Professional Documents
Culture Documents
UVOD:
● autor najznačajnijih tekstova hrvatske književnosti 20.stoljeća
● pokretač mnogih kulturnih inicijativa
● 1919. s Augustom Cesarcem pokreće avangardistički časopis Plamen u
kojem raskrinkava “hrvatsku književnu laž”, odnosno na poetski se način
kritički osvrće na hrvatsku književnost do avangarde
● pisao je poeziju (Pan, Tri simfonije, Balade Petrice Kerempuha), drame,
romane (Povratak Filipa Latinovicza, Na rubu pameti, Banket u Blitvi,
Zastave), novelistički ciklus Hrvatski bog Mars, tekstove tematski
povezani kritikom društva (Dijalektički antibarbarus, Moj obračun s
njima)
● 1952. održao je važan govor na Kongresu književnika u Ljubljani u
kojem je iznio zahtjev za autonomijom umjetnosti neovisnu o bilo
kakvom režimu
SREDIŠNJI DIO:
Krležin se opus dijeli prema njegovu shvaćanju vlastita opusa koje je iznio 1928.
u Osijeku razgovarajući s gimnazijalcima.
CIKLUS O GLEMBAJEVIMA:
Gospoda Glembajevi (1928.)
U agoniji (1928.)
Leda (1932.)
GOSPODA GLEMBAJEVI
LIKOVI:
Leone Glembay - sin Ignjata Glembaya i barunice Danielli
Ignjat Glembay - Leoneov otac, šef firme Glembay LTD.
Sestra Angelika Glembay - dominikanka
Barunica Castelli - druga žena Ignjata Glembaya
Fabriczy - župan u miru
Puba Fabriczy - sin mu i advokat
Silberbrandt - informator, ispovjednik i ljubavnik barunice Castelli
TEMA:
Pokušaj glavnog lika Leonea Glembay da raskrinka što je zapravo ugledna i
uspješna građanska obitelj Glembay pri čemu paradoksalno osvještava da je
upravo to “glembajevsko”, od čega cijeli život bježi, duboko usađeno u njega
KOMPOZICIJA:
I. LEONE - OBITELJ
LEONE - SILBERBRANDT
KARAKTERIZACIJA LIKOVA:
LEONE GLEMBAY:
Predstavlja lik hipersenzibilnog, neurasteničnog umjetnika, slikara koji kao
takav “glembajevsko” vidi na sasvim drukčiji način, kao prokleto, ubilačko,
nasilno, maloumno, sebično, materijalističko.
Tome se suprotstavlja svojim duhovnim težnjama i svojim moralom.
Iz dijaloga saznajemo da je živio u Parizu, ali i da nije talentiran slikar, stoga se
njegovi verbalni sukobi s drugim članovima obitelji mogu tumačiti kao očajnički
čin osvete zbog toga što ga nikada nisu u potpunosti prihvatili kao Glembaya.
Naime iz razgovora s ocem Ignjatom nemalo se puta spominje da u Leoneu teče
danijelijevska paranoična i histerična krv, da je od svoje majke naslijedio sve
ono živčano i iracionalno, da je “kapriciozan neuropat” kako ga otac naziva.
Povijest danielijevske krvi puna je psihoza i samoubojstava, a povijest
glembajevske krvi puna ubojstava i novca.
Leone dolazi kući kao osoba višeg morala kako bi pokazala tim glembajevskim
malograđanima da su ubojice i nitkovi, no smrću oca shvaća da i on itekako
pripada Glembajevima.
Zanimljivo je razmisliti i o tome koliko motivacije za Leoneove postupke proizlazi
iz njegova odnosa s barunicom Castelli.
Leone jest iz imućne porodice, no koliko se saznaje, živi skromno. Iz njegovih
razgovora s ostalim članovima obitelji upoznajemo se s cijelom društvenom
strukturom koja je prikazana na realističan način.
- drugi čin intenzivira sukobe iz prvog čina (Leone -Ignjat): Ignjat ga proziva
uberspantom, neurastenikom, predbacuje mu fantastičnu (koja fantazira)
daniellijevsku grčko-venecijansku krv
PRAVOPISNI KUTAK:
barunica Castelli
*pridjevi na -ski, -čki, -ški pišu se malim slovom u svim rodovima, pa čak kada
dolazi od osobnog imena - krležijanska rečenica