Napomene. Brojevi od 1 do 9: a, b, c, d, e, f, g, h, i, a 0 je j' Ispred broja stoji #' Zagrade su kao navodnici i obratno.

Ja inae imena obino piem po Vuku.Ne vjerujem da sam sve indijske nazive uo i zapisao kako treba. $ je znak za veliko slovo. ! je usklinik, ali i plus.

Povijest jezikoslovlja - indijska tradicija Indija - svijet za sebe - potkontinent, aroliko stanovnitvo, duga tradicija, neprekinutost i konzervativnost "Indija bolje uva svoju starinu nego ostali dio svijeta". Kako duboko moemo Indiju gledati u povijesti, tako duboko dopiremo do bavljenja jezikom - gramatiki formalno "prouavanje strukture jezika" i filozofsko gledanje na jezik "jezik kao metafiziku veliinu". Indija je, to se tie kronologije, vrlo teko podruje. Najstariji datum koji pouzdano znamo, je ivot Bude (6-5. pr. Kr.). Sve to e se u poetku spominjati, je sigurno starije od toga, ne zna se koliko. Bogat je materjjal, puno sauvanih tekstova, i iva

vedska tradicija, u kojoj su sva indijska znanja i znanosti i uenja. Veda je pojam koji je u Indiji stekao svojevrstan kult. Sva znanja koja su osobito vrijedna, nazivaju se vedom, ajurveda je vedska medicina. Ako piemo Veda to je vrlo bogat i razraen i usustavljen korpus tekstova, a veda je sadraj tih tekstova " znanje. Vjetica 6%kow`ed. Veda - znanje o naravi svijeta i o naravi ovjekova poloaja u svijetu, znanje do kojega se ne dolazi svakodnevnim pogledom "adrta". To je dio obrednoga sustava. ovjekovo mjesto u svijetu jest da odrava njegov sklad, a to moe initi tako da prireuje ritual, da odrava obrede u kojima se zajedno radnje, darovi i rije obraaju boanstvima, silama toga svijeta. Ti sveti tekstovi "veda" " dajvi "deva" va - boanska rije "vox" - boanska rije, koja je mona po tome to izrie te duboke, svete istine. To pretstavlja povezanost sa svijetom - iste vibracije ovjeka i svemira - takvo poimanje rijei. Pjesnik vidjelac - riji "vidioci" su bili samo prenosioci te rijei, te poezije koja je izvan ljudi, izvan bogova - porijeklo je apaurueja "ura je ovjek - neodljudi - ni od ljudi ni od bogova - veda jest - vjena i oduvijek". Obredi slue da svijet opstane i da bude sve skladno. U obredu sudjeluju ekipe sveenika, pale se vatre, izlijevaju se

darovi, i veda se pjeva i recitira. Ti su tekstovi sabrani u 3 zbirke: Rgveda, Samaveda, Jadurveda. Rgveda je veda u rd "u kiticama". Samaveda je veda u napjevima - vedsko obredno pjevanje. Jadurveda je veda u obrednim izrekama - kratke izreke, koje sveenik izgovara dok izvodi odreene radnje. Postoji i Atharvaveda - ona stoji posebno jer nije obredni tekst . Indijska uena tradicija o tome te tekstove koji se u obredu izvode, naziva mantrama - man- mniti - -tra - indoeur. sufiks - instrument sredstvo minjenja - u hrvatskom se tra javlja kao -lo - mnilo. Te se 4 zbirke na sanskrtu zovu samhite "samhita - zbirka". Br`ahmane su najstarija indijska uenost - najstariji tekstovi koji se bave obredom, obrednim tekstovima i radnjama, sistematizirajui ih, analizirajui, komentirajui, traei im temelje i postanak. To je onaj sloj misli u povijesti indijskoga razmiljanja koji je jedan indolog nazvao ,?we w. To pokazuje kolik je bio uvid u narav svijeta u tim tekstovima. ruti - sluati - ono to se uje, uvenje - oni slojevi vede za koje je karakteristino da oduvijek traju, a prenose se iskljuivo usmenom predajom. Veda se ne smije zapisivati "prvi put je zapisana u |xiv", ui se s uitelja na uenika. Uitelj ueniku pokazuje kao drugi otac - ovjek, kad

to zavri, zove se dvida - dvaput roen "jednom od majke, drugi put od uitelja". U kolama se pojavljuju precizna bavljenja elementima jezika i to se znanje prenosilo vrlo pomno u krugovima sveenika. Sveenici brahm`ani to

