Nezavisnosložene rečenice

Složene rečenice u kojima surečenice čine cjelinu, ali ne ovise jedna od druge I nalaze se u ravnopravnom,
nezavisnom odnosu, nazivaju se nezavisnosložene rečenice.

Primjer: nestane sunce i dan se gasi.

Osim povezivanja veznicima nezavisnosložene rečenice se slažu i nizanjem:

Slike sve zivlје lete, boje poigravaju, kovitlaju se misli.

Kod slaganja nizanjem surečenice se međusobno odvajaju obično zarezom ili nekim drugim
međurečenicnim znakom (tačkom, tačka-zarezom, crticom, dvotačkom).

Imaju tri podjele nezavisnosloženih rečenica, a tо su sastavne, rastavne i suprotne rečenice s nekim
svojim podtipovima.

1. Sastavne (kopulativne) rečenice.

Аkо dvije naporedne rečenice (ili više njih) imaju isti smjer, nešto zajedпičko ро smislu onoga što se njima
kazuje, nazivaju se sastavne rečenice. One mogu stajati jedna pored druge bez ikakvih veznika.

Povuku se plave sutonove sjenke, prokapljuju mračci kroz prozore, glasovi se pritaje.

Sastavne rečenice češce se vezuju tzv: sastavnim ili kopulativnim veznicima: і, ра, te, ni, niti.

Raduje se čovjek ра zaboravio sve tegobe i misli ga vode nekud daleko.

Dugo je premišljala, oklijevala te na kraju odustala.

Veznici sastavnih rečenica nemaju određenih značenja, ali oni se ipak ne mogu međusobno zamijeniti ра
među njima postoji raspodjela u odnosu na vrijeme radnje i neke druge okolnosti.

Veznik i je najčeći i ima najširu upotrebu. On povezuje rečenice čiji se sadržaji ostvaruju istovremeno ili u
vremenskom slijedu.

Seid sluša i ne sluša i sve mu nekako svejedno.

Veznik i stoji između rečenica s potvrdnim i odričnirn oblikom predikata.

Nikad nisam čuо i ne znam ništa о tome.

Veznik i upotrebІjava se kao prilog za isticanje іspred sastavnih rečenica:

I goli i bosi. I siti i pijani.

Veznik pa vezuje rečenicu kojа u odnosu na prethodu iskazuje vremneski slijed ili uzročno-posljedični
odnos.

Ispeci pa reci.

Veznik te ima rjeđu upotrebu. Obično povezuje sastavne rečenice kad sadržaj druge proističe iz sadržaja
prve rečenice

Ona napisa pismo te ga posla isti dan.

Veznici ni i niti slični su vezniku i, a stoje umjesto njega u rečenicama s odričnim sadržajem.

Ni luk jeo, ni luk mirisao.

Niti je on skupo cijenio, niti su se ljudi cjenjkali.

Ovdje su veznici upotrijebljeni ispred svake surečnice u ulozi veznika, ali i priloga za isticanje. Međutim,
veznik ni može se upotrijebiti i u čistoj vezničkoj ulozi, iako rijetko.

Nije se interesovao ni pitao za njih.

Veznik ni (kao i veznik i) često ima ulogu priloga za isticanje, kada gubi ulogu veznika.

Nemam ni prebijene pare.

Ako su sastavne rečenice vezane veznicima, obično se ne odvajaju zarezom ili nekim drugim rečeničnim
znakom. Zarezi se stavljaju ispred veznika i, ni, niti kada se ponavljaju i ističu rečenicu pred kojom stoje.

Bio je u nevolji, i bio tako bolestan, i bio gladan.

Nit'su snijezi, nit' su labudovi.

2. Zaključne (konkluzivne) rečenice su posebna vrsta sastavnih rečenica kod kojih sadržaj druge rečenice
proizilazi kao zaključak iz prethodne rečenice.

Spustila se magla siva, došla jesen.

Ove se rečenice često povezuju riječima: zato, dakle,stoga, sigurno, koje zapravo nisu veznici nego prilozi.

Mnogo uči, zato i zna.

Mi smo u pravu, dakle ne trebamo se bojati.

Sastavne rečenice u zaključnom odnosu zapravo su vezane asindetski (bez veznika). Zato savremeni
lingvisti smatraju da su tzv. zaključne rečenice ustvari samo podvrste sastavnih rečenica . u pisanju se
odvajaju zarezom.

