Onomatopejske rijeci za ivotinje u slavenskim

jezicima.
Primljeno u sjednici historiko-filologikoga razreda Jugoslavenske akademije
znanosti i umjetnosti dne 16. svibnja 1906.
NAPISAO LAN DOPISNIK DR. DRAGUTIN BORANI.

I.
Ako u rijeima, kao to su na pr. stslov. , lit. kaukiu
<o psu), lat. turtur (grlica), g r . (pijetao), skr. kinkin
(zvonce) i t. ., isporedimo njihove glasove s glasovima predmeta,
koje oznauju, opazit emo, da izmeu jednih i drugih, izmeu
jezinih glasova i znaenja, ima neka sveza. Ovaj je pojav ve
od davnina zanimao i gramatike i filozofe, poglavito onda, kad su
kuali tumaiti postanje jezika.
P l a t o n se ovim pojavom bavi u dijalogu Kratilu, gdje istie,
da rijei postaju [, t. j . one su imitacije stvar s pomou glasa (isp. 4 2 3 A ) ; ali pri tom ima na umu samo t. zv.
glasovnu simboliku, te mu na pr. glas izrie kretnju, pa zato
dolazi u rijeima, koje znae kakvo kretanje: , pori, i dr.
( 4 2 6 D ) , glas oznauje to glatko i klizavo: , ,
i dr. ( 4 3 4 ), glasovima izrie se ono, to psie i
duha : , , , i dr. ( 4 2 7 A ) i t. d. Slino
misli i A r i s t o t e l , koji ui jo i to, da su jezini glasovi simboli
duevnih stanja (na pr. de interpr. 1 : rij
, ), ali je oprezniji od Platona te
ne nabraja nikakvih primjera. Ovu simboliku pojedinih glasova
ostavljaju S t o i c i , te pod , (ili ) razumije
vaju skup glasova rijei , kojima se nasljeduju prirodni
glasovi. Nauk je njihov prikazao sv. Augustin (dial, princ. 6)
R.

j . A. 178.

govorei : Stoici autumant, nullum esse verbum, cuius non certa

ratio explicari possit. E t quia hoc modo suggerere facile fuit, si
diceres hoe infinitum esse, quibus verbis alterius verbi originem
intei*pretareris, eorum rursus a te originem quaerendam esse, donec
perveniatur eo, ut res cum sono verbi aliqua similitudine coneinat,
et cum dicimus aeris tinnitum', equorum 'hinnitum', ovium balatum', tubarum 'clangorem', stridorem' catenarum; perspicies enim,
haec verba ita sonare ut res, quae his verbis significantur." Z a
miljenjem Stoik povode se gramatici greki, a za ovima rimski,
samo to mjesto izraza upotrebljavaju izraz ,
ili . Tako n a p r . pie D i o n i s i j e T r a a n i n
( 14. p. 6 3 7 ) : -
, , ', , a sholijasti dodaju
tome (p. 8 7 7 ) jo primjere iz H o m e r a : . . .
' . Vie primjera onomatopejskih rijei navodi iz
Homera D i o n i s i j e H a l i k a r n a a n i n (de comp. verb. . 1 6 ) :
! ,
' , ,
, ' ^. . . ;
prema prirodnim su glasovima nainjene rijei: '^
, i t. d. D a ne navodim
razline primjere iz drugih gramatika, rei u, da se najobilatiji
popis grkih onomatopejskih rijei nalazi u t. zv. Etymologicum
magnum, na pr. , , , , , i t. d.
Od primjera dalje ne idu ni rimski g r a m a t i c i ; tako V a r o n
(de lingua lat. V. p. 6 9 ) pie: Murmuratur
dictum a similitudine
sonitus . . . Similiter fremere, gemere, clamare, crepare ab vocis si
militudine et sonitus dicta . . . Vicinaque horum quiritare, iubilare" ;
ili (p. 5 3 ) : Tremor dictum a similitudine vocis, quae tunc, quum
valde tremunt, apparet, quum etiam in corpore pili, ut arista in
spica ordei, horrent" ; ili za ptija imena (p. 8 0 ) : De his pleraeque
a suis voeibus ut haec: upupa, euculus, cornus, hirundo,
ulula,
bubo . . . " U Varona jo ne nalazimo osobitoga izraza za ovakvu
vrstu rijei; on se prvi put javlja u K v i n t i l i j a n a ( V I I I . 6 ) :
' quidem, id est, fictio nominis, Graecis inter maximas
habita virtutes, nobis v i x permittitur. E t sunt plurima ita posita
ab iis, qui sermonem primi fecerunt, aptantes adfectibus vocem.
Nam mugitus et sbilus et murmur inde venerunt." Isporedi ta
koer H a r i s i j a (IV. p. 2 4 5 ) : ,, est dictio ad imitandum sonum vocis conficta, ut cum dicimus Munire equos, baiare

oves, stridere valvas", i P r i s i j a a (II. p. 5 8 1 ) , koji navodi kao

onomatopejske rijei: tintinnabulum,
turtur.
1

Iz ovoga kratkoga pregleda vidimo, da su stari filozofi i grama

tici razlikovali dvije vrste onomatopeja: simboliku i imitativnu.
I noviji se istraivai onomatopejskih rijei kreu ponajvie u ova
dva podruja. L e i b n i z
primjenjuje nauk Platonova Kratila na
njemaki jezik te razlae, da j e na pr. glas r kod starih Germana
i Kelta sluio za izricanje buke, zato on i dolazi u rijeima k a o :
rinnen, rhren, rauschen, Biss i dr. ; glasom l izrie se neto njeno,
milo : leben, lind, Laub i dr. ; a malom aspiracijom oznauje
slabo trepetanje uzdaha: , aura, halare, Athem, sprijed j e dodato w: wehen, Wind i t. d. Sto se tie imitativne onomatopeje,
Leibniz upozoruje na rijei, koje znae ivotinjske glasove ; tako
j e lat. coaxare postalo od abljega glasa kao i njem. quaken. Z a
Leibnizom se povodi D e B r o s s e s , koji j e onomatopejske rijei
razvrstao na vie kategorija : s pomou imitativne onomatopeje po
stale su na pr. rijei, koje znae k a k a v um u prirodi (bruit,
tric
trac, taffetas . . .) ili ivotinjske glasove (pipire, gannire,
baubari,
turtur . . .); s pomou simbolike onomatopeje postale su na pr.
rijei, kojih su glasovi u svezi s organom, koji oznauju (lingua,
loqui, . . . ) , ili rijei s glasovnom grupom st, kojom se izrie
to vrsto i stalno, j e r su zubi izgovarajui glas t zatvoreni (stare,
stupide, , stuc . . .). Pored nekih valjanih opaanja u Brossesovoj se radnji nalazi mnotvo fantazija, osobito u njegovim eti
mologijama i u prikazivanju simbolike onomatopeje. Zato ve kod
njegova suvremenika d i 11 vidimo, da se na simboliku
onomatopeju i ne osvre, ve govori samo imitativnoj.
2

Pravu
podao j e
ber den
Wundt,
5

psihologiku osnovu nauka o onomatopejskim rijeima

H e r d e r god. 1 7 7 2 . u svojoj prvoj knjizi Abhandlungen
Ursprung der Sprache". to su potonji istraivai, veli
u tom smjeru uradili, sve se to vie ili manje nalazi po-

Potanje svemu ovome vidi u III. svesku knjige L . Lerscha Die

Spraehpbil'osopbie der Alten, str. 2 0 3 1 , 3 5 , 4 1 4 8 , 7 9 9 0 , 1 2 9
1 3 2 , odakle su uzeta navedena mjesta iz starih pisaca. Isp. i
. . . X X V . ( 1 8 8 6 ) , sv. 2. str. 1 3 0 1 3 2 ;
P. Regnaud, Origine et philosophie du langage. Paris 1 8 8 9 , str.
6265.
Nouveaux Essais sur l'entendement humain, str. 2 7 0 2 7 2 .
Trait de la formation mcanique des langues ( 1 7 6 6 ) , gl. VI.
Essai sur l'origine des connaissances humaines, I I . str. 2 1 .
Vlkerpsychologie, I I . str. 5 9 0 .
2

kazano ili natuknuto ve kod Herdera. T a k o sa na pr. misli M.

Renana

(Origine du langage,

1 8 4 8 . str. 1 3 5 . i d . )

tom pred

metu samo kombinacija ideja Brossesovih i Hererovih. Stopama

Hererovima ide i W . ; H u m b o l d t ,

koji osobitu snagu u stva

ranju jezika pripisuje simbolikoj onomatopeji; a tek u pojedino

stima se od Herdera udaljuju Burgraff, Steinthal i drugi francuski,
2

njemaki i engleski naunjaci. Svi se ovi naunjaci bave onomatopejskim rijeima istraujui postanje jezika ; oni su i stvorili t. zv.
imitativnu teoriju postanju jezika.
S isto

filologikoga

gledita izuavao j e onomatopejske rijei

prvi (koliko j e meni poznato) Vilhelmo W a c k e r n a g e l . On j e

u Baselu god. 1 8 6 7 . objelodanio prvo, a god. 1 8 6 9 . drugo, poprav
ljeno izdanje svoje knjige Voces variae animantium. E i n Beitrag
zur Naturkunde und zur Geschichte der Sprache". U toj je knjizi
iz rjenika i literature g r k e , latinske i njemake pokupljeno ve
liko mnotvo rijei za razline ivotinjske glasove.
lva je grada esto dosta nepouzdana,
vie nita ne vrijede,

Waekernage-

mnoge etimologije danas

ali u radnji ima nekoliko lijepih opaanja,

koja ni danas ni jesu izgubila svoju cijenu. D o k W a c k e r n a g e l obra

uje onomatopejske rijei za sve ivotinje, stegnuo j e ovo podruje
J. W i n t e l e r

te u svojoj monografiji

Ausfhrungen

zu

W.

Naturlaute und Sprache.

W a c k e r n a g e l s Voces

variae animantium"

(Aarau 1 8 9 2 . ) razmatra samo one onomatopejske rijei, koje slue

za ptice i njihove glasove. Winteler j e ovaj dio W a c k e r n a g e l o v e
grae popunio i uklonio neonomatopejske rijei, ali i on uzima pri
mjere samo iz jezika, iz kojih j e

uzimao

njegov prethodnik.

Od god. 1885-^-1889. izlazila j e u voronekom asopisu

" rasprava V . J . e r e e l a pod natpisom:

".

njoj se

pogl. I I I . (god. 1 8 8 6 . i 1 8 8 7 . ) govori i o onomatopeji, i to n a j

prije uope,

a zatim se navode primjeri onomatopejskim rijeima

za ivotinje, za neke prirodne umove, za fiziologike funkcije, za

razline predmete i napokon

za djeje rijei. P i s a c je za svoje

kategorije izabrao samo najmarkantnije pojave iz

indoevropskih

jezika, k a k o su mu se upravo nadali ; ali j e njegova radnja znatna

po tome, to je u njoj prikupljen velik broj onomatopejskih rijei
1

Ueber die Verschiedenheit

VI. 1 0 . str. 8 0 . i d.
2

des

svemu ovome vidi poblie

menschlichen Sprachbaues,
kod Kegnauda

Werke

. . str. 67 1 2 1 .

iz razliniJ^neinoevropskih jezika i to je pokazano, kako se u

tom pogledu neindevropski jezici lijepo slau 's' indoevropskima.
- Onomatopejske osnove, koje u germanskim jezicima znae glo
dati" i gristi", istraivao j e Teodor B r a u n e (Uebec,einige schallnachahmend Stmme in den germanischen Sprachen..Berlin 1 8 9 6 . ) .
J e d n a j kategorija onomatopejskih rijei s osobitim obzirom na
osnove u litavskom jeziku obraena j e kod A. L e s k i e n a : Schall
nachahmungen und Schallverba im Litauischen" (Indogermanische
Forschungen X I I I . 3. i 4 . ) . U slavenskim jezicima, koliko j a
znam, nije onomatopejskim rijeima potanje jo nitko pisao, pa ni
u gramatikama se ne priklanja njima dovoljna panja. Jedini izu
zetak ini u tom T. M a r e t i , koji j e u svojoj Gramatici i stil."
govori njima u oobitom paragrafu ( 5 1 . ) navodei ono, to je
za njih naj karakteristini je.

*
Prije nego stanemo razmatrati onomatopejske rijei, osvrnut demo
se na jedan pojav u jeziku, koji e nam pokazati, kako j e primi
tivan ovjek svagda spreman da rijeima nasljeduje glasove, to
ih uje u prirodi. Dok na pr. rije kukati (o kukavici) ve po
svojim glasovima, od kojih j e sastavljena,, dakle sama po sebi,
pokazuje oitu svezu s glasom, ove ptice, vidjet emo, da u pri
mjerima, to e se sada navesti, nema takve sveze izmeu pri
rodnih glasova i pojedinih rijei. Ali primitivan ovjek elei,
da nasljeduje prirodne glasove, kadto n a m j e t a v i e r i j e i
jednu za drugom tako, da im glasovi izlaze kao imitacija doti
noga prirodnoga glasa. Primjera za taj pojav nalazimo ponajvie
u djejim priama, a iz njemake ih knjievnosti Davodi W a c k e r
nagel u pomenutoj knjizi na str. 1 0 2 0 . T a k o u nekoj prii
mlinaru, vie pijetao: 's sind Diebe d o ; pas pita: wo wo wo w o ?
pilad: wer wer wer wer wer wer ischs? a mlin odgovara: der
Mller, der Mller, der Mller, der Mller, a maka ga ispravlja
i veli: d F r a u au, d F r a u au. U Steinu na Rajni nasljeduju zvu
kove zvona rijeima, kojih akustiki dojam ima da poda imitaciju
razlinih t o n o v a ; sitno zvono govori": Sind d Lumpen all d a ?
a krupno odgovara": Bi m (t. j . bis a u f einen). Isp. zago
netku (u V u k a ) : Zvono k u c a : ko za im, ko za im", ili eku
(Celakovsky) : ,. Zvono klep: Svym ne cizim! svym ne cizim!"
Ovamo ide i zagonetka (iz Novakovieva zbornika str. 1 4 7 ) :
izioh na idek, nazvah kui bilibrek; navranih se sine mine, te
ne zavadi s n j i m e . " Ogonetljaj j e : ovan, zvonar i vuk, a Danii

D. BOEANI,

(Ak. r j . s, .) za rije veli: moe biti da pokazuje samo

glas od zvona". Meni se ini, da valja redi : bilibrek (upravo samo :
brek) pokazuje glas od ovna (isp. str. 2 3 . ) , a rijeima sine, mine"
pa njime" nasljeduje se glas zvona.
Ovako se rijeima osobito rado prikazuje ptiji pjev, na pr. u
Njemakoj pjeva lastavica : W e n n ich wegzieh, wenn ich wegzieh,
sind Kisten und Kasten voll; wenn ich wiederkomm, wenn ich
wiederkomm, ist alles verzehrt." U nas (oko V u k o v a r a ) vele za
evu da pjeva, kad se uzdie : Idem bogi, idem bogi, da ubijem
bogu", a kad se sputa: Sikiricu, sikirieu, da ubijem bogu".
(Zbornik za nar. ivot i obiaje I . str. 4 5 . ) . Z a istu pticu u
Sobicama kau da pjeva: Sij, sij, ori, ori, vrzi, v r z i ! " (ib.). K o d
Malorusa eva letei u vis pjeva : , , , , ,
", a sputajui se: , ". (M. D r a gomanov . . 1 8 7 6 .
str. 6.). Sjenica pjeva u proljee: Skrij gunj, skrij gunj, skrij
gunj!" a u jesen: Vuci gunj, vuci gunj, vuci gunj!" (Gjurain
Ptice I. str. 2 1 9 . ) . U Poljskoj kukavica svoje kukanje zavruje
smijehom: Ha ha h a ! Koko-sza-sza ! " ili govori: Kupi, kupi"
(Wisa X I I . str. 3 8 8 . ) . U ekoj opisuju prepeliin pjev r i j e i m a :
Pet penz". (Cesky Lid X L str. 191.). Isp. jo i poslovice (u
V u k a ) : Koko pjeva: kako k o ! kako k o ! " (t. j . tko), ili: Sta
ti tu ini, prokleti pope, kod tue ene, kod tue e c e ? K a d
grivnja (golub) gue kau da govori ovako". Poznata j e pria
sedam vaba, kako su se iza neuspjela lova na zecove svi potopili,
j e r im je aba neprestano vikala: wat, wat, w a t . . . , a oni su mi
slili, da im veli : waten. Isp. s time, kako se tumai poslovica (u
V u k a ) : ,,Volj' ti piti, volj' kapu kupiti". Ovakvih primjera ima,
kako je poznato, i kod pjesnika ; dosta j e sjetiti se Homerova stiha
(Od. X I . 5 9 8 ) , u kojemu se zgodno sastavljenim rijeima, koje same
po sebi nijesu onomatopejske, dobiva akustiki dojam zvuka, koji
nastaje, kad se kotrlja k a m e n : ; -
:. Ponavljajui rijei, u kojima se v r a a slog qua" prikazuje
Ovidije (Met. V I . 3 7 6 ) ablje glasove: Quamvis sint sub aqua,
sub aqua maledicere temptant", a Vergilije ( E n . V I I I . 5 9 6 ) zgodno
sloenim rijeima brzi kas konjski: Quadrupedante putrem sonitu
quatit ungula campum". Isp. i nau nar. pjesmu ( V u k V. 3. 4 3 ) ,
gdje se ponavljanjem sloga ,,pu" prikazuje zvuk od puke:
kad pue puka J o v a n o v a , onda pue trideset puaka". Ovakvi
n a r o d n i opisi ivotinjskih glasova mogu kadto posluiti za bolje

razumijevanje onomatopejskih rijei, pa emo ih mi kasnije imati

prilike i vie navesti.
Vraajui se pravim onomatopejskim rijeima, treba istai, da
su one esto bile predmet p s i h o l o g i k o g a istraivanja. J a
ovdje ne u navoditi miljenja razlinih psihologa o tom pitanju,
nego u samo ukratko razloiti ono, to naim rijeima ui
W u n d t , koji je ovaj predmet najtonije obradio s psihologikoga
gledita. W u n d t razlikuje dvije vrste onomatopejskih rijei. U prvu
vrstu idu rijei, kojih glasovi pokazuju neposrednu slinost s nekim
objektivnim glasovima: prirodni se glas kao ponovi jezinim gla
som. T a k v e su na pr. rijei za neke ivotinje: kukavica,
kokot,
bumbar . . . ili glagoli : gruhati, Ijosnuti, topotati, tutnjiti...
Kod
ovih i slinih rijei nalazimo onomatopeju (t. j . nasljedovanje pri
rodnih glasova jezinima) u uem smislu. U drugu vrstu idu rijei,
kao ljuljati, teturati, gegati se, vrvjeti . . . , gdje za radnju, koju
ovi glagoli izriu, nije karakteristian glas, nego ivahna kretnja;
tu imamo onomatopeju u irem smislu. P r v a se grupa rijei moe
nazvati nasljedovanje glasova" (Schallnachahmung), a druga gla
sovne slike" (Lautibilder). Rijei prve i druge vrste postaju na
isti nain, t. j . objektivni glas ili objektivna kretnja izazivaju naj
prije kretnje artikulacionih organa, a ovi po tome stvaraju ana
logne glasove. P r e m a tome se onomatopeja s psihologikoga gle
dita ne smije shvaati kao imitacija g l a s a , nego kao imitacija
g l a s o m (t. j . s pomou glasa).
1

Ovdje u se obazreti na dva prigovora, koji se ee diu protiv

onomatopejskih rijei. Opaalo se naime, da veliko mnotvo takvih
rijei potjee iz mlaih jezinih perioda. Tako na pr. P a u l pri
kazuje onomatopejske rijei kao novotvorine, dok L . G e i g e r ne
doputa, da su rijei kao Rabe, Krhe, Kuckuck, donnern i t. d. ve
pri svome postanju bile onomatopejske, nego misli, da su se one
takvima poele osjeati istom s tijekom vremena. Da takve rijei
ne pripadaju samo u podruje sekundarnih pojava, kako neki za
kljuuju iz toga, to se one javljaju ponajvie u mlaem jezinom
razvoju, lijepo pokazuje W u n d t (. . str. 3 1 4 3 1 6 . ) . Koji tako
misle, veli on, oni suponiraju, da j e ovjek kod prvoga stvaranja
2

Vlkerpsychologie, I. str. 3 1 2 . i .
Prinzipien der Sprachgeschichte , str. 1 6 0 . i d.
Ursprung und Entwicklung der menschlichen Sprache und Ver
nunft, I. str. 1 6 9 .
2

rijei bio posve drukiji negoli j e danas. Ali nije t a k o : ima nekih
osnovnih zakona ljudskoga miljenja,
kako je jezika.

koji se nijesu izmijenili, ot

Ovamo pripada na pr. injenica, da ovjek razli

kuje predmete od njihovih svojstava, ili sebe od svoje okoline, pa

i zakoni, pp kojima j e ovjek od najtamnije davnine stvarao izra
ajne kretnje i mimike znakove.

A kako

su glasovi,

od

kojih

postaju onomatopejske rijei, samo kretnje artikulacionih organa,

ne moe biti nikakve sumnje, da j e i u prvim poecima jezika
moralo biti takvih rijei, kad vidimo, da se one grade i danas.
I na drugi se prigovor, da j e broj onomatopejskih rijei p r e m a
drugim rijeima vrlo neznatan, osvre W u n d t na pomenutom mjestu
svoje knjige. I on doputa, da takvih rijei ima razmjerno malo,
ali j e glavno to, da ih ima, j e r in der Sprache ist jede Erschei
nung, die irgend eine Beziehung zwischen L a u t und Bedeutung
erkennen lsst, von Interesse, m a g sie nun oft vorkommen oder
nicht". A na str. 3 4 4 . upozoruje W u n d t i na to, da se broj ono
matopejskih rijei mogao s tijekom vremena umanjiti po tome, to
su razlini glasovni zakoni rijeima podavali drugi oblik. D a j e
neko u jezicima bilo vee mnotvo onomatopejskih rijei, ui nas
v e sam odnoaj ovjeka prema prirodi. Dobro opaa Paul (. c.
str. 1 6 5 . ) : Nicht die ruhende und schweigende W e l t , sondern die
bewegte und tnende ist es, deren sich der Mensch zuerst bewusst
wird, und fr die er die ersten Sprachlaute schaft." Zato i vidimo, da
velika veina rijei, kojima se oznauju predmeti ili radnje, to se
u prirodi javljaju bud kakvim glasom, pripadaju u podruje ono
matopeje. Ali to j e ovjek vie napredovao, a po tome i svoj
jezik razvijao, to se on vie udaljivao od prirode i u jeziku zabo
ravljao onomatopejske elemente te ih zamjenjivao drugima. T a k o
biva, da u jezicima, koji su knjievnou usavreni, nalazimo znatno
manje onomatopejskih rijei, nego u primitivnim jezicima; da ih
vie susreemo u dijalektima, nego u literarnom jeziku, vie u
obinom, familijarnom, djejemu govoru,
nome.

nego u ozbiljnom i j a v

*
Glasovi, koje ujemo u prirodi i od ivotinja, razlikuju se od
glasova, koji sastavljaju ljudske rijei, izmeu ostaloga i po tome,
to su oni neartikulirani, a ovi se artikuliraju. V e zato ne moe
ovjek svojim jezikom t o n o nasljedovati glasove ivotinja i pri
rode. Imitacija e biti ponajvie samo priblina, te e mnogo sta
jati do toga, kako ovjek neki objektivni glas apercepira. T a k o

vidimo, da se esto jedni isti prirodni glasovi u razlinim jezicima,

kadto i u istom jeziku, nasljeduju posve razlinim jezinim
glasovima. Prepelica na pr. u hrv. vie pupulik, u slov. petpedi,
u njem. wakdiwak, u rus. je za njezin glas glagol: ; glas
psa nasljeduje se gr. , lit. kaukiu, e. havkati i t. d.; glas
zvona prikazuje skr. kinkin (zvonce), lat. tintinnire, njem. bimbam, engl, ding-dong i t. d. (Isp. ercela . Bau. X X V . str.
1 2 5 1 2 7 . ) Sve su navedene rijei, veli ercel, poto je spomenuo
vie ovakvih primjera iz razlinih nekulturnih jezika, onomato
pejske, ali u kojima su objektivni glasovi tonije prikazani, to mi
nijesmo kadri odrediti, jer zato nemamo objektivnoga mjerila, i
svatko sudi po svome dojmu ; a to u ostalom nimalo ne mijenja
onomatopejski karakter navedenih rijei.
Gjekojim se onomatopej. rijeima nasljeuje samo po jedan odre
eni glas u prirodi ; tako na pr. stslov. , hrv. blejati i t. d.,
lit. bliauju, njem. blhen, gr. 'fkrr/% i druge rijei od istoga ko
rijena prikazuju samo glas ovce (koze); hrv. slov. kokotati, rus.
, polj. Icolca i t. d., lat. coco (interj.), gr. ,
njem. Gockel (pijetao) i dr. nasljeduju glas kokoi; rus. ,
h r v . maukati,
polj. miaucze, njem. miauen i t. d. slue za glas
make. AH to biva dosta rijetko; ee se dogaa, da jedna rije
ima po dva ili vie znaenja. Tako na pr. gr. - lat. baubari, bug. - (interj.), slov. bavkati i t. . izriu glasove psa,
ali istim se rijeima kadto prikazuje i glas vuka, isp. na pr. hrv.
bau (glasovi, kojima plae djecu, uzeti od vijanja vujega" Ak.
rj.) ; rus. , hrv. beketati, slov. beati i dr. nasljeduju glasove
ovce (koze), a od istoga korijena iste rijei (na pr. slov. beati,
e. bekati, polj. becze) slue i onda, kad se hoe nasljeduvati glas
jelena. K a d se uzme na um, da se i pas i vuk, pa ovca i jelen
javljaju vrlo slinim glasovima, ne e biti udno, to se za ove
ivotinje upotrebljavaju iste rijei. Hrv. gakati,
rus. , lit.
gagu, njem. gacken i t. d. slui za gusku, ali i za patku; hrv.
gakati i njem. gacken takoer za gavrana, a slov. gagljati, njem.
gacken i za koko; stslov. , hrv. bukati i t. d. ozna
uje viku goveda, isp. i lit. bubauju (o govedu); od istoga korijena
imamo hrv. bukavac (neka aplja), e. bukati (o sovi), slov. bu
kati se (o svinjama, kad se upaljuju), rus. ( pelama) i
stslov. i t. d. I ovdje j e narod sline glasove (ili glasove,
koji su se njemu uinili slini) u prirodi nasljedovao slinim jezi
nim glasovima. Dok je u primjeru : rus. i t. d. vjerojatno,

da se rije najprije upotrebljavala za ovcu, a onda j e poela slu

iti i za jelena, j e r je ovca svakako ovjeku blia i poznatija negoli
jelen, u posljednjem se primjeru ( i t. d.) ne moe kazati,
koje je znaenje primarno, a koje li sekundarno; takve su rijei
po svoj prilici nastajale u isto vrijeme za iste predmete, koji ispu
taju iz sebe sline glasove.
Ovoliko drim da j e bilo potrebno u ovome pristupu kazati
onomatopejskim rijeima uope. U I I . u glavi podati grau, t. j .
razvrstat u rijei za pojedine predmete; na osnovi ove grae pri
kazat u u I I I . glavi, kako onomatopejski elementi primaju oblik
rijei, a u I V . glavi govorit u razlinim osobinama onomato
pejskih tvorevina.

II.
Najobilatiju i najzanimljiviju grau za onomatopejske rijei po
daju i v o t i n j e sa svojim glasovima. U jezicima se ovi glasovi
esto prikazuju elementima, koji nijesu prave rijei, t. j . nemaju
nikakvih nastavaka, na pr. g r . , kojim se glasovima na
sljeduje glas ablji, hrv. kau-Jcau za glas uradi i t. d. Ovakvi se
sklopovi glasova, koje nalazimo samo u onomatopejskom podruju,
zovu u njemakim gramatikama i rjenicima prirodni glasovi"
(Naturlaut) ili, rjee, poradi spoljanje slinosti s uzvicima, interjekcije" ; a tako emo ih i mi zvati. Od interjekcija se grade
rijei, kako e se poblie pokazati u I I I . glavi, i one nam mnogo
puta slue zato, da moemo pouzdano odrediti, da li j e koja
rije onomatopejska. Tako na pr. prema rus. interjekciji
(za pijetla) imamo glagol ,
prema e. gagaga (za
gusku) : gagati i t. d. Kadto se u nekom jeziku prema onomatopejskoj rijei ne nalazi zabiljeena interjekcija, na pr. prema hrv.
muJcati (o govedu) nemamo zapisane interj. mu, ali j e nalazimo u
kojemu drugom jeziku, na pr. u njem. mu (prema kojemu j e i
glagol muhen, za govedo, vidi W a c k e r n a g e l a . str. 2 8 . ) ; u skr.
dolazi interj. hin (tako k r a v a doziva tele") i prema njoj moemo
pouzdano odrediti, da j e slov. hinJcati ( k r a v a tele hine") onoma
topejska rije, premda u slov. nije zabiljeena interj. hin.
Z a p t i j e glasove imamo jo jedan nain, po kojemu moemo
esto raspoznati, j e li koja rije onomatopejska. P r i opisivanju
ptica u zoologikim djelima gotovo se svagda nalaze i opisi nji
hovih glasova. K a d a dakle naemo, da se s takvim naunim opi
som podudara rije, onda nema nikakve sumnje, da j e ta rije

onomatopejska. Sovin glas zabiljeen j e na pr. bu " (t.*j. bu-bu,

isp. Wintelera . . str. 1 0 . ) i njemu posve odgovaraju rijei: lat.
bubo, slov. bubuj, hrv. buko, bug. ( sovi) i t. d. ; ili
glas kokoji kutt
(t. j . kutt se mnogo puta ponavlja), a prema
njemu imamo lit. kutnoju (o kokoi), rus. (koko) i t. d.
Naunim opisima s uspjehom se posluio W i n t e l e r na str. 9 2 1 .
svoje monografije (vidi str. 4.), gdje se nahodi zapisana i literatura,
koja radi ptijim glasovima. Wintelerovim emo se navodima
posluiti i mi, a uza to emo ih prema potrebi potpunjivati opisima
ptijih glasova u knjizi dra. Stj. G j u r a s i n a Ptice" I. (Zagreb
1899.), I I . (Zagreb 1901.).
xU

Cesto se nauni opisi slau s narodnima, t. j . s interjekcijama

(na pr. kutt
j e nauni opis, a kut je u lit. interjekcija za kokoji
glas), ali kadto j e nauni opis drukiji negoli narodni; za pupavca
na pr. kod Wintelera (str. 2 6 . ) imamo nauni opis hupp " (i prema
njemu rijei na pr. njem. Hupp,
hrv. hupa, Nastavni Vjesnik
V I I . str. 152.), a u hrv. j e interj. vuk-vuk-vuk (i prema njoj rije
vukvanac, ib.) ; ili za g a v r a n a je nauni opis (izmeu drugih i)
kra (Winteler str. 1 4 . ) , isp. rus. , a u e. nalazimo interj.
kva-kva-kvd i prema njoj glagol kvdkati. Ove se razlike lako razu
miju iz onoga, to j e na str. 8 9 . reeno razlinom apercepiranju
objektivnih glasova.
xu

Kadto se koja onomatopejska rije moe odrediti i iz onakvih

opisa ivotinjskih glasova, kojima smo govorili na str. 5 6 . ;
tako na pr. hrv. etrkati i etverikati
pripada u onomatopejsko
podruje, j e r j e postalo od opisa: etr etr etr etr (t. j . etiri),
kojim se rijeima nasljeduje jarebiin glas (Zbornik I . str. 8 . ) .
Z a druge ivotinje (osim kukaca kod H. L a n d o i s - a Thier
stimmen", F r e i b u r g im Breisgau 1 8 7 4 . ) nemamo naunih opisa, a
nijesu nam ni potrebni, j e r svatko poznaje glasove psa, make,
goveda i t. d.
Iz popisa rijei, koji sada dolazi a ) za ptice, b) za sisare i c )
za ostale ivotinje, izostavljene su one rijei, koje bilo iz kojega
uzroka iziskuju potanje tumaenje u I I I . ili I V . glavi.
1

Grau sam prikupio iz ovih slavenskih jezika : s t a r o s l o v e n s k i

(Mikloi Lexicon), h r v a t s k i (srpski) (Akadem., Vukov, IvekoviBrozov i Bjelostjenev rj.), s l o v e n s k i (Pleternikov rj.), b u g a r s k i
( . ), r u s k i (Booch-Frey-Messer ), e k i (Kott)
i p o l j s k i (Booch-rkossy ). Na ostale sam se slavenske jezike obazirao
samo pripadom. Gdje je to uzeto iz drugih djela, to je svuda izrijekom
spomenuto.
5