prenose svojim uenicima u posebnim kolama, a to je djelomino u vrlo tradicionalnim formama sauvano do danas. Lagano se ue tekstovi napamet 12 godina, a uz tekstove se ue i strune profesionalne grane koje se sve baziraju na uvanju teksta od promjena. Smrti - sjeanje to je jedna grana uporedna - sjeanje ono to potjee od ljudi - to je rezultat ljudskoga bavljnja tim fenomenom. U okviru toga razvie se prva profesionalna znanja. To su tzv. vedange. One su profesionalna struna znanja o vedi, vezana za vedske kole i rituale i slue boljem razumijevanju i prije svega boljem uvanju vede. Krivo izgovorena rije, krivo izvedena radnja moe se okrenuti protiv nas, a tu se barata moima, i zato treba uvati. Vedanga ima 6. 1. kalpa - izvoenje obreda. 2. Djotia - astronomija. 3. handas - metrika. 4. ik:a "fonetika", 5. vj`akarana "gramatika" i 6. nir`ukta "etimologija. - zadnje tri su jezikoslovne vedange. To su znanja koja su nam sauvana u tekstovima u posebnom tipu izraza "jako

indijskom tipu izraza". Taj poseban oblik izraza koji se koristi za oblikovanje strunih znanja, zove se s+ustra - ivati, suo - sutra je ilo, sutra je zapravo nit, a vedanga - ud vede. Od niti se sastavlja tkanina pa dobijemo knjigu - tekst. Tantra " knjiga - tendo natezati - opet niti. Sutra - niti od kojih je sazdano struno znanje o nekom fenomenu. U ovom kontekstu sutra je pravilo "te su niti pravila". Svaka sutra je jedna konstatacija "tvrdnja" o fenomenu. Taj je izraz saet, kratak kao nit jer je i to predmet usmene pouke "i to se ui napamet". Struka se zna kad se sve sutre naue napamet. Kasnije se i to fiksiralo. Sutre se komentiraju - sutre ovako kratke su temeljni tekstovi koji se lako naue, a onda bivaju komentirani. Ima knjiga u kojima se vedanga i sutra rabe kao sinonimi. Autor kae da e se, ako uspije skratiti svoje pravilo za polovicu kratkoga a "minimum", veseliti kao da mu se rodio sin. ika je temeljna grana jezinoga obrazovanja - ika znai pouka "svaka pouka, elja za poukom "deziderativno". Ona se prije svega bavi izgovorom. Ima i elemenata fonologije. Sauvali su se tekstovi gdje imamo opise "pratiakhje" - fonetski prirunici vezani za pojedine vedske grane "kako se koja izgovara". Opisi izgovora glasova koje nalazimo u iki odgovaraju onom to

znamo iz ive vedske tradicije danas "ovi koji danas znaju svoju vedu napamet". Ne znamo njihove datume, ne znamo ih ni relativno datirati. Korektno je izgovaranje vedskih tekstova silno vano jer se kae da se za pogrean izgovor ide u pakao kongipaka?. Onaj uenik koji poznaje razlike izmeu tonova, naglasaka i duina, taj za nagradu smije sjediti meu uiteljima. ika poznaje mjesto izgovora "sth+ana.

Zna da u procesu izgovora glasova postoje zapreke i koji organi sudjeluju u izgovoru glasova "organ - k`arana". ika je napravila sustav sanskrtskih glasova.

Samskrtam - sveti jezik cijele visoke indijske tradicije. Samskrta sainjen - sams- je s8n - perfektan, jezik ist, korektan, za svetu i ritualnu uporabu. Cijelo se indijsko jezikoslovlje bavi sanskrtom. Vedski sanskrt i sanskrt klasinoga razdoblja za Indijce su isti jezik iako ih Indijci isto ne nazivaju. Vedski se zove handas, a kasniji je bh+aa. Jedan od najviih dometa ike je kako je ika prikazala inventar glasova u kojem sustavu i s kojom terminologijom. Vokali

- kratki i dugi, slogotvorni r i l, i dugo je u sustavu iako ga nema; diftonzi - e, o jrlvmn?`sh, pa redovi konsonanata: kanthja - grlene, talana palatalni, murdhanja, - najvia toka tvrdoga nepca - retrofleksni cerebralizirani ili kakuminalni "ini se da je to substratnoga podrijetla"; danthja - dentalni, :otja - usneni; stupci "#a-#e": bezvuni, bezv. asp., zv., zv., asp. i nazal. To je poredak u njihovoj abecedi - tako se u rjenicima rijei navode. Panja panja varga - grupa od pet i pet - pet redova i pet stupaca. To je centralni dio sustava glasova u iki. Okluzivi su u iki spara - dotai. Kratki vokali su kr`asv:a, a dugi vokali dirgh|a - kratki vokal sadri jednu mjeru - m+atra - metar. Pluti je irenje - vie od dvije matre

