GOSPODA GLEMBAJEVI

Glavni likovi:
Ignjat Jacques Glembay (šef firme Glembay, 69 godina)
Barunica Castelli- Glembay (Ignjatova druga zakonita supruga, 45 godina)
Dr. phil. Leone Glembay (sin Ignjata i prve mu supruge, 38 godina)
Sestra Angelika Glembay, dominikanka (udovica starijeg Glembajevog sina Ivana,
rođena barunica Zygmuntovicz Beatrix, 29 godina)
- drama u tri čina, zbiva se jedne noći, kasnog ljeta, godinu dana prije Prvog svj. Rata.
Prvi čin u noći između jedan i pola tri. Drugi čin između pola tri i pola četiri. Treći čin
oko pet sati.
Arhetip- (grč. arkhétypon- pralik, model; od arkhé- početak + týpos- lik, uzor)
Naziv u književnoj kritici preuzet iz analitičke psihologije Carla Gustava Junga kojim se
označava neka slika, motiv ili lik u književnosti, često ponavljan i variran u motivima.
Jung je držao da su korijeni arhetipova u kolektivnoj podsvijesti i da sadrže neka temeljna
iskustva cjelokupne ljudske rase i javljaju se u određenim prepoznatljivim oblicima.

- obrađuje arhetipsku temu povratka sina nakon duga izbivanja (11 godina dragovoljna
izgnanstva i putovanja svijetom) i sukob s ocem koji dovodi do očeve smrti i ubojstva
njegove supruge barunice Castelli- Glembay
- u ekspoziciji se otkriva mračna prošlost obitelji Glembay, napetost koja se osjeća među
članovima obitelji kulminira već u drugom činu kada se Leone prosjeća da mu se majka
otrovala zbog očevog preljuba
- nakon toga, Leone priznaje da je već kao student bio maćehin ljubavnik, nakon čega ga
otac pokušava udariti, međutim umire od kapi
- u posljednjem se činu otkriva je tvrtka pred stečajem, a barunica Castelli- Glembay
pokušava pridobiti Leonea prisjećanjem na njihovu nekadašnju ljubavnu avanturu, no
kada doznaje da je stari Glembay potrošio i njen novac, razbješnjela optužuje Leonea
zbog nemorala, a on ju u nastupu bijesa ubije škarama

1
- likovi su portretrani u tradiciji naturalizma, opterećeni su vlastitim naslijeđem i
prošlošću, izložena je i društvena pozadina težnje za bogatstvom pod svaku cijenu, te
sukob umjetnički nadarenog osjetljivog pojedinca s okolinom
- dramatičnost atmosfere postiže se i aluzijama na prošlost obitelji i naslijeđe koje gotovo
nužno vodi u tragediju

Alisa Glembay, kćer bankara Ignjata u svojoj se 22. godini utopila, a onda je njena stara
tetka Angelika koja se u glembajevsku obitelj udala protiv svoje volje i Glembajeve
mrzila konstantno 70 godina) po cijelom gradu glasno govorila da je to Alisa popila
natrag nekoliko suza što ih je skrivio njen otac svojim bankarskim poslovima.

Glembajevi uzeti sintetično znače neko naporno, sretno i nadareno kretanje egzistencija,
koje se probijaju iz blata, zločina nepismenosti, dima i laži do svjetlosti, profita, ukusa,
dobrog odgoja, do gospodskog života.
Glembajevi nisu jedina obitelj donjogradskih patricija koja je postala gospodskom na krvi
i suzama i Glembajevi su se poput svekolikog građanskog plemstva probili iz bijede u
bogatstvo preko zločina i prevare do visokog trgovačkog i poslovnog ugleda i morala
svojih trgovačkih banaka i naslova.

Prekomjerna rječitost temeljno je obilježje Krležine dramaturgije. U psihijatriji je

prekomjerna rječitost znakom psihičkog poremećaja (logomanija) ili barem neurotičnog
stanja. Jesu li Krležini likovi neurotici, otkud im potreba da toliko govore?