predškolske dobi stječu znanja, vještine i navike.“
METODE (STJEPKO TEŽAK):
1. METODA USMENOG IZLAGANJA (monološka metoda)
2. METODA RAZGOVORA (dijaloška metoda)
3. METODA ČITANJA (tekstovna metoda)
4. METODA PISANJA (grafijska metoda)
5. METODA CRTANJA (likovna metoda)
6. METODA POKAZIVANJA, METODA DEMONSTRACIJE (demonstracijska metoda)
7. METODA FIZIČKOG RADA (prakseološka metoda)
GOVOR – mentalna sposobnost čovjeka koja mu omogućuje komuniciranje simboličkim
sustavom / govoru se od rođenja mora posvetiti posebna pozornost / govor je sredstvo
izražavanja i način prenošenja životnog iskustva / jedna od jezičnih djelatnosti
JEZIK – apstraktni sustav znakova
KOMUNIKACIJA – odražava način shvaćanja realnosti, a način na koji komuniciramo govori
o dostignutom stupnju socijalizacije
DJETETOV GOVOR – povezan s iskustvom – akcijama – dijete ne može izraziti one odnose
kojih još nije svjesno
KAKO POTICATI RAZVOJ DJETETOVA GOVORA?
- Postupno proširivanje rječnika
- Jednostavan govor
- Ponavljanja
- Razumljivost – sporo i jasno
- Model pravilnog izgovora
- Izravan govor upućen djetetu (GUD)
- Govoriti naizmjence – dovoljno vremena
- Objašnjavanje svega što radimo ili percipiramo
- Pitanja otvorenog tipa

RANI GOVOR:
 HOLOFAZE – jedna riječ za cijelu situaciju
 Služi se riječima koje imaju vrlo široko značenje (vau-vau) – EKSPANZIJA
ZNAČENJA
 Prva riječ ima značenje rečenice ili cjelokupnog komunikacijskog konteksta
 Mnogo neverbalnih signala
 Dječaci počinju govoriti kasnije
 U govoru se prvo javljaju imenice, zatim glagoli
 Postupno zanemarivati neverbalne signale
DRUGA GODINA:

 govori pedesetak riječi, ali razumije mnogo više

 nazivaju se imenom, razgovaraju sami sa sobom
 EHOLALIJA – česta i stalna pojava – ponavljanje jedne ili više riječi
 pitaju o nazivima predmeta – imenovanje
  geste – pokazivanja
 tumačenje djetetovih neverbalnih znakova i govorno ih oblikovati

TREĆA GODINA:

 širi se vokabular
 ispravno se služe osobnim zamjenicama i množinom
 još su prisutni dugi monolozi (razgovaraju sami sa sobom)
 motivirani za priče – vole ponavljanja
 početak jezične kreativnosti – NEOLOGIZMI – izvedenice iz standardnog jezika –
koristi analizu sastavnih dijelova – jedno pravilo primjenjuje u sličnim situacijama
 „Zašto žuriš doma? Baš si pravi domar!“

ČETVRTA GODINA – ZLATNO DOBA DJEČJIH PITANJA:

 spoznajna pitanja – traženje informacija (Što je to?)

 socijalno-komunikativna – sredstvo komunikacije, uspostavljanje suradnje
 strpljivo odgovarati – proširujemo spoznaju
 priznati da nešto ne znamo – izvor informacija
 postaviti djetetu protupitanje

PETA I ŠESTA GODINA:

 najčešće ispravno i gramatički točno

 vole čitanje, slušanje, govorne igre, zagonetke
 razvijanje predčitačkih vještina
 većina djece već pravilno izgovara sve glasove – rad na artikulaciji i proširivanju
vokabulara

SMISAO JEZIČNE IGRE:

