P.ib!

ioll'ka
AG:\1

jonathan Culler
----------------

KNJIŽEVNA TEORIJA
-VRLO KRATAK UVOD

L'rednici biblioteke S engleskoga preveli

~IILI\'0) SOLAR Filip i Marijana llamcršak
BOŽIDAR PETRAČ

C];l\'ni urednik
!lOZE CO\'IC~
čivaju. U naravi je teorije da poti re, kroz osporJ.vanje
premisa i postulata, ono što ste mislili dtt znate, pa se
učinci teorije ne mogu predvidjeti. Niste postali dada-
rom teorije, ali niste ni gdje ste bili prije. Razmišljate
o svojem čit:mju na novi način. Možete postaviti .no-
va pitanja, a i razvili ste osjećaj t:a njihove implikacije
po djela koja čitate.
Ovaj vrlo kratak uvod od vas neće stvoriti znaka tco-
ri.ie- ne samo zato što je vrlo kratak- nego će tek ocr-
tati bitne pravce mišljenja i prijeporna područja, oso-
b ito ona povezana s književnošću. On donosi primjere
teorijskih istraživanja u nadi da t~c čitatelj doživjeti teo-
riju vrijednom i poticajnom te iskoristiti priliku da na
uzorku iskusi zadovoljstvo mišljenja.
26
KNJIŽEVNOST- STO JE TO
I JE Ll TO BITNO?
Književnost- što je to? Iako ćete pomisliti da je to sre-
dišnje pitanje kn.iižcvnc teorije, izgleda b ko ono u stvari
i nije bilo osobito važno. Zašto je tomu tako?
(~ini sc da su tomu dva glavna r:1zloga. Prvo, ako već i sa-
2
ma teorija isprepliće ideje filozofije, lingvistike, povijesti,
političke teorije i psihoan;:llize, zašto bi se teoretičari mo-
rali brinuti jesu li tekstovi koje čitaju književni ili nisu?
Studentima i nast~m1icim~1 knji7.evnosti danas se nudi cijeli
niz predmeta, tema o kojima se čita i piše- poput ))slike
žene početkom dvJdesetog stoljeća(<- u kojima se mo-
žete baviti i kn.iilc\·nim i neknjiževnim djelima. ~1ože­
te proučavati romane Virginije \\'oolf ili Freudove slu-
čajCYc, ili oboje, i razlike sc ne doimaju metodologijski
ključnima. :--Ji je riječ o tome da su svi tekstovi na neki
način jednaki- iz ovog ili onog razloga, neki se tekstovi
smatraju bogatijima, snažnijima, uzornijim<l, upitni ic ili
neupitnije važnosti. Književni i ncknjiževni tekstovi mo-
gu sc proučavati zajedno i na .sličan način.
LITERARNOST IZVAN KNJIŽEVNOSTI
Drugo, razlika izmedu književnih i neknjiževnih tek-
stova nije sc doimala bitnom, budući Ja su teorijski ra-
dovi otkrili ono što sc jednostavno naziva ))litcrarno-
ŠĆU<< ncknjiže\·nih fenomena. Svojstva za koja .sc mislilo
da su knjiženu pokazala su sc podjednako ključnima
i za neknjiževne diskurze i djelatnosti. I'\ aprimjer, ras-
prave o prirodi razumijevanja povijesti imaju za mo-
dd ono što je sadržano u razumijev;mju priče. ZnJko-
vito je da povjesničari ne donose razjašnjenja koja bi
predviđala poput objašnjenja prirodnih znanosti- ne
mogu dokaz;\ ti da će se ako sc dogode X i Y nui.no do-
27
 goditi i Z. Zapravo, oni nastoje pokazati kako je jedna
stvar dovela do druge, kako je došlo do izbijanja I. svjet-
skog rata, a ne i zašto sc morao dogoditi. !\todd povije-
snog r<.lzjašnjenja time slijedi logiku priče- 11~1čin na koji
sc u priči pokazuje kako je do nečega došlo, smisleno po-
vezujući početno stanje, razvoj doga<.bja i ishod.
Ukratko, književna je pripovijest (literary twrratil'c)
model za razumijevanje povijesti.lvfi koji slušamo i či­
tamo priče lako uočavamo ima li neki Z<lplet smisla, sla-
žu li se njegovi dijelovi ili je pri ća ostala nedovršena.
Ako su književnoj i povijesnoj pripovijesti svojstveni
isti modeli onoga što je smisleno i što može proći kao
priča, onda pitanje njihova razlikovanja nije ncodložn i
teorijski problem. Slično tomu, teorctič<Jri su istica] i
važnost retoričkih figura (npr. metafore) u neknjižev-
nim tekstovima- bili to Freudovi slučajevi i d}cb ili fi-
lozofske rasprave- koje su sc smatrale ključnima za
književnost, dok su se u ostalim vrstama diskurza uzi-
male kao puki ukras. Pokazavši tb i u drugim diskur-
zima retoričke figure oblikuju mišljenje, teoretičari su
ukazali kako je moćna literarnost na djelu i u predrn-
nijcvano neknjiževnim tekstovima, čime je dodatno
zamršeno razlikovanje književnog i neknjiževnog.
lvledutim, to što stanje opisujem kao pronalazak >>lite-
rarnosti(( u neknjiževnim fenomenima pokazuje kako
pojam književnosti još uvijek igra ulogu na koj u tre-
ba obratiti pozornost.
KAKVO JE TO PITANJE?
Opet sc vraćamo ključnom pitanju, kojega sc ne mo-
žemo riješiti: »Književnost- što je to?<( Kakvo je to pi-
tanje? Ako ga postavi petogodišnjak, lagano je. »Knji-
ževnost,« odgovorit ćete, )>to su priče, pjesme i d mm e«.
Ali, ako pita teoretičar književnosti, upit nećete jed-
28
noznačno shvatiti. To bi moglo biti pitanje o općoj pri-
rodi predmeta- knjL7_cvnosti -kojega obojica već ja-
ko dobro poznajete. Kakav je to predmet ili djelatnost?
Sto sc njome čini? Kojoj svrsi služi? Tako shvaćeno, pi-
tanje »Književnost- što je to?« ne zahtijeva definiciju Knjižcl'nost-
.~to je to i
nego raščlambu, analizu, pa čak i potkrcpu zašto bi sc
uopće književnost ikoga trebala ticati. je li to bi ttto?
Ali )>Književnost- što je to?(( moglo bi biti i pitanje o
razlikovnim značajkama djela znanih kao knji7.evnost
-kako raspoznati knjii.evna od neknjiževnih djela? Sto
razlikuje književnost od drugih ljudskih aktiYnosti ili
razbibriga? To bi pitanje mogao postaviti čovjek koji že-
li znati koje su knjige književnost, a koje nisu. Među­
tim, budući da on već otprilike zna koji sc naslovi ubra-
jaju u književnost, vjerojatnije bi htio doznati još ne-
što- postoje li temeljna svojstva zajednička svim knji-
ževnim djelima?
To je teško pitanje. Teoretičari su sc s njime lwatali u
koštac, no bez vidljiva uspjeha. Razloge tomu nije te-
ško dokučiti- književna su djela svih oblika i veličina,
a čini sc i kako većina ima više sličnosti s djelima ko-
ja sc inače ne nazivaju književnošću nego s onima koja
su priznata kao književnost. Primjerice, ]ane t:yrc, ro-
man Charlotte Bronti.\ sličniji je autobiografiji nego so-
netu, a pjesma Roberta Burnsa »0 ljubav mi rujna, ruj-
na je ruža« sličnija je narodnoj rjesmi nego Shakespca-
rconii/am/ctu. Postoje li svojstva zajednička pjesmama,
dramama i romanima po kojima bi se oni razlikovali
od, recimo, šlager.l, zapisa razgovora i autobiografija?