#c ili #d matre - kad zove neto pie #c uz slog. Eur. trad. mora. Vokali se zovu svara - "zvunik " vocalis". Sthana - stan mjesto - stajati, a k`arana - organ. Sthana je nepokretna - ono kojemu se pribliuje, a karana je ono ime se pribliuje. Gvoapad? i agvoa "zvuni i bezvuni". ika se bavila i sandhijem. Vanjski sandhi - u reenici unutarnji "u tvorbi oblika". ika se tr. dosljedno bavi recitacijom vedskih mantri. U mantrama nije dobrodola kreativnost izgovora. Svaki se vedski tekst moe recitirati na vie naina "tako da se oblikuje u razliite kombinacije". Ona recitacija koja ide u rtvi samhita patha - kola veda se zove patha ala - sala - dvorana za recitiranje. Tu su meu rijeima svi sandhiji provedeni. Druga recitacija je pada padha "pada je stopa, a u morfologiji je osnova" - recitacija u osnovama - na temeljnom se vedskom tekstu unosi analiza, tj. razrjeuju se sandhiji pa se tekst pokazuje u oblicima nesklopljenoga sandhija, ili sloenice, koje su u sansk. jako vaan morfoloki izraz, takoer se razrjeuju - crven koac. Ta se recitacija posebno ui jer se u njoj ui jedno stanje iz kojega se uvijek moe vratiti na staro. Takve recitacije s rastvorenim oblicima, zovu se vikrti - razraeni. Time se bavi ika, ali i

posebni prirunici - kramapadha "krama je korak". Oznaimo osnove sa abcd - abbccdde - svaka se osnova javlja dvaput. at:a padha abbaabbccbbc - osnove se prepliu. Ghana "gomila, blok", abbaabccbaabc. Sve su recitacije sloene po jedom kodu iz kojega se moe uspostaviti temeljni tekst. Sve je to nastalo u dubokoj brizi i potrebi da se vedska tekstovna, tradicija uva u svojem obliku. I bogovi su zahvaeni u kota ivota i smrti. Etimoloka se istraivanja u Europi razvila u |xix s procvatom ie. poredbenih studija. Tih poredbenih studija ne bi bilo bez Indije jer je uena Europa na koncu |xviii i poetku |xix upoznala sanskrt. Da je taj jezik savrene strukture i na temelju toga uvida prepoznala se ista graa u drugim ie. jezicima. Bopp - osniva ieistike. U svom konjugacijsko sistemu kae da mu je pri zergl0derungskun} pomogao sanskrt. Volter se

izrugivao lanku o etimologiji u francuskoj enciklopediji "art d' etimoloi". U iki nema imena uitelja koji bi odskakali kao velike figure. U nir`ukti imamo osobno ime J+aska i sauvano njegovo djelo Nir`ukta - isto ali veliko slovo. Ono govori kako se oni bavljahu jezikom. Vedska Indija ima jak instinkt za

etimologiziranjem kao i Grci jer se tako otkriva prirodna veza izmeu stvari i rijei koja ju oznauje. Tako se etimologiziranje pojavljuje i prije nirukte, tj. na razini brahmana. Indijci su rijei svojega jezika jako pomno gledali i nastojali otkriti njihova znaenja iz njihovih formi, tj. prema naelu da su imenice tvorene od glagola, glagoli imaju apsolutni primat u okviru jezika i kljuna su kategorija, a i pridjevi, koji su kategorijalno identini imenicama, su od glag. To pokazuje znaenjsku povezanost izmeu obreda i obredne rijei. Postoji formalni obrazac kojim se slue indijski jezikoslovci da protumae rijei sanskrta, tj. pokuaj da se svaka rije izvede od nekoga glagola. Brahmane pri tom postupaju vrlo kreativno i odmiu se ponekad od formalnog ogranienja da protumae neku rije, ali upravo takav pristup pokazuje kako Indijci u rijei trae dublje veze "vedu te rijei, svaka rije ima svoju vedu". Gajatr:i - to je jedna vedska stopa to je izvedeno od od gaj- "pjevati (-tr- za nomina agentis, npr. imperatrix) - pjevaica. To je jutarnja molitva suncu, bogu sunca, koju jo danas izgovaraju Hindui - sunce se zaziva da nas vodi kroz dan. "Na upaniadima "poezija i filozofija" temelji se ivi hinduizam". Gajatri je sve ovo koje je tu, rije doista je gajatri.