→ kao i sve igre – imaju utvrđena pravila

→ ludička (igriva) uporaba jezika – uživanje u kreativnosti, u prekoračivanju granica,
svladavanje sebe i drugoga
→ povezanost jezične igre s taktilnim i vizualnim doživljajima
→ postupno uključivanje i kompleksnost jezičnih igara
→ dijete od 6 godina sposobno je dodavati slogove: npr. – japa tepebepe vopolipim
→ određenje jezične igre kao prostora u kojem se i odrasli i djeca oslobađaju u vlastitom jeziku
intuitivno svladavajući pravila i stječući sposobnost postupiti u skladu s pravilima ili ih svjesno
prekršiti
→ jezične igre jedne od najvažnijih sastavnica i funkcija dječjeg svakodnevnog života
→ problem govora i govorenja djece predškolske dobi – istraživanja: svako četvrto dijete ima
poremećaj u govoru ili komunikaciji, a deficiti se mogu nalaziti na različitim razinama
→ nerazvijenost aktivnog slušanja, neshvaćanje značenja riječi, nepravilno izgovaranje glasova
i riječi, nedovoljno razvijen rječnik, sporo govorenje i zastajkivanje, brzo i nerazgovijetno
govorenje
→ odstupanja u gramatičkom ustrojstvu rečenice
→ razgovor s djecom neophodno je potreban za zdrav razvoj govora
→ djeci nedostaju stvarna osjetilna iskustva
→ djeca trebaju dobre govorne uzore

→ djeca trebaju prostor za govor

→ djeca trebaju kvalitetne sadržaje
→ djeca trebaju mjesta tišine
→ djeca trebaju našu pozornost i strpljivo slušanje
→ komunikacija s djecom odvija se uvijek i u svakom trenutku koji provodimo s djecom
→ potreba neprestano propitivanja vlastita govora
→ poticanje govorne kompetencije
→ djeci treba osigurati priliku da govore i da razgovaraju
→ okupljanje u određenom dijelu dana – vrijeme kruga
→ okupljanje na zvučni signal – zvončić, glazba – znak za pozdrav, priču, jezičnu igru
→ vrijeme kruga – mogu biti gestovne igre i igre rukama (logoritmika) koje potiču zajedništvo
i razvoj govornih sposobnosti
→ igrice tišine – vođene improvizacije i vježbe zamišljanja – pronalaženje mjesta tišine i tišine
u sebi – sve je moguće provoditi kroz jezične igre
→ igra se ponavlja sve dok dijete ne usvoji određeno znanje, vještinu ili naviku – igra treba biti
stavljena u prvi plan – ona mora biti posrednik i olakšavati komunikaciju
→ poticanje i razvijanje govorne kompetencije kod djece jedan je od osnovnih zadataka svih
roditelja, učitelja i odgajatelja
→ jezične igre u tome pomažu – igre slušanja i govorenja, igre čitanja i pisanja
→ (na Hrčku ili Google znalcu pronaći 2 članka koji govore o temi jezičnih igara)

UPOZNAVANJE DJECE S KNJGOM

→ dijete dolazi u kontakt s knjigom prije nego što nauči čitati (dolazi u kontakt s knjigom,
općenito s tekstom – TEKST U NAJŠIREM SMISLU RIJEČI
→ značaj interakcije između odraslih i djeteta tijekom čitanja – interakcija između djeteta i
odraslih – topla, da se dijete osjeća sigurno i ugodno – da se dijete osjeća pozitivno u kontaktu
s knjigom
→ djeca izgrađuju značenja i razmjenjuju ideje – čitanje slikovnice, pričanje priče, malešnice
– interakcija, da dijete ima mogućnost slušati, pitati, komentirati, pitati drugo dijete, pozivati
na suradnju – da dijete može biti inicijator
→ dijete može voditi aktivnost čitanja
→ roditelj/odgajatelj oblikuje aktivnost i stvara naviku čitanja
→ intuitivno poučavamo dijete jeziku, pisanju i knjigama
→ prema Miri Čudini – dijaloško čitanje / prema Dijani (interaktivno čitanje) – za ispit
→ interaktivnost – zanimljiva i odraslima, a kamoli ne djeci