POVIJESNE MIJENE
(~ak i mali pogled u povijest čini postavljeno pit~ nje još
složenijim. lako su tijekom dvije tisuć~ i pet sto~~~la g(~­
dina ljudi pisali djela koja danas naZivamo knJ.IZ~vnl~
ma, moderan pojam k11jižcvnosti, literature star JC Jedva
29
dvjesto godina. Prije 1800. godine literatura i odgova-
r<.ljući pojmovi u drugim europskim jezicima zn<H~ili su
))spise« ili >)znanje iz knjiga~<. CJk i danas, znanstvenik
koji kaže ))literatura o evoluciji je neizm}crn:l<< ne želi
time reći da o temi o kojoj je toliko pis~mo govore i
mnoge pjesme ili romani. I djela koja se dan~1s po ško-
Lllna i fakultetima u nastavi engleskoga i L11inskoga
proučavaju kao književnost nisu bila poimana kao po-
sebna vrsta pismcnoga izražavanja, nego kao uzorna
uporaba jezika i retorike. Ta su djela bila prim,icri op-
ćenitije kategorije pisanja i mišljenja, koja ic uključi­
vala govore i propovijedi, povijest i filozofiju. Od stu-
denata se nije očekivalo da ih interpretiraju, kao što da-
nas interpretirajući književna djela pokušJv;nno obja-
sniti l> O čem su ona zapravo<~. Nasuprot tomu, st u den ti
su ih učili napamet, proučavali njihovu gramatiku, pre-
poznavali njihove retoričke figure i strukture ili postup-
ke zaključivanja. Djelu poput Vergilijeve E11cidc, koja se
danJs proučava bo književnost, u školama sc prije
1850. godine pristupalo sasvim drugačije.
Moderni zapadnjački pojam knjii:cvnosti kao imagina-
tivnog pisanja može se pratiti unatrag do njcm<Jćkih ro-
mantičarskih teoretičara- ili ako nas zanima odredeni
izvor- do knjige O k11jiževnosti s obzirom 1w ttjczin od-
rtos prema dwštvcnim institucijama, koju je l BOO. go-
dine objavila francuska barunica Madame dc Stai..'l. I'\' o
čak i ako se ograničimo na XIX. i XX. stoljeće, katego-
rija književnosti ostaje skliskom; bi li kod i\ !ad~! mc de
Stači djela koja se danas uzimaju kao književnost- re-
cimo pjesme koje izgledaju poput ulomaka običnoga
razgovora, bez rime i prepoznatljiv;,\ metra- pro.šl,t kao
književnost? A kada počnemo misliti o neeuropskim
kulturama, pitanje o torne što se uzima kao knjil:t..·vnost
postaje još težim. To nas dovodi u iskušenje (Ll sc pre·
damo i zaključimo kako je književnost sve ono što dano
30
dru.šh·o doživljava kao književnost- skup tekstova koje
kulturalni arbitri prepoznaju kao dio književnosti.
Naravno, takav zaključak uopće ne zadov~ljava. On ne
rješava, nego samo premješta pitanje- umjesto da se
pitamo )>Književnost- što je to?((, pitamo sc ))Zbog čega Knjižcwwst-
mi (ili neko drugo društvo) nešto doživljavamo kao Stoje to i
književnost?<~ Ipak, postoje još neke kategorije koje dje- je li to bitno
luju na ovaj način. One sc ne odnose na odredena svoj·
stva, nego samo na promjenljive kriterije društvenih
grupa. Primjerice, postavite .si pitanje ))Korov- što je
to?~< Postoji li bit ))korm'osti{(- nešto osobito, jedno je
ne sa is quai, zajedničko svim korm·ima i po čem sc ko+
rov razlikuje od nekorova? Svatko tko je pom~1gan pli-
jcviti vrt zna kako je teško raspoznati korov od neko-
rova i može sc pitati u čemu je ta.ina. Kakva je to taj-
na? Kako prepoznati korov? Pa, tajna je da tajne nema.
Jcdnostan1o, korov su biljke koje vrtlari ne žele u svome
ntu. Ako ste znatildjni u svezi s korovom i ako tražite
prirodu »korovosti~(. protratit L1etc vrijeme istražujući
njezinu botaničku prirodu, istražujući razlike u obli·
ku ili u fizičkim svojstvima koja biljke čine korovom.
L' mjesto toga, trebali biste prm·csti povijesno, sociolo-
~ ko, možda i psihološko istraži\'anje o vrstama biljaka
koje su različite grupe ljudi u različitim krajevima svi-
jet<l ocijenile nepoželjni ma.
Možda je književnost poput konwa.
r-:o ovaj odgovor ne odgovara na pit~mje. Samo ga mi·
jenja u l>Što S\'C utječe na to da sc u našoj kulturi ne·
što doživljava kao književnost?<~
DOžiVLJAVANJE TEKSTA KAO KNJIŽEVNOSTI
Pretpostavimo da naiđete na sljedeću rečenicu:
Mi kolo plešemo i mnimo,
No Tajna u središtu znade.
31
 Sto je ovo?
feste li sigurni?
Pa, važno je gdje ste na to naišli. Kada bi ova rečeniCa
bila poruka u kineskom kolačiću, mogli biste je shva-
titi k::to jedno tajnovito proročanstvo, no kada služi za
primjer (što je ovdje slučaj), pokušavate sc prisjetiti ne-
kih vama poznatih načina uporabe jezika. Je li to zago-
netka koja od nas traži da otkrijemo tajnu? f-.ložda je
to oglas za neku >>Tajnu((? Oglasi se često rim uju- •>Bilo
kuda, Kiki svuda((- i postali su izrazito enigm;Hski kako
bi pridobi li već zamoren u javnost. Ali ova sc rečenica
doima nespojivom s bilo kojim zamislivim kontekstom,
uključivši i oglašavanje nekoga proizvoda. Rečeno, kao
i činjenica da zagonetni primjer ima neku vrstu ritne
tc da poštuje izmjenu naglašenih i nenaglašenih slogova
(J>i\H kOlo plćšem6 i mnimo<<) otvara mogućnost da naš
pri mjer bude poezija, jedan primjer književnost i.
i\1cdutim, tu se javlja i zagonetka- ćinjenica da ova re-
čenica nema očito značenje u načelu otvara mogućnost
da se radi o književnosti. No, ne bismo li isti učin,lk po-
stigli izvlačenjem bilo koje rečenice iz konteksta koji je
čini razumljivom? Uzmimo rečenicu iz neke knjižice s
uputama za uporabu, iz recepta, oglasa ili novina, i tako
je izdvojenu zapiši mo na stranicu:
Snažno protresite i pustite da stoji pd minut<J.
}e li to književnost? Jesam li tu rečenicu učinio književ-
nošću to.1ko što sam je izvadio iz konteksta nekoga re-
cepta? Možda, no to nije sasvim jasno. Cini se da ne-
1
što nedostaje- ta rečenica nema sve što je potrebno da
biste na njoj radili. Mo7.da možete od nje načiniti knji-
ževnost tako da zamislite naslov čiji odnos prema retku
zadaje problem i pobuđuje maštu- primjerice ))·nljna<<
ili »Milosrđe<<.
