SVEUČILIŠTE U MOSTARU

FAKULTET PRIRODOSLOVNO-MATEMATIČKIH I
ODGOJNIH ZNANOSTI
STUDIJ PEDAGOGIJE

Katarina Romić
Ena Čosić
Marina Stojanović

ICT U OBRAZOVANJU

Seminarski rad

Mentor: prof. dr. sc. Tonćo Marušić

Mostar, 2013.
 SADRŽAJ

Uvod ……………………………………………………………………………....3
ICT ……………………………………………………………………………….. 4
Informacijska i komunikacijska tehnologija (ICT) u obrazovanju ………………. 4
Primjena ICT-a u obrazovanju ……………………………………………………6
ICT na sveučilištima ……………………………………………………………... 7
Online obrazovanje ………………………………………………………………. 8
Elektroničko učenje ……………………………………………………………… 9
Mobilno učenje …………………………………………………………………... 11
ICT u obrazovanju u Bosne i Hercegovini ……………………………………… 12
Zaključak ………………………………………………………………………… 14
Literatura ………………………………………………………………………….15

2
 UVOD

U ovom radu je obrađen značaj ICT- a u obrazovanju. ICT je skraćenica od

naziva INFORMACIJSKO KOMUNIKACIJSKA TEHNOLOGIJA. Informacijska i
komunikacijska tehnologija svakodnevno ima sve veći utjecaj na cjelokupni život i rad
čovječanstva. Informacijska i komunikacijska tehnologija svakodnevno ima sve veći
utjecaj na cjelokupni život i rad čovječanstva. Tehnologije nam ne pružaju samo nove
načine postupanja, nego također i mnogo novih poslova. Mi najprije oblikujemo
tehnologije, a zatim tehnologije oblikuju nas. Kad se primjenjuju u obrazovnom
području, IC tehnologije se mogu koristit kao podrška tradicionalnim postupcima ili za
preobrazovanje naših postupaka čime se pružaju novr i poticajne prilike za istraživačko
i iskustveno učenje. Obrazovanje i podučavanje predstavalja najbolju investiciju za
maksimalno iskorištavanje ljudskih potencijala. Čovjek je najznačajniji i nezamjenjiv
resurs. U svijetu danas vlada shvaćanje da su obrazovanje, znanje i ljudski resursi sami
vrh prioriteta nacionalne strategije i politike, socijalnog, ekonomskog, tehnološkog i
kulturnog razvoja. Isto tako se smatra da obrazovanje, znanje i ljudski resursi ne mogu
biti zamijenjeni drugim razvojnim fenomenima.

3
 ICT

ICT je skraćenica od naziva INFORMACIJSKO KOMUNIKACIJSKA

TEHNOLOGIJA. Informacijska tehnologija je tehnologija temeljena na računalima
namijenjena prikupljanju, obradi, čuvanju i distribuciji informacija. Informacijsku
tehnologiju čini nekoliko najvažnijih sektora: mikroračunala, miniračunala, velika
računala, superračunala, programska podrška, usluge, periferni uređaji i komunikacije
ili prijenos podataka. U informacijsku tehnologiju ubrajamo: računala, skenere, baze
podataka, ekspertne sustave.
Postoji šest osnovnih oblika utjecaja informacijske tehnologije na politiku
poslovnih sustava:
 informacijska tehnologija se praktički ugrađuje u sve veći broj proizvoda i
usluga te postaje njihov sastavni dio
 informacijska tehnologija se koristi za kreiranje novih proizvoda i usluga
 informacijske tehnologije iz temelja mijenjaju poslovne odnose
 informacijske tehnologije su djelotvorne u definiranju poslovne strategije
 informacijska tehnologija povećava poslovnu efikasnost i efektivnost
 informacijska tehnologija je postala bitan resurs za rukovođenje

Komunikacijska tehnologija (CT) je pojam kojim opisujemo telekomunikacijsku

opremu pomoću koje možemo informacije slati, primati, tražiti i pristupati im.
Komunikacijsku tehnologiju čine: telefon, fax, modem i dr.

INFORMACIJSKA I KOMUNIKACIJSKA TEHNOLOGIJA (ICT) U

OBRAZOVANJU

Informacijska i komunikacijska tehnologija svakodnevno ima sve veći utjecaj na

cjelokupni život i rad čovječanstva. Ove tehnologije utječu na stjecanje osnovnih i
kompleksnih vještina. Zasigurno jedna od najbitnijih i najsnažnijih vještina je Internet
koji se dokazao kao izuzetno sredstvo na području obrazovanja i znanosti. Internet
posjeduje neograničen potencijal i kao takav je velika motivacija studentima za
zadovoljavanje njihove prirodne znatiželje kao i želje za znanjem.