Gajatia trajat:ea - i pjeva i titi - -a je lat. -que, grki te. To trajat:e su oni izmislili. Zapravo nema nikakve veze sa tienjem "ali riji "vidioci" su eto to vidjeli - drugi pristup, drugi uvid". Takve su etimologije u brahmanama i upaniadima. Nirukta je u tom pogledu mnogo trezvenija. Ona je tekst koji tumai i komentira rijei koje su prije bile sabrane. Indijci koji vedski leksik analizirali po formuli korijen plus sufiks, vidjeli su da ne mogu sve rijei tako analizirati i u svojoj su sistematimnosti pobrojili, napravili popise tih rijei "te se liste zovu n'ighantu - liste tekih rijei" To su poeci indijske leksikologije. Kasnije su oni imali prave rjenike "koa". Jaska je napravio komentar uz te teke rijei. Prvo izdanje koe Amarasinha napravio je Filip Vezdin "lat. prijevod - rjenik se zove Amarakoa #agif-h?. Filip je nazvao rjenik Amarasinha. Jaskina nirukta je komentar uz te liste. Iz nirukte vidimo da su se ind. jezikoslovci intenzivno bavili jezikom i da je bilo raznih kola. Jaska je ivio svakako prije V pr. Kr., a u to je vrijeme vedski jezik i vedska tradicija, veda kao iva religija bila u fazi kada je dobrim dijelom prela u teologiju "uenost o religiji". Jaska se ne predstavlja kao vjernik. Pokazuje se esto kao neutralna osoba koja registrira. Jaska prvo izvue kiticu u kojoj ta rije dolazi

"filoloki", pa tu vidimo kako je taj tekst dobro tradiran "nema recenzije - ovako ili onako" - daivatakanda imena bogova. A`vini - a`va "a`vas - konj" - (dva su avina - to su dva sjajna jutarnja boanstva - dolaze svakog jutra rastjerujui no na sjajnoj koiji s kolima - pratioci zore) "zora :uas" dioskuri, i u baltikoj mitol. oni posjeduju i neke magijske moi - lijenike moi. Jaska: nebo i zemlja, tako neki, dan i no, tako neki, sunce i mjesec, iti eke "tako neki", a oni koji poznaju povijest kau da su to dva kralja koja su inila dobra djela. Reklo bi se na znanstven nain - s+ on to biljei. Jaska biljei vrste rijei. 4 su vrste rijei naman, akjata, upasarga, impata "akjata je glagol, upasarga prijedlozi, - u skt. vani i zato to mogu stajati uz glagolske korijene i mijenjati im znaenje - pa trajna rasprava imaju li prijedlozi znaenje ili ne" impata su estice. Glagol je rije kojoj je glavni pojam bivanje ili nastajanje, a imenica ona kojoj je glavni pojam stvar ili postojanje. Dosta precizne definicije "dodue u udnim sferama". Zapravo prvo su glagoli "oni su temeljni" i temeljno naelo tvorbenosti namani aksjata d:ani - imenice su nastale od glagola. Tako ui uitelj koji se zove akat`ajana, to je kola vj`akarana. Vi-a-kr - od kr i karma "-a je slogotvorno n -

karma je djelo, imba". Vi- je raz- - vjakarana je rainjavanje, analiza - glavna jezina kola i prvobitna gramatika - u analiziranju su Indijci postigli visok stupanj apstraktnoga uvida. Iz padea i iz lica znali su izluiti znaenjske elemente - morfeme. Kar - leksiko, -man tobo gramatiko znainje - apstraktna imenica i odatle je Bopp crpio za z7gl0d7usk'}. Od vjakarane nije nam ostalo nikakvo samostalno djelo, ali je to oito bila temeljna jezikoslovna vedanga jer od nje potjee i ovo kljuno tvorbeno naelo za analizu sanskrta, a osim toga se i kasnija jezikoslovna tradicija koja je izdvojena iz vede, - svjetovna jezikoslouna djelatnost - naziva vjakarana i ak vedanga vjakarana. U nevedskom nastavku vjakarane imamo vrhunce indijskoga jezikoslovlja i Pan'inija kao najvee ime ind. jezikoslovlja. Organsku vedangu vjakaranu imamo sauvanu u tragovima npr. citati u nirukti "ovo da imena nastaju od glagola". Na sarv:ani "imenice su roene od glagola, ali nd sve" tako kae uitelj Vjadugardi?. Te su rijei sloene u liste unavi - rijei pomou sufiksa un itd. "sufiks -un je izmiljen" - unavis:utra. Bavljenje

jezikom uvijek se odvija pod boanskom inspiracijom, i to boga ive. U jednoj samhiti - jezik je bio neartikuliran, a onda su bogovi

pozvali boga Indru "vedsko boanstvo koje u rgvedi ima najvei broj himana o#bej od #ajj i neto, on ima neke crte glavnoga nacionalnoga boanstva, vodi Arijce i brani ih, heroj", i kau mu, raini nam taj jezik, i onda je Indra uao u sredinu i analizirao, dakle zato se to zove vjakarana "na intervenciju bogova". Jedna se lingvistika kola zove aindra - indrina kola. Drukiji pogled na fenomene koji se egzaktno analiziraju.