SISTEM UPOZNAVANJA DJECA S KNJIGOM – ERR

1. EVOKACIJA
2. REALIZACIJA
3. REFLEKSIJA
1. EVOKACIJA
 motiviramo dijete da se prisjeti onoga što zna o temi
 novo znanje povezati s prethodnim – osobni program djeteta
 dijete izražava svoje znanje i razumijevanje putem razmišljanja i
govora
 djetetovo gledište je različito od gledišta odraslih
 u skupini daju različite odgovore na iste probleme – to može
stvoriti problemsku situaciju – što je pozitivno
 dozivanje, dozivanje sjećanja, ako čitamo slikovnicu – pokazati
djetetu na sliku, pitati npr. Je li ovo zeko? Jesi li ti kada vidio
zeku? Ja sam čula da si ti vidio zeku. Imaš li možda doma
plišanog zeku? (dozivanje njegovog – dijaloško, interaktivno). Je
li zec domaća životinja – motivirati ga, pridobiti ga..
 evokacija je ekvivalent DOŽIVLJAJNO SPOZNAJNOG –
dijete zna ono što je doživjelo, spoznalo
 na kraju predškolske dobi djeca znaju oko 10 000 riječi (2011.
godine istraživanje je to pokazalo)
 dijete je znalo razliku između zbogom / doviđenja (dijete 6
godina)
 Evokacija – upoznati dijete s knjigom, s naslovom, imenom i
prezimenom autora, sa ilustracijom – možda to dijete neće
zapamtiti, ali to ne znači da mi to ne moramo reći
 iako dijete neće znati izgovoriti riječ ilustrator, to nema veze,
svejedno im treba reći tu riječ i ime ilustratora / pitati djecu znaju
li što znači autor (jedno dijete zapamtilo da je autor pisac, drugi
kažu autor – onaj koji vozi auto
 pitati djecu što misle tko će biti glavni lik, na temelju ilustracija
predviđati što će biti

Evokacija je uvođenje u knjigu, upoznavanje s knjigom, autorom, naslovom,

ilustracijama
Pitanja u EVOKACIJI koja možemo postaviti djetetu – o čemu se radi u knjizi? Što će se
dogoditi? Tko će biti glavni junak? Možemo dijete tražiti da promatranja ilustracije, da
predviđanja sadržaje na temelju tih ilustracija.

→ M. Čudina Obradović – monološko čitanje (kad uzmem tekst i čitam) – dijaloško čitanje
(vidite li ovo, prepoznajete li ovo – tekst okrenut prema publici, publika može intervenirati,
dijaloško – mogu se uključiti djeca i publika; dijaloško – interakcijsko (obratiti pozornost na to
– u knjizi za literaturu – za ispit)

ČITANJE – povećava se vokabular, povećava se asocijativno mišljenje, djeca su sposobna

razumjeti ono što čitamo i o čemu im govorimo, pažljivo se pripremiti za čitanje priča, uvijek
interpretativno čitati

INTERPRETATIVNO ČITANJE – temelji se na vrednotama govorenog jezika (verbalne

vrednote – stanka, pauza, tempo, intonacija i neverbalne – geste, mimike) – treba se pripremiti
→ Kakva ti je priča, kako si se osjećao, na koga te priča podsjetila?
→ Dozivati dječja iskustva, poticati razmjenu ideja, poticati na razgovor, dijete će svoje
prethodno iskustvo pomoću evokacije spojiti s novim iskustvom (prethodno znanje s novim
znanjem)

Denotativno / konativno značenje (naprimjer srce)

→ U srcu moje mame i moje srce kuca – gdje je srce? što je srce? Kada mama kaže ti si moje
srce, što mama želi reći – ljubav, jer bez srca ne možemo živjeti, a ni bez ljubavi – mama s tom
rečenicom misli ti si moj život, ti si mi sve, ne mogu živjeti bez tebe – razvijanje asocijativnog
mišljenja
→ Ti si moje zlato, sunce, ti si moja duša, zvjezdica – razgovarati s djecom na ovakav način,
paziti na dob
→ ovakve razgovore otvorenog tipa – s predškolcima, prilagoditi dobi i utjecati na jezični
razvoj djeteta

Sve teme za područje govora i govornog razvoja provoditi prema principu ERR (evokacija,
realizacija i refleksija)
- invokacija (u Juditi, Ilijadi) – paziti da ne pomiješamo evokaciju i invokaciju