4
 Informacijske i komunikacijske znanosti su se u posljednjih deset godina
strelovito razvile pa je tako ICT primjenom u obrazovanju doveo do promjena u
nastavnoj praksi, metodama, sadržajima te samim postupcima vrednovanja. Ukoliko se
ICT želi koristiti kao učinkovit obrazovni alat, glavni uvjet je neophodno praćenje i
vrednovanje.
Postotak domaćinstava u kojima djeca imaju pristup internetu i računalu iz
godine u godinu drastično raste. Podaci iz 2009. godine govore da se djeca kod kuće
internetom služe uglavnom za zabavu, na način da igraju igrice i da provode vrijeme na
društvenim mrežama, a vrlo rijetko internet koriste za školske aktivnosti. U Europskoj
uniji broj učenika kojima internet služi kao izvor zabave je dvostruko veći od broja
učenika koji internet koriste kako bi nadogradili svoje znanje.
Iako se ICT preporuča kao predmet ili sredstvo učenja u sklopu drugih predmeta
istraživanja TIMSS pokazuju da je u prosjeku 60% učenika u Europi imalo nastavnike
koji nisu od njih zahtjevali korištenje računala u svrhu obogaćivanja znanja te korištenja
računala u izvođenju znanstvenih postupaka ili eksperimenata. Vještine podučavanja u
ICT-u nastavnici stječu kroz inicijalno obrazovanje, a rijetki su oni koji se odlučuju na
daljnje stučno usavršavanje. Sve Europske zemlje, osim Danske i Islanda navode kako
je razvoj računalnih vještina nastavnika uključen u nacionalno promovirane programe
trajnog stručnog usavršavanja.
Dvadesetprvo stoljeće je početak nove faze čovječanstva, faze globalizacije.
Svijet postaje sve manji, a E-uključenost i E-povezanost postaju jako važni činitelji
suvremenog života. Organizacija svijeta preko suradnje i povezivanja ima veliki utjecaj
na svijet. Nove tehnologije i novi oblici, kao što su e-učenje i cjeloživotno učenje
donose revolucionarne promjene u obrazovanju. Jedna od najbitnijih činjenica koje
trebamo imati na umu ukoliko želimo pravo i najprikladnije obrazovanje je „naučiti
kako učiti“. Trebamo biti u korak s vremenom jer moramo pronalaziti nove putove da
radimo stare stvari i nove putove da radimo nove stvari. Informacijsko komunikacijske
vještine predavača, koji bira sadržaje i određuje nastavni proces, od bitnog je značaja i
utječe na kvalitet obrazovanja.
Oduševljenje i znatiželja su jako važni u obrazovnom svijetu, a iz izraza: CQ +
PQ > IQ, gdje CQ označava znatiželju (curiosity), a PQ oduševljenje (passion) možemo
uvidjeti da su oni važniji od kvocijenta inteligencije. ICT nam pomaže da i lijevu
hemisferu mozga, koja je zadužena za emocionalno izražavanje i sintezu razvijamo isto
kao i lijevu hemisferu (rukovanje sljedovima, pismenost i analiza).

5
 Osposobljavanje i školovanje mladih u današnje vrijeme ne smije izostaviti ICT
iz procesa obrazovanja. ICT vještine uz znanje čitanja, pisanja i računanja smatraju se
elementarnim obrazovanjem.
Iz razloga jer je ovo vrijeme ICT-a, svi budući nastavnici trebaju biti sposobni
za:
 provođenje obrazovnih projekata iz područja primjene ICT u učenju i
podučavanju
 za dijagnostiku i vrednovanje znanja pomoću ICT
 za oblikovanje okoline za učenje primjerene razvojnoj dobi učenika
(kompetemtnim korištenjem ICT u nastavi)
 za poticanje samostalnog učenja
 za vrednovanje i odabir obrazovne programske podrške za različita područna
znanja
 za nastavak samostalnog usavršavanja