32
To bi moglo upaliti, no rečenica poputnBomhon ujutro
na jastuku« još će lakše postati književnost jer ne može
hiti ništa osim slike, što priziva posebnu \'rs tu pozor-
nosti i promišljanja. Sličan učinak imaju rečenice u ko-
jima odnos izmedu forme i sadržaja potiče na razmi-
Kt~jižcnzost­
šljanje. Tako bi se početna rečenica filozofske knjige
Stojetoi
From a Logical Point of View\\'. O. Quinca mogla shva-
je li to bitno!
titi i kao pjesma:
čudesna stvar
u svezi s
ontolo~kim problemom
jest
njegov<J jednostavnost.
Ovako zapisana na stranici, okružena zastrašujućim
marginama šutnje, ta bi rečenica mogla privući osobitu
vrstu pozornosti koju bismo mogli nazvati knjižen10m
-zanimanje za riječi, njihove međusobne odnose, nji-
hove učinke, te posebice, zanimanje za način na koji se
ono što je rečeno odnosi prema tome kako je rečeno.
Drugim riječima, ovako napisana, rečenica sc doima
doraslorn određenom modernom poimanju pjesme tc
podobnom za pridavanjc one vrste pozornosti koja se
danas povezuje s književnošću. Kada bi vam netko iz-
govorio tu rečenicu, pitali biste ga: })$to time želiš re-
ći?({, no ako tu rečenicu shvatite kao pjesmu, postav-
lja se sasvim drugo pitanje- ne što je govornik ili autor
htio reći, nego što ta pjesma znači. Kako taj Jezik dje-
luje? Sto ta rečenica postiže?
Osamljene u prvome retku, riječi )}čudesna st\·ar« mogu
dovesti do pitanja što je to stvar i što to znači da je neka
stvar čudesna. ))Sto je stvar?« jedno je od pitanja kojima
sc bavi ontologija, nauk o bitku ili o onome što jest. No
))stvar<( u izrazu })čudesna stvar« nije materijalni pred·
met, već nešto poput relacije ili vida koji ne postoji na
33
isti n:1čin kao kamen ili kuća. Rečenica prop()\'i}cda jed-
nostavnost, no sama čini sasvim suprotno- višeznač­
nošću stvari ona ilustrira zastrašujuću zamršenost on-
tologije. J\ o, možda baš sama jednostavnost pj~srnc­
to što ona završava nakon riječi »jednostavnost«, kao
da je time sve rečeno- d;.lje ponešto vjerodostojnosti
sumnjivom uvjeravanju u jednostavnost. U svakom slu-
čaju, m·ako izdvojena, rečenica može potaknuti djelat-
nost interpretacije koja sc povezuje s književnošću­
djelatnost koju sam upravo izveo.
Sto nam takvi misaoni eksperimenti kazuju o kn.iižcv-
nosti? Prije svega, oni upućuju na to da sc jl'Zik, kada
sc izdvoji iz konteksta i kada se odvoji od mtalih na-
mjena, može interpretirati kao književnost (pren1da
mora posjedovati neka svojstva koja ga čine podložnim
takvoj interpretaciJi). Ako je književnost dekontckstua-
lizirani jezik, odsječen od drugih funkcija i namjena,
onda je ona i sama jedan kontekst koji privlači ili ot-
klanja osobitu vrstu pozornosti. Naprimjer, čitatelji se
usredotočuju na moguću zamršenost ili traže skrivena
značenja, a da ne pretpostavljaju, recimo, kako im iskaz
nešto nalaže. Opisati >>književnost<< značilo bi analizirati
skup pretpostavka i interpretativnih postupaka koje či­
tatelji primjenjuju prilikom čitanja takvih tckstoYa.
KNJIŽEVNE KONVENCIJE
Bitna komTncija ili preduvjet koji proizlazi iz analize
priča (u rasponu od anegdota do cijelih romana) kri-
je se pod zastrašujućim imenom ))nadzaštićeno nače­
lo suradnje<< (hypcr-protectcd coopcratil·e prir~cip/e), no
zapravo je sasvim jednostavno. Komunikacija počiva na
temeljnoj konvenciji međusobne suradnje svih sudio-
nika, i predmnijevanoj bitnosti onoga što jedna osoba
kazuje drugoj.'Ako pitam: ))Je li George dobar učenik?«,
34
L
a vi mi odgovorite: >>Obično je točan«, vaš ću odgm·nr
tumačiti predmnijcvajući da surađujete i da je ono što
ste rekli u svezi s mojim pitanjem. Umjesto prigovora:
>>:-\iste odgovorili na moje pitanje«, zaklJučit ću da ste
Književnost-
odgovorili neposredno i time naznačili kako se o Geor-
Stoje to i
gu kao učeniku može reći malo toga dobroga. Drugim
riječima, ja predmnijevam da vi surađujete sve dok ne
je li to bitno?
postoji neoborivi dokaz za suprotno.
Književne pripovijesti mogu se shvatiti kao članovi šire
skupine priča, >>pripovjcdno izloženih tekstova<<, isbza
čija važnost za slušatelje ne počiva na informaciji ko-
ju prenose, nego na priopćivosti, >>pripovrijcdnosti((
(tellability). Bez obzira na to pripovijeda te li neku aneg-
dotu prijatelju ili pišete roman za buduće narašt<ljc, ra-
dite nešto različito od, recimo, svjedočenja na sudu-
pokušavate proizvesti priču koja će se vašim čitatelji­
ma činiti >>vrijednom«, koja će imati neku vrstu smi-
sla ili značenja, koja će zabaviti ili pružiti zadovoljstvo.
Ono po čemu se knji_ževna d jda_ razlikuju od ostali]1
pripovje(filo iz-l(~ženih fekstl)va· jest to da su prošla po-·
·stUpak 0d.1hifa -:..o.bjavljena su,_recenzirana i ponovno
tiskana, pa im čitatelji mogu pristUpiti sa sigurnošc\t,-
Ziia}'ll-2i da su ih drugi procijenili kao dobro načinjen~I
i ))vrijedna<<. Tako je za književna djela načeln surad-
nje ))nadzaštićeno«. Možemo se nositi s mnogim neja-
snoćama i očitim nCbltlwstirnJ; J da n-e pom islimo kn-
ko to nema- smisla. Predmnijcvajući da u knji).c\'!losti
jezične zavrzlame na koncu imaju komunikati\'llll svr-
hu, a umjesto da govornika ili pisca zamišljaju kao nes-
prcmnoga za suradnju- što bi mogli u drugom govor-
nom kontekstu- čitatelji .sc u interesu nekih viših ko-
munikacijskih ciljeva bore za interpretaciju elem ena·
ta koji prkose načelima učinkovite komunikacije.
))Književnost« je oznaka institucije koja nam jamči da
će rezultat naših čitateljskih nnstojanja »vrijediti<<. I
31

Potpuno llt'pripremljm {irao je puna dva sMa.
mnoge značajke književnosti proizlaze iz čitateljeve
voljnosti da pokloni pozornost tc istraži nejasnoće, a
ne da odmah pita: >>Sto si pod time mislio?(( Književ-
nost je, možemo zaključiti, govorni čin ili tekstualni do-
gađaj koji privlači određenu vrstu pozornosti. Ona je
u opreci s drugim vrstama govornih činova, kao što su
priopćavanje informacija, postavljanje pitanja ili dava-
nje obećanja. U najvećem broju slučajeva ono što na-
vodi čitatelje na to da nešto dožive kao književnost jest
kontekst u kojem ga nalaze- u knjizi pjesama ili u pri-
logu časopisa, u knjižnici ili knjižari.