Ptice.
2

b a t i c javlja se fi tak" (Gjurain I . str. 8 1 2 . ) : brv. fkakavac

(ib., gdje su zabiljeena mnoga hrvatska narodna imena za ptice;
dotina j e literatura spomenuta u predgovoru).
b u k a v a c vie buh" (Winteler str. 1 9 . ) : hrv. lukavac,
polj.
bka (vikati kao bukavac) ; isp. lit. baublys (bukavac), lat. biiteo.
S drugom apercepcijom : slov. guga i rus.
.
c a r i : zit" (Winteler str. 1 2 . ) : hrv. cice (Gjurain I. str. 2 2 2 . ) ;
isp. njem. Zisbelberte, lat. zinzilulare
( cariu), vidi kod Kellera
Zur lat. Sprachgeschichte I . Leipzig 1 8 9 3 . str. 9 4 .
a p l j a . Gjurain ( I I . str. 2 1 7 . ) veli za jednu (najobiniju, sivu)
vrstu da ima glas nalik hrapavom guijem gakanju", a prema
tome dolazi u hrv. gak i kvakavac (ib. str. 2 1 3 . i 2 2 7 . ) ; isp. skr.
bakas (neka aplja).
a v k a : " (Gjurain I . str. 1 9 7 . ) : slov. krehtati, e. kraku
( a v k a ) ; isp. i rus. sa g r . ( avki), pa lat. graculus. U svim slavenskim jezicima dolazi za tu pticu naziv kavka
(isp. Ak. r j . s. v.: valja da j e onomatopoetska . . . postaje od glasa
same ptice"), u slov. kavlcati (vikati kao k a v k a ) . stslov. ,
hrv. avka i t. d. vidi u glavi I V . br. 6. Z a stslov. , rus.
veli Mikloi ( E t . W t b . str. 6 0 . ) da im je osnova ona, koja
j e u galu (schmutzig"), ali j a mislim, da ne moe biti sumnje, da
je u tim rijeima korijen ga, koji slui i za rijei drugih ptica
(isp. na pr. kod guske, g a v r a n a ) , isp. i let. kakis ( a v k a ; F i c k
Et. W t b . str. 1 8 . ) .
e l j u g a r . Njegov se glas nalazi zabiljeen kod Wintelera (str.
13.) stichlit", a kod Gjuraina (I. str. 1 6 0 . ) ciflit" ; prema tome
imamo slov. tiglec, e. stehlec, polj. szczygie, rus. ; isp. i
njem. Stieglitz, za koju rije Kluge ( E t . W t b . str. 3 8 0 . ) ui da
j e pozajmljena iz ekoga jezika. Z a slov. i polj. rije ne treba
misliti da su uzete iz njemakoga jezika, kako tvrdi Mikloi ( E t .
W t b . str. 3 4 2 . ) .
i a k . . P j e s m a j e njegova zapravo cvrkut" (Gjurain I. str.
1 5 8 . ) , pa premda ni kod Wintelera nije tono prikazan glas ove
1

Ovdje pripominjem, da u naune opise iz Wintelera tono bilje

iti, kako su u njega, ne u ih dakle fonetiki transkribirati.
Gdje se ista rije nalazi u svim slavenskim jezicima ili u veini
njih, navodim samo po dva tri primjera ; tako isto meem ponajvie
samo po koji oblik, kad neka rije ima vie oblika (razline nastavke).
Takve e se rijeci prema potrebi obilnije navoditi u III. glavi.
2

ptice, opet mislim, da su slavenske rijeSi: rus. , slov. iek,

e. iz, polj. czy i t. . onomatopejske. Iz slavenskih jezika po
tjee srvnjem. msec (danas Zeisig), isp. Kluge E t . W t b . str. 4 3 4 .
v o r a k vie squr" (Winteler str. 1 4 . ) : stslov. , rus.
, hrv. skvorac i t. d. K a k o se ova rije u nekim slaven
skim jezicima izmijenila, pokazat e se u gl. I V . br. 6.
drozd. P r e m a kriku drrti " (Winteler str. 11.) postale su sla
venske rijei: stslov. , bug. , hrv. drozd i t. d., isp.
i hrv. dr (Nast. Vjes. V I I . str. 1 4 8 . ) ; sa slavenskim su rijeima
srodne: lit. strazdas,
stvnjem. drdsca (danas Drossel), lat. turdus
i t. d. Nadaleko se uje drozdov otri krik, koji se kod Wintelera
(str. 1 1 . ) biljei ,,tsi " ili zip": slov. ck (drozd) i hrv. cikelj
(Gjurain I . str. 8 7 . ) , isp. lat. zinzire ( prirodnom glasu u drozda").
6

galeb. K r i k j e njegov nalik na paunov, otprilike mau" ( W i n

teler str. 2 0 . ) ; prema njemu nalazimo (s promjenom suglasnika) u
hrv. kaukavac (neki galeb) ; isp. gr. (neki galeb). Ovim rije
ima stoji blizu polj. kulik (galeb), isp. skr. kulika (neka ptica),
koju Uhlenbeck ( E t . W t b . str. 6 0 . ) isporeuje s poljskom rijei i
rus. (ljuka).
g a v r a n javlja se glasovima, koji su kod Wintelera (str. 1 4 . )
zabiljeeni kra", kruch" i d r . : stslov. , hrv. slov. krakati, rus. ,
isp. interj. , e. krakali, polj. kraka
i t. d. ; stslov. , polj. kruka, kruk (gavran) ; isp. gr.
( gavranu), lat. craxare ( W a c k e r n a g e l Voces str. 5 6 . ) , stvnjem.
kra (kraja),
danas Krahe,
lit. kraukiu ( gavranu). Mjesto k
apercepiran j e glas g: stslov. , bug. , hrv. grakati,
rus. i t. d . ; isp. njem. gra-gra (interj., Wackernagel
Voces str. 5 6 . ) , lat. grahare (ib.). U e. prema interj. kva-kva-kvd
(Ces. L i d . X L str. 1 9 1 . ) dolazi glagol kvkati i slov. kvakati ; isp.
skr. kvayis (neka ptica), njem. quaken ( gavranu, Wackernagel
Voces str. 5 7 . ) . B e z glasa r u korijenu: hrv. gakati,
gakua
(vrana), malor. ( v r a n a ) ; isp. skr. kukas (vrana), njem. gacken
(Wackernagel Voces str. 5 7 . ) . rijei stslov. i t. d.
vidi u gl. I I I . br. 2 .
1

g o l u b javlja se glasom, koji Winteler (str. 1 7 . ) biljei kuku" :

hrv. gu (interj., glas kojijem se zovu golubi obino slian
golubinjem glasu" A k . r j . ) : gukati, bug. , (golub)
1

U poljskoj gatki vie gavran: Skrad! skrad!" (Wisa X I V .

str. 6 8 8 . ) , u zimi vele da govori: Koacz! koacz!" (ib. str. 1 5 8 . ) .
U brv. Zagorju kau, da gavran vie: Kvar! kvar!"

i t. . ; isp. skr. ghulaghul (golubinji glas). Drugi uju u njegovu

glasu r (Winteler str. 1 7 . : rukuku"): stslov. , hrv. grgutati, polj. gurczy i t. d., slov. purkati,
e. urkati, rus. ,
slov. brlonkati i d r . ; isp. njem. gurren, lit. burkuju, urbauju i t. d.
g r l i c a javlja se glasom tur " (Winteler str. 1 7 . ) , prema kojemu
j e lat. turtur,
a nablizu mu stoji polj. truka, turkawka
(grlica),
isp. i slov. tufati (grlica ziblje in tuta") i trkati. U praslavenskom se jeziku mjesto tur" apercepiralo gur" i odatle: stslov.
, bug. ,
rus. ,
e. irdlice, polj. garlica
i t. d., isp. i bug. .
Mikloi" ( E t . W t b . str. 64.) nepravo dovodi ove rijei u svezu s korijenom *ger-, od kojega j e
stslov. (vorare).
2

g u s k a ; gahkahkakgak" (Winteler str. 20.), isp. interj. njem.

ga-ga-ga
( W a c k e r n a g e l Voces str. 24.), e. ggaga:
h r v . gagati,
gakati,
slov. gagljati,
rus. ,
(guska), e. gagati
i t . d. ; isp. lit. gagu (o guski), gagonas (gusak). S drugim samo
glasnikom: slov. gogotati, rus. (gusak). Zabavljajui se
isputa osobite glasove, koji su kod Wintelera (str. 20.) zabiljeeni
tat ", prema kojemu e opisu biti h r v . aktati; isp. lit. dadenu
i njem. dadem (prema interj. da-da, W a c k e r n a g e l Voces str. 24.).
Onomatopejski j e svakako i glagol e. aragati, s kojim isp. skr.
cakravakas (t. j . koji vie cakra", neka patka), Uhlenbeck E t .
W t b . str. 86.
j a r e b i c a : tschattibit" (Winteler str. 1 7 . ) , u Hrvatskoj naslje
duju jarebiin glas rijeima: etr, etr, etr, etr (Zbornik z a nar.
ivot i obiaje I. str. 8 . ) , i prema tome imamo glagole: etrkati i
etverikati.
Oko Grobnikoga polja opisuju njezin glas rijeima:
Anton S k r g a t i Matijev, etiri skopit, pet pustit, krgati,
krgati. Skrgati !" (ib.), s ime isp. e. skrhati (o jarebici).
k o b a c . Njegov j e krik kod Wintelera (str. 9 . ) zabiljeen phiyyy" ;
prema njemu drim da j e nainjeno: stslov. , bug. ,
hrv. piljuga.
Mikloi ( E t . W t b . str. 246.) navodi ove slavenske
rijei pod pilu (odakle j e na pr. hrv. pile) te izvodi znaenje
Hhnergeier''. No da ne treba ovako tumaiti, dokazuje pomenuti
nauni opis krika i narodni opis: Pil bi, pil bi!" i enil bi se
ja, enil bi se j a " (Zbornik I . str. 8 . ) . Isp i lat. pKpiare,
piplare
(o kopcu), W a c k e r n a g e l Voces str. 5 1 .
k o k o ( p i j e t a o , p i l e ) . U glasu se ove ptice ponajvie uju u
razlinim jezicima guturali (isp. opis kod Wintelera str. 1 8 . : k a gagag", lat. interj. coco-coco, njem. interj. gack-gack, W a c k e r n a g e l
6

Voces str. 5 2 . ) : slov. Ttokati, polj. koka, hrv. kakotati, rus. , hrv. slov. e. kokotati, stslov. , , koje se
rijei nalaze u svim slavenskim jezicima, stslov. , rus.
(pijevac) ; isp. lit. kaksiu (o piladi), njem. kakeln ( W a c k e r
nagel Voces str. 5 2 . ) , lat. caccinare (ib.), gr. i t. d.
U z guturale se uje i glas r (isp. opis kod Wintelera str. 18.) :
kickirickih" : slov. kikirikati,
isp. gr. (pijetao), njem.
Kikeriki;
rus. interj. :
,
bug.
,
hrv. kukurijekati,
slov. kukurikati,
isp. mad. kukurkol (Mikloi
E t . W t b . str. 1 4 6 . ) ; polj. interj. kokoryku: kokoryka, e. kokrhati;
isp. lat. interj. cucurru:
cucvrrire, skr. kukkuias (pijetao) od *kurkutas. U z guturale se uje i glas d (t), isp. opis kod Winte
lera (str. 1 8 . ) kutt ", interj. rus. -,
e.
kut-kut-kutkdak, slov. kokodajc: hrv. slov. kokodakati, slov. kokodajkati,
bug.
,
rus. ,
e. kodkoddkati,
kddkati i dr. ; isp.
lit. kuokiu, kutnoju. S drugim suglasnikom na poetku : slov.
e. puta (koko), isp. njem. putt Lockruf fr Hhner, nach dem
e i g e n t m l i c h e n Ton, den sie ausstossen", lit. interj. put-put. S opi
som glasa t u c k " (Winteler str. 2 5 . ) isp. e. tufa (koko). U
povodu krika k r h " ili k a h r " ili slinoga (ib.) postale su
rijei: e. krakorati,
polj. krekora, krokora; isp. lit. karkiu, lat.
gracillare,
njem grackeln;
pa dalje: slov. krketati (o kokoi, kad
vidi kopca), e. kreti, rus. ( bolesnoj piladi), ;
isp. lit. kirkiu (o kokoi na jajima), gr. (pijetao), skr. krkavukus (pijetao, upravo : krka-Ruer).
Mjesto glasa r apercepirao
se l, isp. opis , , g l u c k
kod Wintelera str. 18., interj. njem. gluglu-glu (Statt der Dame, statt der Zofe Macht die Henne glugluglu",
Goethe Musen und Grazien in der Mark") : slov. klocati, bug.
(pijetao), rus. ,

(koko) ; isp. lit.

klagu (o kokoi), lat. glocire, gr. . Mjesto l vidimo u
slavenskim jezicima esto : hrv. kvocati (i : kocati), slov. e.
kvokati, polj. kwoka, rus. , bug. . i dr. Glas
piladi opisuje se kod Wintelera (str. 1 8 . ) ", interj. bug. , e. pi-pi : hrv. pipie, pile, slov. pipa (isp. pipikati dozivati
pilad glasom: pi-pi"), e. pipati, pipinka, piple;
bug. ,
hrv. pijukati ; isp. lit. pypczioju
(pijukati), njem. piepen,
.,
gr. . Istom se glasovnom grupom oznauje poznata b o l e s t
u ivadi: hrv. pipa (u Srijemu) nekakva kokoinja bolest", polj.
pipe (pype) m. bolest u ivadi". P r e m a interj. e. tip (glas
kokoi, koja ima pipu") dolazi Upati i tipec, rus. (pipa)
x

xU

prema interj. mu-mu-mu ! - ! ; isp. lat. pituita

(pipa) i
srednjolat. *pipita, odakle j e pozajmljeno njem: Pips
(stvnjem.
pfiffls, Kluge E t . W t b . str. 3 0 0 . ) ; u slov. se pipa zove Jeika.
Prema rus. interj. - (isp. bavarski zb-zib, kojim se glasovima zove pilad) imamo (dozivati pilad), (ko
ko), (pile), slov. ziba bit e pozajmljenica iz njemakoga; isp. lit. cypiu (pijukati). Hrv. datati znai onaj glas, koji
koko daje od sebe prije nego snese".
0

k o s javlja se t c k " (Winteler str. 1 1 . ) : hrv. oUati, tok (kos,

Nast. Vjesnik V I I . str. 150.), e. oktati; hrv. uktati (ib.); isp.
njem.
Stockamsel.
k u k a v i c a . Njezin se karakteristian krik gotovo u svim jezicima
jednako nasljeduje ; isp. interj. lat. , slavensku kuku, njem.
(Wackernagel Voces str. 5 3 . ) : stslov. , hrv. slov.
kukavica
i t. d., hrv. slov. e. kukati, polj. kuka i t. d. ; isp.
lit. kukju, njem. Kuckuck, lat. cuculus, skr. kuhUs (glas kukaviji).
Prema interj. gr. imamo u gr. , rus. . Ne
obina je apercepcija kukavijega glasa u lit. geg, gegue, e.
ezhule i r. rijei, kojima vidi u gl. I V . br. 6.
labud. U rus. ( labudovu glasu), (glas labudov) ;
s ovom se rijeju lijepo slae gr. . Winteler (str. 19.) biljei
za labudov glas opis uugh ", koji dakako ne odgovara rus. i g r .
rijei, ali to ne znai, da one nijesu onomatopejske; postale su u
povodu koje druge apercepcije labudova glasa.
o r a o (i s o k o ) javlja se ugodnim i jasnim krikom kii " ( W i n
teler str. 10., Gjurain I I . str. 6 2 . ) : stslov. ( orlovima),
rus. , hrv. Militati, klikta (orao krsta; Gjurain I I .
str. 75.), slov. kliktati, klinkta (neki o r a o ) ; isp. i polj. glogota,
gogota, pa bug. - (neka igra. nazvana po kriku orla").
p a t k a . P r e m a kriku, koji j e kod Wintelera (str. 2 0 . ) zabiljeen
quk" ili knk", interj. njem. quak-quak-quak
(Wackernagel
Voces str. 2 4 . ) : rus. , (patka), polj. kwaka; isp.
lit. kvaknoju,
njem. quaken. U proljeu vie patka krck"
(Winteler str. 2 0 . ) , isp. lit. krikl (patka), prema slinome glasu
nainjena j e u rus. rije ,

(patka). P r e m a
interj. njem. gagah ( W a c k e r n a g e l Voces str. 2 4 . ) imamo slov. gaga
(patka), rus. , , (neka patka), isp. hrv. gagula
,,(u Srijemu) nekaka crna vodena tica". e. kaka (patka), polj.
kaczka (patka) u gl. I I I . br. 3 . P r e m a njem. interj. pak-pak-pak
( W a c k e r n a g e l Voces str. 2 4 . ) s drugom apercepcijom posljednjega
2

glasa mislim da je nainjena rije patka (hrv. bug. slov.), koju

nije potrebno izvoditi iz turskoga bat (Mikloi E t . W t b . str. 2 3 4 . ) ,
gdje je takoer onomatopejskoga postanja. U bug. ima interj.
--
(i . . . ) , ali je po svoj prilici sekundarna,
t. j . izvedena od gotove rijei . P r e m a e. interj. taJc-tdJcidk nalazimo u rus. (poetni j e suglasnik drukije apercepiran).
2

p r d a v a c vie " (Gjurain I I . str. 2 5 2 . ) , prema emu je

na pr. gr. , hrv. kretelj, recelj (Nast. Vjes. VII. str. 155.),
gdje se sprijeda izgubilo (vidi u gl. I V . br. 3 . ) . P r e m a interj.
e. (vie: kec kec v v r a ! ) ima .
p r e p e l i c a se javlja poznatim karakteristikim daktilom, koji se
u razlinim jezicima nasljeduje razlinim glasovima. Prema interj.
hrv. pu pulik, pu (Nast. Vjes. V I I . str. 1 5 4 . ) :
pupulik
(ime prepelici), pupuru (ib.), poporaa (ib.) i dr., isp. lit. putpela (prepelica) ; prema interj. hrv. pod podom, pod podom (Nast.
Vjes. V I I . str. 1 5 4 . ) : hrv. potpodanjka,
slov. podpoda,
podpodankati, a na slinoj se interj. osniva bug. , ;
prema interj. slov. petpedi:
petpeikati.
isp. i polj.
pitpadyaka.
U rus. ima glagol .
s kojim isp. interj. njem. wakdiwak
( W a c k e r n a g e l Voces str. 27.). Ne potjeu od glasa, nego od lepranja, slavenske rijei za prepelicu, koje Mikloi (Et. W t b . str.
2 4 3 . ) navodi pod osnovnim oblikom perpera" : rus. , hrv.
i si. prepelica,
e. prepelice, polj. przepior i t. d. Vidi u gl. IV.
br. 6.
1

p u p a v a c javlja se glasom, koji se kod Wintelera (str. 2 6 . ) na

lazi zabiljeen ,,hupp ", interj. hrv. hup-hup-hup (Nast. Vjes. V I I .
str. 1 5 2 . ) : hrv. hupa (ib.), slov. hupati, hupka; isp. njem. Huppiupp (ime pupavcu, W a c k e r n a g e l Voces str. 2 7 . ) . P r e m a interj.
hrv. vuk-vuk-vuk
(Nast. Vjes. V I I . str. 1 5 2 . ) : vukvanac (ib.). S drugim suglasnicima: slov. futac, e. dud (isp. interj. du-du-du, Ces.
Lid X I . str. 1 9 1 . ) , isp. njem. Wudwud
(Winteler str. 2 6 . ) , lit.
tutlys (pupavac) ; ovamo idu i slavenske rijei, to ih je Mikloi
3

U ekoj opisuju prepeliin pjev rijeima: Pet penz" (Ces. Lid

X I . str. 1 9 1 . ) ; u Poljskoj vie u proljee: Chodcie ple! chodcie
ple!" a ljeti: Chodcie z! chodcie z!" (Wisa XVI. str. 6 1 . ) .
U Poljskoj kukavica govori: Kupi, kupi", a pupavac joj odgo
v a r a : Kup, kup, kup!" (Wisa XII. st'r. 388.').
2

R . J . A.

178.

(Et. W t b . str. 3 9 6 . ) skupio pod zajedniki oblik vudoii: stslov.

, rus. , slov. udeb i t. d. (vidi njima u gl. IV. br. 6.)
p u r a n . Prema interj. hrv. kau (glas u uradi) imamo: hrv.
kaukati, slov. kavkati, kavrati ; isp. lit. kiauksiu, njem.
kaudern.
Glasovi, to se uju, kad se purani jee", nasljeduju se raz
linim glasovima, meu kojima se svuda istie r, na pr. hrv. brbotati, borbotati (Nast. Vjes. V I I . str. 1 4 6 . ) , brbanjkati
(ib.), alaburditi (ib.), furiati (ib.), drduriti,
slov. hurhurovati.
Hrv. urka
potjee iz novogr. (Mikloi E t . W t b . str. 1 3 0 . ) , gdje j e
postala od glasa, koji Winteler (str. 18.) biljei k u r r e " , isp. lit.
kurka (pura). Ne znam, na k a k v o m se glasu osniva e. f opati
(o puranu), fopka (pura); dok j e e. i slov. puta zacijelo pozaj
mljeno iz njem. Puter (onomatopejska rije, isp. put " kod W i n t e
lera str. 1 8 . ) .
2

s j e n i c a . Hrv. iktati rije kojom se kazuje, kako sjenica cvrkue, nainjena od njezina glasa" (Ak. r j . ) , isp. njem. Zisigg
(Winteler str. 18.) i opis sjeniina glasa: zifi " (ib.). stslov.
, hrv. sjenica i t. d. vidi u gl. I V . br. 6.
x

s l a v u j . Prema interj. hrv. fi-fi (isp. opis kod Wintelera str. 1 1 . :

fid "): hrv. fikati. U hrv. jocati (moda prema d j o " ib.), grIjukati (moda prema goll-oll " Gjurain 1. str. 6 6 . ) ; bulbul
potjee iz turskoga jezika: blbl, koja j e rije postala onomatopejskim putem.
s o j k a vie krh" (Winteler str. 1 5 . ) : hrv. kretalica,
kreja,
isp. i krakelica.
rijeima marua i soja vidi u gl. I V . br.
7. i 6.
s o v a . U rijeima, kojima se nasljeduje njezin krik, istie se
svuda glas u. Prema opisu bu ", buhu" ili pupu " (Winteler
str. 1 0 . ) : bug. , (sova), slov. bubuj i vubuj, e. bukati;
polj. interj. pupu-pupu:
puha (o sovi), puhacs (neka sova), rus.
, isp. jo polj. pucka, pjdka (prema opisu, po kojemu sova
zove sebi ovjeka: Pjd! pjd!" ili: Pd, pd!"' W i s a
X I I I . str. 613/4.). Isp. lat. bubo, gr. , njem. Puhu (sova,
Winteler str. 1 0 . ) i Pu-vogel (ib.). P r e m a kriku hu " (ib.),
interj. njem. hu-hu-hu
( W a c k e r n a g e l Voces str. 2 4 . ) , polj. huhu,
hnuk (Wisa X I I I . str. 6 1 4 . ) : hrv. huhukati, huktati, huhtati, huveljka (sova, Nast. Vjes. V I I . str. 1 5 3 . ) , slov. huhukati,
huhati
i
3

10

Kod Malorus pjeva sjenica ljeti: , !"

zimi: , !" (Dragomanov . . str. 6.).

d r . ; isp. njem. Huhu (Wackernagel Voces str. 2 4 . ) . P r e m a

kuwitt " (Winteler str. 1 0 . ) ili slinome kriku imamo: e.
(sova), JcuviJcati, uvik, uvikati, t'uht/k, Vuhykati,
slov. ovik ;
ovamo e ii i hrv. kukuvija;
isp. lit. kuvykszu.
U e. dolazi
interj. cuhu (Sovy huia skalnom k r u h u : uhu, uhu! tuvit,
tuhu!"). P r e m a svim ovim rijeima drim, da je i hrv. uk ono
matopejska rije ( V u k r j . : vom Laute u ! " ) te je ne treba do
voditi u svezu s glagolom unuti, uati (Ak. rj.). hrv. jej
(jejina) vidi u gl. I I I . br. 2 .
s t r i j e : vidi u gl. I I I . br. 3 .
2

s t r n a d i c a : ,,tzi " ili cip " ili cik " (Winteler str. 1 3 . , Gju
rain I . str. 14. 147 ) : hrv. cip (neka strnadica), cihu,
ikavac
(narodna imena, vidi kod Gjuraina I. str. 1 4 3 . 1 4 5 . ) ; isp. e.
tytyryty (interj., kojom se nasljeduje strnadiin glas). rijei
strnadica vidi u gl. I V . br. 7.
e v a . Moda prema glasovima, koji su kod Wintelera (str. 12.)
zapisani: wittge " : hrv. viduljka (Gjurain I . str. 130., vintulija
(ib.), pitulja (ib.), isp. lit. vyturys (eva). S bug.
(eva)
isp. lit. cyrulis (eva). U h r v . interj. cii (glasovi ci i , kojima
se kazuje kako ptica eva pjeva" Ak. r j . ) , cara (isto).
2

0 stslov. (eva) i t. d. vidi u gl. I V . br. 6.

l j u k a . U rus. se ona zove

(vikati kao ljuka),

isp. polj. kulik i kulig (galeb), moda na osnovi kojega krika,

kakav j e na pr. kuwitr" (Winteler str. 1 9 . ) . Prema kriku
be-ko " (kao da ujemo kozu gdje mekee", Gjurain I I . str.
2 6 0 . ) imamo i hrv. bekain, bekanot (ib. 2 5 9 . ) ; isp. franc, la b
casse, odakle j e njem. Bekasse ili Bekassine;
od ove posljednje
rijei moglo je u ostalom potei i hrv. bekain.
6

tetrijeb. vrijeme parenja uje se od mujaka jasno zvidanje

1 osobit glas tihi-tititi-tih" (Gjurain I I . str. 164.). Na ovaj ili slini
krik valja svesti rijei, koje sve potjeu iz Azije (isp. Mikloia
E t . W t b . str. 3 5 6 . ) : g r . , lat. tetrao, lit. tetervas, stslov.
1

Osim narodnih opisa za evino pjevanje, to su spomenuti na str.

6., evo jo dva iz poljskoga. Orau, kojemu je vo konj pao pod
plugom, te se ne moe dignuti, govori ona: Jake pas, tak masz!
jake pas, tak masz ! By, bij, bij ! biczykiem po rogach, po nogach,
po rogach, po nogach, po ogonie, to ci prdzej wstanie!" (Wisa X V .
str. 7 9 . ) . Letei u vis ima u kljunu slamku i pjeva: Boziu, chod
bi si!" a kad slamku ispusti: Niema czym! niema czym!" (Wisa
XIV. str. 7 7 6 ) .

 i t d . Isp. e. dak-dak (interj. o tetrijebu), pnij. to

kowa (vikati kao tetr.).
vivak vie karakteristinim glasom kiwit" (Winteler str. 1 8 . ) :
rus. , ;
isp. njem. Kibitz,
Kiwtt
(Waekernagel
Voces str. 25., interj.: kiwitt-kiwitt). P r e m a hrv. interj. bi bok,
bi bok (Nast. Vjes. V I I . str. 1 5 5 . ) : bibok (ib.) ime za v i v k a ; hrv.
vivak (ptica po glasu v i ! tako nazvana" Ivekovi-Broz R j . ) ; isp.
i hrv. bibica (Nast. Vjes. V I I . str. 1 5 5 . ) , slovaki bibie i mad.
(Mikloi E t . W t b . str. 1 2 . ) .
v r a b a c . P r e m a interj. e. Cincara im-im-im : inarovat' ; u
slov. iripetati, rus. , e. ibfinkati.
U polj. imamo interj.
stryc-stryc, prema kojoj nije nainjena rije. rijei
vrabac
vidi u gl. I V . br. 6.
v u g a : vidi u gl. IV. br. 6 .
z e b a : pink" ili fmk" (Winteler str. 1 3 . ) : rus. , hrv.
pinjavac
(Gjurain I. str. 1 4 8 . ) , e. pinkati, pinkava (zeba), pnMuti, pnkava,
polj. pika.
Isp. njem. interj. pink ( W a c k e r n a g e l
Voces str. 2 4 . ) , pinken (ib.), Fink,
odakle j e hrv. fink (Gjurain
I. str. 1 4 8 . ) i finkulja (ib.). S polj. interj. ein ein isp. hrv. Lineati,
slov. inkati.
z i m o v k a : rus. (isp. gk", Winteler str. 1 4 . ) ; hrv.
uurin (Gjurain I. str. 175.).
dral. S njem. interj. kuru ( W a c k e r n a g e l Voces str. 2 5 . ) isp.
rus. ;
u polj. za dralov glas slui glagol: struka.
rijei sdrai vidi u gl. I V . br. 6.
u n j a . P r e m a glasu kli " (Gjurain I . str. 3 0 4 . 3 0 8 . ) i interj.
Mi kli kli: hrv. kliktati. Winteler (str. 9.) biljei njezin glas kick",
giiek ", isp. skr. pika (unja), lat. picus, njem. picken ( W a c k e r
nagel Voces str. 5 8 . ) : rus. ^ s kojim isp. mterj. es. ty-, hrv. fikati. Glas, koji se uje, kad unja udara kljunom u
uplje drvo, nasljeuje se u hrv. glagolom totrkati; isp. opis: K a d
unja u proljee stane totrkati, kau da govori prelji, koja jo
nije sve oprela: Ototli debelo, kao moje koljeno; ako li e i
1

;t

1-

Gjurain njegov glas biljei iv-iv (I. str. 1 5 2 . ) , isp. s time

narodni opis, po kojemu u Hrvatskoj, kad je sam, pjeva vrabac: iv,
iv, iv!" a kad ih je mnogo na okupu, onda vicu: ik, sterentete,
vree je, ita ni!" (Zbornik za nar. ivot i ob. I. str. 8.). Kod Malorus je vrabac odgovorio idovima, koji su doli da vide, je li Hrist
nmr'o: ! !" (Dragomanov . . str. 10.).

deblje, kao moje i bedre." ( V u k Rj.) unjino pjevanje opisuju u

H r v a t s k o j : Jug, j u g , j u g ! " (Zbornik I. str. 8.)

*
U ovome pregledu onomatopejskih rijei, koje su postale u po
vodu ptijih glasova, navodio sam samo one rijei, koje su vie ili
manje karakteristine za dotinu pticu. Ali pored toga ima dosta
rijei, koje su onomatopejske i slue za oznaku p t i j i h g l a s o v a
u o p e . T o biva ponajvie onda, kad se hoe da oznae glasovi
ptica u skupu ili glasovi mlaih ptica, koje se jo ne javljaju
svojim karakteristikim krikom. Takve u rijei sada navesti, a
uza to u amo tamo dodati jo koje ime za pticu, koja se u rje
nicima pominje kao neka ptica", te je prije nijesam mogao uvrstiti.
Polj. ci-ci interj., kojom se nasljeduje pjevanje nekih ptiea" ;
rus. ,
;
bug. ; slov. cviati (osobito
lastavicama), cvickati
(o vrapcima), isp. njem. zwitschern;
bug.
, hrv. cvrkati,
cvrkutati,
isp. paticvrk
( Srijemu) nek a k a ukasta tiica", cvrgul/iti (osobito lastavicama), e. cvr
kuti, cvrlinkati
(osobito vrapcima). Ce. iirikati,
cinkati
(osobito lastavicama), ifinkati,
isp. irik (vrabac), rus.
( ptiicama), ,
;
isp. skr. (onomatop. ptijemu cvrkutanju), ciccikas (neka ptiea) ; hrv. ipirkati
(cvrkutati) ; slov. vrkati, cvrlinkati, e. vilikati (osobito vrap
cima i lastavicama), cvikati (u glasu neke ptice). S lit. cziurlyvoju
( pticama) isp. hrv. urlin (neka ptica), urlihivac (isto). Ce.
vihlati, virinkati,
vitorati ; rus. ( pticama) ; e.
vehoiiti (osobito lastavicama). Rus. , e. pikati,
pi
pati (o mladim pticama), slov. pivkati ; isp. skr. (neka
ptica), gr. - ( pticama), - (ptiica), lat. pipiare (osobito
mladim pticama), njem. piepen ( ptiicama; interj. piep). Ovdje
j e navedeno samo nekoliko karakteristinih primjera; popis takvih
rijei mogao bi se i umnoiti.
Kod unje su spomenuti glagoli totrkati i ototoliti, koj ima se na
sljeduje glas, to se uje, kad ona u d a r a k l j u n o m ; a sada u
dodati ovdje jo nekoliko takvih rijei. P r e m a interj. njem. pickpick (das Hacken mit einem Schnabel bezeichnend: an das F e n
ster klopft es: piek! pick!"), od koje j e glagol picken, imamo u
slov. piketati (pieta pikeejo, kadar zobljejo"), pikljati (ulna
piklja, da luknjo izpiklja"). Ovamo idu i rijei, koje Mikloi ( E t .
W t b . str. 1 2 0 . ) navodi pod osnovom klju: stslov. (picken),
bug. , isp. (unja), rus. , hrv. kljuvati, klju-

cati (odakle sekundarna interj. klju uprav glas, kojijem se poka

zuje buka, kojom kokoi ili druge ptice kljuvaju" Ak. r j . ) ,
isp. Mjuj-drvo (veliki djetao), e. klvati, polj. kiwa i t. d. Z a
rodu pie Gjurain (II. str. 2 3 1 . ) : Jedini je glas, to g a moe
roda proizvesti svojim grlom, nekakvo udno, slabo psikanje, koje
j e uti samo katkada. To ee ujemo njezino klopotanje, koje
proizvodi udarajui jednu eljust kljuna drugu." P r e m a ovome
dolazi u lat. gloctorare (prirodni glas rode", t. j . od kljuna),
brv. (kajk.) klokotati, e. Jclekotati.
I za l e p e t a n j e k r i l i m a , kad ptica poleti, ima vie onoma
topejskih rijei: hrv. frh (uprav glas, kojijem se pokazuje, kako
ptica zatrepetavi krilima odlijee"), frknuti,
vrknuti
(cum strepitu avolo"), slov. frk (interj.: frk na vejo! tako govore a rovnice, kadar hoejo zleteti na vejo"), frkati, frfotati, e. frkati,
bug. , (interj.), (poletjeti), . S njem.
flattern isp. slov. flafotati (udarati krilima). J o u zabiljeiti : slov.
fofotati (krilima umjeti, velikim pticama), e. fejfnouti (odle
tjeti). Ovamo idu i rijei, koje Mikloi ( E t . W t b . str. 2 4 1 . ) na
vodi pod osnovom perch-i koje znae flattern", kao hrv. prhnuti,
rus. ,
e. prchnouti i t. d. ; isti korijen vidimo u hrv.
leprati se (volutari in arena" ; le vidi u gl. I I I . br. 2 . ) . Isp.
i hrv. prpukati se (koko se u pijesku prpuka"), slov. drbacati
(grepsti, strugati: koko drbaca"), e. paprati
(papriti)
jare
bica p. po zemlji, kad hoe da snese jaje".