PRIMJENA ICT-a U OBRAZOVANJU

Informacijska i komunikacijska tehnologija svakodnevno ima sve veći utjecaj na

cjelokupni život i rad čovječanstva Škole kao i druge obrazovne institucije su
organizacije čije je korištenje ICT-a osporavano na različitim nivoima. Na primjer,
zaposlenici, učenici, kurikulum, metode, zgrade, financije, suradnja i organizacijski
procesi. ICT mijeja sliku organizacije tradicionalne škole.
Osnovni ciljevi informatizacije škola su:
 osigurati osnove informatičke pismenosti
 pružiti osnovnu i tehnološku obuku
 osigurati IT opremljenost škola
Prva dva cilja se odnose na škole kao javni servis, a treći se fokusira na
korištenje ICT-a u samom procesu učenja. U reformskim procesima u Europi i svijetu
uvođenje i korištenje ICT-a bitno utječe na duboke strukturne promjene u sustavu
obrazovanja, na organizaciju, funkcioniranje, korištenje vremena i prostora, nastavničke
obaveze, metode rada i dr.

6
 Tehnologije nam ne pružaju samo nove načine postupanja, nego također i
mnogo novih poslova. Mi najprije oblikujemo tehnologije, a zatim tehnologije oblikuju
nas. Kad se primjenjuju u obrazovnom području, IC tehnologije se mogu koristit kao
podrška tradicionalnim postupcima ili za preobrazovanje naših postupaka čime se
pružaju nove i poticajne prilike za istraživačko i iskustveno učenje.
Brz razvoj IC tehnologije traži formiranje stručnih tijela na nivou država koja bi
imala zadatak za praćenje i podršku u ovoj oblasti. Također, zadatak bi im bio da se
uspostavi dijalog i suradnja između različitih centara na različitim nivoima. To bi
pomoglo da se shvati nužnost obuke i uoči značaj strateškog planiranja na lokalnim,
regionalnim i centralnim nivoima.

ICT NA SVEUČILIŠTIMA

Isprva korišteni kao alati i predmet istraživanja, računala su danas postala

sveprisutna na svim razinama u obrazovanju. Njihov broj i primjena na sveučilištima su
u stalnom porastu. Mreže računala koje su kopmleksno rasprostranjene omogućuju
znanstvenicima i studentima istovremeni pristup brojnim resursima koji su im bitni u
obrazovanju.
Korištenje računala pomaže studentima i na način da im treba manje vremena
na savladavanje određene nastavne cjeline. Iako je prihvaćeno i stajalište da računala u
velikoj mjeri unapređuju obrazovanje treba uzeti u obzir da ona rekonstruiraju
sveučilišta i obrazovanje općenito. Mišljenje je profesora da iskorištenje potencijalnih
mogućnosti tehnologije kao posljedicu ima nedovoljnu interakciju sa studentima.
Najbolji način za efikasno učenje je da svaki student usvaja znanje prema individulanim
potrebama i sposobnostima.

7
 ONLINE OBRAZOVANJE

Posredovanjem interaktivnog učenja u mrežama online obrazovanje omogućuje

učenje raznih tečajeva putem elektroničkih medija. Preko osobnih računala i
telekomunikacija pristupa se svim materijalima tečaja, koji uključuju dokumentaciju i
kontakte s tutorima i kolegama, a računalo je samo sredstvo koje omogućuje
procesiranje i isporučavanje instrukcija učenicima. Srodni termini online učenju su
učenje zasnovano na Webu (engl. Web-based learning) i učenje zasnovano na
tehnologiji (engl. technology-based learning).
Učenje koje se zasniva na novim tehnologijama sadrži i učenje koje se zasniva na
resursu (eng. resource – based learning), ovaj resurs reflektira nove trendove i
napredovanja. Pored ovoga postoje novi trendovi kao što su:
 otvoreno učenje (engl. open learning)
 fleksibilno učenje (flexible learning)
 individualizirano učenje, potpomognuto računalom (computer aided learning)
 učenje zasnovano na projektu (project based learning)

