GOSPODA GLEMBAJEVI Miroslav Krleža

BILJEŠKA O AUTORU
Miroslav Krleža je cijenjeni esejist, dramatičar, pripovjedač, kritičar i pjesnik. Smatra se
najvećim piscem 20. stoljeća. Ostao je poznat ne samo kao književnik nego kao i enciklopedist.
U suradnji s Matom Ujevićem Krleža je osposobio Leksikografski zavod, koji se po izdanjima
što se tamo nalaze smatra poznatim i cijenjenim svjetskim enciklopedijskim institutom te s
Akademijom, Sveučilištem i Maticom čini jednu od četiri važne kulturne institucije u Hrvatskoj.
Rođen je 7. srpnja 1893. godine u Zagrebu, a nakon što je u rodnom gradu završio pučku školu i
četiri razreda gimnazije, otišao je put Pečuha kako bi upisao kadetsku školu za domobrane.
Završio je kao jedan od najboljih zbog čega je dobio carsku stipendiju i otišao u Budimpeštu na
vojnu akademiju Ludoviceum. Tamo se zadržao dvije školske godine, a nakon toga je 1913.
godine napustio akademiju i otišao u Skopje kako bi se pridružio srpskoj vojsci kao dobrovoljac.
Ali umjesto da se pridruži vojsci uhićen je pod sumnjom da djeluje kao austrijski špijun. Poslan
je u Beograd na ispitivanje.
BILJEŠKA O AUTORU
Nakon prelaska granice kod Zemuna, hvataju ga austrijske vlasti i nakon saslušanja puštaju, pa je sredinom 1913. godine
opet došao u Zagreb. Shvativši kako je sve ono što je ostalo iza njega bilo samo plod njegovog mladenačkog zanosa,
odlučio je posvetiti se književnom stvaralaštvu.
Godine 1919. oženio se Leposavom Kangrga, a u razdoblju između dva svjetska rata živio je kao pravi književnik i pritom
objavio razna književna djela i pokrenuo časopise. Od 1914. godine do 1981. godine Krleža je napisao razna djela i iza sebe
ostavio veliku umjetničku vrijednost. Od 1950. godine nalazio se na čelu Jugoslavenskog leksikografskog zavoda.
Krleža je napisao velik broj djela koja obuhvaćaju do 80 svezaka. Način pisanja mijenjao se tijekom vremena, pa se tako na
početku karijere može primijetiti utjecaj Strindberga, Nietzschea te Ibsena. Iako je na početku pokazivao antagonizam
prema Dostojevskom, u pojedinim djelima vidljiv je utjecaj poznatog pisca iz Rusije te ekspresionizma i impresionizma
koji su prevladavali na početku 20. stoljeća.
Krležina poezija je u početku bila obilježena whitmanovskim simfonijama kao što su “Tri simfonije” u kojoj se može
primijetiti puno čudnih asocijacija te prelomljena sintaksa. Nakon ove faze uslijedila su zrelija djela u kojima se najviše
mogao osjetiti utjecaj poetike ekspresionizma i proturatne lirike.
Romane je pisao baroknim jezikom i stilom, ali mogao se osjetiti i utjecaj Dostojevskog po scenama u kojima se miješaju
opisi politike, povijesti i ljudske prirode. Od romana treba izdvojiti: “Na rubu pameti”, “Povratak Filipa Latinovicza” i
“Zastave”. Poznatije drame su: “Legenda”, “U agoniji”, “Kraljevo”, “Aretej”.
BILJEŠKA O AUTORU
“Gospoda Glembajevi” jedna je od tri Krležine drame koja spada u ciklus o
Glembajevima. Ciklus o Glembajevima sastoji se od tri drame (“Gospoda
Glembajevi”, “U agoniji” i “Leda”) i jedanaest novela. Cijeli ciklus nastajao je od
1926. do 1930. godine.
Iako je svaka od drama zasebno Krležino djelo, smatra se da se za poznavanje cijele
radnje i likova moraju pročitati sve tri drame.