Sisari.
govedo. Poznati njegov mukli i otegnuti alas nasljeduje se rije
ima, u kojima dolazi glas u; prema interj. njem. bu ( W a c k e r
nagel Voces str. 2 6 . ) : stslov. , hrv. bukati, slov. bucati,
e. bueti i d r . ; isp. lit. bubanju, lat. bucula (krava), gr. ^
(rukanje volova). Od istoga j e korijena stslov. , hrv. bik i t. d.
Prema interj. njem. mu ( W a c k e r n a g e l Voces str. 2 8 . ) , isp. i
lit. mu-mu (interj., kojom se doziva k r a v a ) : hrv. i slov. mukati,
bug. (isp. - tako narod zove dan sv. Vlaha"),
rus. ; isp. njem. muhen, lat. mugire, gr. --. (prvo
bitno u Horn. govedu). - - govedu imamo i stslov.
, , hrv. rikati i t . d.; isp. skr. ruvati (brllt), lat.
rugire, gr. (Gebrll) i t. d. P r e m a interj. skr. hm
(tako krava doziva tele") imamo slov. hinkati ( k r a v a tele hine"),

isp. i lit. (eine A r t Sthnen, vom Verlangen des Rindes, wenn

es nach Futter, wenn die K u h nach dem Kalbe verlangt").
rijei stslov. , hrv. govedo i t. d. vidi u gl. IV. br. 6.
konj. R z a n j e se njegovo izrie u slavenskim jezicima jednako:
stslov. , hrv. rzati, rus. i t. d., ili s dodanim spri
j e d a h: slov. brzati, isp. i e. hrzati, pa slov. hrgogati.
Poznato
duvanje u konja nasljeduje se: stslov. , rus. , hrv.
brektati, slov. brehutati, hrv. krhati, dahtali, frkati, rus.
i dr. P r e m a interj. njem. hi ( W a c k e r n a g e l Voces str. 2 8 . ) : hrv.
hitati, fiutati, stslov. , bug. , hrv. visnuti,
viska;
isp. i e. hnikati i bug. njitati;
isp. lat. hinnire, njem. hienen
( W a c k e r n a g e l Voces str. 6 5 . ) .
k o z a (i o v c a ) . Obadvije se ove ivotinje jednako javljaju, pa
se prema tome za njih upotrebljavaju gotovo uvijek iste rijei.
Prema interj. njem. me-me (Wackernagel Voces str. 2 9 . ) , hrv.
-
(Valjavec Prip. str. 53.), e. me, polj. i t. d. :
hrv. meknuti,
slov. meketati,
e. mehiti,
polj. mekta ; isp. lit
mekenu, njem. meckern, gr. ;.;. U hrv. imamo veati, vekavica (koza), isp. lat. vebare (o kozi, W a c k e r n a g e l Voces str. 6 8 . ) ,
i gegekati (jare gegee"). P r e m a interj. gr. fi, lat. bee, njem.
b, bug. , hrv. be i t. d. : hrv. slov. e. bekati, polj. beka, rus.
, hrv. bebekati, slov. beketati i dr. ; isp. njem. bhen, lat.
bebare ( W a c k e r n a g e l Voces str. 6 8 . ) . U slov. pored bebljati dolazi
i babljati. Kadto se uz e apercepira i glas
gr. /, lat.
blatterare,
njem. blhen, lit. bliauju:
stslov. , i
tako gotovo u svim slavenskim jezicima. Isp. jo e. brekot (brekot)
glas ovji", hrv. dreati (Osnova d r e k postaje po svoj prilici
od d r r r , ijem se hode da pokae, k a k a v j e sam glas" Ak. r j . ) ,
drekenjati
se (o j a r c u ) . K a d se koza (ovca) upaljuje, isputa
osobite glasove, koji se nasljeduju rijeima: stslov. , hrv.
slov. mrkati se (isp. hrv. mrkalj ime ovnu"), slov. mrgetati, e.
mrekati i dr. Ovamo idu : slov. prskati se (brnstig sein"), e.
prskati
(bocken), hrv. prcati se; stslov. (mugitus) tie
se j a m a n o koze ( o v c e ) .
l i s i c a javlja se glasom, koji j e posve nalik na glas u psa, pa
e se g'djekoja onomatopejska rije navesti kod psa.
m a k a . P r e m a interj. njem. miau, mau (Wackernagel Voces
str. 2 8 . ) , hrv. , e. miau-miau,
rus. i t d. : hrv. maukati,
slov. maukati i mavkati, mijavkati, bug. , ,
rus.
,
e. mi'ivkati, polj. miaukn;
isp. njem. miauen, kitajski

miao (. . X X V . str. 1 6 2 . ) Malo j e drukija apercepcija

majega glasa u slov. njavkati,
e. namkot (maukanje),
knakati,
knoukati, Mourati,
knurati;
isp. lit. knaukiu (o m a k i ) . P o
znati glasovi, koje ujemo, kad m a k a prede", nasljeduje se rije
ima, u kojima se istie glas r, isp. interj. polj. mru-mru,
e.
vrni-vrni-vrni:
hrv. vrcati, e. vmeti, vrnoukati,
hrv. frnati, rus.
,
slov. mrnjavkati,
mrmravkati,
e. mriavkati,
mrfioukati, polj. mruka, marmota, hrv. krmaukat ,
krnjaukati,
slov. krnjavkati i dr. ; isp. njem. murmauen (prema interj. murmau , W a c k e r
nagel Voces str. 2 8 . 6 4 . ) . rijei maka vidi u gl. I I I . br. 3.
1

m a g a r a c . P r e m a interj. njem. ika ( W a c k e r n a g e l Voces str. 2 7 . ) :

e. jigati; isp. njem. gigagen (ib.). H r v . njakati.
m i . P r e m a interj. hrv. ci: ciati, ciju: cijuk (o mijem glasu);
isp. lit. cypiu ( miu). Glas, koji se uje, kad mi gloe, na
sljeduje se u slov.: skrhati, isp. i h r v . agrljati (strepitare
miu").
p a s . Njegov se glas nasljeduje razlino. P r e m a interj.: g r . , njem. bau-bau ( W a c k e r n a g e l Voces str. 2 8 . ) , bug. -,
slov. bav-bav i t. d. i m a m o : slov. bavkati;
isp. lat. baubari, njem.
bauzen i t. d. Na poetku se apercepirao drugi suglasnik : e.
hafkati, rus. , ;
isp. njem. gauzen ( W a c k e r n a g e l
Voces str. 6 3 . ) , lit. kaukiu. U nekim se rijeima mjesto glasa
a nalazi e: hrv. kevtati, kevkati (njekijem osobitijem nainom
lajati isputajui esto ali ne j a k o glas kratak [uti j e od prilike
kao kvj ; ovako laje lovaki pas, kad slijedi po t r a g a kakvu di
vlja" Ak. r j . ) , evkati, evkati (lajati, ali ne j a k o " ib.), slov.
evkati;
hrv. evk<>ti; slov. revkati,
bevkati (o psu i lisici); h r v .
tektati (u 0 . g.) bfzen (vom Sprhunde)", e. tekati (o psu
i lisici), polj. szczeka, szezekula (pas. koji neprestano laje").
P r e m a interj. polj. huf: hupa (f : p, zamjena suglasnika kod onomatop. rijei vrlo je obina, isp. gl. I V . br. 2 . ) . Prastari j e
onomatop. korijen la: skr. ryati,
lat. latrare,
lit. loju, stslov.
, i t. d. Glasovi, koji se uju, kad pas rei", nasljeduju
se rijeima, u kojima dolazi glas r (littera canina" ! ) , isp. interj.
njem. knurr: rus. , , , polj. warcze, h r v .
vrcati (ponajvie maki), mrati (kajk.) ; isp. njem. knurren, g r .
1

Ovamo ide i hrv. bavor (tijem se imeuom u pjesmi naziva pas"

Ivekovi-Broz Rj.), te se sveze s navedenim interj. vidi, da tu rije
ne treba izvoditi od blavor (neka zmija), kako se ini u Ak. r j .

. Osobit glas, kad pas cviii", nasljeduje se rijeima: stslov.

, hrv. skviati (skvii na pr. pas, kad ga tko bije"),
e. kvikati i dr. ; isp. gr. (tene). Ovamo e pristati i
stslov. , e. skomliti, polj. skomli i dr. (isputati glas
kao pseto, koje se ulaguje svome gospodaru"). Isp. njem. winseln
(od korijena *hw, Kluge E t . W t b . " str. 4 2 6 . ) Prema interj.
polj. chop, kojom se oznauje glas, kad pas za im jezikom hlapne,
imamo polj. chapa (hapa);
interj. e. Mf (s istim znaenjem):
nafati;
interj. rus. () tumai se: Na warte, ich (beisse
od.) fresse dich!" te se prvobitno tie psa, isp.
()
pas".
s v i n j a . Njezin se glas nasljeduje poglavito guturalima: interj.
gr. (ili ): hrv. guritati (gurikati), grditi, e. gruliti, slov.
grohotati,
krokati (krokelj
svinja u zagoneci"), hrv. hrokati
(shvaa se kao da svinja guriui ini glasom: h r ! hro!" Ak.
r j . s. v. hrocati),
hroktati
(roktati),
hritpati, rus. (isp.

rilo u svinje"), e. ruchati, gdje j e na poetku zacijelo

otpao gutural; isp. gr. (guritati), lat. grunnire, njem. grun
zen, lit. krukinu i t. d. P r e m a interj. hrv. gud-gud (glas kojijem
se vabe i gone svinje slino glasu same svinje " Ak. rj.) :
guda (krmaa). Z a glasove, koje svinja isputa, kad se upaljuje,
imamo rijei: hrv. bucati se, buknriti se, slov. bukati se, e. boukati se i houkati se, isp. polj. huka, uka sie ( divljoj svinji).
Skianje mladih svinja nasljedovalo se u gr. interj. ' (prema
kojoj j e glagol ; isp. i lit. interj. kdiszu, kojom se dozivaju
svinje), njem. quiek (glagol : quieken) : stslov. , e. kvikati,
hrv. skiati, e. kvikati i d r . ; isp. i slov. skomuckati (isputati
glasove kao odojak") i skumuckaii.
rijei svinja i t. d. vidi
u gl. I V . br. 6.
v j e v e r i c a : onomatopeja druge vrste *ver-ver: stslov.
i t. d. Isp. gl. I V . br. o.
vuk. P r e m a interj. hrv. bau (glasovi, kojima plae djecu, uzeti
od vijanja vujega") : baukati. Ista interj. slui i za glas u psa, kao
i njem. wau-wau-wau ( W a c k e r n a g e l Voces str. 29.) : der
Wauwau
(pas, u djejem govoru).
z e c . Hrv. kmeati (zeji glas, kad ga pas pritisne" Ak. rj.),
kveati, slov. kvekati, veati ; e. kohekati; rus. ( zecu);
isp. njem. quken ( zecu i lisici).

Druge ivotinje.
c v r a k . Rus. ^, , isp. njem. zirpen, lit. cirpiu
(o cvrku) ; bug. , slov. crgutati,
e. erbati;
hrv. cvrak,
cvrati, slov. e. cvrkati. P r e m a interj. crn-bil, kojom se u hrv.
Zagorju nasljeduje pjevanje cvrkovo, dolazi u bug. ime za c v r k a :
;
prema interj. hrv. zri: zrikavac (zrijavac)
pred jesen
vie nou: zri!" U bug. se c v r a k zove i: ^. S glasom
na poetku rijei: rus. , slov. iriti, iri (Weingrille");
isp. skr. diri (cvrak), cill (isto), g r . (Vidi Uhlenbecka E t . W t b . str. 9 2 . ) ; hrv. creati, slov. rek (cicada), bug.
, slov. forcati i dr. Staroslov. , , prema
emu imamo rijei u svim slavenskim jezicima, na pr. rus. ,
e. svrek, polj. wierczek, hrv. smrak i t. d. P r e m a interj.
slov. uri (Suri-muri, pojdi v e n ! tako kliejo otroci murne iz
luknjic"): urek; rus. (turak), e. urkati (zirpen) i dr.
Ovamo idu i rijei, koje Mikloie navodi pod osnovom turu ( E t .
W t b . str. 3 4 3 4 . ) : stslov. (cicada), hrv. turak i t. d.
Slov. grigec i grigetati
bit e poteklo iz njemakoga
(Grille;
isp. i gr. turak).
h r u t . Z a nj nalazimo u svim slavenskim jezicima iste rijei;
Mikloie ( E t . W t b . str. 9 1 . ) navodi ih pod hrenst-, hrensk-, emu
biljei znaenje summende": stslov. , rus. , hrv.
hrut i t. d. Isp. i glagole: rus. (knarren), e. chiestati,
polj. chrzesta i dr. U Archiv-u f. slav. Phil. ( X V . str. 4 8 5 . ) na
stoji se dokazati, da j e slavenska rije pozajmljena iz got. thranstei (cvrak).
k o m a r . Sa stvnjem. z insala ( k o m a r ) isp. hrv. cilinkua ( k o m a r )
i slov. cvilinkati (o komarima). Onomatop. e biti i stslov. .,
hrv. komar i t. d. ; isp. gl. I V . br. 6.
leptir. Kod njega se dakako ne nasljeduje glas, nego ivahna
kretnja (uzmahivanje krilima) ; rijei dakle, koje ovamo pripadaju,
idu u drugu vrstu onomatopeja (isp. str. 7.). Bug. ,
- (od istoga korijena, koji smo imali kod p r e p e l i c e ; Mi
kloi E t . W t b . str. 2 4 3 . ) . H r v . leptir (lepir), leper potjee od
istoga onomatopejskoga korijena, od kojega i lepetafi.
Isp. lat.
papilio.
m u h a . Od indoevrop. korijena *mu-, koji znai zujati", i m a m o :
stslov. , hrv. muha i t. d. (lit. muse, njem. Mcke, lat. musca,
gr. [; vidi Uhlenbecka E t . W t b . str. 2 0 9 . ) .

p e l a ( b u m b a r , o s a ) . Ova tri kukca uzimam zajedno, j e r se

gotovo jednako javljaju, te se u rjenicima slabo razlikuju. Njihov
se glas nasljeduje ponavljanjem jezinoga glasa b: hrv. bumbar,
bug. , slov. bumbljati;
isp. skr. bamhharas (pela, samo
kod gramatika), g r . ( peli), lat. bombiare ( W a c k e r n a g e l
Voces str. 6 9 . ) , lit. bimbilas (neka malena osa). Samo jedno b na
lazimo u : stslov. , hrv. pela i t. d., od istoga korijena, od
kojega j e i bucati, isp. i rus. () zujati, pe
lama", (apis terrestris), polj. becze ( pelama i si.). Uz
glas b dolazi r: stslov. ( pelama), slov. brenati (o pe
lama), brencelj (trk), polj. brzcze ( pelama i muhama). Sa skr.
bhrngas
(neka velika crna pela) isp. bug. ( peli, komaru, muhi, bumbaru), interj. , slov. brneti, e. brneti i dr.
Hrv. brujati (samo pelama kad zuje, i to kad ih je mnogo,
kao u konici"), e. bruneti (zujati), slov. brunitati ( strku).
Hrv. j e interj. zuk sekundarna, t. j . izvedena od glagola zujati,
koji j e onomatopejskf te slui za pele, ali i za druge k u k c e ;
isp. i e. zaeti (o pelama), slov. uati, e. ukati; isp. njem.
summen, lat. susurrare ( pelama). Slov. krcati znai davati
glas od sebe kao matica", krkati: pelama, prije negoli se stanu
rojiti", grmota : estokom zujanju pela" (korijen je isti, koji
j e u grmjeti).
Stslov. , hrv. trut i t. d. (Mikloie E t . W t b .
str. 3 6 2 . ) potjee od onomatopejske indoevrop. osnove *dhreno ( F i c k
Et. W t b . str. 7 6 . ) , od koje imamo na pr. gr. (tuba), njem.
Drohne (vidi i kod Klugea E t . W t b . str. 8 3 . ) .
6

r i b a . Onomatopeja druge v r s t e : hrv. prporiti

se (biti se, mrijetiti), prpor (coitus piscium). P r e m a interj. slov. of, kojom se
oznauje glas, to se uje, kad riba udari po vodi. imamo : slov.
ofotati.
s t r l j e n . Od indoevrop. onomatopejskoga korijena *krs- (vidi
Brugmanna Grundriss I . str. 4 7 9 . ) , od kojega je na pr. njem.
Hornisse,
lit. szirszu, imamo u stslov. , rus. ,
hrv. srljen i t d. ; isp. i glagole: rus. (zuati), e.
sreti
(sreti).
2

t r k Nekoliko j e onomatopejskih rijei za nj navedeno kod

pele. P r e m a interj. slov. bz-bz (ako ivina siisi bz-bz, kakor
obadi brnijo, zane bezgati") : e. bzikati, polj. bzika, rus.
(trkljanje g o v e d a ; prijelaz znaenja, isp. e. bziti 1. strku, 2.
trkljati se), slov. bezgati. S drugim glasom na poetku: polj. gzi
(ubosti, prvobitno glasu u strka), gzik (trk i trkljanje).

z m i j a . Glas joj se nasljeduje sibilantima: hrv. siktati (Nast.

Vjes. V. str. 2 9 8 . ) , slov. sikati, bug. , , rus. ,
e. sykati, polj. syka; u ce. i sipati, sipti. Hrv. sikati, rus.
. Isp. njem. zischen ( zmiji).
z u j a k (scarabaeus). Stslov. , rus. ,
slov. suica,
zuanka, hrv. (Kornwurm)"; isp. rus.
(zujati),
(isto), (Kfer), polj. uk (isto); stslov. i dr.
(Vidi u gl. IV. br. .) Hrv. zujak, zunzak, isp. i zundaraa
(musca
vomitoria), pop zuk. Hrv. gandelj. Onomatopejske su i rijei,
koje u ovamo prisloniti, a tiu se nekih drugih sitnih k u k a c a :
bug. (Seidenwurm), hrv. , guga (Nast. Vjes. V. str. 1 7 9 . ) .
a b a . Njezin se glas nasljeduje ponajvie rijeima, u kojima
dolaze k i r : stslov. , bug. -, hrv. kreketati,
kreketua, slov. kreketati (i regetati,
isp. i vegati zelenoj abici"),
e. krehotati i dr. ; isp. njem. krekken (Wackernagel Voces str.
7 0 . ) ; s drugim samoglasnicima: hrv. kraketati
(i graati);
bug.
(i ), e. krokati. Isp. i rus. . S hrv.
interj. baka (ablji glas), prema kojoj nema glagola, isp. skr.
bakabakUyate
(kreketati). P r e m a njem. interj. quak imamo u
bug. , isp. i lit. kvakiu (o abi), njem. quaken, lat. quaxare (Wackernagel Voces str. 70'.). Poznata j e g r . interj. ' . Ceste su rijei, u kojima se onomatopeja izrie po
glavito glasom U (isp. lit. pupaju nuk-nk oder - rufen, von
manchen Frschen, in deren Rufen der L a u t vorherrschend ge
hrt wird") : hrv. kunka (Nast. Vjes. V. str. 3 0 3 . ) , e. kunkati
(kunkati), kunka (aba), slov. skunka; isp. i e. skrukati,
njem.
Unke; dalje: "hrv. punjka (Nast. Vjes. V. str. 3 0 4 . ) , tukac (jer se
glasi tk-tk", ib. str. 3 0 4 . ) , polj. duka (coaxare). P r e m a
abljemu su glasu nainjene i rijei, koje Mikloie ( E t . W t b . str.
139.) navodi pod osobitom osnovom krku-, a znae Froschlaich" :
rus. (), polj. krzek, skrzek, hrv. okrijek i
abokreina,
slov. krek, krak, okrak i abokreina,
e. okrehek. K a k o se vidi,
ove su rijei nainjene od istoga korijena, od kojega i sprijed na
vedene: stslov. i t. d. Z a prijelaz znaenja isp. hrv.
aba i sabljak (Froschlaich). P r e m a tome ne mislim, da slavenske
rijei valja dovoditi u svezu s njem. Laich (Kluge E t . W t b . str.
2 3 5 . postavlja got. oblik Haik), kako ini Mikloi ( E t . W t b . str.
139.). I prema rus. (kreketati) dolazi (Frosch
laich"). S bug. ( glasu abljem) isp. lit. kurkla,
kurkolai
(Froschlaich").
6

.
1. Onomatopejske rijei uope, a za ivotinje napose zanimljive
su poradi svoje t v o r b e . U drugoj smo glavi imali mnotvo pri
mjera, gdje smo uz rije mogli navesti prirodni zvuk, na pr. uz
stslov. ( g a v r a n u ) : kra", uz slov. bubuj (neka s o v a ) :
b u " , uz hrv. pijukati
(o piladi): piju" i t. d. Ovakav prirodni
zvuk, izreen ovjejim glasovima, nazvali smo i n t e r j e k c i j a .
A k o ovakve interjekcije i nijesu pravi korijeni u obinom znaenju
te r i j e i , opet se od njih grade rijei kao od korijena, te ih zato
moemo zvati onomatopejski korijeni". D o k u rijei, koje su po
stale od obinih korijena, esto nijesmo kadri pouzdano ustanoviti
pravi korijen, t. j . odrediti granicu izmeu korijena i n a s t a v k a ,
ne emo se nai u velikoj veini sluajeva u takvoj neprilici kod
onomatopejskih rijei, j e r nas kod njih prirodni zvuk upuuje na
pravi korijen, t. j . interjekciju. K o j i m se sredstvima slui jezik,
da od interjekcija stvori rijei, o tom emo govoriti u ovoj glavi.
3

U j e z i c i m a nalazimo dosta interjekcija, koje nijesu primile oblik

r i j e i ; za primjer emo ih nekoliko navesti: polj.
tatuf-tau~tauf
(o psu, k a d laje), e. tate-ty-ty-ty (o vijoglavu), ty-ty-ty-sit-sit (o
puzavcu), ty-ty-ry-ty (o strnadici), hrv. baka (glas ablji), cara (o
evi), e. mirni (glas mladih srna), uhu (o sovi), polj. huf-huff
(o psu, kad laje), taf (isto), hrv. hop (glas neke ptice), polj. cin
cin ( zebi) i t. d. I s p . g r . ------
(Aristofan
A v . 7 3 8 ) , njem. glu-glu-glu (o kokoi, W a c k e r n a g e l Voces str. 2 5 . )
i dr. O v a k o su na pragu j e z i k a " ostale poglavito one interjekcije,
k o j e imaju vie slogova; ali valja spomenuti i to, da se u obinim
rjenicima esto i ne biljee rijei, koje su izvedene od razlinih
onomatopejskih interjekcija. T a k o na pr. ni u velikim njemakim
rjenicima ne emo nai glagola gagagagen (prema kriku, interj e k c i j i g a g a g a " ) ili imenice Huppupp
(pupavac, prema k r i k u
huppuppupp" ; isp. W a c k e r n a g e l V o c e s str. 3 8 . i 5 3 . ) . No esto
biva i protivno, t. j . prema rijei ne dolazi zabiljeena interjek
c i j a ; na pr. prema stslov. ( govedu) nemamo interj. , , b u ,
prema slov. tutati (o grlici) nije zabiljeena interj. tu, prema rus.
( svinji) ne dolazi interj. hru" i t. d. Dogaa se i to
( k a k o j e v e spomenuto na str. 1 0 . ) , da j e u jednom j e z i k u zabiu

Isp. Maretia Gramatika i stil. str. 3 7 2 .

Isp. Brugmanna Grundriss I . 3 6 . , I I . 1 9 . i Delbrcka Grund
fragen der Sprachforschung, Strassburg 1 9 0 1 . , str. 1 1 3 1 2 0 .
2

ljeena interj., a u drugome rije, koja joj o d g o v a r a ; na pr. u

hrv. gu" (golubinji glas) : . gurren ( golubu). U svakom
sluaju, t. j . nalazimo li ili ne nalazimo interjekciju zabiljeenu,
korijen u onomatopejskim rijeima treba drati prirodnim zvukom,
koji je prikazan jezinim glasovima.
Iz naunih opisa ivotinjskih krikova vidjeli smo, da su oni
ponajvie u d v o j e n i , a tako ih esto prikazuju i jezici u svojim
interjekcijama. Tako na pr. za sovu nalazimo (Winteler str. 1 0 . )
opis h u , prema njemu dolaze interjekcije: njem. huhuhu ( W a
ckernagel Voces str. 2 4 . ) , polj. huhu;
guska vie ponavljajui
guturale" k a o : gahkahkahgack" (Winteler str. 2 0 . ) , interj.: njem.
gagaga, e. gagaga i t. d. Od ovakvih interjekcija postaju rijei,
koje idu u podruje r e d u p l i c i r a n i h jezinih t v o r b i : od interj.
huhu" imamo u hrv. i slov. huhukati ( sovi), od interj. gagaga"
u rus. , u njem. gagacken (o guski). Ali ovakve se p o t
p u n e reduplikacije nalaze dosta rijetko; obinije se one k r a
u j u , te na pr. prema huhukati imamo u hrv. huhtati (o sovi),
prema rus. : ( guski), prema lat. :

( sovi) i t. d. Najpslije moe reduplikacije posve nestati, te ostane

samo j e d a n slog od interjekcije, na pr. prema rus. - dolazi
u hrv. ga-k-ati
(o guski), njem. ga-ck-en,
prema hrv.
huh-t-ati:
njem. (ime sovi, W a c k e r n a g e l Voces str. 2 4 . ) . Budui da r e
ene rijei s potpunom i pokraenom reduplikacijom potjeu od
redupliciranih interjekcija, a ove su slike prirodnih glasova, nema
u z n a e n j u nikakve razlike na pr. izmeu rus. i
s jedne i hrv. gakati s druge strane. S drugim rijeima: ne moe
se tvrditi, da se na pr. oblikom
izrie vei intensivitet,
negoli oblikom ili gakati.
Opaa se tek pojav, da jezik
voli interjekcije, kad od njih gradi rijei, pokraivati; a taj pojav
treba tumaiti tako, da se u jeziku j a v l j a tenja, da mu onomatopejski korijeni budu to jednostavniji i sliniji pravim korijenima.
Pokraivanje nastaje ponajvie u drugome dijelu reduplikacije (t.
zv. reduplicatio suffixa"), na pr. e. -ati (o piladi); isp. Brugmanna Grundriss I I . str. 1 3 .
x U

Drukije pokraenu reduplikaciju tumai P e r P e r s s o n (Studien

zur Lehre von der Wurzelerweiterung und Wurzelvariation. Upsala
1 8 9 1 . , str. 216/7. u bilj. 1.). On uzima, da j e na pr. mime (u skr.
mimati meati) sastavljeno od d v a j u razlinih korijena:
mi-\~m
koji se razlikuju samo vokalizacijom. Uz ovo miljenje j a ne mogu
pristati zato, to se u veini sluajeva ne moe dokazati, da svaki od

Budui da se onomatopejskim interjekcijama izrie neki prirodni

zvuk, dakle radnja, ulaze one u golemoj veini u j e z i k u obliku
g l a g o l a . P r e m a glagolima se esto grade n o m i n a a g e n t i s , .
k o j a mogu sasvim izgubiti svoj k a r a k t e r te ostanu samo oznaka
za konkretni p r e d m e t ; na pr. prema gr. guem" postaje
nomen agentis , koji j e prvobitno znaio onoga, koji g u e " ,
a poslije grlicu" ; u b r v . prema bukati dolazi bukavac (ime ptici),
u njem. prema guggen : Gugger (kukavica) i t. d. Dosta velik broj
interjekcija primaju oblik rijei i kao glagoli i kao imenice s po
mou i s t i h s u f i k s n i h e l e m e n a t a , na pr. stslov. --
cicada" i hrv. krek-et-ati.
P r e m a ovome e se u daljem razlaganju
prislanjati imenice uz glagole, gdje e to biti ikako mogue.
1

*
2. Od onomatopejskih korijena (interjekcija) grade se rijei a)
tako, da im se dodaju osnovni nastavci, na pr. gr. -- ( s o v a ) ,
lat. bub-o, stsl. rpa-m- ( g a v r a n u ) ; ili b) tako, da se iza k o
rijena a ispred nastavka umee osobiti determinativni element,
na pr. gr. --, stslov. -- (t. j . bu-k-ti), -- i t. d.
P r i j e negoli ogledamo rijei prve kategorije, osvrnut emo se
n a j e d a n pojav. Najprimitivniji nain, k a k o onomatopejske inter
j e k c i j e ulaze u j e z i k , moe biti taj, da s a m a i n t e r j e k c i j a , bez
osobitih nastavaka, slui kao r i j e . T o se nalazi esto u t. zv.
nekulturnim j e z i c i m a , na pr. u papuanskom (Nova Gvineja) pijetao
znai k u k r e k u " , u j e z i c i m a j u n e Australije guska se zove gnakg n k " , aba k o n g - k o n g " i t. d . U indoevropskim jezicima rijetko
kada sama interjekcija dolazi kao rije, ako izuzmemo djeji govor
(na pr. n j e m a k o dijete zove psa hauhau", kravu mu", francusko
goluba rourou", pticu pipi" i t. d.). U slavenskim jezicima ile
bi ovamo ove rijei, k o j e odgovaraju krikovima (vidi u drugoj
glavi) : slov. covik, e. cuvik, tfuhyk, kuvik (nazivi za razline
sove), rus. ( z i m o v k a ) , (vivak), (isto), isp.
njem. Kibitz ( v i v a k ) , hrv. bibok (isto), isp. i slova. bibic ( v i v a k ) ,
dok j e u h r v . ista rije primila ve nastavak - a : Ubica. T a k o se
isto slau s prirodnim zvukovima troslone imenice, k o j i m a se
3

suponiranih korijena dolazi u jezicima za se, kao to se moe dokazati

za mi- i j o koji.
Isp. Brugmanna Grundriss I I . str. 4 3 1 4 3 2 .
Isp. Brugmanna Grundriss I I . str. 1 0 3 8 . ; Maretia Gramatika i
stil. str. 3 7 9 .
. . X X V . str. 1 6 3 . 1 6 4 .
1

oznauje prepelica: hrv. pupulik i pupuru,

pa jednoslona hrv.
ok (kos), isp. e. t'oktati = t'ok vikati. Isporedi takve imenice
u njem. : Kiwtt (vivak), Schivunsch (zelendur), Zisigg (sjenica),
Huit (ljuka) i dr Od reenih se slavenskih imenica grade gla
goli, na pr. e. uvikati prema cnvik, fuhgkati
prema t'uhyk, kuvikati prema kurik ; u slov. prema covik dolazi glagol oviniti,
gdje je prvobitna onomatopeja ve donekle oslabljena.
Ovamo u prisloniti nekoliko primjera, u kojima se interjekcija
s v e z a l a s d r u g o m r i j e i . T a k o se gavran javlja krikom
ga" (isp. hrv. gakati i njem. gacken [o gavranu]), te se ova in
terjekcija svezala s rijeju vran, i tako imamo stslov. , rus.
, hrv. i slov. gavran,
polj. gawron, e. havran;
a prema
kriku gra" dolazi u hrv. gravran, prema " : hrv. i slov kavran.
Mikloiu je element ga i ka neobjanjen", tek mu se ini, da ga
valja dovoditi u svezu sa zamjenicom ku ( E t . W t b . str. 3 9 5 . , isp.
i str. 1 5 2 . ) . P r a v o tumai Danii ( Ko r . str. 4 7 . ) , da j e ono ga
korijen, koji se nalazi i u glagola gakati (isp. Ak. r j . s. v. gavran).
Element ka dolazi i u stslov. rijei (pullus turturius),
a kako se on ne moe izvesti iz grliina krika, mislim, da se uz
rije prislonio po analogiji rijei . U hrv.
imi i e. imy imamo sloenicu od i i mi, koja je postala
pod utjecajem njem. Fledermaus,
upravo Flattermaus", gdje prvi
dio pripada stvnjem. fldardn, srvnjem. vldern flattern" (Kluge
E t . W t b . str. 116.). U naim j e rijeima pojam lepranja" iz
reen interjekcijom i, koja dolazi i u hrv. glagolima injati ,,(u
C. G.) traiti to zavirujui amo i tamo" (Ivekovi-Broz Rj.), iiti
dadjeti" ; znaenje jednome i drugome lako se moglo razviti iz
znaenja leprati". I hrv. glagol leprati se kao valjati se,
kokoi se lepraju u pijesku, patke se lepraju po vodi i t. d."
(Ivekovi-Broz Rj.) sastavljen j e od glagola *prati, prhati
kri
lima potresati; flattern, volitare: prse na pr. ptica u krleci kad
potresa krilima hotei da odleti" ( i b ) i od onomatopejskoga ele
menta le, koji se nalazi u lelijati se (vidi u gl. I I I . br. 7.). ee
nahodimo ovakve sloenice u njem. jeziku, na pr. Truthahn
(Trut
ist wohl eine Nachbildung des Geschreis der Tiere", Kluge E t .
W t b . str. 4 0 1 . ) , Puvoyel
sova" (isp. polj. interjekciju pupu",
kojom se javlja sova), Ktsch-schnepfe
ljuka" (prema kriku
khtsch", isp. Winteler str. 1 9 . ) i dr. Ovakvi pojavi u jezicima
dolaze kadto i izvan onomatopejskoga podruja, te ih Brugmann
zove verdunkelte Composita" (isp. Grundriss I I . str. 7 9 . ) . J a 6

snija j e sloenica rus. , ,

e. kuroptva (isp. i
Jcurotev i korotev), polj. kuropatwa (jarebica), u kojoj je prvi dio
osnova od onomatop. korijena, od kojega imamo na pr. u stslov.
(u gl. I I I br. 5 . ) , a drugi j e dio onaj, koji je i u rijei
patka.
Osnovu *p bt- nalazimo u prvom dijelu brv. rijei paticvrk
,,(u Srijemu) nekaka ukasta tiica" ; drugi je dio onomatopejsko
cvrk, koje imamo u glagolu
cvrati.
1

Od rijei pomenute p r v e k a t e g o r i j e navest u najprije one,

u kojima se javlja p o t p u n a r e d u p l i k a c i j a . Takovi su gla
goli : slov. frfr-ati (udarajui krilima letjeti), hurhur-ovati
(o uradi), kuku-vali (o kukavici), a od *kuku-ati postalo je kukovati.
Isp. takve tvorbe na pr. u skr. bhatabhat-yate
( kokoi), lat.
pulpul-are
( pticama), njem. gagag-en (o kokoi). ee nalazimo
glagole s p o k r a e n o m r e d u p l i k a c i j o m : hrv. in-ati
(o
zebi), hrv. i slov. gag-ati (o guski), rus. -, e. gag-ati, polj.
gg-a, gg-a; slov. grg-ati (o golubu) ; gug-ati (o bukavcu) ; e.
huh-ati ( o s o v i ) ; pip-ati (o piladi); hrv. pup-ati ( o p u p a v c u ) ; slov.
tut-ati (o grlici); polj. pipe
(o piladi). Isp. gr. - (pogla
vito pelama), lat. bomb-ire, njem. piep-en (o piladi), lit. dad-u
(o guski), baub-iu (o govedu) i r.
Udvojene interjekcije ulaze u jezik i kao imenice s razlinim
nastavcima; tako na pr. s nastavkom - a : slov. gag- (patka), e.
gag-,
polj. gg-a, hrv. pip- (nekakva kokoinja bolest), slov.
pip- (pijevac), e. pip- (neka aba), tout- ( k v o k a ) ; neke iz
meu ovih i slinih rijei mogu biti ipokoristici ; nastavak -:
slov. grig-ec ( c v r a k ) , hrv. pup-avac;
- : hrv. bumb-ak (bumbar),
zunz-ak
( z u j a k ) ; -: hrv. bumb-ar (i od toga glagol
bumbarati), bug. - i -;
-jb: slov. bubu-j (sova); - :
slov. cuc-ek (pile), e. polj. dud-ek (pupavac), hrv. viv-ak (ime
ptici); - i c a : slov. pip-ica (pile); - ( ) : e. pip-inka (pile; isp.
Mikloia Vgl. Gr. I I . str. 2 7 2 . ) , rus. - (guska; ib. str.
2 7 1 . ) , e. pip-ika (neka eva), bug. - (grlica), gdje su
zavreci -inka, -ika, -uska doli na korijen po analogiji onih rijei, u
kojima su se iz reenoga nastavka prirodno razvili. Navedene i sline
imenice ponajvie su ili nomina agentis ili imaju deminutivno zna
enje. Napokon u spomenuti tri reduplicirane tvorbe, u kojima
pored nastavka -a dolazi i nastavak -ica i drugi: od * p e r p e r :
1

Isp. Mikloia Vgl. Gr. I. str. 1 6 3 . ; drukije, ali manje

jatno tumai Mikloi ovaj kompozit u Vgl. Gr. II. str. 3 8 2 .
R. J. A .

