Miroslav Krlea: Gospoda Glembajevi

Esej
Josip Lukovi

Gospoda Glembajevi drama je u tri ina dekompozicije jedne agramerske patricijske

obitelji, prvi put objavljena u Zagrebu 1928. u nakladi DHK, a potom uvrtena u knjigu
Glembajevi (Zagreb 1932). Prvi put je izvedena 14. II.1929, u zagrebakom HNK, u reiji A.
Verlija. Radnja obuhvaa jednu veer i no uoi poetka rata 1914. Godine a zapoinje nakon
slavlja uoi 70. Godinjice bankarske firme Glembay. Drama se sastoji od 3 ina a tematski
problematizira psiholoki i moralni raskol graanske obitelji. Satkana je od kompleksnog
tkiva velikog dramskog teksta koji sjedinjuje motive drutvene nepravde, zloupotrebe
bogatstva, neodgovornosti i razuzdanosti s motivima degeneracija, hipertrofirane osjetilnosti,
erotike i estetske, umjetnike otuenosti od vlastite sredine, sterilne moralne izdvojenosti. U
poetku drame, pojavljuje se Krlein motiv povratka neurasteninog, senzibilnog,
alijeniziranog protagonista u vidu modernog slikarskog umjetnika koji nakon smrti majke od
prije 11 godina ponovno dolazi u roditeljsku kuu. Najava katastrofine katarze dramskog
agona vidi se ve u radikalnom sukobljavanju stavova kroz duge replike i dijalektike misli
ve u prvom inu gdje Leone stalno proturjei konvencionalnim miljenjima svojih
sugovornika koji se pridruuju u razgovoru ispunjenom rafiniranim opservacijama sa
udovicom svog brata, dominikankom Angelikom. Mijeaju se brati starog Glembaya,
negdanji veliki upan Fabriczy, ispovjednik barunice Charlotte Castelli-Glembay, sadanje
supruge starog Ignjata, Alojzije Silberbrandt, te lijenik dr. Paul Altmann. On sebe smatra
samo prolaznikom u obiteljskoj kui, gostom, i doslovno i figurativno, ponajvie moralno, to
potkrijepljuje citatom ''za vas ovaj glembaj u ruci dri crkvu, a za mene, krvavi no'' , te
navodei niz primjera iz vie generacija, reminiscira staru ''legenudi'' koju navodi Fabriczy
kako su, po rijeima stare Barboczyjeve, svi Glembajevi prokleti jer su ubojice i varalice,
ime dodatno argumentira stav da obitelj poiva na zloincima, prevarama i samoubojstvima.
Zaplet zapoinje smrtnim stranjem stare proleterke Rupertove, to dodatno baca u oaj
bezizlaznosti Faniku Canjeg, nevjenanu suprugu njenog preminulog sina, koja na vrata
dobrotvorke barunice Castelli-Glebay dolazi sa '' s jednim djetetom na prsima a s drugim na
putu'' koja nakon formalne odbijenice odlui skoiti u ponor sa treeg kata gospodske zgrade.
U nastavku ina, dolazi do sve veih sukoba na etikoj osnovi gdje se otkriva dvolinost,
formalnost, kruta, bezosjeajna konvencionalnost kao i Leonova duboka odbojnost prema
ivotnim potezima prethodnih generacija sve su oitije te radnja poinje eskalirati u trenutku
demaskiranja prijevarnosti i pragmatinoj ''jezuitskoj'' laljivosti Silberbranta u Leonovoj
replici '' Umrijeti pod kopitom baruniina etvoroprega s vjerom u metafiziki autoritet i
drutvenu hijerarhiju! Ali pristupiti takvome stvorenju i kazati mu: ovjee, sjeti se da si
ravan onome pred kime se ponizuje, i ne ponizuj se! Hodaj uspravno, ne plai pred tuim
vratima, jer iza tih vrata za tebe nema nikoga, pljuni i pljusni, ali se ne ponizuj - to po vama
znai nekoga moralno zgaziti!'' gdje je sve oitija Leonova indignacija, gotovo odioznost
spram moralnih naela njegove porodice i lanova drutva koje ih okruuje. Kulminacija