BILJEŠKA O AUTORU
Dramska trilogija prati uspon i pad obitelji Glembaj. Svoj uspon doživjeli su u
vrijeme feudalizma, da bi pred kraj 19. stoljeća njihova moć stagnirala i približavala
se sve više kraju.
Miroslav Krleža svoje je obrazloženje o tome kako i kamo su vođene njegove
stvaralačke ideje iznio u tzv. “Osječkom predavanju” koje je održano 1928. godine.
Između ostalog objasnio je kako su dijalozi u njegovoj drami psihološki, a isto tako
smatrao je da su oni potrebni našoj dramskoj književnosti i da su u zakašnjenju od
četrdeset godina.

Tako možemo i vidjeti da su u cijelom ciklusu psihološki duboko analizirani likovi

kroz koje se otkriva radnja djela.
BILJEŠKA O AUTORU
Prva drama, “Gospoda Glembajevi” malo je opsežnija od ostalih, a u njoj se opisuje cijela obitelj.
Radnja se vodi u salonu Ignjata Glembaja, a razgovor vodi do opisa predaka koji se nalaze na
portretima. Za njegov kraj, odnosno smrt, kriv je sin mu Leone koji ga je ubio. To je označilo polagani
raspad cijele obitelji. Njihovi potomci pojavljuju se u druge dvije drame te se bore za vlast i moć.
U drugoj drami naziva “U agoniji” prikazuje život i sudbinu Laure Lenbach koje se prilagodila novim
životnim okolnostima pa je nakon što joj je obitelj doživjela slom, otvorila krojačnicu i tako se nadala
svom novom početku. No, doživjevši emotivne krize ona je i sama upala u zločin te je tako skončala i
svoj život.
U trećoj drami “Ledi” upoznajemo život viteza Olivera Urbana i Melite Szlougan-Szlouganovechka.
Oni žive kao obično građani i grčevito se bore za novac koji, smatraju, donio bi im moć i lagodan
život.
Krah obitelji Glembaj autor je prikazao kroz mnoge zaplete i neočekivane radnje koje sasvim sigurno
nose svakoj od drame uzbudljivost svojim neočekivanim obratima.
Vrsta djela: drama

Vrijeme radnje: 1913. godina

Mjesto radnje: kuća bankara Ignjata Glembaya

Likovi: Ignjat Glembaj, Leone, Angelika, župan Fabriczy (dr. Silberbrandt), barunica
Castelli, Puba
Leone Glembay – glavni lik drame koji je predstavljen u njezinom prvom djelu.
Intelektualac, visoko obrazovan, pravi poznavatelj umjetnosti i doktor filozofije. Po
tome se u potpunosti razlikovao od svojih predaka smatrajući ih neobrazovanim, a
njihove portrete kičem. Prosijedi s rijetkom bijelom bradom bez brkova. Nosio je
frak, a lula mu je konstantno bila u ustima. Njome se često poigravao što je odavalo
njegovo psihičko stanje. A ono je bilo da je bio labilan, rastrojen, neurotičan i
uznemiren. Često je sarkastičan i izgleda kao da je fizički nemiran. Sve su to razlozi
radi kojih se nije osjećao dobro su domu svoga oca. Psihički je uzdrman činjenicom
da njegova oca vara žena sumnjiva morala s kojom je i sam bio u vezi i od koje je
bio zaveden. Nije mogao pobjeći od toga da je pravi Glembaj iako su mu se njegovi
preci gadili. Na kraju je i on sam bio kriv za smrt svoga oca, a maćehu je krvavo
ubio.
Barunica Castelli – glavni ženski lik drame. Iako je svrstavamo u tragični lik, ona je
na neki način i jako nesretna. Iako je bila lijepa i privlačna te ju je krasila osobnost s
mnogo talenta, jako se teško probijala kroz život. Dok nije postala barunica živjela je
u bijedi, a nakon što se udala za Ignjata živjela je nesretnim životom bez ljubavi.