178.

vjero
3

polj. przepior-a (stslov. bi bilo *, isp. Mikloia E t . W t b .

str. 243.), bug. -, rus. -, -
i dr. ;
*ter-ter: rus. -, stslov. -, i t. d., isp. lit. teter-vas
(Mikloie E t . W t b . str. 356.); *ver-ver: stslov. , polj.
iciewior-ka i t. d. (ib. 389.). Potanje ovim rijeima vidi u gl.
IV. br. 6. Za ovakve imenike tvorbe isporedi skr.
ghurghur-
(cvrak), lat. upup-a (pupavac), njem. Piep-er (neka ptica), Gugg-er
(kukavica) i dr.
Interjekcije od j e d n o g a s l o g a svruju se na s a m o g l a s n i k
ili na s u g l a s n i k . Od prvih se grade glagoli tako, da im se u
infinitivu dodaje zavretak -jati : stslov. - ( ovci), bug.
-, rus. - ; hrv. -jati ( p e l a m a ) ; (staro)rus. -
( gavranu) ; stslov. -/ ( gavranu), rus. -, hrv. grajati; zu-jati (o pelama). Ovamo ide i onomatop. korijen rju-, od
kojega se infinitiv gradi ili neposredno; na pr. stslov. - (po
najvie govedu), slov. rju-ti, e. ru-ti, ili prema prez. osnovi,
na pr. hrv. rev-ati, rus. -, e. rv-dti. Isp. takve tvorbe u
drugim jezicima: lit. gro-ti (o g a v r a n u ) , njem. krah-en (stvnjem.
kra-en, Kluge E t . W t b . str. 223.), muh-en ( govedu), bhh-en
( ovci), b-en (isto) i dr.
1

Imenice su rijetke i dolaze kao nomina agentis, na pr. hrv.

zu-jak (govnovalj), rus. - (Regen-, Wettervogel). Hrv. se
kreja dri za ipokoristik od kretelica (isp. Ak. r j . s. v.), ali ova
bi rije mogla postati i od *kre-jati te bi bila nomen agentis, kao
to j e njem. Krah- od krh-en (Kluge E t . W t b . str. 223.). J o
u spomenuti hrv. jej (augmentativno jejina). U Ak. se r j . navodi
(s. v. jejina), to j e toj rijei mislio Mikloie (da j e dola iz
turskoga jezika), pa se dodaje: ali ne e tako biti po tome to
j e dosta, stara, rije, i to se osobito govori po zapadnijem kraje0

Brugraann (Grundriss II. str. 1 0 8 6 . ) rastavlja: bl--ja. t. j . mee

ovaj glagol u svoj X X V I I I , razred, gdje j e -- umetak prezentske
osnove, no pri tom dodaje vielleicht". Slino radi Per Persson (. c.
str. 8 7 . ) , samo to ovo -- zove samoglasuikim determinativom, s po
mou kojega j e postao nov korijen bl- (bhl-) pored bhel- (na pr. u
skr. bhas-ati, gdje se s razvilo iz -ls-). Brugmannovo j e miljenje da
kako opravdano za glagole, koji n i j e s u o n o m a t o p e j s k i , ali za
ove ne treba smetnuti s uma, da se esto izmiu glasovnim zakonima
(isp. gl. IV. br. 4 . ) , te zato j a drim, da se ono -- nalazi ve
onomatop. korijenu kao sastavni njegov dio, i rastavljam glagol : ble
jati. Isto vrijedi i za korijen gra- i sline. (Isp. Brugmanna Grund
riss II. str. 1088.)

v i m a ; valja da j e onomatopeja po glasu same ivotinje". Pristajui

uz ovo miljenje j a drim, da j e jej postalo od interj. *he, a oblik
se toj rijei mogao razviti na tri naina: reduplikacijom ( h e h = j e j ,
isp. jehina,
Ak. r j . ) , nastavkom -jb (*he-j = j e j ) , ili kao nomen
agentis prema glagolu * j a t i ( = *je-jati, je-j) ; ovo posljednje
ini mi se najvjerojatnije.
Interjekcije od jednoga sloga na s u g l a s n i k : e. haf-ati (o
psu), isp. polj. interj. huf-huff (kojom se imitira glas u psa i prema
kojoj nema glagola); e. af-ati (o psu), interj. naf (o psu, kdy
hubou po nekom lapa"); polj. chap-a (o psu), interj. chap; e.
chnap-ati
(o psu), interj. chnap (schnapp); slov. hup-ati
(den
Laut hup hren lassen", pupavcu), hup-ac (pupavac), isp. njem.
interj. hupp-hupp
( pupavevu glasu); polj. hup-a (o psu); e.
fop-ati
(o puranu), t'op-ak ( p u r a n ) ; slov. krcati (einen L a u t von
sich geben, wie die Bienenknigin : matica krca"), interj. krc.
P r e m a interj. hrv. vud-vud
bio bi glagol *vud-ati, a od ovoga
nomen agentis vud- (pupavac) ; to j e od reene interjekcije dalje
postalo u slavenskim jezicima, vidi u gl. I V . br. 6. Reeno j e
na str. 16/7., da prema njem. interj. pak-pak-pak
moemo drati,
da j e u hrv. i bug. postala imenica pat-ka, isto tako kao to j e
od njem. interj. putt ( L o c k r u f fr Hhner, nach dem eigentm
lichen Ton, den sie ausstossen") potekla imenica Pute
(Heyne
W t b . vel. izd. s. v.). U njem. se jeziku esto grade glagoli od
jednoslonih interjekcija na suglasnik, na pr. quarr-en ( abama),
interj. quarr (Nachahmung des Geschreies der Frsche oder
Schnepfen" Heyne s. v . ) , knurr-en (o psu, medvjedu), interj. knurr,
baff-en, blaff-en (o psu), interj. blaff i dr.

*
3. U d r u g u k a t e g o r i j u , rekli smo, pripadaju oni onomatopejski korijeni, u kojima se ispred obinih nastavaka nalazi k a k a v
osobit element.
Velika veina onomatopejskih korijena ulazi u jezik s pomou
glasa k, zato emo se njime najprije zabaviti. U indoevropskim
jezicima opaamo pojav, da uz korijen rado prianja glas k. E v o
nekoliko primjera, u kojima se isti korijen javlja sad prost sad
s glasom k: prema g r . - (sova), lat. bub-o: g r . -- (heu
lend), lat. --, stslov. oy-- (t. j . bu-k-ti); prema let.
mau-ju (mukati) : g r . .---. ; prema skr. ru-vati (rikati), lat.
rumor:
stvnjem. ro-h-, stslov. ---; prema lat. -trUre
(lajati), lit. l-ti, stslov. -: g r . -- (Beiwort der

Krhe und des Hundes"), stvnjem. la-h-an (kuditi) i t. d. (Isp.

P e r Perssona . . str. 1 2 1 4 . ) . Reeno se privezuje vrlo esto
uz onomatopejske korijene, kakvi su i sad navedeni, no ono se
dodaje i drugim korijenima (vidi kod P e r Perssona . c. str. 5 1 2 . ) .
Ono pripada u podruje t. zv. korjenitih determinativa, kojima
govori Brugmann u Grundtissu I I . str. 1 9 2 0 . (u 2. bilj.) te pri
mjeuje, da j e za tvorbu rijei svejedno, hoemo li takve elemente
zvati determinativima ili sufiksima. Na pitanje determinativima
vraa se Brugmann u Grundrissu I I . (str. 8 8 0 3 . ) istiui, da se
u svojim prezentskim razredima na njih ne e obazirati, jer se
nahodi malo primjera (u podruju, koje obrauje njegova knjiga)
i slabo su produktivni, a ne e u to dirati ni zato, to bi ga to
odvelo u muno istraivanje analizi korijena", koje nije zadaa
njegova Grundrissa. Pri tome upuuje Brugmann (na str. 8 8 0 . u
noti) na pomenutu P e r Perssonovu knjigu te izjavljuje, da se slae
s obradbom naelnih pitanja u njoj.
U slavenskim je jezicima determinativni element postao pro
duktivni sufiks. Mikloi ga (Vg. Gr. I I . str. 4 7 0 . i d.) navodi kao
glas, s pomou kojega se grade poglavito intenzivni i deminutivni
glagoli (na pr. slov. skom-uk-ati str. 4 5 9 . , hrv. cij-uk-ati str. 4 6 3 .
i t. d.) i glagoli nedeminutivni od interjekcija i imenica (na pr.
hrv. okati dicere o" str. 4 7 3 . , e. podpolikati wie die Wachtel
schreien pod pole" str. 4 7 5 . i t. d.). Mareti (Gramatika i stil.
387.) navodi kao osobiti nastavak mnogim glagolima 1. i 2.
razreda V. vrste, na pr. bukati, i u svezi s drugim suglasnicima
i samoglasnicima, na pr. gur-ik-ati,
fij-uk-ati,
ep-urk-ati
i t. d.
Mareti istie, da meu ovim glagolima ima dosta onomatopejskih
i deminutivnih. Poglavita je sluba glasa u tvorbi glagola kod
Mikloia i Maretia dobro istaknuta: njima se od interjekcija
grade glagoli. Ali kako j e glas dobio ovu slubu, kako j e postao
te se razvijao, tome reena dva naunjaka nita ne govore, pa
e se to sada pokuati da razloi.
Vidjeli smo na str. 3 0 . , kako udvojene interjekcije jezik rado
pokrauje, da budu slinije pravim korijenima. Ovakve pokraene interjekcije nalazimo na pr. u ovim glagolima: g r . ,
( = -*'), lat. croc-,
njem. krekk-en,
kick-en,
lit.
krok-iu, kvark-iu,
stslov. -, hrv. kuk-ati,
kvok-ati i t. d.
Ve time, to se prvobitna udvojena interjekcija pokratila (od krekre postalo kre-k), izgubio j e preostali glas drugoga dijela, u naim
primjerima dakle k, svoj interjekeionalni karakter, on se od krika

rekao bib odijelio, a to se s tim lake moglo dogoditi, to u jezi

cima ima veliko mnotvo jednoslonih interjekcija, koje se svruju
na samoglasnik (na pr. zu-jati).
U nekim se jezicima ovakvo
poelo osjeati kao krajnji glas korijena, na pr. u grkom: -,
a u slavenskim se iz njega razvio iznajprije determinativ, a zatim
sufiks. T a j razvoj pomiljam ja ovako: Na jednoslone korijene,
koji su se poinjali glasom i koji su postali skraivanjem od
udvojenih, stali su se privezivati determinativni suglasnici, na pr.
slov. kav-r-ati, polj. kre-r-a, e. knou-r-ati, slov. kru-l-iti i t. d.
(o determinativima r i l vidi pod br. .). K a d su dakle postali
parovi : kav-k-ati i kav-r-ati, kru-k-ati i kru-t-iti.. . , stao se uz
determinative r, l . . . i osjeati kao d e t e r m i n a t i v . A kad j e
on dobio tu slubu, poeo se dalje prislanjati i uz korijene, kojima
prvi glas nije bio k. J a drim, da je on poeo prianjati najprije
uz one onomatopejske interjekcije, koje se poinju glasom g, na pr.
gra-k-ati,
gdje je u pokraenoj reduplikaciji zamijenio glas g (
toj zamjeni vidi u br. 3.) ; a onda se privezivao i na druge ko
rijene, na pr. bu-k-ati,
me-k-ati,
zu-k-ati i t. d. Na taj je nain
glas postao produktivni element i zato se od determinativa mogao
razviti s u f i k s . K a o takav on se danas u slavenskim jezicima ne
osjea samo u rijeima, kojima se korijen ne poinje glasom
(na pr. --ati), ve i u rijeima, gdje se korijen poinje tim
glasom, t. j . gdje je neko bio drugi (pokraeni) dio interjek
cije, na pr. u ku-k-ati, i u rijeima, to su postale od interjekcija,
koje se svruju na k, na pr. u rus. -- ( unji) prema
interj. *tik (ik), isp. opis unjina glasa kod Wintelera str. 9 . :
giik " ili kick". Zato ovakve rijei nijesu uvrtene u prvu kate
goriju, nego e se navoditi u drugoj.
Iz prirode onomatopejskih interjekcija, kojima se izriu glasovi,
moglo se sufiksu k lako razviti z n a e n j e : javljati se glasom . . . " ,
na pr. ga-k-ati: javljati se glasom ga, mu-k-ati: javljati se glasom
mu, lele-k-ati:
govoriti lele . . . (isp. Mikloia Vgl. Gr. II. str.
4 7 3 . ) . A budui da se interjekcije kadto osjeaju kao rijei, po
eli su se i od gotovih rijei s pomou sufiksa k graditi glagoli,
na pr. nije-k-ati : govoriti nije, to-k-ati : govoriti to (vidi Maretia
Gramatika i stil. str. 3 7 2 ). A kako se ponavljanjem nekoga j e
zinog sklopa izrie esto intenzitet i deminutivnost (isp. Brug
manna Grundriss I I . 90. 845 ) , zadrao je sufiks k jo iz vremena,
kad se nalazio kao glas u potpunoj (kre-kre) i pokraenoj (kre-k)
reduplikaciji, u tvorbi glagola u m a n j e n o z n a e n j e , na pr.
5

gur-Tc-ati prema gurati, govor-k-ati prema govoriti . . . (isp. Mikloia Vgl. Gr. I I . 4 7 0 . i d., Maretia Gram. i stil. str. 3 7 7 . ) . Premda
se sufiks k, kako j e ovdje razloeno, najlake mogao razviti iz
onomatopejskih interakcija, gdje j e udvajanje posve razumljivo,
a zatim se mogao pridruivati neonomatopejskim korijenima, opet
drim, da j e on kod ovih posljednjih iz redupliciranih korjenitih
oblika uporedo postajao kao i kod redupliciranih onomatopejskih
tvorbi.
Prelazei sad na interjekcije, od kojih se grade glagoli s pomou
sufiksa --, uzet emo najprije one, koje imaju v i e o d j e d n o g a
s l o g a . Ovamo ide inter]., kojom se oznauje kokoji k r i k : hrv.
i slov. kokoa-Jc-ati, hrv. kahoa-k-ati,
isp. slov. kokodaj-k-ati
i
e. kokodvd-k-ati, rus. --;
d je iz posljednjega sloga za
vueno i u prvi slog, i tako j e postala reduplikacija : e. kodkoda-k-ati, bug. ; u e. i polj. nalazimo prvi dio interj.
pokraden: e. kdd-k-ati, polj. gda-k-a. U e. dolazi i bez sufiksa
k: kokodati;
isp. madarski kodacsl
(Miklosi E t . W t b . str.
4 2 6 . ) . Dalje imamo trosloue interjekcije, kojima se oznauje krik
pijevev : polj. kokory-k-a (isp. interj. kokoryku), slov.
kukuri-k-ati,
kukore-k-ati, hrv. kukurije-k-ati, rus. -- (interj. ),
e. kukyry-k-ati;
slov. kikiri-k-ati
i d r . ; isp. lit. interj.
kakaryku,
lat. cucurrire, mad. kukurkol (Miklosi E t . W t b . str. 146.), njem.
Kikeriki i dr. Troslone interjekcije za prepeliin k r i k : slov. petpedi-k-ati (interj. petpedi), bug. --, polj.
pidpadja-k-a.
slov. podpoon-k-ati,
e. podpoU-k-ati.
U hrv. imamo za jarebicu:
kotori-k-ati.
Interjekcije od dva sloga: hrv. brbanj-k-ati
(o puranu), slov.
brlon-k-ati (o golubu), hrv. etr-k-ati (o jarebici), isp. i etveri-k-ati
(o kojemu vidi u gl. I V . br. 7 . ) , totr-k-ati (o unji) ; e. kohe-k-ati
(o zecu). Napose valja spomenuti dvoslone interjekcije na -au:
hrv. bau-k-ati (interj. bau: glasovi kojima plae djecu, uzeti od
vijanja vujega"; isp. bug. interj. - o psu", njem. -,
gr. - i d r . ) ; hrv. h.iu-k-ati (o uradi, isp. interj. kau glas u
uradi") ; hrv. i slov. mau-k-ati (o maki), rairena j e interj. u krmauk-ati,
krnjau-k-ati;
prema njem. interj. miau ( maki) i polj.
miau imamo : polj. miau-cze, miau-k-n, e. miau--eti i bug. -, rus. --
(isp. interj. )
Isp. lit. kau-k-iu (o psu).
U slov. je od krajnjega u u takvim sluajima postalo (isp. Mikloia Vgl. Gr. I. str. 3 3 4 . ) : bav-k-ati (o psu), mijav-k-ati
(o
maki), mav-k-ati, krnjav-k-ati.
njav-k-ati, mrnjav-k-ati,
a po ana-

logiji ovakvih glagola dolo j e i tamo, gdje u interjekciji n e m a

glasa u, na pr. krav-k-ati (o gavranu, interj. kra),
papadav-k-ati
(o prepelici, isp. primjere sprijed), krev-kati (o gavranu, abi, interj.
kre) ; tako i bug. -- pored --,
e. miav-k-ati pored
miau--eti. P r e m a navedenim sprijed interjekcijama za psa ini se,
da stoji mjesto u u rus. --,
e. hav-k-ati, isp. i bug.
interj. i rus. --
i --; no u ovim glagolima
moglo je biti i u interjekciji, t. j . krik j e apercepiran kao hav" :
tako je valjada i u glagola, kojima se oznauje lajanje psa: hrv.
ev-k-ati (lajati, ali ne jako"), ev-k-ati, tako i slov., isp. rus.
-- (cvrkutati"), hrv. kev-k-ati (njekijem osobitijem nainom
lajati isputajui esto ali n e j a k o glas kratak [uti od prilike kv"]
Ak. r j . s. v. kevtati), slov. rev-k-ati, rus. --, hrv. ev-k-ati,
slov. bec-k-ati. P r e m a interj. bug. - ( piladi) dolazi u
bug. --. hrv. piju-k-ati,
slov. piv-k-ati.
Glagoli od redupliciranih interjekcija: hrv. bebe-k-ati (o ovci),
rus. --
( guski), hrv. gege-k-ati (o jaretu), hrv. i slov.
huhu-k-ati (o sovi), slov. kuku-k-ati (o kukavici), pipi-k-ati (o pi
letu), rus --
( prepelici) ; pokraena reduplikacija :
slov. grg-uk-ati (o golubu, isp. grg-ati), gorg-uk-ati (isto, isp. gorgr-ati).
J e d n o s l o n e interjekcije, od kojih se grade glagoli s pomou
sufiksa -k-, u velikoj se veini svruju na s a m o g l a s n i k : h r v .
be-k-ati (beati),
slov. bekati (beati),
rus. --, e. be-k-ati
(beeti), polj. be-k-a (becze) sve ovci, kozi, isp. interj. bug. ,
hrv. i polj. be, lat. bee, g r .
i t. d. ; stslov. -- (
ovci), hrv. -kati (bleati), slov. i e. ble-k-ati; hrv. br-k-ati
(kao gukati, totrkati, divljem kokotu"), slov. br--ati (o kuk
cima), rus. -- ( golubu) ; isp. lit. bur-k-uju (o golubu) ;
stslov. -- ( pelama), slov. bre--ati, polj. brze-cz-e; -
e. bru--eti, brou-k-ati (o medvjedu), isp. i bry-k-ati (o zebi) ;
stslov. oy-4- (o govedu), hrv. bu-k-ati, slov. bu-k-ati (o svinji),
rus. -- (o pelama), e. bu-k-ati (o sovi, pelama i dr.),
bu--eti (o govedu), polj. bu-k-otva, isp. e. byk-ati i polj. b-k-a
( bukavcu), be-cz-e (o pelama) ; hrv. ci-k-ati (o pticama,
konju i dr.), ci--ati (o zmiji), slov. ci-k-ati (cvrati), isp. interj.
hrv. ci i cii ( pticama, miu i dr.), polj. ci; bug. -- (
pticama, c v r k u ) , slov. cr--ati,
e. cr-k-ati; slov. cvi-k-ati (o
pticama), cvi--ati ; bug. -- ( pticama), hrv. cvr-k-ati,
slov. cvr--ati (o c v r k u ) , e. cvr-k-ati; rus. -- (o pti-

cama) ; bug. -- ( cvrku), hrv. r--ati, slov. r-Jc-ati (o

zebi), r--ati (o cvrku) ; e. vi-k-ati (o branjugu) ; slov.
vr-k-ati (o pticama); e. dr--eti (o nekim pticama; unji,
ralu); hrv. dre--ati (o pticama, kozi, psu i d r . ) ; polj.
dru-cz-y (o pticama); polj. du-k-a (o a b i ) ; hrv. fi-k-ati
(o slavuju, isp. interj. -fi);
rus. --
( ptici); bug.
-- (ponajvie ptici, kad poleti zatreptavi krilima), h r v .
fr-k-nuti, slov. i e. fr-k-ati, pored toga dolazi u bug. -- ;
bug. (y-- ( zmijij ; hrv. i slov. ga-k-ati (o vrani, guski) ;
stslov. -- ( golubu, grlici), hrv. i slov. gr-k-ati,
e.
hr-k-ati, isp. rus. -- ( k r e i s c h e n " ) ; stslov. -- (
vrani), bug. -, hrv. gra-k-ati, gra--ati (o abi), slov. grak-ati, rus. --;
slov. gru-k-ati
(o golubu), gro-k-oti (o
gavranu) ; bug. -- ( golubu), hrv. i slov. -k-ati, isp.
rus. -- (einen dumpfen L a u t von sich geben"); e.
hni-k-ati
(o konju, rzati) ; hrv. hr-k-ati
(ponajvie ivoti
njama, na pr. konju, medvjedu), isp. rus. --, ( g a v r a n u ) ;
hrv. hro-k-ati (shvaa se kao da svinja guriui ini glasom :
hr ! h r o ! " Ak. r j . s. v. hrocati) ; hrv. hru--ati ( svinji), rus.
--; hrv. hu-k-ati (hu--ati)
initi da se uje glas hu,
pa osobito ptici kad leti ili drugoj ivotinji kad brzo t r i . . . "
Ak. r j . , polj. hu-k-a (o svinji i d r . ) , isp. interj. e. hu (o sovi),
skr. (o akalu); hrv. kme--ati ( u p r a v izgovarati kmekme
. . . o kozi, zeji glas kad g a pas p r i t i s n e . . . ili miji kad ga m a k a
pritisne" Ak. r j . ) ; e. kna-k-ati (o maki), isp. lit. kniau-k-iu
(o maki) i bez k hrv. nja-k-ati (o m a g a r c u ) ; e. knou-k-ati (o
maki) i bez k: nou-k-ati ; slov. ko-k-ati (o kokoi), polj. kok-a, isp. rus. -- ( E i e r schlagen", ); stslov. - (pipire"), bug. -- ( abi), hrv. kr--ati (o prasetu i dr.), slov. kr-k-ati (o pelama prije negoli se roje), rus.
-- ( zecu, piladi, kad ima pipu), e. kr--eti (o kokoi
i dr.), isp. interj. kr-kr-kr (o g a v r a n i m a ) ; stslov. -- (
gavranu), hrv. kra-k-ati
(i kraa-k-ati),
slov. kra-k-ati,
rus. -, e. kra-k-ati,
polj. kra-k-a,
isp. i bug. --,
rus.
--
( p a t k a m a ) ; stslov. -- ( abamaj, bug.
--, hrv. kre-k-ati ( kokoi), kre--ati ( kokoi, abi, pti
cama), slov. kre-k-ati (o abama), e. kre-k-ati (o abi i svinji,
kad se upaljuje), kfe--eti (o kokoi), polj. krise-k-a (o svinji);
slov. kro-k-ati
(o gavranu, abi, svinji), e. kro-k-ati;
bug.
~- ( abi), polj. kru-k-a (o g a v r a n u ) ; hrv. i t. d. ku-

Tc-ati (o k u k a v i c i ) ; rus. -- ( labudu); bug. --

( abi), hrv. (kajk.) kva-k-ati (o gavranu), rus. -- ( abi),
e. kv-k-ati, polj. kwa-k-a; slov. kve-k-ati (o zecu), bez k na
poetku : slov. i hrv. ve--ati, isp. e. ve-k-ati (o psu) ; stslov.
-- ( svinji), bug. --, e. kvi-k-ati ( branjugu), polj.
kwi-k-a; hrv. i slov. kvo-k-ati (o kokoi), rus. --, e.
kvo-k-ati, polj. kwo-k-a;
hrv. kvr--ati (o m a k i ) ; hrv.
me-k-ati
(o ovci), slov. me--eti, e. me-k-ati,
isp. interj. me i
polj. me-me, njem. ma; rus. --;
e. mnou-k-ati
(o
m a k i ) ; stslov. -- (o kozi), hrv. mr-k-ati se (o ovci,
), mr--ati (kajk.) (o psu), slov. mr--ati (o kozi), e. mr--eti
(o volu, m r r dlati"), isp. i mre-k-ati (o kozi); e. mru-k-ati
(o medvjedu), polj. mru-k-a (o medvjedu, maki), interj. mru;
bug. -- ( govedu), hrv. slov. e. mu-k-ati, rus. -- ;
rus. -- ( pticama), e. pi-k-ati, polj. pi-k-a; slov. r--ati
(o psu); hrv. slov. ru-k-ati
(o govedu), e. ru--ati,
stslov.
---, hrv. slov. ri-k-ati (u slov. magarcu), rus. --,
-- (o psu), e. H--eti i ry--eti ; bug. -- (
zmiji), slov. si-k-ati, e. si--ati i sy-k-ati, polj. si-k-a; stslov.
-- ( cvrku), slov. svr--ati,
e. svr--eti,
sa k: e.
skvr--eti, polj. skwier-cs-e;
rus. -- ( patku); hrv.
i-k-ati (o gusaku) ; e. kr-k-ati
(o abi i dr.),
krou-k-ati;
e. kve-k-ati, kvi-k-ati (o prasetu) ; e. kvr--eti (o abi,
lastavici i d r . ) ; e. te-k-ati (o psu), polj. szcze-k-a ; e.
vr-k-ati (o c v r k u ) , isp. i ver-k-ati (o pticama) ; rus. --
{ unji); e. io-k-ati (o tetrijebu), polj. to-k-owa ; slov.
tr-k-ati (o g r l i c i ) ; polj. tru-k-a (o grlici); polj. u-k-a si
( divljoj svinji, kad se upaljuje); rus. -- ( w a wa
rufen", prepelici, abi); hrv. vr-c-ati (o maki), slov. vr-k-ati
(o golubu, abi), e. vr-k-ati (o psu, lisici i dr.), isp. interj. vrku
(glas golublji), gdje j e -ku poradi rime: Vrku, vrkii, dej mi hulku
ruku, v r u k u ! " , rus. -- (o psu), polj. war-k-a, isp. i e.
vru--eti (o psu, maki), u stslov. -- (einen Laut von sich
geben"); hrv. zu-k-nuti
(o pelama i si.), e. su c-eti; slov.
u--ati (o pelama), rus. --, e. u-k-ati ; slov. evr--ati
(o pelama i dr.).
Jednoslonih interjekcija na s u g l a s n i k , koje ovamo pripadaju,
ima vrlo malo Osim nekoliko, to su ve sprijed navedene, u ko
jima se konsonantni zavretak r oito razvio iz sonantnoga r (na pr,
e. ver-k-ati,
rus. --), idu ovamo : rus. -- (i -

-) (o psu), slov. pur-k-ati (o golubu), e. pin-k-ati i pen-k-ati

(o zebi), gdje j e k zavretak interjekcije (vidi str. 2 0 . ) , isp. njem.
pin-k-en.
Ovako s pomou glasa k grade se od interjekcija glagoli cesto
u njem. jeziku, na pr. -k-en ( ovci), ga-ck-en (o guski), quak-en (o abi i dr.), uie-k-en (o svinji), me-ck-em (o kozi) i t. d.,
ali se k tu nije razvilo u sufiks, kao u slavenskim jezicima ; u
njemakim se gramatikama i rjenicima uzima kao posljednji glas
od korijena. U lit. imamo na pr. kudo-k-iu (o kokoi),
me-k-nju
(o kozi) i u mnogo glagola, gdje se k moe drati za pokraenu
reduplikaciju: ku-k-uju (o kukavici), krau-k-iu (o g a v r a n u ) i t . d. ;
u lat glo-c-ire (o kokoi), ur-c-are
(o risu, isp. W a c k e r n a g e l a
"Voces str. 8 2 . ) ; u gr. -- (svirati), [-- ( govedu) ; u
skr. (samo imenice, kao) ghu-k-as (sova), blie-k-as (aba) i dr.
Prema ovakvim glagolima postale su i i m e n i c e , kao guk,
mk. . . , koje Mikloi (Vgl. Gr. I I . str. 2. i d.) navodi u po
glavlju sa sufiksom -. P r e m a onome, to j e dosada razloeno,
moda bi bilo tonije, da se i za takve imenice uzima sufiks -kz ;
no treba istai, da se glas k u takvim imenicama i ne osjea k a o
sufiks, te ga moemo zvati determinativ, a na tako determinirani
korijen dolazi sufiks -. Imenica guk znai gukanje" te je po
mome miljenju postala od glagola gukati upravo tako, kao i gu
kanje; ona je dakle nomen actionis. Takvih imenica ima u sla
venskim jezicima mnogo: na pr. stslov. (rugitus); hrv. krak
(krakanje, vika), vek (das Meckern), muk (d. Gebrtllle); slov. blek
(d. Blken), cvrk (d. Gezirpe), kvek (. Gequke), ruk (die Brunst
der Hirsche) ; rus. (labua vika), (d. Gekrchze),
(d. Gebrlle); e. bek (d. Blken), kfek (vika aba), kuk (kuka
viji pjev), vrk ( v r c a n j e ) ; polj. bek (d. Blken), kwak (d. Quaken),
kwik (d. Quieken) i t. d. Isp. sline imenice u njem. : Quak (vika
aba), Quiek (vika svinja), koje slue i kao interjekcije. I u sla
venskim jezicima mogu reene imenice kadto sluiti i kao inter
jekcije, isp. na pr. hrv. frk (uprav glas, kojijem se pokazuje
kako ptica zatreptavi krilima odlijee, te se po tom gotovo upo
trebljava kao adverb sa znaenjem: brzo, odmah" Ak. r j . ) ; tako
j e interj. i u slov., dok u e. ve slui kao nomen actionis =
frkni.
Od nom. actionis lako postaju nomina agentis (isp. Brugmanna Gr.
I I . str. 4 3 1 ) , pa tako vidimo, da imenice, kojima j e govor, esto
pokazuju nosioca radnje, t. j . k r i k a ; na pr. polj. bk ( b u k a v a c ) ,

slov. cik (drozd), e. cvrk ( c v r a k ) , hrv. gak (neka ptica), slov.

hrk (hrak), stslov. ( g a v r a n ) , polj. kruk, uk (kukac), rus.
i dr. Na taj j e nain postala i imenica stslov. , hrv.
bik, rus. i t. d., za koju i Mikloie (Vgl. Gr. I. str. 1 5 7 . )
primjeuje, da setzt ein *bykati voraus". Jednako valja tumaiti
rije slov. uk (ima i glagol ukati uku"), hrv. uk ( . . . ako
ne dolazi od glasa u" A k . r j . , gdje se ipak dri za vjerojatnije,
da je u svezi sa unuti, uati). Ovakve imenice (ponajvie u
hrv. jeziku) primaju nastavak -a, na pr. bleka (ballatus), cika
(stridor), gaka (gakanje), guka (gukanje), kreka (kreanje), meka
(mekanje), ruka (mugitus) i dr., te i od njih moe postati nomen
agentis, ali u drugim slavenskim jezicima, na pr. slov. graha (neka
ptica), e. kraka ( a v k a ) , polj. kwoka (kvoka) ; isp. i lit. kniauka
(ein Miauer).
Interjekcije, rairene glasom k, mogu na glag. osnovu primati
razline nominalne sufikse, na pr. - : hrv. buka, e. kuka
(kukavica), polj. szczekacs ( p a s ) ; - (isp. Mikloia Vgl. Gr. I I
str. 3 1 0 . ) : hrv. bukavac,
kijokavac, rikavac,
zrikavac...
; obi
nije se dodavaju nastavci samoj interj. s glasom k, na pr. -ub(a):
hrv. ciku (strnadica), rus. (patka), (aba, patka),
( p a s ) ; -: rus. (neka ptica); - : rus.
(gavran), stslov. . ( c v r a k ) , e. si (der Zischer); -
stslov. (medvjed, prema me-k-ati,
eigentlich Brum
mer" Mikloi Vgl. Gr. II. str. 255.), hrv. cvrak, hrak, slov.
ruek (ime volu), e. cvrek, kreek (hrak), polj. mruczek (Murr
hahn) i t . d. ; s nastavkom - : hrv. slov. kvoka, polj. kwoczka
i dr. Ovako mislim postala je i hrv. rije maka, za koju veli
Danii (Osnove str. 2 9 8 ) da je tamna postanja, dok za rije
maak kae da j e postala nastavkom a od glasa ivotinjina mac
(str. 2 8 2 . ) . Ove se dvije rijei ne mogu odijeliti jedna od druge i
obadvije su postale od interj. ma (koja j e moda pokraena od
ili miau, isp. bug. --
maki" prema
--),
od deternativa k i sufiksa - : - - ( ) = ma(a)k(a). P r e m a
tome ne drim za opravdano ni miljenje Mikloievo ( E t . W t b .
str. 179.), da j e maka postalo od maca, a ovo od Marija. Od
maka razvio se ipokoristik maca, a od ovoga interj. (sekundarna)
mc (mc), kojom se zovu m a k e ; isp. i polj. maciek
interj.
Mietz !" T a k o j e i e. kaka (patka) i polj. kaczka postalo od

interj. + , te ne znai Ktchen, kako tumai Mikloie ( E t .

