USPOREDBA KNJIGE I FILMA „GOSPODA GLEMBAJEVI“

Gospoda Glembajevi drama je u tri čina hrvatskog književnika 20. stoljeća, Miroslava Krleže.
Ova drama spada u Krležin 3. dramski ciklus, Ciklus o Glembajevima, koji se sastoji od sveukupno
jedanaest novela i tri drame (“Gospoda Glembajevi”, “Leda” i “U agoniji”), a pisan je u vremenu
između 1926. i 1930. godine. Radnja drame odvija se jedne noći, kasnog ljeta, godinu dana prije Rata
1914.-1918. u kući bankarske obitelji Glembaj. Glavni likovi drame su Leone Glembaj, Ignjat Glembaj,
barunica Castelli te sestra Angelika Glembaj.

Film „Glembajevi“ iz 1988. godine nastao je prema drami Miroslava Krleže. Redatelj i scenarist filma
je Antun Vrdoljak. Glavne uloge u filmu odigrali su Mustafa Nadarević (Leone Glembaj), Ena Begović
(barunica Castelli), Tonko Lonza (Ignjat Glembaj) te Bernarda Oman (sestra Angelika). Na pulskom
filmskom festivalu film je osvojio Zlatne arene za glavnu mušku ulogu (Mustafa Nadarević), sporednu
žensku ulogu (Ena Begović) i kostimografiju (Ika Škomrlj).

Prva primjetna razlika uviđa se odmah jer početci drame nisu isti. Drama počinje razgovorom
gostiju koji odlaze s proslave, a zatim slijedi razgovor između Angelike i Leonea o njezinu portretu i o
portretima ostalih članova obitelji. Film počinje scenom u kojoj stara Rupertica leži pregažena, a
zatim slijedi scena sa suda gdje barunica biva oslobođena od optužbi za ubojstvo starice. U drami se
te scene samo spominju, dok su u filmu u potpunosti prikazane. Također, u filmu Silberbrandt ne
sudjeluje u raspravi o Angelikinom portretu. U drami također nema scene o samoubojstvu Fanike
Canjeg.

Početak drugog čina u filmu kreće sa dijalogom Leonea i Angelike u kapelici kuće, a u drami drugi čin
počinje kod Leonea u sobi u koju ulazi Silberbrandt. U drami se ne spominje kako barunica i
Silberbrandt prisluškuju u sobi do razgovor između Leonea i Ignjata.

Treći čin u drami počinje zajedničkim bdijenjem nad tijelom Ignjata Glemabaja dok ga Leone crta. U
filmu su pokraj Ignjatove postelje prikazani samo Leone i Angelika. Drama u knjizi završava sa smrću
barunice Castelli, dok je u filmu kraj nadopunjen scenom Leonea u umobolnici.

Lik Leona iz filma, igran od strane Mustafe Nadarevića, je drugačije predočen nego njegov lik iz
knjige. U drami se stječe dojam da je Leone povrijeđen i više osjećajan lik. On biva stranac i endem u
kući Glembaj, koji se ponaša bezobrazno i nametno kako bi sakrio svoje osjećaje i mišljenja. U djelu se
više primijeti njegova različitost od većine. U filmu Leone više nalikuje drugim likovima. On biva
osebujan i čvršćega stava nego u knjizi, no njegovim akcijama i djelima podsjeća na ostale likove.
Njegov filmski lik je više fokusiran na prikazivanje unutrašnjeg sukoba između njega i Glembajevskog
u njemu, nego što je to rečeno u drami. Leone, u filmu, također gubi zdravi razum. Vidljive su scene u
kojima mu se pričinjavaju sjećanja i duhovi iz prošlosti, prvobitno njegove majke, sestre i barunice. 

Scene u filmu nisu identične kao u drami te je tekst reduciran i oblikovan kako bi se olakšalo
gledatelju. Opisi interijera u knjizi vjerno su prikazani u filmu. Osobno mi je draža interpretacija knjige
u obliku filma od same knjige. Kao i uvijek, preporučila bih gledanje filma nakon čitanja knjige jer
smatram da to pridonosi boljem shvaćanju likova i same teme.

Gabrijela Koštić, 4.a