MODERNA

Drakovac Ilma III-2

Početak moderne može se precizno odrediti 1857.
godinom, kada izlaze dva kapitalna djela:
„Cvjetovi zla“ Charlesa Baudelairea i „Madam Bovari“
Gustave Flaubert.

„Madam Bovari“ više ukazuje na iscrpljenost realističke

paradigme, a manje najavljuje novu kniževnu epohu.

„Cvjetovi zla“ su u cjelosti djelo inovativne poetike, koje

označava početak moderne.
UMJETNIČKI PRAVCI MODERNE

Najvažniji umjetnički pravci su:

- PARNASIZAM
- SIMBOLIZAM
- IMPRESONIZAM
 PARNASIZAM
Parnas je naziv za pjesničku skupinu koja se okupila
1866. godine. Te godine su pjesnici parnasa Teofil
Gotje, Šarl Bodler, Pol Verrlen i Stefan Malarme
objavili zbirku pjesama „Savremeni Parnas“.

Parnasovci su predstavnici modernističkog pravca koji

se razvio iz larpurlartizma. Kao i larpurlartisti, oni
polaze od toga da umjetnost treba imati samo
estetsku ulogu.
LAPURLATIZAM - l‘art pour, l‘art (franc.) – umjetnost
radi umjetnosti
Estetska teroija koja ističe da je jedina svrha
umjetnosti stvaranje ljepote.

Umjetnost ne smije imati poučnu ulogu, mora biti

neovisna o društvu, politici ili znanosti.
Larpurlartisti žele ostvariti savršenu ljepotu pjesničkih
slika koje ne žele pomutiti ni iznošenjem vlastitih
osjećanja i zbog toga su pjeme hladne i objektivne.
Obilježja parnasovačke poezije:
Impresionalnost – u pjesmi se ne osjeća prisutnost
lirskog subjekta koji bi iznosio emocije i doživljaje; zato
pjesma ostavlja dojam hladnoće
Objektivnost- pjesnik ne iznosi osjećaje, nego
razmišljanja i opažanja
Deskriptivnost – detaljno i precizno opisivanje
Kult savršene forme – ljepota pjesme ovisi o ljepoti
forme, tj. ljepoti strofe, stha, rime
Teme – pejzažne, mitološke, historijske, objektivna
analiza osjećaja.
THEOPHILIE GAUTIER
1811. – 1872.
Smatra se utemeljiteljem larpurlatizma; svoje poglede
na umjetnost izložio je u predgovoru romana
Gospođica de Maupin, a primjenio ih je u svojim
ojesmama
Započeo je stvarati kao romantičar, ali se ubrzo udaljio
od toga
U skladu sa svojom teorijom larpurlatizma počeo je
stvarati impresonalnu poeziju pretežno pejzažne
tematike
Pisao je i putopise, a bavio se i književnom,
pozorišnom i likovnom kritikom
SIMBOLIZAM
Simbolzam je glavni pravac pjesničkog modernizma
Razvio se kao reakcija na sentimentalizam romantizma i
na objektivnost parnasovaca.
SIMBOL – zamjenjivanje osnovnog značenja riječi njenom
alegorijskom oznakom.
Simbolistima simbol predstavlja vezu između stvarnog i
nestvarnog svijeta.
SINESTEZIJA – pjesnička figura spajanja raznih osjeta u
metaforičkoj pjesničkoj slici.
Simbolistima sinestezija sugerira tajanstvenu povezanost
svega u svijetu.
GLAVNA OBILJEŽJA SIMBOLISTIČKE POEZIJE:
Nova tematika - smatraju da je smisao poezije
u nagovještavanju čiste ideje iza pojavnog
svijeta; realiste zanima isključivo vanjski svijet,
a simbolisti pokušavaju doći do same tajne
života.
Sugestivnost i simboličnost – otvoreno se
rugaju mlaograđanskom ukusu; njihova je
poezija nova, tematikom i osjećajnošću često
iznenađujuća
Forma - od soneta do slobodnog stiha
IMPRESIONIZAM
impressio (lat.) – utisak
Pokret unutar moderne nastao u Francukoj
krajem 19. stoljeća
Pjesnici govore o utiscima koje na njih svijet
ostavlja
Insistira se na osjećajnosti
Osnovna značajka da slikari i pjesnici žele
prikazati ljepotu trenutka i zaustaviti ga
Naziv impresionizam dolazi od naziva čuvene
slike Kloda Monea
„Impresija – izlazak sunca“
 DRAMA
U drugoj polovini 19. stoljeća skandinavski dramatičari
Henrik Ibsen i August Strindberg donose značajne
tematske i stilske novine.
Obojica su u svom stvaralaštvu od naturalizma krenuli
prema simbolizmu.
Čehov je prvi pravi modernist. Pisao je lirske drame ili
drame ugođaja. Poznat je kao i dramski impresionist.
Čehov je na pozornicu uveo svakodnevni život u kojem
se ništa bitno ne događa, ali to je napravio na nov
način, izvršivši reformu dramske tehnike.
Predstavnici simboličke (tzv. poetske
drame) Moris Meterlink i Paul Klaudel.

Meterlink u svojim dramama daje

pesimističan doživljaj svijeta.

Klaudelove drame su prožete

katoličanstvom i vjerom u viši smisao života.
ANTON PAVLOVIČ ČEHOV
1860.- 1904.
najpoznatiji ruski dramski pisac
tvorac lirske i simboličke drame koja će u Evropi imati
mnogo sljedbenika
PROZA
 pisao isključivo kratke prozne vrste
 prozno je stvaralaštvo započeo humoreskama, a
nastavio novelama
 najpoznatije novele: Slučaj iz prakse, Dama s
psetancem, Zaručnica i Stepa
DRAMA
 najpoznatije lirske drame: Galeb, Ujak Vanja, Tri
sestre i Višnjik.
 dramski dijalog - svojom strukturom održava
nemogućnost istinske komunikacije
 teme – piše o promašenosti životnih sudbina,
nemogućnosti promjene, nemogućnost prave
ljudske komunikacije, traženju vlastitog identiteta
 likovi – emocionalno opterećeni; osjećaju
besmislenost i banalnost svoga postojanja, te se
iscrpljuju u čežnjama za ljepšim i ispunjenijim
životom.