W t b . str. 1 0 8 . ) . O kaka se razvila u e. sekundarna ipokoristina interj. kai, kojom se zovu patke.
1

Glas kao determinativ moe se zamijeniti glasom g ; premda

se ova zamjena u indoevropskim jezicima opaa i kod rijei, koje
nijesu onomatopejske, opet dolazi ponajvie u ovima, te j e tu i
najrazumljivija. Isp. P e r Perssona . c. str. 2 1 2 3 . , B r u g m a n n a
Grundriss I . str. 6 3 0 6 3 2 . E v o nekoliko primjera onomatopejskih
korijena, kojima se dodaje sad sad g: prema gr. ;--..,
hrv. mu-k-ati:
lat. mu-g-ire ; prema stslov. --, stvnjem.
ro--: lat. ru-g-io,
gr. ---; prema lat. cro-c-ire,
lit.
kro-k-iu:
gr. (t. j . --) ; prema gr. (t. j .
--): (t. j . --). Vidi P e r Perssona . c. str. 1 2
13., gdje se g zove (prema ): erweichter" Auslaut. izmjeni
glasova g u i n t e r j e k c i j a m a govorit de se u gl. I V . br. 2 . ,
a sad de se pokazati, da se i u slavenskim jezicima d e t e r m i
n a t i v rado zamjenjuje glasom .
2

U bug. pored --
( pijetlu) imamo -- ;
e. m-lt-ati (o kozi) : m-g-ati, crk (drozd) : crh ; stslov. -- :
slov. gr-g-ati (o grlici) ; ee ispred nastavka -t- (vidi u br. 4.) :
stslov. -- ( orlu): --, slov. -k-etati ( ovci) :
--etati, e. kfe-k-otati (o svinji): kre-h-otati,
skre-k-ati (o abi
i d r . ) : skre-h-ati,
polj. wier-k-ota ( pticama): wier-g-ota, kok-ot : ko-g-ut, slov. cvr-k-ati (o c v r k u i dr.) : cvr-g-etati, e. hrk-ati (o golubu): hr-g-oiati,
stslov. --: rus. --,
hrv. mr-k-etati
(o o v c a m a ) : slov. mr-g-et<iti
rus. -- (
pticama) : slov. e-g-otati.
Isp. lat. gra-c-ulus
i gra g-ulus,
lit.
kro-k-iu i kro-o-iu1

Gdje zvuni glasovi (ovdje g) stoje mjesto bezvunih (ovdje k),

vjerojatno je, da su se oni razvili iz ovih (isp. Brugmanna Grund
riss I . str. 6 3 1 . , P e r Perssona . c. str. 2 5 . i 2 0 5 . ) . Koji je razlog
ovoj zamjeni, to se u ponajvie dogaaja moe teko odrediti. Sto
se slavenskih onomatop. rijei tie, svakako drim, da se u njima
glas k kao determinativ nije zamijenio glasom g poradi onomato
pejskih uzroka. Bududi da vedina navedenih i slinih rijei ima u
korijenu glas r, meni se ini vjerojatno, da j e upravo on izazvao
2

TJ ces. je za patku zabiljeena interj. tak, prema kojoj je (s dru

gim poetnim suglasnikom) lako moglo postati kak.

ovu promjenu, t. j . glas r bio je uzrok, to se umekalo" u g.

nalazimo u korijenu gotovo svih rijei, koje emo sada navesti
i u kojima takoer stoji determinativ g mjesto . U njima se do
due uz rije s glasom g ne moe postaviti rije s glasom ali
kad su jedno postali parovi s hg, lako su i drugi neki ono
matop. korijeni dobili determinativ g i posve ostavili determinativ
. Ovakvo g nije bilo produktivno, nije se dakle razvilo kao su
fiks; obino se ono uzima za posljednji glas od korijena. Tako
imamo u hrv. br-g-alica (grlica), isp. gr-k-ati (o grlici), izmjenu
glasa b i g na, poetku interjekcije valja tumaiti razlinom apercepcijom ; e. ara-g-ati (o guski), hur-g-ati (o golubu), ji-g-ati
(o magarcu), isp. njem. interj. ika (Wackernagel Voces str. 2 7 . ) ;
slov. ri-g-ati ( m a g a r c u ) treba rastaviti od (takoer onomato
pejskoga) ry-g- (Mikloie E t . W t b . str. 2 8 6 . ) . Od korijena ru + g
imamo u slavenskim jezicima: stslov. -- ( konju), hrv.
slov. r-z-ati (isp. i e. ur-s-ati)
i s doatim sprijed h : slov.
hr-s-ati,
prema prez. osnovi : bug. --,
e. r--dti, polj.
r--a, rus. --;
slov. kao da se cijelo (h)rz- ve osjea
kao onomatopejska interjekcija te se od nje dalje gradi glagol
s pomou determinativa g: --ati, hrz-g-etati, isp. i polj. wyrz-eg-ota (auskrchzen" Mikloi E t . W t b . str. 2 8 5 . ) i gornjolu.
re-h-ota (ib.). Od s t r i - f - g s nastavkom -jb mislim da j e postalo:
stslov. - (regulus), rus. -,
e. stri-, polj. strzy-,
hrv. strije-, a od i - j - g rus. -, slov. i-z-ek, e. i-, polj.
cey- (isp. rus. -- pticama").

*
4. U indoevropskim jezicima esto dolazi determinativ t, na pr.
prema skr. var-t-ate (okretati se), lat. ver-t-ere, stslov. -- :
lat. ver'tnis (crv), got. waur-ms i t. d. Isp. P e r Perssona . c. str.
2 8 3 5 . , Brugmanna Grundriss I L str. 1 0 3 8 . i d. Ovaj se deter
minativ vrlo rado domee onomatopejskim korijenima, na pr. lat.
crocitare (o gavranu) prema crocire, frigutire (o pticama) : frigere,
gloctorare
(o r o d i ) : glocire, isp. jo butare, butire (o bukavcu),
bombitare (o peli), quiritare ( svinji i dr.) i t. d. ; njem. quatteln,
quattern, srvnjem. snateren, schnattern i dr. (vidi Wackernagela Voces
str. 8 1 . ) ; lit. krunkterti
( gavranu), pyptert (kurz aufpiepen) i
mnogi drugi, kojima vidi kod Leskiena Schallnachahmungen und
Schallverba im Litauischen (Indoger. Forsch. X I I I . str. 1 7 7 1 8 1 . ) .
Reeni j e determinativ poglavito u onomatopejskim rijeima vrlo
produktivan te ima znaenje intenzivno, iterativno. On dolazi kao

sufiks jednako u imenicama i u glagolima (isp. Brugmanna Grund

riss II. str. 1038.). Sto se tie slavenskih glagola, koji ovamo idu
(na pr. klepetati), Mikloi (Vgl. Gr. I I . str. 4 5 4 . i d.) ih dri za
denominativne, t. j . glagol klepetati izvodi od imenice klepet. T a k o
ini i Mareti (Gramatika i stil. 387.), ali na str. 3 7 9 . (u bilj.)
doputa i obrnuti razvitak, t. j . da j e na pr. imenica tandrk po
stala od glagola tandrkati.
J a drim, da su od onomatopejskih
korijena najprije postajali glagoli (na pr. gugutati,
kokotati . . .), a
tek prema njima imenice (na pr. ggut, kokot. ..). Na tu me misao
navodi potpuni paralelizam ovih imenica s onima sa zavretkom k,
koje su postale od glagola s nastavkom --, na pr. muk prema
mukati (vidi na str. 4 2 . ) ; u hrv. i kvantiteta upuuje na isti nain
postanja: imenice sa zavretkom -t imaju krajnji slog uvijek dug,
na pr. gugt, klokt, klepet. . . , a tako je isto i imenicama na -k
reeni slog svagda dug, na pr. , , . . .
Od onomatopejskih korijena grade se s pomou nastavka i g l a
g o l i ili tako, da t dolazi odmah na korijen (ist ili determiniran
glasom ), ili tako, da se izmeu korijena i nastavka umeu samo
glasnici e, o, u.
1. Korijen - f - 1 :
a) slov. gol-t-ati (o golubu) ; hrv. kev-t-ati (o psu, isp. kev-k-atij ;
hrv. Map-t-ati (o psu); e. pip-t-eti (o kokoi); slov. kr-t-ati (o
zebi i dr.) ; e. vr-t-ati (o pticama) ; slov. gaga-t-ati
(o patki i
dr., isp. gaga-ti), hrv. koko-t-ati (o pijevcu) ; stslov. -- (sibi
lare, isp. -).
b) Nastavak -t- dolazi na korijen determiniran glasom : stslov.
^--^ (imenica Stridor"); hrv. ik-t-ati (o
sjenici), ok-t-ati ( kosu), e. foh-t-ati (o pticama) ; hrv. ak-t-ati
(o guski) : hrv, gak-t-ati (o guski, g a v r a n u ) ; hrv. i slov. grak t ati
(o gavranu) ; hrv. grk-t-ati (o g a v r a n u ) ; hrv. guk-t-ati (o guteru !) ;
hrv. hrok-t-ati, rok-t-ati (o svinji); stslov. -- ( orlu),
e. Mek-t-ati, polj. klek-t-a (o guski, rodi) ; hrv. slov. klik-t-ati
(o unji, djetlu i d r . ) ; hrv. (z&)krk-t-ati (o gavranu) ; e. krak-t-ati
(o gavranu) ; stslov. -- ( abi), hrv. krek-t-ati, polj.
-ta (o s v r a k i ) ; e. mek-t-ati (o kozi), polj. mek-t-a; rus.
~- ( s v r a k i ) ; hrv. tek-t-ati (o psu); polj. wiek-t-a (
pticama). Ispred -t- prelazi determinativ & kadto u A : prema
rus. - imamo -- ( g a v r a n u ) , prema slov. krekati: kreh-t-ati (o avki), prema rus. -: (--) i - ( kokoi), prema rus. -:
--
( kokoi),

prema e. tek-ati : hrv. (tek-t-ati) i teh-t-ati (o psu). K a o u ovim

glagolima, tako drim za isprvino i u hrv. brek-t-ati (o psu)
pored sekundarnoga polj. brzech-t-a, rus. -- ( kokoi)
pored --, i u glagolima, gdje ne nalazimo paralelan oblik
sa k: e. ccch-t-ati (o c v r k u ) , drach-t-ati (o patki), kach-t-ati (o
guski), slov. rah-t-ati (o kokoi), e. rach-t-ati (o svinji, abi),
rech-t-ati
(o konju, abi), vech-t-ati (o pticama), vech-t-ati (
patki). U e. hoh-t-ati fhoch-t-ati) sovi" i hrv. huh-t-ati
(pored huh-t-ati) sovi" moe se h shvatiti i kao glas od pokra
dene reduplikacije.
2. Korijen -f- et :
a) slov. frf-et-ati (udarati krilima) ;
b) hrv. bavk'et-ati (o psu), hrv. i slov. belc-et-ati (o ovci), slov.
blek-et-ati (o ovci), cek-et-ati (o pticama), cvik-et-ati (o unji), crket-ati (o kosu), cek-et-ati (o svrakama), evk-et-ati (o pticama),
frk-et-ati (leprati), Mek-et-ati (o gavranu), krk-et-ati (o puranu),
hrv. krak-et-ati (o abi), stslov. hrv. slov. -- ( abi, svraki
i dr.), isp. i slov. krok-et-jati, slov. kvek-et-ati (o zecu), mek-et-ati
(o kozi), pik-et-ati
(o piladi), sik-et-ati
(o zmiji), ek-et-ati (o
svraki), rk-et-ati (o turku), vek-et-ati (o zecu), hrv. vek-et-ati
(o kozi) ; sa determinativom <? : slov. rg-et-ati (o pticama),
grig-et-ati (o c v r k u ) , mrg-et-ati (o ovci), reg-et-ati (o svraki i dr.),
isp. i res-et-ati (o konju) i rezg-et-ati, skr-et-ati (o pticama), seijre-azi (isto).
8. Korijen - j - ot:
a) hrv. brb-ot-ati (o puranu), slov. of-ot-ati (o ribama po vodi),
flaf-ot-ati (udarati krilima), fof-ot-ati (isto), frf-ot-ati (isto), e.
gag-ot-ati (o guskama), polj. gg-ot-a (isto), polj. glog-ot-a (o ga
vranu), stslov. -- ( pijevcu), slov. gog-ot-ati (o guski, ko
koi), rus. - , polj. gog ot-a (o gavranu), polj. gog-ot-a
( puranu), slov. grg-ot-ati (o golubu), e. haf-ot-ati (o psu), rus.
--
( abi), e. klep-ot-ati (o rodi), polj. marm-ot-a
(o maki), slov. mum-ot-ati (o biku) ;
1

Iz ovakvih j e oblika po mome miljenju preneseno u i onamo,

gdje bismo oekivali
na pr. iz e. bfech-t-ati Wech-ati (stslov.
, polj. brzech-a, rus. -), iz e. dfach-t-ati u dfachati, prema hrv. grok-t-ati : e. hroch-ati (o svinji), prema e. Mocht-ati: kloch-ati (o tetrijebu), prema slov. kro-k-ati: kroh-ati (o svinji),
prema hrv. ruk-nti: rus. - ( jelenu); ce. i&ii (o jarebici)
postalo j e valjada tako od *ih-j-eti (isp. rus. -- pticama).
1

b) stslov. -- ( ovci), rus. --, e. blek-ot-ati

(o psu, lisici), slov. cvrk-ot-ati (o pticama), frk-ot-ati (lepetati), rus.
-- ( guski i d r . ) , hrv. kak-ot-ati (o kokoi), isp. i kako-ati, gdje je dolo iz prezenta, slov. i e. klek-ot-ati (klap
pern"), polj. klek-ot-a (o guski i d r . ) , hrv. i slov. kok-ot-ati (o
pijevcu i dr ) , rus. --, h r v . i slov. krak-ot-ati (o gavranu),
e. kfek-ot-ati (o svinji), polj. krzek-ot-a, slov. kroh-ot-ati (o vrani
i dr.), e. mek-ot-ati
(o kozi), mrek-ot-ati,
polj. skrzek-ot-a
(o
pticama i dr.), rus. --
( svraki i cvrku), slov.
e/c-ot-ati (o kosu), rus. -- ( svraki i slavuju), e.
kvik-ot-ati (o prasetu), polj. terk-ot-a (o guski), turk-ot-a (o g o
lubu), wark-ot-a (o psu i d r . ) ; s determinativom g: polj. cigot-a ( jarebici), slov. hrg-ot-ati ( konju), e. krh-ot-ati (o g a
vranu), kreh-ot-ati (o abi), reh-ot-ati (o konju, abi i d r . ) , krhot-ati (o jarebici), teh-ot-ati (o slavuju), vih-ot-ati (o pticama),
polj. wieg-ot-a ( pticama) ; s determinativom h, koji j e mjesto
k: polj. brzech-ot-a (o psu), grzech-ot-a (i grzeg-ot-a)
abi i
dr.", gruch-ot-a ( golubu), e. rach-ot-ati
(o abi i dr.).
4. Korijen - ( - ut:
a) hrv. i slov. grg-ut-ati (o grlici), h r v . gug-ut-ati (o golubu) i
prema prezentu : gug-u-ati ;
b) hrv. i slov. cvrk-ut-ati
(o pticama), slov. vrk-ut-ati,
e.
hrk-ut-ati
(o golubu), h r v . kuk-ut-ati
(o kukavici) ; isp. i slov.
bekmutati (o ovci) prema beknuti;
s determinativom g: slov.
crg-ut-ati
(o turku), hrg-ut-ati
(o konju), h r v . krakag-ut-ati
(o
abi).
Premda sufiks i dolazi ponajvie u onomatopejskim rijeima,
opet se njegovo postanje ne da izvesti iz prirode onomatopejskih
tvorevine. Sto se tie samoglasnika e, o, u, koji stoje izmeu ko
rijena i nastavka t, Mikloie ( V g l . Gr. I I . str. 1 8 8 . ) veli za

da zavise samoglasniku u korijenu (isp. beketati, gogota,

kukutati). Ovu tvrdnju Mikloie potanje ne objanjuje, a iz naih se
primjera vidi, da esto samoglasnik u korijenu ne odgovara samo
glasniku ispred t. J a bih rekao, da su se reeni samoglasnici raz
vili ovako: K a o u gaga-t-ati (isp. 1. toku), tako j e i moglo sta
jati i uz druge reduplieirane korijene, na pr. *krekre-t-ati,
*kloklo1

Za -t na svretku mnogih lit. interjekcija (na pr. bumpt, capt. . .)

dokazuje Leskien (. c. str. 1 8 0 1 . ) da potjee iz infinitiva te nema
nita zajedniko s isprvinim interjekcijama, koje su glasile na pr,
, cap .. .

t-ati, gugu-t-ati.
K a d su se reduplikacije pokraivati, te su
od navedenih glagola postali oblici: brek-t-ati, klok-t-ati,
gug-t-ati,
lako se moglo ne samo t, nego i e, , u shvatiti kao onaj dio
rijei, koji ne pripada korijenu, t. j . odluili su se nastavci -et-,
-ot-, -ut-; a poto se to dogodilo, oni su se stali dodavati na ko
rijene bez obzira na samoglasnike u njima.
P r e m a glagolima, koji su postali nastavcima -et-, -ot-, -ut-, grade
se i m e n i c e , na pr. ek-et ( = eketanje), gog-ot (== gogotanje),
gug-ut (= g u g u t a n j e ) . . . Od ovakvih nomina actionis postaju kadto
nomina agentis, na pr. stslov. (cicada), rus. ; rus.
(iz), e. eet-ka;
stslov. i t. d. (to se u polj.
nalazi i kogut, a u e. kohout, tu imamo zamjenu glasova kg,
kojoj zamjeni vidi u gl. I V . br. 2 . ) ; rus. (pijevac).
Nastavak se - nahodi i u stslov. , hrv. trut, slov. trot,
e. trout, polj. trat; da ovdje t ne pripada korijenu, kako ui
Mikloie (Vgl. Gr. I I . str. 4 0 . ) , dokazuje lit. tranas i stvnjem.
treno, danas Drohne (Kluge E t . W t b . str. 8 3 . ) . E v o jo ne
koliko imenica s razlinim nastavcima: polj. marmotek (medvjed,
t. j . Brummer", prema glag. marmota),
hrv. i slov. futa (pu
p a v a c ; glagol bi bio *futati), bug. i hrv. kreketua (aba, prema
kreketati),
rus.
(kvoka, prema )
bug. (grlica, prema '^'gurgutati), hrv. cikutii (u zagoneci nazi
vaju se tako prasci po cicanju", prema *cikutati) i dr.
6

Pored determinativa t u indoevropskim jezicima esto dolazi i

determinativ d, na pr. prema skr. ru--ati (naricati, plakati), lat. rud-ere, stslov. -- : skr. ru-va-ti, gr. --, lat. r-mor, stslov.
--; prema stvnjem. -- (blejati): srvnjem. -jen,
stslov. -, lat. fU-re i t. d. (vidi kod P e r Perssona . c. str.
3 5 4 2 . ) ; isp. jo lat. gloci-d-are (o kokoi) prema gloci-t-are,
njem. -d-ern (o guski), schna-d-ern (Wackernagel Voces str. 8 1 . ) .
U slavenskim se onomatopejskim rijeima determinativ d rijetko
nahodi : prema slov. brn-eti (o muhama i si.) imamo i
brn-d-ati,
prema brun-k-ati:
brun-d-ati,
hrv. prema fr-k-ati:
frn-d-ati
(o
maki), prema vrn--ati
(o maki i dr.) : vrn-d-ati
(isp. i e.
vrn-ti) ; u svim ovim primjerima ispred determinativa d nalazi
se jo determ. (vidi njemu pod br. 6.) ; hrv. gr-d-iti (o svinji),
isp. g r . interj. (ili ) i lat grun-d-ire (o svinji) pored grunn-ire ( W a c k e r n a g e l Voces str. 6 7 . ) , polj. gr-d-a ( pupaveu) ;
hrv. zun-d-araa
(nekaka velika m u h a ) ; polj. by-d-eko (dem. od

R . j . A. 178.

byk), hrv. blesti: -d-em (blejati). Na str. 4 3 . vidjeli smo, da

stslov. (medvjed) stoji prema glagolu me-k-ati te znai
der Brummer" (bolje der Blkende" kao i skr. ma-k-aJcas) ; kako
je ovdje na interjekciju me doao determinativ , tako je po mome
miljenju uz nju pristao i determ. d: med, i ova j e tvorba dala
povod, te j e ta ivotinja prozvana medv-db t. j . Honigesser", j e r
se isprvina interj. - J - d shvatila kao rije medz (to se stim lake
moglo dogoditi, to medvjed doista rado jede med), isp. i polj.
niedwied, gdje je na poetku w, te se znaenje rijei vie ne
osjea kao Honigesser". ( ovakvim tvorbama vidi u gl. I V .
br. 7.)
Z a izmjenu determinativa t determinativom d, koja se u indoevrop. jezicima kadto javlja (isp. P e r Perssona . c. str. 4 2 4 3 . ) ,
naao sam u podruju slavenskih onomatopeja samo jedan primjer:
poij. trd (trut) prema trat.

*
5. Izmeu obilja indoevropskih korijena, koji su determinirani
glasom , Per Persson (. c. str. 5 9 6 7 . ) ne navodi ni jednoga
onomatopejskoga. Cesto dolazi taj determinativ u lat. (na pr. mur-ire miu" prema mu-n-ire, gru-r-ire prema gru-ere dralu",
Wackernagel Voces str. 6 4 . i 5 3 . ) , u njem. (na pr. bl-rr-en prema
blah-en ovci", qua-rr-en prema qua-k-en abi", ib. str. 6 6 .
i 70.) i u slavenskim jezicima (na pr. slov. kav-r-ati
puri"
prema kav-k-ati).
postanju toga determinativa ne moe se kazati
nita pouzdano; ini se tek, da j e u gdjekojim rijeima pristao uz
korijen, da objaa onomatopejski dojam njegov, t. j . kao neki
novi dio interjekcije; isp. na pr. e. interj. inarara im im im
(krik vrapji) i prema njoj glagol inarovaf,
Mikloie (Vgl. G r .
I I ) pribraja takav glas r korijenu (na pr. str. 4 7 4 . ) , ili ga u svezi
s nekim samoglasnicima uzima za sufiks s deminutivnim znaenjem
(na pr. str. 4 5 3 . : hrv. evkariti),
jednako Mareti (Gramatika i
stil. 3 8 4 . i 3 8 7 . ) .
1. Korijen - j - r :
a) e. i-r-ati (o guski, kad kljunom udara po vodi), slov. dar-ati (o kokoi prije nego snese j a j e ) , slov. kav-r-ati (o puri), e.
ltnou-r-ati (o maki), polj. kre-r-a (o guski i d r . ) , kry-r-a (isto),
e. mam-r-ati
(o govedu), mum-r-ati
(o medvjedu i dr.), e.
pap-r-ati (o kokoi), polj. skam-r-a (o psu); slov. i-r-iti (o pti
cama), e. vi-r-iti (isto);

b) r dolazi na korijen determiniran glasom : hrv. buk-ar-iti se

(o prasetu), rus. -- ( pticama), hrv. evk-ar-iti (o psu);
ovi su glagoli postali od bukati se, , evkati, te je iz nji
hovih osnova prelo a u one glagole s r.
2. Korijen - j - o r :
a) hrv. cac-or-iti
(o kokoi), isp. cak-ol-iti (na str. 5 3 . ) , e.
gag-or-iti (o guskama), hrv. prp-or-iti se (o ribama, kad se biju);
b) hrv. krak-or-iti (o kokoi), e. krdk-of-iti, polj. krek-or-a i
krok-or-a (o kokoi); s determinativom t: e. svit-or-ati, vitof-iti (o lastavicama), isp. i e. veh-r-ati (o lastavicama).
3. Korijen - j - u r - '
hrv. drd-ur-iti (o puranima), slov. frf-ur-iti (udarati krilima).
Z a glasove , u ispred r isporedi ono, to je reeno na str.
4 8 . za ove glasove ispred t.
4. Glasom r determinirani onomatopejski korijeni postaju glagoli
s pomou sufiksa k; u takvom se dogaaju r osjea kao posljednji
glas od korijena. Na ovakav novi korijen dolazi k ili neposredno,
na pr. rus. --
( pticama), hrv. evr-k-ati (o psu), rus.
--
( pticama), polj. ciur-k-a (o unji), rus. --
( konju i dr.), -- ( medvjedu), isp. i e. kokr-h-ati (o
kokoi) ; ili s glasom i, koji je doao iz glagola bez nastavka
k (na pr. rus. -- prema slov. i-r-iti) : rus. --
( pticama, c v r k u ) , od glagola je postala i sekundarna interj.
. e. in-k-ati,
hrv. guri-k-ati
(o svinji), i sa determ. t:
guri-t-ati;
isp. i slov. iripetati
(o vrapcima), hrv. ipirkati (cvr
kutati).
Determinativ r dolazi i u onomatopejskim i m e n i c a m a , od
kojih su jedne mogle postati prema glagolima, a druge samostalno.
Na pr. e. cink (prema glagolu cinkati)
znai vrapje cvrkutanje", a onda i vrapca", slov. iri (cvrak), e. irek (patka),
polj. , rus. ; slov. kavra (pura, prema glagolu
kavrati), tako e biti nastalo i e. vama (neka ptica), hrv. avraka
(isp. avka); hrv. gagrica (neka ptiea, isp. e. gagofiti). Ovakvo
e r biti (kao nastavak) u rijei stslov. (pijetao), e. kura,
polj. kur i t. ., u kojoj Mikloie (Vgl. Gr. I I . str. 19.) r pribraja
korijenu, a za nastavak uzima -, dok je po mome miljenju
bolje rastavlja u Vgl. Gr. I. (str. 170.) u ku- (isp. glagole
na pr. slov. kukurikati,
lat. cucurrire ; vidi str. 1 5 . ) . Ovako valja
rastavljati i stslov. - ( c v r a k ) , rus. - i t. d. (isp. sprijed
slov. iri, koje Mikloi E t . W t b . str. 3 4 3 4 . mee uz osnovu

turu, i glagole iriti i ), pa moda hrv. i slov.

pu-r-a(n),
rus. -- (isp. r u glagolima puranu: slov. kavrati, hrv.
drduriti, brbotati, a za pu- : njem. Pute).
U z determinativ r vrlo j e obian u slavenskim onomatopejama
determinativ 1, kojemu vrijedi ono, to je na str. 5 0 . kazano
za r. On esto dolazi u lat. i njem. onomatopejskim rijeima,
na pr. lat. be-l-are (o ovei, prema beb-are), pipi-l-are (o jastrijebu,
prema pip-are), bomb-il-are (o peli, prema bomb-ire), njem. bellen,
maulen, kakeln (Wackernagel Voces str. 8 0 . ) ; lit. -l-iu (o bukavcu, prema baub-iu). Na jednaki nain kao kod r ulaze i ovdje
onomatopejske interjekcije u jezik kao glagoli.
1. Korijen -)-1'
a) slov. beo-l-iti (o psu, ovci, isp. bev-k-ati) ; stslov. --
(--) pticama i dr.", hrv. cvi-l-jeti, slov. cvil-iti,
isp.
cvi-k-ati, cvi -ati ; slov. vr-l-eti (o pticama, isp. vr-k-ati) ; slov.
fr-l-eti (flattern, isp. fr-k-ati)
gr-l-eti i gr-l-iti (o grlici, isp. grk-ati), gru-l-iti (o golubu, isp. gru-k-ati),
e. grou-l-iti (o svinji) ;
slov. kru-l-iti (o svinji, isp. kru-k-ati):
e. kv-1-iti, kv-l-iti, polj.
kwi-l-i, kwie-1-i (wimmern), isp. e. kvi-k-ati; bug. -- ce
(sich paaren, eig. einen bestimmten L a u t von sich geben", Mi
kloie E t . W t b . 1 9 2 . , gdje sam ovu rije naao zapisanu: mrblet
se, i gdje se ne veli, koje se ivotinje tie), isp. hrv. mr-k-ati
se;
slov. mu-l-iti (o kravi, isp. mu-k-ati),
ru-l-iti (o govedu, isp. ruk-ati), rju~l-iti (isto, isp. rju-ti); slov. frf-l-ati (udarati krilima),
fur-l-ati (o puranu), e. mum-l-ati (o medvjedu i d r . ) , vr-l-ati (o
pticama, isp. vr-k-ati), u-1-ati (o lastavicama i dr., isp. ue-nj-ati) ;
slov. bab-lj-ati, beb-lj-ati (o ovci), hrv. drd-lj-ati (o puranu, isp.
drd-ur-iti), slov. faf-lj-ati (leprati se), gag-lj-ati (o kokoi i dr., isp.
gag-ati).
K

b) Na korijen determiniran glasom k, g i dr. dolazi l: slov.

ek-lj-ati (o pticama), vrk-lj-ati (isto), kok-lj-ati (o kokoi), kroklj-ati (o svinji), pik-lj-ati (o unji), ek-lj-ati (o s v r a k i ) ; reg-lj-ati
(o abi i dr.), eg-lj-ati (o pticama), eg-lj-ati (o piladi i d r . ) ,
vrg-l-ati
(o pticama i dr.), e. vih-l-ati, vih-l-iti (o pticama) ;
slov. kokotlj-ati
(o kokoi), hrv. agr-lj-ati
(o miu),
cavr-lj-ati,
ur-l-iti (o pticama).
2. Korijen j ol :
a) slov. flaf-ol-iti (leprati se), frf-ol-eti
lubu) ;

(isto), grg-olj-ati

(o go

b) brv. cak-ol-iti (garrire", kokoi, isp. --;

Skrekelj
u J a g i e v u Archivu X I V . str. 5 1 9 . s nepravom ovu rije izvodi
iz tal. chicolr, kao i Danii Ak. r j . s. v. od tal. ciangolare plap;
pern"), rak-ol-iti se ( kokoi) ; slov. hrg-ol-iti (o konju), isp.
hrg-ot-ati ; vrg-ol-eti ( pticama), e. veh-ol-iti (o lastavicama).
3. Korijen - j - ul:
slov. gog-ul-iti (o golubu; u rjeniku je zapisano gaguliti, ali
dolazi iza gogotati, zato se ne zna, je li ili a?);
hrg-ul-iti (o
konju), hrv. cvrg-ulj-iti
(o lastavici) ; u ove dvije rijei ve j e g
(mj. k) determinativ ; isp. i slov. grv-ul-iti (o golubu) pored gru-l-iti.
4. Glasom l determinirani onomatop. korijeni postaju glagoli
s pomou sufiksa Ti ; u takvom se dogaaju dakako l osjea kao
posljednji glas od korijena; na pr. prema slov. cvi-l-iti: cvili-Tc-ati
(o komaru ; glas -i- u cvilikati doao j e iz oblika cviliti, zato tako
i rastavljam ovu i dalje rijei, isp. kod r na str. 5 1 . ) , isp. cvi-ljk-ati (o prasetu i dr.) ; e. cvili-k-ati, cvrli-k-ati (o pticama), rus.
--,
e. vili-k-ati, vrli-k-ati. Ispred nastavka k imamo
dva determinativa: r i l: rus. -- ( pticama), hrv. urlik-ati (o pticama, isp. dalje kod imenica i str. 5 4 . ) , rus. --
( dralu), --
( m a k i ) ; isp. i bug. -- (
pticama) ; isp. jo : hrv. grlju-k-ati
(o grlici), rus. --
(
sovi i dr.), slov. rlju-k-ati
(o evi).
K a o to od glagola ga-k-ati postaje i m e n i c a gak sa znaenjem
gakanje", a onda neka ptica" (vidi na str. 4 2 . ) , tako drim, da
ie na pr. prema slov. glagolu vr-l-eti postala imenica hrv. vrlj
vorak", a prema *kvr-lj-iti : kvrlj ( crna ptica"), pa tako
i slov. mrlj (bumbar). Mikloi (Vgl. Gr. I I . sti 1 1 4 . ) navodi
ovu posljednju rije s nastavkom -, a i tako se moe uzeti,
samo valja drati na umu, da su esto identini imeniki sufiksi
s glagolskim sufiksima i determinativima. Ovakvo l nalazimo i u
bug. (cvrak). S razlinim nastavcima dolazi osnova na l
u rijeima: hrv. brljak (vorak), vrljak (isto), vrljac (isto), hrv.
(kaj.) krlec (eva), hrv. urlin (neka ptica), isp. urliti; nastavak
- nalazimo u slov. brlez (neka ptica), za koju rije i Mikloi
(Vgl. Gr. I I . str. 3 1 7 . ) misli da j e u svezi s glagolom brleti (isp.
i hrv. brljak) ; s determinativom g imamo : slov. brglez, rus. (polj. bargiel, e. brhel). est j e uz ovakve tvorbe nastavak
-ica, na pr. stslov. ( a v k a ) , isp. rus. , hrv., slov. i
dr. grlica (isp. slov. grliti grlici"); s deter m. k, g: hrv. krakelica (sojka), brgalica (grlica), reglica (aba) i dr.

