Sferni trokut

je lik na sferi određen s tri točke koje leže na istoj glavnoj kružnici.

Kosokutni sferni trokut

je onaj trokut koji općenito ima tri različite sferne dužine. Stranice i kutovi takva
trokuta uvijek su manji od 180°.

Ako je u jednom sfernom trokutu jedan kut od 90°, tada se takav trokut zove
pravokutni sferni trokut. Ako je u jednom sfernom trokutu jedna stranica iznosi
90° tada se takav trokut zove kvadrantni sferni trokut.

Napierovo pravilo za pravokutan sferni trokut

kosinus jednog elementa jednak je produktu kotangensa dvaju bližih ili sinusu
dvaju daljih elemenata, s tim da se pravi kut izostavlja, a katete se uzimaju kao
komplemente veličine.

Horizontski koordinatni sustav:

1. Glavna ravnina je horizont opažača
2. Polovi su zeniz i nadir
3. Položaj nebeskog tijela je određen visinom i azimutom
MJESNO-EKVATORSKI KOORDINATNI SUSTAV
• Osnovna ravnina ovog sustava je ravnina nebeskog ekvatora.
• Velike kružnice koje prolaze kroz polove su nebeski meridijani (ili satne
kružnice u ovom sustavu)
• Meridijan opažača je onaj koji prolazi kroz zenit i nadir, a od horizonta
dijelimo ga polarnom osi i gornji (koji sadrži zenit) i donji (koji sadrži nadir)
• Početna točka u ovom sustavu je presječna točka nebeskog ekvatora s
gornjim meridijanom.
• Mjesno ekvatorske koordinate su: - Deklinacija (ɗ) - Mjesni satni kut (s)

NEBESKO-EKVATORSKI KOORDINATNI SUSTAV

• Osnovna ravnina ovog sustava je ravnina nebeskog ekvatora.
• Ravnina ekliptike nagnuta je na ravninu nebeskog ekvatora za kut i=23°27‘.
Ove dvije ravnine sijeku se u dvije točke koje se zovu čvorovi.
• Točka u kojoj Sunce pri svom prividnom gibanju oko Zemlje prelazi s
negativne na pozitivnu deklinaciju zove se proljetna točka(γ), a kad prelazi s
pozitivne na negativnu deklinaciju jest jesenska točka.
• Proljetna točka je početna točka u nebesko –ekvatorskom koordinatnom
sustavu.
• Položaj nemeskog tijela u ovom sustavu određen je: - Deklinacijom (ɗ) -
Surektascenzijom (360-α), tj. rektascenzijom (α).

EKLIPTIČKI KOORDINATNI SUSTAV

• Polovi ovog koordinatnog sustava jesu sjeverni i južni pol ekliptike. To su
točke na sferi koje se dobiju kada se os koja je okomita na ravninu ekliptike i
prolazi središtem Zemlje produži do nebeske sfere.
• Osnovne kružnice u ovom koordinatnom sustavu su ekliptika i meridijani
ekliptike.
• Ekliptika je glavna kružnica sfere po kojoj se Sunce prividno kreće tijekom
godine, a meridijani ekliptike su glavne kružnice koje spajaju polove ekliptike i
središte nebeskog tijela.
Prvi astronomski sferni trokut
• Kombinacijom horizontskog i mjesnogekvatorskog koordinatnog sustava
dobiva se prvi astronomsko nautički sferni trokut s vrhovima u polu (P), zenitu
(Z) i u nebeskom tijelu (A).
• Kut u točki pola je satni kut, a u točki zenita azimut. Kut azimuta i satnog kuta
u trokutu uvijek je manji od 180°.
• Stranice širine i zenitne daljine uvijek su manje od 90°, stranica polarne
udaljenosti može biti manja ili veća od 90°. • Kut u nebeskom tijelu zove se
paralaktički kut
Drugi astronomsko sferni trokut
• Kombinacijom nebesko-ekvatroskog i ekliptičnog koordinatnog sustava
dobiva se drugi astronomski sferni trokut s vrhovima: nebeski pol (P), pol
ekliptike (π) i nebesko tijelo (S).
• Ovaj trokut omogućuje pretvaranje ekliptičkih koordinata u nebesko-
ekvatroske i obrnuto.
Najjednostavnije rečeno, zvijezde predstavljaju udaljena nebeska tijela koja
posjeduju vlastite izvore energije i koja emitiraju vlastitu svjetlost.
METEORITI –Potječu još iz vremena nastanaka Sunčeva sustava. Veliki je broj
meteorita pao na površinu zemlje.
Prije pada na površinu Zemlje prolaskom kroz atmosferu Meteoriti se ugriju i
ostavljaju za sobom svijetli trag.
KOMETI se kreću po složenim putanjama, a neki od njih se povremeno
približavaju Suncu.
Nebeska tijela Sunčeva sustava jesu sva tijela koja imaju vlastito kretanje oko
Sunca. Sunčev sustav čine: Sunce kao središnje tijelo sustava, planeti: Merkur,
Venera, Zemlja, Mars, Jupiter, Saturnu, Uran, Neptun

