POPIS KNJIŽEVNOTEORIJSKIH I KNJIŽEVNOPOVIJESNIH POJMOVA KOJI SE

MOGU KORISTITI U PISANJU ESEJA NA TEMELJU DJELA GOSPODA GLEMBAJEVI

- psihološka drama
- socijalna drama
- budući da se stvarni dramski sukob zbiva u svakom liku ponaosob, ova je drama
primarno psihološka, tek onda socijalna
- socijalni kontekst drame predstavljen je slučajem Rupert- Canjeg
- dramski ciklus o Glembajevima koju čine drame Gospoda Glembajevi, Leda i U
agoniji
- drama je nastala u Krležinom trećem dramskom ciklusu u kojem piše analitičko-
realističke drame, radi se o psihološkoj fazi Krležina dramskog stvaralaštva
- poštivanje Aristotelova načela o dramskom trojnom jedinstvu mjesta, vremena i radnje
- drama u tri čina
- radnja drame traje od ponoći do zore jedne noći kasnog ljeta 1913. godine
- prvi se čin zbiva u salonu, drugi u gostinjskoj sobi, a treći u spavaonici palače bankara
Ignjata Glembaja
- sudjeluje deset dramskih likova, dvije žene i osam muškaraca
- detaljne didaskalije koje karakteriziraju likove i najavljuju razvoj dramske radnje kroz
humanizirani pejzaž, opise interijera i eksterijera
- bogati dijalozi u službi razgovorne, ali i psihološke karakterizacije likova
- prokletstvo stare Barboczyjeve
- Glembajevi su ubojice i varalice
- platonska ljubav između Leonea i sestre Angelike
- barunica Castelli kao tip demonske fatalne žene koja svojom tjelesnošću svjesno
manipulira muškarcima
- likovi sestre Angelike i barunice Castelli postavljeni su antitetično, kontrastno, jedna
je svetica i anđeo, druga bludnica, grešnica i vrag
- Leone je überspannt što u prijevodu znači prenapet, prenapregnut; nazivaju ga
paranoikom i neurotikom
- Leoneova psihološka podvojenost između venecijansko- grčke krvi obitelji Danielli s
majčine strane i krvi pokvarenih međimurskih seljaka, obitelji Glembaj s očeve strane
- naturalistička motivacija likova, posebno kod lika Leonea
- naturalizam tvrdi kako je ponašanje pojedinca određeno genetskim nasljeđem,
sredinom i trenutkom
- glembajevska krv (nasljeđe), povratak u obiteljsku kuću nakon 11 godina (sredina) i
trenutak (intimni dijalog s ocem Ignjatom u drugom činu i pomajkom Castelli u
trećem činu) stvaraju savršenu naturalističku kombinaciju za Leoneove zločine:
ubojstvo oca istinom i ubojstvo pomajke škarama
- vrat kao simbol ženske senzualnosti i tjelesnosti (mjesto u koje je Castelli zadobila
fatalnu ozljedu- simbolika: ono od čega je živjela na kraju joj je presudilo)
- nemogućnost bijega od sudbine kao načelo antičke tragedije (ni Leone ni Angelika ne
uspijevaju pobjeći od Glembajevih; on ubija jer je Glembaj, a Angelika, iako već
 sedam godina živi kao časna sestra ostaje zadnji lik na sceni prije zatvaranja
kazališnog zastora čime, zapravo, ostaje zarobljena u glembajevštini
- glembajevština označava mutan, zločinima obilježen svjetonazor varalica i ubojica
koji se kriju iza krinke plemića i dobrotvora
- sva su glembajevska djeca nestabilna i psihički oštećena, čak i sedamnaestogodišnji
Oliver Glembaj koji svake noći plače spavajući i koji je upleten u ubojstvo blagajnika
na gradilištu
Potrebno je precizno uvoditi likove iz djela u tekst eseja. Likovi ne mogu samo biti
ubačeni u rečenice bez ikakvog konteksta.
Ako prvi put spominješ npr. Pubu Fabriczyja, onda treba navesti da je on odvjetnik
obitelji Glembay.
Silberbrandt je baruničin ispovjednik i informator Olivera Glembaja.
Angelika je udovica Ivana Glembaja, najstarijeg Ignjatova sina, koji je izvršio
samoubojstvo bacivši se s trećeg kata glembajevske obiteljske kuće
Slijediti ovakav princip predstavljanja likova u kontekstu djela u cjelini.
Ne zaboravi u uvodu navesti samo glavne književnopovijesne i književnoteorijske
podatke o djelu.
Završi uvod sa svoja dva odgovora na esejsko pitanje.
Započni svaki odlomak razrade s odgovorom na esejsko pitanje i onda ga obrazlaži i
dokazuj podupirućim podatcima iz polaznih tekstova i djela u cjelini.
Ne zaboravi u razradi predstaviti djelo u cjelini kroz rečenicu, dvije.
Ni slučajno prepričavati sadržaj djela!