1.

Prilozi su nesamostalne riječi koje se prilažu uz druge vrste riječi da ih

pobliže odrede.
2. Jer se samo neke od njih mijenjaju po stepenima komparacije.
3. Glagoli, pridjevi, imenice, zamjenice i drugi prilozi.
4. Po značenju se dijele na atributivne i adverbijalne.
5. Atributivni prilozi označavaju osobine, svojstva, način vršenja radnje i
intenzitet radnje, dok adverbijalni označavaju mjesto, vrijeme, uzrok, cilj,
namjeru i sl.
6. Mjesni prilozi, vremenski prilozi, načinski, količinski i uzročni.

Vrsta priloga Pitanje Primjer

Mjesni Gdje? Gore
Vremenski Kada? Sutra
Načinski Kako? Tiho
Količinski Koliko? Malo
Uzročni Zašto? Zato

8. Uz glagole njih najpotpunjenije određuju obilježavajući mjesto, vrijeme,

način, uzrok vršenja radnje, kao i njen intenzitet.

9. Mjesto (Izašli smo vani.) Vrijeme (Jučer smo doputovali.) Način (Zarađivali
smo teško.) Količina (Mnogo smo patili.) Uzrok (Namjerno je to zaboravila.)

10. Adverbi (Koji stoji uz glagol.)

11. Izriču količinu onoga što znače te riječi. Npr. Imao je mnogo godina.

12. Kazuju stepen osobine iskazane pridjevom ili prilogom. Npr. Bio je dovoljno
mlad za to.

13. To su prilozi za način i količinu, i poneki za mjesto i vrijeme.

14. Pridjev srednjeg roda odgovara na pitanje – kako?(dobro, milo), a prilog na
pitanje kako ? (dobro pjeva, milo me gleda).

15. Pozitiv, komparativ, superlativ. Jak-jači-najjači

16. Prilozi dobro i zlo imaju nepravilnu komparaciju.

17. Dijele se na prave i neprave.

1.Prijedlozi su nesamostalne i nepromjenjive riječi.

2. Nemaju.

3.Prostorni odnos, vremenski odnos, odnos uzroka, cilja ili namjere, namjene,
društva, načina i poređenja.

4.Izuzetci su nasuprot, unatoč, uspr-kos, radi.

5. Do, od, bez,iznad, niže, ispred, ispod, nasred, nadno, kod, izvan, uoči, više,
zbog, rad, ukraj, udno, van, nakon.

6. K, uprkos, unatoč, nasuprot, nadomak.

7.Kroz, niz, uz(akuzativ); pri(lokativ)

8. Pod prijedložno-padežnim izrazom podrazumijevamo vezu između prijedloga

i imenice.

9. Možemo je uprostiti tako što ćemo imenicu upotrijebiti samo jednom.

10. To je pravilno.

11. Od,do, za, osim.

12. Mogu dobiti pred riječima koje počinju istim ili sličnim suglasnikom, i ispred
enklitik.

13. S obzirom na porijeklo dijelimo ih na prave i neprave.

14.Pravi prijedlozi su oni koji nisu izvedeni i imaju upotrebu isključivo u službi
svoje vrste. Npr. U, na, o, do, niz, kroz, pred, nad.
15. Nepravi prijedlozi su oni koji su porijeklom od drugih riječi, bilo da su od
njih izvedeni ili složeni. Izvedeni : putem, silom, niže, pored. Složeni: uzduž,
uoči, naokolo, nasuprot.

1. Veznici su nepromjenljive riječi koje povezuju riječi i rečenice.

2. Prema porijeklu na prave i neprave, a prema tvorbi na proste i
složene.

1. Sastavni I, pa, te, ni, niti

2. Rastavni Ili, ili-ili
3. Suprotni A, ali, nego, već,no
4. Zaključni Zato, stoga, dakle
5. Isključni Samo, tek, jedino
6. Izjavni Da, kako, gdje
7. Vremenski Čim, dok, kada
8. Namjerni Da, kako
9. Uzročni Jer, budući da
10. Posljedični Da, tako da, te
11. Pogodbeni Ako, da, kada
12. Dopusni Premda, mada, iako
13. Poredbeni i načinski Kao da, kao što
4. Po funkciji dijele se na zavisne i nezavisne.
5.I, pa,te, a, ni

1.Riječce su nepromjenljive riječi, iskazuju lični stav govornika

prema onome o čemu govori.

1. Potvrdne Da
2. Odrične Ne
3. Upitne Li
4. Poredbena Kao
5. Za pokazivanje Evo
6. Za suprotnost Međutim
7. Za isticanje Baš
8. Za izricanje ličnog stava Valjda
2. Samostalno se upotrebljavaju potvrdne i odrične, a ostale su
nesamostalne.

1. Uzvici su skupovi glasova ili pojedinačni glasovi kojima

najbrže izražavamo svoja osjećanja.
2. Njihove karakteristike su: emocionalnost, nemaju određen
logički smisao.

1. Ekslamacija Uh,ah, oh
2. Onomatopeja Bum,tres, pljos
3. Interjekcije Mac, pis
4. Dozivanje O, oj, hej
5. Imperativni Hajde, dede