2. REALIZACIJA – djeca dolaze u kontakt s novim idejama u samom tekstu – komunikacija

s književnoumjetničkim testom, cilj je održati interes za sadržaj koji je izazvan u prvoj fazi –
interpretativno čitanje / recitiranje – stvaranje ugođaja

3. REFLEKSIJA
 razgovor nakon čitanja
 djeca slobodno izražavaju svoje ideje
 kakva ti je priča i zašto?
 je li te podsjetila na nešto?
 kako si se osjećao dok smo čitali knjigu?
 je li te nešto iznenadilo?
 važnost samoizražavanja
 razmjena ideja među djecom
 integracija novih informacija
 jezično / govorno izražavanje

CILJEVI PRI UPOZNAVANJU DJECE S KNJIGAMA:

 razvijanje ljubavi prema knjizi

 razvijanje i učvršćivanje kulture čitanja
 obogaćivanje govora, razmišljanja, mašte i kreativnosti
 obogaćivanje emocija
 spoznaja da je knjiga – izvor informacija i ljepote
 omogućavanje i ohrabrivanje komunikacije
 poticanje jezične djelatnosti čitanja i pisanja
SAVJETI ZA RAZVIJANJE NAVIKE ČITANJA:

 čitajte djeci svaki dan

 govorite o knjigama s naklonošću i ljubavi
 sami često koristite knjigu
 uredite centar čitanja
 osigurajte interesantan kontakt djeteta s knjigom
 izrađujte knjige s djecom
 pozivajte ilustratore i pisce
 posjećujte knjižnice i knjižare
 pozivajte roditelje, braću, sestre, djedove i bake u aktivnosti vezane uz knjigu
 organizirajte „dan s mojom najdražom knjigom“
 potaknite roditelje da se odnose prema knjizi s poštovanje, važno da dijete vidi roditelja
kako čita

KUTIĆ ZA ČITANJE:
→ omogućite samostalno biranje knjiga
→ knjige nadohvat ruke djeteta
→ različite po: tematici, veličini, oblicima …
→ kasete, radio, diktafon, časopisi, enciklopedije, zbirke, računalo, tipkovnica …
→ knjige koje su djeca sama izradila – važno
→ dovoljan broj knjiga za svu djecu
→ bitno je da kutić bude dobro opremljen
→ kada se s poštovanjem odnosimo prema knjizi, kada nas dijete vidi da ulazimo u kutić – i
dijete će biti potaknuto da posegne za tekstom – stvaranje ugodne atmosfere

PITANJA:
1. Ukratko objasnite preporuke autora K. Apel i J. J. Masterson kako na prirodan način
poticati djetetov govor u fazi stvaranja prvih rečenica!

___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________

2. Objasnite jezične djelatnosti: slušanje, govorenje, čitanje, pisanje!

Slušanje
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________

Govorenje

___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________

Čitanje

___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________

Pisanje

___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________

3. Kako Mira Čudina- Obradović definira sljedeće pojmove:

a) glasovna fonološka raščlamba

___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________

b) glasovna fonološka osviještenost

___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________

c) abecedno načelo

___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________

4. Kako Ilona Posokhova definira pojam „bebin govor“?

___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________

5. Navedite i objasnite dvije igre čitanja i pisanja koje predlažu A. Peti-Stantić i V. Velički!

___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________

6. Što je kutić za čitanje?

___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________

7. Objasnite odnos metodike hrvatskog jezika i filozofije!

___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________

8. Što su izvori, sredstva i pomagala u dijaloškom čitanju slikovnica?

___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________

9. Ukratko objasnite što su općenito izvori, sredstva i pomagala, prema kome ih

definiramo?

___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________

10. Objasnite skraćenicu ERR.

___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
11. Objasnite pripovjedača kao književnoteorijsku kategoriju!

___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________

12. Navedite korake kojima napisanu priču pretvaramo u priču za pričanje!

___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________

13. ESEJ – UTJECAJ PRIČANJA PRIČA NA RAZVOJ DJETETOVA GOVORA!

___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________

14. Navedite faze usvajanje tehnike čitanje prema Miri Čudini-Obradović!

___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________

15. Kako pojam JEZIČNE IGRE definiraju autorice A. Peti-Stantić i V. Velički!

___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________

16. Navedite tri primjera igara slušanja i govorenja za djecu 3+ i 4+ koje predlažu A. Peti-
Stantić i V. Velički!

___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________

17. Što je pripovijedanje, što pričanje, a što prepričavanje. Objasnite svako posebno!