Godinama joj je plaćala tjelesne usluge, a iz svih tih razloga ona je bila jako hladna
žena. Na kraju shvaćamo da je jadna i nesretna, uzaludno je potratila svoju mladost i
ljepotu jer joj barun nije ništa ostavio.
KRATAK SADRŽAJ
Drama “Gospoda Glembajevi” prva je drama u ciklusu. Sastoji se od tri čina, a
radnja se dešava hronološki. Gledajući temu, “Gospodu Glembajevi” možemo
svrstati u obiteljske drame jer je glavni sukob onaj između oca i sina.
Radnja započinje 1913. godine navečer u kući bankara Ignjata Glembaja za vrijeme
jedne slavljeničke večeri u salonu. Na proslavu su pozvani samo birani gosti, a slavi
se svečani jubilej firme “Glembaj Ltd”. Nakon čak 11 godina koliko je boravio u
Europi, na proslavu je stigao i Leone. Leone je Glembajev sin iz prvog braka, doktor
je filozofije i sredovječni slikar.
KRATAK SADRŽAJ
U salonu u kojem se proslava odvija, nalazi se mnoštvo portreta cijele obitelji. Sami
u salonu ostaju Leone i Angelika. Angelika je sestra dominikanka i udovica Ivana,
Leonovog starijeg brata koji je prije nekoliko godina počinio samoubojstvo.
Njih dvoje vode intelektualni razgovor koji se tiče slikarstva, a u zraku se osjeća
erotska napetost koju je Leone oduvijek pomalo osjećao prema Angeliki.
KRATAK SADRŽAJ
Malo nakon toga u salon je ušao umirovljeni župan Fabriczy, dr. Silberbrandt koji je
bio ispovjednik sadašnje supruge Ignjata Glembaja, barunice Castelli.
Tema razgovora svih prisutnih bili su portreti uspješnih Glembaja koje je Leone
demistificirao smatrajući da se radi o prevarantima i razbojnicima. Leone smatra da
se radilo o bolesnim, depresivnim, nestabilnim i kriminalu i prevari sklonim
članovima obitelji. Ovdje autor daje svoju analizu Glembajeva smatrajući da je
njihova sklonost prema razvratu, kriminalu i samoubistvu nasljedna.
KRATAK SADRŽAJ
Velik broj Glembaja čiji portreti vise sa zidova počinili su samoubistvo. To su u
posljednjoj generaciji Leonova majka, brat i sestra, a Leone je na portretima
prepoznao i velik broj varalica, ubica i razvratnika. Leone ne prestaje s primjedbama
što dovodi do neugodne situacije i distanciranja sugovornika.
KRATAK SADRŽAJ
Tada u salon ulazi odvjetnik Puba. On objašnjava svim prisutnima kako se u
socijalističkim novinama objavljuju članci koji govore protiv barunice Castelli.
Smatra se da je ona povezana sa skandalom koji se dogodio kada se s balkona
Glembajeve vile bacila švelja Fanika Švaljek. Naime, nesretna se Fanika odlučila na
samoubistvo nakon što nije uspjela dobiti novčanu potporu barunice. Smatrala je da
na nju ima pravo zato što baruničina kočija slučajno pregazila njezinu svekrvu
Rupertovu.
KRATAK SADRŽAJ
U salonu su se pridružili i Ignjat Glembaj i njegova supruga barunica Castelli. Ušli
su taman kada su svi s netrpeljivošću komentirali kako je barunica bezobzirno
optužena u skandalu Rupert-Canjek. Jedino Leone na komentira ništa, a kada
barunica uđe u prostoriju on nije izdržao da ne progovori kako bi baruničina
odgovornost mogla biti moralna, ako već nije formalna.
Barunica se jako uzrujala zbog komentara Leonea pa je odlučila napustiti salon, a dr.
Silberbrandt, njezin ispovjednik i ljubavnik svu moralnu krivnju pokušava svaliti baš
na Leonea. Naime, on je izrekao jadnoj Faniki da joj je bolje baciti se kroz prozor
nego očekivati da će nešto dobiti od barunice Castelli.