Prema glagolima na -ol- imamo imenicu rus. (patka), koju

dakako Mikloie navodi uz nastavak -, isp. e. vehol (cvrkutanje"); prema glagolima na -ul-: hrv. gagula ( crna vo
dena ptica"). P r e m a glagolima nae 4 . kategorije imamo ime
nice, na pr. e. cvrlik (najprije svakako = cvrlikanje", a onda
vrabac"), isp. hrv. (tinnitus) prema *cilikati, ciliktati, rus.
(grlica), glagol bi bio *,

(maka,,
prema ),
(sova, prema ),
slov. rljulc
(eva, prema crljukati) ; hrv. urlikavac (strnadica, prema glagolu
urlikati). Kako se sufiksno k kadto u glagolima zamjenjuje s g
(vidi na str. 4 4 . ) , tako prema rus. dolazi u hrv. piljuga
(kobac), bug.
(eva) prema glagolu ,
rus.
(neka ptica) prema (piepen"); tako valja shvatiti
i hrv. vrljuga i druge rijei za evu" : evrljuga,
etrljuga, isp.
bug. ; sve ove rijei navodi Mikloie (Vgl. Gr. I I . str.
2 8 5 . ) uza sufikse -ug'b, -jugij. P r e m a rus. i hrv. piljuga
imamo u slov. piljuh.
koju rije Mikloie navodi (. c. str. 29.)
uz nastavak -uhb.
6. Determinativ nalazimo na pr. u skr dhran-ati
(zvuati),
got. drun-jus (glas), stvnjem. treno, danas Orohne, prema: gr.
--- (vika), -- (neka pela) i t. d. ( P e r Persson . c.
str. 73.). Ovaj determinativ dosta esto dolazi u slavenskim onomatopejskim rijeima; Mikloie ga ne spominje, Mareti govori
njemu u Gramatici i stil. 5 1 . , gdje napominje, da se -na pr.
mjesto pravilnoga gudelj govori i gundelj, t. j . s umetnutim glasom
zato, da bi se hrut to jasnije oznaio po zvuku, to ga ini
letei". ( ovome i slinim primjerima vidi u gl. I V . br. 4 . ) Tako
prema gr. interj. imamo lat. gru-nn-ire
(o svinji); prema njem.
interj. hi (Wackernagel Voces str. 8 0 . 2 8 . ) : hie-n-en ( konju).
Primjeri iz slavenskih j e z i k a : slov. br-n-eti (o kukcima), polj.
brz-n-ie, isp. slov. br--ati (o kukcima) ; e. fr-n-eti (o svinji),
isp. fr-k-ati (isto); e. mr-n-eti (o svinji), isp. hrv. mr-k-ati se
(o ovci) ; - e. ir-n-ti ( maki), hrv. vr-n-ati (isto), isp. hrv.
vr--ati (isto). Rado se dodaje ispred nastavka k, na pr. slov.
br-n-k-ati (o muhi), bru-n-k-atl
(o obadu), isp. e. bru--eti (o
medvjedu) ; slov. hinkati (o govedu), isp. njem. hie-n-en ; e. mr-nkati (o svinji), isp. hrv. mr-k-ati se; slov. kli-n-k-tati
(o orlu)
prema kli-ktati. Takvi su i ovi primjeri, gdje mjesto k dolazi
c: bug. -- (o kukcima), rus. ---, e. br-n--eti (o

strljenu), bru-n--eti (o kukcima), bit-n--eti, isp. bu--eti, cvr-n-eti (o zebi), isp. cvr-k-utati, r-n--eti
(o pticama), isp. r--eti
(isto), polj. l-n-cz-y
( sovi), isp. -cz-y (isto), e. mr-n-c-eti
(o kozi). P r e m a hrv. zujati imamo zu-n-d-araa
( velika
muha"), gdje j e ispred determinativa d.
E v o jo nekoliko primjera, gdje j e dolo na korijen deter
miniran glasom r i l: e. irin-k ati (o pticama), isp. ifi-k-ati,
vifi-n-k-ati (o evi), isp. cvili-k-ati, viri-n-k-aii
(o pticama), isp.
vir-iti ; hrv. -n-k-ua (komar), e. cvrli-n-k-ati (o vrapcu,
c v r k u ) , isp. cvrli-k-ati,
vr i-n-k-ati, hrv. urli-n-k-avac
(neka
ptica"), isp. urli-k-ati ; e. oihli-n-k-ati
(o pticama) prema
svilititi.
Rjei j e u slavenskim jezicima determinativ m. U bug. ---
( muhi i dr.), polj. brz-m-ie dolazi m mjesto (primjere vidi
sprijed), isp. i srodne rijei : skr. bhram-aras (pela), njem. Bremse
prema skr. bam-bharas
(pela), gr. ;-- (osa), gdje nema
determinativa m (isp. P e r Perssona . . str. 6 8 . ) . Od istoga ko
rijena imamo e. bru-m-l-ati
(o kukcima i dr.), isp. i njem. brumm-en. U slov. dolazi bu-m-b-ljati
(o strljenu), gdje je m dolo u
(redupliciranu) interjekciju. T a k v o e m biti i u rus. -- (
muhi i dr.), slov. gr-m-ota
(jako zujanje pela"), isp. hrv. bruj-ati (o pelama) ; stslov. -- (o psu), slov. sko-m-uk-ati,
e.
sko-m-l-iti, polj. sko-m-li, isp. polj. sko-l-i, lit. ska-l-yti (lajati),
gr. (tene); slov. u-m-b-oriti
(o pelama), isp. hrv. ub-oriti.
7. Da u indoevropskim jezicima i glas slui za determinativ,
pokazat e ovaj primjer: g r . --. (nadam se), lat. volu-p-tas
prema : lat. velie, njem. wollen, stslov. i dr. (isp. P e r
Perssona . . str. 5 1 . , 4 9 5 4 . , gdje se nalazi vie primjera za
taj determinativ). K a o veini drugih, tako je i tome determinati vu
postanje tamno ; ali to se tie onomatopejskih rijei, meni se ini,
da j e u njih dolo s istoga uzroka kao i n, t. j . i glasom
htjela se objacati onomatopeja isprvinoga korijena. U rus. na pr.
nalazimo za pilad glagol ---,
pile: --, a pored
toga dolazi i hrv. ci-k-ati (o pticama). Pilad se javlja glasom "
(Winteler str. 18.), prema kojemu su glagoli na pr. lat. pip-ire, njem.
piep-en
e. pip-ati i t. d. Iz ovakvih (redupliciranih) korijena
preao je taj karakteristini glas i u korijen ci, te je postalo
ci-\-p,

samo da se rijeju bolje istakne pilei glas. Isp. i hrv. ci-p (strnadica). Tako je moglo ui i? i u e. U-p-ati (o piladi), tip (das
Piepen), rus. -- (pipa). P r e m a rus. -- ( svinji) i
hrv. hru--ati imamo u hrv. hru-p-ati (guritati, -se, coire, de suibus);
pored rus. -- ( zmiji), e. sy-h-ati i t. d. dolazi u e. i si-p-ati
(o zmiji) ; prema rus. -- ( pelama i dr.) ima u rus. i
-- (canere), stslov. -- (zujak). Hrv. glagol
lepetati (treptjeti, osobito krilima) tumaim o v a k o : onomatopejom
le-le oznaivalo se lagano micanje amo tamo (dakle je to bila onomatopeja druge vrste), isp. hrv. lelijati se, skr. --ti (schwankt,
zittert"), got. rei-rai-th (bebt, zittert"), B r u g m a n n Grundriss II.
str. 8 4 9 . Na pokraenu onomatop. le dodat je determinativ p, kojim
se glasom htio moda oznaiti m a k a r k a k o fini zvuk, te se
od le-p razvio glagol lep-etati, lep-uati,
a nastavkom - y r j ime
nica lep-ir, lep-tir. (Isp. lat. papilio).
Na str. 2 2 . reeno j e , da j e
ovakvo le prionulo uz glagol *prati (prhati): leprati se. Z a taj
determinativ u njem. onomatop. rijeima isp. na pr. zir-p-en, ivisp-eln, zi-p-en ( W a c k e r n a g e l Voces str. 5 3 . 5 8 . ) .
b

Determinativ b nalazimo u stslov. -- (fritinnire), slov.

e-b-etati,
rus. -- i t. d. prema stslov. *--
(Mikloi Vgl. Gr. I. str. 2 8 9 . ) , slov. e-g-etati,
rus. --
i t. d. ; hrv. zu-b-oriti
( pticama i dr.), isp. rus. --;
takvo e biti b i u e-b-otati (o paunu i d r . ) . Determinativno
b dolazi ee u latinskim onomatop. rijeima, na pr. cucu-b-are
(o sovi), titu-b-are (o jarebici), kadto i u gr. na pr. --
(isto), isp. Wackernagela Voces str. 8 0 .
Zamjenu determinativa b ( kojoj govori P e r Persson . .
str. 54. i d.) imamo u polj. szcze-p-iota i szcze-b-iota, a isp. i
hrv. u-b-oriti
s rus. -- ; prema rus. ^-- u slov.
j e ci-b-a (koko).
8. Napokon imamo determinativ S, na pr. skr. bhas-ati (lajati, -
-Is-), stvnjem. bllan (lajati), lit. balsas (glas) prema: stslov.
-, srvnjem. blm-jen; tako dolazi ee u onomatop. rijeima,
lat. garrire (brbljati, od *gar-s-ire) p r e m a : gr. (glas, ton),
skr. ms-ati (zvuati, mukati) p r e m a : skr. r-yati (lajati), lit. r-ju
(vikati), stslov. - (sonitus) i dr. (vidi P e r Perssona . c. str. 87.,
a druge primjere str. 7 7 8 9 . ) . Ni postanje ovoga determinativa
nije jasno; jedni ga dovode u svezu s aorisnim i futurskim s (na pr.

Brugmann Grundriss I L str. 2 0 . ) , a drugi (na pr. Whitney Gr.

1 0 4 0 . ) s d e s i d e r a t i v i m s; vidi kod P e r Perssona . . str. 2 0 7 .
U slavenskim g a jezicima nalazimo u svezi s , na pr. pi-s-k-ati,
te Mikloie (Vgl. Gr. I I . str. 4 8 0 . ) pie: sk gehrt im slav. eigent
lich zu denjenigen lauten, wodurch wurzeln determiniert w e r d e n . . . "
On navodi samo nekoliko primjera. Prema onome, to smo govo
rili eterminativu k, rei emo ovdje: u pisicati j e s determinativ,
te se od korijena pis grade glagoli s pomou sufiksa k: pis-k-ati.
Primjeri iz onomatop. podruja, koje ovdje obraujemo: slov.
bev-s-Jcati (o psu), isp. bev-Jcati; hrv. fitati (o konju, -gdje j e -t
postalo od -sk- kao i u daljim glagolima), isp. interj. njem. hi
( W a c k e r n a g e l Voces str. 2 8 . ) , njem. hienen (ib. str. 65.) i wiehern
(stvnjem. wihon od hwjon, Kluge E t . W t b . str. 4 2 4 . ) ; bug.
-- ( zmiji), isp. -- ; hrv. hitati ( konju) ; bug.
-- ( pticama), hrv. krijetati, kretalica,
isp. hrv. krijekati i d r . ; e. mrou-s-kati
(o maki i dr.), isp. i hrv. mrtati
(murmurare), isp. e. mru-k-ati
(o medvjedu) ; hrv. njitati (o
konju), isp. to j e reeno kod fitati; prema rus. -- ( pti
cama), e. pi-k-ati i t. d. imamo : slov. pi-s-kati (o piladi i dr.),
hrv. (kaj.) piati (o golubu i dr.), pie (puUus), rus. --
(piepen), e. pi-s-kati, piskie (mlada ptica u gnijezdu), polj pi-s-ka,
piskl (ptiica), pa rijei za tibia" i tibia canere", na pr. stslov.
--, i t. d. ; prema hrv. pr-c-ati se (o kozama,
coire), isp. i mr-kati se, dolaze glagoli s determ. s : slov.
pr-s-kati
se (o kozama), e. pr-s-kati,
isp. i stslov. -- (Ge
brll"); slov. rev-s-kati
(o psu), isp. rev-kati ; u bug. --
( zmiji) moglo bi s biti i glas od pokraene reuplikacije; stslov.
-- ( konju), bug. --, hrv. vi-s-kati i t. d., isp. to
je reeno kod fitati. Ovakvo s imamo po svoj prilici u glagolima,
koje Mikloi (Et. W t b . 9 0 . 9 1 . ) skuplja pod chrensk-, chrenst-,
na pr. slov. hruati,
rus. , , e. chrustti,
polj. chrsta, isp. i hrv. hrustati (gdje je -st postalo od -sk, resp.
-sc, isp. W o n d r k a Altkirchslav. Gram. str. 1 8 2 . , Maretia Gram.
i stil. str. 9 7 . ) , a od osnova chrenst-, chrensk- izvedene su na
stavkom -jb imenice za poznatoga k u k c a : stslov. , slov.
hro, hrv. hrut, rus. , e. hroust, polj. chi-assez.
6

K a k o se iz ovih primjera vidi, u slavenskim jezicima determi

nativ s dolazi samo u svezi s k (to imamo u slov. rev-s-ati,

psu, to e biti postalo prema rev-s-kati,

a po analogiji ovakvih
tvorbi i kokoaj-s-ati, kokoi). Samo u rijei stslov. (),

hrv. muha i t. . dolazi s bez : od kor. *mu- potjee na pr. stnor.

, stvnjem. mucca, a od *mu-s-: gr. (muha), lat. mu-s-ca, lit.
muse i stslov. (h od s), isp. F i c k a E t W t b . str. 5 1 1 . , P e r
Perssona . . str. 1 8 1 .
Poto smo ovako od onomatopejskih rijei odluili one dijelove,
za koje se u glavnome ne moe rei da su pridoli na korijen iz
imitativnih uzroka, i pri tome moda podali prilog nauci tvorbi
slavenskih rijei, prelazimo u I V . glavi na razmatranje razlinih
osobina, to ih nalazimo kod onomatopejskih elemenata.

IV.
1. Isporeujui onomatopejske korijene, kakvi su na pr. ga(hrv. gakati), ge- (hrv. gegekati), - (rus. ), - (bug.
), treba da se pitamo, kako stoje samoglasnici , e, , u
prema suglasniku g i kako jedan prema drugome? W u n d t se ovim
pitanjem bavi u svojoj Vlkerpsychologie" ( I . str. 3 2 6 3 4 0 . ) go
vorei t. zv. glasovnim metaforama", t. j . odnoaju jezinoga
glasa prema znaenju, koji odnoaj sich dadurch dem Bewusstsein
aufdrngt, dass der Gefhlston des Lautes dem an die bezeichnende
Vorstellung gebundenen Gefhl verwandt ist". T a k v e metafore
mogu biti u m j e t n e , ako pjesnik ili govornik glasovima i ritmom
udesi rijei tako, dass sie den Gefhlston des Gedankeninhalts
wiedergeben". Pri tome moe glasovna metafora bez otre mee
prijei u onomatopeju ; tako na pr. poznati Homerov stih (Od. X I .
5 9 8 ) : jo ide u glasovnu
metaforu, dok j e Vossov prijevod : Hurtig mit Donnergepolter ent
rollte der tckische Marmor (a tako i Maretiev: Niz brdo u taj
se par skotrlja hridina grdna) ve sasvim postao onomatopeja.
P r i r o d n e metafore zove W u n d t one tvorevine rijei, koje su
postale prirodnim jezinim razvojem, i kod kojih se moe vidjeti
eine durch den Gefhlston des Lautes vermittelte Beziehung" iz
meu glasa i onoga, to on znai. Dok j e za umjetnu metaforu
svagda potrebno v i e rijei, prirodna se moe javiti i u j e d n o j
rijei, ali samo onda, kad ona ne stoji sama za se (na pr. Liebe,
hart...),
ve pored nje ima i drugih s r o d n i h rijei s neto r a z
l i n i m znaenjem. K a d se promijenilo znaenje, promijenio se i
glas. Ovaj pojav dakle pripada u podruje t. zv. korijenske vari
jacije, za koju W u n d t doputa samo ovo znaenje: ona nam po-

daje neki red rijei, iz kojih se moe izviti ne identian, ve slian

glasovni kompleks, te se pri tome mogu pokazati razlini glasovi
kao prirodne metafore za razlina znaenja. Tako na pr. veli
W u n d t ima jedan red indoevropskih korijena, koji se poinju
glasovima kr i svi znae um", kakogod se oni modificirali. Do
davi na kraj eksploziv (krk) dobivaju ti glasovi znaenje glas
noga uma", a njegove se razline modifikacije izriu tako, da se
u ni e u razlini samoglasnici, na pr. krak znai: das pltzliche,
krachende Gerusch" (), kruk: den dauernden lauten Schall '
(), krik : den scharfen, eindringenden Laut" ().
-

Grki primjeri, to ih Wundt navodi, nijesu sretno izabrani ;

zato njegovo razlaganje nije moglo uvjeriti D e l b r i i c k a .
Mi
cerno poslije vidjeti, da promjena samoglasnika doista moe biti
posljedica promjene znaenja, te zato u toj toki ne treba Wundtu
zabaviti. Teko je uza nj pristati, kad veli, da se u neku grupu
glasova u m e u razlini samoglasnici. Uzmimo ovaj primjer : ovji
se glas u jezicima esto izrie interjekcijom me (na pr. gr. .,(. njem. meckern, lit. mekenu, hrv. mekati i t. d.), a govei
glas interj. mu (na pr. gr. [., lat. mugire, njem. muhen,
slov. mukati i t. d.). P o Wundtovu bismo tumaenju iz reda na
vedenih rijei morali uzeti glas m, koji dolazi u svima tim rije
ima, dok se glasovima e i u znaenje modificira. Ako pojedini
suglasnici kako emo poslije vidjeti i mogu biti karakteri
stini za onomatopeju, opet se njima samima nigda ona ne izrie;
dodavanju" (ili umetanju") samoglasnika moglo bi se tek
onda govoriti, kad bi se dokazalo, da i sam suglasnik (u naemu
primjeru m) slui kao onomatopejska interjekcija. No moda je
W u n d t mislio i o v a k o : u glagolima -, meckern ... zajedniki
je glasovni kompleks me, te se njime oznauje ovji glas; kad se
pak htio oznaiti govei glas, onda se mjesto e uzelo u: ,
mugire...,
t. j . s promjenom znaenja promijenio se i glas. Ali
ni ovakvo miljenje ne odgovara onome, to j e u prvoj glavi ove
radnje napomenuto postanju onomatopejskih rijei. Interjekcije,
a s njima i rijei, postaju n e p o s r e d n o u povodu prirodnih gla
sova, pa tako je i me sa svojim rijeima izilo imitacija ovjega
glasa, dok j e mu postalo imitacija goveega glasa; obadva su ova
glasovna kompleksa postala sasvim s a m o s t a l n o , i ne moe se
rei, da se jedan iz drugoga r a z v i o , da se glas e zamijenio gla1

Grundfragen der Sprachforschung, Strassburg 1 9 0 1 . str. 8 4 .

som ili obrnuto. Tako mi se dri i P e r Persson (.

. str. 1 9 4 . i d.), jer govorei vokalskim determinacijama na
o s o b i t o m mjestu navodi onomatopejske rijeci, t. j . rastavlja ih od
primjera, u kojima i s t i korijen prima sad ovaj sad onaj samo
glasnik.
e r c e l (. Ban. X X V . str. 1 5 2 . i d.) na osnovi
fiziologike
prirode samoglasnika a, o, i izvodi, da se u onomatopejskim ko
rijenima esto upotrebljavaju a i o onda, kad se hoe oznaiti to
jako. glasno, mnogo, a samoglasnik i onda, kad se izrie to slabo,
tiho, neznatno; na pr. rus. oznauje j a i glas negoli
. I P e r P e r s s o n (. c. str. 2 0 1 . ) veli, da se na pr.
samoglasnikom u kod onomatopejskih rijei esto oznauje mukli, a
samoglasnikom i jasni i tanki glas. Ovu simboliku" samoglasnika
treba ovako shvatiti : Jezik nastoji, da mu onomatopejske rijei
to bolje odgovaraju dotinim prirodnim glasovima, pa prema tome
kako bira zgodnije suglasnike, tako bira i zgodnije samoglasnike;
gdje u prirodi uje glas. koji j e slian jezinome glasu na pr. e,
uzet e e, gdje u, uzet e u i t. d. P o t v r d a tome nalazi se dosta
u drugoj glavi ove radnje, a ovdje u navesti samo nekoliko pri
mjera, gdje uz i s t i s u g l a s n i k dolaze r a z l i n i s a m o g l a s
n i c i , koji odgovaraju prirodnim glasovima. Tako se ovca (koza)
j a v l j a : be (gr. interj. , lat. i t. d., hrv. bekati, njem. bhen,
lat. belare i t. d.) ; uzet je glas e, j e r on najbolje odgovara ovjemu
glasu. Z a govedo imamo interj. bu (na pr. lat. bucula, njem.
Bulle, stslov. i t. d . ) ; tu j e uzet glas u, jer najvjernije
predouje govei glas. T a j isti glas nalazimo i u rijeima za sovu,
na pr. gr. , lat. bubo, slov. bubuj i t. d., za svinju, na pr.
hrv. buJcariti se, i za druge ivotinje, koje se slino glase. Gra
dolazi na pr. za gavrana (na pr. stslov. ) i za abu (hrv.
graati),
a gri za c v r k a (na pr. gr. , at. grillare,
njem.
Grille, slov. grigec) ; hu za sovu (na pr. hrv. huhukati),
za
svinju (polj. huka),
a hi za poznati tanki glas u konja (na pr.
lat. hinnire, njem. hienen, hrv. Instati);
kva za gavrana (na pr.
e. kvakati), za abu (na pr. njem. quaken, lit. kvakiu, bug. ), a kvi za osobiti tanki glas prasadi (na pr. lat. quitre,
njem. quieken, lit. kvykiu, stslov. ) ; pu za sovu (na pr.
lat. upupa, rus. ), a pi za ptice (na pr. lat. pipire, lit. pypiu,
e. pipati i t. d.). V e j e ercel (. . str. 1 5 6 . ) opazio, da se
glas i vrlo esto nalazi u korijenu glagola, kojima se oznauju
glasovi m a l e n i h p t i c a , osobito onih, koje se ne javljaju osobito

karakteristinim krikovima ; na pr. slov. cvikati (osobito lastavi

cama), e. iNkati,
rus.
e. vilikati, vihlati, rus.
i t. d.; isp. skr. ( ptijem cvrkutanju), gr.
, , , lat. pipiare, trittilare, njem. zwitschern,
piepen,
lit. kvykiu, czypiu i t. d.

*
2. U nekim onomatopejskim rijeima vidimo, da se prirodni glas
nasljeduje p o g l a v i t o s a m o g l a s n i c i m a , koji su njemu naj
sliniji; a suglasnici, to stoje pred takvim karakteristinim samo
glasnicima, kao da su uzgredni te se lako mijenjaju. Ovo opaanje
neka potvrde primjeri :
Samoglasnik e karakteristian je za o v j e glasove, pa tako
imamo: 1. be: (interj. g r . % krv. be i t. d.), rus. , hrv.
beati, njem. bhen i t. d. ; 2. ge : hrv. gegekati ; 3. me :
(interj. e. me, njem. mh i t. d.), hrv. mekati, njem. meckern
i t. d. ; 4. ve : hrv. veketati, lat. vehare.
Isti je samoglasnik u svezi sa suglasn. (vidi na str. 2 4 . ) ka
rakteristian za glas p s a : 1. bev: slov. bevkati; 2. ev: hrv.
evkati; 3. kev: hrv. kevkati; 4. rev: slov. revkati; 5.
ev: hrv. zevkati.
Glasom u oznauje se g o v e i glas: 1. bu: stslov. ,
lat. bucula i t. d. ; 2. hu: (interj. njem. hu), e. hueti ;
3. mu: slov. mukati, lat. mugire, njem. muhen i t. d.; 4. ru:
slov. rukati, lat. rugir e i t. d.
S o v a : 1. bu: hrv. bukati,
lat. bubo i dr. ; 2. : slov.
guga, skr. ghkas;
3. hu: (interj. njem. hu), hrv. huhukati,
njem. Huhu;
4. ku: (interj. polj. kuk), lat. cubire; 5 . pu:
(interj. polj. pupu), polj. puchacz, njem. Pu-vogel i dr.; 6. tu:
(interj. lai. tutu), lat. tutubare, njem. tuten i dr.
P u p a v a c : 1. du: e. dud, lit. dudutis i dr. ; 2. fu: slov.
futa;
3. hu: hrv. hupa, njem. Hupphupp i dr. ; 4. j m :
hrv. pupati, lat. upupa i dr. ; 5. iw: lit. tUtlys; 6. vu: hrv.
vukvanac, vudak i dr.
a b a : l. du: polj. duka;
2. foi: hrv. kunka, e.
, 3. pu: hrv. punjka, lit. pupaju (von manchen Frschen,
in deren Rufen der L a u t vorherrschend gehrt wird"); 4 . tu:
hrv. tukac.
Glas r prevlauje u nekim onomatop. rijeima, na pr. za g rl i c u : 1. br: hrv. brkati; 2. gr: slov. grkati; 3. tr: slov.
trkati. S v i n j a : 1. dr: slov. drnjati;
2. / : e. frneti;

3. gr: hrv. grditi. K o z a : 1. mr: stslov. : 2. pr:

e. prskati (coire) i dr. L e t p t i c a : 1. fr: hrv. frknuti, e.
frkati i d r . ; 2. pr : hrv. prhnuti ; 3. vr : hrv. vrknuti i t. d.
Kako se iz ovih primjera vidi, suglasnici ovdje dodue nijesu
odluni za onomatopeju, ali opet se ispred navedenih samoglasnika
u razlinim jezicima vraaju gotovo svagda isti suglasnici, ponaj
vie b, p, m, d, t. No razline suglasnike nalazimo esto i u onim
onomatopejskim korijenima, gdje se ne moe rei, da je karakte
ristian samo suglasnik. Ovaj j e pojav opazio Mareti (Gram. i
stil. 5 1 . ) i naveo za nj nekoliko primjera (kao cvrati vrati).
U velikoj veini primjera, to e se sada navesti iz onomatopejskoga podruja, koje ovdje obraujemo, razlog e zamjenjivanju
suglasnika biti u razlinoj apercepciji prirodnoga glasa (isp. str. 9.).
U tome miljenju utvruje me to, to se ponajvie zamjenjuju bilo
po emu s r o d n i suglasnici.
Cesto se zamjenjuju guturali g;
na pr slov. gagljati (o ko
koi), isp. njem. gackern, lat. gacillare
( W a c k e r n a g e l Voces str.
5 2 . ) : hrv. kakotati, isp. lat. caccinare (ib.), gr. ; rus.
( guski), hrv. gagati i t. d., isp. njem. gacken, lit. gagu:
e. kachtati;
stslov. , hrv. gakati (o gavranu) i t. d.,
isp. njem. gack : hrv. (kajk.) kavran, malorus. , isp. skr.
kUkas; rus. ( kokoi): rus. , e. kokotati
i t. d. ; hrv. grknuti (o gavranu), e. hrkati:
hrv. zakrktati,
e. krhotati;
rus. ( pijevcu): slov. krketati,
isp.
lit. kirkiu; stslov. ( gavranu), hrv. grakati, isp. lat.
grahare, njem. gra-gra (interj.) : rus. , e. krdkati i t. d.,
isp. lat. craxare, stvnjem. km; hrv. graati (o abi): hrv. kraketati, isp. njem. krakken, gr. ; polj. grzegota (o ko
koi): polj. krekora; slov. grokati (o g a v r a n u ) : slov.
krokati,
jsp. lat. crocire; slov. grukati (o golubu): slov. kruliti;
isp. i
lat. grunnire (o svinji), njem. grumen : slov. kruliti., lit. krukinu.
Pri zamjeni gk stoje jedan prema drugome zvuni i bezvuni
suglasnik. U drugim se jezicima rado zamjenjuju i drugi zvuni i
bezvuni suglasnici u onomatopejskim rijeima, dok za slavenske
jezike iz naega podruja mogu navesti za ovu zamjenu
samo primjere, sto sam ih naveo sprijed kod karakteristinih samo
glasnika. Tamo sam rekao, da ispred takvih samoglasnika stoje
obino neki odreeni suglasnici, a meu njih esto pripadaju pa
rovi: zvuni i bezvuni. Na pr. bp: hrv. bukati (o sovi), isp.
lat. bubo: polj. puchacz (sova), isp. njem. tu-vogel;
d--t:
polj.

duka ( abi) : hrv. tukac (neka aba) ; isp. skr. iimas (neka
ptica) i iittibhas (isto), njem. dadem
(o guski) i tattem (isto;
W a c k e r n a g e l Voces str. 5 0 5 1 . ) ; f: hrv. frndati ( m a k i ) :
hrv. vrndati i t. d.
U slavenskim se onomatopejskim rijeima esto izmjenjuju palatalni i nepalatalni suglasnici; tako , na pr. slov. ceketati (o
pticama) : ceketati ; rus. ^ ( pticama), hrv. ciknuti i
dr. : rus. , hrv. iktati, e. ifikati i t. d. ; rus.
( c v r a k ) : rus.
( cvrku), slov. iri (cvrak) i t . d. ;
e. crkati (o pticama), slov. crgutati:
slov. rkati ; bug.
( c v r k u ) , e. crkati:
hrv. rak, slov. creati; slov.
cviati, e. vilikati (o pticama) i t. d. : e. cvikati, vilikati i t. d. ;
hrv. cvokati ( u : iscvokati iskljuvati") : vokati ( u : ivokati);
hrv. cvrati (o pticama), slov. cvrati, e. cvrlinkati i dr. : hrv.
vrati, slov. vrleti i dr. ; hrv. cvrak : hrv. cvrak i t. d.
Z a izmjenu glasova s neka slue ovi primjeri: slov. sikati
(o guski, zmiji), bug. , polj. syka i t. d. : hrv. ikati,
rus. . Zz: hrv. zujati ( kukcima), e. zueti i t. d.:
rus. , slov. zuati, e. ukati i dr. U gdjekojem izmeu
ovdje navedenih primjera mogao bi se palatal na prvom mjestu
tumaiti i tako, da je postao asimilacijom prema palatalu na dru
gom mjestu (isp. hrv. cvrati i vrati, hrv. zuati i slov. zuati).
Dogaa se i to, da se palatalni suglasnici izmjenjuju izmeu
sebe ; tako , na pr. hrv. oktati (o kosu) : ok (kos), e.
foktati
(o kosu); hrv. evkati (o psu): hrv. evkati;
,
na pr. hrv. evrljuga:
evrljuga;
rus. ( c v r k u ) : ; e. vifinkati ( p t i c a m a ) : e. vifinkati; slov. mel (pela):
melj (isto), rus. : ; , na pr. hrv. evkati (o
psu) : zevkati. Isp. skr. cilll ( c v r a k ) : jJiilll (isto). Ovdje u
prisloniti izmjenu glasova s u hrv. cmrak (cvrak) i smrak,
t u slov. cvrzati (o ovci, svinji, kad jede travu) i tvrzati.
Vie primjera ovakvim izmjenama nai emo pod br. b\
Napose u spomenuti, da se glas kadto izmjenjuje nekim
suglasnicima. T a k o imamo u primjerima: hrv. evrljuga i
eprljuga, kavka i kapka, gdje j e prvobitnije, dok na pr. u hrv.
viduljka (eva) i pitulja (isto) ne moemo znati, koji j e korijen
od ove dvije rijei originalniji, s ili s , j e r su novotvorine.
Mjesto stoji m, na pr. slov. cveliti (o psu) i cmeliti, hrv. cviljeti
i cmiljeti,
cvrak i cmrak. U rus. (o psu) i
ne moe se kazati, da j e m dolo mjesto v, nego tu imamo dvije

razline interjekcije: i . Glas doao j e mjesto b u

slov. bubuj (sova) : vubuj ; isp. skr. brmhati
(o slonu) i vrmhati
(isto); Uhlenbeck ( E t . W t b . str. 1 9 1 . ) pita, j e li na poetku pra
vilnije b ili V ? Lv: hrv. i slov. klocati (o kokoi) i kvocati,
rus. i i d r . ; isp. g r . , njem. Klucke
i t. d. : e. kdakati (o kokoi) : vdakati.
Napokon evo dva primjera zamjeni izmeu likvida lr: h r v .
kliktati (o unji, orlu) i kriknuti
(o sokolu i d r . ) ; e. brekot
(ovji) prema blekati. Vondrk (Altkirchenslavische Grammatik
str. 1 0 7 ) misli, da j e r u rijei , ( m j . * . . . ,
ima , isp. lit. klykti) dolo iz drugih srodnih rijei, na pr.
.
3. U treoj smo glavi vidjeli, kako se na onomatopejske ko
rijene privezuju razlini suglasnici. Slian emo pojav sada navesti,
samo to ovdje ne e suglasnik doi i z a korijena, v e u korijen.
U hrv. na pr. imamo gukati (o golubu), a u slov. grukati (takoer
0 golubu), tu se dakle gu rairilo" glasom r : gru. Razlog ovome
pojavu valja traiti u razlinoj apercepciji prirodnoga glasa, t. j .
jedno se glas goluba shvatio kao gu, drugi put kao gru. No treba
istai i to, da se korijeni ovako rairuju samo nekim suglasnicima:
r, , , n.
Primjeri za r: rus. ( kukcima), e. bukati i t. d :
hrv. brujati (o pelama), e. brueti i t. d. ; polj. huka (
svinji) i t . d. : rus. , hrv. hruati i t. d ;
e. kunkati
(o abi), hrv. kunka: bug. ; slov. tutati (o grlici):
polj. truka (isto). U ovim j e primjerima r dolo ispred u; rjee
dolazi ispred drugih samoglasnika, n a pr. hrv. gavran, gakati i t. d. :
hrv. gravran, stslov. i t. d. ; slov. kokotati (o kokoi)
1 d r . : slov. krokotati; e. mekati (o kozi): e. mrekati;
hrv. vistati ( konju): hrv. vritati. Isp. g r . (sova) i ,
lat. ticiare ( vrapcu) i triciare
( W a e k e r n a g e l Voces str. 5 8 . ) ,
densare ( labudu) i drensare (ib.), njem. tuten ( sovi) i trute
(ib. str. 73.).
Primjeri za l: hrv. bkati (o ovci) i t . d.: hrv. blekati, isp.
njem. blhen ; slov. kokotati (o kokoi) i t. d. : rus. ,
isp. gr. ; polj. gogota ( g a v r a n u ) : polj. giogota. P r e m a
slov. fafljati (lepetati) dolazi i flafoliti. H r v . kljuvati, kljucati po
tjee od istoga korijena, od kojega i kucati. Isp. lat. pipare (
jastrijebu) plipiare
(isto, W a c k e r n a g e l Voces str. 5 1 . ) ; njem. pap-

pern ( papigi) i plappern

(ib. str. 5 6 . ) , baffen (o psu) i blaffen
(ib. str. 9 3 . ) .
Primjeri za : Z a malene ptice, koje se ne javljaju osobito
karakteristinim glasom, nalazimo interjekciju ci (isp. na pr. za
evu ci, za strnadicu tzi
i t. d.) i prema njoj glagole, na pr.
hrv. cikati, rus. i t. d. Prema ovim i slinim glagolima
imamo druge s glasom ispred i, na pr. slov. cviati i t. d. Ovdje
treba istai, da se prema ci nigda ne nahodi interjekcija cvi. Tako
dalje stoji : bug. ( pticama), slov. creati, e. erbati i t. d.
prema : hrv. cvrhutati, bug. , e. cvrkati i t. d. ; rus.
( pticama), hrv. iktati, e. ifikati
i dr. : e. cvikati
i d r . ; bug. ( cvrku), slov. creati: slov. vrati i d r . ;
hrv. hitati (o k o n j u ) : vistati (t. j . *hvitati, vidi pod br. 5 . ) ;
hrv. kokotati (o kokoi) i t. . : hrv. kvokati i t. d. Pored
e. cvikati drim da j e promijenivi se u (isp. str. 6 3 . ) po
stalo vihlati (o pticama), vitofiti, vifinkati
i dr. S ovim slaven
skim primjerima isp. njem. gacken (o gavranu) i quaken (isto, W a
ckernagel Voces str. 5 7 . ) , zitschern (o pticama) i zwitschern.
Primjeri za n: P r e m a zujati imamo u hrv. reduplicirani oblik:
sumak (govnovalj) ; prema polj. ehapn (o psu) u e. j e chnapati;
prema viduljka
(eva, Gjurain I. str. 1 3 7 . ) dolazi i vintulija (ib.
str. 1 3 0 . ) , t. j . korijen j e u prvoj rijei vid, a u drugoj vit (za
mjena suglasnika dt) s umetnutim n.
Na poetku gdjekojih onomatopejskih rijei domee se glas s.
K a k o taj pojav esto nalazimo i kod rijei, koje nijesu onomato
pejske (isp. P e r Perssona . c. str. 2 1 3 / 4 . u bilj. ; Maretia Gram.
i stil. 9 2 . ) , ne treba misliti, da se s pridometnulo zato, da se
s pomou njegovom bolje istakne prirodni glas. Tako na pr. pored
korijena kr, od kojega imamo vie onomatop. rijei (na pr. stslov.
), dolazi i skr, na pr. slov. skrgati (o cvrku), hrv. skrjalica (neka patka), isp. krulja (isto). U z e. krekati (o abi i
dr ) ima i skfekati
(isto), polj. skrzekota (isto) ; slov.
skunkati,
skunka (aba), isp. e. kunhati (o abi), hrv. kunka. P r e m a rus.
, isp. i lit. kukiu, dolazi u stslov. (o psu), hrv.
skiati (o svinji), a tako i prema e. kvikati (o psu), stslov. ( svinji) : hrv. skviati. P r e m a hrv. kvrati dolazi u e.
skvreti (o c v r k u ) , polj. skwiercze ( pticama i dr.). K a k o se u
onomatopejskim rijeima slabo pazi na glasovne zakone, te se gla
sovi esto dodavaju i oduzimaju (vidi pod br. 4 . ) , tako drim, da
j e lako mogue, te j e iz korijena skvr otpalo k u rijeima : stslov.
u

R.