___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________

18. Koje su odlike razvoja djetetova govora u 2., 3., 4, 5., i 6., godini života?
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________

19. Kako Ilona Posokhova objašnjava odnos između pokreta i razvoja govora?

___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________

20. Zašto su u pričanju priča važne FORMULE i GESTE?

___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________

21. ESEJ – ODGAJATELJ KAO GOVORNI UZOR DJETETU PREDŠKOLSKE DOBI

___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________

22. Objasnite zašto je metodika interdisciplinarna znanost!

___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________

23. Navedite izvore, sredstva i pomagala u dijaloškom čitanju slikovnice!

___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________

24. Što su metode rada i navedit4e osnovne metode u izvođenju aktivnosti iz područja
govora!

___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________

25. Koji su kriteriji pri odabiru poetskih tvorevina za djecu?

___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________

26. ESEJ – PRIČA I PREDŠKOLSKO DIJETE

___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________

27. Što je INTERPRETATIVNO ČITANJE?

___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________

28. Navedite sudionike komunikacijskog procesa, što je komunikacija i tko sve

komunicira u vrtiću?

___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________

29. ESEJ – ULOGA POEZIJE U RAZVOJU DJETETOVA GOVORA

___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________

30. Koje su matične znanosti metodike hrvatskoga jezika?

___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________

31. Kako Mira Čudina- Obradović definira:

a) PREDČITAČKE VJEŠTINE

___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________

b) ČITAČKE VJEŠTINE

___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________

32. Nabroji faze PREDLINGVISTIČKE FAZE prema Ilonui Posokhovoj! I objasni ih!

___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________

33. Kako bi u budućoj praksi iskoristili savjete iz knjige „Svjetiljke za dječju dušu“?

___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________

34. Objasnite podnaslov knjige „Pričanje priča-stvaranje priča“ i napišite kako glasi
podnaslov knjige!

___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________

35. ESEJ – PRIPREMA ODGAJATELJA ZA PRIČANJE PRIČA

___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________

36. Navedite supstratne znanosti u metodici hrvatskoga jezika!

___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________

37. Koje izvore, sredstva i pomagala možemo koristiti u aktivnostima ČITANJA PRIČA?

___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________

38. Što su nastavne metode i koje metode koristimo u pričanju priča?

___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________

39. Koje su faze usvajanja razumijevanja pročitanoga prema M. Čudini- Obradović? I

objasni ih!

___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________

40. Objasnite razliku između fabule i sižea!

___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________

41. ESEJ – ULOGA ODGAJATELJA U GOVORNOJ INTERPRETACIJI

UMJETNIČKOG TEKSTA ZA DJECU PREDŠKOLSKE DOBI

___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________

42. Objasnite metodiku kao interdisciplinarnu prakseološku znanost!

___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________

43. Navedite moguće izvore, sredstva i pomagala u pričanju priče Vuk i 7 kozlića!

___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________

44. Zašto su u pričanju priča važne formule i geste?

___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________

45. ESEJ – VAŽNOST SVAKODNEVNOG ČITANJA DJECI PREDŠKOLSKE DOBI

___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________

46. Navedite i objasnite dva tipa slikovnice prema Miri Čudini – Obradović!

___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________

47. Što znači POTICAJNO ČITANJE i koja su njegova načela?

___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________

48. Ukratko objasnite odnos govora i motorike između 8. i 10. mjeseca starosti!

___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________

49. Pučke dječje pjesmice, u svijetu poznate pod nazivom __________________________,

u hrvatskoj književnosti nazivaju se ______________________________, a naziv je

osmislio _____________________________________________.

50. Navedite faze u interpretaciji pjesničkih djela!

___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________

51. Objasnite metodički pristup verbalnim zagonetkama?

___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________

52. ESEJ – VAŽNOST PUČKIH DJEČJIH PJESMICA ZA RAZVIJANJE GOVORA I

VERBALNE KOMUNIKACIJE

___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________

53. Što je METODIČKO POLJE prema A. Beženu?