ZAGONETKA
Ali, e\'O još jedne zagonetke. Postoje li posebni načini
ustrojavanja jezika koji nam kazuju da je nešto knjižc\'-
nost? Ili nas to što znamo da je nešto knjiievnost na- Knjižet•nost-
vodi na pozornost koju ne bismo poklonili novinama Sto je to i
i da, kao rezultat, u našem predlošku nJ demo poseb- je li to bitno?
ne vrste ustroja i posrednih značenja? Sasvim sigurno,
pojavljuju se oba slučaja- ponekad predmet ima svoj-
stva koja ga ćine književnim, a ponekad nas književni
kontekst navodi da nešto doživimo kao književnost. No
visoko usustJvljcn jezik ne čini nešto nužno književ-
nošću- ništa nema sustavniji obrazac od telefonsko-
ga imenika. I ne možemo bilo koji komad jezika pre-
tvoriti u kniiževnost nazivajući ga književnošću - ne
mogu uzeti svoj stari udžbenik iz kemije i čitati ga kao
roman.
S jedne strane, ))književnost<< nije samo okvir u koji
umećemo jezik- neće svaka rečenica proći kao književ-
nost ako je na papiru rasporedimo kao pjt:smu. S druge
strane, književnost nije samo posebna vrsta jezika hu·
dući da se mnoga književna djela ne razmeću S\'ojom
različitošću od drugih vrsta jezika, nego su posebna
zbog osobite pozornosti koja im se pokiJnja.
Naišli smo na zamršenu strukturu. Suočeni smo s dva-
ma različitim gledištima koja sc preklapaju i križaju, no
koja ne proizvode sintezu. Književna djela možemo
promišljati kao jezik s posebnim svojstvima ili odlika-
ma, ili pak književnost možemo promišljati kao pro-
izvod konvencija i odredene vrste pozornosti. Niti jedno
gledište ne uklj ućuje uspješno ono drugo, pa izmedu
njih morate balansirati. Pozabavit ću sc s pet zaključaka
koje su teoretičari izveli o prirodi književnosti- sa sva-
kim krećete s jednoga gledišta, a na krJju morate u ob-
7.ir uzeti i ono drugo.
37
 PRIRODA KNJIŽEVNOSTI 2. Knjižcvrwst kao integracija jezika
l. K11ji:tevnost kao ))isticanje(< jezika Književnost je jezik u kojem su različiti dcm;nti i s~st~v­
nice teksta dovedeni u kompleksan odnos. Kada pnmnn
Cesto se može čuti kako je >>literarnost« ponajprije
pismo u kojem sc zahtijeva prilog za n.e~u .prave.dnu Knjižcvtwst-
smještena u jezičnom ustroju kojim sc knjižcnwst raz·
stvar, njegov zvuk vjerojatno neću dožJ\')eti k~o JCku $to je to i
likuje od jezika rabljenog u druge svrhe. Književnost je
smisla. Naproti\', u knjižen1osti postoje odnosi -po- j~ li to bitno?
jezik_ koji ))sam sebe ističe<< (forcgrounds)- očuduje, na-
jačavanja ili opreke i nesklada- izmedu struktura raz-
p~lda V<ts: >>Gled;/ Ja sa-m jezik!~<- pa ne moZctc zabo-
-ličitih jezičnih razina, izmedu nuk;t i značenja, iz~:1~~
raviti kako imate posla s jezikom oblikovanim na neo-
du gramatičkog ustroja i sadržajnih obrazaca. SpOJIV~!
bičan način. Posebice poezija ustrojava zvučni plan je-
dvije riječi (>>mnimo/znade<~), pjesma njihO\·a z.načenp
zika tako da ga morate uzeti u obzir. Evo početka pje-
dovodi u odnos (je li )>mnijenje<( oprckJ ))znanJU(<?).
sme >>lnvcrsnaid(( Gerarda Manleyja Hopkinsa:
i\leđutim, očito je kako niti (l) niti (2) niti oba zajedi~.o
Ta brzica mrka, konja leda sura, ne daju odreden je književnosti. I\' iti cjelokup.na knJI~
Kotrlja kroči or!ja kamen gura, ževnost ne ističe jezik kao što (l) tn di (mnogi romani
U kotlu i grotlu ruho joj pjena to ne čine), niti je istaknuti jezik nužno književnost. Br·
Brazdi dolje ka jezeru uperena. zalicc (Petar pita Pa,·la: )>Pošto Pavle par pataka?<(- ))Par
pataka pet pctaka, pet pataka puno peta ka.(() rijetko se
Isticanje jezične pravilnosti- ritmično ponavljanje zvu-
smatraju književnošću, iako usmjeravaju pozornost na
kova u: brzica ... sura ... kotrlja ... kroči ... gura kao i
jezik i dovode do toga da sc zapetljatc. U oglasima su
neobični izričaji poput >>orl ja« jasno ukazuju na to da
jezična sredstva često još istaknutija no u li.rici i }~ojc,­
je riječ o jeziku ustrojenom tako da privuče pozornost
dine strukturne razine mogu sc još čvršće mtcgnrati.
baš na samu jezičnu strukturu.
Jedan ugledni teoretičar, Roman Jakobson, ka~ klju~­
:\o takoder je činjenica da u velikom broju slučajeva či­
ni primjer ))poetske funkcije<< jezika ne navodi st1h IZ
tatelji ne zamjećuju jezičnu pravilnost sve dok nešto ne
neke pjesme, nego predizborni slogan iz ~am panje
počnu doživljavati kao književnost. Ne mluškujcte dok
američkog predsjednika Dwighta D. ())Ike(() E~senh'~~v:~
čitate običnu prozu. Ritam ove rečenice, zapazit ćete,
ra: J like Ike (Ja volim /kea). Ovdje su kroz 1gru n JeCI
čitateljevo bi uho jedva moglo osjetiti, no kada bi se ri-
voljeni objekt (Ike) i subjekt koji voli (l) obuhvaćeni či­
ma odjednom pojavila, čuli biste i ritam. Zbog rime,
nom (like)- kako bih mogao ne voljeti l kea, kada smo
konvencionalne oznake literarnosti, zamijetit ćete ri-
i Ike i J sadržani u like. Tim sc sloganom nužnost na·
tam koji je cijelo nijeme postojao. Kada sc tekst stavi
klonosti prema Ikcu čini upisanom u samu strukturu
u preti nac književnosti, skloni smo svoju pozornost po-
swtiti jezičnoj pra\·ilnosti ili drugim vrstama jezičnoga jezika. Dakle, nije stvar u tome da su\o.~nosi i zi~ cdu
različitih razina jezika važni samo u knJIŽe\'llOStl, ne-
ustroja koje bismo inače previdjeli.
go smo u književnosti skloniji tražiti i rabiti odnose iz-
;nedu forme i značenja, ili sadržaja i gramatik5·· U knji-

39

l'
 -------------~,---------------------------
ževnosti. pokt~šavamo razaznati kako elementi prido-
nose dOJil.1~ CJeline, rronaći integriranost, harmoniju,
napetost Iii nesklad. Prikazi literarnosti usredotoćcni
na isticanje ili integraciju jezika ne sastavljaju testove
pomoću kojih bi, recimo, 1\larsovci mogli izdvojiti knji-
ž~vna od ostalih pisanih djela. Takvi prikazi, poput ve-
Ćine tvrdnji o prirodi književnosti, upravljaju pozornost
prema određenim odlikama književnosti koje su pro-
glasili srcdišnjima. Zelimo li neko djelo proučavati kao
knjižcvno~t, kazuje nam ovaj pristup, ponajprije valja
promatrati ustroj njegova jezika, n ne čitati ga kao izraz
autorove psihe ili kao odraz društva u kojem je nastalo.