J.

A.

178.

 ( c v r a k ) , slov. svrati, e. svreti, rus. i dr.

K a k o se iz ovih primjera vidi, svuda je s dolo pred k, a to se
lijepo slae s pojavom, da i u razlinim indoevrop. jezicima prianja
s uz korijene, koji se poinju s (velarnim) k. (Vidi P e r Perssona
. c. str. 3 7 . i d.) Z a ovakvo s ispred drugih glasova ima malo
primjera: hrv. (kajk.) zdrs (t. j . sdr) prema dr (drozd); slov.
serbati (t. j . srkati) prema crkati (o c v r k u ) , oktati (t. j . scoktati) prema oktati ( kosu).
Mjesto glasa s u navedenim i slinim rijeima katkada stoji glas
s; na pr. prema hrv. skralica (neka p a t k a ) : e. krkati (o abi),
slov. krtati; prema e. skirekati (o a b i ) : e. kfekati (o a b i ) ;
prema hrv. skviati : e. kvikati (o svinji) ; prema e. skvreti :
e. skvreti (o lastavici i d r . ) ; prema e. svreti: e. vrkati (o
c v r k u ) ; isp. jo e. krunkati (o abi, s umetnutim r, vidi str.
6 4 . ) prema slov. skunkati, knourati
(o maki) prema kourati.
K a k o se vidi, svi su ovi primjeri iz ekoga j e z i k a ; jo jedan
primjer zabiljeen j e pod br. 6. (uz kom-).
K a k o se ovdje dodaju, tako se kadto mogu o d u z i m a t i gla
sovi na poetku nekih onomatopejskih rijei. T a k o na pr. imamo
u hrv. krmaukati (o maki), ali uza to dolazi i (jo obiniji glagol)
maukati;
u slov. pored krnjavkati
(o maki) ima i njavkati, a u
e. dolazi samo bez : namkot (maji glas), gdje je m mjesto
(isp. str. 6 3 . ) . U e. j e i glagol knakati (o m a k i ) , isp. lit. kniaukiu (isto), a u hrv. nalazimo njakati (o magarcu), te j a drim,
da j e ovdje otpalo k; to se tu radi razlinim ivotinjama, to
nije na smetnju prema onome, to j e kazano na str. 9. U h r v .
pored kmeati (o kozi, zecu) dolazi i mekali ; no ovdje ne moemo
reci (kao ni kod prvoga primjera: krmaukati maukati), da je
otpalo, ve su tu nainjeni glagoli upravo od dvije interjekcije:
od kme i me. Poto se m promijenilo u (vidi str. 6 3 . ) , postalo
j e kveati (u slov.), a od ovoga u s l o v , hrv., e. veati (u rus.
vikati"; isp. br. 8 . ) . P r e m a e. kddkati (o kokoi; ve
j e pokraeno, kako j e pokazano na str. 3 8 . ) imamo u donjolu.
daka (Mikloi E t . W t b . str. 1 5 0 . ) . P r e m a hrv. kretelj ( p r d a v a c )
dolazi i recelj (vidi str. 1 7 . ) , gdje j e oito ova rije postala od
one, t. j . i ovdje j e odbaeno k. J a mislim, da je ovako otpalo
i u h r v . rije, rdkoiti se (o kokoi, kad hoe da snese jaje), isp.
e. krdkorati (isto), hrv. (kaj.) krakoriti,
dalje u slov. rahtati (o
kokoi) i e. rachotuti (o abi, svinji), isp. h r v . kraketati (o abi).
Jednako je neko stajalo u slov. regetati
(o abama), isp. b r v .

kreketati

(o abi) i dr. Vie primjera za to, kako se u onomatop.

rijeima izostavljaju razlini drugi glasovi, navest e se pod br. 5.

*
4 . S t o se dosada govorilo izmjenjivanju, umetanju, dodavanju
i izbacivanju glasova u onomatopejskim rijeima, sve se to slabo
slae- s glasovnim zakonima, to vrijede za rijei, k o j e nijesu ono
matopejske. No ima i drugih pojava, koji pokazuju, k a k o se j e z i k
malo brine za glasovne zakone, kad jezinim glasovima boe da
nasljeduje prirodne zvukove. Ovamo pripada esta poraba glasa
ch ( ) u slavenskim j e z i c i m a na p o e t k u onomatop. rijei. Po
znato j e , da prema indoevrop. s na poetku rijei u slavenskim
j e z i c i m a stoji redovno takoer s , ali ima dosta rijei, gdje se
mjesto o e k i v a n o g a s u tom dogaaju j a v l j a glas ch ( ) . D o k se
on esto moe teko protumaiti , u onomatopejskim se rijeima
lako razumije, te j e postao ponajvie na slavenskom tlu. Nahodimo
ga j e d n a k o pred samoglasnicima i suglasnicima, na pr. polj. chapa
(o psu), slov. hinkati (o govedu), hrv. hitati (o konju), hrv. huhukati (o sovi), rus.
( abi), e. chnapati (o psu),
stslov. , rus. ( svinji) i t. d.
1

Pored redovnoga glasa ch u 1 j s m j e z i k u dolazi i glas h,

za koji Mikloie tvrdi da j e iz maloruskoga ili iz ekoga j e z i k a .
V e j e B r c k n e r ispravio ovu Mikloievu tvrdnju dobro opazivi,
da poglavito u onomatopejskim rijeima ne valja misliti na pozaj
mljivanje iz e k o g a j e z i k a . U poljskom se razvio glas h upravo
iz onomatop. potreba, te ga imamo na pr. u rijeima : hapa (o
psu), isp. chapa, hupa (isto), huka ( svinji i dr.), isp. i interj e k c i j u huf (o psu). O v a k v o h oalazimo i u e k i m onomatop.
rijeima te g a t r e b a to se njegova postanja tie razlikovati
od h, k o j e odgovara stslov. g (na pr. stslov. e. hr
kati), t. j . ono se razvilo istom u e. jeziku s istoga uzroka, s k o
j e g a i poljsko h, na pr. u r i j e i m a : hafati (o psu), hgeti (o k o n j u ) ,
hohtati (o sovi), huhati (isto, isp. interj. hu), hnati
(o konju),
hrochati (o svinji), pored chrochati i dr. P r e m a ovakvome e. h
stoji u Jugoslav, j e z i c i m a glas h u rijeima, koje su jednake, na pr.
hrv. huhukati (o sovi), hroktati (o svinji). P r e m a stslov.
3

Brugmann Grundriss I . str. 7 8 2 .

Isp. Uhlenbecka Die Behandlung des indg. s im Slavischen",
Archiv f. slav. Phil. X V I . str. 3 8 0 . i d.
Vgl. Gr. I. str. 5 4 3 . i d.
Zur Stellung des Polnischen", Archiv f. slav. Phil. X X I I I . str. 2 3 8 .
2

( konju), hrv. rzati i t. d. dolazi u slov. i e. hrzati,

glas h oito dodan zato, da se onomatopeja objaa.

gdje je

Poznato je, da f nije slavenski glas te dolazi ponajvie u tuini

rijeima, a esto se nalazi i u onomatopejskima , gdje ga je iza
zvala potreba, da se prirodni zvuk to bolje izree jezinim gla
som. Nalazimo ga u toj slubi u svim slavenskim jezicima, na pr.
stslov. (blaesum esse), bug. ( zmiji), hrv. fihati
( ptici), slov. fofotati (lepetati), rus. ( ptici), e. frkati
(lepetati), polj. furka (buno odletjeti) i t. d. Vidjeli smo na
str. 6 3 . , da se u hrv. kadto mjesto f uzima v, a sad u spome
nuti, da prema hrv. frknuti (vrknuti),
slov. frkati i t. . dolazi i
bug. , ali pored ovoga i ,
gdje je od f postalo
liv onako, kako j e na pr. u hrv. od (Pharus) postalo
Hvar.
I u latinskom jeziku vidimo, da se u onomatopejskim rijeima
slui glasom 2, kojega inae ne poznaje, na pr. zinzitare (o kosu),
zinzinulare
(o unji) i t. d. ( W a c k e r n a g e l Voces str. 4 8 . i 5 8 . ) .
1

S time u u svezi spomenuti, da jezik u onomatopejskim rije

ima katkada namjeta suglasnike tako, kako ih inae nigda ne bi
namjestio; na pr. u rus. (dijal., u vladimirskoj guberniji) zove se
g r l i c a : (. . X X V . str. 1 4 8 . ) . Isp. s time mad.
trsszent (kihati), pa i ptrsszent,
gdje su protiv zakona mad.
jezika na poetku dva, resp. tri suglasnika (Mikloi Die slav.
Elemente im Magyarischen, I I . izd., str. 4 3 . ) .
3

Slavenski se jezici uklanjaju zijevu, i gdje se on nalazi, obino

je mlad pojav. U onomatopejskim rijeima dva samoglasnika jedan
do drugoga mnogo ne smetaju jeziku, pa tako imamo rijei na pr.
hrv. baukati ( 0 vuku), kaukati (o uradi), maukati (o maki), rus.

(isto), e. miaueti (isto), polj. miaucze (isto) i t. d.

Spomenuli smo na str. 38., kako se i ovaj zijev rado ukida pre
tvarajui u a (na pr. slov.
mavkati).
4

E v o jo nekoliko pojava, koji se slabo slau s glasovnim zako

nima. Staroslovenskome A odgovara u rus. , na pr. , rus.
1

Isp. Mikloia Vgl. Gr. I. str. 2 3 6 . ; Maretia Gram. i stil. 7 1 .

Vidi Maretia Gram. i stil. 7 1 .
U indoevrop. jezicima, koji imaju geminaciju suglasnika, dolazi
ona esto u onomatop. rijeima pored neudvojenih oblika, na pr. skr.
kaklchati i kakhati (smijati se), gr. i ( pticama),
i dr. (Vidi Brugmanna Grundriss I . str. 8 1 7 / 8 . ) U slavenskim jezi
cima nema udvojenih suglasnika ni u onomatop. rijeima.
Isp. Mikloia Vgl. Gr. I. str. 1 9 9 . ; Maretia Gram. i stil. 1 1 2 .
2

 ; pa tako i prema stslov. ^ ( pelama) imamo u

rus. ,
ali pored toga dolazi i , t. j . s dodanim
glasom . Mikloie (Vgl. Gr. I. str. 4 6 3 . ) zove oblik

falsch", ali prema stslovenskome on se lako razumije*,

nije dovoljno odgovaralo prirodnome zvuku, zato mu je dodato ,
koji se glas prvobitno nahodio u praslavenskom jeziku (bren-).
P r e m a istome stslov. korijenu dolazi i u slov. po zakonu brccelj
(trk), ali uz to i brencelj;
tako i u hrv. pored brecati imamo
brence (zveak, k l a t n o ) . P o glasovnom zakonu prema stslov.
stoji u hrv. u, na pr. guelj (neki kukac), koja je rije od istoga
korijena, od kojega je stslov. , hrv. gusti (gudjeti) ; ali uz
to imamo i gundelj, gundevalj, gunati (o maki)
1

Od glasovnih se zakona odmie i nekoliko rijei, u kojima

mjesto slogotvornoga r ili njegove zamjene nalazimo slog, koji
inae ne bismo oekivali. Tako na pr. prema stslov. (
grlici) trebalo bi u bug. da stoji * (grlica), a mjesto toga
imamo ,
(isp. Mikloia Vgl. Gr. I. str. 3 7 7 . ) .
Isti sluaj dolazi u polj., gdje imamo gurczy ( golubu) mjesto
*garczy (isp. gardlica).
P r e m a navedenoj stslov. rijei pravilno se
javlja u e. hrlcati (o golubu), ali pored toga dolazi i hurgati
(isto) ; prema vrkati (* srkati) imamo i urlati (o cvrku) u istom
jeziku. U nekoliko onomatop. rijei mjesto slogotvornoga r ili nje
gove zamjene nahodimo or: hrv. borbotati (o uradi) pored brbotati ; slov. gorgrati, gorgukati (o golubu) pored grgati;
polj. mormota (o maki) pored marmota.
Prema stslov. (
gavranu) imamo u rus. protiv glasovnoga zakona: (mjesto
*).
No za ovu se rije moe i to misliti, da je njezin ko
rijen upravo ga (isp. gakati, gavran), a r da je determinativ (isp.
str. 5 0 . i d.), da j e dakle ne treba dovoditi u svezu s navedenom
stslov. rijeju. Ovdje napominjem, da sam prikazujui determinativ
r naveo nekoliko ruskih rijei (na pr. , ),
koje
Mikloie biljei uz osnove sa slogotvornim r (isp. E t . W t b . str.
1 9 1 . i 5 8 . ) , koje bi dakle ile ovamo; drim, da sam tamo po
kazao, da u njihovu isprvinome korijenu nije bilo reenoga glasa r.
3

5. Ako jezik esto i doputa onomatopejskim rijeima osobitu

slobodu, opet se ni one ne mogu sasvim oteti zakonima, koji vla1

Isp. Maretia Gram. i stil. 5 1 .

Isp. Maretia Gram. i stil. 5 1 .
Mikloie Vgl. Gr. I. str. 4 6 2 .

daju u jeziku. im je interjekcija, koja se najvie primie prirod

nome zvuku, s pomou nastavka primila oblik rijeci, ve je neto
izgubila od svoje prvobitne imitativne snage. Onomatopejski j e
dojam donekle oslabljen i time, to se interjekcije od dva sloga ili
vie njih, kad ulaze u jezik, pokrauju (isp. str. 3 0 . ) . U takvim
se dogaajima dotine rijei jo osjeaju kao onomatopeje. No biva
i to, da zakoni, koji vrijede za druge rijei, povuku za sobom i
onomatopejske tvorevine, i pri tom se moe dogoditi, da prvobitna
onomatopeja oslabi, t. j . mi dotinu rije slabo ili nikako ne osje
amo vie kao onomatopeju. T k o na pr. danas osjea hrv. rije
dob kao onomatopejsku ? P a ipak e se dalje (pod br. 6.) pokazati,
da j e ona u poetku doista takva bila. Sad emo se zabaviti ova
kvim pojavima, i to najprije uope, a onda emo navesti pojedine
rijei, koje su razvijajui se vie ili manje izgubile svoj isprvini
onomatopejski karakter.
U korijenima slavenskih onomatopejskih rijei esto dolazi glas
h; ali kako se taj glas kadto izostavlja u drugim rijeima, tako
g a nestaje i u onomatopejskima. Budui da je on za neki prirodni
zvuk karakteristian, posve je razumljivo, da e oblik bez glasa h
biti slabija slika prirodnoga zvuka negoli oblik sa Ti. Tako na pr.
u hrv. pored hrut imamo i rut, a ovo manje odgovara glasu, po
kojemu je taj kukac prozvan, negoli hrut. U hrv. pored hrohtati
(o svinji, ini glasom: h r ! hr" Ak. r j . s. v.) dolazi i roTctati ;
a tako i u e. hrochati (i chrochati) i rochati ; i e. ruchati
(o
svinji) postalo j e jamano od *hruchati (ili *chruchati),
ali ovaj
oblik s h fch) nije potvren. U rus. imamo
()
o psu", to lijepo odgovara prirodnome glasu, a pored toga i
, gdje je izgubivi glas h onomatopeja prilino oslabila. U
e. se zeba zova ikavec, to j e zacijelo postalo od *hikavec, j e r
nema nijednoga primjera u slavenskim jezicima, da bi se koji
onomatopejski korijen za ivotinje poinjao glasom i. Z a magareu
viku imamo u e. glagol jigati, koji je postao od *higati (*chigati), isp. njem. interjekciju hika (iTca) za m a g a r c a ( W a c k e r n a g e l
Voces str. 2 7 . ) . Tu je dakle mjesto glasa h doao glas
kao i u
hrv. jej(ina),
kojoj smo rijei govorili na str. 3 4 . U hrv. je
vistati ( konju) postalo od *hvitati (a za ovo j e na str. 6 5 . re
eno da se razvilo od hitati).
I hrv. njitati (o konju) izgubilo
1

Isp. s time njem. wiehern ( konju), gdje je h otpalo po z a k o n u

(isp. staronord. hvina ; germanski je korijen hm, Kluge Et. Wtb.'
str. 4 2 4 . ) .

je sprije glas h, kako se vidi iz e. hnikati (o konju). P r e m a

polj. huka si ( svinji, kad se upaljuje) imamo i uka si, a i
za rus. ( b u k a v a c ) treba drati da j e postalo od *
(isp. hrv. huhukati, sovi, i njem. Uhu, koje stoji prema stvnjem.
hwo, Kluge E t . W t b . str. 4 0 3 . ) . Isp. jo lit. (eine Art Sthnen,
vom Verlangen des Rindes, wenn es nach Futter, wenn die K u h
nach dem Kalbe verlangt") i slov. hinkati (o govedu). Primjeri
za ispadanje drugih glasova navest e se dalje kod pojedinih rijei.
Nesamo oduzimanjem, nego i dodavanjem glasova moe se osla
biti isprvina onomatopeja. Na pr. od skvr- imamo u hrv. kvrlj
( crna tica koliko kos") i vrljak (vorak), u koje dvije
rijei jo se dobro osjea onomatopeja; ali pored toga dolazi i
s umetnutim e: evrljuga i evrljuga, gdje je onomatop. dojam ve
slabiji, a posve g a nestalo, kad j e od evrljuga postalo dalje eva.
Isto se dogodilo u bug.: , i s umetnutim u:
i

( evinu pjevanju). Od stslov. postaje u slov.

(izmeu drugih oblika) bela, gdje se jo kako tako uva prvo
bitna onomatopeja, ali s oblikom ebela ona j e znatno oslabljena.
P r e m a e. bzikati, polj. bzika, rus. (najprije glasu obada,
a onda trkljati se" govedu), gdje j e vrlo jasno nasljedovanje
glasa (isp. slov.: ako ivina siisi bz-bz, kakor obadi b r n i j o . . . " ) ,
imamo u slov. bezgati, gdje se v e slabije osjea karakteristino
zujanje obada. Ovdje ne moemo kazati, da j e e upravo umet
nuto", v e se ono moglo razviti kao zamjena praslavenskoga u :
buz-, kako dri Mikloie ( E t . W t b . str. 4 1 6 . ) . Isto vrijedi i za
polj. giez (obad) prema gzik. Prema stslov. ( konju) ima
u slov. rzati, ali pored ovoga i resgotati,
gdje se onomatopeja
ipak nije toliko izgubila, kao u e. fehtati (o konju). Z a u v a r
onomatopeji nije ni to, kad se izmeu s i r umee t; na p r . u
hrv. srljen govori se i strljen (isp. Maretia Gram. i stil. 9 5 a . ) ,
kako se v e u stslov. pored nalazi i (Mikloi
E t . W t b . str. 2 9 3 . ) . U z a slov. sraka dolazi i straka (vidi toj
rijei pod br. 6.).
Z a slavenske j e onomatopejske rijei karakteristino to, to se
mnogima u korijenu, dakle u onom dijelu rijei, kojim se pogla
vito nasljeduje prirodni zvuk, nalazi slogotvorno r. K a k o se upravo
ovakve onomatop. rijei javljaju vie ili manje u svim slavenskim
jezicima, nema sumnje, da su se one nahodile jo u praslavenskoj
zajednici. Uzmimo za primjer stslov. , hrv. vrcati, slov. i
e. vrkati; tu se upravo glasom r lijepo oznauje poznati glas

mak i psa. U rus. i polj. jeziku, gdje po zakonu nema slogotvornoga r, nastalo j e i warka. Isporedimo li sad stslov.,
hrv. i t. d. rije s rus. i polj., opazit emo, da j e u ova dva po
sljednja jezika prvobitna onomatopeja neto oslabila time, to j e
mjesto r doao slog or, ar. Isp. jo primjere: hrv. brkati rus.
( golubu); slov. prhati (lepetati), e. prchnouti
i t. d.
rus. ;
stslov. ( pticama), slov.
krketati
i t. d. rus. ; stslov. , e. svreti i t. d.
rus. ( cvrku i d r . ) ; stslov. (Gebrll"),
slov. prskati se i t. d. polj. parska;
e. svreti i t. d. polj.
wierszcz (cvrak) i dr. Da se u rus. i polj. jeziku ve slabo osjea
onomatopeja ovakvih rijei, zakljuujem iz o v o g a : Sto god ima u
ova dva jezika onomatopejskih rijei, u kojima se nalazi zamjena
slogotvornome r, sve one potjeu jo iz praslavenskoga jezika. A
rijei, koje bi s or, er, ar i t. d. nastale istom u ruskom i polj
skom jeziku, gdje bi se dakle ovim slogovima nasljedovao prirodni
glas, u ova dva jezika nijesam naao. Nasuprot u jezicima, koji
imaju reeno r, ima dosta onomatop. novotvorina, u kojima dolazi
taj glas, koji je vrlo zgodan za nasljedovanje prirodnih zvukova ;
isp. na pr. hrv. brbanjkati (o puranu), druriti (isto), slov. brlonkati (o golubu), mrnjavkati
(o maki), e. dreti (o dralu), krnjavkati (o maki) i t. d.
Kazano j e na str. 6 1 . , da j e za govedo karakteristian glas u,
koji nalazimo na pr. u stslov. , slov. bukati, polj. bukowa
i dr., hrv. i e. mukati, bug. . i dr. Od indoevrop. , koje
se kadto nahodi u korijenu ovih rijei (isp. na pr. g r .
heulend", lat. bucina; gr. -, lat. , Brugmann Grund
riss I . str. 5 1 2 . 113.), moralo j e u slavenskom prajeziku postati
, pa tako imamo stslov. - (koje suponira glagol *bykati, isp.
str. 4 3 . i Mikloia Vgl. Gr. I. str. 1 5 7 . ) , rus. i .
Drim, da j e ovom zakonitom promjenom onomatopeja donekle
oslabila, ali ipak ne toliko, kao u nekim slavenskim jezicima, gdje
je od moralo postati i. na pr. hrv. i slov. bik, e. byk (t. j . po
izgovoru: bik). P r e m a lat. rugire, g r . -, skr. ruvati
(isp.
P e r Perssona . . str. 13.) imamo u stslov. , gdje je ono
matopeja isto tako oslabljena, a jo vie, kad j e po glasovnom za
konu prelo u u hrv. rikati, e. ryceti i rieti i dr. (i u stslov.
imamo ) ; u dolazi na pr. u slov. ruk (Brunft der Hirsche"),
hrv. rukati i t. d. P r e m a inf. , slov. rjuti, e. ruti sla
bije se istie prirodni zvuk u prezentu: , bug. . i t. d.
2

i u infinitivima, koji su graeni prema njemu: hrv. revati, e.

rvati, rus. i t. d.
J o u jedno spomenuti. U drugo] j e glavi ove radnje reeno,
da se zeba javlja krikom pink", prema kojemu imamo na pr.
njem. pinken i e. pinkati.
No u e. i u nekim drugim slaven
skim jezicima nalazimo mjesto i u korijenu , a tom promjenom
glasova donekle j e oslabila vjernost nasljedovanja: e. pnkati,
polj. pika
(zeba), rus. , slov. pjenica.
Prema stslov.
( abi), (cvrak), hrv. kreati (o abi, pti
c a m a i d r . ) , bug. ( abi, pticama) i t. d. imamo u hrv.
krijekati (o dralu), za koji glagol stoji u Ak. rj. : isputati glas
(kao krije?)" ; po mome miljenju ovdje nije glas krije", nego j e
kre postalo krije, kao i u rijei krijetati (o kokoima), bug. ( pticama), hrv. krijetavac icvrak). Sa slavenskim rije
ima, to su navedene na str. 15. za pijevca, isp. hrv.
kukurijekati,
gdje je ije takoer mlad pojav. Za hrv. kretalica (graculus) pie
Ak. rj. : J a m a n o postaje od krijetati, te bi trebalo da po junom
govoru glasi krijetalica ; ali moe biti da se u ovom obliku ne
uje, j e r narod misli na onomatopeju kre, krek . . ." P r e m a onome,
to j e reeno za hrv. krijekati,
i prema stslov. rijei
i t. d. drim, da je oblik kretaliia pravilan i u junom govoru,
a oblici s -ije- da su se razvili tek sekundarno ; ali po mome se
osjeanju onomatopeja njima nije pokvarila. P r e m a stslov.
rus. i t. d. (isp. str. 4 5 . ) imamo u hrv. strije
fstrije).

*
6. Prelazei na pojedine rijei, koje su s tijekom vremena po
radi glasovnih zakona vie ili manje izgubile svoj isprvini onomatopejski karakter, navest u najprije nekoliko rijei, koje po
tjeu iz indoevropskoga prajezika.
Od korijena *su-, za koji neki (Kluge E t . W t b . str. 3 2 8 . )
s pravom dre, da se njime nasljedovao glas svinje (isp. skr. sukaras = s-Macher", njem. interj. suck-suck i t. d.), potjeu rijei,
u kojima se prvobitna onomatopeja jo uva (na pr. lat. sus, stvnjem. su), i rijei, gdje se ona ve izgubila, na pr. prema stvnjem.
su: danas Sau, i poglavito ondje, gdje je na korijen doao na
stavak -no-, na pr. stvnjem. swn (danas Schwein), stslov. *
i od toga , hrv. svinja i t. d. (Brugmann Grundriss I I .
str. 1 4 7 . , K l u g e E t . W t b . str. 3 5 8 . ) .
6

Od *gu- (od kojega j e na pr. g r . , lat. bos, skr. gaus,

stvnjem. , danas Kuh) moralo se u stslov. po glasovnim zako
nima razviti (Brugmann Grundriss I . str. 5 9 0 . ) , u kojoj
rijei nije vie nita ostalo od prvobitne onomatopeje. gou- dovodi
F i e k (str. 4 0 8 . ) u svezu s g- treiben" (ali pripominje vermut
lich"), dok Prellwitz ( E t . W t b . s. . ) uzima za korijen gweiden" ; ali ako isporedimo novije onomatop. rijei za govedo
(vidi na str. 2 2 . ) , mislim, da rijeima, koje su postale od *gou-,
ne emo odricati onomatop. karaktera.
2

Od onomatop. korijena *ul- ( F i c k str. 1 3 5 . ) , od kojega j e gr.

, lat. ululare i t. d. ( P e r Persson . . str. 1 9 8 . , drukije
Brugmann Grundriss I L str. 1 0 5 . ) , imamo indoevrop. oblik *w|ko-s
(Brugmann Grundriss I . str. 2 9 3 . ) , od kojega je u skr. vrkas (vuk),
got. wulfs, lit. vilkas, stslov. ; u svim j e tim rijeima ne
stalo prvobitne onomatopeje.
Od onomatop. korijena *ger-: *gr- (Prellwitz E t . W t b . s. v.
, Per Persson . . str. 1 9 5 . , F i c k str. 4 0 2 / 3 i t. d.), od
kojega j e gr. (dral), lat. grUs, stvnjem. eranuh, lit. gerv
i dr., moralo je u stslov. postati (Brugmanna Grundriss I .
str. 5 7 1 . ) , koja se rije ve prilino udaljila od prvobitne onomato
peje (o daljem njezinu razvoju u slavenskim jezicima vidi na str. 7 6 . ) .
Od onomatopejskih rijei, za koje se ne moe kazati da potjeu
jo iz indoevrop. prajezika, navest u najprije one, u kojima se
palatal razvio iz guturala. Iz primjera se u I I . glavi vidjelo, da
se onomatopeje vrlo rado grade od guturalnih glasova; kad j e po
slavenskim glasovnim zakonima takav gutural morao prijei u
palatal, posve j e prirodno, da j e isprvini korijen izgubio neto
od svoje imitativne snage.
Od korijena *kom- (od kojega j e u stslov. ) postalo j e
*km-, iz ega se razvilo * - : stslov. * ( b u m b a r ) . P r e m a
stslov. * imamo u slov. melj, e. mel, polj. miel, rus.
(dijal.) . P r i ovakvim oblicima jezik nije ostao, v e ih j e
razlino dalje razvijao. Mjesto glasa doao je s (isp. str. 6 3 . ) , i
tako imamo: slov. melj, rus. (dijal.) (Mikloi E t . W t b .
str. 3 8 . ) . Kao u drugim nekim onomatop. rijeima, tako j e i pred
ovu pristao glas (isp. str. 6 6 . ) : polj. miel. Vidjeli smo na str.
2

Glas g je labiovelaran.
Isp. Uhlenbeeka Zur germ. Etymologie", Archiv fr slav. Phil.
XV. str. 151 lf>8., gdje se slav. rije dovodi u svezu sa stvnjem.
humbal (danas Hummel).
2

6 3 . , kako se kadto zamjenjuju s, pa tako se dogodilo i ovdje,

te se u e. nalazi smel, bjelorus. (Mikloie ib.). Pored slov.
melj dolazi i mrlj, a pored e. mel i tmel; isp. jo polj. trz
miel i hrv. strme!j. Od e. mel razvilo se dalje melik, a od
ovoga s promjenom glasa m u i metatezom: velik, dok napokon
nije postao oblik pelik,
i tako je naa rije dovedena u svezu
s pela!
Sve nam ove promjene nijesu udne poslije onoga, to
znamo glasovnim zakonima u onomatopejskim rijeima.
Od *ke"u-ka (isp. noviju tvorbu u slov. kevica avka") moralo
je postati po poznatim glasovnim zakonima u stslov. ', hrv.
arka, bug. , koji su se oblici udaljili od prvobitne onomatopeje. Z a glas ove ptice u slav. jezicima obinije slui korijen
kau-, na pr. hrv. kavka i t. d. Tako i od *kek- (od kojega j e
lit. kekutis iz") imamo u rus. ( vrsta zebe", Uhlenbeck E t . W t b . str. 8 6 , gdje se rus. rije navodi u svezi sa skr.
cakoras perdix rufa).
Od *ski- (isp. s l i n e rijei: gr. tene", stslov. o psu") postalo j e u praslavenskom jeziku *skb, onda *sb
i b , od ega bi u stslov. bilo: *, slov.
eketati
(o psu), e. tekati, polj. szczeka. Ovdje, ini se, glasovni zakon
nije nakodio onomatopeji, ve j u j e samo navratio na drugi gla
sovni oblik. I u hrv. imamo protiv oekivanja tektati (o psu),
gdje je prema stslov. glas e (mjesto a) upravo zato doao, da
se ne izgubi onomatopeja. Tako isto valja izvoditi grupu slavenskih rijei, u kojima je na prvobitno *ski- doao determinativ
-b- (isp. str. 5 6 . ) : stslov. (fritinnire), slov. ebetati (o
pticama), rus. , e. tebetati, polj. szczebiota (Mikloi
Vgl. Gr. I . str. 2 8 9 . ) . U ovim je i slinim rijeima imitacija pri
rodnoga glasa izila jo bolja, poto su se po zakonu promijenili
jezini glasovi.
Promjena glasova nije mnogo naudila onomatopeji ni u ovom
primjeru: Od *geug-: *gug- (isp. skr. guTjati summt, brummt")
postalo j e u stslov. (scarabaeus), slov. uMca, e. ouala, rus.
i t. d. (Mikloi E t . W t b . str. 4 1 2 . ) i bez reuplikaeije, na pr. rus. (kukac), (Berneker Indg. F o r .
X . str.' 1 5 6 . ) .
Od redupliciranoga korijena *ge-, koji je sluio za oznaku ku
kavijega glasa i koji imamo u lit. (kukavica), ,
po1

Vondrk Altkirchenslav. Grammatik str. 1 2 9 .

stalo j e u slavenskom e: es. zezhule,

rus.
i dr., pa
dalje oblici sa ze: e. zezule, polj. zezula, zazula, zozula (vidi u
Wisi" X I I . str. 3 8 7 . , gdje se nalaze zapisani i razlini drugi
oblici od ove rijei, na pr. gzegolka, grzegoka i t. d.i, rus. ^
,

i dr. (Mikloi E t . W t b . str. 4 0 7 . ) . K a k o se iz

ovib primjera vidi, rije je doivjela dosta promjena, a u svim se
oblicima slabo istie onomatopeja; i lit. rije pokazuje neobino
nasljedovanje glasa od ptice, koja se javlja tako karakteristino.
Ovdje u spomenuti i promjene, koje su nastale u slavenskim
jezicima prema stslov. , prema kojemu imamo hrv. erav,
bug. i t. d., ali samoglasnik se promijenio u osnovi u rus. :
,
u e. j e od erav postalo jefdb i fer ab ; a u hrv. od
erav, poto j e ispalo e: *ral (isp. stslov. ) i od toga
dalje s umetnutim d izmeu i r (isp. Maretia Gram. i stil. str.
6 5 . ) : Mr al.
Sada u navesti nekoliko primjera, u kojima j e od v e u
praslavenskom jeziku nastalo s.
Od *krs- (od kojega imamo u lat. crabro, stvnjem. hornaz, danas
Hornisse, lit. szirszu, Brugmann Grundriss I . str. 4 7 9 . 5 6 7 . ) po
stalo j e u stslov. , h r v . srljen, e. sren i t. d. Ne moe
se rei, da j e pri ovoj glasovnoj promjeni nastradala onomatopeja
u slavenskim jezicima, kako je oslabljena na pr. u lat. jeziku.
Reeno j e v e na str. 7 1 . , da je onomatopeji neto nakodilo to,
to se izmeu s i r umetnulo t, na pr. stslov. ; a sad
u spomenuti, da mjesto s dolazi na poetku i (zacijelo poradi
asimilacije) : rus. , polj. szersze i szierszeh.
2

Z a stslov. com, hrv. sojka i t. d. veli Mikloi ( E t . W t b . str.