prvog ina nastupa ubrzo Leonovim ad hominem napadom na Silberbranta dokazujui mu

njegov lini interes u apologijama kojima dijalektiki brani barunicu dokazavi da je njegov
jedini i oiti interes upravo intimne naravi; naime Leone izvodi zakljuak da je narav odnosa
barunice i Silberbranta upravo ljubavne prirode, to izvodi na temelju pisma dnevniara kod
Dobrotvornog Ureda Skomraka (sa kojim je, nota bene, barunica takoer stajala u intimnim
odnosima) to je uo njegov otac, neopaeno prisutan tom razgovoru. U drugom inu,
frapantna je izvjetaenost i netrpeljivost u odnosu izmeu oca Ignjata Glembaja i Leonea
koja se manifestira kroz razgovor u kojemu stari Glembay moli sina da mu elaborira (tonije
reeno demantira) tvrdnju o baruniinom burnom intimnom ivotu koju je sasvim sluajno
uo prilikom polemike voene u salonu pri kraju prvog ina. Razgovor ubrzo eskalira, te
Leone najprije jednoga, a onda drugoga optuuje za formalizam jer konvencionalnom lai
ele prijei preko injenica. Razgovor je prvotno usiljeno srdaan no ubrzo Leone iskae
netrpeljivost prema ocu kojeg optuuje za smrt majke dok sam otac naziva sina
neurastenikom i berspannt histeriarem to pripisuje majinoj, Daniellijevskoj grkotalijanskoj krvi. Leone optuuje oca za bezuvijetno poputanje jednoj bludnici za koju kae ''
Ta ena vri na tebe tako udotvoran upliv da je tu svaka rije suvina!'' nazivajui ga ruglom
i pozivajui ga na moralnu odgovornost prema svojoj pokojnoj majci. Vrhunac eskalacije
dolazi nakon to stari Ignjat fiziki nasrne na sina te tako iz njega iznjedri priznanje da je
barunica i njega armirala u prolosti :'' Izmeu sve te gospode, gospoi barunici je uspjelo da
toga ljeta armira i mene! I to svojom Mondscheinsonatom. Unsere Sonate war wircklich eine
Mondscheinsonate quasi una fantasia, gore u vili nad Lipom!'' Ubrzo dolazi i sama barunica
koja na pitanje gdje je dosad bila se izjasni kako je lijeila migrenu etnjom u vrtu to zapravo
komfirmira sve Leonove navode poto nije mogla biti u vrtu zbog kie te je uhvaena u lai.
Trei in prikazuje starog Glembaja na odru i tu se zapravo radnja dodatno komplicira poto
Leone shvaa da niti on nije poteen te proklete glembajevske krvi i gotovo animalno
ubilakih nagona. Castellica pokuava stei simpatije Leonea podsjeajui ga na stare odnose
i prikazujui svoju nezavidnu sudbinu stareve ene. Leone grubo demaskira njezinu
koristoljubivost i predbacuje joj nekorektno profiterstvo na raun majina imetka te je
optuuje kako njezina erotina igra na sve strane sije nesreu. Barunica razjarena shvativi da
je stari Glembay krivotvorenjem mjenica pokrao i njezin imetak kod raznih svjetskih banaka i
Leonovom tenjom prema toplini i podrci u samilosnoj osjeajnosti Angelike, zasipa Leonea
i Angeliku pogrbnim asocijacijama ime zapravo ponovno razbukta glembajevsku krv voenu
glembajevskim imperativom koji ponovno ubija u eskalaciji bijesa. uje se graja iza scene
nakon koje istrava sluga s rijeima: ''Gospon doktor zaklali su barunicu!''