3. Književnost kao fikcija
Jedan od razloga zbog kojega se čitatelji različito odnose
prema književnosti jest taj što njezini iskazi imaju po-
seban odnos prema svijetu- odnos koji nazivamo »fik-
ciOJ~al.ni~l«. :Književno je djelo jezični dogadaj koji do-
no·~' f1k~tonalan svijet s govornikom, likovima, doga-
d~Jll1la 1 ~rcdmnijevanom publikom (publikom koju
dJelo obhkuje svojim odlukama o tome što joj sc tre-
b? obj.as.niti, ili što joj je već poznato}. Iako u književ-
111111 dJelima češće nailazimo na imaginarne (Emma Bo-
vary, Huckleberry Finn) nego na povijesne osobe, fik-
cionalnost književnosti nije ograničena isključivo na li-
kove i događaje. Deiktici, kako ih nazivaju, pobzivački
segmenti jezika koji upućuju na smještaj iskaza, poput
zo:~mjeni~a (ja, ti) ili mjesnih i vremenskih priloga (ov-
dje, ondJe, sada, tada, jučer, sutra) u književnosti djeluju
na osobit način. U pjesmi se ())sada ... laste, seleC', cvr-
kuću na svodu<<) sada ne odnosi na trenutak kada ·e
. 'k . J
PJCSI1I zap1sao tu riječ ili objavio pjesmu, nego na vri-
jeme u pjesmi, na zbivanja u njezinu fikcionalnom svi-
jetu. I taj »ja« koji se pojavljuje u lirskoj pjesmi, poput
40
Wordsworthova ))Ja samotan sam ko oblak !uto ... «, ta-
koder je fikcionalan- odnosi se na govornika u pjesmi,
koji može biti sasvim različit od autora, stvarne oso-
be, odnosno \Villiama \\'ordswortha. (lvledutim, mo-
Književnost-
guće su i snažne poveznice izmedu onoga što sc dogada
Stoje to i
govorniku ili pripovjedaču u pjesmi i onoga što se do- je li to bitno!
godilo \Vords-worthu u određenom trenutku njegova
života. r-.'o, pjesma koju je napisao starac može imati
mladoga govornika i obratno. l, razumije se, pripovje-
dač u romanu, lik koji izlažući priču kaže >>ja«, može
imati iskustva i gledišta sasvim različita od autorovih.)
(u fikciji je odnos onoga što pripovjedač kaže i onoga
što autor misli uvijek stvar intcrprctacije.\Tako je i s od-
nosom ispripovijcdanih i zbiljskih događaja. Nefikcio-
nalni diskurzi obično su duboko usađeni u kontekst ko-
ji vam kaže kako ih trcb;.tte shvatiti- upute za uporabu,
novinsko izvješće, pismo dobrotvorne ustanove. Kon-
tekst fikcije, medutim, izrijekom ostavlja otvoreno pi-
tanje o čem se zapravo.u toj fikciji radi.I1Refcrencija pre-
ma svijetu nije toliko svojstvo književnih djela, koliko
funkcija koja im se pridaje interpretacijom. J\ko prija-
telju/prijateljici kažem: »N adem o se sutra u osam na
večeri u Hard Rock Cafću((, on ili ona shvatit će to kao od-
redeni poziv, prepoznat će prostorne i vremenske od-
nose iz konteksta iskaza (>~sutra« znači 14. veljače 2002,
>~Osam« znači 20.00 sati po srednjoeuropskom vreme-
nu). No kada pjesnik Ben Jonson napiše pjesmu ))Poziv
prijatelju na večerU<~, odnos pjesme prema zbilji zbog
fikcionalnosti postaje pitanjem interpretacije- poru-
ka je smještena u književnom kontekstu, pa sc trebamo
odlučiti hoćemo li pjesmu ponajprije shvatiti kao izraz
stajališta fikcionalnoga govornika koji prikazuje davni
način žiYota, ili kao savjet kako su za sreću u životu naj-
važniji prijateljstvo i mala zadovoljstva.
41
 Interpretacija Hamleta uvijek je i stvar odluke. Treba
li ga čitati kao djelo koje govori o problemima danskih
kraljevića, o dvojbama ljudi koji su u renesansi doži-
\'jcii promjene u poimanju jastva, ili pak o odnosu mu-
škarca i njegove majke- možda i kao pit.:mjc o utjecaju
predodžbi (uključujući književne) na razumijevanje na-
šega života. To što u djelu postoji referencija na Dan-
sku ne znači kako ga nužno morate čitati kao da govori
o Danskoj- to je interpretativna odluka. Hamleta sa
zbiljom možemo povezati na različite načine i na ne-
koliko različitih razina. Fikcionalnost književnosti iz-
dvaja jezik iz drugih konteksta u kojima- bi sc mogao
rabiti, dok odnos djela prema zbilji ostavlja ot\'orcnim
interpretaciji.
4. Književnost kao estetski objekt
Značajke književnosti o kojima sc do sada govorilo-
dopunske r<1zine jezičnoga ustroja, izdYajanjc iskaza iz
kontekst<"!, odnos fikcije i zbilje- mogu sc svesti pod za-
jednički naziYnik estetske funkcije jezika. Pm·ijcsno gle-
dano, estetikom sc nazivala teorija umjetnosti zaokup-
ljena pitanjem je li ljepota objcktiYno svojstvo umjet-
ničkog~ djela ili subjektivni odaziv gledatelja, kao i od-
nosom lijepoga prema istinitom i dobrom.
Za Im manuela Kanta, središnjega teoretičara moderne
zapadnjačke estetike, estetika je naziv za pokušaj da se
p rem osti jaz izmedu materijalhog i duhovnog svijeta, iz-
među svijeta sila i veličina i svijeta pojmova. Estetski
objekti, poput slike ili književnoga djela, kao spoj osje-
tilne forme (boje, zvukovi) i duhovnoga .s~1držaja (poj-
movi), primjer su za mogućnost spajanja materijalnog
i duhovnog. Književno je djelo estetski objekt jer- kad
sc zanemare ili isključe ostale komunikatiYne funkcije-
čitatelja potiče na razmatranje odnosa forme i sadržaja.
42
Za Kanta i druge teoretičare estetski objekti imaju )>svr-
hovitost bez svrhe«. Snhovitost je u konstrukciji- oni
su načinjeni tako da kao cjelina sastavljen<"! od di,iclo-
V<l slu;ic određenoj svrsi. :\o, svrha je s:uno umjetnič­
ko djelo, zadovoljst,·o u njegovu st\·aran.iu ili njime po-
Književnost
stignuto zadovoljstvo, a ne neka izYan.iska namjena. To
Sto je to i
zapravo znači da se tekst poima kao knjižeYan kada po- je li to bitne
stavimo pitanje o doprinosu njegovih dijelova učinku
cjeline, a ne kad ga prihvaćamo kao ponajprije nami-
jenjenog ostvarenju neke svrhe poput obaYje;tavanja ili
uvjeravanja čitatelja. Kad kažem da su priče iskazi či­
ja je važnost u njihovoj ))pripoYrijcdnosti«, tada želim
reći kako priče imaju svrhovitost (zbog čega su ))dobre
priče<<) koja se ne može olako pripisati nekoj izYanjskoj
namjeni. Time uočavam njihon1 estetsku, ČU\'StYcnu
odliku, koja postoji čak i u neknjiževnim pričama. Do-
bra je priča vrijedna pripovijcd<1nja, ona sc čitatelju ili
slušatelju otkriva kao ))vrijedna«. Ona može zabaviti,
podučiti ili potaknuti, ona može izazvati različite učin­
ke, ali nju je nemoguće općenito definirati kao priču
koja djeluje na jedan od ovih načina.