U vedskom jezikoslovlju glavni predmet promiljanja bio sveti jezik Veda i briga da se on sauva. Vjakarana je bila izuavanje na razini strukture, a nirukta znaenje, a da bi dola do znaenja, koristila se vjakaranskim naelom tvorbe rijei. Najvee ime svjetovne indijske vjakarane jest Pan'ini. On je kultna figura u Indiji do danas. Svojom je gramatikom uspostavio apsolutni standard do te mjere da je prezreno sve to odudara od toga standarda. Indijci su silni jezini istunci i pokazuju straan prezir prema osobama nenjegovana izraza "apabhrama - pad srozavanje". Pan'ini ivio izmeu 5. i 4. st. pr. Kr. Djelo mu se zove A`tadhjaji - Osmoglava - gramatika od osam poglavlja - adhja je

glava, poglavlje. Svako poglavlje ima 4 pada "stope", u svakoj se stopi niu s:utre "pravila". Ukupno #ciif sutra. Neki broje do #djjj neki razlamaju neke sutre. Openito se govori da je to deskriptivizam - opis strukture sanskrtskih jezinih oblika "imenskih i glagolskih; Blumfild "/language str. #aj", kae da je ta gramatika jedan od najveih spomenika ljudske inteligencije i da nijedan jezik do danas nije bio tako savreno opisan. Ta pravila postoje u fiksiranom poretku, koji je jedna od najveih zagonetki te gramatike. Nema reda kakav bismo oekivali. Nema reda metodoloke naravi. Prvo se gramatika naui napamet i ona se "kada doe kino razdoblje, pa se ne ide iz kue" to ponavlja, a recitiranje a`tandhjai traje 6 sati. Tek kad je to naueno napamet, onda se mogu analizirati i tvoriti skt. oblici, a uvijek je potrebno skakati po tekstu da bi se ti oblici mogli tvoriti. arfe je napisao da je to poredak organizirana kaosa jer je tu s jedne strane ekonominost izraza, a s druge nastojanje da se to po unutarnjoj logici grupira i trai. U poetku praktiki izvan korpusa teksta ima 14 uvodnih sutra, a to su tzv. ivine sutre ivasutrani. iva osobito potie i titi gramatiku. Maheivarasutra - iva je mahaivara #b. izraz pratjah|ajasutra. Tih #ad uvodnih sutra

glasi ovako: #a. a, i u n', /r, /l, k; #b. e o n' #c. ai au , #d. ha, yaa va, ra, t', #e. la n' #f. nja ma n' m'a n'a #g n a #i gha d'ha dha #aj a ba ga d' da ` #aa kha pa ha t'ha tha a t'a ta v #ab ka pa y, #ac `a a sa r, #ad hal - to su ivine sutre - neto sam zbrljao. - To je sanskrtski glasovni sistem - ono isto, tj. panja panja varga. Ovdje su skt. glasovi sabrani u grupe funkcionalno kako mu kasnije trebaju u opisu da ih upotrijebi za pojedina pravila. On e se kasnije pozivati na ove grupe glasova. Na kraju svake sutre je prikopan jedan konsonant - anubantha - privjesak - neki to zovu indicatory sounds - proizvoljno dodani glasovi koji pomau u pratjahaji - skupljanje " samahara. Prve etiri se tiu vokala i diftonga "ovdje imamo samo kratke koje vrijede i kratko i dugo, a ako bude trebao kratko ili dugo, dolazi drugi nain oznalvanja". Pratjahara - ako se pravilo odnosi na sve vokale, on e rei ak, tj. prvi vokal i ovaj zadnji "anubantha", to znai da se Pan'ini slui i nekim algebarskim postupcima. Ako hoemo rei diftonzi, rei emo en "zakljuno s kratkim diftonzima", - vokali i diftonzi su a "zakljuno s dugim diftonzima". To se sabire po pravilu poetak ide s krajem - uzima se prvi i zanju anubantha i to sadri sve to je izmeu. Svi konsonanti imaju jedno kratko a

iza sebe kao naa dugo e "be ce itd.", m je m`a. Ako u pismu elimo oznaiti samo m, moramo ga ograniiti "stavi se granica", devanagari je slogovno pismo. Svi glasovi su al. Ako se pravilo odnosi na dugo a ili i, dodaje se t - at, it. Jedna sutra: iko jan ai, "ikojanai - meu rijeima nema pauze" - sad treba ii po ivinim sutrama ik ik - to su sutre jedan i #b i, u, /r, /l "moe poeti i od sredine sutre" jan je jvrl - a - od jedan do etiri - svi vokali i dift*nzi. Formule ik, a itd. se u sutrama tretiraju kao sanskrtske osnove na konsonant - iko je genitiv, ai je lokativ, jan "#j" je nominativ. Genitiv znai umjesto - umjesto iu/r/l, lokativ znai ispred - ispred svih vokala "i diftonga", stoji jvrl. To je pravilo sandhija. Primjiri: iti aha - ovako je rekao :o itjaha, madhu iva kao med madhviva. Pokojni profesor Paul Time -