3. Suprotne (adverzativne) rečenice

Suprotnim rečenicama nazivamo one naporedne rečenice kojima je odnos suprotan, različit ili
nepodudaran.

Sunce se dizalo, a njemu je sve gušći mrak zastirao oči.

Mnogo je zvanih, alije malo odabranih.

Suprotnost u ovim rečenicama odnosi se na različite sadržajne ili strukturalne nepodudarnosti. U složenoj
rečenici mogu biti samo samo dvije surečenice jer se suprotstavljaju dva pojma.

Vezuju se veznicima: a, ali, nego, već, no, a mogu stajati i bez veznika.

lako formalno imaju značenja suprotnosti, ovi veznici se razlikuju po upotrebi.

Najčešća je upotreba veznika a i ali.

Ali ističe suprotnost sadržaja surečenica koje povezuje.

Htjede se dignuti, ali je težina tereta obori na zemlju.

Veznik a izražava nepodudarnost ili različitost.

Ja star, a ti nejak.

Zato veznike a i ali ne možemo zamjenjivati.

Veznici nego i već povezuju surečenice u kojima je predikat prve rečenice odričan.

Veznik nego ima mnogo širu upotrebu od veznika već koji je obilježen kao rjeđi i pomalo zastario:

Ništa ne radi, nego zuri uprazno.

Ne htjede ostati s nama, već ode na drugu stranu.

I veznik no povezuje surečenice ukoliko je predikat prve rečenice u odričnom obliku:

Ne reče ništa, no zašuti.

Također i ako je predikat prve surečenice u potvrdnom obliku:

Bio mu je nadohvat ruke, no izmače.

U savremenom jeziku ovaj veznik ne dolazi kao zamjena za veznike nego i već. I njegova se upotreba
obilježava kao zastarjela. Izgubio je gotovo i svoju gramatičku ulogu tekstualnog veznika( u vezanom
tekstu) zamjenjujući riječ međutim:

No oni nisu marili za to. / Međutim oni nisu marili za to.

Suprotne rečenice koje se ne povezuju veznicima, nego stoje bez njih, odvojene zarezom, imaju naglašenu
suprotnost ili nepodudarnost i nije ih teško prepoznati.

Ja plačem, ti se smiješ

Zimi zima, ljeti vrućina.

Jednu vrstu suprotnih rečenica čine one rečenice među čijim se surečenicama javlja odnos isključivanja ili
dopuštanja.

4. Isključne suprotne rečenice

Kod isključnih suprotnih rečenica drugom surečenicom se iskjučuje sve osim sadržaja te rečenice.

Svi su to znali, samo nije on.

Drugi su ponešto dobili, jedino su nju zaboravili.

Na ulicu se spustio mrak, tek zasvijetli poneki prozor.

U ovim rečenicama upotrebljavaju se prilozi samo jedino, tek i dr. što znači da su suprotne isključne
rečenice vezane asindetski.
5. Rastavne (disjunktivne) rečenice

Rastavne rečenice nazivamo nezavisnosložene rečenice s veznikom ili. U njima se iznose dvije ili više
radnji, a moguće je ostvarenje sadržaja samo jedne od njih. Surečenice stoje u naporednom odnosu, ali se
njihovi sadržaji rastavljaju pa i suprotstavljaju, jer ako se ostvaruje sadržaj jedne surečenice, onemogućuje
se ostvarenje sadržaja druge. Po tome su one slične suprotnim rečenicama

Surečenice u rastavnoj rečenici povezuju se veznikom ili

Uzmi ili ostavi

Čuje se neki čudan glas ili je to plač.

Rastavnu rečenicu može sačinjavati više surečenica kao rečenični niz koji se na kraju zatvara veznikom ili.

Vrzmao se nervozno po malom stanu, premještao stvari ili preturao po ladicama.

Veznik ili možemo upotrijebiti ispred svake od surečenica čime se posebno ističe rastavni odnos:

lI'su snijezi il' su labudovi.

Ili kupi alat il' ostavi zanat.

Rastavne rečenice ne odvajamo zarezom, osim ako se veznik ili ponavlja da bi se rastavna rečenica
posebno naglasila. Vrlo rijetko se javljaju bez veznika samo kao dio višestruko složenih rečenica:

Govorio, ne govorio, njima je svejedno