___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________

54. Koja je svrha čitanja, a koja pisanja, prema M. Č. O.

___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________

55. Navedite matične znanosti metodike!

___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________

56. Objasni razvoj govora do 1. godine!

___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________

57. ESEJ – ULOGA ODGAJATELJA U POTICANJU KOMUNIKACIJSKIH

SPOSOBNOSTI

___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________

58. Što je slikovnica i objasni dijaloško čitanje slikovnice!

___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________

59. Navedite osnovne metode rada u izvođenju aktivnosti iz područja ranog govora!

___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________

60. Kako Ilona Posokhova objašnjava odnos između pokreta i razvoja govora?

___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________

61. Koji su kriteriji pri odabiru poetskih tvorevina za djecu?

___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________

62. Koje metode rada koristimo u pričanju priča?

___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________

63. Koje su faze razumijevanja pročitanoga prema M.Č.O?

___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________

64. Navedite faze u interpretaciji pjesničkog djela.

Tekst se čita cjelovito i kontinuirano, za čitanje teksta ne daju se nikakve dopunske obavijesti.
Čitač stoji pred djecom „drži ih na oku“, povremenim pogledom prati njihovo reagiranje.
Izbjegava se šetnja prostorom, neprimjerena intonacija i neprimjereno gestikuliranje. Tekst čita
pripremljeni čitač, bez temeljite pripreme tekst se ne može čitati interpretativno.

65. Objasnite metodički pristup verbalnim zagonetkama!

Do verbalne zagonetke dolazimo raznim zagonetnim igrama (npr. zagonetna trgovina,

zagonetna slika, glazbene zagonetne igre, …). U procesu upoznavanja zagonetke dijete u prvoj
fazi upoznaje verbalne zagonetke uz pomoć konkretnih predmeta, zatim uz pomoć slika, a tek
na kraju se oslanjaju samo na riječi. Treba početi s jednostavnijim zagonetkama, iz bližeg
djetetova okružja. Zagonetke mogu zadavati odgajatelji, djeca, odgajatelji i djeca zajedno.
Odgajatelj iznoseći zagonetku može dati dopunsko objašnjenje, ali je djeca moraju sama
odgonetnuti.

66. Objasnite odnos između metodike hrvatskoga jezika i filozofije!

U osnovi riječi metodika (metoda) temeljna je kategorija filozofije i svake znanosti. U početnoj
etapi razvoja odgoja i obrazovanja pedagogija je zapravo bila metodika, jer su se odgoj i
obrazovanje svodili na metode učenja i poučavanja, dok su teorijski aspekti pripadali filozofiji
– prvi pisci pedagoških, ali i metodičkih rasprava – Platon (tvorac prve opsežnije teorije odgoja)
i Quintilijan (tvorac prve metodike)

67. Kako glasi naslov 5. poglavlja u knjizi „Pričanje priča-stvaranje priča“? Kako ćemo
napisanu priču pretvoriti u priču za pričanje?

___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
68. Na koji način provjeravamo razumijevanje pročitanoga?

___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________

69. Navedite faze usvajanja tehnike čitanja prema Miri Čudini- Obradović!

___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________

70. Objasnite pojam METODIČKO POLJE!

Metodičko polje formira se na području dodira i djelomičnog poimanja osnovnih činjenica

odgojno-obrazovnog čina: dijete - nastavni sadržaji - mehanizmi posredovanja nastavnih
sadržaja (pedagoška komunikacija).

71. Razvoj dječjeg govora u prvoj godini života!

Rani govor - HOLOFAZE (jedna riječ za cijelu situaciju).