Pan'inijeva gramatika nije nastala da bi se po njoj uio sanskrt, jer nju su studirali oni koji su znali sanskrt, po njoj su mogli ispitivati svoje znanje sanskrta. Znai, cilj je usavravanje, ist jezik - samo je takav jezik svet. Poslije Pan'inija bilo je jo velikih imena i sve to prije Krista, a kasnije niz nasljedovaa Man'in`i:a (P?) - paninijevci - koji su se trudili da a`tandhjaai olakaju urodei u nju pedagoke metode pregrupiranja pravila, a vrhunac toga je

Bhatudi Bikita #ag.??????? st. Gramatika Sighanta kaunuvi "$mjeseina savrenstva". Jo jedna pan'inijeva sutra. Pan'ini #a,a,fj prva glava, prva pada #fj sutra ada`anam lopah da`ana je pogled - nulti morfem je nevidljiv. Dh:ata mu je korijen - svaki se oblik sastoji od korijena i sufiksa - veda vid. Pan'ini kao gotovo barata elementima tvorbe rijei, tj. morfologije - nasljeduje bogatu tradiciju vjakarane. Ima nekoliko dodataka Pan'ninijevoj gramatici "njegovih". Dhathupatha - lista korijena "prvi dodatak je to" - lista temeljnih leksikih morfema". Podijeljena je u #aj grupa jer se njihovi glagoli dijele na #aj razreda prema tome kako tvore prezentsku osnovu bhu #a. #b. Ganapatha - liste grupa " imenica kako mu trebaju za pojedina pravila - isto strukturirane kao u ivinim sutrama glasovi. #c. Unani sutra - imenice koje se ne daju analizirati po korijen ! sufiks. Pan'ini je imao #b velika nastavljaa. #a. Katj`ajana, a #b. Pat`andali. To je kruna ind. vjakaranske tradicije. Oni se nazivaju tri mudraca. Katjajana sastavio djelo koje se zove Vartika "komentar" - tip komentara gdje se daju nekakve dopune, osobni ispravci eventualni, dodavanje ilustracija "u Pan'iniju nema nijednog jedinog primjera, nema uvoda, nema tumaenja, to je prosto listanje pravila, ima

pravila koja tumae i definiraju neke stvari, ali inae ne". U Pan'iniju primjera nema osim pozivanja na liste. Katjajana dopunjava tako to je napravio dodatke za o#abjj Pan'inijevih sutra. Patandali je ivio u |ii pr. Kr. Katjajana je od njega stariji #ajj do #bjj godina. On je napravio Veliki komentar - mah|abhaja - vartike su ilustriranja, a bhaja su rasprave "od glagola govoriti", tu ima uvoda, rasprava, dijaloga, suprotstavljanja miljenja... I kult.povijesno i liter.povijesno zanimljivo jer prikazuje u kakvoj su se atmosferi dogaale rasprave - uitelj - uenici. $mahabhaja se nastavlja na vartike. Rijetko mahabhaija poinje od a`tandhjai, uglavnom od Vartika. Ako se neko pitanje hoe sagledati u cjelini treba proi sva tri spisa - od Pan'inija do Patandalija. Patandali je zapoeo i naelne rasprave o jeziku. Pokrenuo teme koje e voditi u jezino filozofiranje - od njega poinje filozofija jezika. Neki Patandalija usporeuju s Aristotelom "silno velik um" aristotelovska figura u indijskoj jezinoj uenosti. On je naslanjajui se na a`tandhjaje definirao koji su ciljevi zato treba njegovati vjakaranu i uiti a`tandhjaje. Kae da postoji #e ciljeva jezinoga obrazovanja i njegovanja jezika preko a`tandhjaje #a. uvanje "njegovanje" svetoga jezika "znanja svetih" tradicija -