5. Knjižn'flOSt kao intertekstualna
ili al/torcferencijalna tvorevitw
Suvremeni teoretičari tvrde kako su djela nastala na
osnovi drugih djela, kako su omogućena preuzima-
njem, ponavljanjem, osp~)favanjem i preoblikovanjcm
wć postojećih djela. 0\'o shvaćanje ponekad sc krije iza
neobičnoga naziva ))intertekstualnost«. Djelo postoji iz-
medu i unutar drugih tekstoYa- u odnosu s njima. Li-
tJti nešto kao književnost znači smatr::tti da je riječ o
jezičnom događaju koji sYoje značenje ima u odnosu
na druge diskurze -uzmimo za primjer pjesmu koja sc
poigrava potencijalom prethodnih pjesama ili roman
koji prikazuje i kritizira političku retoriku svoga doba.
43
 Shakespeareov sonet ))U drage oči nisu sunce, sudim<(
preuzima metafore iz tradicije ljubavnoga pjesništva, ali
ih i poriče (»Al' takve ruže ne rese joj lice«)- poriče ih
kako bi opjevao ženu koja >>zemlju gazi nogom«. Pje-
sma svoje značenje dobiva u odnosu na tradiciju koja
ga ćini mogućim.
Budući da čitati pjesmu kao književnost znači dovoditi
je u odnos s drugim pjesmama- usporediti i suprot-
staviti načine na koje ona ostvaruje smisao s načinima
drugih pjesama- na određenoj razini pjesme je moguće
čitati kao pjesništvo o samom pjesništvu. P_jesmc sc te-
melje na postupcima poetske imaginacije i interpretaci-
je. Stigli smo do drugoga važnog pojma SU\'rcmcne teo-
rije- do >>autoreferencijalnosti<< književnosti. ;..Jaime, ro-
mani su na određefloj razini romani o romanima, o pro-
blemima i mogućnostima predoči vanja, oblikovanja ili
tumačenja iskustva. Tako se Gospoda Bovary može čitati
kao uvid u odnos ))stvarnoga života<< Emme Bovary i na-
čina na koji romani koje ona čita, kao i sam Fbubcrtov
roman, tumače iskustvo. Uvijek se možemo zapitati kako
se ono što roman (ili pjesma) posredno kazuje o tuma-
čenju odnosi prema tumačenju njega samoga.
Budući da je književnost djelatnost kojom autor ~loku­
šava unaprijediti ili obnoviti književnost, ona je uvijek,
posredno, promišljanje same književnosti. Ipak, sjetite
se, ne vrijedi li to i za neke druge pojave? Značenje au-
tomobilskih naljepnica, poput značenja pjesama, može
ovisiti o značenju prethodnih naljepnica. Naljepnica
))Izbombaj kitove u ime Kristovo!(< uistinu nema smisla
ako se ne usporedi s naljepnicama >}Ne nuklearnim
bombama!(<, )}Spasimo kitove!<< i »Krist je spasenje!(<, Ke
bi li se moglo zaključiti kako naljepnica »Izbombaj ki-
tove u imc Kristovo« u stvari govori o naljepnicama. Ko-
načno, intertekstualnost i autoreferencijalnost književ-
nosti nisu svojstva pomoću kojih bismo mogli definirati
44
književnost, nego i drugdje uočljivo isticanje razin.:i
uporabe jezika te propitivanjc reprezentacije.
SVOJSTVA NASUPROT POSLJEOICA/'.1A
Knjižcl'nost
U svakom od ovih pet slučajeva susreli smo se sa struk- Sto je to i
turom na koju sam se već osnnuo- zanima nas ono je li to bi tm
što bi sc moglo nazvati svojstvima književnih djela, odli-
kama koje ih obiljd.:waju kao knjižcn10st, ali i ono što
bi sc moglo shvatiti kao posljedica osobite vrste pozor-
nosti, kao funkcija koju pridajemo jeziku poimajući ga
kao književnost. Cini se kako niti jedno gledište ne mo-
že obuhvatiti ono drugo kako hi postalo potpuno. Zna-
čajke književnosti ne mogu sc svesti na objckti,·na svoj-
stva, niti na posljedice postupaka uobličavanja jezika.
Osnovni razlog zašto je tomu tako proizlazi iz maloga
mis;Jonog eksperimenta izvedenog na početku ovoga
poglavlja. Jezik sc opire okvirima koje mu namećemo.
1Cško je prenijeti dvostih )}J\ li kolo plešemo i mnimo ... «
u poruku kineskog kolačića, kao ~to je teško pretvoriti
))Snažno protresite ... <( u budnicu. Kada se prema neče­
mu odnosimo bo prema književnosti, kada tragamo
za obrascern i suvislošću, javlja se otpor jezika- mo-
ramo raditi na njem i s njim. Konačno, moguće je da se
»literarnost<( književnosti ostvaruje kroz napetost me-
dudjclovanja jezičnog materijala i konvencija čitatelje­
vih očekivanja o tome što književnost jest. To kažem sa
zadrškom, jer ako smo iz naših pet slubjeva išta naučili,
naučili smo kako se književnost ne može definirati niti
jednim svojim važnim svojstvom budući da sva nala-
zimo i u drugim uporabama jezika.
fUNKCIJE KNJIŽEVNOSTI
Ovo poglavlje započinjem napomenom kako sc knji-
ževna teorija 1980-ih i 1990-ih nije usmjerila na raz-
45
 likm·Jnje književnih od neknjiževnih djela. Za razliku
od toga teoretičari su promiš!j;lli književnost kao po-
,·ijcsnu i ideološku kategoriju, kao društn·nc i političke
funkcije z;t koje se smatralo da nešto zvano )>književ-
nost« treba obnašati. U \'eli koj Britaniji devetnaesto-
ga stoljeća književnost sc javila kao iznimno \'ažna za-
misao- kao osobita vrsta pisanja zadužena za nekoliko
funkcija. Postavši predmetom podu(avanj.t u koloni-
jama Imperija, od nje se očekivalo da domorocima usa-
di divljenje ,·eličini Imperija uplićući ih kao zahvalne
sudionike u uljudbeni pothvat od povijesne važnosti.
U domovini je književnost bila protutda sebičnosti i
materijalizmu koji su sc izrodili iz novogJ bpitalistič­
kog gospodJrstva- nudila je alternativne ni jednosti
gradanstvu i aristokraciji, a radnicima omogućila udio
u kulturi koja im je dodijelila podrcL1cni materijalni po-
ložaj. Tako je književnost trebala istodobno poučiti
bezinteresnom svidanju, razd ti osjec.:aj nacionalne ve-
ličine i stvoriti suosjećanje i zajedništvo medu klasama,
te konačno, zamijeniti religiju koja, kako sc činilo, nije
više bila u stanju održavati društ\"C'ni poredak.