Ekspanzija značenja - dijete se služi riječima koje imaju vrlo široko značenje (npr. vau-vau).
Mnogo je neverbalnih signala. Dječaci počinju kasnije, desna strana je verbalna. Prvo se javljaju
imenice zatim glagoli.
Prva godina - dijete razumije mnogo više nego što je u stanju reći. Obično traje između 10-15
mjeseci. Javljaju se igre govornim aparatom i postepeno se stvara veza između znaka i
označenog. Djeca radije slušaju glas majke od drugih glasova. Javlja se socijalna izolacija
djeteta. Tijekom prve godine života intenzivno se razvija intonacijski element govora u
povezanosti s emocijama, gestama i mimikom. Priprema se glasovna baza govora i
razumijevanje. Na temelju toga pojavljuju se prve smislene riječi.

72. Navedi i objasni 4. fazu u pretvaranju napisane priče u priču za pričanje!

4. korak je stvaranje formule. Uvijek treba postojati isti početak ili kraj, pridjevi koji se uvijek
ponavljaju. Važna su česta ponavljanja. Određene faze, stihove ili izraze moramo znati
napamet. Suprotno čitanju u kojemu ponavljanje često smetaju, formula koja se ponavlja
olakšava slušanje.

73. Što je monološko čitanje slikovnice?

Monološko čitanje odnosi se na čitanje teksta pri kojem čitač čita, a svi ostali slušaju bez
uplitanja bilo kakvim pitanjima ili obrazlaganjima.

74. Kako djeca razumiju pričanje priča?

Prvi put djeca primaju one elemente koji odgovaraju njihovoj (svakodnevnoj) spoznaji. Da bi
ju razumjeli i shvatili, priču je potrebno ispričati više puta. Djeca pamte dijelove priča. Cilj je
dovesti dijete do samostalnog potpunog jezičnog izričaja.

75. Što je didaktika?

Didaktika je grana pedagogije koja se bavi teorijama, idejama, načelima i uputama koje su
usmjerene uspješnom provođenju odgojno-obrazovnog cilja.

76. U kontekstu vrtića objasnite pojam METODIČKO POLJE!

___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________

77. Kako slušanje kao jezičnu djelatnost provodimo u vrtiću? Navedite i ukratko objasnite
tri načina!

___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________

78. Navedite aspekte predčitačkih vještina prema Miri Čudini-Obradović!

___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________

79. Kako Vladimira Velički terminološki razgraničava prepričavanje i pripovijedanje?

___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________

___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________

80. ESEJ – KOMUNIKACIJSKE VJEŠTINE ODGOJITELJA KAO POTICAJ

RAZVOJA DJETETOVA GOVORA

___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________

___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________

81. Koje glasove prema Iloni Posokhovoj djeca trebaju izgovarati u dobi od 3 i pol do 4 i
pol godina?
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________

82. Zašto je prema Iloni Posokhovoj potrebno provoditi ARTIKULACIJSKU

GIMNASTIKU?

___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________

83. Zašto kažemo da je metodika hrvatskog jezika interdisciplinarna i prakseološka

znanost?

___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________

84. Što su metodički artefakti i koje biste metodičke aftefakte koristili u jezičnoj igri
Čarobni vrtuljak?

___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________

85. Kako s djecom rane i predškolske dobi provjeravamo razumijevanje pročitanog?

___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________

86. ESEJ – POTICANJE PREDČITAČKIH VJEŠTINA KOD DJECE RANE I

PREDŠKOLSKE DOBI

___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________

___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________

ESEJI
PREDČITAČKE VJEŠTINE
Danas se predčitačke vještine smatraju važnim predznakom buduće čitačke, pa i opće školske
uspješnosti. Početke predčitačke vještine možemo primijetiti već kod trogodišnjaka kao
prepoznavanje i pamćenje rime. Četverogodišnjaci i petogodišnjaci sposobni su za
prepoznavanje rime i pamćenje pjesmica u rimi, kao i za prepoznavanje prvog i zadnjeg glasa
u riječi. Šestogodišnjaci i sedmogodišnjaci sposobni su za glasovnu raščlambu riječi,
prepoznaju glasovne igre riječima i aliteraciju, sposobni su za svrstavanje riječi prema
početnom i završnom glasu. Na pravilan razvoj predčitačkih vještina utječe kvalitetno i pisanim
sadržajima bogato dječje okruženje, ali i poučavanje koje će olakšati i glasovno osvješćivanje
i primjenu abecednog načela.