Najnoviji trend online obrazovanja je i elektroničko ili elektroničko podržano

učenje, koje se popularno naziva e- učenje, a postoje različite definicije njegova učenja.
Najkraća i najpoznatija definicija glasi: „Ako netko uči na način da koristi
informacijsku i komunikacijsku tehnologiju (IKT), on uporabljuje elektroničko učenje“.
Za elektronički način učenja koristi se računalna mreža za dostavljanje informacija,
interakciju i unapređivanje samoga procesa učenja, a mogu se koristiti različite vrste
računalnih mreža. Najpoznatije vrste računalnih mreža su: LAN, WAN, Internet,
audiovrpce, videovrpce, satelitski prijenos, interaktivna TV i CD rom.
Prednost e- učenja leži u činjenici da je dostupan u svako doba i na svakom
mjestu, međutim materijali za učenje moraju biti adekvatno izrađeni da angažiraju
učenika i da unaprijede učenje. Kako bi izradili kvalitetne nastavne materijale nastavnici
trebaju biti upoznati s načelima učenja. Jedan od glavnih razloga za to je što su učenici i
nastavnici fizički razdvojeni, a izrada nastavnih materijala prije svega treba biti
zasnovana na provjerenim i čvrstim teorijama učenja.

8
 ELEKTRONIČKO UČENJE

Već deset godina elektroničko učenje (e-Learning) je prisutno kao učenje koje
olakšava i pojačava korištenje uređaja informacijske i komunikacijske tehnologije. U
uređaje informacijske i komunikacijske tehnologije ubrajamo: računalo, CD-romove,
digitalnu televiziju, prijenosna i džepna računala kao i mobilni telefon. Pomoću
tehnologije komunikacija imamo pristup za uporabu interneta, elektroničke pošte i
debatnih grupa.
Online tečajevi čine glavnu okosnicu e-Learninga. Objekt učenja čini glavni
element tečaja. Sadržaj tečaja saznajemo sastavljanjem ili organiziranjem objekta, a
koncept objekata utvrđen je standardima kojima se ovi djelovi sadržaja sastavljaju i
organiziraju u tečajeve i pakete za isporuku na Internet.Sustav za menadžment učenja je
dominantna tehnologija za organizaciju i isporuku online tečajeva.
Sharable Courseware Reference Model (SCORM) je dogovoren kao referentni
model koji bi trebao poslužiti kao međunarodni standard za izradu online programa
kako bi se osigurala uporaba sadržaja iz jednog sustava u drugom. Microsoft Producer
se temelji na Power Point prezentaciji i on mu je kompatibilan alat koji omogućava
dodavanje multimedijalnih sadržaja, videosnimaka i audiosnimaka, a uz to ima i
funkcionalnost montaže audiomaterijala i videomaterijala.
Online učenje se odvija ekskluzivno preko mreže, a m-learning je učenje koje se
distribuira putem mobilnih uređaja kao što su mobiteli, prijenosna i džepna računala.
Mobilno i online učenje su dva podskupa elektroničkog učenja. E-learning, m-learning i
online learning pripadaju učenju na daljinu. Učenje u učionici (face to face) se naziva i
kontaktno učenje jer za razliku od učenja na daljinu učenje u učionici osigurava kontakt
učenika i nastavnika. Sva tri prethodno navedena tipa se kombiniraju s učenjem u
učionici dajući mješavinu koja se naziva fleksibilno (blended) učenje.
U svrhu prilagođavanja studentskim individualnim potrebama koriste se razne
inačice LMS-a ( Learning managment system) kojima je cilj individualizacija
podučavanja u radu s velikim grupama. LMS se provodi na zagrebačkom Fakultetu
Organizacije i Informatike. Klasični način rada sa studentima najveći nedostatak ima u
nedostatku komunikacije te iz toga razloga nastavnicima nedostaje spoznaja o:
 stvarnoj razini znanja kojeg student posjeduje
 kontinuiranom učenju i usvajanju sadržaja

9
  tematskim cjelinama za određenu generaciju ili grupu studenata

Ovo navedeno je potrebno nastavnicima kako bi mogli reagirati na odgovarajući

način i tako prilagoditi metodu podučavanja.
Primjenom ICT u obrazovanju studentima je potreban uvid o:
 razini znanja za ispit
 metodama pojedinih nastavnika
 potrebama stalnog učenja kroz semestar
Model LMS-a omogućuje
 pristup do pojedinih jedinica sadržaja i sadržaja za postizanje potrebnih
bodova za napredovanje kroz sadržaj
 nadzor usšješnosti studenta
 procjenu dostignutog znanja i vještina, zbrajanje rezultata korištenja
sustava
 sve oblike komunikacije između studenta i profesora uključujući forum