KRATAK SADRŽAJ
Leon se tada jako uznemirio i osjetio se napadnutim te je odlučio odgovoriti na
napad. Počeo se derati na dr. Silberbrandta govoreći mu da je baruničin ljubavnik što
je čuo i njegov otac koji je stajao kod balkona gledajući u daljini kako dolazi oluja.
KRATAK SADRŽAJ
Drugi čin počeo je razgovorom dr. Silberbrandta i Leonea. Doktor moli Leonea da
pred Ignjatom povuče izjavu da su on i barunica ljubavnici, no Leone to odbija
govoreći mu da smatra da je ta izjava u potpunosti istinita.
Malo nakon toga Leone se u sobi pakira jer namjerava otputovati. U posjetu, u sobu
mu dolazi otac i priča o neobveznim temama. Zatim najednom počinje agresivno od
njega zahtijevati da objasni ono što je izgovorio da su barunica, njegova supruga i dr.
Silberbrandt u ljubavnoj vezi.
KRATAK SADRŽAJ
Njih dvojica započinju svađu, a barun iznosi mnoštvo ružnih detalja oko smrti
njegove majke koja je počinila samoubistvo jer je saznala za njegovu vezu s
barunicom. Leone tada počne kriviti oca za smrt njegove majke i vrijeđati sve što je
glembajevsko smatrajući da mu ovo prezime čak i truje krv. Nakon toga iznosi niz
argumenata kojima dovodi pitanje moralnosti svoje maćehe, a spominje kako je i
sam kada je bio mlad bio žrtva zavođenja barunice Castelli.
KRATAK SADRŽAJ
U taj čas Ignjat se više ne može suzdržati te udara svoga sina Leonea koji se jedva
suzdrži da ne uzvrati ocu udarcem. Svađa se i dalje nastavlja, a sve je popraćeno i
ugođajem oluje koja se odvija vani. Na kraju Leone priznaje da je i sam bio
ljubavnik svoje maćehe što njegova oca otjera u smrt. Naime, nakon što je saznao
vijest, isteturao je jedva iz sobe i pokušao pronaći barunicu. Kako je nije našao, pao
je na pod i umro od srčanog udara.
KRATAK SADRŽAJ
Treći čin događa se uz odar pokojnog Ignjata Glembaja, a njegov sin Leone
pokušava naslikati njegov portret. Za to vrijeme dr. Silberbrandt i dr. Altmann vode
razgovor o smislu života kojem se povremeno priključi i Leone svojim sarkastičnim
komentarom. Za to vrijeme odvjetnik Puba telefonira i pokušava saznati prave
razmjere finansijskog sloma nakon smrti Ignjata Glembaja.
KRATAK SADRŽAJ
Potom dolazi barunica Castelli te prisno razgovara s Leonom podsjećajući ga na
njihovu davnu vezu i otkrivajući mu da su njezini osjećaji tada bili iskreni. To malo
ublaži Leonovu netrpeljivost prema barunici, iako je on i dalje jako prezire. Njihov
razgovor prekinuo je direktor Trgovačke banke.
U idućoj sceni Leone razgovora sa sestrom Angelikom govoreći joj kako je ona
jedini razlog što je ostao u ovoj kući. Priča joj o svemu što se dogodilo s njegovim
ocem te o tome kako se boji da je on kriv za njegovu smrt.
KRATAK SADRŽAJ
Razgovor prekida barunica Castelli koja je jako ljuta jer je saznala vijest da joj Ignjat
nije ostavio nikakav novac. Čak je potrošio i njezin te ju je tako ostavio bez ikakvih
sredstava za daljnji život.
U bijesu dalje vrijeđa Leonea i Angeliku govoreći im da je uvjerena u njihovo
bludno ponašanje, a Angeliku naziva pogrdnim imenima optužujući je da se samo
krije pod krinkom svetosti.
To jako razljuti Leonea koji se više nije mogao suzdržati te uzima škare i zabija ih u
prsa barunice Castelli.