Bilo koji skup tekstova kojemu bi sve to moglo poći za
rukom trclx10 bi uistinu biti izniman. Sto je to književ-
nost da sc očekivalo kako bi u tome mogla uspjeti? }ed~
na od presudnih stvari bilJ je primjcrnost (cxcmplarity)
-osobita struktura koju nalazimo u djelu. Književno
djelo- primjerice Hamlet- obično je priča fikcional~
noga lika koji se, na neki način, predstavlja kao pri mje-
ran (zašto biste ga inače čitali?), ali koji sc istodobno
opire odreden ju u kojoj je mjeri, u kojem vidu primje~
ran- otud lakoća s kojom čitatelji i kritibri govore 0
))univerzalnosti~~ književnosti. Zbog njihove strukture
književna je djela lakše shvatiti kao da govore o >)po*
ložaju čovjeka u svijetu« općenito, nego odrediti uže ka~
tcgorije koje opisuju ili rasvjetljuju. Radi li .sc u Hamletu
..........____________________
iu~A,~
o kraljevići ma ili o renesansnim ljudima, o introspck-
tivnim mladićima ili o ljudima čiji su očevi umrli u nt>
razjašnjenim okolnostima? Budući da niti jedan odgo-
vor ne zadovoljava, čitateljima je l.1kše zaobići odgovor
Knjižet'tJOst-
i tako prešutno prihvatiti univerzalnost. U s\·ojoj po-
Sto je to i
jedinačnosti romani, pjesme i drame izbjegavaju odre-
đenje čega su primjeri, istodobno pozivajući čitatelje na
je li to bitno?
uključenje u nevolje i misli svojih pripovjedača i likova.
!v1edutim, spajanje ponudenc univerzalnosti i obraćanja
svima onima koji znaju čitati imalo je snažnu rwciarwl-
nu ulogu. Benedict Anderson u knjizi Nacija: zamišljena
zajednica- razmatranja o porijeklu i raZl'O}u rwciona-
lizma, djelu iz političke povijesti koje je postalo utje-
cajna kao teorija, dokazuje kako su književna djela-
navlastito romani- svojim obraćanjem i stvaranjem ši-
roke čitateljske zajednice- ograničene, a ipak u načelu
otvorene svima koji čitaju- pridonijela St\'aranju na-
cionalnih zajednica. ))Fikcija se~<, piše Anderson, ))tiho
i stalno pretače u zbilju, stvarajući tako to jedinstwno
povjerenje zajednice u anonimnost, koja je glavna od li-
ka modernih nacija~~. Prikazati likove, pripovjedače, za-
plete i teme engleske književnosti kao potencijalno uni-
\'Crzalne, isto je što i promicati otvorenu, a opet ome-
đenu zamišljenu zajednicu kojoj bi trebali težiti, primje-
rice, podanici u britanskim kolonijama. Zapravo, što je
univerzalnost književnosti naglašenija, to više književ-
nost može imati nacionalnu ulogu- prihvaćajući uni-
verzalnost svijeta Jane Austen, prihvaćamo Englesku
kao doista posebno, iznimno mjesto, poprište standarda
ukusa i ponašanja tc, što je još važnije, mjesto u kojem
su moral i društvene okolnosti temelj na kojem se rje-
šavaju etički problemi i oblikuju osobnosti.
Književnost su smatrali osobitom vrstom pisanja koja je,
kako sc tvrdilo, mogla uljuditi ne samo niže, već i srednje
slojeve tc plemstvo. Takvo poimanje književnosti kao
47
estetskoga objekta koji od nas može načiniti ))bolje lju-
de« povezano je s idejom subjekta koju teoretičari obič­
no nazivaju )>slobodnim subjektom<(, On nije određen
društvenim položajem i interesima, već individualnim
suhjckti,·itetom (racionalnošću i moralnošću) koji je u
svojoj biti slobodan od društvene determiniranosti.
Estetski nam objekt svojom izdvojenošću iz praktične
svrhe, kao i poticanjem posebne vrste refleksije i iden-
tifikacije, pomaže da slobodnom i bezinteresnom vjež-
bom jedne imaginativne sposobnosti- koja u pravom
omjeru spaja znanje i prosuđivanje- postanemo slo-
hodni subjekt. Književnost u tome uspijeva, tvrdi se da-
lje, potičući sposobnost razmatranja kompleksnosti bez
prebrzoga zaključivanja, zaokupljajući um etičkim pi-
tanjima, navodeći čitatelja na propitivan.ie ponašanja
(čak i vlastitoga)- kao što bi to učinio netko izvana ili
čitatelj romana. Ona se zauzima za bezintcresnost, po-
dučava osjetlji,·osti i istančanom razlučivanju, uzrokuje
identifikaciju s drugim muškarcima ili ženama i njiho-
vim položajem potičući time suosjećanje i zajedništvo.
Tako je 1860. jedan školnik ustvrdio:
U dijalogu s mislima i iskazima umnika ljudskoga ro-
da naše srce počinje kucati s osjećajem za općeljudsko.
Otkrivamo kako niti klasne, niti stranačke, niti vjerske
razlike ne mogu poništiti moć genija da zatravi i usmjL·ri
te da iznad dima i vrevl', vike i grajl' čovjl'kovih svakod-
nevnih briga, poslova i raspri postoji vedro i svijetlo po-
dručje istine u kojemu sc svi mogu naći i zajedno raz-
glabati.
Suvremene teorijske rasprave, uopće ne čudi, bile su
kritične prema ovakvom shvaćanju književnosti te su
se ponajprije usrnjerile na obmanu koja je nudeći rad-
nicima pristup u ))više sfere(( zapravo težila odvratiti im
pozornost od svakodnevne bijede- ili, kako to Terry
Eagleton kaže: ))Ne dobaciš li masi nekoliko romana,
može se dogoditi da ti masa nabaci nekoliko barikada((,
No, kada pokušamo saznati kako književnost djeluje
kao društvena praksa, naići ćemo na zaključke koje je
Knjižcwwst-
izrazito teško pomiriti.
StoJe to i
Književnosti su pri davali potpuno oprečne funkcije. Je
je li to hitno?
li književnost ideološki instrument, skup priča koji či­
tatelja zavodi na pomirbu s hijerarhijskim ustrojem
društva? Ako priče podrazumijevaju da je l.cnina sre-
ća- ako igdje- u braku, ako se klasne razlike, prika-
zane kroz mogućnost vjcnč;,mja kreposne služavke i lor-
da, prihvaćaju kao prirodne, onda priče pridonose le-
gitimaciji kontingentnogJ društvenog uredenja. Ili je
možda književnost poprište raskrinkavanja, razotkri-
va~a ideologije kao nečega što se može dovesti u pi·
tai1je? Primjerice, razotkrivajući ograničeni broj moguć­
nosti koje su se povijesno nudile ženi, književnost ima
moć pobuditi snažna čuvstva, čime se otvara moguć­
nost da se položaj žene ne uzima zdravo za gotovo. l
jedna i druga tvrdnja vrlo su uvjerljive- književnost je
ideološki instrument, ali i sredstvo kojim se ideologi-
ja može razotkriti. Još smo jednom naišli na složenu
oscilaciju između ))svojstava(( književnosti i pozorno-
sti koja ih izvodi na vidjelo.
'I:1koder smo se susreli s oprečnim tvrdnjama o odnosu
književnosti i djelovanja. Teoretičari tvrde da književ-
nost potiče osamljeno čitanje i refleksiju kao način či­
tateljeva odnošenja prema svijetu, čime sprjcćava dru-
štveno i političko djelovanje koje bi moglo dovesti do
promjena. U najboljem slučaju književnost potiče ~UL­
držanost ili udivljenje kompleksnošću, a u na}gorem pa-
sivnost i prihvaćanje danosti. No, s druge strane, knji-
ževnost su tijekom povijesti smatrali opasnom- ona
promiče propitivanje autoriteta i društvenoga poretka.