Da bi mogli koristit LMS svi studenti imaju korisnički broj i lozinku, a

korištenjem LMS-a stječu aktivnu ulogu u procesu obrazovanja. Obrazovni sadržaj je
podijeljen na tri razine: elementarnu, srednju i naprednu, a svaka aktivnost se bilježi
kako bi kasnije poslužila za vrednovanje rada i uspjeha samog studenta. Studenti imaju
mogućnost samoprovjere znanja, a za prelazak na višu razinu trebaju pokazati određenu
razinu znanja. LMS traži stalnu komunikaciju sa studentima kako bi se mogao ostvariti
individualni pristup učenju i savladavanju gradiva, on vodi studente do određene razine
tijekom učenja, ali se u jednom trenutku moraju uključiti i nastavnici.
Sadržaj koji se postavlja i LMS potrebno je stalno nadograđivati, ptomjenama i
inovacijama u sadržaju i metodologiji. Svaka obrazovna sredina treba imati izrađene i
jasno definirane ishode učenja, kako bi student znao što se od njega očekuje.

10
 MOBILNO UČENJE

Mobilno učenje (engl. m-learning) je elektroničko učenje u kojem je pristup

materijalima za učenje omogućen korištenje PDA uređaja (engl. Personal Digital
Assistant) i mobitela. Za razliku od elektoničkom učenju kojemu je potreban pristup
računalu i internet, mobilno učenju takve veze nisu potrebne. Jedino sto je potrebno jest
da učenik ima uređaj PDA (ili mobitel) i bežićna mreža.
Ovaj način je poznat koncept i primjenjuje se već niz godina u učionicama i na
radnome mjestu. Prije dva-tri desetljeća uporaba grafičkih i znantvenih kalkulatora u
učionici dala je značajan prinos učenju. U razvijenijim zemljama se sve češće u
institucijama korite laptop računala od PC računala, ipak među najznačajnijim
hardverima uz mobitele su džepna računala (pocket PC) i ručna računala (palmtop,
handheld computers). Danas na tržištima možemo naći kombinacije PDA uređaje s
mobitelima (smartphone), s mp3 plejerima i digitalnom kamerom.
Ekspanzija treće generacije mreža (3G) i integriranih komunikacijskih uređaja
koji kombiniraju telefoniju, instant poruke, računarstvo i multimedije dovela je do nove
faze u učenju. Mnogi korisnioci su pronašli da svoje potrebe za računalom mogu
zadovoljiti i mobitelom.
Povećani interes za mobilnim uređajima i njihovim korištenjem za učenje i
istraživanje može se pripisati nizu činitelja: stalnim širenjem bežičnih broadband mreža,
eksplozijom snage i kapaciteta sljedeće generacije mobitela i činjenicom da su mobiteli,
kao već udomaćeni uređaji za komuniciranje, duboko usađeni u svakodnevni život.
Mobilno učenje predstavlja sljedeći korak u dugoj tradiciji učenja temeljenoga na novoj
tehnologiji. Ono će imati novu strategiju, praksu, alate, primjenu i resurse da realizira
obećanje osobnoga, konektiranog učenja na bilo kojem mjestu i u bilo koje vrijeme.
Ono odgovara interesima «učenja na zahtjev» konektiranih građana u informatičkome
društvu.
Mobilno učenje povezuje formalnu praksu (npr. nazočnost predavanjima,
sudjelovanje u radionicama) s neformalnom, s praksom situacijskoga učenja (npr.
primanjem potpore za zadatke na radnome mjestu) ili korištenjem «ukradenim
trenutcima za učenje» (npr. dok se vozite u vlaku ili sjedite u zračnoj luci dok čekate na
let zrakoplova itd.). Različite vrste učenja zahtijevaju odgovarajuće strategije, alatke i
resurse. Tehnologija sama po sebi ne može jamčiti bolje učenje. Programi učinkovitoga

11
mobilnog učenja zahtijevat će nove digitalne komunikacije, nove pedagogije i novu
praksu. U mobilnome učenju danas prednjače nordijske zemlje, Japan i Južna Koreja.