papa"; #b. stjecanje sposobnosti da se tvore korektni oblici, a to se postie tako da se usvajaju uzorci pravilnoga strukturiranja oblika - podsjea na pattern "amerika lingvistika"; #c. uvanje gramatike kao svete znanosti i integralnoga dijela svete indijske tradicije; #d. ekonominost izraza "kako se govori o jeziku"; #e. istoa, jasnoa opisa. Vidi se da je Pan'ini definitivno stvorio osobno veliko djelo koje postoji u sjajnoj uenoj tradiciji. Postigao je svoj metajezik "jezik o jeziku". Pan'inijeva morfologija - njegov postupak sastoji se od sintetiziranja oblika od elemenata "morfema". Oni imaju izraz i sadraj. On pokazuje kako se oni slau u korektne jezine cjeline. Pri tom polazi od korijena, sufiks daje kategorijalno znaenje, a sufiksom nastaje ili imenska ili glagolska osnova, rije se dovrava nastavkom koji moe biti lini ili padeni. Dhatu ! pratjaja "sufiks" - sufiksi mogu biti krt "ide direktno na osnovu" wid !a - - a je krt, ali se od gotovih imenskih osnova mogu tvoriti nove rijei npr. pridjevi - i to je s/r- - tei - saras - tok - sarat - rijeni, Sarasvati ime indijske rijeke - ovo i je za enski rod. U skt. je problem tvorba glag. oblika. Glagoli - poinje se korijenom "dhatu" lun za aorit, pan za impf. lit za imp. lat za prez. Nastavci za imenice - sup.

Nastavci za lica su tin. Gotova rije mora imati korijen, sufiks i nastava. Gotova rije se zove pada sup tin antan padan - pada je rije - ono to zavrava imenskim ili glagolskim nastavkom je rije - anta - ende. Pan'inijeva sintaksa - karaka - kr ! aka - nomen agentis je karaka " factor Bhartrhari - u |vi p. Kr. - jo jedan gramatiar - postoji i jedan pjesnik istoga imena "vjerojatno druga osoba" Vakjapad|ija - Vakja je reenica - O reenicama i rijeima. To je najsjajnije djelo indijske filozofije jezika. U njem se Bhatrhari vratio izvorima i pokazao da je svetost ... -- dolo do vrhunca. To je najmanje istraen dio i najmanje se izuava - #b. polovica |xx. To je metafizika jezika gdje on identificira jezik i esenciju jezika sa zadnjom, tj. najviom realnou svijeta. On rije naziva `abda pada je gram. termin, a `abda filozofski termin. Bhartrhari uzdie `abdu na razinu br`ahmana - korijen brh- i -man - to je mo sila rijei ako brh znai rasti ili biti jak, ali Paul Time kae da brahman znai isto to znai i mantra - da je brahman formulacaja, rije sama. Uvid u duhovnost svijeta od poetka do vedante "kraja vede" - sloj gdje se javljaju nove kategorije u razumijevanju svijeta - sloj koji je podloga za svu indijsku duhovnost kakvu poznajemo do danas i po kojoj je Indija poznata u svijetu. To su

kategorije kao karma koje uzimaju i hinduizam i budizam kojega danas nema u Indiji, ali ga ima drugdje. U tom se razdoblju javlja pojam brahman kao oznaka za najviu realnost svijeta koja je neunitiva podloga realnosti, i ovjek se oslobaa iz kruga raanja kada ue u to. $metafizika razina jezinoga fenomena - njegovo se uenje zove i `abda advajta - monizam "nedvojstvo advajta" jezika - jezik je to jedno to je u osnovi svijeta. On kae: (Sve znanje je proeto rijeju.) To je ono to u lingvistici danas misle neki kako je miljenje nemogue bez rijei. Poetak vakjapadije: Brahman bez poetka, bez kraja, bit rijei koja je neunitiva, oituje se kao predmeti, kao ovo vidljivo i tako nastaje nama poznati svijet. Nama poznati svijet se temelji na brahmanu, a on je identian sa abdom. Brarterhari se on moda zove. Kod njega se spominje jo jedan pojam. Sphota - od sphut - otvoriti se kao cvijet, rascvasti se - moda u vezi sa spalten ???? Taj se pojam provlai u jeziku od Patandalija. Kada Katjajana raspravlja o Pan'inijevoj sutri koja govori o kratkim i dugim vokalima, on kae da duljina ovisi i o govorniku, o tempu kojim on govori, i kae da glasovi oznauju neto stalno "tj. fonetske jedinice", ali njihov izgovor moe varirati kod govornika upravo onako kao to se