Geocentrični sustav svijeta

Postavke Ptolomejeva geocentričnog sustava: nebeski svod ima oblik kugle i
okreće se kao ona.
Po svom obliku Zemlja je također kugla. Svojim položajem Zemlja je središte
nebeskog svoda. Zemlja je kao točka u toj kugli i ona nema gibanja koja bi
izazvala promjenu njena položaja
Heliocentrični sustav svijeta
Kopernik je uspostavio novi sustav svijeta, po kojemu je: - nepomična sfera
zvijezda stajačica vanjska granica svemira, - idući prema unutrašnjosti nalaze se
kružne staze planeta: Saturn koji obilazi oko Sunca za 30 godina, Jupiter za 12
godina, Mars za dvije godine, Zemlja za 1 godinu, Venera za 9 mjeseci i Merkur
za 80 dana; - u sredini svijeta stoji Sunce, koje upravlja svojom porodicom
zvijezda, - Zemlja ima tri gibanja: a) dnevno okretanje oko svoje osi (prividna
vrtnja nebeske sfere), b) godišnje gibanje oko Sunca od zapada prema istoku
(prividno godišnje gibanje Sunca), c) godišnje konusno gibanje Zemljine osi oko
normale na ravninu Zemljine staze u retrogradnom smjeru (precesija). Ovaj
model i dalje je zadržao postavku da se planete gibaju jednoliko po kružnicama,
pa su i dalje neophodne epicikle da bi se objasnilo gibanje planeta.
Paralelna i okomita nebeska sfera
Paralelna nebeska sfera je prividna slika neba za opažača koji se nalazi na
nekom od zemaljskih polov.
Okomita nebeska sfera je prividna slika neba za opažača koji se nalazi na
ekvatoru.
Kosa nebeska sfera
Kosa nebeska sfera je prividna slika neba za opažača koji se ne nalazi ni na polu
ni na ekvatoru, već na nekoj zemljopisnoj širini između tih dvaju ekstrema.

Proljetna točka, ekvinocijska linija

Točka u kojoj Sunce pri svom prividnom gibanu oko Zemlje prelazi s negativne
na pozitivnu deklinaciju zove se proljetna točka (γ).

Ravnodnevica, ravnodnevnica ili ekvinocij (lat. aequinoctium: jednakonoćje) je

u astronomiji trenutak kada Sunce u prividnom godišnjem gibanju nebom
stigne na nebeski ekvator, tj. u proljetnu ili jesensku točku.

Solsticijska linija
Ekliptika je prividna putanja Sunca tijekom godine. U različitim trenucima Sunce
se nalazi na različitim točkama ekliptike, a tipični položaji su proljetna i jesenja
točka, točke ljetnog i zimskog solsticija, afel i perihel.

Sekstant (prema latinskom sexstans, genitiv sextantis: šesti dio) je ručni mjerni
instrument za mjerenje kutne visine nebeskih tijela, najčešće se primjenjuje u
navigaciji broda ili zrakoplova.
Glavi djelovi sekstanta su tijelo sekstanta, alhidada, limb, bubnjić, dalekozor,
veliko i malo zrcalo, potamnjena stakla i ručica sekstanta.
Greške sekstanta možemo svrstati u dvije skupine: one koje možemo mehanički
ispraviti i one koje ne možemo, stoga ih uzimamo kao korekture u računu
izmjerene visine

Paralaksa (grč. παράλλαξις: promjena, odstupanje) je prividan pomak

nebeskog tijela opažan iz dvaju različitih smjerova; služi za određivanje
udaljenosti nebeskih tijela.
U astronomiji postoji dnevna i godišnja paralaksa. Imamo: dnevnu, ekvatorsku-
horiznotsku i godišnju paralaksu.

Precesija
- godišnje konusno gibanje Zemljine osi oko normale na ravninu Zemljine staze
u retrogradnom smjeru

Aberacija
Aberacija kao pojam (latinska riječ) općenito znači skretanje od smjera
uobičajenog reda.
Astronomska aberacija predstavlja optiči efekt da motritelj vidi zvijezde na
nebeskoj sferi u položajima koji se razlikuju od onih u kojima bi ih vidio da
miruje
Nutacija
Nutacija je pojava skretanja položaja nebeske osi najvećim dijelom uzrokovana
promjenom položaja Mjeseca u odnosu na Zemlju.

mjesno vrijeme
Je srednje Sunčevo vrijeme za određenu točku Zemljine površine. Ovisi o
zemljopisnoj dužini. Određuje ga prividni prolazak Sunca preko podnevnika tog
mjesta, odnosno to mjesto je u tom vremenu glede položaja Sunca nad tim
mjestom.
Datumska granica 12. zonu prijesjeca datumska granica, putujući prema
zapadu vrijeme teće unazad . Na merdijanu 180 vremenska razlika je jedan dan.