ICT U OBRAZOVANJU BOSNE I HERCEGOVINE

Značajan element svake strategije bio bi uspostavljanje informacijskog društva i

usvajanje održivih ciljeva kojima se usklađuje korak s tehnološki razvijenim svijetom
putem istraživanja, kreativnosti, suradnje, razmjene znanja i informacija. ICT je
uključena u sve sfere ljudskih djelovanja i u mnogome je utjecala na komunikaciju s
ljudima. Svjedok tome je upotreba Interneta, Weba koje su potaknule ogromne
promjene.
Obrazovanje i podučavanje predstavalja najbolju investiciju za maksimalno
iskorištavanje ljudskih potencijala. Čovjek je najznačajniji i nezamjenjiv resurs. U
svijetu danas vlada shvaćanje da su obrazovanje, znanje i ljudski resursi sami vrh
prioriteta nacionalne strategije i politike, socijalnog, ekonomskog, tehnološkog i
kulturnog razvoja. Isto tako se smatra da obrazovanje, znanje i ljudski resursi ne mogu
biti zamijenjeni drugim razvojnim fenomenima.
Promjene u obrazovanju predstavljaju aktivnost na povećanju broja
kvalificiranih stručnjaka u državi, povećanju mobilnosti učenika, studenata i radnika.
Razvitak pojedinca i njegovo uspješno integriranje u društvo kroz dijeljenje zajedničkih
vrijednosti, prenošenje kulturnog nasljeđa, stjecanje samopouzdanjaa, te oslanjanje na
vlastite sposobnosti.
Informacijsko komunikacijske tehnologije mogu pomoći poboljšanju kvaliteta
života i standarda svih, uključujući i najsiromašnije slojeve društva kroz smanjenje
troškova administrativnih servisa. Rad na usvajanju i promoviranju ICT-a veoma je
bitan faktor, a osiguravanje ICTa je prvi korak.
U cilju da se svim učenicima omogući ovladavanje informacijskom i
komunikacijskim tehnologijama, Vlada FBiH je zadužila telekom operatere da se
aktivno uključe u operativnu primjenu projekata. Projekat je predviđao da se u narednih
nekoliko godina sve škole snadbiju multimedijalnim računalima s pristupom na Internet,
te da se osigura struktura uspostavljana, podrške i implementacije informacijskih i

12
komunikacijskih tehnologija u obrazovni sustav FBiH. Realizacijom projekta
doprinijelo bi se promjenama obrazovnog sustava u FBiH.
Potreba izgradnje ili formiranja širokopojasne (broadband) mreže u BiH je
preduvjet za ozbiljniji razvoj ICT usluga. To znači da treba sačiniti ili poseban projekat
ili usuglasiti planove izgradnje dijelova te mreže po operaterima i povezati ih u jednu
razuđenu IP mrežu (backbone)
Uloga ICT usluga u rješavanju zahtjeva za pružanje univerzalnih usluga ima
posebno mjesto glede osiguravanja internetskog pristupa, što ukazuje na potrebu razvoja
određene infrastrukture. Modeli financiranja univerzalnih usluga trebaju obuhvatiti i dio
koji se odnosi na razvoj ICT usluga.
Posebno je istaknuta potreba definiranja ICT indikatora pomoću kojih bi se
pratio stupanj i dinamika razvoja u ovome području. Tu bi se koristila međunarodna
praksa kao i vlastite procjene potrebnih indikatora. S tim ciljem je naznačena i potreba
definiranja posebnog pojmovnika koji prati širokopojasne komunikacije, tako da bi se
točno znalo što se pod kojim pojmom podrazumijeva.

13
 ZAKLJUČAK

Informacijsko komunikacijske tehnologije mogu pomoći poboljšanju kvaliteta

života i standarda svih, uključujući i najsiromašnije slojeve društva kroz smanjenje
troškova administrativnih servisa. Rad na usvajanju i promoviranju ICT-a veoma je
bitan faktor, a osiguravanje ICTa je prvi korak. Tehnologije nam ne pružaju samo nove
načine postupanja, nego također i mnogo novih poslova. Mi najprije oblikujemo
tehnologije, a zatim tehnologije oblikuju nas. Kad se primjenjuju u obrazovnom
području, IC tehnologije se mogu koristit kao podrška tradicionalnim postupcima ili za
preobrazovanje naših postupaka čime se pružaju nove i poticajne prilike za istraživačko
i iskustveno učenje.

14
 LITERATURA

HUTINSKI, ŽELJKO,"Informacijska i komunikacijska tehnologija u obrazovanju", u:

Stanje i perspektive, Varaždin, 2009.
Ključni podaci o učenju i novacijama kroz ICT u školi u Europi, 2001.
MARUŠIĆ, TONĆO, ICT u obrazovanju.
NEDIM DELIĆ, Informaciono-komunikacione tehnologije u obrazovanju, Banja Luka,
2008.
http://hr.wikipedia.org/wiki/Informacijsko_doba

15