49
P!.tton je istjerao pjesnike iz idealne drLn·e jer su mog::
samo štetiti, a romane su dugo uptuži,·ali za stvaran,it
nezadovoljstva zatečenim stanjem tc ZJ poticanje žel.ie
za promjenom- bio to život u ,-elikom gradu, ljubann
;:wantura ili revolucija. Promičući identifikaciju mime
kbsnih, spolnih, rasnih, nacionalnih i dohnil~ razlika.
knjige mogu stvoriti >>S~Iosjcćanjcj zajedništvo« ko.ie
obeshrabruju borbu. Medutim, one istn tako mo~t.:
proizvesti SI~ažan os,iećaj 1~epravde ko} i omogućuje st;l.
nu borbu. Povijesno gledJnl), književnJ d,icla zaslužm
su za promjene- Citta Tomina koliba l farrict Beech{'r
Stowc, bestseler svog vremena, pridonijela je stvarani:.J
osjećaja odvratnosti prema ropstvu ko} i je omogućiJ
Američki građanski rat.
U Sedmom poglavlju vratit ću sc na pitanJe identifika-
cije i njezinih učinaka- koju ulogu ima nJša identiti-
kacija s književnim likovi mJ i pripovjed<lčima? Za sad,1
je, iznad svega, potrebno ist;! knuti kompleksnost i raz·
nolikost književnosti kao institucije i društvene prakse
I'\aposljetku, ono o čem govorimo je institucija zasno·
vana na mogućnosti izražavanja svega zarnislivoga. Tl'
je središnja oznaka književnosti- bilo koji skup uobi-
čajenih gledišta, vjerovanja i vrijednosti može književnr
djelo oponašati, ismjehivati ili zamisliti kao drugači.i~.:
i čudovišno fikciju. Od romana markiza dc Sadea ko·
ji istražuju kakav bi bio svijet u kojem djelovanje sli-
jedi narav shvaćenu bo neobuzdanu požudu, pa do So·
tonskih stihova Salmana Rushdiea koji su zbog uporabe
svetih imena i motiva u kontekstu parodije i satire izaz·
vali toliko ogorčenja, književnost je mogućnost fikcio·
na! noga nadilaženja onoga što je već mišljeno ili napi·
sano. Sve što se čini smislenim književnost može u6
niti besmislicom i nadići, preobraziti postavljajući pi·
tanje o legitimnosti i primjerenosti.
50
Književnost je bila djelatnost kulturne elite i ono što sc
ponekad zove ))kulturni kapital~<; pozna,·anjem književ-
nosti dobivate udio u kulturi isplativ na različite ll<h::ine
-recimo, kao pomoć pri uklapanJu u više društvene
Knjiženrost-
krugove. No, književnost sc ne može s\·csti na ovu kon-
3to)ctoi
zervativnu društvenu funkciju- td ko da odr::tž;wa )>O-
je li to bit tiO
biteljske ''rijcdnosti<< budući da čini privlačnima sve vr-
ste zločina. od Sotonine pobune protiv Boga u f>..,li!to-
novu Izgubljenom raju do Raskoljnikovljeva ubojstva
starice u Dostojevskijevu Zlo6nu i kt1zni. Ona ohr::thruje
otpor prema kapitalističkim vrijednostima, prema na-
vici zgrtanja i trošcnj::t. Književnost je buk::t kulture, ali
i njezina informacija. Ona je entropij~ka sil,l, ali i kul-
turni kapital. Ona je pisanje koje priziva čitanje i zao-
kuplja čitatelja problemima značenja.
PARADOKS KNJIŽEVNOSTI
Književnost je paradoksa] na institucija, jer stV;lrat i knji-
ževnost znaći pisati prema postojećim formulama-
proizvoditi nešto što slijedi konvencije romana ili je na-
lik sonetu- ili ih prezirati i nadilaziti. Književnost je
institucija koja žid od izlaganja i otkrivanja vlastitih
ograničenja, od iskušavanja drugačijih načina pisanja.
Tako je književnost istodobno naziv za nešto potpuno
konvencionalno- bludnica se rimuje s ludnica i sud-
nica, djeve su bajne, vitezovi su bez lll<llle- ali i nešto
potpuno novo, gdje sc čitatelji moraju boriti kako bi
dokuči li b::trem neko značenje kao u rečenicama poput
ove iz Bdijenja Firmcganti Jamesa Joycea: ))Ajncnom u
jednom prostoru i svcistrošcnom prostoru ono bijaše
cr wohnaše jedan Muukan«.
Pitanje: )>Književnost- što je to?« postavlja sc, kako S<llll
već istaknuo, ne stoga što bi se netko bojao da će za-
mijeniti roman s povijesnom čit::tnkom ili poruku iz k i-
51
 n es koga kolačića s pjesmom, već zato što sc kritičari i KNJIŽEVNOST l KULTURALNI STUDIJI
teoretičari nadaju da će odgo\'orom na to pitanje utvr-
diti relevantne kritičke metode, a odbaciti one koje za-
nemaruju temeljna i razlikovna s\'ojstva književnosti. Profesori francuskoga pišu knjige o cigaretama ili o
U kontekstu suvremene teorije, pitanje ))Književnost- američkoj opsjednutosti debljinom, šekspirolozi pro-
što je to?« bitno je utoliko što se teorija posvetila pro-
učavanju literarnosti raznih vrsta tekstova. Zamisliti se
nad litcrarnošću znači imati u vidu, kao sredstva za
učavaju biseksualnost, a stručn.iaci za realizam rade na
serijskim ubojicama. Sto sc zbiva?
Riječ je o ))kulturalnim studijima<<, istaknutoj struji u
3
analizu tih diskurza, knjiže\'nošću izmarnljene čitatelj­ humanistici 1990-ih godina. !\Teki su sc profesori knji-
ske prakse- odgoditi zahtjev za neposrednom razurn- lcvnosti okrenuli od !vliltona 1-.ladonni, od Shakespea-
lji\'ošću, promisliti učinak načina na koji je nešto re- rea sapunicama, u potpunosti napustivši prouča\'anje
čeno te obratiti pozornost na tvorbu značenja i zado- književnosti.
voljstva. Kakve to ima \·ezc s knjiže\'nom teorijom?
Teorija je silno obogatila i oživjela proučavanje književ-
nih djela, ali bo što sam u Prvom poglavlju istaknuo,
teorija nije teorija književnosti. Kada bismo morali ka-
zati ,:ega je J' teorija« teorija, odgm·orili bismo, otprilike,
kako je teorija teorija ))označiteljskih praksi(<, proizvod-
nje i reprezentacije (representation) iskust\'a, kao i kon-
stituiranja subjekta- ukratko, nešto poput teorije kul-
ture u na.išircm smislu. I znakovito je da je područje
kulturalnih studi.ia, kako sc razvilo, poput same teorije
1hunjujuće interdisciplinarno i teško odredivo. i\Iožc
sc reći kako sc njih dvoje dobro slažu: ))teorija« je teo-
rija, a kulturalni studiji su praksa. Klllturalni studiji m
praksa kojoj je 0110 što skraćeno twzivamo >J teorijom« teo-
rija. i\1eki kulturalnostudijski djelatnici žale sc na >>vi-
soku teoriju«, što upućuje na razumljivu želju da ih sc
oslobodi odgovornosti za beskonačan i zastrašujući
korpus teorije. Rad u kulturalnim studijima umnogome
ovisi o teorijskim prijcporima o značenju, identitetu,
reprezentaciji i djelatnoj ovlasti (agency) kojima sc za-
nima i ova knjiga.
Ali kakav je odnos proučavanja književnosti i kultural-
nih studija? U svom najširem smislu kulturalni studiji
teže razumijevanju funkcioniranja kulture, osobito u

52
53