udarcem o bubanj moe postii jednom krai, jednom dulji zvuk. Za to Patandali uvodi pojam sphota i dhvani - zvuk - ostvarenje razliito. Sphota je jedinica sustava, a dhvani su razliite realizacije jedne jedinice. Tako se pojam sphota poinje prenositi i na razinu rijei pa poinje oznaavati prototip rijei razliit od stvarnoga ostvarenja. Sphota je kategorija koja je na razini `abda, a dhvani je kvaliteta izgovoren, upotrijebljene rijei. Sphota je vjeni glas, prototip glasa ili rijei, a Bhartrhari to prenosi i na razinu reenice pa ima tri razine - glasovnu, morfoloku i ovu reeninu. On kae da je upravo reenica ona jedinica koja nosi neko znaenje. U Indiji su se razvile i druge filozofske kole - ortodoksni sustav od #f kola i svaka je od njih imala svoju filozofiju jezika. Najbogatija u tom pogledu i najpoznatija na zapadu je purvamimamsa. To je najstarija i najortodoksnija vedska kola, blisko vezana za vedu - za raniju, stariju vedsku duhovnost, za vedski ritualizam. #b. Utara mimamsa je druga - "perw& wtoro&" - to je vedanta. Purva mimamsa - stara sveenika znanost o ritualima i o sveenikom znaenju toga jezika. #a. Uenje o svetosti i vjenosti jezika "#a. mimamsa". Kae se tu da je veza

izmeu rijei i znaenja rijei vjena, tj. f8sei - purva mimamsa nitjatv:ad - prirodni postanak - i to je na poetku ove prve mimamse koji se zove mimamsa sutra "temeljni tekst u sutrama". Autor tih sutra se zove Dajmini. Njegove sutre poinju ovom reenicom da je veza rijei i znaenja prirodna. Razrauje se o vjenosti jezika, da se njegovi dijelovi ne mogu mijenjati. Pan'ini kae da se samo cijele rijei mogu mijenjati. Kad se neto u rijei mijenja, on "Pan'ini" to tumai kao promjenu cijele rijei. #c. kola njaja "purva mimamsa i njaja su najmarkantnije kole". Oni kau samaikjad "to su ablativi" - dakle zastupaju da je 46sei "Dnjaja - purva mimamsa" - po konvenciji postoji odnos rijei i znaenja. Postignut velik domet egzaktnog razumijevanja jezika. $mnogotota iz ind. lingvistike zapad moe razumjeti tek u svjetlu lingvistike |xx. Amerika - item and process - jedinice i postupci za njihovo slaganje - Laszlo to nazvao popis i propis "prvi brojevi Suvremene lingv. kasne ezdesete". Ind. lingv. i sanskrt silno utjecala na razvoj eur. lingv. - Vezdin, #agij. pa #ahjd. skt. gramatika - prvi u Europi. Sanskrt po svojoj prozirnosti pokazao kako se mogu promatrati i analizirati i drugi ie. jezici. Douns -

pionir ieitike - ono predavanje u K`alkuti - skt. bogatiji od lat. i savreniji od gr. ??? i pokazuje srodnost koja nije sluajna s lat. i gr. Ovi su opisi sanskrta strogo sinkronijski. Kod Pan'inija i strogo strukturalistiki pristup. Nikad nijedan izvanjezini argument. Indijci nisu imali osjetljivost da vide razvoj jezika. Nikad se nisu bavili tuim jezicima. Svi su stranci neindijci - ind. drutvo zatvoreno i samo podijeljeno u slojeve. Tue je nerazumljivo sveta struktura svijeta - to tako treba biti. Neha - barbari Europljani bili #bjj godina ondje kad su neki elitni Europljani uspjeli nagovoriti pandite da ih neto naue. Nehajati nerazumljivo govoriti. Viejezinost je konstanta indijske jezine povijesti. Govorili su prakrtima - prakrtam - prirodni, temeljni govorni jezici. Sanskrt nisu smjeli svi uiti. To je od samog poetka. Neto od toga je na sitne kapaljke moglo dospjeti u sveti jezik, npr. h. Indijci su bili svjesni toga. Danas #aj slubenih jezika. Jedan bengalski knjievnik iz Bengala iz |xix kae da u kui ne razumije sve svoje sluge. Prakrti postupno ulazili i u knjievnost - poezija i prie, a romana i krupnije literature ima manje. Buda je govorio na lokalnom jeziku kad bi propovijedao "magathiju", zapisano na paliju. Jezikoslovci se onda sustavnije i

tim jezicima poeli baviti istim naelima kao sanskrtom. Obraivali prakrte kao dodatke svojim sanskrtskim gramatikama. Oni su prakrte opisivali tr. u sutrama, i to tako da su biljeili u emu se i kako oni razlikuju od skta i uspostavljena je teza da su oni nastali od skta, i da je sanskrt njihova osnova, a tako i poinje svaka gramatika (skt je osnova, a ono to nastaje je prakrt, a to se fiksira kao glasovne promjene). To je vid dijakronije. "Vararui"