3 1 3 . ) da j o j j e korijen si-1., t. j . da j e ona dobila svoje ime od
svijetloga perja. J a izvodim ovu rije od onomatop. korijena *ki-,
od kojega imamo (s reduplikacijom) u skr. kikis (sojka), gr. .
(t. j . -.), stvnjem. i'hara (Brugmann Grundriss I I . str. 3 1 9 . ,
Uhlenbeck E t . W t b . str. 5 3 . ) i od kojega j e u slavenskom postalo
*s-, pa dalje prijevojem coia. U slov. se s zamijenilo glasom :
soja, sojka, pae imamo i soja; isp. i rum. dojke (Mikloi E t .
W t b . str. 3 1 3 . ) .
Stvnjem. hhara dovodi se u svezu i sa skr. akunas (neka ve
lika ptica, Kluge E t . W t b . str. 157.), a nije nevjerojatno, da j e
s time srodno i stslov. , samo bi valjalo u tom sluaju uzeti,
da j e lit. sdkalas pozajmljeno iz slavenskoga (isp. Uhlenbeeka E t .
6

W t b . str. 3 0 1 . ) . U rijeima i prvobitna j e onoma

topeja ve sasvim zatrta.
I s u rijeima: rus. , polj. sroba, slov. sraka i t. d. raz
vilo se iz palatalnoga k, kako dokazuje lit. szarka (Uhlenbeck
Archiv f. slav. Phil. X V I I . str. 6 2 9 . , gdje se sa slavenskim rije
ima dovodi u svezu skr. cris neka ptica"). U stslov. imamo
(od *svorka), gdje je glas uao zacijelo po analogiji gla
gola (vidi kod Brugmanna Grundriss I . str. 3 4 0 3 4 1 . ) .
Od prvobitne se onomatopeje udaljuju oblici, gdje se izmeu s i r
umee t (isp. str. 7 1 . ) : slov. i e. strka i hrv. straak pored
snraak (pae i strako, Gjurain I. str. 2 3 7 . ) . Zamjenjivanjem
glasa s sa (isp. str. 6 3 . ) postalo j e u hrv. vraka,
pa dalje
varlin ; isp. i hrv. smraak, gdje se zamijenilo glasom m (isp.
str. 6 3 . ) . Rairene su tvorbe : hrv. svrakoper (Gjurain I. str. 2 3 6 )
i slov. dakoper, iz ega se u hrv. pokvarilo : slukoper (ib.). Zavr
etak j e per taman ; isp. u gornjolu. srokopjel (Mikloie E t . W t b .
str. 3 3 0 . ) .
2

Reduplicirane onomatopejske tvorbe rado su podloene razlinim

promjenama, poradi kojih se esto gubi prvobitni imitativni dojam.
E v o za to nekoliko primjera.
Na str. 17. vidjeli smo, da u razlinim jezicima slue razlini
glasovi, kojima se oznauje pupavev krik. U stslov. se ova ptica
zove: , koje Mikloi ( E t . W t b . str. 396.) navodi pod
". Ako uzmemo na um, da se ona u njem. zove Wudwud
(Winteler str. 2 6 . ) i da u malorus. imamo za nju istu rije:
(Mikloi E t . W t b . str. 3 9 6 . ) , onda moemo za najstariji slavenski
oblik postaviti *vudvud, iz ega je postalo *vzdvzd, kako navodi i
Budmani u Ak. r j . s. v. dab. Staroslov. o u moglo se
razviti lako iz , ali ono j e moglo doi i iz krika, isp. njem.
Hodhod
(Winteler str. 2 6 . ) , t. j . krik bi bio *vud(v)od. Pored
dolazi u stslov. i , gdje j e i moglo doi samo po
slobodi, s kojom se uzimaju razlini glasovi u onomatop. rijeima.
P r e m a prvoj stslov. rijei imamo (bez v) u slov. udod, rus. .
U slov. dolazi i udeb, gdje je b po disimilaciji postalo od d (kao
u hrv. dabar prema stslov. , isp. Ak. r j . s. v. dab) i vdeb ;
napokon je nestalo i ovoga v, te j e ostalo u slov. dab (prema
vdab), koji oblik dolazi i u hrv. U ovim posljednjim rijeima,
kako se vidi, ve j e posve nestalo prvobitne onomatopeje. Oe.
dud i polj. dudek postalo je od interjekcije (s pokraenom redu-

plikacijom) du (isp. lit. dudutis

pupavac"), te zato ove dvije
rijei ne valja dovoditi u takvu svezu sa stslov. rijeju, kao da
su one postale prema njoj.
Od, *per-per-, kojim se glasovima oznaivalo lepranje prepe
lice, imamo bug. , rus. , polj. przepior
(stslov.
bi bilo **;(,), isp. Mikloia E t . W t b . str. 2 4 3 . ) . Disimi
lacijom su dalje nastali oblici s glasom l: slov. i hrv. prepelica,
e. prepelice, rus. , a onda j e ovo l po asimilaciji zamije
nilo r u prvom slogu, i tako su nastali oblici: slov. i hrv. plepelica, rus. . U e. imamo j o : krepel(ika).
U bug. npe i
znai lepir", t. j . der Flatternde" (Mikloi
Et. W t b . str. 2 4 3 . ) .
Od redupliciranoga korijena *ver- imamo u bug. ; u
stslov. je r ispalo: , prema emu stoji u hrv. vjeverica,
polj. wiewirka; u e. nalazimo protiv oekivanja vever. U slov.
pored veverica dolazi i leverica, a u hrv. i jeverica (Mikloi E t .
W t b . str. 3 8 9 . , gdje se navode razlini oblici i iz drugih slaven
skih jezika). Sa slavenskom j e rijeju srodno lit. vaiver
(koje
suponira *vo*-ver), vover, let. vavere (Brugmann Grundriss I I . str.
9 1 . i J . Zubaty Slavische Etymologien", Archiv f. slav. Phil. X V I .
str. 4 1 8 4 1 9 . ) .
Prema stslov. (lit. tetervinas,
gr. , isp. i skr.
tittiras, Brugmann Grundriss I I . str. 9 2 . , isp. i Schradera Realle
xikon str. 2 3 4 . ) dolazi u polj. protiv glasovnoga zakona: cietrzew
i ciecierza.
(Druge promjene u slavenskim jezicima, na koje se
ovdje redovno ne obziremo, vidi kod Mikloia E t . W t b . str. 3 5 6 . )
Stslov. dovodi Mikloi ( E t . W t b . str. 2 9 5 . ) u etimologik svezu sa *si-, od kojega j e na pr. stslov. ,
lividus", dri dakle, da je ova ptica prozvana po svijetloj boji.
Ali kad znamo, da se ona j a v l j a glasom sin " (Gjurain I . str.
2 1 7 . ) , ne e biti pogrjeka, ako njezino ime izvodimo iz ove in
terjekcije. U hrv. pored sinica (ib. str. 2 1 4 . ) dolazi i sjenica, gdje
j e dakle protiv zakona dolo -je- kao i u primjerima, to su napo
menuti na str. 73. U hrv. imamo i sinjak (ib.), a od ovoga se
razvilo preko *svinjak (t. j . s umetnutim v, vidi na str. 6 5 . , i pro
mijenivi s u e , vidi na str. 6 3 . ) : cvinjak i cvinji (ib.). Na isti
prirodni glas sin (ili si) valja svesti i e. sikora, polj. sikora.
3

Z a vugu biljei Gjurain ( I . str. 2 3 1 . ) karakteristian krik ju

gliu", koji j e narod u nas metnuo u rijei: Ajd, Ivo, po gljivo!"
ili: Crvljiv gljiv, crvljiv gljiv!" (Zbornik I. str. 7.), a u Polj-

s k o j : Zodzieju! biay kapelus!" ( W i s a " X I V . str. 7 8 . ) ; isp. i

opis vugina glasa kod Wintelera (str. 1 6 . ) : piripiriol", prema
kojemu j e njem. rije Pirol. K a k o se iz svega ovoga vidi, za
vugin j e krik najznaajniji glas l; zato drim, da su od sline
interjekcije potekle slavenske rijei, koje Mikloie (Et. W t b . str.
3 7 9 . ) skuplja pod velga" : stslov. , e. vlha, polj. wilga.
U slov. imamo volga, u polj. dolazi i wywilga, koji je oblik oito
redupliciran, a poto j e prvo ispalo: rus. . Isp. i lit. voung. P r e m a stslov. slogotvornome l moralo je u hrv. postati u:
vaga, u kojemu je obliku posve nestalo prvobitne onomatopeje; u
Crnoj Gori ima i fuga (isp. Maretia Gram. i stil. 7 1 . ) .
P r e m a stslov. , koje Mikloi (Et. W t b . str. 3 0 5 . ) s pra
vom izvodi od onomatop. korijena *skver-, imamo: hrv. skvorac,
rus. i t. d., ali se od ovoga tipa udaljuju rijei, u kojima
se s zamijenilo sa : slov. kvorec, rus. (tu je i protiv
oekivanja mjesto o) ; dalje rijei, u kojima je nestalo glasa v:
slov. skorec i korec, bug. , polj. skorze i korzek, i na
pokon rije, u kojoj j e preko *vorak postao u hrv. vorak (t. j .
s se zamijenilo glasom ; isp. str. 6 3 . ) . Jo vie je promjena do
ivjela rije, koja u stslov. glasi (eva) i koju Mi
kloi izvodi od korijena *skver- ( E t . W t b . str. 3 0 6 . ) . Prema stslov.
obliku imamo u polj. skowronek, dok u bug. nalazimo ve , u e. kobrunek, a u rus. i ; slov.
krjanec i e. skHvan.
Od onomatop. korijena *verb- (za koji Mikloi E t . W t b . str.
3 9 4 . poradi lit. virblis misli da je postao od *zverb-; e ovdje
biti determinativ) imamo u stslov. , i prema tome
hrv. vrabac, slov. vrabec, rus. i t. d. U nekim j e jezicima
otpalo v: bug. , hrv. rebac. Crnogorsko srabac dobro tumai
Mareti (Gram. i st. 9 2 . ) o v a k o : . . . obliku vrabac dodato je na
poetku s, a onda j e iz oblika svrabac izbaeno v, kako se onamo
govori i sr ab mjesto svrb". Pored hrv. rebac (Gjurain I . str.
152.) dolazi i orebac (ib.), koje je moglo postati od *vorebac, od
ega j e otpao glas v, kao i u rebac.
*
7. K a k o se vidi iz dojakonjega razlaganja, glasovne promjene,
po kojima se onomatopejske rijei esto veoma udaljuju od svoga
prvobitnoga oblika, dolaze poglavito kod i m e n i c a . Glagoli nijesu
podvrgnuti takvim promjenama, a to se i lako razumije, kad se
pomisli na to, da su u prvom redu oni nosioci onomatopeje, kod

njih se ona po samoj prirodi glagola najbolje osjea i zato

se ne kvari. No kod onomatopejskih imenica za ivotinje moe se
poi i dalje od promjena, kojima smo dosada govorili.
Pupavac zove se hrv. (kaj.) i dedek;
za ovu se rije kae u
Ak. rj. : Postaje udvajanjem ptijega glasa dek." Ako pogledamo
u razlinim jezicima razline onomatopejske rijei za pupavca, ne
emo nai nijednoga primjera, da bi se njegov krik nasljedovao
glasom e. Kajkavski naziv za tu pticu dedek oito znai djed",
kako se lijepo vidi iz drugoga naziva za tu pticu : krbodjed. Pi
tamo li se, zato j e narod pupavca nazvao djedom", valja odgo
voriti ovo: Vidjeli smo na str. 7 7 . , kako j e od negdanjega *vudvud
glasovnim promjenama u slov. postalo udeb, a sudei po hrv. dab,
bio je i oblik deb (gdje e ili a stoje prema stslov. ) . Ovakav
oblik deb lako j e izazvao (s pomou asimilacije) oblik ded i od
toga dalje dedek. Tako je u povodu onomatop. rijei deb postala
naoko n o v a r i j e za pupavca, t. j . na prvi se pogled ini,
kao da se pupavac zove i dedek.
Sad u navesti vie ovakvih primjera, i to poglavito iz hrvat
skoga jezika, j e r iz njega imam ponajvie dijalektike grae, a
ovakvi se pojavi i nalaze naroito u narjejima.
Hrv. striak ( c v r a k ) izvodi Danii (Osnove str. 2 8 0 . ) od iste
osnove, od koje j e i stric. Na boljem je putu Ivekovi ( R j . s. v . ) ,
kad pita: nije li zar onomatopoeticum od glasa stri?
Isporedimo
li razline onomatopeje za c v r k a (vidi na str. 2 6 . ) , lako emo
dopustiti, da je prema cvrak nastalo i striak,
i tako se osnova
ove rijei sluajno sastala s osnovom za rije stric. Pored toga
imamo u hrv. i stricte, koje znai i patruelis" i cvrak". Isp.
u e. interj. stryc! stryc! za vrapca, gdje se zacijelo misli na
rije stryc (Vetter), dok interj. nasljeduje vrapji glas.
Prema glasu zit" (Winteler str. 12., isp. lat. zinzilulare)
dolazi
u hrv. cice, a ova (ili slina) rije s glasom na poetku bila j e
po mome miljenju povod, to j e poznata ptiica nazvana cari.
Imajui ovu rije narod je u Crnoj Gori prema njoj nekom asoci
jacijom predodbi mogao reenu ptiicu prozvati i popi.
u

Vuga se javlja glasom piripiriol", prema emu imamo lat.

oriolus, njem. Pirol;
prema tome nainjeno j e u hrv. za nju ime
uro (Gjurain I. 2 3 0 . ) , t. j . dovedena j e u svezu s imenom Uro.
1

Isp. Maretia Gram. i stil. 4 8 a , gdje se upozoruje na pojav,

kojemu je ovdje rije, pri primjeru, kako je od dadevnjak
postalo
duidevnjak,
t. j . doveden je guter u svezu s mletakim dudom.

U Dubrovnika se sojka zove marua, dakle po imenu

Marua,
a prozvala se tako zacijelo po kriku margolf" (Wmteler str. 15.),
po kojemu j e i njem. Marholf, ime za sojku.
6

Za njem. Miese (ipokoristik za maku) navodi Kluge ( E t . W t b .

str. 269.) dva miljenja : ili je to ipokoristik od linoga imena
Marija, ili j e mlada onomatopeja kao i tal. micio i druge srodne
romanske rijei. J a drim, da je jedno i drugo, t. j . poznati glas
make bio je povod, da se odabrao upravo ovakav ipokoristik.
Ovo sam spomenuo zato, to j e i Mikloie ( E t . W t b . str. 179.)
rijei : hrv. macka, maca i t. d. tumaio kao ipokoristike od Ma
rija. Vidjeli smo na str. 4 3 . , da to nijesu nikakvi ipokoristici, ved
su te rijei izvedene od majega glasa.
Eus. (lit. meszka) medvjed" bit e ipokoristik Michel
chen", a postao je u povodu rijei, koja u stslov. glasi
(rus.
).
Pored rus. (stslov. , koja j e rije u slav. pozajmljenica, isp. lat. pUvo i dr.) nahodimo i , a to je upravo ime
.
Na str. 2 8 . pokazano je, da se aba javlja glasom, koji se na
sljeduje na pr. u bug. , hrv. graati i t. d. Prema ovakvim
rijeima moglo j e u hrv. postati ime za abu : gatalinka
(Nast.
Vjesnik V . str. 3 0 4 . ) , ako nije to ime dobila po narodnom
vjerovanju, da pogaa ( g a t a " ) kiu. Od gatalinka razvilo se dalje
ime za abu: katolianka
(ib.), t. j . dovedena je u svezu s kato
liki".
Glas zmijin u svim se jezicima nasljeduje sibilantima, na pr. gr.
, lat. sibilare, rus. i t. d. P r e m a ovakvim glagolima
imamo u hrv. ime za zmiju: sisavka (Nast. Vjesnik V. str. 300.),
pri emu se ve pomilja na sisati", i to je moglo dati povod
narodnome vjerovanju zmiji, koja sisa k r a v e : * 8
*kravosica kraosica (Mareti Gram. i st. 99.); isp. sprijed
krbo-dje (pupavac), gdje se takoer rije djed zdruila s drugom
osnovom.
Od hrv. vrabac postalo j e u Dubrovniku metatezom bravac,
tako j e ime za pticu dovedeno u svezu s imenom za svinju.

P r e m a hrv. sjenica, za koju smo na str. 7 8 . rekli da j e onomatopejskoga izvora, nainjeno j e jasenica
(Nast. Vjesn. V I I . str.
1 5 5 . ) , t. j . pri toj se izmjeni pomilja na jasen.
a. J . A. 178.

Hrv. strnadica,
e. Hrnad, polj. sternad tumaim j a o v a k o :
Njezin glas biljei Gjurain ( I . str. L45.) cirr" (isp. njem. Zirlammer) ; prema takvoj ili slinoj interjekciji postalo je preko
* c r n a d i c a : *srnadica, a onda je izmeu s i r dolo t, i tako je
rije strnadica dovedena u svezu sa strn.
1

Od hrv. drozd postalo je disimilacijom: grozda (Nastav. Vjes.

V I I . str. 1 4 9 1 5 0 . ) , te se pri toj rijei misli na grozd;
isp. jo
druge izmjene : grozgo i drazgovi, pa brozg (ib.).
Brglijez se javlja glasom sit" (Winteler str. 1 7 . ) , prema ko
jemu dolazi lat. sitta ; slina je interjekcija zacijelo bila povod,
da se ta ptica u hrv. prozvala sirnjak,
a sad narod tumai taj
naziv tako, da brglijez rado jede sir!" (Nast. Vjes. V I I . str. 1 5 1 . ) .
Z a hrv. mara pie Danii (Osn. str. 1 0 9 . ) da joj je osnova u
uho, a prema tome veli Ivekovi ( R j . s. v.) : kao uhata ptica".
To j e po mome miljenju narodna etimologija, koja tu rije sada
tako tumai, poto se veo zaboravilo, da j e ona negda glasila
*huara, a to lijepo odgovara mnogim drugim rijeima, to su na
stale od interj. hu, kojom se oznauje sovin krik (vidi na str. 1 8 . ) .
Neki se c v r a k u hrv. zove crnjak (Nast. Vjes. V. str. 1 8 8 . ) , i
ovjek bi mislio, da je tako prozvan po crnoj boji; ali ako uz
memo na um, da pored cvrak imamo i creale, onda cerno lako
dopustiti, da se iz ovoga posljednjega oblika mogao razviti oblik
crnjak.
Od hrv. stren nainjeno j e kostre i tako je po narodnoj etimo
logiji dovedeno ovo ime u svezu s kostrijeiti se (ali valja pri
mijetiti, da su rijei stren i kostrijeiti se potekle iz istoga izvora).
P r e m a stslov. imamo u hrv. turak i urak ; poto je od
ove rijei otpalo , ostalo j e urak (Nast. Vjes. V. str. 1 8 8 . ) , i pri
tom se jamano misli na budiju (urak), a ne na poznatu haljinu
(urak).
Od hrv. brglijez nainjeno j e u Slavoniji brzelj, t. j . kao brza''
ptica. Slino se dogodilo u slov., gdje se srvnjem. pozajmljenica
gibitz (danas Kibitz)
vivak" u obliku gibec danas shvaa kao
da je u svezi s glagolom gibati (se). I hrv. vivak (isp. str. 2 0 . )
bit e da se gdje dovodi u svezu s glagolom vivati se (purgare
se), koja je rije u ostalom takoer onomatopejska.
1

Drukije tumai Mareti Gram. i stil. 95a ; isp. Mikloia E t .

Wtb. str. 3 2 2 . , gdje se navode polj. oblici: strzynadl,
trznadl
i
donjolu. tenari',
snarl'.

Za evin j e glas u hrv. zabiljeena interj. cii, a prema ovoj (ili

slinoj) interjekciji dobila j e eva ime sija (Ivekovi-Broz R j . ) , i
tako je dovedena u svezu sa sija (ator).
I prema onim rijeima, kojima narod opisuje ptije glasove,
moe kadto postati naziv za pticu.
Reeno j e na str. 7 8 . , da narod opisuje vugin pjev rijeima:
Ajd, Ivo, po gljivo!", a kada to znamo, bit e nam jasno, zato
se u hrv. vuga zove i gljivarica,
gljivarka, gljiva (Nast. Vjesnik
V I I . str. 1 5 1 . ) .
U hrv. Zagorju kau za cvrka da u vinogradu, kad groe
dozrijeva, pjeva: crn-bil, crn-bil", a u bug. se cvrak zove , oito po navedenom opisu njegova glasa. On je u hrv. pro
zvan zrikavac (ili zrijavac),
j e r pred jesen vie: zri" (Vuk R j .
s. v . ) , a interj. zri pravo tumai Ivekovi ( R j . s. v.) kao imperativ
od glagola zreti.
U slov. se prepelica zove podpodanka,
podpodik i podpoa, hrv.
podpodanjka,
koje su sve rijei potekle iz opisa njezina g l a s a : pod
podom" (Nast. Vjesnik V I I . str. 1 5 4 . : pod podon"). Isp. i gla
gole, koji su tako postali od opisa prepeliina glasa: slov. podpoankati, petpedikati
(od interj. petpedi, t. j . pet pedi"), e. podpoUkati
(od interj. podpoli
t. j . pod pole"), za jarebicu: hrv.
etrkati (od: etr-etr, t. j . etiri") i etverikati.
Zato se golub zove hrv. prokletac
(Nast. Vjes. V I I . str. 154.),
bit e nam odmah jasno iz opisa njegova glasa: ta ti tu ini,
prokleti
pope, kod tue ene, kod tue ece?" ( K a d grivnja
[golub] gue kau da govori ovako). Vuk. Posi. Jedna se vrsta
goluba zove sijlukac (Nast. Vjes. V I I . str. 154.), jer pjeva s pro
ljea : sij luk, sij luk !"
1

Z a neku vrstu ljuke pie Gjurain (II. str. 2 6 0 . ) da se javlja

kao da ujemo kozu gdje mekee" ; odatle su nam razumljiva
imena za ljuku: bekain, prkain (ib. str. 2 5 9 . ) . Ali iz ove sli
nosti izmeu glasa u jedne i druge ivotinje poteklo j e to, da se
ljuka prozvala kozica (ib. str. 2 6 0 . ) . Pribiljeio sam jo neko
liko primjera ovakvoga i z j e d n a i v a n j a .
Z a bukavca veli Gjurain (I. str. 2 2 6 . ) : Obian je njegov glas
nalik na gavranov . . . U vrijeme parenja u velike nalikuje na riku
b i k a , samo je jo jai." Prema tome prozvan je bukavac i bik
1

Drukije tumai rije prokletac

narod oko Jasenovca: golub je
tako nazvan, jer proklinje kozu, koja mu je 'oruila gnijezdo" (Nast.
Vjes. VII. str. 154.).

(ib. str. 225.). Drugima se opet inio njegov glas nalik na glas
b u b n j a , te su ga nazvali bubnjar (ib. str. 2 2 5 . ) . U polj. se
golubu upotrebljava glagol bgbni, a u malorus. se pupavac zove
(Mikloie E t . W t b . str. 1 8 . ) .
2

P r e m a glasu " (Gjurain I I . str. 2 5 2 . ) , prema kojemu je

g r . i lat. , imamo u hrv. kretelj ( i b ) i poto j e otpalo k
(isp. str. 6 6 . ) i glasovi se malo izmijenili: recelj; u povodu ove
rijei on se prozvao i rezovac (ib.), toboe od rezati". Slina je
apercepcija njegova glasa mogla izazvati to, da se on u hrv. pro
zvao i prdavac (ib.). Z a nj pie Gjurain (ib.) da ga hrvatski
seljaci oponaaju: pet-est", a ovim se rijeima nasljeduje poznata
melodija, koju izvode kose, kad se njima kosi; tako se ta ptica
dostaa imena kosac (ib.).
Z a neku pticu pie Gjurain ( I . str 1 1 5 . ) : Slovima bi ga (t. j .
njezin glas) mogli prikazati po prilici k a o : ,cilp, calp, cilp cilp
calp, cilp calp cilp !' T a j pjev sjea na zvuk, to g a ujemo, kad
sluamo iz daleka kovanje k o v a a , zato mu j e i u hrvatskom
Zagorju dao narod ime kova."
K a d maka vri, veli se hrv. da prede,
isputa, slian glasu, kad se prede.

jer je glas, koji pri tom

Isp. jo glagole: hrv. drobuljiti

(o slavuju), t. j . drobno (sitno)
pjevati, i grljukati (takoer slavuju), gdje se misli na grlo" ; i
u njem. se za pjevanje slavujevo veli:
gurgeln.

*
8. Napokon u spomenuti,
esto slue u p r e n e s e n o m
dui da je to pojav dovoljno
mnotva primjera, koji bi se
nekoliko potvrda.

da onomatopejske rijei za ivotinje

znaenju za l j u d s k i g o v o r . Bu
poznat, bit e dosta, da iz velikoga
za nj mogli navesti, odaberem samo

Z a ovji glas znamo da se nasljeduje interjekcijom ble (na pr.

hrv. blejati); od iste interj. (s pokraenom reuplikacijom) imamo
u hrv. blebetati, koji glagol slui za glas janjeta, a ujedno znai
brbljati" (isp. i blebeta blaterator" i dr.). T a k o se esto uzimaju
onomatop. rijei za ivotinje, k a d se hoe kazati, da tko b r b l j a ,
na pr. slov. bekati (u pravom znaenju: ovci), hrv. kakoati (pr.
zn. : kokoi), kreketati (pr. zn. : abi), rus. (pr. zn. :
prepelici), e. kodkoddkati
(pr. zn.: kokoi), polj. gdaka (pr.
zn. : kokoi) i t. d. Ovako treba tumaiti i hrv. kuretati (blate
rare), kuretalo (blebeta), t. j . te rijei dolaze od korijena, od -

jega j e i stslov. pijetao" (isp. str. 5 1 . ) , pa kuretati znai :

brbljati kao pijetao.
U prenesenom znaenju upotrebljavaju se nae rijei esto za
b u n i g o v o r vie eljadi, na pr. rus. (pravo znaenje:
0 guskama), polj. skrsekota (pr. zn. : abama, pticama), hrv.
gr abati (pr. zn. : gavranu) i grajati
(pr. zn. u : grajati ,,o ga
vranu", isp. Ak. r j . s. v . ) ; u slov. grajati
znai svaati se,
koriti", rus. lrmend spielen, laut tollen und toben, aus
vollem Halse lachen", a bug. melodija". Iz prenesenoga
znaenja u rus. lako razumijemo, to od istoga korijena, koji je u
ovim rijeima, pJotjee i stslov. , hrv. igra i t. d. (isp. Mikloiea E t . W t b . str. 9 5 . , a za glas i str. 136.). Za razvoj znaenja
isp. skr. rasati (brllt, wiehert") i rasas neka pastirska igra"
1 igra uope" (Uhlenbeck E t . W t b . str. 2 4 9 . ) .
T a k v i m se metaforama i inae karakterizira ljudski govor, na pr.
brv. bumbarati
(o bumbaru): promuklo govoriti", e. Imnkati
(pravo znaenje: a b i ) : govoriti kroz nos", rus. (pr.
zn. : o psu): na nekoga se razvikati", slov. siketati (pr. zn. :
zmiji): govoriti ljuto i zlobno", bug. (pr. zn.: g o v e d u ) :
jako vikati", hrv. gukati (pr. zn. : golubu): polagano govoriti
kome u uho", zuknuti (pr. zn. : kukcima): on mi neto zuknu"
(u uho) i t. d.
Pojam nerazumljivo govoriti, tepati, mucati" takoer se kat
kada izrie onomatop. glagolima za ivotinje, na pr. slov. bauljati
(pr. zn. : ovci), blejati (pr. zn. : isto), e. blekati (pr. zn. : isto),
slov. eketati (pr. zn.: svrakama), rus. . (pr. zn. :
maki), e. kddkati (pr. zn. : kokoi) i t. d. Iz znaenja tepati"
i t. d. lako se razvilo znaenje budala", pa tako imamo na pr.
hrv. bleka (pr. zn. : balatio, ovcama): budala", isp. blejati (pr.
zn. : o v c i ) : zijati, kad se tko zagleda u to ne znajui sto j e
ili ne mislei. . . Bleji kao june" (Ivekovi-Broz Rj.). Tako od
rijei, kojima se oznauje glas goveda (na pr. hrv. bukati), valja
izvoditi hrv. buljiti: izvaljivati oi", t. j . gledati kao govedo".
Posve su blizu znaenja tepati" i nijem" (isp. njem. stammeln
i stumm, Kluge E t . W t b . " str. 3 7 5 . , isp. i skr. mukas nijem" i
gr. \>.<]1 govedu", lat. mutus i mussare i dr., Uhlenbeck
E t . W t b . str. 2 2 8 . ) ; zato se kadto upotrebljavaju onomatop. rijei
u prenesenom znaenju, kakvo j e u primjerima: rus. (pr.
zn.: p t i c a m a ) : nicht mucksen!", tako i u e. ani
nepikn", polj. pikn, hrv. pisnuti i dr. Najvie dolaze takvi iz-

razi u obliku interjekcije, na pr. rus. : : ni rijeci

vie!" (pravo znaenje interj. biti: golubu); polj. ani be ani
me (veli se ovjeku, koji nita ne govori), gdje su ove interj.
oito pozajmljene od ovjega glasa ; tako i hrv. be u beknuti (na
pr. ne zna ni beknuti, t. j . ne zna nita, ni progovoriti") j a ne
bih izvodio od slova 6, kako se ini u Ivekovi-Brozovu R j . (s. v.),
ve od interj. be, kojom se oznauje ovji glas i od koje imamo
glagol beknuti.
K a k o se iz ovo nekoliko primjera vidi, za ljudski se govor u
prenesenom znaenju upotrebljavaju rijei od onih ivotinja, koje
su ovjeku najblie, na pr. ovca, koko, guska, pas, govedo i t. d.
Takvim se rijeima slui poglavito trivijalni govor (isp. Maretia
Gram. i stil. str. 6 7 8 . ) u svakom jeziku. Ove su metafore zanim
ljive zato, to nam lijepo objanjuju onaj pojav u jezicima, da
rijei, koje prvobitno oznauju ivotinjske glasove, kad se prenesu
na ljudski govor, izgube kadto svoje pravo isprvino znaenje te
dalje slue samo za ljude. Na pr. prema stslov. ( ovci),
stvnjem. bellan (o psu) i t. d. imamo od istoga korijena lit. balsas
samo sa znaenjem glas" i bya govor", skr. - (*bhl-s)
govoriti" (pored bhas- lajati"); prema skr. rasati
( govedu,
konju) imamo u got. -da sa znaenjem govor" ; prema staronor.
jar- (o ovci) dolazi u lat. orare govoriti, moliti" ; prema lit.
rkiu vikati" : stslov. i t. d. (isp. P e r Perssona . str.
2 4 4 . ) . No budui da ovaj pojav nije stegnut samo na rijei za
ivotinjske glasove, govorit u potanje njemu na drugom mjestu,
u svezi s drugim onomatopejskim rijeima.